Epizoda #1 · 27. rujna 2024. · 1 h 44 min

Denis Periša a.k.a. Darkman

Gost: Denis Periša, a.k.a. Darkman, prvi gost podcasta

Aktivizam i udruge

Podijeli: Facebook X WhatsApp Viber

O epizodi

Najpoznatiji hrvatski haker otvara podcast. Informatičar, aktivist, komunist, ateist, motorist. Osebujan čovjek u svakom slučaju, prolazimo razne teme: tehnologija, njegove zaruke, planirane spalionice u Šibeniku i još mnogo toga.

Transkript

Prikaži cijeli transkript razgovora

Eto, Denis, pozdrav, konačno smo došli na lice mjesta. Da. Da. Koliko već pričamo o podcastu, evo, ovaj... Godinama. Da. Sad smo 2021., a ja mislim da smo... da smo nešto počeli o tome pričati. Već u koroni, jel'? To je u koroni bilo. Ha, dobro, to je bila korona, onaj... šta sam htio reći. Da. Eto, hvala što si došao da probijemo led, da, eto, nemam pojma što radim, pa evo. Testiramo studio. Testiramo. Probat ćemo nešto snimiti, pa- pa šta bude, ovaj... Nego, evo, sve žene na Facebooku, na Reachu, ti si se zaručio, šta će to reći? To ne mogu. Ne mogu vjerovati, iskreno, da ti kažem. E, nisam znao što tu temu izvući, ali dobro.

Ovaj, je. Ovaj... A ono, recimo, ja sam prošao dosta veza, da nijedna nije trajala preko, bit će, godinu dana. Tako da, ova, pošto traje već skoro treću godinu, a nemamo nikakvih većih problema, nije bilo ni jedna svađa, ono, ozbiljnija. Tako da, mislim da je to to. Čekaj, kako treća? A je, kad si ono rekla? Treća? Ti si ja nju upoznao 2022. Je, bila ona još godinu dana, živjela u Zagrebu. Aha. Prije nego je došla ovdje. Da, da, da. To je sad treća godina, jel'.

I kako je to, onako, bilo? Filmski si? Na koljeno ili ono, evo ti, ako hoćeš, nešto? Jesam, jesam. Jesam, ali triba je prijatelj snimat, to smo bili na moto susretu. Maslenica D8, malo iza Masleničkog mosta, postoji neki utovarni terminal. Onako, zgodno izgleda, to je neka velika platforma površine mora, ono, stara zardžala. Ja sam nekako to mislio, onako, kad sam gledao, ono, ponio sam ga pa kontam, ono, ako bude momenat, bude, ako ne, ono, ništa. Ali ako se uspijem popet tu, recimo, to bi bilo simpatično, iza mene cijeli, ono, zaljev dolje. Ovaj, i- i stvarno, taj dio tamo, kad smo došli, je bio zagrađen. Nije se smjelo, tu su, tu je bio, tu su stavili neki šank, vjerojatno da ljudi ne idu, da ne bi šta propalo, puklo. I onda sam ja ovome žnjoki, prijatelju, rekao, ja kažem, nosim ogroman kameru svoju, onu veliku, ja kažem, tebi ću je dat, pa mi kad odemo tamo negdje, prati nas i slikaj, znaš. I onda on meni... Ja mislim, sad sam na Facebooku vidio, stvarno, ono, baš neki teleobjektiv, onaj neki. Ja kažem njemu, to ću ti odnijet, ali reći ti kada, ovo, ono, on cijeli ushićen, ono, ah, da i to vidim, znaš, ovo, ono. Ali on mene non-stop, svako malo, kad ćemo, kad ćemo, gleda on mene, šta to, ono, on govori, znaš.

Ja kažem, u kući, jebote, znaš, ono, možda ćemo, možda nećemo, možda ćemo sutra, ne znam. Čekaj, što je, što je bilo? To jest, koje uvjete si čekao da se zadovolje? Prvo, šta smo došli, taman smo došli na defile, defile motoristički, obično kreće, u stvari, tamo je kreće u 19:00, to je taman sunset, ono, zalazak. A bio mi odličan za fotografiju, iskoristit tamo, i nisam htio u taj tren, ono. Onda smo iskoristili to za fotografiranje, i onda, kako je pada mrak, ovo, ono, više nismo imali. Ja sam ponio čak 2 blica, ali nisam ponio baterije za blice. A dobro, da. Obično, ono. Jer baterije su mi ostale. To je loše. Dva paka baterija nosim sa mrežnom opremom za testere i ove. Jedna je zaboravio, ja sam je prebacio u torbi, ali inače, meni moja torba od aparata je, ono, uvijek ista, ono, sve šta uzmem, to vratim nazad. I punjač je tamo, ima 5-6 baterija za njega. Koliko ti uopće koristiš tu foto opremu? Jesi li je ikad koristio? Evo, izvuka sam je tada, ono, pauza. A, tada si izvukao? Dvije godine. Ali sve je kompaktno, tako da znam kad je stavim na leđa, sve je u njoj. Eto, osim tih baterija koje sam, eto, izvadio iz te torbe i nisam vratio, jer mi je tribalo vamo. Ali to su stvarno, ono, senior baterije, stvarno vrijedi svake kune.

Kupio sam je, ja mislim, ima 7-8 godina, kao jučer sam je kupio. Senior baterije, ja mislim, 120 kuna su koštale, 4 komada, stvarno skupe, ali traju. Čekaj, kakve baterije neke? Traju, traju. Ne, ne, obične, 1.5V, one. Aha, aha. AAA, AAA, u stvari. Ovaj... Pa dobro, to je nije toliko skupo. Zaboravio sam, i onda kontam, nemamo više priliku, pa je mrak. Znaš šta je tamo bilo, rasvjeta je bila nekakva, ono, više za pozornicu, ovo, ono, samo malo okolo osvijetljeno, tako da nije bilo ništa special. Ali smo mi ošli napravit đir, dolje, dolje ima neke ogromne skale ispod tog terminala, i dolje su stojile nekakve velike kocke u moru. Ja sam to vidio čak negdje ovdje kod nas, ne znam zašto se to stavljalo, ogromne betonske, ono, možda 5-5 za 5, ono, baš ogromno. A da nije za muring, ono? Nešto, ej. Tu su sad neke brodice vezane između, neki improvizirani mostić je između rive i toga kamena. Onda smo sjeli, tu, zezali se, i u jednom trenutku, ono, eto, rekao je, ono, klekni ja, jel', da. A nisam imao... A jesi kleknio? Nisam imao kutiju, nego sam ovako rukama napravio. Nisam imao kutiju. Nigdje naći tu kutiju, ono, čovječe. Imao sam doma jednu, jer sam naručio prije sebi neki NFC ring, isto da ga testiram, ali ogroman je, nikakav, i to je samo stajalo tu u kutiji, ali nikako naći poklopac.

Našao sam njega i nikako poklopac. I ja kažem, ma nema veze, ovo je na nekom momentu, ovo, ono. I sad, ono, prva reakcija, ono, ona je cijela oduševljena. Prvo sa... Šta misliš, da nije očekivala? Ma kakvi, nije slučajno. Ovaj, nije nitko očekivao. Pa ja isto nisam očekivao. Nitko. Pitaju me i dan danas je li fake to. Ja sam, ja zeznio njih. Da, da, ono, kad sam vidio objavu, mislio sam da je neka zafrkancija, ne, nešto sam krivo shvatio, ne znam šta, ono, jer nešto si spomenuo si prsten u komentaru, negdje, nešto. Je, u komentaru, tako je. Nisam snimio. I to je bilo nekih par dana nakon, ono, kao, official da bude. I, ovaj, sve u mraku, ona ne vidi to, vidi da je običan nekakav prsten, ono, baš. Ja ono kažem, to ti je srebrni prsten, i ono, grizao sam se što sam morao reći, ono, htio sam reći, ono, ajde, da vidim njenu reakciju, koji dan, sutra, prekosutra, znaš, ono, kao, običan je srebrni prsten, nije ništa special, znaš, ono, ima neki mali munju, ima na sebi, ovako. Ali, ovaj, prsten, s prstenom može se plaćati, jel', na kasama, ono. Čekaj, to je neki NFC bitch ili nešto? Ali jako, jako, ono, napredan, ono, povezan sa karticom, jel', i radi, uvijek nema baterije, nema ničega, ne treba ti, ono.

Da, da, pasivno. Nije neki mobitel, ne, ono. Tako da možeš uvijek ga koristiti, ovaj, htio sam joj to prišutit par dana, i onda kad bude išla na kasu, pa možeš platit kao prsten, znaš, da bude ono, još jedan, ono. Ali morao sam, odmah izletilo mi je ovo, aaa, znaš šta može, znaš, ono, ne mogu. A šta, jel' si nekakav datum već? Ili to je još sad u? Ništa, ništa. Ništa. To je sve tu u zraku, ono. Ovo sam, ono, ovo je bila logičan neki potez, ono. Hoćete radit neki dernek veliki ili? Ma ne vjerujem, bit će nešto malo. Malo, jel'. Ali vidjet ćemo to još, kad i kako. A ne sviđa mi se to, mora to biti lijepo, veliko. Ne, ne, ne. Bio sam na onim tim, na tim malim pirevima, skroz su mi se svidjeli, bio sam kod prijatelja, on je bio DJ, bio je, bio je cijeli one too meni tamo, ovi reperi naši, ono, bilo je malo hip hopa, malo novije glazbe, tu su bili samo nešto roditelji. Bilo je nas, ja mislim da je bilo nas 2-3, 4, ono, 5 stolova, sa po, 2, 4, 6, možda 10 ljudi, ono, ogroman stol, veliki. Eto, tako, 60-ak ljudi, možda 50-60 ljudi, ono. Ma je, tako sam i ja za svoje, za naš pir, smo nas 30-ak tamo u Peškariji, bivšoj. Da, da, pola njih odećao odmah nakon prvog dijela, ovo, ono, to su ovi stariji, roditelji, ovo, ono, i kasnije, ono, dernek

do jutra, ono. On je čak mladi bio DJ, ovo, ono, opustio se skroz, presvukao se, ono. Baš, to mi je baš bilo super, ono, tako nešto ti je, ono, malo. I čak ne 60, možda 20-30 ljudi, ono, u vrh glave. Ne mogu ja ponijet ni roditelje ni nikoga, onako, ništa. A pogotovo njih nećeš. To je jedan dio. Ili nek imaju svoj neki separé tamo, pa neće vam leđice, ono. Pa dobro, ajde, to, ma to je okej, šta. Ma da. Malo ljudi, da, da se ne, ne, ne, da se ne pretjeruje, i ono.

Ovaj... Tako da, e, može se plaćat, pa je došla na kasu prvi dan, je obišla, ja mislim, sve kase u gradu koje ima. Znači, ono, ništa je bila više fora. Čekaj, kako to onda, kako je to spojila sa svojom karticom, ima neki aplikacija za mobitel, pa ono. Nema, ima, pri narudžbi se mora, valjda oni u tvornici, ili ta neka firma nizozemska, oni moraju ukucat taj, ima na njihovoj web stranici kao 10 koraka koja moraš proći, ali prije toga moraš nabavit onu curv karticu, ne znam jel' si čuo za nju. Kako? Curv se zove, C-U-R-V. Kao, aha, kao krivulja, šta, ne, ne znam, nije mi poznato. E, kao curv, e. Ovaj, karticu i ja koristim isto. Ovaj, kartica je bila popularna jedno vrijeme zato šta, mogla si dizat keš sa svoje kartice, bilo koje druge, preko nje, na bilo kojem bankomatu, bez provizije. To je sad sa Revolutom možeš. E, ne znam, nisam probao sad. E, Revolut je dobar, ali do 200 eura, mislim da je bez. Ja to koristim. Prije je ova kartica bila, ono, mislim, u aplikaciji se otvori, selektiraš svoju karticu u curv, kao PBZ ili neku, i odeš na bankomat s tom karticom, i ona u stvari diže, ona u stvari zapravo radi neki trik, ona njima naplati kao plaćanje u dućanu, znaš, gdje nema provizije, ali zato ti da na bankomatu keš, ono.

Aha, okej. Radi tu neku caku. I ona je bila baš dosta popularna, i sad sam onda gleda te banke, ne podržavaju ni jednu hrvatsku banku, ali podržavaju curv, i ja kažem, vrh ono, ajmo se dogovoriti, i onda tamo prepisuju. S njima sam, ono, čak i sa founderom razgovarao, on mi je nešto govorio, ja isto. Čak sam ga pitao jel' se to može gravirat, rekao je da nema nikakvog problema, jer taj sloj srebra nije toliko tanak, ono, vodenepropusno je, neće mu ništa od toplina, i ono, solidna stvar, ono, i radi, što je najvažnije. Bez, bez ikakve greške, ono, imam par videa, ono, kad smo snimali ovako skrivečki, ono, reakcije ljudi, najbolji je bio jedan, ovako, gej lik je bio u Lidlu, gore, na Šubićevcu, kao, ha, ima i toga, i toga ima, kao. A Bosna, Bosna je bila show, ono, u Bosni je ono, plaćanje bilo šta s kešom, ono, a kamoli kad dođe prsten, ono, svi gledaju, ono, šta je, šta radi. A njoj prva žena joj je rekla, kad je kupovala nešto, da mislila je da je hoće zeznut nešto, ona, ona kao platila, vidjela odobreno, i okrenula se, ide,ćao, čeka, čeka, kako šta, šta, jel' to sad plaćeno, nemojte me zeznut, znaš.

Ono. Ja sam, ja sam Revolut nabavio 2018., ja mislim, 2019., praktički kad je došao u Hrvatsku, sam neku uzeo, i onda sam skužio da mogu staviti na, na Google Pay tu karticu, i onda su me onako čudno gledali, sad ja njoj kažem. Karticom, i sad žena, žena čeka, ono, da izvadim karticu, ja s mobitelom, što ćeš s tim, ono, hoće, hoće, ali on, već nakon prvog ljeta, to su valjda stranci masovno koristili, i ovaj. Je, je. Jer uvijek mi je neko mobitel po rukama, čak i bolje nego. Brzo je to došlo, odmah, brzo je to, brzo su to ljudi. Bio, bilo je jako čudnih pogleda u početku, ali taman je nekako, valjda, kako su stranci to počeli. Ja isto pratim to od početka, ali doduše nisam Revolut, ja ne znam zašto sam uzeo Revolut, nisam baš skroz siguran radi čega, ali imam je, i znam da mi je tribalo u jednom trenu, ali ne znam zašto. Nije bila sigurno radi toga, jer mi je PBZ podržavao isto. E, ne, Revolut mi je odličan, ima te virtualne kartice, zgodno je, na primjer, nekakvu pretplatu, sad ne znam, uzmeš za nešto. Je, ima temporary card, a ima i skoro sve. Ne, ne, ali ovo su za stalno, ali ono što je fora, kad, znaš, oni ti nekakvi servisi znaju biti nemogući da, da, da ih, da se skineš s njih. Moraš slati mail, a ja lijepo samo zamrznem u aplikaciji karticu, pa ti probaj, e, i onda, i onda

prisilno se tako isključim ako želim. Ili ne znam, ono, s nekakvog lijevog policijskog sajta naručuješ, ne znam ni ja što, pa neću mu baš dati sad ovu moju. Pa je. Master ili ne znam ni ja što. Sigurno, sigurnije, da, da. Da, da, tako da, i imaš, ono, kontrolu na, na troškovima, baš super, čak i, čak i za kids ima, za klince, baš, malom sam napravio karticu. Imaš sve one, ono, ja sam gledao jedan put, ima ta top 10 tih nekih kartica, ima iCard, ima ne znam šta, pa neki, ono, kao uzmeš njihov platinum status, ovo, ono, dobiješ cashback, ono, 2%. To je za Revolut? Za Revolut, čini mi se. Ima curv sigurno, to znam. Kao 2%, i imaš neke perkove, možeš izabrat do 5 perkova, tipa možeš imat free Netflix, ili, ili 1% na Ini, recimo, na plaćanju tog. Možeš izabrat kao jedan dućan gdje možeš imat neki postotak. Da, da, fixed market, da, što to nisam ništa gledao. Ovaj, na onom sam, osnovnom planu sam, i, i to je to. Dobro, ono, obično ljudi tamo, kad gledam sve ta videa, onda imaju 10 komada, pa kako idu u koji dućan, tako vade tu karticu.

I tako, znači, jadna Petra je pristala, sve je to spremno. Ajde, ništa, želim ti puno sreće obojici. Hvala. Pa to, ja sam već u braku, koliko, ti miša, 11 godina. Pa dobro, nije to loše. Nije, nije. Dobro, to entuzijastično, tako. Dobro je, dobro je. Nije to loše. Ma, sve je to okej. Ovaj, reci mi, jel' se sa kriptom išta baviš? Jesam, nešto sam radio, nešto sam trejda, nešto u početku, ali to sad sve stoji, to je sad sve, ono, na, ne znam šta je. Evo, trenutno sad kad gledam sve to, ne znači to sve potonut ili će nastaviti ići dalje, nemam pojma. Pa dobro, to je pod, jako je, ono, volatile, ono, to nitko ne zna. Gospođa Ana je stvarno stagnira nekako, ide malo gore, malo dole, ono, desetak, koliko je sad, ja mislim, 50 do 60 hiljada bude Bitcoin. Ove ostale valute su stvarno, ono, prije su bile, ono, baš volatile, gore-dole, mogao zarađivati, sad to sve nekako stoji, par posto gore, par posto dole, stvarno nemaš ništa, ono, više, više zapravo, kad trejdaš sa tim malim nekim parama, onda na postotku izgubiš više na proviziji što daješ, zapravo, trading kompanije, jel', nego što,

što ti zapravo zaradiš, ono. Evo, ja sam jučer, ne znam, nešto tamo, vidio sam da se nešto prodalo, uvijek nek pukne neku nerealnu cifru, pa ako uspije, ono. Ali to je neki mali iznosi, po 50-ak eura, ono. I onda ne znam šta je bio, neki coin, ne znam koji je, ja mislim da je ovaj XNF, ili kao tako nešto. I onda je on pao na 0.1, tako nešto, i ja sam rekao, aj ga tu prodaj, i proda ga je, i onda sam kupio Monero za njega. Znači, imao sam, gledao sam balance, tamo nešto piše tipa 310, 310 eura, i kad sam kupio Monero, bilo mi je 209, ono. Ne, 209, ne, rekao sam 310, a bilo je 295, tako nešto, 9, tako nešto. Znači, desetak eura su, ono, i više, mali, samo na dvije transakcije, na jednu prodajnu, jednu kupovnu. A na kojem si ti, Coinbase ili? Pa nisam imao ni Coinbase, ha, imaš sve, ono, prije ili kasnije, ako si u tome, ono, moraš i sve imat. Ovaj, bilo je na Tradeogre.

On mi je onako dobar za neke ove glupe valute, ono. Mada imaju mali, mali taj, malu količinu sredstava na njima, ali da se, ono. Ono, to su neke sredstva koje zaboraviš kompletno, ono, znaš, ono, staviš tamo za 0.1, pa ako se proda ako ovu godinu proda dobro, zaradit ćeš 20%, 30%. Dobro, ono, ali možda neka i od njih i bukne, nikad ne znaš, ono. A jesi pratio ono šta je, joj, kako se zove, nije Sam Altman, nego, nego, ne mogu se sjetiti, ono, u Americi šta je, gdje su svi oni celebrityji su nešto, ono, podržavali, nema, nema ko nije, pa se ispostavilo da je piramidalna shema i da su. O, hej, a gledao sam čak i neki mini dokumentarac o tome, ovo, ono. Jesi bio, gdje smo bili na Bahamima? Nisu to loše. On i njih 4-5 tamo su, ono, partijali po cijeloj, su spavali jedni s drugima, to, ono, teške orgije, doslovno. Ne sjećam se, da. Njih dvoje je bilo, bila neka ženska koju su kasnije tražili, most wanted je bila čak, zato da je mogu izručiti iz neke zemlje, su je stavili na top most wanted listu, jer onda kao, ono, kao brzo ide to. I nagrada je, čini mi se, 20-ak hiljada eura, tako nešto, tako nešto. Ovaj, ali ono, te stvari čak nisu loše.

Nije, nije loše, kao, ti kao klijent koji znaš da će te zeznut. Jer ja sam, ja sam ono par ljudi ovdje u Šibeniku, ej, kad izađeš na vrijeme, zaradio si. Jer oni ti jedno, šta, ono, traže te, evo, recimo, ovdje je bila neka shema da uplatiš 1000 eura, i onda moraš popunjavat nekakve, zapravo, zapravo to je, ha, nije legitiman, ali ajmo reći da je stvaran posao, ono, ti, ti njima radiš recenziju za neka videa, ili ovo, ono. I sad ti kad puniš ta neka bliva videa, neko tu zarađuje na tim što si ti napravio komentar, jer ostali ljudi vidu, i onda je to piramida, pa je to sve popularnije, pa ima više lajkova, pa znaš, ono, kako ide. I oni tebe kao plaćaju, ne znam koliko trebaš ispunit, 20-ak recenzija dnevno, da bi imao nešto tipa 30 eura, 40, nije uopće onako loša zabava. A kako ćeš recenzirati, odakle ti 20 recenzija? Ma ništa, ono, ono, kao, trebaš pogledat desetak sekundi filma, ti nametnu, i onda ti kao, moraš kao, recenzirat sve te, ono. I ti kao dobiješ, kao, stvaran keš, tamo ti piše, ono. A moraš, recimo, ispunit, ima još neka shema, moraš ispuniti 1000 eura, pa onda možeš zarađivat dalje, tako nešto. Kao, moraš i zaradit nazad, ono, to ti je samo ulog za Inu, ono, kao.

A moraš to zaradit, pa nastavit dalje, ali ako se izvučeš na vrijeme, prije nego sve to potone, možeš, ono, u realnom plusu ostati. Moja prijateljica se izvukla sa 100 eura, uplatila 1000, izvukla se sa 100 više, ono, prije nego sve palo. Aha, misliš prije kreša same valute, da. Odmah, samo nestane strance, ono, ne postoji uopće, ono. Uf. Jer to je, to je zapravo neka domena, neka XYZ, ono, nebitno, zapravo točno takva. E, da, da, one, to su one top level domene koje su. E, e. Kad to, negdje 2014., 2015., odjedanput se pojavilo more, ono. I onda ti, ovaj, a to, to u stvari bilo, moraš si stavit neku kripto aplikaciju, i onda je to kao plugin za tu aplikaciju, kao, unutar walleta moraš otići na, na tu stranicu, i onda se ona nekako joina u taj wallet, ono, neka, neka takva shema, i jedan dan samo ideš to refreshat, i to uopće ne postoji. Znači, uopće ne postoji, nemaš ništa, ni vid sredstva, ni ništa, ništa. A ima masu onih koji su kao view only account, tipa, uplatiš 1000 eura, već postoji neko sa 1000 eura, pravom keša, di, ono, trejda, i ti sad gledaš

samo njegovo, kako to skače, kako on zarađuje, ovo, ono, ali read only, nemaš ništa. Kao nekakav demo, ne znam. E, kažem, čovjek pogleda koliko sam zaradio, ali ja ne mogu dignut. Kako znaš da je to nečiji pravi account, da nije neki? Zato što ima, možeš vidjeti po broju, pa možeš vidjeti cijelu history, ovo, ono. Da, da, da. I tamo čak i naglašeno je u onome, samo nitko ne čita, kaže read only, ovo, ono, ti uplaćuješ kao da to bude, ali ništa. Moraš uplatit, dobiješ pare, i onda te još nešto zezaju da bi, neki porez ti traže da platiš, i onda to, ono, scam teški, ono. A misliš da to ima nekakve budućnosti, taj kripto, i, mislim, očito ima budućnosti, ja to gledam više kao da je nekako duh je pušten iz boce, znači, to, to ne ide nigdje, a to ima nekakvu baš budućnost da će me jedanput, jednog dana plaćat s tim, ili. Bila bi fora, ono, da je se uhvatila baš neka cijela država toga što je bilo govora, da pređe. A dobro, a cijela je fora da je decentralizirano, da nema nikakve države. Da bude, e, ali onda ti opet, ono, e, ma ako si mala država, ne možeš to hardverski podnijet, veliki su troškovi za, za. A to nisam dugo pratio, jel ima neka dobra alternativa gdje nije toliko intenzivno za snagu,

to jest struju? Nema, nema, blockchain je uvijek takav da moraš imat za potvrdu transakcije više od 50% učesnika. Sad to može, recimo, bi Rusija da digne toliko računala da nadvlada tvoj transactional history, da ubaci bilo šta, milijardu tom, skine, ono, može. To treba bit decentralizirano, ali na puno većoj skali nego što bi jedna država mogla podnijet to. Ili da se zatvori kompletno država, pa da nema vanjskih transakcija, ovo, ono, možda bi to išlo. Ali kako bi, ali mislim, svi smo povezani, čak i Sjeverna Koreja ima. A mislim, imamo, mi smo povezani i papirnato sada, na takav način, jel sličan, jel nije, nije sve da mi vidimo svakčije transakcije, ali otprilike tako, neko vidi, jel odozgor. Ovdje u ovom slučaju vidu svi, jel svi moraju confirmat, ono, ako ja šaljem tebi kripto, onaj tamo mora reći, e, poslao sam mu, ovaj mora reći, e, poslao sam mu, i to je stvarno, da bi to stvarno bilo stvarno.

Ovaj, inače ne vrijedi. A šta je to, meni uvijek to, ta, kako se na hrvatskom ledger kaže, to je kao, nije bilanca, nego, ajde, ta knjiga, kako ono. Mislim, meni je uvijek to bilo čudno, šta je to tako sve i javno. Mislim, to i je cijela poanta, je li, da, da, da, koliko ja to shvaćam, da, da, da svak može provjeriti, i onda je to neko legitimna transakcija, ali nekako mi je to, ono, sa nekakve standpoint-a privatnosti, tu je keš neprikosnoven, jednostavno, ono. A da ja tebi dam 100 eura, i ono, niti znaš odakle je došlo, niti ja znam šta si ti napravio s tim. Možda imamo mi transakcije, ali ne moraš ti nužno vidjeti od koga je ta transakcija, ti vidiš dokle to ide, di je krenulo, ali nigdje ne mora bit tvoje ime, na walletu ili na nečemu. Dobro, nije ime, ali nekakav valjda identifikator ima. A to ti je taj trag novca, jel koji ide, ono, isto kao u bankama, isto kao svemu, imaš trag od tvog walleta di god je došla na kraju. Ali taj wallet možeš ti imat odjedanput otvorenih 100 walleta, nikog nije briga. Misliš da to nije toliki problem u praksi? Ma nije. Mislim da blockchain je zamišljen

da bude, jel postolje za masu toga, ne samo za novac. Vidjeli smo da je bilo i diskovi, recimo, da se shareaju, kao imaš, to je jedan cloud u blockchainu, ono. Mislim, ima takvih ideja koje su stvarno, ono, okej, samo to sve treba, to sve treba transakcijski ispod toga podržavat tu platformu, inače je nema, ugasit će se serveri, kripto i mineri, doviđenja, to je samo naprav, urušit će se, jel?

Tako da, ne znam. Ali minanje, jel to itko više radi, jel to samo Kinezi u nekakvim čudnim uvjetima? Pa ćeš imat ljudi koji. Ja sam čuo da to više nije isplativo, da jednostavno cijepa struja nego što. Nije, ali to su, jel, samo ogromne kompanije, ono, koje su kupili servere u brdima koje drže za hlađenje lakše, to su cifre, boli glava u milijardama, ono. Oni, da, oni normalno zarađuju, imaju neki mali postotak, ali ništa. Da, da, vjerojatno je tu neka, ono, margina, nije baš nešto, ali eto. Ali ima. Dok postoji, kažem, dok postoji kripto, to je sad na leđima tih ogromnih kompanija, koje nisu više mali ljudi. Toga se ugasilo ko zna koliko, 80% je, ja mislim, skoro pa ugasilo. Tako da, ja sam isto svoje pogledao, ja sam nešto probavao, meni to nikad nije bilo nešto puno napeto. Imao sam problema s time, i pregrijavanja, i ovo, ono, na kraju sam, ono, sve te kartice koje sam kupio, koristio za virtualne mašine, za RAM, za igrice. Ne daj Bože igrice. Tu i tamo, e, Fallout, ono.

To je to. Ali mislim, nije loše, virtualizacija je spasila masu tih kartica, meni barem. Ja, recimo, imao sam 12 tih kartica, dignem 12 virtualnih mašina svakom dan po 4 gige neku grafiku, 6 gigi, 8. Čak si mogao, ono, žao mi je što su uopće izbacili taj Crossfire i te neke tehnologije, koja je ona druga još bila, kad je Google. ESL? ESL je bio za 2, Crossfire je bio, ja mislim da čak 4 ako podržava matična. Zar nije SLI isto bio više od 2, ili? To sad više ne znam, to je stvarno, to je neko malo ispalo iz, iz. Ali SLI je bio u stvari bridžanje karticu na karticu, jel? To je onaj sa kabelom. Mislim da. A ovaj Crossfire je bio unutra već u PCI, jel ono. To je bila, to je bila dobra baza, jer samo ih staviš koliko imaš, i oni su, ja sam to čak uspio dignut, ali kasnije je to izbačeno, ono. Ima neki custom driver i za to, i onda ti ono piše gore u kantonu, kao Crossfire, kao, radi, ono. Da je neki, a možeš da dobiješ nekih 30%, ono, ubrzanje. Ne isplati se, uglavnom. Ali za dignut neku virtualnu mašinu u nekom virtualnom serveru, dodat jednu karticu za obradu grafike, super, ono, okej. Tako da nisu, nisu, ono, bili za bacit kasnije, ono.

A šta za tu virtualizaciju, šta ti je host, je li Linux neki ili? Linux Proxmox, ja koristim njega, on mi je odličan. A možeš za gaming to, jel to funkcionira? Tako ja radim, evo, zadnje sam igrao Fallout 4, ono, remote, spojim se na njega, igram. Evo ga tamo u narančastoj zgradi, tamo se spojim. E, zapravo, bio si mi pokazao jedanput, pa fora, ili si samo bio nešto na doma spojio, kako to bilo, nešto. Ma vidiš, kaj, imao sam dva, dvije veze, jedna mi ide dolje preko TEF-a, jedna je ovamo preko vidika, ono, mogu se spojit na svoj, s bilo koje strane, ono. Tako da, imam, bila su mi dva virtualna, jedan je izgorio, ali eto, prvi put da mi je matična izgorila u, ne znam, sigurno jedno 10 godina, sigurno.

Ovaj, neki dobar stroj je bio, i stvarno prava Extreme 3 neka matična, ono, baš, ono, skupa. I onda je ono samo prestalo radit, ono. A možda zato što je bilo kartica unutra malo više, to je radilo. A dobro, stvari trepavaju, to je, nije ništa, ništa priča. Dobro, čudno mi je baš za tako neku, ono, znaš, pozlaćenu matičnu koja košta, ono, ove sve ostale treš rade, znaš, ono. Malo čudno. Ha, da, da. Nisam uspio skužit uopće šta je, jednostavno ne daje ništa, ono, crkla je, mijenjao sam i procesor, i memoriju, i sve sam mijenjao. Da nije neki kondenzator, nešto, ono, staro? Nije, ima, šta je najjače, ona na sebi čak ima i button reset, i ima onaj mali digital clock koji pokazuje njemu onaj error code, piše tamo 99 i kraj, ništa. A šta je 99? A, piše tamo nešto, ja mislim da nešto u vezi konvertanja, napajanja, ja mislim, možda je izgubio 33 volta, ili nešto. Može bit da mu je neki vanjski uređaj utjecao na to, tipa, ono, nije ispravan USB ili nešto, pa mu je spalio taj jedan dio, jer unutra imaju, ono, voltage regulatori, koji moraju sa 12 okrenit na 5, na 3.3, ono, skijam 3, na onim lineovima. Jedan taj dio je izgorio, uglavnom. 3.3 mu je zapravo naj, najpotrebniji, jer ide na procesor i RAM, i možda

je on izgorio, ali, ko zna, možda sam, možda sam mogao odlemit, nisam imao onda dobru opremu, pa nisam znao. Mislim, ta matična je i dalje tamo. A košta matična tamo, ja mislim. A možeš, ono, ali sve, najgore je kod tih komponenti, kad ideš popravljat, da ih svaku moraš skinut, znaš, ne možeš testirat na ploči, jer ona je povezana svukuda, pa, ono. Aha, da, da. Ne možeš testirat pravilno, ono, moraš skinut, ako nešto sumnjaš. Ili, recimo, imaš termalne kamere, postaviš termalnu kameru, utakaš ga u napajanje koje mu daje, ono, baš desktop napajanje, koje će mu davat određenu voltažu, dižeš voltažu, i tamo di se grije, obično je problem, ali tamo nije, tu je nešto otišlo, jel? Obično budu to MOSFET-i, ili ovi regulatori napajanja, ono, LDO.

E, sad htio sam te pitati, na, na, na puno puta sam vidio, ovaj, da te netko ovako pita, na nekim podcastima i to, ono, ono famozno hapšenje krajem 90-ih, saborski zastupnik, to, šta, šta se tu dogodilo, misliš, što, što bi. Ovo je Veselin Pejnović, ej. Kako? Veselin Pejnović, saborski zastupnik, ej. Koja je on stranka bio, šta je on? Srpska stranka, on je nešto. A, zato si ti, tira si Srbe, kužim, kužim sad. To je bio skandal, ono, ej. E, da, šta je? Pa dobro, ja sam bio onda nacionalist nekakav, ono, bio sam, ono, skoro ustaša.

Znači, samo Tuđman ili što? Šuplja glava, ništa u glavi. Jedino što sam znao hakiranje, i trebao sam se držat toga, ovaj. Vidiš, zanimljivo, obično su ljudi u mladosti ljevičari, onda u kasnijim godinama desničari, a ti si više obrnuto. Obrnuto, skroz obrnuto, skroz obrnuto. Ja sam počeo kao teški desničar, vjerojatno radi posljedica rata. Ja sam, ono, nisam imao internet, nisam imao medije, čuo sam samo jednu stranu priče, držao se te strane, mislio sam da je to ispravno. Na kraju sam naučio da nije. Pitao si ljude koji su bili u ratu, pitao si, svidio si se generalima, ono, ja sam se svidio s njima, ja sam pričao sa masom njih. Ništa se to ne poklapa. Dobro, ali 90-e su stvarno bila teška propaganda, to je ono. To je kaos, to je kaos. Mislim, ja sam isto bio dijete, ne sjećam se baš, ali sjećam se onako da je, stvarno je nekako žestoko bilo, što se tiče TV-a i novina, sve je bilo, ono. Ma i je. U jedan rog je puhano. Je, ali povijesno, ispisana od pobjednika, jel? Knjige su, ono, stvarno u nekim slučajevima smiješne, ono. Kad pitate te ljude koji su bili na terenu, nije to bilo nikakvo herojstvo, ono, većina je bila pijana, cijeli dan i noć, pucali po svojima, ono, masu je ljudi poginulo što su pucali jedni po drugima, ono.

Kao Grand Fire? Aha, ma nije to bilo dogovora nikakvog. Ovaj s brda, kad vidi bljesak tamo, onda mu vrati 5-6 komada, ono, tamo naši, ono. Nije se tu znalo više ko je di i šta. To je bila jako, ono, slaba organizacija, ono. Osim tih, onih generalnih napada, ovo što su vodili naši generali, aj, to, to je nekakva ona JNA škola, prava. To je sve po propisima, ono. Jedino ta pljačka, pa ajde, ono, to nam nije trebalo, ali eto.

Ali rat je jednim dijelom i radi toga i bio, ono, da susjeda izbaciš iz kuće. Svi imamo jednog susjeda takvog. Ja ih imam, susjeda, ako rat izbije, gotov si, gotov si. I dobro, i što si našao u Veselinovom, ovaj, mailu? Nisam našao ništa. Barem ne ono što smijem pričat. Ovaj, ja nije bilo, ja se toga ni ne sjećam, jel? Kad me policija skupila, još se onda nisam sjećao, kamoli sada. A koliko je trebalo od, od tog upada do, do hapšenja? E, vidiš, toga se čak ne sjećam. Možda, ne znam koliko su oni rekli da je istraga trajala.

Bubni ću, jedno 6 mjeseci. Jel toliko im je trebalo dugo? Pa kako ste na kraju uhvatili da se toga uopće sjećate? Jer oni su prvo radili gore neku forenziku, pa da bi oni otkrili šta se uopće desilo. To je najgori problem danas, imam i ja, ali idu s menom skoro svakodnevno ljudi. Ja im kažem, kako ćeš ti sad otić prijavit da ti je netko upao u kompjuter? Kako? Daj mi nešto. I policija će te isto pitat, daj mi nešto. Kako? Kako ti sumnjaš da je netko upao? Okej, ja sam vidio, ja ne znam, miš mi se mičio po ekranu. Onda je to najgora stvar. Onda radiš forenziku, on radi zapisnik, pa onda dolaze tehničari, pa onda rade forenziku, pa ovo, pa to se nikome ne da. Prvo te pitaju za štetu, jel kolika je tebi šteta. Aj, ukrati neke osobne podatke, onda to moraš zbrojit, kolika je to vrijednost, jel to se uopće isplati procesirat? Većina ne, ono, definitivno ne. Ali opet, ti ljudi su na kraju manje zaštićeni od zakona i od policije, jer jednostavno, evo, ja sam tebi hakirao računalo, skupio sam podatke, a ti ne možeš dokazat da je to sad nešto vrijedno preko 2.000 eura, to što sam ja tebi napravio. Ma da, da. Ali tebi vridi Facebook account, neki ljudi se o će uptr, ono, izgubo Facebook, o će se uptr, ono, cijeli život. Pa dobro, Facebook možeš vratit sa, sa osobnom, ali opet, komplikacija je, možda

ti vidi neke dopisivanja, kodove. Znaš kad ne možeš, znaš kad ne možeš, kad ti počne, kad se netko namjeri na tebe i uzme ti Facebook account i počne nedozvoljene stvari stavljat, onda ga trajno ugasi. I onda ga nema više povrata. On je izbrisan, disablan, i doviđenja. Nema veze što je to tvoje, što ti nisi radio, to, to Facebook ne zanima. Tako isto i sa Instagramom i sa, evo, prvi put sam čuo jučer da je u WhatsAppu nekom blokiralo i to, ovaj, jedna kolegica od moje cur- zaručnice, jel? Ja sam se navikao. Ja, ona će bit žena, pa neće ni to. I to će trajat isto, ona se navikla na to. Moraš reć ljubljena supruga. Da, da, da, da, da. Tako se kaže. I klima glavom non-stop.

Eto ti, tako da, eto, prvi put sam vidio i to, da je isključen nekome WhatsApp trajno, a on se odnosi na broj, tako da ne možeš sad napravit neki drugi account, ali. A dobro, ali, ali kako si tehnički upao njemu u, jel su to neke bile skripte koje si skupija s interneta ili? Mama su puta me to pitalo, ali to je bilo, onda je bilo virusi trojani, to je bilo, a mislim i danas nije ništa se promijenilo. Sad imaš malware, ono, pa i nekako malware instalira viruse u trojane, ali opet dođe na isto. Ili keylogger, keyloggeri su bili jako popularni. Misliš da se netko direktno na njihov imap pop 3 ili što već, ili. Jesam, imao sam šifru njegovu, sjećam se dan danas. Firma je bila Monting, to jest, username je bio Monting, a password je bio TingMon.

Dan danas se sjećam. Dan danas tog se sjećam. Znači, ovaj, ali u njegovo, ha, to je bilo nešto, nešto na policiji, na sudu, oni su mislili da sam ja zapravo ciljao naš TLM, jer oni imaju Monting. To se tako poklopilo, ono. Možda i je, možda i je. A misliš koji ti je uopće bio cilj, zašto? Ništa, cilj je bio prikupit što više passworda, ja sam toga imao stotine, on je bio jedan od sto, ono. A, okej, ali samo zato što je zastupnik, i onda je to skandal nastao. I lako to, ne bi on čak ni znao. Aj, možda bi znao kasnije, koristio sam njegovu šifru za internet, za spajat, ono, dajala. E, nisam imao ono svoju. Još i to, baš ono. E, nisam imao svoju, ali mislim, nema on tu neke direktne štete. Bar ja mislim da nije imao. Nije imao, osim što se nije mogao priključkat sa njim ja u isto vrijeme. U stvari, ja mislim da je čak mene izbacilo, pa da bi on moga, nisam siguran. A jesi uopće bio punoljetan tad ili? Nisam, imao sam 16. I onda, kad policija kad me uhitila, oni kažu, sad ćeš ti nama reć šta si ti napravio, a ja nemam pojma zašto oni mene teraju. Dva sata sam ja objašnjavao šta sam ja napravio, ja nisam htio ić van, ono, kao, imam tisuću šifri, ti me pitaš za jednu, i onda. Da, da, da, razumio si cijeli popis kaznenih djela. Razumio sam, ali ja to nisam napravio.

Koji saborski, ja nemam pojma nikakvog saborskog zastupnika, stvarno ne znam, ono, košto on jedan od njih, ono. A, okej, znači nije, nisi njega, nego je to bilo. Nije on bio cilj, on je bio jedan od stotina, ono. Ali nakon toga, e, to sam počeo pričat, ne bi ni on skužio, eto, možda s tom šifrom, ako bi ikad gledao ispis. Ali iza mene neki lik iz Vukovara, čini mi se, ili tako negdje, gore, Đakovo možda, ne znam, uletio ja njemu i on je bio maliciozan, i pobrisao mu je disk, i onda je ovaj, kao, planirao malo više prijavit, i onda su tražili, i onda je našlo njega, uhitilo, i onda je mene uhitilo. A, okej, da, da, da. A dobro, to je malo too much. Aj, ja bar nisam nikom ništa brisao, ono, ta šteta me nije zanimala, ono, samo, eto, zanimale su me onda šifre, imam ciljani napad, samo mi treba šifra, što više šifri, jer ono bi ja dajal up, ako ti koristiš, ja ne mogu, ono, pa onda vrtiš šifre, jel ovaj radi, jel ovaj radi. Te su neke bile stalne, i zato sam ih zapamtio, te koje non-stop radi, koje sam malo koristio, jer je to njemu od firme, vjerojatno nije možda i nikad koristio, nemam pojma, nisam ga pitao. Pitat ću.

Ovaj, dobri smo danas, eno, mi ga na Faceu komentira non-stop. Tako da, ovaj, zove na rakiju gore, možda će ja pupat. A dobivaš ikad upite, ajde mi, hakiraj mi bivšem, Facebook mail? Dobijam ih dnevno, dnevno dva, evo, vjerovali ili ne. Dnevno dva, evo. Prosjek je jedno dva, eto. Da, da, ljudi to misle, a ti si haker, sad ćeš ti to, to, to, to, i upast, a nije to baš samo tako. Je, je. Ma kakvi to, to su sve filmovi, to ljudi moraju biti svjesni. Kako uopće danas, ako bi ih htio, koja je tvoja neka procjena? Najlakši su oni na. Kako bi se to moglo. Najbrži pristup ti je praćenje, ono, mrtvo ladno, di su spojeni, na koji wireless, koji mobitel ima, jel možeš uzet mobitel i on se gubi dok je u WC-u, u kafiću, ili nešto, naj, naj, to su najbrži načini. Aha, čisto misliš, znači fizički. Fizički, da. A ovo vamo, ić preko nekoga, pa okej, kad skupiš fizičke informacije, onda ti je puno lakši ovaj drugi dio, ono, ne znam, dolazi često s laptopom, škicni, ima Windowse, ne znam, desetku, desetka ima hrpu rupetina, puknit će mu neki download. Vjerojatno nema ni updateove, nema ništa. E, još gore, ako ima updateove, ima ovi neki virusi, update, mogu se ubacit u update, ono.

Jer ako se spaja, recimo, na moju mrežu, ili se ja spojim na njegovu, pa dignem fake lokaciju, da bude isto, da imitira, onda on može update povuć na mene. I onda update ode u njegov sustav, i doviđenja. A s ovim two-factorom, to je još onda i teže, vjerojatno. Mislim, uvijek je teže sa two-factorom, ali isto nije nemoguće, ono. Ima čak te neke, ima te šeme, to su jako teške šeme, ali ono, kao, ako pogodiš točno vrijeme računala sa SSL-om, moga bi nešto, moga bi uvat ono unutar sekunde. Ima skripti danas za svašta, ono, baš za svašta. A najviše su te SSL dekripcija, kad dekriptiraš SSL, praktički imaš sve plain text, znači šifru koju on šalje za Gmail, ti imaš sve plain text. Čekaj, čekaj, a kako ćeš SSL dekriptirat? Možeš, kako ne, glumiš providera, man in the middle. Kako, a čekaj. Ima SSL decrypt. A čekaj, čekaj, malo, ne može bit decrypt tek tako, mislim, jer je. Može, može, fake CAT mu napiše i on ga, a dobro. Okej, a kako ćeš mu fake CA uvalit, kako ćeš mu certificate, znači to moraš ubacit na. Sve sam. Znam da se može, ali to sad je.

To je sad. Ne, ne, rekao si ono, oh, decrypt na SSL, čekaj, čekaj. Ma to traje satima. Nemoj me plašit s tim. To traje satima, ali izvedivo, da. I ono, eventualno će njemu iskočit ona potvrda, certifikat, ono, nije to. E, dobro, da, da. Onda to svi kliknu, znaš, je, ja. Ja sam poželio ići tamo. Dobro, onda ti se ono gore crveni, ono, katanac razbijen, šta ja znam. Koga to briga. Koga to briga. Okej, okej, može. Svi kliknu okej, jer hoće ići, ne možeš ići na fejs, a moraš. Kao, kako. Jel možeš da ostaviš pred, to mi je palo na pamet, pred, pred stan ili negdje, onih USB. Ma to sam ja uvijek govorio, 100 komada i podijeli smo. To je bilo negdje, baš, suradili su test i to, ne znam, u SAD-u negdje, i to, ne, ne ispred CIA-e, nego ne znam, nekakve, kao, ono, vladine već nekakve prostorije, i tamo na parkiralištu su pobacali tih, sa unutra nekakvim, ono, auto run, nešto, čisto da pingne natrag, da se vidi ko je. I ono, ne znam, tipa, pola ih je, neki grozan broj, o, došli do posao, puf. Znači, USB, onaj, disk. Je, je, znali su slati updateove za CISCA, za ovo, za ono, znaš, piše CISCO kuvertu, staviš sve official,

napišeš tamo, nalijepiš neki fake pečat, pošalješ to, ovo, i to, to, dođe tamo, o, vidi update za naš sustav, o, kliknem unutra, doviđenja. Još pogotovo ako je pravi update koji ima nešto, molim te, eto, updateat ti router, i onda, šta ćeš ti, ti nisi uopće stručan. To sam ja radio na ovim prvim modemima što su došli u Šibenik, oni SE515 Siemens, oni neki okrugli, za DSL. Aha, za DSL modem. Imali su wireless, ja mislim da su to bili prvi, ja mislim da su to baš bili prvi u Hrvatskoj što su došli. Siemens SE515, ja sam napravio firmware za njega, i onda kad bi prva verzija dolazila bez ikakvog ključa, ono, svima je podijeljeno po gradu, nije imalo šifru. Ja sam mogao doć na njega, i ima je default password, upišeš default password, admin, admin bit će, i kad uđeš u njega, imaš update firmware, ja sam firmware uspio razbit, podijelit ga i izvuć particije i sve, rekompajlirat ga nazad u jedan svoj, koji je imao unutra backdoor. Znači, ja kad njega digam na taj uređaj, on bi izgubio mogućnost, ja sam njemu makar nakon toga mogućnost da ga uopće updatea firmware više ikad, osim da ja mogu. Znači, on tu funkciju nema više uopće, tipku nema, ničega, ono.

I firmware bi na svakom bootu poslao trenutni username i password, i VLAN, i info, enkripciju, sve, sve info koje sam god mogao skupit iz command line-a, on je meni to šiba na jednu stranicu, imao sam jednu tabelu veliku, i pisalo je lokacija koja je bila unija, i ono, ime, šifra, sve, update firmware-a isto. Imao sam ove novije, imao sam low and high firmware, tog se sjećam, jer je high bio baš napičen sa 251 milivata snage, koji bi mogao vatat, ono, dosta daleko, ono, ako je neko u zgradi, na zovem, ko ti, ja bi ga bez problema vatal. I ovaj low, ono, da mi ne smeta mojoj mreži, više sam pucat taj low, znaš, ne volim se sad tu nešto širit. I svakome bi stavio šifru, tako da niko drugi ne može, ono. A mislim, to ljudi nisu ni koristili, utekali sa kabelom bili u početku, ono, niko VLAN nije ni imao nigdje. Mobiteli nisu imali, nije uopće touch screen-a bilo.

Da, da, druga vremena skroz su. E, ti dani DSL-a. Taj mi je, tu sam baš ponosan, na taj firmware, i taj, to je bio ono ultimate hack, ono, ne možeš ništa, možeš odmijenjat taj modem. I ja mislim da jesu. Prve ove neke verzije koje sam šibao na njih, jer ja to nisam mogao testirat doma, jer ni ga nisam posjedovao, nisam ga imao. A onda sam morao testirat na nekim uređajima, tako da su ti uređaji trajno nestali. I neko mi bio reka iz pošte, da su oni nešto gledali, isto istraživali, kao, ko ovo radi, znaš, ono. E, dobro, a kako bi taj firmware ubacio u svoj? Šta, u taj router? E, nečiji router. Nema spojen, na njega upgrade firmware, puknem u svoj firmware. Ali fizički, ono, moraš bit na mreži i to. Da, fizički moram konektat na njega, normalno. Znači, dođeš nekom kući, možeš mi dat, molim te, Wi-Fi? Ne, ne, ali oni su bili kao otvoreni, u početku su bili otvoreni, samo se spoji s ceste, s auta. A, okej, da, da, nije bio oni web, ništa. I on je sad trajan, trajno moj. A i web kad je došao, to je bilo za probijanje. Je, za web je bio baš za probijanje, lagan. To je trajalo 10 sekundi.

Tako da sam njima, kad bi šibnijao taj firmware, imao sam baš jednu listu, i nažalost izgubija sam tu stranicu. Nekako u seljakanju sa jrhosta i sa jezgre, vamo tamo, negdje je ta stranica nestala. Imam screenshotove neke što su, ono, ali stvarno, to je bila razrađena tabela, ono, baš su bili drugi gradovi, nije bio samo Šibenik, ono. U Šibeniku je bilo, ne znam, 200, tako nešto uređaja. A jesi to onda mogao i automatizirati, ono, prolaziš autom, ovaj, spoji, puf, upgradeaj. Odmah, dok je otvoren, šibaš, ono, samo. I niko ne može to vratit nazad, ono. Dobro, nadam se da ima zastara, i to bi moglo bit kazneno djelo, da ne bi opet, opet hapšenje bilo. Pa kažem ti, snima se sad dokumentarac o meni, pa će bit onako zanimljivo. Jeli, molim? Što nisam rekao. Mislim. Već smo počeli, jedno dva sata smo snimili neki promo koji će se iskidat, koji ide valjda HRT-u za evaluation, šta ja znam šta je to, ne znam, tako, neki predpristupni dio neki. Ali, ono, dobija sam cijeli transkript i okvirno cijenu, ja mislim da je oko milijun kuna, onda bilo tako nešto, produkcija. Nije loše se ni tim bavit, izgleda, ovaj. Čekaj, a ko je producent, šta, HRT je, mislim, ko da.

To se još ne zna, aj, HRT će najvjerojatnije bit, ali ima i drugih kuća, pa će to možda i ić kolat, kupovat se, prodavat se, ja ne znam kako to ide kod njih. Glavno da se dobiju sredstva, da se on izradi, pa kasnije, to je sve valjda na producentu, ili šta ja znam. Ne znam kako to ide, nisam se nikad s tim bavio, ni približno. Ali, ono, prošli smo dvije ure, sve te teme, tako da ima, ima stvari koje su škakljive, koje ću još morat, zapravo morat će čak i oni bit sa pravnom službom, kamoli ja. Jer ono što ja govorim direktno utječe i na njih. Tako da, vidit ćemo, ali ima, ima stvarno, ono, anegdota za, za plakat, za plakat iz tih nekih starih dana, i virusa, i šta smo radili, i hakiranja govornica, besplatni pozivi, šta ja znam, svašta. Svašta, ono, i impulsi i to. Svašta, sve, ja. Evo, jedna, ono, kad smo, ovaj, ja, znači, našli smo šemu besplatnog zvanja na onim telefonskim govornicama, velikim, znaš. I, ovaj, fora je bila kao, pa ja nemam pojma kako smo mi to uopće uspjeli naći. Znači, ja ne znam koliko smo mi bili onda zadrti u tim nekim stvarima, uporni da mi to sataremo.

Znači, kad smo mi našli da, kad nazoveš govornicu, imaš još jedan sekund vremena di, di čuješ sam sebe u slušalici, a to znači da je otvorena petlja između mikrofona i cijelog sustava, zapravo. I onda kad ti znaš da to prolazi kroz sustav, i znaš da su na one, tonovi na onaj keypad, onda si mogao jednostavno nazvat, ono, sa svojim mobitelom si mogao puštat te tonove koji su zapravo brojevi telefona. Aha, aha. I ti na onim, na onim mojim starim, ono, Nokiji, ili šta je bilo, i nazovemo.

I ja sad pričam sa prijateljem u Zagrebu, prijatelj inače iz Šibenika, Davor, on je se preselio u Zagreb, ja s njim dva sata na govornici, i to baš tu, evo, odmah dole ispod na križu. Znači, govornica stoji na sred ceste, znači, na cesti. I, ovaj, ja ti pričam s njim dva sata, ja mislim, dva sata ja stojim, ovako, gledam nešto okolo, sunce piči. I, ovaj, i neko trubi non-stop, ja sam nešto s njim, ono, baš u nekoj temi. I gledam, gledam, neko radi neku gužvu sa autima, trubu non-stop. Ja gledam, ja kažem njemu, čekaj, ovde neki luđak je stao na sred ceste, i svi iza njega stoji kolona, ne miče se, i ono, ja gledam kombi, ono piše HT na njemu.

I odjednom, u trenu, onda sam vidio šak slušalica, radi ovo, Denis trči prema disku dole, ovaj za menom, trči, ode Denis. Ja nikad nisam znao ko sam, ono, nisam bio prepoznatljiv onda. Ali danas me uhitilo odmah. Pa sutra. Samo te po automatizmu. Ništa, oni znaju taj moj list, ono, o, Denis jedini na listi. Čekaj, ti si sad kao white hat nekakav i to, je li to. Ajde, plešem na granici, ono, greja.

Negdje sam baš, ono, a i MUP-u, evo, sad jučer je bio jedan iz MUP-a kod mene koji je isto imao problema, ili sa kolegama s posla, ili s nekome vani. Pa, ono, radimo neka istraživanja koja praktički nisu baš ilegalna, ali da su moralno upitna, jesu. I to što je on, recimo, izvadio iz firme podatke, recimo email ili nešto tako, nisam siguran je li on to smije ili ne smije.

Ja mislim da više naginje na ne smije, ali možda smije, ne znam. Ali on meni da te neke informacije da provjerim, i eto, tako. I nekakva je neka istraga, ovo, ono. Jer oni nemaju, oni ili moraju imat dosta naloga i dosta procedure da bi došli do neke najjednostavnije informacije. Nešto što ja mogu preskočit odmah, ono. Tipa, imam ono dump bazu podataka s Facebooka, i ako ima nečiji broj, email ili nešto, mogu mi vidit ime i prezime i šifru. Čekaj, kakav dump podataka? A dump kao cijele hrvatske baze podataka Facebooka. Odakle ti to?

Ono, zero day. Ja ne kužim šta, meti hakiraš. Nisam ja, neko drugi je, ali ja to imam, ne. Ovaj, moji ne, nisu moji, a Hrvati. Nisam siguran da ti to mogu vjerovat, ali dobro. Imam, pokazat ću. Ima, ne znam koliko. Pa šta, to su onda terabajti, mislim. Nisu terabajti, to je samo, ide ti ime, prezime, username, email, broj mobitela, status, relationship, ja mislim sve one osnovne info što piše na. Pa mislim, ali to. Plus šifra i. A to je valjda onda Meta dala nekim organima vlasti ili nešto. Ma kakvi, nije, nema šanse. To je bio neki leak, bio svjetski leak, ali ja sam dobija ovu, ovu hrvatsku bazu podataka. A, okej, da, da, da, znači tako. Nisam čuo za to, ali dobro, to je valjda. Tako da mogu ti. Ne reklamiraj valjda to previše. Ma kakvi, to je bilo, ha, zero day, nestalo pol dana.

Ovaj, i tako sam pomogao nekim policajcima isto, što im je trebalo neki info, ja sam, ono, katam tu bazu podataka. A kaj je to uopće bilo, koja je to godina? To je bila 2019, ja mislim. A, pa dobro, relativno i nedavno. Relativno, ono, svježa baza, ali ono, ako se traže neki mailovi, brojevi mobitela nekoga ko je koristio nekad prije, super dođe, ono, baš. Eto, tako, našao sam neki broj, valjda im je pomoglo u istrazi, ovi su bili super zadovoljni, dobro je. Ne znam jel se to smije, ali, dobro, nitko mene nije optužio, ja sam ja u krajnjoj liniji da sam ja nešto napravio. Pa dobro, mislim, ako je to već nekako vani, ta, mislim. Pa šta, aj. Pa i ne služi za ništa osim, eto, za neke prave ciljeve, recimo. Ej, ne možeš ništa s njima, šta s njima? Svi su promijenili šifre, imaju F2A, ovo, ono, ništa. Ja mislim da su forcefully promijenili sve te šifre bile. Šta, na fejsu? kad se desio taj dump, onda su svima zahtijevali nove da se ulogiraju. A, moguće, da. Ha, dobro, to je naj, najlakši način. Tako da nemaš ništa ni o šifri, jel? Eventualno ti osjetljivi podaci, ono, kao neki koji nisu javni bili, ono, status veze s kim si, neko je možda sakrija iz kojeg si grada, škole, i broj mobitela,

eto, to, onako, to, ono, oškakljiva informacija, ali dobro. Eto, zna pomoć MUP-u, pa jebiga. A reci mi, ovaj, jesmo bili radili intervju prije par godina, nešto si spominjao, da imaš neke političke afinitete, to, nešto te nisam primijetio da si aktivan, jesi to odustao od toga ili. Ne, ne, nisam odustao, ali. Evo, sad, sad, recimo, zgodna, zgodan dio, sad kad je u SDP-u se promijenio nekakav čelnik, koji mi se nije, iskreno, meni se nije Grbin sviđa baš puno. Čekaj, ono, kako on, Hajdaš, kako se zove. E, on je inače bio, šta je on bio, župan prije toga je bio, je pomrstvo ili veze. To mi je nisam siguran. Ali on je onako, on je malo lijeviji. I to je, to je čak, sviđa mi se ono što je rekao, nakon što je pobijedio, da će vratit tu stranku lijevo, gdje, gdje i triba bit kao, i triba, stvarno treba bit prava ljevica u Hrvatskoj. A ja ne znam uopće što znači ljevica, meni se čini da su ljevica i desnica u Hrvatskoj, barem što se tiče nekih ekonomskih politika, to potpuno ista stvar, znači. Je, ma došlo se. Jaka država, socijalni program, ne, sve isto. Da, da, pa kad gledaš HDZ, recimo, on je više centar lijevo, nego što je centar desno.

Pa da, definitivno, HDZ je full lijevo, mislim, što se tiče. E, e, zato on i dobija uvijek, zato što je tu negdje, i balansira između sviju, ono. Da, da, da, malo lijevo. Imaš ove ekstremističke DP, ovo, desnu, koji ono raspadaju. A ne bi ja ni DP nazvao ekstremističkim. E, i to, e, oni svi plešu po, ono, ledu tankome, ono, s te strane, a vamo saultra lijeve, osim Radničke fronte koja je iskreno lijeva. I šta ti onda o SDP-u razmišljaš, zašto bi išao? Pa SDP mi nije, nije, nije neka loša opcija, s obzirom da je to ozbiljna stranka, recimo, šta ja znam, u Šibeniku nemaš izbora baš puno, nema ovdje ni Radničke fronte ni ništa. Pa da. Šta ima lijevo još, HNS propa. Da, HNS ne postojeći, ne znam. Sve te. Možemo ima nešto, ali su isto slabi. Niste, to je sve centar i desno, ono.

Tako da, čekam, uporno čekam. Za neku tu aktivaciju bi mi trebala neka veća motivacija, možda ono baš da, da krenem baš drugim putem, da ne ostanem sa svega ovoga, računala, ovo, ono, i ajmo se udarit, ono. Ali trenutno nemam baš potrebe, ono. Evo, recimo, bio sam, ono, kad je bio Županović i to, onda sam bio onako revoltiran cijelom tom politikom, svi su nekako sili na te klupice, bez ikakvog znanja, uzimali su prijatelje koji nemaju ništa u glavi da vodu, bez veze, ono, baš. Čekaj, to govoriš za Županovićevu administraciju? Ne, oni njih četiri godine, famozni, ovaj, gdje je sve bilo krivo. A šta, nisi ništa bio zadovoljan? Ma nisam, ja sam jedva čekao kad će doći na vlast, a onda kad su došli na vlast su praktički počeli uništavat sve, baš počeli sve uništavat. I oni projekti Banje, ovo, ono, ja sam samo vrtio, ono, svaki dan su bili članci, ide rad u Banji, pa je bager upao u more, pa, to je bio živi cirkus. Ha, dobro, nije SDP valjda kriv za to. Živi cirkus, znam, ali ono, nekako nije to uopće bilo potrebno, čak i dan danas kad gledam taj Banji, ovo, ni, ni ne bi se ja nikad. Pa nije bilo potrebno, zašto nije bilo potrebno? Pa prvo, tamo je kancerogeno uopće za kupanje, ono.

Ma ne vjerujem ja baš da je to problem. A ja sam, ja to gledam s druge strane, ja, ja sam kaj mali bio ribar sa starim, i, pa i danas znam otić, i znam to dno, jer sam tamo bacao mreže, tamo jednog, jedne travčice nema, tamo ništa, tamo je golo dno i mangan, i kad se izvadi van, ona kamenja, samo što ne svijetlu, ono. Ne, ozbiljno, tlo je uništeno, devastirano, i tko zna koliko će još godina trebat da se to vrati nazad, ono. A osim toga, bila je gurnula najveća do, u, uvali do, tvornica, ona di je bila. Kakva gurnula? Bila gurnula, ovaj, komunalna. A, misliš da kanalizacijom šta, da? Kanalizacija, normalno. Ovaj, tamo je izlazilo, stvarno, ono, tamo je bilo cipalja kao u priči. Kao u priči. Pa dobro, bilo je i na, na Mulu Krke, ja se sjećam to, kako ono je sukljalo vani, čovječe. Joj, joj, Mula Krke dole, ovaj, kod Kolodvora. E, da, da, je, bilo je par, i u Dolcu, ja mislim, isto bilo je. A svako malo su bile te, pa. Meni je u nekom manjem bilo, ono, uvijek nekako strah, ajme meni, ako upadnem, to je bila teška fobija, ono, jer, a, sad izmetovi svi. A ja, vidi, ovaj iz Zagreba, kako skaču noge u to, izlazili, izlazili sa WC papirom, ovako, ono.

I njima je to sve bilo dobro, ja, onako. Ja sam par puta vidio ljude da se kupaju, tipa, valjda neki stranci, ne, nemam pojma ko, tipa, ono, vraćam se s Jadrije s brodom, i onako, ono, svi u šoku, čovječe, šta vi radite, ovo. Pa znaš šta, znaš, njima je to lakše, zato što u svim tim drugim državama. A ne znaju ni svjesni da je to. E, ali u svim drugim državama, dobro, mi izgledamo kaj da je rijeka, kaj da nije more, ono, njima su takve rijeke nekako, znaš, ali njima su rijeke isto tako blatnjave, onako, nekako. Aha, misliš da nisu. Rijetko koje su onako lijepe, kaj naše, ove, znaš, Indija, baš sad ću ovaj, kad vidiš, dobro. Amerika isto nije nešto, ono, da ne govorim o ovamo. E, to je bilo baš, nije se vidjelo ništa dolje, dno, i sjećam se, kad je onaj kolektor radio, to je isto za vrijeme Županovića čak, možda je. Nemam pojma. Ja mislim da je, ili, ha, nisam siguran, ali znam da kad su. To se radilo, ko zna koliko. Je, to se radilo dugo, i znam kad su. Mislim da je te četiri godine bilo. Kad su to uključili konačno, ne znam, to je kroz mjesec dana se opet vidjelo dno, sjećam se. Ja, ja, ali kako je dno. Onako sam šetao rivom, ovo, čovječe, tu se vide kamenja, neke ribice idu, baš. Nisu se kamenja vidjela. Vidjela se izmet i dole, svašta. Evo, recimo, ja smatram. Ma nije, ma kakvi.

Ja smatram da na dnu korita, ovako, dole, u sred kanala, ima, ne znam koliko, ima 40 i nešto metara dubine. Jer ono, kad idem lovit lignje, onda spustim to, moraš spustit do dna, i onda ga dignit pol metra, i onda početi kosat. Dole, kad spustiš na dno, dolje ćeš dignit kese, šta ja znam, uloške, ne znam, pampersice, svašta čega. Dole ima, ja bi se okladio, da dole ima 20 metara sloja, eto, da uopće, ono, 20 metara sloja smeća, otpada, svega. To se nikad neće desiti, vrlo vjerojatno, vrlo vjerojatno. A hoće, nećemo mi bit. Stotinama hiljada godina, ja. Nećemo mi bit tu. Ono, to poide dolje, ali ne znam šta bi se trebalo tu desit. To ne možeš očistit, i dole se ne može stvarat nikakav prirodan život, jer je to zatrpano. Ma, to se sve reciklira, samo su to geološke skale, vremenske, ono. Kese, i ovo je. Milijuni godina, to, mislim. Ko zna. Mislim da dugoročno, mislim da mi ne možemo ništa napravit, zemljište se to ne može samo očistit tako. Nemaš to što očistit, i šteta je. Al' dobro, nije bilo onda druge opcije, nego je tako to bilo, i samo moramo malo živit

s tim. Eto, ja sam jedino mislio politički, ono, ovako kad gledam, šta bi ja napravio u ovom gradu, ono, to sam uvijek govorio, onaj tunel ispod mora, tamo di počinje, ono, tehnološka, di završava dolje do luke, i onda kroz more do Jadrije, tamo negdje. E, ozbiljno, to bi bilo prvo eko, ova, turistička atrakcija, drugo, moralo bi se nešto i počistit, moralo bi to lipo izgledat, ono, da bude fora, i treće, spoja bi, ono, kaj most, spoja bi drugu stranu, koja bi nakon toga sigurno procvitala. Bilo bi tamo onda svega, i sadržaja, i ovoga, ovako, jer nepristupačno, i ne možeš ti tamo ništa. A je, daleko je, mislim. Blizu je, ali moraš skroz okolo, a brod je nekako. Mada uvijek je razmišljeno to, alternativnoj povijesti, ono, da je Tito odlučio drugačije, ono, znaš. Dobro, nije, ono, čak i taj dio, i prije njega, kamoli. Recimo, bila je ona priča da je most, nije trebao ići ovamo di je, nego ovamo preko kanala, ono. To mi je ona baba govorila, zato što je jedan teren tamo bio naš, ali kao, pa bi trebalo ići preko našeg terena. I onda sad, kad pogledaš sada, da nema onog mosta, da imaš ovamo ovaj most, pa da je sve tamo izgrađeno, možda tamo budu neboderi, ili nešto. Treba pitati AI da generira tako.

Ja sam se igrao s tim, ajde mi kao, Šibenik za 5000 godina, onako, ne znam, katedrala je tu, onako, tih par nekakvih, ono, štosi, mislim. A zanimljivo, kad pitaš AI o katedrali, katedrala nikad ne ispadne kaj naša katedrala. Uvijek je zeznuta, zato što na svim slikama, koje god turist slika, iza njega stoji onaj toranj, tamo di je onaj zvonik, onaj. I on to krivo shvaća. Ja sam mu rekao, napravi mi u budućnosti isto tako neku porušenu katedralu, kad nema ljudi, post-apokalipsa, ovo, ono, i onda uvijek, ono, stoji katedrala, i točno do njenog ulaza spojen toranj. I ja mu kažem uporno, makni toranj, nema tog tornja, ne, ili ga stavi iza, ili nešto, ali toranj je uvijek tu, uvijek je ono flat na njemu, ono, i nikako da to. Misliš da je zbog samplea, da je, da je. E, dobro, on mora uzimat realne slike, ne može, on izmislit, ono. On to hvata po svim ostalim fotografijama, na netko je. Dobro, šta, GPT koristi onaj, ili je DALL-E, ili koji od tih. Pa probao sam ih dosta, ja mislim da svi oni koriste istu jezgru, i da je to samo, ono, mini ekstenzija. Pa nisam baš siguran, mislim da nije. Ne, oni imaju kao pluginove, to su pluginovi, recimo, za slike, da ti može ubacit sliku, download, generacija

videa, ovo, ono, ali core, ja mislim da je skroz isti, ja mislim da su to sva generacija, i to, to sve, to sve isto. Probao sam, recimo, one za kodiranje, za Python i to, i pitam ovoga običnog, i ovog, nema nikakve razlike, baš nikakve razlike. Eto, tamo imaš pojednostavljeni box za kopiranje, imaš upload fajla, ono, nešto što ovaj nema, ali u stvari je core isto. Da, da, je. Ono, baš isto. Baš me zanima kakva će petica biti, to je sad. Ne znam. Kao nešto rade na tome. Nisam nešto pretjerano impresioniran, ono. Evo, 24, ovo, mini imam pro verziju, onako, za kodove, evo, recimo, Python je najprostranjeniji, on će ga relativno dobro napravit, relativno. A ovo ostalo, C++, to, ne, neće. Ili kaska sa godinom dana, jel', šta mu baza fali, ili ne može razumit neke module, dodaje viškove, ili kad pitam. Pa da, ne miče što zamijeniti. Programer je tako brz. Meni, recimo, kad, kad mu kažem da doda neku funkciju, obično zna izbacit neku funkciju, i onda, ako ne primijetiš to odmah u kodu, kasnije ti bude problem, ono. Kasnije dobiješ kod, ali fali ti nešto od prije, ono, što je on nekako zanemario, izbacio, ne znam zašto.

Tako da mu trebaš, jedino kod tih AI-ova, moraš, ono, baš detaljan bit, baš, ono,ultra detaljan, zadrži ovo, i ovo, i sve funkcije, i dodaj mi ovo, i ovo, znaš, šta detaljniji budeš, to imaš veće šanse da to radi, jel'. Al' kažem, ne vjerujem da će zamijenit programere, nema šanse. Možda u nekih 10 godina, eto, ne znam. A reci mi, ovaj, LoRaWAN, jesi to šta još, kako bi rekao, širio, nodeove, i to, kako to. Nisam. Možeš malo objasnit kako to širiš. Nije potrebno, 4 je čak overkill za ovaj grad, Split ima 2, ono, tako da pokriva točno ono. Mislim, možeš malo objasnit čemu to služi uopće, što je to. Pa to je kao LoRaWAN, znači low emission, low radiation, znači, malo mu treba snage za, za veliki domet, kao, low power, big range, jel', kao. Aha. Tako da može dobacit do jedno 20-ak kilometara, čak, ja mislim, taj signal, a on je namijenjen za neke male podatke, tipa, e, nije on sad za direktnu komunikaciju, nije to internet, to je, to je internet of things, jel', kao, stvari koje pričaju sa stvarima,

jel'. Ja pošaljem temperaturu vamo na ovaj uređaj, ili na 100 uređaja, i ovaj mi kaže jednu informaciju, ja to pokupim, pošaljem drugu, ono. Između tih malih nodeova, senzora, komunikacija je baš za njih, ono. Tako da to je mreža koja može podnijet, ne znam koliko, koliko je bilo, ono, po 4 ili 5 tisuća tih malih nodeova na jednu tu lokaciju. A koliko to ima propusnosti uopće? A ima nekako. Kilobiti u pitanju? Kilobiti, kilobiti. A dobro, mislim da bi se mogla čak neka jednostavna voice komunikacija odradit preko toga, ali u chunkovima, ono, jedan paket, drugi paket, treći, ono, tipa glasovna poruka, ili nešto, mislim da bi se mogla. progurat nekako. E, al' ono, radi se o malim paketima, ali, ono, iznimno korisnim, tipa za, ne znam, agrokulturu, ili nemam pojma šta, staviš neki senzor u nekakav pitar, i da ti mjeri vlažnost tla, da to šalje, recimo, tipa, jednom u, jednom u satu, mogao bi stavit neku bateriju koja će trajat jedno 10 godina, ono, mislim, ne misliš, znaš.

Da, da, da. Jer ako bi bilo na VLAN-u, na wirelessu, onda bi to moralo relativno, ja mislim, svaki tjedan dana mijenjat tu bateriju, šta nije baš lako. Da, ali to ti sad ostaje dosta baterija. Pa mislim, imaš takvih 100 komada koji će to zamijenit, to mora svaki dan, nisi samo mijenjao baterije, ono, od jedne do druge. Al' ovako, kad staviš taj mali uređaj na. A dobro, jel' to, jel' to iko koristi sad u Šibeniku? Koristi se, nenormalno. Jel'? Nenormalno. Ja tamo imam, na jednoj točci, čini mi se, oko, aj sad ne znam točno koliki je taj omjer. Čekaj, a ti to moraš nekako, ajmo reći, odobriti, to jest. Ne moram. To je kao public thing, to postoji, to postoji, a ne vidiš, tipa, ne možeš ga odskenirat sa mobitelom, on je jednostavno u zraku. Jer on čak nije ni jedna, mogu sve tri bit u domet. Tvoj uređaj kad pošalje tu informaciju. A kako se, kako se štitiš onda od abuse-a, sad, ja dođem s tim, i sad ti floodam, ne znam. Ne može, ima, ima on. Punim ti mrežu, nešto. Ne, ne, na backendu ima on točan, kako se to uopće zove, fair share time, tako nešto, fair share, možeš poslat, ne znam koliko, 60 poruka u danu, ili tako nešto. Ono, to je dovoljno za, za sve senzore, ali ima limit. U stvari, možda čak limit i nije za upload podataka, već je,

ovaj, za download, ne znam koliko, možda 10 download-a dnevno. Al' to se, to se gotovo ne koristi u Šibeniku, možda ima desetak takvih dnevno, što se šalju nazad. To je ono kao, tipa, šalješ poruku senzoru da se rekalibrira, ili restarta, ili tako nešto, ono, neke iznimne situacije. Da, da, da. Inače samo on šalje, ono, on šalje toj. I onda, ono, kao ta mreža, znači, evo, ja gledam, mogao bi sad, jedan put, ja, ja, u jednom trenu sam vidio 100 i nešto tisuća paketa u danu. To je dosta uređaja, masu uređaja. Ne znam tko to koristi. Ja to ne mogu vidjeti, enkriptirano je s obje dvije strane. Ja vidim pakete koji stižu, vidim veličinu paketa, vrijeme, all set, sve timeline. A šta moraš imat od opreme da si to priključiš? Pa to su ti mali nodeovi, to ti je zapravo čip, kao i wireless, ima, ima ovako mali čipić kojeg možeš dodat na Arduino, ili na nešto, neki senzor. E, on je samo služi kao komunikacijski uređaj. Ima gotovih uređaja za mjerenje, recimo, to, vlažnosti, temperatura. Ko je to uopće, to Grad Šibenik je pokrenuo, ili, ili. Ja sam došao u Grad u Šibeniku, jer kao, nismo imali to ovdje, a bilo je, onako, ono,

kad vidiš ta videa, dosta je to, kao smart city, ovo, ono, to je dosta, ono, stani i gledaj, ono, sve šta se može radit. A šta mi, nažalost, ne radimo, to bi možda malo politika trebala uskočit. U stvari, mi nemamo ljudi, a mislim da bi politika mogla napraviti, tipa, da imamo neko, ili natjecanje, di će bit, recimo, neka nagrada za najbolje osmišljeni plan, šta je dosta popularno, ti zadržiš ideju, daš nagradu njemu, ali grad to iskoristi. To bi ja, recimo, podržao obavezno. I da se nađu ti programeri, ili neki ljudi koji će stvarno radit na tome, trebalo bi imat neku grupu ljudi koji se uhvate toga, i može se svašta. Praćenje buseva, dobro, oni imaju sad neke alternativne metode, ali to nisu točne metode. Ja gledam na ovim to temama, ja, evo, ja, možda sam ja, sam glup čovjek, ali ja, to, kao, navodno ima sad tracking autobusa, ali da me ubiješ, ja ne kužim, ja to ne znam pročitat. Vidim dolje ima kao nekakva, ko, ko onaj s nekim točkama, ali. Neki timeline. Koliko god pokušavam skužiti, okej, gdje je sad taj autobus, ja to ne razumijem. Da, da, ja mislim da je to neka aproksimacija, ali nisam, nisam se nit vozio sa vinovima, ne znam. Pa ja isto. Morat ću, morat ću vidjet, ono su neki Inka ekrani, to sam vidio.

Da, da, Inka, ali sami busevi su super, to je dosta dobar projekt, i. Dobro. Nešto gradonačelnik govori kada će biti. Ali to sam ja davno htio, ej, ali nije bilo ni zainteresiranih, ja to sam ne mogu, ono. Isto tako, recimo, i za brodove, brodove nije loša stvar. Evo, recimo, bio sam na otoku Molatu ovo lito, i tamo sam sreo ovu jednu što je radila intervju s menom sa RTL televizije, i oni su radili neku reportažu, kao, Mrtvi otoci, kao, nešto, nije bilo turista, ovo, ono. I nisu mogli poslat reportažu, jer im je kasnije, ovaj, zapravo, to je tamo jako, imali su nesreću baš, ono, uzeli su dan, ja mislim srijedu, di nije službeno napisano na njihovim stranicama da je, recimo, svaki dan je isto u tu, tu uru. Kreće u 6 sa Ista, u 7 je na Molatu, vamo je na Boževi, ne znam, u 8, malo manje, jel'. I, ovaj, i, ali srijedom je neko nepisano pravilo da kreće uru kasnije. I to, pitaš kapetana, i on kaže, tako je srijedom. Al' nigdje ne piše. I oni nisu imali sreće da stečnu taj dan, ali eto. Naravno, eto. Mora Murphy svoje odradit. Ali i mi svi, i ja isto, na Molatu sam stao i čekao sam baš taj trajekt.

I, ovaj, i sad, ja sam gledao ICE, ovaj, za brodove, šta šalju, kao, beacon lokaciju, ali on. E, on ko što avioni imaju, to. E, on se updatea svakih, ne znam, 10 minuta, i nije točno, vidio sam ga da je krenio sa Ista, i vidio sam za nekih 10 minuta da je negdje na pumpi, punti, ali ja ga ne vidim, ono. Mislim, već sam ga trebao vidjet da je izašao za punte, ali nije, ono. Tako da ta informacija nije točna, i onda mi je baš palo na pamet, zašto, neb, evo, ja radim te GPS-ove, trackere, ono, stavi ga, neka šalje točnu informaciju, neka bude na Molatu tamo, di, di staju trajekti, neka bude, evo, sad će doći, imaš approximate vrijeme koje će, recimo, biti machine learning, ono, određeno. Tipa, svaki dan dolazi u tu istu uru, varijacija je tolika i tolika, kad je vrijeme ovako i onako, varijacija je tolika i tolika, ali uglavnom će bit točno. I još kad imaš neku točniju lokaciju, tipa da šalje svaki minut, recimo, mislim, nemaš tu greške puno, ono. I, ovaj, ali dosta je korisno, ono. Mi smo tamo sat i po, ja mislim, čekali. Mi smo došli još pol ure prije, znači još smo čekali cijeli sat, ono. Stojiš u kafiću i gledaš sad di je taj trajekt. Da. A ne možeš otići, mislim, moraš ući u njega, to ti je jedini, sutradan radiš u Šibeniku.

Pa da, da, nema tu šale kad si, kad si na otoku. Nema i ćemo idući. Da. Al' šteta šta nema više toga, jel', to baš moralo, grad, županija, firme te, gradski parkingi, ne znam, svi bi trebali malo više ulagat. Sad nešto, ovaj, sad pratio u Splitu da su, stavili su isto kamere, ali ne baš ovako ko što su u nas, to jest, slične nekakve, ali kao nešto hoće automatizirati, ove, semafore i svašta, ne znam. Jesi to šta upratio? To sam, to sam uvijek, nisam pratio, al', al' znam da su i oni digli jednu vrstu lore mreže. Oni su digli onaj Sigfox, ja mislim, ili tako nešto, to je ista stvar, samo, ono, ista stvar, samo, ja mislim, američka. Ovaj, na istim frekvencijama, isto sve. I ja mislim da su oni digli za, za, ja mislim da su imali testni parking za to. Sad ne znam jesu oni to kasnije izradili, ima i Zadar, i Zadar istu stvar ima. Ali, ovaj, nisam pratio, ali to je, to je odlična stvar i za sve parkinge, i ja bi sve buseve priključio na to, i željeznice, znaš koliko to kasnije, ono, ono, kad možeš stajat sat doma ovako i vidjet grad. Da, da, a dobro, tek će za sat vremena, ajde.

Ono, sutra. Ima vremena. Sutra epizodu dovršiti. Sutra je tu. Neću se još ni spremat. Ono, mislim, ja, ja sam, ono, baš za to, nove tehnologije, praćenja, bilo kakva, ono, da imaš sve. Sad ja idem u grad, hoću vidjet je li mi ispred doma, ali da ima parkinga, ono. Inače neću ići tamo, idem na neku drugu lokaciju, ono. Za motore ima uvijek, ali za auto, ja se s autom ubijem, kao. A dobro, gradski parking ima čak, to ja znam, imam onu aplikaciju njihovu, pa gledam za Poljanu, za. Dobro, aj, je, ima. Za Dragu, aj, ima nešto. To već znam, ono, kad kaže dva slobodna mjesta u Poljani, okej, nema tamo ništa. E, a obično, obično moraš error connection, jer par senzora sigurno ne radi, znaš, ono, stoji crveno, a nema auta, ono, otišlo. Ali, ovaj, e, dobro, to su te jednostavne stvari na fiksnim lokacijama, ono. Ali trebalo bi tako svugdje stavit, ono, da, da te navodi aplikacija, ono, di ti je, di ideš, idem, ne znam, kod topova, di ima najbliže parking, jel' ima, ima, kreni, ajde, parkiraj, doviđenja, ono. A da, ali koće to, to su isto je komplicirano na svoj način. E, nisu, šta ti misliš. Ti neki uređaji, metal detektori su to, obični, sa, sa malom kuglicom, baterijom

koja šalje signal neki. Još kad je na lore, i to je super, jer oni su imali prije taj problem da to je bilo na SIM karticama. Znaš koliko SIM kartica, znaš koliko je to preplata, koliko je to. Da, da, je to košta. Boli glava. A baterije, svaki, ne znam koliko može izdržat, ne znam kolike baterije uopće stavljaju, nisam nikad gleda, ali pretpostavljam da su neke velike, da može barem dva mjeseca izdržat. Ali i to je isto, ono, strašno malo. Ovako, to u lore možeš zamijenit s ovako nekim malim uređajem koji će trajat 5 godina, recimo, ono, bez problema. Tako da, ja bi to forsira. A kažem, i te semafore, ja sam lud za tim semaforima, ja bi sve popila. Mislim, ljudi ne znaju više vozit. Eno, dođe, dođe plenki u grad, pogasi sve semafore, kaos teški, dvije prometne, ono. Pa nije da ne znaju vozit, nego je puno neprometno. Ne znaju. Kako? Ne znaju. Ma ne možeš to, pa tamo, ono, kod, kod vinarije, ono, ono je lud. Pa je, pa niko ne zna prednost, ono, niko. Niko ne zna osnovnu prednost dol, kad izlaziš iz luke, ono, kad ideš iz luke u. Da, dosta ljudi je zaboravilo. To moraš pustit sve, ti si zadnji. Onaj odozgora koji ide, pustiš ga, ovaj odozdole ima na svojoj cesti, i njega pustiš, ti si zadnji. Ono, isto kad ideš iz Mandoline, ista stvar. Ali ljudi ne znaju, pogasi semafor, i onda svi gledaju jedan u drugog, koće koga pustit, pa ovaj zaleti, pa ovaj trubi, pa

neko se razbio u međuvremenu, neki motorist koji je, ono, uletio između njih, katastrofa. Ali AI, ono, baš kao AI, ja sam imao čak neke, stavljao sam neke slike, online. Gori jedna kamera, jedna prava, ona kamera, ne znam, ima, ima, ovaj, odlična sa zoomovima. Da, AI kontrolira točno, jel' ima pješaka, nema pješaka. Dole, ono, na vidicima, bezveze, ono, onaj, ovdje na Krvavicama, semafor. Tamo su makli dopunske strelice, meni to užasno živcira, ja, ja bi, ispilaj bi sam, znači, pogodit ću auto. Ali to su, samo su na jednom mjestu makli. Ma makli su skroz sve desno. Ima ti, ima ti, prva, recimo, ja sa Krvavica, ali ja sam gore od Stjepana Radića, znači idem prema Tomiju, skrećem za križanje prema Mandolini, jel'. Meni su bile obje dvije dopunske, do tehnološke, upaljene uvijek zeleno. Sad se ova jedna gasi, iako ne znam ni to zašto, jer je zeleno uvijek pješacima, nemam pojma zašto se gasi. I imaš doli opet drugu koju su skroz makli, koja nema više dopunske, znači kod Kauflanda, kako skrećeš desno. Tu ti se, isto kad se pali zeleno, pali se pješacima zeleno. Tako da nemam pojma zašto su makli to. Oni kažu da je sigurnost pješaka, meni to. Meni se to ne sviđa, to je dopunsko, onako, znam, sa, sa klincem kad idem, i sad on vidi zeleno,

i ovi koji, ne znam, idu tamo iz smjera ili Eurohercajt, i ove pumpe, i on vidi onu strelicu i piči on. Znači, nama je zeleno, i sad onako. Ali ovdje ti je još gore. Meni je malo, onako, zbunjujuće, znaš, ono, moram objašnjavati, iako ti je zeleno, a ovaj vidi strelicu, on biće mislit da tu pješaci, i tu je onako, malo je ono, ono križanje zapravo. Zato ti kažem, oni su skinuli dopunske, ali je logika ostala ista za pješake i za njihovo zeleno. Je ostala ista. Znači, ti si imao dopunsko gdje si morao pasti jer ti je crveno, ali dopunsko je zeleno. A ovamo ti se sad pali full zeleno, gdje su nas ušli, kad ti je zeleno, nema stajanja, nema ni pješaka ni nikoga, neg ideš. Sad se pali full zeleno, ali pali se i pješacima full zeleno. A nije to. Je, kako ne, ja svaki dan idem tu, svaki dan. Ne, ne, je, je, ali mislim da moraš paziti kad, nego ovo sa dopunskim je nekako, a ti kad skrećeš, kako bi rekao, ovdje si, točno si nekako u, u, u konfliktu, onako, ne, ne znam, nije, nije baš ono dobro, dobro rješenje, nešto. Ali i pravna odgovornost je isto drugačija, imaš si crveno sa dopunskim, moraš propustit pješake, ovamo ti je zeleno, ja ne znam kako to uopće, ako skupim pješaka koji ima isto zeleno. Znaš šta je fora u tome, između ostalog, što me baš iznenadilo, da nema na razini države točni standard, to, to, sa tim semaforom, kad je ovo, ono, nego je to, ono, praktički svaka.

Nabacano je, lokalna se. E, lokalna, čak i ne samo uprava, nego ovaj, ne znam ko je nadležan od tog, Hrvatske, ovaj. To su ove ceste ili neko, ne znam, ono, mislim. Ono, i. Pa eto. Pa ne znam, to se dogovaraju, valjda grad, ja mislim da je grad, ovo sad zadnje, dava te izmjene, valjda prijedloge, ne znam kome cestama, pa ceste, stvarno ne znam ko odlučuje o tim stvarima, ali, ali da ima semafora i previše neg što triba, ima ih. A da AI može riješit tako dobro to križanje, znači da se zna kad pješak dolazi i gdje blizu, da se recimo propusti, jer, jel' realno vamo na Krvavicama prođe, ne znam jel' prođe 10 pješaka u jedno popodne, ne znam. A ono za, za crveno stoji za skretanje prema Tomi ovamo, to je, to traje čudo, ono, znači, poludiš u autu, pogotovo noću. Ja ne znam zašto uopće rade semafori noću. Ono, iza ponoći, da se može to ugasit, zašto, zašto ja stojim na semaforu, nikoga nema, nema pasa nigdje, ja stojim ovamo, trošim svoje gorivo, uništavam okoliš, i stojim u autu, jer bezveze. Ni pješaka, ni ta auta, ni nikoga, ono. I prije smo, recimo, gasili te semafore vikendom, svaki vikend je biougašen semafor.

I onda su ljudi se nekako, imalo se u podsvijesti da moraju znat pravila vožnje, i ovo, i ono, i nekako se to držalo, a sad kad radu non-stop, niko ne zna ništa, samo gledaš semafor i pratiš ljude ispred sebe. A da, da. Nema tria, trija održavat, eto, jedino to. Eto, minimalna stvar, vikendom ugasi te semafore, eto. Vikendom gasi, ili noću. Pa nek se ljudi malo snalaze, nek malo uče pravila. Ma ne znam, ma to će onda bit nesreće, ja mislim. Pa bit će, mora bit. Neki će se auti slupat, nekom će se. Nisam baš oduševljen s tim. Ja sam uvijek za, ono, te radikalne, radikalne mjere. Nema veze, 50 auta manje, 50% auta manje, ludilo, više parkinga. Idu svi na servis, ljudi zarađuju na servisu. E, vidiš to. Sve. Nema tu.

Ovaj, šta si nešto napisao? Izbacimo usput nekoga i koji nema tehnički. Da, da, usput sve servis. Ima ih, ima ih, vjerujem. Jer ono, i mene je jedan pogodio, onako, da. Šta ove PCB-eve vidim, da, da radiš nešto sad na Facebooku. A, e. To mi je sad ova nova infišacija, ono. Jedno vrijeme ja sam skroz bio. Čekaj, što to, to su zapravo one tiskane pločice nekakve gdje, gdje, a što s tim radiš, šta. Pa, dobro, prije sam radio to na onim, kako se to zove, eksperimentalnim pločicama, pa sam tu nešto lemio, pa sam čak kupio cijele te otopine i to, ali to je dosta messy, ono. Možeš ti napravit nekakav prototip koji relativno fino izgleda, ali imaš se satrat za to s onim kemijama, s praškom, sa temperaturama koje moraju bit takve i takve, stvarno moraš imat lab, ono. Ali pošto je sad to toliko dostupno u Kini, da, to, nevjerojatno. Najlakše je napravit svoj dizajn, uploadaš odmah na njihovu stranicu, dobiješ kod sa strane, koliko to košta, koliko ćeš layera izabereš, kako ćeš to. A neka je slična što si rekao, da si nešto malo skrojio. 5 komada, imam u džepu, da pokažem. Znači, 5. A nosiš sa sobom šta? A nosim uvijek ove neke zadnje koje sam napravio, e.

Ono, ljudi me uvijek pitaju šta je to, pa ne mogu predočit. Evo, ova je najveća, ovo sam radio, nešto za, ovo je za kontrolu klima uređaja, televizije, radija, bla, bla. Ono, imaju dva čipa, pa mogu koristit ili ovaj ili ovaj manji. Ovo je bio više test da vidim hoće li ovaj manji bit skroz dobar. Ako je manji skroz dobar, onda bi ga na budućem dizajnu izbacio veliki, jel. Ono, ta igra se na tim pločama, jel. Ovaj, recimo, ima LAN konektor, to mi je super, jel. Opa. Tako da, to je već, ono, next level. Ali, recimo, ta ploča, mislim, ono, komad ploče je iscrtan je toliko detaljno da ne vjeruješ, ono.

5 komada, 3,99 eura sa poštarinom, carinom, porezom, ni svim, ni svačim. Jesi išta od toga već stavio u produkciju? Jesam, evo, ova mi je zadnja došla, ova bila. U stvari, još sam naručio još jedan, ovdje sam napravio malu greškicu. Nije ništa za funkcionalnost, ali mi je za komoditet. Recimo, imao sam jedan, jedan pin koji se spaja sa drugim pinom, a broji pulsove tog pina na neki uređaj. Znači, broji mi okretaje, tipa. To mi je za rolete, i sad ja znam da tu ima 30.000 okretaja, ali ja ih moram izbrojat sa drugim pinom, ne može bit taj pin da broji sam sebi, mora drugi pin izbrojat. Tu sam jednu malu greškicu i sad sam naručio jednu ispravak, i ja mislim da je to verzija, ono, jedan final, ono, koja radi. Ove dvije mi rade, recimo, doma, kad kliknem roleta lijeva desna, motor diže do kraja. Na kraju čak ima ovdje funkcije toga graničnika, di dođe gore, upali se lampica da uhvati kraj, da ne ide dalje, da ga ne čupa. Ugasi motore, prijavi da je nula, gore zadnja. Kad se vraćam nazad, ima točno toliko koraka do dol. Uvijek je na istome. Znači, mogu čak slajder napravit, ono, da mogu dignit pola rolete, ili šta, znaš,

ono, koliko god hoću. Ili automatizirat, ono, dignem se ujutro u 7, ili šta, ne znam, ono. A to za sad, za sebe, za principu jedino radiš, ili? Da. A ovo sad što radim za auto, za te kamere, to će bit danas popularno, dosta, to me masu ljudi pitalo, i to mi je baš nešto što mi trija, ono, da detektira se ove kamere za nadzor brzine, i da te, ono, pravovremeno obavijesti, i da je baza. A zar nije to ilegalno u principu? Nije, nije, kod nas nije ilegalno, ne. Imate detektor? Mislim da je u Njemačkoj ilegalno, kod nas nije. E, znam da je, možda čak i u SAD-u, onako. Je, je, u, ima dosta zemalja gdje je ilegalno, ali kod nas. A sjetit ćeš se i u nas, prije ili kasnije. O tom potom, za sad ćemo iskoristiti legalnost i uređaje, i to je to. Mislim, zašto ne, makar se ne priviknemo, ono, malo. Mislim, nezgodno je, neke kamere su kod nas glupe, i. Čekaj, ali kako sad su ih u, na ljeto su ih praktički, ono, načičkali su ih sad posvuda, nema što, što će reći. Jel to sad hoće država para, ili im je stvarno stalo do sigurnosti? Pa ja mislim da su se nagrabili para, to je strašno. Bio sam i 10 komada isplatio, samo ja. I to mi.

Ja se moram pohvaliti, ja uvijek vozim dosta oprezno, pa nekako, za sad još nisam, ono. Mislim, oprezno, sporo. Znaš šta ti je, znaš di su oni, evo, ja nemam, ne znam koliko, par godina nisam dobio ni jednu. Ali onaj problem je bio kad su ih stavili, onda onaj prvi dan. I recimo kad se pojavi neka nova, ljudi imaju naviku negdje vozit, tipa Benkovačka cesta, ne znam kome, nema kuća, nikog živog nema. Tamo smiješ ići, ne znam, 60, 80, neki idu stotinjak, nikog, nikakav problem tu nije. Imaš ti problem za sebe, ako neka životinja izleti, ti si kriv, naravno, ovo, ono. Ali tu se svi opuste. I onda ti stavu, ne znam, znak prije križanja 50, jer to je normalno za križanje. I onda ti stavi kameru iza toga, i ti ne možeš ni usporit ni ništa, i cap, gotovo. Vozio si 80, ono, praktički to je nebitna brzina za današnja auta. Ali kazna ti je, evo, sad je meni došla 130 eura, tako nešto. Meni je došla neka nevjerojatna kazna. Znači, u Zadru, na četiri trake, na ulazu u Zadar, lijeva traka je 80, desna je 50, ja sam se u nekakvom trenu pribacio na desnu, i slikala me kamera 86 nazad. Evo ti miš. Eto, to je stvarno bezobrazno. Eto, to je bezobrazna kazna, ono. Tako da, da sam ja bar išao 120, pa bi rekao, aj, kriv sam.

Da, da, baš to. 86, ono, nemoj, nećeš više. Više neću. To je, to je prililo. To je baš prililo. I sad ima taj prototip u autu koji me stvarno obavještava gdje je koja kamera. Znači, funkcionira? Radi kameta. Ma ne znam koliko. Samo, ili, ali ako on detektira laser, hoće to bit prekasno? Neće, neće. On detektira one ručne radare, samo njih. A ovi ostali su ukucani u GPS-u. Znači, ono, točno lokacija je obilježena u metar, ono, skoro. Aha, okej, ja sam mislio da, da i ove fiksne. Da, da. Ali, ha, ha, ha. Nemaš fiksne, nema, nema hardver načina. Čekaj, ali ako te ovaj, ako te policajac te. Policajac me najvjerojatnije uhvatio. A sad kad je bio moto susret prošli vikend. Ne, ne, hoću reći, ako ti pomogne, ako ti ovaj počne pištati, ali već te policajac te već uslikao. E, nije, moraš mu doći u određeni, ne može te uslikat, on tebe cilja, on ti cilja tablicu, on, njihov laser radi tako da on mora keep fokus na kameri, mora naći jednu točku di je njemu fiksno to. I dok on to traži, tebi svira, imaš vremena za usporit, dok prije neg on slika. On kad je u stabili. A što će mu tablica ako te fizički zaustavi sad? Ne, e, ovi islikavaju.

Mene najvjerojatnije sad kaže, ovaj, prošli vikend, ima ti jedna cesta, ovako, gdje se ide u Filip Jakov, ima jedna sporedna cesta odmah do nje. I oni su stali tu i gađali cestu ovamo. Znači, točno kad ti ulaziš odvamo, točno te slika odozgor. I ja, kasno sam ga vidio. Mislio da ću dobit tu kaznu, jer prije toga je duga, duga cesta bez ikoga, ono, more. Mislio da ću tu i on dobit. Ali taj radar može uhvatit. To je onaj direktni radar, i njega je lako otkrit. A ove je gotovo nemoguće. Ove nove kamere su 24 GHz, i pod velikim kutem, praktički kad uloviš taj signal, već je kasno. Zato mora bit GPS verzija. A dobro, ako su fiksne, onda to može ti svirat prije, i dobro je. Pa sve su fiksne, i što je najbolje, to se update-a od ljudi, i stvarno su točne. Ono, zadnja, zadnju koju sam vidio, zadnje dvije su dodane u Vodicama. U Vodicama, tamo na jednom skretanju, ispod onog malog mostića, gdje se ide prema Tribuni. Tamo su dodane neke čudne nove kamere. Nisam čak vidio negdje šta pisalo, samo sam ih vidio. Ono, označene su, i neke duguljaste, ovako, sa dvije neke glave. Nisam nigdje vidio te kamere. Ali dvije su, jedna do druge, tamo.

A šta još smo mi, osim motora, je li, jel to uopće može na motoru za, za brzinu? Što? Snimiti, ili, mislim, je li, je li kontroliraju ikad za? Za motor? Au, snimi te odzada, da. Snimi te odzada tablicu kad prođeš, ono. Ali ovo naprijed ne mogu, možeš proći koliko god hoćeš. Ako je okrenuta prema tebi, nije te briga uopće. A dobro, većina njih sakrije tablicu. Motor nije neki problem, ali auto je, ono. Pogotovo ideš u Bosnu, ili nešto ovako, imaju, tamo, ono, stvarno ne znaš, ono, kaos teški. A ima kamera svakih par stotina metara, kamera. Znači. Ja znam, kad sam išao u BH, baš trapasti. Brdo, oma, na prvoj pumpi su, ono, rekli, pazite se onih bljeskalica. Ja gledam, ono, prvi tren, nisam shvatio, ono, kako šta.

Ima ih stvarno masa. Ovaj, ja ih ne volim. Nije, nijedna kazna mi nije bila preko duplog ograničenja. Stvarno, normalno vozim zadnjih godina. I motor i auto. Eno, u Bibinjama, 80-ak je bila svaka kazna. 80, 86, 70, ali ograničenje 50. Dolaziš iz nenaseljenog u naseljeno, i odmah je na ulazu u naseljeno. Aha, baš ti je na naselju. Baš je nekako podlo. Ono je baš podlo tamo, ono. Jer taman je još uzbrdica, još malo i daš gasa, ono, da budeš, ono, malo fluidan, ono. I onda te cepa iza leđa, ono, još. Iza stabla, ono.

Baš ne volim. Ali taj uređaj će mi to sve riješiti, i masu ljudi me pitalo za to. Opa, eto, eto ti biznisa. Da, i mislim, napravit ono baš pravo kućište, pravu i bateriju stavit, ako triba, USB za utakat, i, i ono. Ja mislim da će to, ja mislim, svaki motorist investit. Jer ja radim baš za motoriste verziju, i verziju za auto. Za motoriste je totalno nešto drugo, njih taj alarm i to ništa ne tangira, jer ne čuješ. Ali će za motoriste, recimo, bit jedna, jedan led ovako, ono, komad leda, koji će zabljesnit ovako u onaj vizir, i to će bit to za privlačenje pažnje. I onda će bit neka ledica koja će označavat udaljenost, ili jes proša kameru, ono. Tako da će to bit, ono, baš kako ja smatram da bi bilo najbolje za mene, ono. A vjerojatno će tako bit i za druge. Bar motorista, eto, tu garantiram. Već me 100 ljudi pitalo za to, ono. Tako da jedva čekam da mi dođe ta štampana pločica, da mogu to okvirno vidit koliko mi smetaju. Recimo, najviše kod tih dizajna, ne znaš koja će ti komponenta smetat kojoj. Ili elektromagnetski, ili fizički, znaš, ono, nacrt je nacrt, i ona bi trebala ić tu, ali nekad se priklapa, ono, utor za antenu, nekad, ono, znaš,

ne možeš utakat baš dobro taj modul, moraš malo raširit, ovo, ono. Tako, ovo će bit nešto okvirno. I onda, kad prođe taj test okvirni, kad ga još malo vidim kako se ponaša na suncu, jesu dovoljno crte unutra bakrene, široke, jel može dovoljno struje primiti, za bljeskalice, za ovo, ono. Kad se sve popali, kad se sve pogasi, kad je vruće, kad je ovo, ono. I onda u neku masovnu proizvodnju, ono, baš, čekaj, po 1.000 komada, ali. Jedino ne znam koće to sastavit, ali morat ću ja svaki dan jednu po jednu lemit. Mislim, mogu reć tvornici da većinu toga prilemi, ali moram ja kasnije isprogramirat taj uređaj, dodat mu sve svoje, ono. Ima jedna mala tipkica, onda downloada novi firmware, i downloada nove baze podataka na nju, i. A je, to zvuči ko vrlo ambiciozan projekt, ne znam. Ma, bit će to dobro. Hoćeš to moć sam, ili. Bit će dobro. Ma, mislim da ću moć, jer, ono, evo, tipa, ako idem na moto susret, ono, napravit ću ih, ne znam, 20, 30, 50, koliko uspijem napravit do idućeg moto susreta. Liti su, ono, svaki vikend. Ono, ponicat 750 komada, i tako. I koliko bi ti tu cijenu, cca. Ne znam, moram vidit koliki mi je trošak izrade. Kad to sve stavim na papir, onda ću znat kolika je cijena. I kolika mi je cijena, ne samo taj tren, nego i budućeg održavanja, jer negdje mora bit baza

podataka, neko je mora punit, i nije to sad fiksna cijena pa prodajem. Da, da, je, je, mijenja se. A bit će, ne znam, možda nekih 500 kuna, recimo, ono, sad koliko to, 80 eura, 90 eura, koliko. Tako, tako otprilike, ja mislim da bi to. Trošak izrade će bit 20, 30, plus programiranje, održavanje, i, ne znam, kućište, ono. Pa dobro, to, to ne zvuči čak ni, ono, toliko strašno. Nije strašno, e, a, a to ti je pola jedne kazne kad te uhvati. Pola jedne. Brzo se isplati, a? E, brzo.

Reci mi šta je, jesi što u kontaktu sa, s našim ateistima? Ateisti su se malo razbježali. Razbježali su se. Ne znam što je s njima, ono, stvarno, imali smo te korone, a korona nas je ubila, ubila nas je. Znači, prije korone smo imali, ono, redovne prosvjede, redovna održavanja, redovne kave, sve to. A je, kave su bile fora. Ma, fora je, ali, evo, išli od Šibenika, isto bija problem, to, ono, mala, mala sredina, ima ateista, ali ne žele izać. Još pogotovo ako si zaposlen u nekoj gradskoj, državnoj službi. Ma, je to stvarno problem u realnosti. Ako te vidi neko. I kafići isto. Eno, Domaldan je, da, da se održava, ali nije dopustio da se oglašavamo nigdje. Tako, ja bi uvijek stavija event, ono, skrivečki, ali, ono, šefica kaže, nemoj to, slučaj, do, do, nismo mi baš, ono, sad. Znaš šta me zanima. Da ne bi neko krivo poruku dobio. Zanima me to, kad nekom bi rekao, kao da idem, kao, ateistička kava, a to, više puta, ljudi bi se strašno, onako, molim, kao, kao, zašto, pa. Kava se ne pije. Mislim, ono, na kavu s ljudima, nije sad da mi, ono, hoćemo Vatikan uništit, ne znam ni ja šta.

Ono, bezveze, ko, s bilo kim da idem na kavu, ili ne znam. Da, da, da, kava samo sa. Pa, ne znam, ono. Istomišljenicima. Da, da, baš, kao, ne znam, moto susreti, ili, ne znam, neki kompjuterski, ili. Da, da, da, ista stvar, samo. Nešto, ono, evo, to. A ne, nekako, to, baš bih, onako, više ljudi, onako, stilta ih, nekako, ono, kako misliš, šta, šta, šta ćete vi na kavi, pa, mislim, ono. E, e, šta drugi ljudi rade. Pa da, mislim, zašto iko ide na kavu, nego, ono, doslovno ne shvaćam pitanje. I zašto je pola tih kava piva. A dobro. Kao, idemo na kavu. Bila je super, ona, kad su došli iz Splita, i, iz Zadra, ta, tamo sam baš. A to sam ja organizirao, kao, dalmatinsko. To mi je bilo odlično. Hoćemo probati to opet, jer. Pa mogli bi, e, ne znam, ne znam. Možda tu, ono, maju, Katicu, Zadar. Pa došli bi, ono. Mislim da bi došli. Mislim da bi svi su oni ostali isti, ali su se, ono, kao, ekipa razišli, ono. Te organizacije su propale. Kažem, korona je stvarno ubila, nismo imali se di sastajat, kafići bili zatvoreni, ono, prosvjedi otkazani, izgubili smo neki kontinuitet koji, ono, povuka je sve za sobom, i tako udaljavanje od ljudi, neki više nisu zainteresirani, neki su ostali, ono. Trebalo je to sve ić, ono, naprijed, a korona je zaustavila i krenulo nazad.

Da, da. Šteta, baš šteta. Ali kažem, ako bi se organiziralo nešto, sigurno bi došli, bar ovi Splićani, Zadrani, ako ih još ima tamo. Tamo su vjerojatno, tamo su bili ovi, zapravo, koji nisu iz Zadra, su držali zaderski, ali ja mislim da ih ima. I, ovaj, napravit ovako jednu kavu, možda bi mogli, ono, iduće lito, ono, početak lita, recimo. Ne znam kad smo, ono, ja mislim da smo onu neku ranu napravili, tamo. Bio je peti mjesec, ja mislim. E, e, nešto rano, rano. Bilo, bilo je lijepo vrijeme, i, je, je, peti, peti, ja mislim da je bio. Ja, u kopiralici ili Domaldi, baš, baš je bilo lipo. Pica, ljudi, stolova, piva, svega, svega. E, koliko nas je bilo, desetak biće, tako nešto. Ma, bilo je više. Ma, nije. Ma, četiri stola smo spojili, ima ja sliku tamo. Ma, imam i ja, da. Bili su i Zagrepčani neki. I bili su, bija ovaj iz Rijeke, jedan. Znači, bili su Šibenčani, Zadrani, Splićani. Bilo je bar iz Splita četvero.

Znači, iz Zadra dvoje, koliko ja znam. Bili su ovi iz Zagreba, došao je, ja mislim, Davor, i onaj, kako se zove, i Davor drugi. I vamo je bija iz Rijeke, ko je bija iz Rijeke, ovaj, Boro, je l', Boro bija došao. Ne sjećam se više. Ne bi rekao. Al znam da je bilo dosta. Znam da je bilo dosta, ono. Ima slika. Kasnije smo išli na, na Krulu, da ulazimo. E, e. To je bilo fora. Da, da, i ovaj iz Splita, naš, ovaj, političar, kako se zove. Luka. Luka, Luka. A tad nije bio, ajde. E, tad, tad je bija normalan. Doduše, nije ni sad. Znaš šta, curu ošla ovoma, upropastio se.

Ovoma, u politiku, i onda ga je politika ubila. Do kraja. A dobro. Malo je sam sebe zeznuo. Mislim da sad ne govorim što, ali, ono, sad mislim da nije, nije u gradskom vijeću, nije. To je ono što ja za sebe isto govorim, kad nije spreman za to, nije spreman za to. On, ja, ne bi bija spreman. On je tija ulet u to, glavonju uletija, i izletio je. A dobro, kad su ga ovi, mislim, zeznuli su ga, mislim, to je baš, onako. Pa zeznuli su ga, dobro, mislim, ne, ono. Gadna priča, onako, uf. I mislim, još nekako je to baš, ono, sad i nacionalna vijest bila, i svašta, ono, ajme meni. Pa je. Al triba se i s tim znat nositi, i to je dio pripreme. Zato ja isto. Ja, al ne možeš sad, ono, da. Znam, al ne možeš ni meni servirat nešto takvo. Ja bi se samo smija na to, ja bi reka da jesam. I šta sad. Dobro, al da mislim. Pompe jedan dan, i šta me briga, ja sam takav.

A dobro, valjda. Gotovo je, ali, ali hoću reć, kad, kad ti ideš prekrivat to, i kad ti tu muljaš, i svaki dan daješ drugu izjavu, onda te ubiju do kraja. Ja mislim da on uopće nije bio cilj. Ne, ne, govorim za njega, al ono, inače se tako ponašaju, da počnu muljat, ne znaju šta će reć taj prvi dan, drugi dan promijenu priču, i onda to sve izgleda nevjerljivo i bezveze, ono, nepripremljeno. Mislim, zapravo, koliko ja shvaćam, cilj je bio Ivošević, ovaj, gradonačelnik, a ne on. I onda kad, kad nisu uspjeli to, onda ajde, onda su njega, uništili su, i, i ono. Ali je fora da moraš bit takav da ti ne mogu nać ništa. Pa nije trebalo. Ili da te se boju. Nisi trebao puštat takvu komunikaciju, i to, al sad je to gotovo, to je, ono, gadno, gadno, baš. Ne znam, ja sam. I vjerojatno su ga pritisli. Ma jes. Uljak i ovi, ajde, ono, moraš ostavku, vamo, tamo. Ocipelarili su ga, ja. Ali nite, nite, slabo je on to podnio, ej, al dobro, nije bija pripremljen, uletija u to, onako, malo bezglavo.

Sad je tu di je, jebiga. Da. A dobro, ništa. Hvala ti. Imaš još koje pitanje? Nemam više pitanja. Ja sam mislio da ćeš imat neko neugodno za kraj. Pa može, ma je, što misliš. Da, da, htio sam te pitat, šta misliš o spalionici, famoznoj, jel imaš mišljenje? Imam, mislim, formirali smo mišljenje na kavi, ono, između ovih kompletno protiv. Ja, recimo, nikad ne reagiram, ako je nešto, ono, ha ha ha, ovo, ono, neka ima neko protiv nešto, ono, baš zadrto protiv, onda se ja uključim, ono, znaš, ne zvuči mi to baš, ono, baš, baš protiv. Mislim, mora negdi bit, tako da. Ali kad gledam, recimo, nove tehnologije, nova nuklearna rješenja, koje sam ja užasan zagovornik, ja bi u krpu stavio nuklearno. Pa da, nuklearno je pravo zeleno. Ja bi, e, ono, ovo je generacija zadnja, ono, topčina, ono. Ja kažem, ja bi je u krku dol stavio, u krku, da se hladi krko. Znači, stavija bi je tamo, imali bi mukti struje, procva bi grad, bili bi u Los Angelesu ovde odjedanput. Ovaj, ali to je sve, kad spomeneš normalnim ljudima, ono. Očedno bilo, ovo ovo, nekako, mislim, čovječe, ti ćeš.

E, ono, shvatio je, kakva spalionica, može ta spalionica bit, ono, topčina, ono, zadnji standard, i nema apsolutno. A misliš da spalionica je loša? E, može bit skroz, ono, ja ne znam, pa neću ni pričat o tome. Mislim, nisam čuja, ni, ni gradonačelnik nije čuja detalje. On, on da ponude, da se istražuje, da se naprave istraživanja, to je tek, ono, neki prvi korak, ono. Čak je i sam reka to, možda, možda i odustanem od tog, šta ja znam, ono. Ma kad je to rekao? Ma ne, ma čisto 100%. Ma rekao je, rekao je da imaju tek temeljni neki plan, i sad će napravit studije, i šta studije kažu, tak će. Neko bi sad shvatio, ima i. Nije ni njemu interes da truje grad. Nije. Imaju, ma dobro. Može bit to HDZ, al. Imaju idejni projekt, koji je ta Fraunhoferov institut iz Njemačke, preko već neke posredničke firme, tu otvorene. I znači, oni, koliko sam shvatio, to će bit ogromno nešto, kompleksčina samo takva. Baš je ovaj Tihomir Paškov je na, na, na sjednici zadnjoj govorio da će kao i neke prometnice izmještati vamo, tamo, da to, ono,će bit. Kapital dolazi, ljudi se zapošljavaju, nema ja ništa protiv, ako to neće bitno uticat na nas. A ne bi tribalo. Ja ne znam po kojim to standardima oni mogu radit, da bi to bilo iole upitno, jer danas.

Mislim, oni spominju nekih 8 megavata, kao tu, tu spalionicu i to, ali. Koće im dat 8 megavata? Meni isto nije jasno. Prvo, mislim, imamo taj plin, zar se ne bi moglo to na plin? Šta je s drugim? I još ovi govore, kao, ti investitori, zeleni vodik, ovo, ono, a kao zeleni vodik se dobije elektrolizom, je li, vode, kako se već radi, ali strujom dobiveno iz hidrocentrala, iz solar. Dobija neko, moraš potrošit. Da, da, ali onda kakav je to zeleni vodik, ako mi tu spaljuješ nešto? Mislim, to sigurno nije zeleni vodik, to, to je. Dobro. E, malo ga. Sve ovisi šta će to, di će to ić, di će se otpad skladištit, jel ima otpada, šta ostaje. I osim toga, jesu li, sad, sad su govorili su kao, to, to se nešto razdvaja, ovo, ono. Ja vidim ove od Zelenog grada, kad. Da, razdvaja se vraga. Kad skupljaju smeće, čovječe, dođu u isti kamion, strpaju i onu žutu i plavu i zelenu i ne znam koje su boje, mislim, ono. Ne. Znaš, ono, i sad, znači, hoćemo njima onda povjerit da. Ne. Da to razdvajaju i taj mulj stavljaju i ne znam šta, ono. Ne, ne, ne, to je fail, ono. Pogotovo kod nas, ono, ja znam, našal tamo na portalima, pa ja kažem da je i dalje smeće bacan kroz prozor.

Al stvarno, ispod naše zgrade je bija kontejner, ovako, iza jednog zida, onda bi došao dole, i onda bi s tog zida bacio, da ne idem svuda okolo. A, dobro, još ovako. Onaj otvoreni kontejner, ono. Nekad mi fali, al dobro. To je to. Čekaj, jel imaš one podzemne, jesu ti došli? Jesu. Jesu, je l', i na što liči, meni, ja još nemam, ali. Još nisam bacio smeće u njih, tako. Bar ja, cura ide, ovo, ono. A, okej. Ima neki ključić, nešto, nemam pojma. Ne, ne, kartica nekakva. Ne znam šta je imao tamo, znam da sam dobija neki ključ, sad ne znam je l' to bilo prije, je l', znam da ima ključ, nešto. Ha, ne znam. Možda je onaš, možda se nešto mijenjalo. A znam da površina ima ovaj nadzemni, ono, gore gdje je Pionir.

Tamo imaju oni, kao, levelirali su, ono, smiješno, ono, skroz izgleda. Ne znam ko to, kome to padne na pamet, al vjerojatno nisu imali di i kako. Sve ja to kužim, al. Al opet, ono, aj dobro, to je podzemno, okej, skroz dobra ideja, zato što, em, prije je bilo problem sa pacovima, mačkama, znaš. Žena ti i te mačke gleda kako kopaju po tome, ono, znaš, neki stradaju unutra, ne znaju izać, ovo, ono, guše se u kesama. Da, da. Svačega bude tu. Ovako je pod zemljom. E, tu zapravo, glavna mi je zamjerka što su za, zakomplicirali su nešto što je desetljećima bilo jednostavno. Plat, ono, po kućanstvu plaćaš, zahitiš i bok. E, sad je kartica, sad je otvaranje, pa se stariji ljudi na tome zbunjuju, pa ne možeš baš sve ni ubaciti, pa ovo, pa ono, mislim. Da ne govorim o implikaciji, hakiranje toga, koje su jako jednostavne. Znači, jako jednostavno je kopiran nečiji ključ, ili ga čak generira, pa probao, još nisam probao, ali uvjeren sam. Uvjeren sam da, recimo, te keycardovi su napravljeni po nekom serijskom broju, tipa 1, 2, 3, 4, 5, 6, pa se nastavlja 90, 1001, 1002, 1003, i sad, ako izgeneriraš taj kod, ukucaš na karticu, staviš karticu, i ovo matić tamo je

platija moje smeće. To bi se mogao oklat. To ću probat. To ću stvarno probat, jer prvo sam bija roknio. A naravno, ovo white hack, white hat varijanta. To je samo za. Hoćeš novici javit, jer može se. Nije to sad, ej. Njemu ću napravit nove kartice, skoro. Ovo mi je drag. Ovaj, u Mandalini sam onu rampu tako kopirao, to bez problema, samo baš one kartice da dizaju, i to ide. Tako da, vjerojatno i smeće isto tako, nisam još proba, al gotovo sam 100% uvjeren da, da, da će to radit. Ovaj, i tako da, ima i tu, ono, problem, ako skupiš neku karticu od neke firme, koće to znat, ono, oni tamo bacaju smeće, ko zna koliko, šta, koće to ikad primijetit. Da, da.

Šta ti imaš, kućanstvo, ne znam, ja bacim jedan put u dva, tri dana, ono. Eto. Ali, ta smeća i to, eto, recimo, i bila je taj, kad smo već kod Lora Vana i tih pametnih stvari, ono, uvijek sam i pričao tu neku njujoršku ideju koja je bila onda, koju je napravio čak jedan Slovenac, za New York, koji uštedija njima ne znam milijardu dnevno, ne, ili milijun dnevno, tako nešto, milijun dolara, ono, znači, dnevno u odvozu smeća. Tako da je stavija te senzore, a imaš danas više senzora, prije, prije je bilo, prije si bija limitiran, recimo, na senzor visine, obično bi se on, ultrasonični senzor, koji ti radi, ono, znaš, jel ovde zatrpano do ovde, do ovde, koliko ima centimetara do zatvaranja. A ovi novi, recimo, možeš radit po plinovima, po. Recimo, ja znam, mačko ima najgluplji senzor, neki 135-ica, on mjeri amonijak, i recimo, ako mačka mi bila popišala se u onome njenom litar boksu, ja mogu znat da se ona popišala, jer mi skače na mobitelu, mačka obavila nuždu.

To mi je najgluplji ikad senzor, ali eto, postoji. Tako je isto i za smeće, ako se akumulira dovoljno nekih spojeva u tom atmosferskom pritisku, ili će možda čak i pritisak mjerit, da se i tu razumemo. I onda ti je taj lik napravija tipa da bude kiuber. Znači, ja vozim truck, dump truck za smeće, i meni samo piše, on me navodi tamo di je puno. Ne navodi me u ove ulice, da ja dižem bezveze ove što su prazne, ili poluprazne, ili šta, nego samo tamo di triba. On mene, on mene vodi, ja, ja uopće ne znam di ja idem i kuda ću ja završit, nego, koja je najbliža, tu, ovu ćemo preskočit, kroz ovu ulicu ne idemo, idemo ovde, pa ćemo ovamo, tamo, skupi sve. Ja mislim da je cifra bila milijun, čini mi se, milijarda, malo pretjerano, milijun, oko milijun dolara, ja mislim čak dnevno, ne, nešto bolesno, ili tjedno možda, možda tjedno. Znači, neka bolesna, bolesna cifra, samo na nikakvoj tehnologiji. Znači, sve te, u gradu Šibeniku, ne znam, treba nać tu, koliko ima tih, ajmo reć, otprilike da ih ima 500, ajmo reć, tih dump mjesta, 500,

to bi koštalo nekih, evo, u cijeloj proizvodnji da je 10 eura po komadu. Eto, 5000, koliko. Da, da, ne zvuči puno, al. Al treba to napraviti. Treba tu malo svega. I s tim bi smanjija i buku. Često je problem, često je problem s tako s etabliranim firmama, oni imaju svoj neki proces, sad,

koće to, sad te neke automatizacije, neku takvu. Ali onda smo isto postepeno uvodili i ova podzemna skladištenja, micali smo ove vanjske, šta se dižu, i nema više ni tih kamiona, čini mi se, sve su manje i manje. Tako i ovo isto, trebalo bi, šta manje tih kamiona, šta manje buke, šta manje smrada po zraku, ovo, ono. Ono, taksi, služba za smeće, ono, praktički. Al to treba doć neka firma, trebaš ponudit cijelo rješenje, moraš imat nekog u HDZ-u, i onda prođe. Onda je sve okej. Tak to ide, ne znam. Najbolje da se u SDP-u pošiđe u onom autu. Da, da. Nema šanse, prijatelju.

Eto, imaš li još šta? Nemam više ništa. Ništa, hvala ti. Oznojio sam se. Dobro, nije bilo strašno, ajde. Zapravo, prvo ti je pitanje najgore bilo. Je, je, to, tu smo uhvatili. Tu smo uhvatili. Nisam ti ništa uhvatio, rekao sam ti da, i rekao si okej, ne znam, tako da. Eto ti. Ništa, eto, ljudi, pozdrav svima. To.

Slične epizode