Zdravko Gojanović: Zabrana rada nedjeljom, digitalni euro i propast OPG-ova

0:08⧉ Ljudi, dobrodošli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Danas je s nama gospodin Zdrojko Gojanović. Zdravko, pozdrav! Dobro veče, Vladimire. Hvala lijepo što si me pozvao, eto, da malo prodiskutiramo. Da prodiskutiramo? Hoćemo spom. Malo un- unutrašnje i vanjske. Unutrašnje i vanjske, ovaj, teme. Hoćemo spomenuti fijasko prvog snimanja ili ne treba? Pa dobro, dese nam se, ovaj, dese nam se. Dese se i najboljima, a kamoli neće meni, jel' tako? E, pa sad ćemo ponoviti. Gradivo, nije problem. Ja sam ti rekao odmah: nemoj se opterećivati s time. Eto, vrime još uvijek ima, nisi još zaverglao, ajmo reći, sezonalni posao, tako da možemo to privući. Da, da. Baš samo malo, malo samo spusti ovaj, mislim da će ti biti bolje. Evo ga. E, ovaj, nego, pa evo ovako: ti si, ti si aktivist, ti si poduzetnik, jel' bi se mogao nazvati poduzetnikom ovih dana? Bio si mi nešto pričao da si ti primao više dućana, puno više svega, da si to malo smanjio. Pa recimo, baš s tim, s tom, s tim nazivom nekako nisam najsretniji. Nekako je to aktivist, ono, jel', aktivisti su ljudi. Upoznao sam ih sad, baš pravu vrstu ljudi aktivista, to su stvarno jedna ekipa, ima jako dobrih ljudi, ovo, ono, ali to je adren- adrenalin džunki ekipa.

1:18⧉ Jednostavno im triba uvijek neke akcije. Doduše, triba i meni, jer ne vodim baš miran život, ovo, ono, ali, ali nekako sam uvijek u ovoj sferi, ono. Čisti aktivizam je, ono, ali eto, tako su nas sad nazvali. Ne znaš kako ćeš se više ni- ni nazvati, od pustih silnih etiketa koje se davaju u današnje vrijeme ljudima koji imaju opozitno mišljenje. Znači, odmah ide etiketa. Znači, nema rasprave, ide diskrediti- diskreditirajuća etiketa. Zvala se, ono, anti-vaser.

1:47⧉ Rasis. Kozo- kozo- i, ovakav-onakav, ono, mislim, ljudi. Rasist je jako popularno. Mislim, to možda ne u nas toliko, ali to je. Antisemit je sad, ono,ultra hit. To je, ono, mod. Ako nisi antisemit, nisi ništa. Je l' znaš, ovaj, ko je Graham, Graham Hancock? Poznat on. Onaj lik šta, šta se sa, sa arheologima se bori, ono, ne znam jesu piramide kad su točno izgrađene, vamo-tamo. Ali dobro, sad zašto ga spominjem? Zato šta, malo je uzburkao je nekakve te arheološke stručne, te krugove. I onda, onako, između ostalog, su mu rekli, su mu da je, da je rasist. Kao, prvo, kao prvo, čovjek je oženjen sa, sa crnkinjom. Kao drugo, u njegovim tim knjigama i to je o dubokoj povijesti, nema nikakvog rasizma, niti, niti je čovjek takav. Ali ovako, č- čisto odmah ovako nabace etiketu. To je, to je najbolja stvar. To je najbolji izum koji koriste jako dugo. Znači, samo ti stavi bilo koju etiketu, tebe se diskreditira kao sugovornika, i svi te gledaju odmah iz te kućice. Znači, ti vidio si sam zadnjih 6 godina kako je to bilo i u medijima. U medijima cijelo vrijeme je jednoumje. Znači, uvijek se, nikad se nije zvala. Za sve ove diskusije i za sve probleme koje smo mi imali zadnjih 6 godina, a imali smo ih na pretek, nikad

3:00⧉ se nije zvala druga strana. Samo je, ono, jednom je na televiziji, jednom je u svim medijima, ovo, ono, i ako se bilo ko... E, on je, znaš, on je odmah ovo i, i tako je najlakše. Tako da, eto, ajde, možemo, ovaj, može. Aktivan sam. Aktivan si, da, da, da. A kako je, mislim, kad smo već kod tako etiketa, čini mi se da je, da je riječ"poduzetnik" postala jedna, jedna praktički psovka gdje se, gotovo da se, da se poistovjećuje sa, da, da si lopovčina automatski, neki, onako, mutikača. Pa da, to je teško, teško objasniti, ali opet se vraćamo u neko vrijeme iz kojeg smo izašli, iz tog vremena kad se na poduzetnike gledalo kao na neprijat- na državne neprijatelje broj 1. Kad je, kad su i nadzorne inspekcije tog vremena i svega jurišale na ljude na jedan drukčiji način. Znači, uvijek se bija- onda bija poduzetnik ili kapitalist ili kako god, ono, neprijatelj broj 1, ovo, ono. I nažalost, očigledno je taj duh. Je ostao. Nekog komunizma, nekog ludila, prema privatnicima, prema privatnome, prema tome je i dalje ostao i i dalje se tako odnosi. I sad je, ono, znaš, kad ti netko kaže"kontraverzni poduzetnik".

4:11⧉ Kontraverzni, da, da, da. Znaš, to je bilo jedno vrijeme, jedno vrijeme hit, ono, kontraverzni poduzetnik, ovo, ono. Mislim, ljudi, poduzetnici su ljudi koji stvaraju dodatnu vrijednost da bi ti isti ljudi koji teroriziraju primali plaću. To je ono šta ova druga strana nikako da, da prihvati do kraja, i da razumije, u stvari, da bude, da ti bude pomoć. Znači, da ti, da, da zajedno s tim institucijama koje su zadužene za nadzor tvog poslovanja i svemu, surađuješ, a ne da dolaziš u poziciju da te, ne, nema tog gledanja odozgo, nego da ti netko jednostavno želi pod svaku cijenu ili napisati neku kaznu ili pronaći neki prekršaj ili te optužiti za. Pa to, to sam htio reći. Dobro da si to spomenuo, jer mislim da se tu, dogodila se i donekle negativna selekcija. Znači, regulacije su, ja mislim, državne prežestoke. Ja znam neke ljude koji su držali restorane i to, da su oni, znači, za svaku pizdariju, da, s praštenjem, ti oni mogu opaliti, odvaliti kaznurinu, ono, samo takvu gdje je, ono, pitanje hoćeš moći isplatiti plaće, ovo, ono. Mislim, ja shvaćam da, da mora biti strogo na neki način, da nema prevara, ali mislim da uz tu preveliku strogoću se događa i negativna selekcija, gdje ti jedini koji na kraju se i usude pokrenuti

5:26⧉ neki biznis su neki napola mutikaše, netko tko pliva u tom sustavu podmićivanja, da je dobar s nekim, da ovo, da ono. I onda umjesto da, umjesto da taj poduzetnik, je li, netko tko želi raditi, umjesto da radi, da ima što manje posla s državom, naravno da plaća poreze, da meni je to sve okej, ali kao da se zbog, kako idu jače ti nekakve i regulacije i kazne, sve čudnija ekipa se zapravo na kraju i želi s tim baviti. I onda nekako ispada da su svi poduzetnici loši. Ljudi ti jako brzo dižu, dižu ruke. Evo, nažalost, evo, jutros sam gledao, objavili su OPG Novak, znači zagrebački OPG-ovi, znači baš OPG-ovi grada Zagreba, znači ti prigradski Zagreb, rekli su: "Ne možemo više, gotovo." Znači, ponovno je, nažalost, evo, vidjeli smo u Zagrebu šta je bilo, ovoga, jučer i prekjučer s tim nevremenom i tim jakim vjetrom, polomilo im je, po tko zna po koji puta, staklenike. Ne dobijaju, nisu ni onda dobili kad je bilo zadnji puta u Zagrebu 2023., kad su rekli 2024., kad je isto bilo, i nisu se ni oporavili ni od zadnjih oluja ni od onih superćelija ljetnih.

6:36⧉ Znači, došlo je novo i rekli su: "De citi." Znači, nemaju adekvatnu, nemaju adekvatnu podršku, zato šta jednostavno. Koga podršku? Države. Stiče se dojam, znači, da jednostavno država ne pomaže, ne subvencionira, ne, ne pridonosi ljudima koji ti proizvode tvoju hranu, ekološki uzgojenu hranu, organsku hranu, onakvu kakva nam treba, jer Lidl, Kaufland, ostali veliki su tu ljudi koji se hrane s verdurom iz tih dućana. Ja, eto, to mi je neshvatljivo. Isto neshvatljivo mi je da, eto, živim na selu, kad uđem u Dubravu u dućan, užasno je vidjeti, znači, živiš na selu gdje su ljudi uvijek imali bar osnovne stvari. Valjda nije problem napraviti, znači, kapolu češnjak, kapolu luk, tikvicu, kupus, neke stvari. Znači, to, to ne bi trebalo uopće biti u dućanu u ponudi. Znači, u dućanu na selu može biti u ponudi ono šta nemaš, znači, kruh, mineralna, sokovi, znaš, salame, neke druge stvari, ali da se prodaje povrće i voće, a živiš na selu. Pa dobro, ne može svatko ni uzgajati, danas su sela. Pa jasno, to su neke kulture koje se ne broje, koje ti ne, ne zahtijevaju, ne zahtijevaju neke stvari. Svak' ima 2 metra vrta, može posaditi 2-3 zoga kapule, 2-3 zoga.

7:50⧉ Pa šta znam, ako ljudi rade, imaju djecu. Jer mislim, sela su postala ko predgrađa, sa, sa automobilima. Pa sela su predgrađa i to je tako, tako. To dođeš tamo. Razvijamo se u nekom. I to je to, mislim. Razvijamo se u nekome lošem smjeru što se tiče vlastite proizvodnje hrane. Znači, tako da, eto, i ovi ljudi danas jutros kad su objavili, baš mi je, ono, žao. I eto, jedni manje koji te hrane, ali nema podrške. Nema podrške. Znači, ti vodiš svoj nekakav dućan, imaš što imaš. Pa imam, ali više ne, evo, od ove godine više ne. Nakon 30 godina sam izašao iz maloprodaje jer jednostavno više nismo. Umorni smo, došlo je i do zasićenja, a i, i tržišni problem radne snage. Znači, jednostavno, radnici koje sam ja imao kroz godine su bili

8:37⧉ ljudi, to jest žene, gospođe koje su mahom bile 60. godište, koje su odradile svoje. Znači, generacijski si uvijek tražio kad si u malom mjestu nekog tko ti je blizak, koga ćeš zapošljavati. To je štakalo. Eto, skoro više od 30 godina nije bilo problema. I eto, došlo je do jedne, došlo je jednostavno jedan momenat više. Znači, ne, ja da sam imao i dalje dobru radnu snagu ko nekad, valjda nemam, nema ni više. I eto, došlo je do, ajmo reći, izašao sam iz maloprodaje, ostao sam samo na veleprodaji. Evo, baš sam ti jučer bio u Dubrovniku vezano za, da vidim, htio sam osjetiti kakva je sezona, jer dosta je, možda se nervoza ne osjeća na nekim drugim stvarima, ali nekim životnim situacijama. Ali evo, znaš šta, su- turizam je najosjetljivija grana. Turizam, uf, napraviš nešto, padne nešto. Evo, recimo, ovaj ludost s ovim USS Fordom, ovim najvećim nosačem nuklearnih aviona. Mislim, Grci ga nisu htjeli, Grci mu nisu htjeli priznati to utočište da se nešto napravi. Naša vlada na tajnom, kako su oni rekli, na tajnoj sjednici telefonskoj koju su odradili, dozvolili

9:49⧉ su, eto, da nam u Split dođe jedan brod za vrijeme rata tog broda sa suverenom državom Iranom. Pa što nismo mi dio NATO-a? Mislim, nema tu, hoćeš, nećeš. Pa jesmo, znaš, ali i Grci su isto. E, baš sam te to pitao, nisam siguran jesu li Grci. Grci su isto, pa su Grci se pobunili, nisu htjeli šta narod, šta vlada, pa su, ono, ajte vi gore. Znaš, ono, mogli su oni stati u Italiju, znaš, nisu trebali dobro duboko ući ovako u Jadran. Imali su oni gdje stati, i Italija i Cipar je, i Cipar je doli. Turska je doli. I Turska je doli. Pa znaš šta, nije, nego ne treba tražiti vraga. Okej, dobro ste došli, već ste bili tu, u redu, ali pazi, to je brod koji je sad. Pa tko će Trumpu reći ne? To je nemoguće. Ali to je brod koji je vodio sad dva rata, kužiš. Taj brod je bija doli ispred Venezuele, i taj brod je bija sad u Iranu. Očigledno se nešto s brodom desilo, ono šta se, hvala Bogu, mislim, misinformacija je milijardu, ali turizam je preosjetljiv. Znači, ja sam, išao sam ti doli baš da vidim kako bi dišu ljudi, kakva je situacija u Dubrovniku, jer Dubrovnik je taj prvi koji bi mogao biti na udaru nečega, zato šta u ovom periodu, pogotovo pred sezone, kad ti dolaze, najviše ti dolaze turisti s istoka, znači od Tajlanda, Koreje, pa sve na ovamo.

10:59⧉ To je, to je Zagreb, to ti je, to ti je Dubrovnik, glavni cilj tih publike gostiju. Išao sam malo vidjeti, situacija dosta dobro, dosta optimistično. Hoteli su nam do Uskrsa, puni su im skoro 100%, i bilo je i svita nešto i, i jučer počelo se lagano raduckati. To ne vlada neka zabrinutost, vlada optimizam, jer za sad je sve u redu. Znači, imam jednog poslovnog partnera koji je dosta umrežen s turističkim vodičima s tog dijela svijeta, ima ih preko 400 u, u, u kontaktu. I ništa, letu direktno kao za Budimpeštu, letu direktno za Oslo, pa će odavde doli, i letit će se preko Istanbula, neće se letit preko Dohe ili, ili Dubaija kao po uobičaju. Ali uglavnom, nema problema. Tako da, nije mi drago da se taj brod stvorio tu u trenutku kad mi imamo Uskrs, kad nam krene Uskrsna sezona, kad ćemo dobiti neki informaciju, dobit ćeš neku informaciju kako će se razvijati ova godina. Jer ipak, mi smo sami sebe, to je opet politika takva, tako, zaklinjat ćemo se, to je i grad, a znači, fokusirati isključivo na turizam. Mislim da bi se turizmom trebali isključivo najviše baviti mi ovdje, jer živimo, jer mislim, Dalmacija je takvo podneblje. Znači, možeš se baviti turizmom, ribarstvom ili poljoprivredom. Znači, nema, mislim, stvarati neku industriju ko šta je nekad bila, ko šta smo mi nekad imali tu,

12:15⧉ dvije tvornice, ovo, ono, i onda teško je jedan grad kao Šibenik pokrenuti, jer to smo se i nešto u onom neuspjelom takli, i taknit ćemo se i sada, jer ovo je ipak grad bija uvijek radnika težaka, tvorničara. Godinama se, desetljećima se izmjenjivale tri smjene u obje dvije tvornice, prošlo je kroz te, kroz te smjene je prošlo možda 100.000 ljudi u nekoliko naraštaja Šibenčana. Pa to je čak možda i grad nekako i oštetilo na neki način. To je baš. Pa sigurno da je. To mi je Ivica Ledenko mi je to baš argumentirao, već to onako jedan, jedan fresh take, onako što nisam čuo do sad, da ono, u principu, zbog te ogromne dvije tvornice, i kad je to preko noći nestalo, mi smo se našli u čudu. Ono, dok ne znam, Zadar, Split i to su imali ipak malo raznovrsnije. Pa imali su razvijen turizam. Ne samo, da, ali i gradski i prigradski, imali su više. Sigurno. Imali su tvornica isto. Znači, Šibenik i Zadar su u ono vrijeme bili najzaposleniji gradovi u bivšoj državi, prema broju stanovnika, skoro kompletno stanovništvo je radilo u oba dva grada. Ono, bili su jaki industrijski i prehrambeno, i svakako, ovo, ono. Ali eto, taj rat nas je doveo, a tu gdje nas je doveo, imali smo dvije tvornice koje su, na kraju krajeva, i učinile taj grad da ostane uvijek mali, jer jedna je stala na istočni dio grada, jedna je bila na zapadnom dijelu

13:26⧉ grada, i grad je ostao mali. Znači, nije bilo tih koji su planirali te tvornice. Jedna je pun, jedna je starija, TEF je jako star, jel? TLM je iz, iz, ajmo reći, iz novijeg. 1900. neke napravljen. TEF je preko 100 godina i nešto. Znači, nije se gledalo malo, malo dalje ko šta se gleda u, u drugim gradovima, drugi gradovi, drugi vizionari svojih gradova, kako su oni gledali na te priče. Tako da smo se sami sebe, u principu, zatvorili i tu se već skučili u razvoju. I normalno da je došlo do šoka kad, kad je silni broj ljudi, tvornice su bile bombardirane, i onda Mateša je bija premijer kad je došao u TEF. Ništa, srušit ćemo kao, napravit ćemo, eto, srušio je one dimnjake prije skoro 30 godina. Šta se napravilo? Ništa. Eto, imamo, imamo mrtvi kapital, imamo prelijep grad, imamo nevjerojatno potencijal ovog cijelog zaljeva našeg, šibenskog, i ono, imaš divotu od grada, povijesnu, svakakvu, sve, ali stagnira se, jel? Znači, nema, nema kapitala, nema, nema investicija. Imamo tu gospodarsku zonu kakva je. Ja sam gore često, znači, prođem i provozam se i s autom i dođem, i tamo mi GLS odnese poštu i tako dalje, ovo, ono.

14:37⧉ Ništa se tamo spektakularno ne dešava, nažalost. Sad se nešto, Zagreb montaža je tamo nešto kao izgradila ili ne znam. To se nešto hvalili, a to je meni. Sve je to nedostatno, jer ljudima treba zaposlenja. Ako želiš mlade ljude zadržati tu, treba im zaposlenja. Ako se ne žele baviti privatnim, neki da budu privatnici, ono, ili da rade ko neko ko je dobar privatnik, nego bolje to nego da rade u uredima državne uprave i jedva čekaju ta zaposlenja, da ne rade u stvari ništa. Da, da, da. Tako da, da. I reci mi, kao neko tko je u dućanima, kako je tebe, zapravo, vidio sam da si kod Dijane Ferić i. Pa jesam, bio sam tu aktivan, ali protiv, protiv ovih zabrana nedjeljom. Pa zabrane, znači, zabrane, prvi pokušaj zabrane ti je bija 2008. godine kad su Kudi, Kudi i Ivo tu i ja, tandem, znaš na koga vam mislim, su uveli prvi puta zabranu rada nedjeljom i praznikom. I onda ti je ta zabrana rada pala na Ustavnom sudu, taman kad je počela sezona, kad je počela, ajmo reći, jača sezona, tamo negdje 20., 21., 26., kad imamo one puste, ovoga, puste praznike. Onda je onoga, onda je ta zabrana pala, pa se opet, uglavnom, ona je uvijek visila.

15:49⧉ Tako da sam ti i onda bio vrlo aktivan, i onda sam govorio ljudima, i nastao je onda, onda je dosta strada Goc iz Aque. Aqua je onda bila jedan od popularnijih dućana na cijelome Jadranu, cijeli lanac. On je bio radio onda Uskrs, Uskrsni ponedjeljak, i doli su ovi jedva dočekali da radi, i odmah su krenuli i zatvorili. Tako da smo mi jedan sektor koji je izuzetno bitan za, kao vanpansionska potrošnja, kao vanpansionska ponuda na cijelom Jadranu, jednostavno proglašeni nepoželjnim. Izjednačili se sa Lidlom i Kauflandom i ovim svim velikim centrima koji rade tokom cijele godine i koji mogu preraspodijeliti to šta se prodavalo, priča narodu, blagajnice, prodavala se priča o preraspodjeli, ono, preraspodijelit će se kao taj novac. Neće, jer gledaj, evo kako, mislim, vrlo je jednostavno. Znači, nama je u sezoni svaki dan bitan. Ti u radnoj sezoni koja je sad od 1. travnja do 1. 11., jer radi se stvarno 7 mjeseci, i možda ne rade neka mikroturistička mjesta, ali recimo već od Primoštena pa nadalje, tog veličine mjesta, ta mjesta

17:00⧉ rade po 7 mjeseci. Još ako imaš dobar hotel, ako si blizu aerodroma, tu se može naučiti koji dan i koji dan više. Ja bi radio i više u Primoštenu u to vrijeme da je hotel radio duže, ali kako imamo nesreću s tim hotelom, onakav kakav je i upravlja, ko upravlja s njime, i žrtveno, i žrtveno janje, ono, u principu države, da se da nešto Mađarima za tako dalje, duga priča, ali nama je svaki dan bitan. I sad ti u tom periodu od 7 mjeseci imaš 33 ili 34, ovisno kako ti padaju nedjelje u 7. i 8. mjesecu, jer se zareda ti 7. i 8. mjesec svake 4. ili 5. godine kalendarske, ima i jedan i drugi po 5 neradnih nedjelja. I ti dođeš u špicu sezone, di imaš 10 nedjelja i di imaš veliku gospu i oluju. To je 12 dana u špicu sezone. To su abnormalni gubici. I onda se nama dala ta milostinja od 16 radnih nedjelja. Gledaj, ja nikad nisam tražio milostinju od sustava, niti ću je tražiti, nisam je tražio 2020. i 2021., ja, ja sam sve radio.

18:03⧉ Jer ti meni u mom vlastitom prostoru, di radimo ja i moja obitelj, nećeš određivati kako ću ja zaraditi svoj kruh. Moje ustavno pravo je pravo na rad, ti mi to garantiraš ustavom, ali ti cijelo vrijeme kršiš ustav. Jer, znači, ustav je postao u Hrvatskoj čisto mrtvo slovo na papiru. A kako to da je 2008. srušeno ustavom, Ustavni sud, a sad ovako. Zato šta je. Mislim, sad je valjda Plenki odradio šta treba da. Da, zato šta su, pazi, prvo Šeparović nije uopće, on je bija sad predsjednik, predsjednik Ustavnog suda, doniješa. Znači, naš je sud ekstremno politički, to su bile isključivo političke odluke i nije se gledalo. Gledaj, mi smo slali dopise i, i moje se poruke čitale u Saboru i preko mojih kontakata iz politike i tako dalje, i di se ja ljudima objašnjava, i osnovao sam udrugu, sazvao sam pres konferencije, educirao sam ljude o tome, i o nedjeljama i o praznicima, nastojiš objasniti. Bija sam i na obrtničkoj komorama, na njihovim panelima, i uvijek sam galamio, jer ne možeš drukčije privući pozornost. Nitko te, nitko te ne štivi 5%. Jer gledaj sad tragediju, evo, Uskrs je sljedeću nedjelju.

19:12⧉ Osoba koja je preuzela radnju od mene se priprema kao i svi ostali na trgu u Primoštenu koji prvi otvaraju. To su, znači, svi spavaju, kreće ti Uskrs, kafići, restorani, oni koji rade već od početka, otvaraju. Otvaraš i ti s njima, jer i ti startaš 1. 4. I dolaze ljudi, smirit će se ovo vrijeme, bit će lijep Uskrs, bit će lipo vrijeme, dolaze ti turisti, špica posla ti je subota i nedjelja. Ti subotu radiš, nedjelju zatvoriš, i ponedjeljak zatvoriš, otvoriš u utorak, sljedeći radni dan, u tvom turističkom mjestu u kojem ti radiš nema nikoga. Da, ošli su ča. Ošli su ča. Ugostitelji su uzeli. Koja je to, koja je razlika između bilo kojeg sezonalnog trgovca koji se bavi, ja govorim suvenirski posao, ne govorim o trgovini kao samoposluzi, kao maloprodajnom dućanu, kao trgovini koja se, koja je na pijaci, zelenoj i to, nego govorim o trgovini kao esencijalnoj, mislim, esencijalnoj turističkoj ponudi Hrvatske. Jer i mi pridonosimo uz hoteljerstvo, ugostiteljstvo i sezonalna trgovina, i svi sezonci koji rade plaćaju i visok PDV od 25%, mi nemamo 13% ko oni, mi nemamo, nemamo

20:23⧉ manji PDV na krevet, nemamo manji PDV na hranu ili na piće ko šta imaju ugostitelji. Radimo isti vremenski period, ali nama se ne da raditi. Znači, uopće se nije razmatralo. Znači, ja sam imao i pokušavao sam i doći do ovog sadašnjeg ministra Šušnjara i napravio sam ti bija analize poslovanja od 5, 6 velikih, jer ima ljudi koji se bave ozbiljno ovim poslom, koji rade duže, i to sam pokrio i Dubrovnik i, i, i Split i Zadar i, i Istru, i napravio sam između različitih branši, znači suvenirnica, tissue shopova, likerija, tekstilnih radnji, znači svi imaju

21:08⧉ iste, svi mi imamo iste parametre poslovanja. Svima su praznici najveći prosjek prometa. Meni da, ja da sam dobio priliku to prezentirati Šušnjaru, a to ima gospodin jedan koji mi nije iz tog vremena, mada smo im mi prije te 2 godine pomogli, nažalost, da uđu tu di svi jesu, i za mene se dogovarao taj sastanak, ali onda je došlo do raskola u toj, u tom nesitnom DP-u na dvije frakcije, i tako je ta priča moja propala, jer ja sam imao sve spremno. Ja da sam imao 5 minuta, uru vremena da se ja nekome prezentiram to, pa čovječe, gledaj, pogledaj prosjeke prometa suvenirnice u Dubrovniku praznik. Pa jel vidiš ti da je to četveroznamenkasta brojka, teška u eurima, skoro se bliži na 5 znamenki. Pogledaj ovoga u Splitu, pogledaj ovoga u Trogiru, pogledaj. Jel vidite vi koja je to brojka? Jel vidite vi da je nama praznik najveći prosjek prometa? Onda idu nedjelje. Znači, nedjelje u predsezoni i postsezoni su ti najbitniji dani.

22:07⧉ On ti je dao ovaj da radiš u špici. Ali oni to, mislim, zašto zapravo sabotiraju onda tu i nekakve poreze od PDV-a isto gube i tu država gubi novac. Ne vidu oni to. Zato šta ti, pa nije ti recimo UGP kad se osnovao prije 6 godina, taman u ovo vrijeme, nekih 2, 3 tjedna prije. Isto moj sektor nije postojao. Nego ja gledam Bujaša na televiziji, na otvorenom, on nešto govori poduzetništvo, ovo, ono. Drugo jutro došao sam nekog do njegovog broja, nazvao na telefon, ja kažem, čovječe, pa ti znaš ko još, pa mi postojimo. Postoji jedan sektor kojega nema. I onda sam vodio taj sektor, izborio sam se za taj sektor da dobija mjere, jer taj sektor je bija totalno nije postojao. Znači, mi ne postojimo. To je naj, ja nisam to uspio iskomunicirati. Koliko god sam ja objasnio ljudima od Satata do Umaga do Zagreba koji se bave ovim poslom, suvenirskim, trgovačkim, da mi ne postojimo u očima, niti poduzetnika nismo postojali ako nisu znali da mi, da, a znaš i sam kad dođeš u Vodice sada ili bilo koje turističko mjesto, sve je zatvoreno. Dođeš u 6. mjesecu, 5., sve ti je otvoreno. Znači, di su ti ljudi? Di je taj trg? Znači, to čini taj šušur ljetni. Ali to te ne zanima.

23:18⧉ Pričao sam ja sa jednom Zlaticom Štulić, ako se zove, iz sindikata, ja sam njoj pisao još 2016. o problemu, nedjeljom, ona je forsirala. Ja sam gazija ljudi, u stvari gazija, dopisivao sam se s ljudima, slao sam im mailove na koje oni nisu ili odgovarali ili su odgovarali. Šturo di nikako objasniti da mi nemamo ništa protiv, niti vaših odluka, da vi stvarno zabranite ljudima raditi nedjeljom radi neurednog rada tih gospođa i žena, djevojaka po centrima, po maloprodajnim dućanima, tog tegljenja i tog izrabljivanja. Ali mi nismo ti, 90% ljudi na Jadranu su samozaposlenici. Znači, ljudi koji, koji rade, koji rade sami, po cijele dane rade sami u svojim radnjama. I ti sad njemu ne daš raditi. Ma da, ma to je kriminal, naprosto, naprosto kriminal. Kužiš, i onda se naš premijer poziva cijelo vrijeme na zemlje u okruženju. To je Slovenija, to je Austrija, Njemačka, ovo, ono. Pa čovječe, jesi ti ikad bija u Beču nedjeljom? A ako ideš negdje na vikend, pa i ćeš na vikendu, na vikend ideš u Beč, jel radiš? Ako negdje ideš. Znači, ajmo reći iz okruženja, kad ideš negdje na vikend, ideš na vikend. Ljudi u Istru dolaze na vikend, u predsezoni, postsezoni. Jer oni su autodestinacija, oni su drukčija vrsta turizma, nemaju, nemaju avionski turizam, slaba im je predsezona

24:32⧉ i postsezona, ali im je vikend jak. Talijani, Slovenci, Austrijanci dolaze tu na vikend, ti zatvoren. Ti radiš subotu, nedjelju, naravno. Pa kome će onda staviti novce? I u kojoj je to sad fazi, zapravo? I vani, oprosti, i vani sve radi normalno. Znači, je, zatvoreni su ti, da ih ne spominjem više, ne reklamiram ti nesitni maloprodajni dućani koji su i u Hrvatskoj isto. Ali stari, sve suvenirnice u centru grada rade. Na skijalištima, austrijskima, sve radi. Pa Austrija živi od turizma, Austrija radi tri puta više novaca od nas od turizma, zato šta oni turizmom žive i rade. Tamo se neće dogoditi ko kod nas sad kad krene sezona, a već ti je izašao jedan članak na Telegramu, prije mjesec dana di je već krenulo blaćenje hrvatskog turizma, hrvatskih cijena, hrvatskih hotela. Je, dobro, svaki put to. Hrvatski ovo, i to, pa to, ali kad si ti pročitao. Svaki put se nadaju da će to. Kad si ti pročitao u inozemnom tisku da je recimo jedan Kroner Zeitung ili kako se već zovu austrijske novine, nebitno, kritizira jedan Ižgil, jedan Schlanding, jedan Kitzbühel.

25:28⧉ A ne znam, ne čitam. Znaš, mislim, to je već o svemu. Oni su ekstremno skupa skijališta. Pa prijatelju, ako ti je skupo, ideš u Bosnu. Odi u Italiju, jeftinije je. Ne trebaš ići na razvinkana mjesta. Ali ono, znaš, ono, odu stranci u Hvar, dobiju po ušima. Pa Hvar je hrvatski Saint-Tropez, čovječe. I mi moramo imati takvo mjesto. Pa odi u Saint-Tropez pa da vidiš koje su cijene. Pa čovječe, umrijet ćeš. Trebat ćeš, treba ti plaća za jedan dan. Znači, a šta ti je stanje, evo, bija ti je neki prijedlog, da se obrtnicima dozvoli rad na nedjelju koji su samozaposlenici, ali ne smiješ imati, uvjeti te da nemaš niti jednog zaposlenog.

26:11⧉ A da, da, to baš. Znači, osuđujete se na robovanje na način da ne možeš imati niti student servis, niti neku ispomoć cura koje žele raditi preko sezone. Jer je rekao Šušnjar, ne može ni to. Ljudi imaju pravo odmora nedjeljom. Čekaj, čovječe, jesi ti normalan? Jesi ti pri zdravoj pameti? Ti si samo jedan jedini sektor osuđen na nerad. Hotel radi, pumpa radi, pekara radi, restoran radi, kafić radi. I pekare su isto, zar nisu? Jesu, ali su se doregistrirali kao fast food, pa mogu raditi, rade kruh do 200 grama i to je neprošlo, jer rupa uvijek ima. Mi više nemamo tih rupa. Da, da, ne možete se. Mi ne, mi se ne možemo pozvati, znaš šta, zato šta ti je, moja ti je NKD šifra jednaka šifri velikog centra. Bija onda, Almare Avenue, mall, ovaj mall, ovakav mall, Split mall, koji mi imamo istu, istu registraciju djelatnosti. Razumiješ? Jer on te zatvori po registraciji. Čekaj, baš kao centar ili kao, kao. Ne, ne, kao trgovačka djelatnost imamo istu NKD šifru. Kao cijeli tržni centar. Kažem ti, mali kao štand ili mali jedan dućan, suvenirnica, bila koja u gradu, našem u Kalelargi, ima jednake njihove jedinstvene brojeve, šifre djelatnosti,

27:24⧉ kao i veliki konglomerat. Kao od Almare. I to je problem. Znači, tebe nitko ne vidi. I dok se uvijek naš premijer poziva, tako je vani, nije istina premijeru. Svi vani rade. Svi vanka rade. Svi. I o tome nema priče. Jel ima kakav, jel je u nekom procesu da se to na neki način sruši? Jel ima išta ili je sad to mrtva priča? Ne, ne, nema, nema, nema, nema. Znači, zato šta nije bilo volje. Ja sam ti nastojao objašnjavati cijelom Jadranu i toliko sam se trudio te 2 godine, i uspio sam, eto, ljude mobilizirati da osnujemo udrugu, i osnovali smo se, i kad je trebalo biti odjelovanje, ja sam se pokrenuo i organizirao te pros konferencije i sve, i sad je zima prošla, ulazimo u novu sezonu, ulazimo u stvari u prvu sezonu, jer mi smo se osnovali odmah nakon šta nam je uvelo zabranu rada od 1. 7. 2023.

28:13⧉ Ja kažem, ok, idemo. Evo ga Uskrs. Jedini način da skreneš pozornost na sebe je tvoj, je prosvjed. Kao i u svemu. Kad ćemo prosvjedovati? Pa ja kažem, kad ćemo? Za Uskrs. Uskrsni ponedjeljak. Ti ćeš raditi. Radit ćete vi u Poreču, radit ćete vi u Dubrovniku, radit će ljudi u Splitu. Ja sam to sve bija spreman izorganizirati, iskoordinirati. Nazvat ću, ja ću organizirati mailove, poslat ću sa maila udruge, poslat ću svima dopis da je pres konferencija u petku. Privučet ćeš medije, mediji će te, mediji će te staviti na televiziju, skrenut ćeš pozornost na sebe da postojiš prvo. Prvo moraš dokazati da uopće postojiš. Da, da uopće si živ, da. Da uopće postojiš. Ali ljudi nisu bili volje. Oni su htjeli da jedan čovjek, a ja nisam one man band. Ja sam uložio i svoje slobodno vrijeme i financije i sve da to pokrenem, i napričao sam se, i jezik mi je otpao.

29:05⧉ Ali ljudi jednostavno nisu zainteresirani. Ko kako nisu bili zainteresirani za vrijeme Covida da se bune protiv svih onih ludila? Ali strah je jednostavno. Znači, cijelo vrijeme je strah od ovoga, strah od onoga, problem s ovim, problem s onim, i dođeš u situaciju da ostaneš sam. Pa ja kažem, ljudi moji, pa ne mogu ja biti u 5 gradova. I ne možeš nekakvu značajniju društvenu promjenu ili bilo kakvu iz naslonjača. Ne možeš sam. Moraš, moraš. Moraš istupiti. Tako, moraš istupiti i moraš van zone komfora. Žao mi je, ali to ne ide drukčije. Mora, ne ide drukčije, razumiješ. Znači, u Gosli, pardon, iznajmljivači kad su imali problem, kad je napadalo na njih radi onoga poreza na nekretnine i svog onih čuda što su si zakuvali. Oni su se samo organizirali u roku odmah.

29:47⧉ Našli su se u Splitu, napravili su prosvjed, glavina ih je primila drugi dan. Ja nisam došao u tu poziciju, meni su trebali ljudi, jer ne mogu ja sam. Ti trebaš uvijek imati ljude iza sebe. Ti trebaš imati, nije tu trebalo puno ljudi, tu je dovoljno 5 do 10 odvažnijih ljudi po turističkom mjestu da se nešto napravi, a ne ni po svima, nego po 4, 5 mjesta. Znaš, a ja, a šta ću ja ispred kamera, šta ću ja ovo. Pa ne mogu ja govoriti ispred svih. Pa odvažite se, jedanput borite se za sebe, za vlastitu egzistenciju. Da, a ne za nekog drugog. Jer Vladimire, gledaj kako ti je matematika. Pogotovo kod ovih ljudi koji rade, stvarno, Dubrovnik radi ozbiljne novce, Split radi ozbiljne novce. Znaš, ovo ovako, Šibenik, manja turistička mjesta i di postojim ja, to je, radiš, preživiš, dođeš u sljedeću godinu i tako iz godine u godinu. Dubrovnik i Split i veći centri, Zagreb, Poreč, to su ozbiljni novci, to su ozbiljna turistička mjesta koja, koja postoje u dugi, ono, dug period u godini. To su turistička mjesta koja imaju izuzetno velike najmove. I ti gubiš dane. Ti gubiš dane u nepovrat, jer tebi se nema preliti. Jer tebi brod, znači, pazi, u Dubrovniku brodovi dolaze najčešće kad? Nedjeljom. Kad najviše?

30:58⧉ U postsezoni. Šta si ti napravio do tad? Ispucao si svih svojih 16 nedjelja. Dolazi ti 10. mjesec, po 4, 5 brodova nedjeljom, ti zatvoren. Cili grad zatvoren. To je sramota, ljudi ne znaju šta kupiti. Da, da, je, baš, baš sramoćenje. Kužiš, užas. Ali brod je taj dan tu. Ti ljudi su taj dan tu. Da, da, i odu oni čaplje. Oni se dižu sidro u 6, navečer se plovi, idu u drugu mediteransku destinaciju. Tebi su došli ogromne količine, silne količine novca koje su trebali ostaviti u tvom gradu, država ih jednostavno pustila da odu čaj. Ja kad bi išao računati, a računat će se. Ma daj, ima, ima kontraargumentacija, kao da ti iz kruzera samo se iskrcaju, probauljaju kroz grad i ništa ne ostave. Pitaj to ljude koji rade. Mislim, ne znam, evo, ovaj. Pitaj ljude koji rade. Je to glupost ili? Postoji li doli, to su priče za malu djecu, to. Mislim, ne znam, nemam pojma. Tu ugostitelji se baš ne usreće, pogotovo ne za ručak, tu su više se, znaš, jer ljudi imaju na brodu ipak. Da, imaju sve riješeno, da. Ali suvenirski, da kupu neku uspomenu na Dubrovnik, da kupu neki magnet, jer gledaj koja je razlika.

32:04⧉ Naš proizvod koji je kupljen u nas, to isto nikako nisam mogao objasniti turističkoj zajednici, koliko god sam se trudio. Naš proizvod koji je kupljen kod nas u našim suvenirnicama, on je odnesen iz Hrvatske za poklon. On je na nečijem frižideru. Nekome si poklonio majicu, nekome si donio razglednicu, nekome si donio lavandu, nekome si donio, ali sve si donio brendirano iz Hrvatske. Svugdje piše grad iz kojeg je kupljen, svugdje piše država u kojoj je kupljeno, i tvoj predmet ostaje na tom frižideru. Znači, ti si cijelo vrijeme marketing. Da, da, svašta. I promotor vlastite zemlje. Ugostiteljstvo i hoteljerstvo koje radi, prijatelju moj, gost ne dođe do granice, sve šta je konzumirao je ostavio. Jel me shvaćaš? Shvaćam, da. A naši proizvodi su na njihovim stalažama, odneseni su njihovim rodbinama, prijateljima, kao, znaš, svak, ti kad god ideš na neko putovanje, kupiš neku sitnicu, kupiš neki magnet za nekog ko ti je drag, za nekog, doneseš neku uspomenu, i za sebe i radi nekog drugog bliskog svog. Jer to je nekako normalno, ljudi su navikli tako kad idu negdje da kupu nešto. Ti dođeš u Dubrovnik, dođe 3, 4 broda nedjeljom, nemaš šta kupiti. Neće ništa odnijeti.

33:09⧉ Ali nikako, eto, ugostiteljima svaka čast, oni imaju 3, 4, oni imaju udrugu na nivou gradova, županija, regija i države. I oni su sila. I ja sam svojima to cijelo vrijeme htio govoriti, vidite kako oni, njima dođe na udruženje ugostitelja, ugostitelja u Zagrebu, pa dođe ti, stari moj, cijelo ministarstvo. Dođu ti sve glavešine. Znači, oni se družu. Oni tu jedu, piju, oni su im super. Šta nisu ti cehovi obavezni za plaćati kad si ugostitelj? Sve je obavezno za plaćati. Nema ništa više dobrovoljno. Sve je cijelo vrijeme obavezno. Da, mislim, pitanje je onda koliko su, koliko su jaki, ako je, čim je obavezno plaćanje, onda je to nekako se, ono. Uvijek si u nečijem, uvijek te, uvijek te. Uvijek, ali ova udruga su, ova udruženja su uvijek opet na individualcima, na nekim motorima koji to rade, ali su složni. Jer ugostitelj ti neće kopati jamu svom drugome. Znači, oni se natječu tko će biti skuplji, tko će biti kvalitetniji. Dok je, nažalost, kod trgovaca drukčiji mindset. Tu ljudi dosta idu nisko, misle ako ih nije sad kupio. Jer znaš šta ti je turizam, gost ti izađe u prosječno, ja sam prije govorio sa 100 kuna, koji

34:20⧉ ih prvi uzme, njegove su. Nevezano na konzumaciju bilo kojeg proizvoda, mog, nekog sladoleda ili neke pice ili neke večere, četveročlana obitelj izašla 100 kuna, koji ih šeta, koji ih prvi uzme, njegovi su. Čekaš drugi? Ne, ne, 100 kuna kao za obitelj. Govorim ti o nekim vremenima dok su bile kune. A okej, ali danas. Ali to ti je bija sad, možda to 50 eura. Ali to su ljudski limiti. Ljudi koji dolaze ili u apartmane, on ih ima taj dan. I on kad ih je potrošio, gotovo. Sad čekaš ti drugi. Da, da, neće sad trošiti beskrajno. Znaš, tako je, to se ide. Tako da je, da se tu se nas zaklinjalo brutalno, ali eto, ljudi očigledno, država gubi ogromne novce iz PDV-a i iz, ogromne novce gubi na PDV-u. Nije sve. Možda je to možda samo neka ideološka priča, nešto kažu neki zbog crkve da se, da se. Pa ja kažem da nije zato šta, zato šta crkvi i oko crkve radi, rade suvenirnice. A jel? Da. Znači, sve je normalno. Muzeji crkveni, sve, sve šta se tiče crkve, crkveni, oni normalno sve rade. Kako to da oni nemaju nedjelju slobodnu? Nemaju nedjelju slobodnu. Nema niko osim sezonalnih trgovaca. Svi rade. Znači, rade dostavne službe, radi sve. Ma to znam. Pričali smo zadnje, radi sve. Sve rade. Zašto ne zatvoriš pumpe?

35:31⧉ Zatvori mi hotele, restorane, picerije. Da, da, mislim na. Zatvori sve šta se iznajmljuje na plaži, jer šta je trgovina? Sve je to trgovina. Trgovina je razmjena, znači novac za robu. Svaka razmjena novca za robu se zove trgovina. Pa da zamijeniš ti novac za ribu ili za sladoled ili za ležaljku, razumiješ, ili za cijelu onu zanima, ili za trampolin, to je trgovina. Jer ja sad ti dajem nešto da ti meni daš ovo drugo. To je trgovina. To ti je taj argument za slobodnu nedjelju, pa nije da kad ti dođeš na razgovor za posao, eto, oni neko zafrknu, ono, ej, nećeš raditi nedjelje, onda ipak radiš. Mislim, to, to se zna u trgovini, da, da se nedjelje rade, ali onda imaš druge slobodne dane i tako dalje. Imaš drugi dan slobodan. Ali niko nije te žene, vidiš, ja sam čuo puno priča, puno je to donijelo problema ženama. Mislim, ljudi će se, nažalost, navikavaju na sve, ali žene koje žele obaviti neke svoje stvari, koje žele od doktora, od, znači, raznoraznih stvari koje moraju dogovarati, pa neće ih one obavljati nedjeljom. Kad će ti dati slobodno? Znači, kod mene su ljudi koji su radili uvijek imali dan slobodno kad je njima trebalo. Mi smo se za svaki tjedan, za svaki tjedan dogovarali, ono, ponaosob. I napravili raspored, ono, mijenjam ja nekoga, nekoga mi mijenja supruga, ovo, ono, nekoga mi mijenja kćer,

36:43⧉ ali smo se dogovarali kad vama treba, kad ćete vi ovima trebati da bi čistili apartman, ovaj mora u doktora, ovome se desilo nešto dobro, ovome se desilo nešto loše. Uvijek mijenjaš, ali mijenjaš kad ženama treba. Najmanje im treba nedjelja, vjeruj mi. Jer nedjeljom nisu kući, a šta su kući? Čistu, ručak nedjelja, opet masiranje nedjelja. To su samo bile floskule, crkva, ideologija, gluposti, jer svi rade, 90% Hrvatske radi nedjeljom. Da, da, komično. Razumiješ? 90% Hrvatske radi nedjeljom. To je činjenica. Pusti ti urede državne uprave, ovo, ono. Ja govorim što se tiče privatnog sektora, svi rade u nedjelju. Da. Ali eto, tako je ispalo kako je ispalo. E sad, sad kad smo, ovaj, kod turizma, ovak sam bio nedavno otvorio temu ovoga Dina Karadžole i kako je jedini kandidat bio. A mislim, ovaj, nema ništa protiv. Dobro si ti to napisao. Ne, nema ništa protiv čovjeka, zbilja. Znam da sad oni misle, a ti si ljubomoran, ne, nisam, ovaj, mislim, ali, ali ono što mene ubija, ubija me u pojam to što nije, nije bilo nikog protukandidata. Ubija me u pojam zato što je to signal da je Šibenik jedan grad, da ne kažem od čega. Ako baš nitko iz cijele Hrvatske, kao nekakav dragulj Mediterana, ovo, ono, nitko ne želi biti.

37:54⧉ Meni ti to malo zvuči i prija, priča nevjerojatna, zato šta, eto, kako sam i studirao hoteljerski i dosta prijateljima tu su i direktori po hotelskim kućama i znam, neki su se i moji kandidirali onda za županijsku turističku zajednicu i nije se to dešavalo da nije bilo kandidata. Mislim, 2010. ih je bilo preko 10. Uvijek su prolazili, normalno. Okej, da se razumijemo, to sve, ovo, ono, teško je tu se tko prošao da nije šta treba, ali da je sjevernokorejski, kako si napisao, se slažem s tobom, pogotovo se slažem s tobom. Znači, ja sam s Dinom, okej, dobri smo, znamo se, šta iz viđenja, šta iz poznanstava, iz druženja, znamo se jako, jako dugo. Šta bi ja rekao, ništa osobno, just business, nothing personal, just business.

38:50⧉ Ja ne vidim ruku djelo lidera turističke zajednice u Šibeniku. Putujem, već sam krenuo u Split, rekao sam, bija sam sad i u Dubrovniku, u Splitu ovaj tjedan, i sad mi kreće ta moja mašinerija. Druga turistička mjesta su puno, puno naprednija od Šibenika. Šibenik je jedan predivan grad, totalno neiskorišten, bez ideje, sa vrlo lošom suradnjom između turističke zajednice i ugostiteljstva, kako smo zadnji put spomenuli. Znači, ti imaš Morčibu za Novu godinu ili imaš bilo koga, prije prvoga, sve zatvoreno. Napunjava se apartmani, napunjava se hoteli, ljudi nemaju di ručati. To se ne smije dogoditi ako se ti misliš baviti turizmom, osim ako se. A da, da, niti dućan ne radi. Osim ako se slučajno ne baviš turizmom. Ali prije prvoga ti ne radiš. Ti si lud. Kužiš, ti ne radiš ručak, tebi je pun grad turista. Tebi su oni svi zatvorili zašto je Nova godina. Jeste vi ljudi normalni onda? Odustanite od tog posla, radija si na staru godinu, prije prvog nerada, pa di će ti svi, di će taj svi ti što ti je došao posjetiti tvoj grad? Znači, nema nikakve smislene organizacije da to na nešto liči, razumiješ? Nema, nema, nema ničega, ništa nije povezano dobro. Ugostiteljstvo je, da bi moglo biti bolje, moralo bi biti bolje.

40:03⧉ Moralo bi. Mi imamo, znaš kako je u Šibeniku, ono, ili imaš ljude poput Dražena Petrovića, ili nemaš, ono, ništa. Znači, Rudi je kao nekad Dražen. Rudi je u ugostiteljstvu, kao što je Dražen bija u hrvatskoj košarci godinama. To je naš Rudi, u ugostiteljstvu. Ali Rudi je doživljaj, kod Rudija se, kod Rudija se ide. Da, Rudi je nešto drugo, jel. Jedan put u par godina, ako si tu, ili, ili ljudi kad dođu, počastu se jedan put, ali taj jedan middle, ugostiteljski, dobar, dobar restoran, da imaš, da je pristupačan, da je kvalitetan, to, nek se ne naljute i ljudi koje znam i ne znam, to je sve na razinama. Znači, blizu su vam sva turistička mjesta, imamo mi na Murteru, u Primoštenu, imate u Trogiru, pa ljudi da dođu u Trogir iz Šibenika u desetom mjesecu, pa oni se zaglavovati. To je krcato. A Šibenik, ne. I šta ti misliš, u čemu je problem? Zašto samo, samo jedan kandidat koji je onda, naravno, automatski najbolji? Mislim.

40:56⧉ Je li to sad nekakav strah? Je li to politika jaših predviđanja? To ti je problem neambicioznost i nekreativnost i nevizionarstvo, ikakvo kod mladih ljudi. Šta se jako dobro vidi i na stilu odijevanja kod mladih i, i šta se vidi kreativnost, kao recimo u arhitekata, pogledaj ove samo bijele kockaste kuće, znači sve je isto. Znači, ljudi su ostali bez kreativnosti, bez ideja, bez vizionarstva, bez, znaš, ono, ja kad sam, mi smo imali, mi smo, nama je cijelo vrijeme mozak radio, a šta ćemo. Znači, nama kad je rat završio, 96., pa nas je milijon otvorilo obrte, male firme, i krenulo, i krenulo u posao, ono, jedva dočekali da se bavimo privat. To kod ovih mladih generacija nije slučaj. Znači, ne razvija se u poduzetništvo, ne potiče se poduzetništvo, i samim time ne podižeš nekoga da se natječe da radi nešto za dobrobit grada, kao što su ta, te, ta pozicija, razumiješ? Znači, imaš predivan grad, imaš toliko toga, imaš neku viziju, ali tvoja vizija ne prođe. Znači, naša su vremena prošla, jer nema, nema ambicija, kao vjerojatno ni dosta ljudi tih godišta, 60., 70., više naš je voz prošao. Mi smo svoje napravili.

42:07⧉ Ali ovi mlađi očigledno nemaju interes, nemaju viziju i ne žele se baviti s time. I onda dođeš u ovu situaciju da imaš jedan, to ti je isto kao, recimo, to kad smo se takli zadnji puta tih mladih i njihovog problema, jer se i dalje u školama uči. I recimo, moja mala je meni prepričavala, ne znam sad iz kojeg predmeta, kad joj je profesor govorio, kao, znate šta, najvažnije vam je završiti visoke škole, morate ovo, ono, to će vam osigurati budućnost i posao, ovo, ono. I sad ona meni dolazi. Ja kažem, ljubavi moja, ja kažem, ta priča je isto i nama bila u ono vrijeme. Znači, to ti je čisti komunizam. Znači, puni ti se glavu, budi u školstvu, u sustavu, budi do kraja i radit ćeš za državni posao. Prije je to bilo logično, jer je sve bilo državno vlasništvo, društveno vlasništvo. Da, nisi imao šta drugo, praktički. Nisi imao di, ali sada ti možeš. Nakon završene škole, prvo imaš obrtničkih zanimanja koja su deficitarna, možeš se baviti čime god hoćeš. Mladi ako su zaluđeni novcem, a očigledno da jesu, ali oni su zaluđeni zarađivanjem novca iz fotelje, iz kauča. Da, da, da. Ovo, kužiš, ovo i šta mogu na tome. Okej, ja poštujem to, ali ne možete se svi baviti s time. Neko se mora baviti realnim sektorom. Jer vam treba para.

43:18⧉ Klekni, radi pločice. Ti treba para, budi piture, treba para, budi gipser. Sva obrtnička zanimanja ne bi znao di bi s novcima gurnuo dva dana. Tko se želi baviti? Znači, novca je ovdje pregršt, zaposlenja je pregršt. Ali nitko neće raditi. Kaže, imaju problema sa... Pa može biti mala firma sa dvoje, troje zaposlenih. Možemo ja i ti biti s tobom slikari pa pitoradi, možemo biti krovopokrivači, možemo raditi limariju, možemo raditi zatvore, možemo keramiku raditi. Dvoje. Pa mi ćemo, hoćemo firmicu jednu malu, jel? Ali ljudi nemaju interesa za to, zato šta moraju biti odgovorni.

43:52⧉ Jer najradije će biti neodgovoran. Raditi negdje, prst u uho, netko drugi misli na tebe, govori ti kažeš da ćeš na posao, kad ćeš otići s posla. Ljudi iz ureda tih uprava, oni kad su ošli s posla, oni su ošli. Privatnik nikad nije otišao. Kad je otišao s posla, njemu je posao uvijek u glavi. Ali to sam ti htio reći, i onda sam ti ja malo pokušavao to objasniti, da je krivo, da je to krivo. Ne mogu tako, ja ne znam kako tako razmišljati, ja kažem, tko će vas ja kažem, ljubavi moja, tko će vas hraniti, tko će vam stvarati. Ne možete biti svi u tome. Tko će, tko će vam proizvoditi hranu. A ne možemo svi biti u administraciji. I onda ti ja njoj kažem, za primjer, ja kažem, ljubavi moja, znači, vidi ovo. Sad, evo, konkretno, počinje sezona i sve je zatvoreno u našim turističkim mjestima, najedanput će biti za Uskrs sve otvoreno. Sve što je otvoreno su privatnici.

44:38⧉ Bilo koje branše, od pijace do štanda, do suvenirnice, do restorana. Do kafića, do ovo, ono. Da, ali ono, sve šta radiš, šta je otvoreno su privatni, privatni je sektor. Ali ja kažem, ti su ljudi rođeni, 98% ljudi je rođeno 50., 60., 70. su poduzetnici, su vlasnici tih objekata. Znači, 80. godište, 90. godište, nema ih 2%, 3% učešća u tom tržištu. To ti sve govori. Znači, to su ljudi 40 godina i to ti može dati jedno od ugovora na pitanje zašto se nitko nije javio. Osim Dina Karadžola, očigledno će Dino Karadžola ostati tamo do penzije. Samo se mora malo pomaknuti. Ako želi naš grad da se bavi turizmom, ovo je, nije bavljenje turizmom. Ovo je slučajno, jer je meni ljudi prijatelji i kumovi koji mi iznajmljuju, kao, oni meni kažu da je kod njega došla gost, ne da bi bija razgledao Šibenik, nego da ide ili na Kornat ili na Krku. Znaš.

45:34⧉ Ovdje spava. Znaš, to znači da nisi došao radi Šibenika. Šibenik ima isto UNESCO. Znači, Japanci ti idu sve UNESCO. Japanac kad dođe u Hrvatsku, UNESCO karta, UNESCO. I oni sve prolaze u to, jer to je njihov mindset. Oni znaju šta je UNESCO kulturna baština, ovo, ono. A ne osjećam ja to u Šibeniku. Trogirn je prepun, Šibenik preprazan. Kad ih uspoređuješ, to ti je užasno. A Šibenik površinski duplo veći, ali nemamo hotela. Ne bavimo se turizmom. Ne znam kome se čuva ovo. Ja cijelo vrijeme govorim, ovaj dio nasuprot grada, znači od Kulina, sve bivše vojske, tko zna za koga se to čuva. To je pitanje, ne za aktualnu vlast, nego za sve vlasti u proteklom razdoblju šibenskom. Za koga se to čuva? Kome je to potrebito? Znači, to je vojska nama uzela od davnih dana. To je sad MORH je vlasnik. Zašto nije MORH vratio gradu Šibeniku to na upravljanje? Za koga se to čuva? Čekaj, o čemu govoriš, ovaj poluotok Mandalina? To je u jednom potezu di su bile bivše vojarne. Znači, to ti je sve od Zablača, ovo, do Martinske, do kanala, sve. Pa dobro, sad malo po malo se to vraća, mislim. Ma nije malo po malo, prijatelju moj. 31 godina da je rat završio. Nema tu malo po malo. Znaš kako radi Valamar u Poreču? Je, malo je sporo, pošto je zapušteno.

46:45⧉ Mislim, nije da su tamo aktivne baze, pa bi čovjek još rekao. Ma nema veze, ali daj, daj, vrati zemljište, stavi zemljište na nešto, na najam. Daj zemljište privatnicima, da se nešto radi. Dovedi neki hotelski lanac. Dovedi nekoga, dovedi neku investiciju, zaposli naše ljude. Treba ljudi dolaziti ovdje, daj zaposlenja. Neće hoteli nestati odavde, ništa. Ali to je privatni biznis, mi smo otvoreno tržište. Razumiješ? Evo ti Valamar u Poreču. Prijatelj mi ima restoran u Špadićima, to je jedno, ono, jedan dio Poreča. Oni su, prijatelju, srušili hotel do temelja u devetom mjesecu. Srušili. I oni su 26. sljedeću sezonu otvorili taj isti hotel. Srušili do temelja, izbrisali s lica zemlje, napravili novi. Znaš šta se može? Ako se ima. Da, da, ako se ima vizija novaca i svega, to se može. Znači, ne treba tu raditi godinama. To se napravi u roku odmah, ako si ti ozbiljan investitor. Evo, iz Primoštena su otišli četvrti investitori koji tamo rade u Namari već 20 i nešto godina. Hotele nitko nije napravio ništa. To ovo s ovim Mađarima ili. Ne s Mađarima, to ti je onaj dio od Mađara, znači to ti je ispod, ajmo reći, Vidilice. Tamo onaj, onaj kut kako ideš gore na, na, na Vidikovac onaj. Tamo gdje je zadnji hotel FKK ga bija, taj prostor. To je se već izmešetalo četvero, peteroj je firmi profitiralo

47:57⧉ zadnjih 20 i nešto godina, ništa se nije napravilo. U čemu je problem? Je li nešto politički, koči se, ili je. Problem je u svemu. Problem je u neosiguravanju infrastrukture, problem je u jebivjetrima od investitora, to su sve manipulatori, špekulanti, fondovi. Ovo, ono, nitko tu nije došao. U Hrvatskoj se gleda i dalje kao neko špekulativno mjesto di se može napraviti lova na zdrpi i mriši uz pomoć raznoraznih šerifa lokalnih vlasti na cijelom Jadranu. Pa valjda baš zato šta je, dosta je politika jaka, ti ne možeš neki ozbiljniji biznis bez da tamo, ono, sa političarem pričaš, ono, wink wink, jel znaš na šta mislim. Da, svugdje ti je to tako. Samo. Da, da, mislim, ovisi koja mjera. To je malo uređenije, finije, bolje napravljeno, reguliranije. I sudovi i tako, pravna nesigurnost, onako, tu isto ja mislim da je šteta. Ne, ne, nemoj tako, reka ti je premijer, sad si ja minus, sad si naj, naj, najsigurniji ikad, kužiš. Ne, ne, nemoj tako, znači, vidiš kako sad nije bitno, sad smo iz smeća došli u A minus. U A. A ja sam poslovao dok smo bili u smeću. Ja ti mogu reći iskreno, ja tu ne vidim nikakvu promjenu ni u svom poslovanju, ni u svom životu, ni u ničemu.

49:10⧉ To šta je HSA Hrvatska prije bila C. Nije ti život bolji, jel? Nije mi život radi toga bolji, ništa. Bolji mi je samo ako sam ja odradio kako treba i ako nas je godina bila kako treba, onda će biti sve dobro. Ali ono, kažem ti, turizam ovisi od apsolutno svemu. E, samo bi se, vratio bi se na, na, na ravne krovove, ovaj, to mi je isto bila jedna, jedna od tema, ovaj, okej, ne sviđaju ti se očito, ali ono što je meni, ne sviđa se, meni se ne sviđa zabrana ravnih krovova. Na primjer, općina Tribunj je kao na, znači, na, na području cijele općine, kao su zabranili da, eto, da mora biti kosi krov. Što je meni suludo. Ajde, još shvaćam na onom povijesnom poluotoku, ovom, to jest otoku, to još mogu razumjeti, ali tamo, ono, na, na magistrali i tamo, mislim, prema, to jest prema magistrali, jel mislim. Od zabrana nikad nema ništa.

50:05⧉ Zabrane ništa, ništa dobro. Vodi jedna normalna regulacija, gledaj, meni su ove kuće jako ružne. A da, ali ti njih ne moraš gledati. Ne moram gledati. Ne uklapaju se u to šta si rekao, blizu starih povijesnih jezgra, blizu krovova. Ovo je ipak Mediteran, Dalmacija, kamen, krov, nešto lipo. Radi ti njih sa strane, ali, napravi neki dio. Znači, imate prostorne planove, znači, to je, to je cilj prostornih planova, da se lipo, urbano, ali one su, znaš šta ti je meni, znaš šta je meni najviše problem kod njih? Sve su, znači, ljudi koji sebe nazivaju arhitektima nemaju nikakvu kreativnost. Znači, mi živimo u doba kad idemo nizbrdo što se tiče kreativiteta, kao civilizacija. Tebi mozak, pogledaj, auta su. Čekaj malo, nemoj mi reći da je prije 80 godina kad ljudi su, jedva bi sklepali te kuće, su sad nešto. Ne, ne, ne, ljubavi. Došli su od, od, od kreativnosti, mislim. Čekaj, okej, prođi po gradu. Radili ste zato šta nije. Pogledaj pročelja, špale. Nisu mogli raditi ravne krovove, možda bi stari ovi radili ravne krovove.

51:17⧉ Ne, ne, ne, prvo si sad, prvo si sad, pogledaj arhitekturu staru. Pogledaj pročelja, pročelja ulaza. Pogledaj, uvijek ima. Dobro, to govoriš o, o staroj gradskoj jezgri gdje su bili bogati. Ljudi su bili kreativniji, bili su maštovitiji što se tiče gradnje, crtanja kuća, kužiš. Ovi koji su imali više novaca su mogli stavljati lavove i fine reljefe i to. Ovi, ja govorim o raju. Dobro, okej, ali, ali. Meni je ta jedina stvar koja mi se ne sviđa, znači, nisu kreativni, znači, sve su im jednobrazne, sve imaju sive, sve su bijele, sve imaju crne balkone. Sve imaju antracit, ove škure, i sve su iste. Ali i ove u staroj gradskoj jezgri su isto sve iste, mislim. Ali one su mi jako lipe kako su. E, evo, vidiš kako su ti lipe. Okej, o ukusima se ne raspravljaj. E pa tako je. A ti u pravu sam, ja s jedne strane u pravu si ti. Mislim, meni je samo zabrana ta ide na živce. I onda, jer otišli toga spomenuo si, ne znam, Mediteran kakav je bio, ovo, ono. Okej, onda nema auta, nema klima, nema frižidera. Ne, mi devastiramo sami sebe puno. Nema ničeg, mislim, onda, znaš ono gdje se postavlja granica. Onda, osim toga, na koncu, uvijek se nešto kritizira, a kao, ne može živjeti za turiste, ovo, ono. Za koga on, mislim, kao, ono, a šta će turist reći kad vidi ravni krov, mislim. Zna, treba se samo odrediti, znači, reka sam ti, stare gradske jezgre, takve

52:30⧉ građevine niti blizu ne pripadaju, ali okolo. Napravi im lipo po prostornom planu, uredi im lipo i šetnicu i prolaze i parkove, napravi ih, smjesti ih tamo, smjesti ih vamo, odredi zone di će biti lipo, i onda se to uklapa lipo. Ali ako su one između, znaš, ide jedna ovakva, jedna onakva, jedna, dobijaš nakarad. Dobijaš stvarno vizuelno. Ali evo, sad ti onda isto zazivaš komunizam, da se taj neki lijepo jedan centralni planer da u Zagrebu kaže, e, sad će biti tako i tako. Ne, ne, ne, ovdje lokalne vlasti naprave svoje UPU prema vlastitim investitorima koji dolazu. Dobro, ali centralni planer općine Tribunj ili koga god, samo. Znači, oni nek se pozabave s time, ali zabranjivati neke stvari samoće napraviti kontra efekt. Jedni će povući druge, a momentalno je građevina jedini motor kotač uz turizam, a građevina je broj jedan. Ili dizalica, ne, ja mislim da nema na svijetu više nego u Hrvatskoj po broju stanovnika, pogotovo po obali, to dizalica ima neviđeno, stari moj, neviđeno, neviđeno. Pa imaju u Primoštenu preko 20. To nisi, to je, to je nedoživljivo. U svakom takvom turističkom mjestu ih imaš ih milion, ono. Ima puno ravnih krovova. Ima puno ravnih krovova na koje se kiša kupi, ali dobro.

53:35⧉ Ovaj, što sam te htio pitati vezano za digitalni euro, to smo, to jest digitalni novac, to smo malo prošli put. Pa to je sljedeća latentna opasnost koja nama, koja se dešava. krenio je taj napad na gotovinu sa, sa svih mogućih strana. Svaki dan možeš pročitati, ovaj te limitira u ovoj državi za ovoliko, limitiran si ovdje za onoliko. Sve već države imaju svoje regulative, Grčka je brutalna. Što se tiče Grčke, ne možeš ništa plaćati gotovinom veće od 500 eura, u Italiji te 3000. Sad su poduzetništvo limitirali na nekih 10, na nekih 10.000. Tako da su, navalili su na to ozbiljno. I ovu sad koriste priliku, ovu šta upravo sad rade, šta se dešava, ova velika kriza koja je predstavljena. Sad ga ovaj premijer predstavlja kao, sad je to najveća ugroza, kad je bila, znači, ista je špranca.

54:35⧉ Ista je špranca, a iz toga sve proizlazi da se ide u totalnu digitalizaciju. Znači, tebi je viceguvernerka prošli tjedan rekla da 2029. digitalni euro tu, da je, da će biti u Hrvatskoj kao platežno sredstvo. Gledaj, ja protiv ljudi koji žele koristiti digitalni način plaćanja, bija on kartičan, bija on digitalni euro, ljudi, ako imaju te navike, neka to troše, neka ih, neka ih, neka ih plaćaju na takav način. Da, ja isto moram priznati da je meni puno ljepše s mobitelom kad ti traži 13.85, nego da sad dobijam one centi će i to. Sve okej, to je. Ali sam jako protiv da se ukine gotovina. To je tvoja navika i ti si takva navika i ja to poštujem, ali. Ne, ne, ali ja sam isto jako protiv da se gotovina ukine. Znači, gotovina mora ostati kao sredstvo plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske, znači da bude prihvatljiva, bude sve. I tu smo ti malo reagirali, tu je MORH skrenio neku inicijativu vezano za, za zaštitu gotovine. Onda smo ustavnom, onda smo im uspjeli objasniti da nije stvar zaštititi gotovinu ustavno. Treba zaštititi plaćanje gotovinom, jer ti možeš zaštititi gotovinu ustavom i ona postane.

55:50⧉ Možda čak već i je. I gotovina postane, nije, postane ustavna kategorija. Evo, sad je u Švicarskoj prošao referendum, bila su dva pitanja, referendumska zaokruženja, oba dva su bila za zaštitu gotovine i Švicarci su masovno izašli i glasali su za zaštitu gotovine. Znači, najjača bankarska država, najjače sve, gotovina mora ostati Švicarska, Austrija, Slovačka. Slovenija ima to u zakonu, nema ustav. Slovenija ima to u zakonu, zakon je lako promjenjiv, tako da nisam baš siguran. Ali smo uspjeli s njima iskomunicirati da nije to dovoljno. Zašto? Zato šta, kako živimo u korporacijskom fašizmu i živimo u spletu di su, di su korporacije nadjačale države. Di su korporacije, i to se vidi, korporacije neke imaju veće budžete. Ne bih ja rekao da su nadjačali, ja bih rekao da su ušli u krevet. Pa jače su financijski. Znači, jedan. Pa imaju, pa pogledaj budžete, 10 američkih najjačih firmi, pogledaj američki budžet. Ne, to ti je ono kad, ne znam, SAD se sjeti nekakve regulative uvoditi, kako se zove, tko najviše trlja ruke. Ovi najveći, Meta, Amazon i to, zato jer se oni lijepo dogovore s njima i lijepo sjebu svu konkurenciju. Netko tko iz garaže kreće, na primjer, ajmo reći, mislim, karikiram malo, rušiti Amazon, njega totalno sjebu sve te neke šuma regulative, dok Facebook ima, to jest Meta imaju u

57:03⧉ Washingtonu svoj, ono, HQ nekakav i tamo su često sa, sa političarima. Je, i onda dešava ti se tu da ti, ono, ovi veliki trgovački lanci, oni jedva čekaju to, oni će ti to odmah staviti. I ti zaštitiš gotovinu ustavom, a ne možeš ništa s njom. Tebi stavi. Da, da, shvaćam. Benzinske postaje ti stavu da ne primaju gotovinu, jer ti po sadašnjim zakonima, svaki, svaki gospodarski subjekt, subjekt koji radi, dužan je istaknuti način plaćanja u svom prostoru. I uvijek ti piše, u ovom prostoru plaća se gotovinom, only cash, samo kartica, na rate. Znači, ti si dužan istaknuti obavijest kako se plaća. Jel se može zabraniti gotovina?

57:47⧉ Pa sve se radi na tome da se zabrani, da se gotovina ukine. Ne, ne, mislim, da li ti kao. Zato što ti je predstavljeno da će ti digitalni euro biti gotovina, kužiš. Ne, ne, ne, ma okej, nego da li dućan sad može reći ne primamo gotovinu. Da, bilo tko isto tako može reći cash only. Da, toga, toga ima, ako pekare znaju. Znači, to je normalno, to je pravo svakoga, znači ima. Neki kafići su uglavnom, ja mislim, cash only, mislim, to. Kužiš. Ali imaju i jedni i drugi pravo na to. Znači, ti biraš način plaćanja u svome. Znači, tebe tržište treba regulirati. To sam ti htio ja isto malo prije reći kad si bio spominjao vezano za, smo se takli restorane, sve to tržište regulira. Znaš, skuplje, jeftinije, kvalitetnije. Ljudima je bitna kvaliteta, da dobiju value for the money je najbitnija stvar. Može koštati nešto i precjenjeno biti, ali ako to za nekog gosta ima vrijednost koju on dobija za novac. Da, shvaćam. To je to. Je, to tržište je tu. Tržište će tu, lako je to regulirati. Razumiješ, znači ti se, znači nitko nikad nije odustao, nitko nije napisao ne primam keš. Svi ste bili godinama, ono, ne primamo kartice, to je bio malo problem u restoranima, jer se izgubila ta navika nošenja hrpe keša u, u, u ovo, promijenila se generacija vani, više ti stranci ne nose keš sa sobom, nose karticu, nose manje keša.

59:00⧉ Ono je bilo dosta polemika na restoranima. Ja kažem, dajte im priliku, veliki su vam računi, kad su cijene išle gore, daj jedno i drugo. Ali ti koji nisu davali, koji su uzimali keš, ti su to osjetili na kraju sezone, nisu adekvatno radili, jer će te tržište tebe kazniti. Jer ga ti limitiraš. Ja sam u svojoj radnji uvijek primao i jedno i drugo. I onda sam ti to pratio, recimo, ja ti mogu točno reći zadnjih 17 godina kako ti se micalo. Znači, uvijek je bija keš jedno 80%, 90%. I onda kako se približavamo ovom dobu, ti se počelo izjednačavati, pa ti recimo u predsezoni i posezoni su ti kartice 60, 65%, zato šta su puno kvalitetniji gosti. A u špici sezone ti se taj vraća balans, opet su ti kešovani. Znači, kad dođe narod. Aha, aha. Kad dođe, kad je narodnije, kad su obitelji sa djecom, sa ovo, sa ono, kad je škola, kad je onaj masovni turizam, onda ti gotovina kolovodi u poslovanju. A zašto, mislim. Ali predsezona i posezona, kad su ti kvalitetniji gosti, kad je malo jača klijentela, skuplja koja je došla, i dobrim avionom kad spava, to ti je kartica. Aha, aha, zanimljivo. Znači, sve ti ima, znači, sve ti ti parametri, i to se sad, tu ti je negdje balans.

1:00:12⧉ Još uvijek je balans, može se reći da je fifty-fifty. Kužiš. Ali oni koji se odluče samo na jedno od, od tih plaćanja, ne znam. Znaš, kad si trgovina, pogotovo, jer ja ne mogu sebe staviti u esencijalno, a to je hrana. Ljudi moraju jesti, moraju piti. Znači, to je drukčije. Ovako, kad si, kad nisi esencijalni proizvod turistu, kad ti si nebitan, tebe se može kupiti ili ne mora. Ljudima se može svidjeti to šta ti nudiš i ne mora, jer tržište ima nas milijardu. Ali ako ćeš se još tu ograničiti, onda nećeš dobro proći na kraju, na kraju godine poslovanja, i onda ti to nije pametno. Ali da ide sve to i da nam se steže obruč i da se ide sve u digitaliju i da se sve apsolutno digitalizira, da, pa imamo, evo, to ti je ono što sam, znači imamo to ograničenje koje se, evo, sad vidjelo, ono šta mi pričamo cijelo vrijeme, da će, da je problem i kod digitalnog novca, šta je on programabilan. Šta se da programirati. On se može kvartovski programirati, znači stavit ćete 15. Pa mislim, ali, ali to mi isto, ali sad se može, evo, baš smo prije, prije snimanja smo spomenuli onog francuskog suca šta je za Netanjahua. Iza nalog i ukinuli su mu kartice. E, blokirali su ga cijelog. A tu je, tu je, ja mislim, tu je, tu je i slabost Europe, mislim, znači sve je, znači to je američka napravila.

1:01:24⧉ Pokazuje ti se njihova. Jako je centralizirana, na zapadu je jako centralizirana moć, SAD drži sve i sad ako se tamo zamjeriš Trumpu, on kaže, ajde gasi mu, neće te ubiti, ali će ti ono, ne znam. Pa sjeti se Kanađana i Trackera. Pa tako je, je, ista stvar. Pa ovome, Velikoj Britaniji, joj, ovaj Farage Nigel, isto stvar, su ga debankali su ga zato šta je postajao jak. O tome se radi. Strašno. Da je on programabilan. I on može biti programiran, znači gura, vidiš, cijelo vrijeme priča se više i više u javnom prostoru, 15-minutni grad. Najviše 15-minutni grad priču gura ko grad Zagreb. Jer sekta je došla ideološki provoditi i provoditi agendu i sve njene krakove, njih ne zanima ni Jakuševac ni ovo, to su pizdarije. Oni su samog Zagrepčane privalili, došli na takav način u grad, on će ovo, ne. Oni su aktivisti koji nikad u životu ništa nisu uradili, ništa nisu stvorili. Nemaju nikakvu, ti si dao čovjeku da upravlja gradom koji ima proračun u milijardama, čovjek koji nema sekunde radnog staža, nego je cijeli život je ležao po tračnicama, ležao je po Cvjetnom trgu se valjao, nemoj raditi ovo, nemoj skidati ovo stablo, nemoj micati ovo, nemoj dirati ono. I ti sad upravljaš, pa ti nemaš pojma, čovječe, o ničemu. A to za Tomaševića.

1:02:35⧉ Pa ne zato šta ti ovo, nego ti stvarno nemaš pojma, nikad ništa nisi radio u životu. A šta ti je biti upravitelj grada, ti si menadžer. Ti si. Pa dobro, možda za to. Ti moraš biti najsposobniji lik u svom gradu, jer ti si menadžer koji ima sigurnost, to je ono kad sam ti govorio zadnji put, znači razlika između poduzetnika i političara. Recimo našeg gradonačelnika tu i moje. On ima za upravljati, on je gazda, on je menadžer ovog grada. On sve šta ima, ima sigurne prihode. Jer mi svi građani uplaćujemo u njegovu kasicu, kasicu. Tako je, jer moramo, e, nema izbora. Jer moramo, mi nemamo izbora. Tako je. Ono šta on, znači on ima osigurane prihode, on samo treba biti dovoljno kadar, dovoljno sposoban da taj sav silni novac koji se prilija u gradski proračun pametno i kvalitetno vrati građanima kroz egzistenciju, kroz bitne investicije, da nam razvija infrastrukturu, da se mi možemo razvijati kao grad. To je njegov zadatak, da poboljšava uvjete života i ra- života u gradu građanima. Da im uredi parkove, šetnice, jer građani traže od to. Da im olakša poduzetništvo, da stvaraju novu dodatnu vrijednost, da zapošljavaju. Tako ja često čujem među narodom, a kao, jebeš ceste, infrastrukturu, nego oni poslove,

1:03:50⧉ poslove. Ja ono govorim, ma pusti poslove, mislim, da, jedno ide s drugim. Jedno ide s drugim. Ti moraš povući. Build it and they will come, ono. Dovest kabel, dovući vodu, dovući infrastrukturu, da bi ti nekoga tu doveo, da ti neko tuulaže. Neće ti neko ulagati, a nema ništa oko sebe. Ali to je opet taj, valjda, komunistički mindset, nek oni naprave poslova i sve će biti dobro, ajoj, ono. I šta, a šta imamo mi poduzetnici, bilo koji poduzetnik koji kreće u bilo koju vrtnu bi- vrstu biznisa, nevezano, da prodaješ sladoled. Nevezano. Ti imaš šta, moraš iznajmiti prostor. Moraš uložiti u posao. Moraš kupiti strojeve.

1:04:24⧉ I sve, ti si i imaš sve fiksne troškove koje ti moraš plaćati. Znači, ti jedino šta imaš sigurno u godini kao poduzetnik su rashodi. Ti prihode nemaš. Prihodi ovise o tebi, o tvojoj sposobnosti i o tvom proizvodu koji ti želiš plasirati na tržište. Bija on šlapa, igla, lokomotiva, gumica, nevezano. Ali ti si prvo ušao sa velikom investicijom i sve šta imaš, imaš fiksne troškove. Tebe ne pitaš ti ostvarija promet u prvom mjesecu kad si poslova. Ti moraš platiti najam za prostor. Moraš platiti radnike koji su počeli te proizvoditi. Moraš si platiti sirovinu bilo koje vrste od koje želiš, s čime se baviš, da želiš raditi proizvod. Znači, mi smo totalno opozit. I mi opet, gle čuda, ljudi iznajme prostor. Ja sam cijeli život u najmu. Iznajme prostor i gle, opet naprave pare. Grad koji ima abnormalne priljeve novca, koji treba samo kvalitetno i pametno, mudro trošiti novac, to ne radi. Ti se uvijek buniš, digla se cijena vode. Pa normalno da se digne cijena vode, prijatelju moj, kad nakon svakih lokalnih izbora se u Vodovodu poveća broj zaposlenih za 5 do 10%. Rekao sam ti lani, kad je izašla, da je izašla statistika, prvo smo se lani u trećem mjesecu izjednačili zaposleni u privatnom sektoru i javnom sektoru.

1:05:37⧉ To je prvo došlo do izjednačenja, šta je katastrofa. Znači, to je nemoguće. To je više neodrživo. I onda smo došli u situaciju kako su lokalni izbori bili peti mjesec, je li tako, kraj petog, početak šestog, je taj cijeli cirkus završio. U sedmom i osmom mjesecu, to je ti objavljeno službeni podatak, zapošljeno je preko 7.000, većinom mladih ljudi, urede državne uprave, razno razne, od lokalnih zajednica, raz- znači 7.000. To je poskupljenje. Jer ti, kao, ajmo sad, smo se uhvatili Vodovoda. Vodovod ima prihode tolike i tolike. Znači, toliki ti je lancu dug. Ti se možeš pokriti toliko ljudi, ali ako si ti zaposlio novih 10 ljudi, koće to platiti? Kad ti ne stvaraš, ti ne možeš ljude natjerati da troše više vode. Kužiš. Ti možeš samo ljudima dignuti paušal ko šta se diga i dignuti cijenu kubika ko šta se diga, da bi ti ostvarija za te plaće. Zato se nama diže, i cijelo vrijeme se nama diže bilo koja vrsta. Evo sad ti smeće ide od prvih četvrtog. Evo mom starome tu za stan u Njegošu, bit će mu paušal 11,5 eura. Čovjek živi sam, ono, 11,5 eura paušal. Da, da, plus. I on to nesitnoj zgradi plaća. Ja živim u Dubravi sa dvoje djece i ženom, on živi tu sam. On plaća sada, po sadašnjim cijenama, plaća, jer ja plaćam po odvozu.

1:06:51⧉ Meni puca onu kantu, dođe mi jedanput tjedno, znači imam četiri odvoza tjedno i paušal. On i dalje plaća više za smeće nego ja. Zamisli. A sad će plaćati još više, jer sam mu išao po tu karticu, paušal su mu digli za 2-3 eura. Jedna kesica će biti 30 centi. Reka mi je da su napravili malo oko di će ta moć kesica. Čekaj, šta, kesica? Malo, da su malu bužu, on meni kaže, tako da je vidio da su malu bužu napravili za građane. E, ma i tamo su blizu mene, isto su. Kužiš, ako ti je. Mislim, napravili su, na primjer, kod mene ima gomila tih zgrada visokih, čovječe, ima jedan, dva ta okna, mislim, pa to, pa to će se. I još ako ti je mala buža, pa moraš staviti malu kesu, a ne veliku kesu. A 30 centi će ti biti po kartici. Ljudi će plaćati od prvih četvrtoga duplo više nego šta plaćaju do sad. Duplo više. Zašto će platiti duplo više? Zato šta se zaposlilo u tu firmu. U međuvremenu ljudi i dolazi do prenaprezanja. To je ono šta političari naši ne mogu shvatiti.

1:07:51⧉ Ma shvaćaju oni to sve, samo ih nije briga, gledaju privremeno, gledaju na kratke staze, ajmo samo zaposli i revanširaj, pa šta bude. A kad se sve raspadne, a jebiga, ono. Aj ti sad meni objasni, ja kao poduzetnik moram stvoriti dodatnu vrijednost da se iz onoga šta ti generiraš, jer ti generiraš PDV i porez. Znači, ljudi koji rade u državnoj upravi, oni dobijaju novac koji smo mi dali državi prvo, pa je onda država dala njima. Oni kažu mi isto odvajamo. Ne odvajate vi, to je naš novac koji je stvoren kao dodatna vrijednost, poduzetništvo na razini godine, samo ga država tako raspodijeli i uzima od tebe neto to bruto, da i tvoj dio ide za socijalno i mirovinsko i tako dalje.

1:08:34⧉ Čekaj malo, samo da. Da gucnem. Gucni, gucni. Nije to poanta, treba se sad vratiti na, na točnu misao, zašto sam to htio reći, što se tiče, pomozi mi malo, što se tiče toga. Tako je. Smeće? Gledaj ovo. Ne, ne, ne, ne. I sad mi moramo stvoriti vrijednost za koliko društvenih skupina. U Hrvatskoj društvena skupina djeca i studenti imaju besplatno školstvo. Imaju besplatno školstvo zato šta ti stvaraš dodatnu vrijednost koja di novac odlazi. A nije besplatno, to se sve. Da bi se ljudi školovali, znači sve to mi plaćamo. Da. Kojima se odvaja, znači građani i poduzetnici to plaćaju. Imaš društvenu skupinu umirovljenici. Znači moraš stvoriti kako mirovine za sebe, tako i za ljude koji su svoj životni radni vijek odradili, treba i za njih novac. Treba dati, treba stvoriti vrijednost novaca za političare, za ove koji upravljaju. I onda za sebe. I sad ti meni objasni, kako će poduzetnik uspjeti stvoriti za četiri društvene skupine. Poduzetnik bi trebao stvarati za dvoje. Znači ja mogu stvoriti dodatnu vrijednost da je taj isto komodno živi jedan, ta društvena skupina, na

1:09:44⧉ ovaj način kako je sistem postavljen kod nas. Ali kako ćemo mi stvoriti za četvero usta? To je nemoguće, nismo mađioničari. I sad ako se bude ovo nastavlja trend, da bude i dalje sve više i više zaposlenih mladosti u državnoj upravi, u javnom sektoru, nego u poduzetništvu, koće to, to mora pukniti. To je već sad puklo. To samo stoji na ovim, znaš, fondovi, krediti, na ovom, u ovoj prenaprez- mislim, cijeli sistem je takav. Ništa nije bolje ni vani. Da, da, sve to. Da se mi ne razumijemo, jer je taj trend zadnjih 20 godina. Koliko ono SAD u dugu, neke triljarde. 39 triljuna trebaju platiti, znači. To je bilijardi. E, to je više. To je uvijek. Ono, a kome su dužni? A obveznice, sami sebi, šta ja znam. Znači, najrazvijenije zemlje, najbogatije zemlje su najzaduženije zemlje svijeta. A kome su dužni? Šta ti je napravio Musk, je došao sa onim svojim, znači on je otpustio milione. Pa normalno kad se u Washingtonu, znači i tamo je bija taj trend, svugdje ti je taj trend, i u cijeloj Evropi ti je taj trend da sve više i više poduzetništvo pada, sve više i više se poduzetništvo na razno razine onemogućava rad. Nametima, zelenim sranjima, bilo kakvim idiotarijama, izmišljotinama, glupostima.

1:10:59⧉ Porez, mi plaćamo cijelo vrijeme porez na zrak. To ti je komunalna naknada. To je porez na zrak. Znaš kad su se oni zajebavali prije u Alan Fordu, ono, porez na zrak ćemo platiti. Pa mi plaćamo cijelo vrijeme porez na zrak. I živiš u Alan Fordu, doslovno. Jer su njihovi zakoni i sve ovo, to je, to je nenormalno. To je nenormalno. I jednostavno je taj, ovo je ovakvo društvo kakvo je sada i ovo u svom putu ide, to je neodrživo. I normalno, sad se stvara nova umjetna energetska kriza.

1:11:29⧉ Evo, bio sam ti, jučer sam produžio korak i do Crne Gore sam došao. Znači oni imaju cijene goriva kakve smo mi imali prije intervencije faraona u ponedjeljak. Znači 1,57 eura dizel. Dobro, a šta je Plenkij intervenirao, samo je ograničio cijene. Pa gledaj to. Koliko ja shvaćam. Stvara ti se, stvara ti se ta priča oko toga, znači, opet je isti scenarij ko prije 6 godina. Onda su ljude plašili sa smrtonosno, najsmrtonosnijom ugrozom, virus će vas ubiti, nosite ovo, ono, vamo, tamo, u kući. Sva ista stvar. Znači lockdown je već krenio. Na onom dijelu svijeta, istočnom. Australija traži da, da New South Wales, premijer New South Walesa, traži da ima, da imaju covid lockdown.

1:12:13⧉ Koreja je krenula na. Kakav covid lockdown, zašto? Da imaju istu stvar ko šta su imali za vrijeme covida. Aha. Žele to ponoviti. Energetska kriza, da, da, da. Da. Imaš, Koreja već vozi par-nepar, su uveli od ovog tjedna. Filipini su proglasili godinu, pazi, ne dva tjedna su ključna, nego godinu energetske održivosti. Di rižu sve na godinu dana. Da, dobro, to, to, koji god je razlog, odmah nađu nešto da rade. Ali što se tiče ovde ekipe u Evropi, dobili su, svi premijeri su dobili šprancu i svi govore isto. U svim zemljama se diglo gorivo bez ikakvog razloga. Znači 4% goriva dobija Evropa s one strane svijeta. 4%. Znači to na nas ne utječe. Na kraju krajeva, mi smo imali rusku energiju koja je najjeftinija bila. Sami smo si pucali u noge. U stvari, ne, evropska politika je sama sebi pucala u nogu, učinila sebe zavisnim od drugih. Ali opet, mi imamo samo, kao Evropa, samo 4%. Znači nije bija ni jedan razlog dizanja cijene energenata na teritoriju cijele Evrope. Nije bija ni jedan razlog. To su gluposti. Digli su cijenu da sebe predstave kao spasitelje. Znači, za razliku od prije, dva tjedna prije ovoga. Zato se nije Barrel digao, jer je Hormuški tjesnac vamo tamo.

1:13:26⧉ Sad je 101, ali ti imaš zalihu od tri mjeseca. Ti ne, ti prodaješ nešto šta si kupio. Pazi, i dalje, znači, ima ljudi, ja čitam ljude koji se bave, znači, trošak jedne litre proizvodnje i jedne litre goriva je 43 centa. Pa ti vidi. Ma znam, ali ova vlada ima ogromne troškove. Trošari na vrijeme, ali to svi, i znači, sad su ti svi dobili istu šprancu. Isti tekst je bija. Mislim da ono cijene šta platiš na pumpi, preko 55% ide državi. Više, više, više. 54, šta, ma negdje sam vidio na Liberalu ili negdje sam čitao, ali nebitno. U svakom slučaju, nešto. Čupaju previše. Grotesko puno. Znači, sad Plenković u principu, koliko shvaćam, ovim prodavačima benzinskim ograničava. Limitiraju, limitiraju. Cijenu. I sad, gledam, da to njima ruši marže i možda su čak u minusu, a ne pada mu na pamet, ok, odjebi s tim trošarinama. Ali on dobija cijelo vrijeme, pazi ovo. Što je, što je skuplja. Kako je to. Kad si rekao to u postotku, kako je postotak taj veći, kako je cijena veća, on ne treba sad više toliko puno dizati da bi dobija više. Nego ono kad si u 1 euro sta. Onda on ima tu 23 centi. Ali ovo sad kad su već veće brojke, sad si ti već oko 2 eura. Tu on, stari moj, ima, i kad digne malo, on je dobija duplo više nego šta je dobija prije.

1:14:35⧉ Ali ono šta sam ti htio reći, krenula ti je ista špranca. Znači, mediji su prije dva tjedna, kad je bilo prvo poskupljenje, u ponedjeljak ujutro, su cijelo vrijeme plašili narod da će drugi dan biti gori od 24 centa. I cijelo jutro su, znači, došla je DPS-a, mediji, ajmo mediji, kreći. Mediji su krenuli, i popodne se ukazuje faraon. Evo me, ljubljeni moji. Da, da, novinari uopće ne znaju. Neće vam dići dizel 24 centa, nego 7. Ljubite ruke moje, spustio sam vam za 17 centi, spasio sam. Čak je bilo 18 na kraju da se diže. A ne, ne, govorite o prvom poskupljenju. A, ok, ok. A svi sretni narod, sretan, hvala, faraone, spasio si nas. Jer oni su odvojili od sebe. On je rekao, mi smo od sebe odvojili, skinuli smo sebi. To je napravila Meloni, to je napravio Merz, to su napravili svi. Dobili su tekst koji će sad čitati. I oni su ga pročitali. Ajmo reći sad kad je bilo ovaj tjedan drugo poskupljenje. Sad su mediji bili još luđi. Oni su u subotu krenuli plašiti narod sa 30 i nešto centi da će se dignuti. I onda je krenulo ono, masovna histerija, ako si primijetio, pumpe su bile na zakrčen. Ljudi su čekali, i ja ih mogu razumjeti.

1:15:47⧉ Meni je krivo što su moji teoretičari zavjere po društvenim mrežama napadali ljudi ko ovce, uspoređivali su oni luđacima koji su kupovali toaletni papir u onom vremenu i ovo sve. Jer ode ti je direktno u džep, ode znaš da će ti neki proizvod poskupiti dramatično. Ako si u poslu, ako se voziš, ako ti je. Pa mislim to, e, pa i onda si izvijaš sebe. Normalno da ćeš ići uliti. Neko je livao onu, onu od kubika, onu. Pa to se livalo uvijek. A sad se digla frka, pa to se uvijek livalo. Pa uvijek građevinari dolaze. Ti si primijetio, ja neki dan sam bio na pumpi, išao sam naliti, inače ono tipa 65 eura, a sad mi je lijepih 80 ispalo. I to ti je to. I onda je, znači, krenuli pumpati u subotu. A gledaj šta su onda napravili. Krenuli su pumpati u subotu. Napunili su pare i Petrolu, svima firmama, jer su doslovno ljudi navaljujući na njih, ispraznili im tankove. Pobrali su im svu naftu, sve energente koji su kupljeni po 10 puta po cijenama od davno prije. Kužiš, di je ta bila cijena dok su oni to kupili. A ono kad si rekao već 101, samo da ti napomenu jednu, digresiju kratku. Kad je Bush razvalio Irak, i kad je banda uletila cionistička unutra,

1:16:58⧉ pljačkati naftu, oni su, onda su pljačkali naftu na najviše i zlato, i oni su uništili, Irak su napravili ono, paramparčad, sve pod lažnim onim masovnim uništenjem. Bija ti je barel 150 dolara, dolar je bija 8,6 kuna, najveći ikad. Tako da nije to ta priča. Kužim, kužim. To šta je sad bija 95, pa Trump prne, ono ga dignu ili ovo. Ali da se vratimo na faraona. Faraon se ukazuje u ponedjeljak. Znači, tri dana je bilo jahanja medijskog, i rekao je nije 31, bit će 18. Znači, spustit ću ti malo, koliko je sad dizel, je sad 1,73, bija 1,55, dao 18. A trebalo je biti 31. I opet su ljudi u njemu vidjeli spasitelja. I to je ta priča koja se želi konstruirati kod ljudi. Da šta više, vraćaju povjerenje u državu, sustave, ljubim te, volim te, čuvaš me, paziš, znaš ono. Ma ne treba, prijatelju moj, ako si ti svjestan, ne treba tebe niko paziti. Ako si ti nisi u stanju brinuti za sebe i za svoju obitelj i stvoriti kruh za svoju familiju, onda se nisi trebao ni roditi, ako tebi treba država. Država treba služiti za ono što smo pričali maloprije ko grad, da te razvija, da mi napravi autoput, da mi uredi luke. Tako je, za sigurnost, za te neke stvari. Da mi se vodiš računa o granicama, da mi vodiš računa o sigurnosti, da mi se ne dođe u situaciju da

1:18:13⧉ tu ulaze neki manijci, da neko nekog siluje. Nekoj hitne službe, policija, ovo ono. Napravi škole, napravi bolnice, uredi nam pedijatrije, uredi. Nemoj više da skupljamo pare za dječje razno razne bolesti, pa naroda prebacivaš da plaća djeci operacije. Ali ako želiš promijeniti spol, onda ti je besplatno. Operacije koje ne znam šta koštaju, znači ja i ti ih plaćamo, ali kad neko se dijete, nažalost, razboli, ono nema pomoć od države. Ali ako želi biti muško ili želi muško biti žensko, nema problema, doći ćeš odmah na red, odmah te operiramo, sve na trošak HZZO-a. Znači znaš koja kretenska pravila vladaju, koja su kretenska pravila. Napisan. Ali se cijelo vrijeme sustav i državu gleda kao nešto naj, naj, naj. I ovaj rat, krajnji cilj ovog rata ti je ono što smo i povezali sa digitalno, i ovo, krajnji cilj ti je taj. Jer oni žele dovesti narode svijeta u probleme, da narodi svijeta kleknu ispred njih, i da oni, i da kažu: dajte mir, dajte da jedemo, dajte da pijemo. A on će reći: hoćemo. Ako ćete putovati, ok, biometrijsko skeniranje lica, ovo, platiš, digitalni euro.

1:19:24⧉ Znači totalna nadzor, stavit ćemo ti kamere, pratit ćemo sve, dovest ćemo mir, ali te imam u šahu, stavio sam te tu, jer ti si me molio za pomoć, i ja sam ti rekao: bit će sve u redu, ali sad nema mrdanja. To je krajnji gold. I onda da ti ta programirana valuta, kad ti izađeš ili napraviš nešto ružno ili izdaš nalog za Netanjahua. Da, da, cap. Cap, to je problem. Znači nije problem njegova implementacija da on bude prisutan na tržištu. Samo kažem, mislim da to već se sve dogodilo. Pazi, sve je izašlo. Gdje može cap biti? Ne, ne, ne, ne, mislim prije sad tog službenog digitalnog, sad ne znam, nešto napraviš, debenkaju te, sjebu te na sve moguće načine, tako da. Pa evo gledaš to u Kini već skoro 10 godina. Znači oni ne mogu makat, ne mogu prnit, znači apso. Evo ti sad je izašlo, baš sam gospođu ovu Makedonku, Velkov, sam čitao jutros.

1:20:14⧉ Pošto Putin, koji je svjetonazorski totalno suprotno od ove Epsteinove zapadne pedofilske civilizacije, koji drži do tih svih kršćanskih vrijednosti i obiteljskih vrijednosti i ovih drugih vrijednosti. A šta misliš da je Putin? To je javno, opet je, pazi, stavili su ti državni jedan. Misliš da Putin nema neke nastrane? Ne, ne, slušaj ovo sad. Stavili su ti državni neki servis Gugur, nešto tako, bez kojega, ista ti je stvar već. Imaš 200, umreženo je 200.000 kamera koje su po Moskvi, ko radi u državi, plaća mu isključivo, ide preko toga. Već ima sve programe, pozivi za vojsku. Znači samo ti je žena navodila primjere, znači pozivi za vojsku koji su se prije uručivali neposredno. Dođeš kod čovjeka, daš mu povjerenje, on ti potpiše, ovaj se mora javiti. Sad ti se samo pošalje na tu aplikaciju. I odmah ti se, sustav je tako napravljen, sistem da ti se odmah, čim se ti primio, si potvrdio da ideš. Znaš. Tako da se sve radi već preko toga, tako da je, ista je to stvar i Putin i Kina i cijela ekipa i ovi Epsteinovi bolesnici. Ista je to banda koja želi svoje narode staviti pod sebe, a ljudi nikako da shvate da su to oni isti. Sad ćemo se malo toga taknuti. Da su to oni isti. Evo, danas je izašao članak da su od 10 ubijenih Iranaca, najpozicioniranijih

1:21:30⧉ ljudi u Iranu koji su sad smaknuti, njihovo desetoro djece, ili ovaj Laržani koji je tu najpoznatiji, kojeg su sad skinuli prošli tjedan, koji je neka faca tamo bija među broj jedan. Oni su školovani i predaju na američkim univerzitetima. Toliko o tome. Znači vamo se kolješ, javno, ali na jednoj, ali na toj razini surađuješ. To ti je isto ko Kaplenki, Ursulica i kompanijica, ova, putuju vlakom sreće u Kijev kod kokainskog. I onda, i onda Putin te dane dok oni borave, nema raketiranja Kijeva.

1:22:06⧉ Koji to, kad si vidio, kad si vidio da glavni državnici idu u ratnu zonu? To se ne radi, jer ovi će ti ga roknut. Vidiš kako, vidiš kako ovi sakrivaju jedni druge tamo. Pitaj Boga di su ovi, di je zamjenik ovoga Kamenija, di su ovi, di su oni, jel živ, nije živ. Bibi sigurno nije živ, jer ga nema, to samo gledamo cijelo vrijeme, AI, samo gledamo AI. A znam, znam, ja mislim da ipak je živ. Nije, nije, nije, nije, stari, 10 dana, nije, nije, nije, nije. Nema ništa, ovo sve šta je bilo, ljudi su analizirali, sve šta. Mislim da ne bi mogli tako dugo to baš. O, nemamo mi pojma šta se dešava u stvarnosti. I šta je nama prikazano. E, dobro, to je u toj smo eri sad AI-a gdje stvarno više ništa ne možeš vjerovati. Reality je naj, pa zato je on napravljen upravo sad, nemaš pojma, prijatelju, šta se dešava. Šta je stvarno, šta nije stvarnost, jer se bombardiralo misinformacijama milijardu. Ako gledaš samo MSM, bit ćeš najdezinformiranija osoba na svijetu. Dobro, da, to ništa o tome. Ako gledaš sve alternativne mreže, moraš naći neku sredinu i moraš i to filtrirati. Mislim, i na drugoj strani ima luđaštva i totalnih gluposti. Tako je, i moraš, zato šta ti ima umetnuto, opet od iste strane, da ti diskreditira tu stranu. Kužiš. Znači imaš podmetnute ljude, podmetnute ti koji bacaju te bombone. Jedan je sad, sad su bili izbacili da 95% internetskog prometa ide kroz Hormuški tenac. Idu kablovi.

1:23:16⧉ 95% cijelog interneta svjetskog ide kablovski, ne satelitski. A 17% ukupne mreže ide Hormuški tijesna strana. Koliko posto? 17%. Ha. 17%, šta jako, znači ti ide ti cijeli istok tamo. Znači 17% je umreženo na globalnoj, na globalnoj cijeloj, na globalnoj cijeloj mreži. Mislim, ne znam, zvuči mi puno, ali nemam pojma, možda. Kužiš. Zato šta su neki ljudi, to šta si rekao, stavljali da je 90%, ali nije, nego 95% je internetskog prometa se obavlja kablovski. Tako je, da. Ali se predstavilo da se 95% ide tamo. Stvaraju se strahovi i panike namjerno i sa ove strane. Zato provjeriš, imaš na Telegramu stotine kanala, ako vidiš da je 10 kanala na različite načine, sa različitih izvora, interpretiralo istu stvar, onda znaš da je točna. Znači filtriraš sam sebe, jer ima tih podmetanja, apso, ono. Ma da, da, shvaćam. Ono, nemoguće. Ali kažem ti, krajnji cilj, dovesti nas u tu situaciju, sve je samo izazivanje straha cijelo vrijeme kod ljudi, jer strah je taj koji te ograničava u racionalnom i mišljenju i razmišljanju i svemu. Jer ljudi kad su u strahu, nema tu racije. Znači prvo utjeraš strah, sa strahom kontroliraš svaku osobu bez ikakvih problema.

1:24:27⧉ Znači dok se ljudi ne oslobode tog ludila od straha, nema nama napred. A ljudi se svega boje. Nego, ovaj, reci mi, da pređemo malo na lokalne teme, ja mislim. Može, ajmo, ovo globalno smo proljetili. I dosta nam je, ono, puno nam je kapa njihovih. E, ovaj, reci mi, šta ti kažeš ovako za političku scenu u gradu, ovi su već, koji je ovo, 58. mandat za redom. Gledaj. Šta si, jesi ti zadovoljan sa Burićem i administracijom, šta ti kažeš?

1:24:59⧉ Šibenik je bija jedan od rijetkih gradova u ovoj zemlji kad su krenuli ti prvi parlamentarni slobodni izbori koji je svake četiri godine mijenjao vlast. E, to znam, da. I tako je bilo, mislim, do pojave ova dva Talibana, tako je bilo 5-6 mandata zaredom. Ovdje je čak i bija i HKDS, ovdje nije bilo uvijek ono da je bija Dupol HDZ-a i SDP-a na vlasti. Mijenjalo se, mijenjalo se, ali niko nije izdržao duže od četiri godine. Prekretnica je bila kad je Županović zamalo postao drugi put gradonačelnik, i dobro si ona napisao šta si napisao. Ja sam onda glasao za Županovića, nisam ko Munjara ni Leftar, ovo ono, ali sam glasao za čovjeka koji je skupa sa Frankom Vidovićem, kooperativcom, su napravili neke stvari, i onda je bilo i doba Teranea, onda se pokrenule tvrđave, onda se pokrenuli EU fondovi. E, dosta su oni toga pokrenuli. Oni su puno toga pokrenuli, nisu uspjeli dovršiti. Ali sam ih smatrao puno sposobnijim od ove dvojice. Ne može meni čovjek koji je bija doktor, koji je promijenio dvije-tri stranke, ili koliko ih je već izmijenio, ovo ono, voditi grad.

1:26:03⧉ Ono, na temelju čega? Na temelju, na temelju kojeg znanja, kojeg upravljanja, sa kojom menadžerskom ekipom? I sad, koliko su oni već, četvrti peti mandat? Ovo me, čekaj sad, sad se, ne, ovo mi je četvrti, mislim. Rekord. Znači, slušaj, šta smo dobili? Ajmo reći jedno objektivno, šta smo dobili? Šta, šta mi vidimo vizualno da imamo? Ovu petlju nesretnu koja još nije, koja još nije pustljena. A šta vidimo vizualno? Vidimo petlju u Rokićima koja je po meni nepotrebna. Prevelika investicija je bila, puno se para potrošilo za. Ali opet, to grad nije ništa, to su oni lobirali sa hrvatskim cestama. Mislim, svaka čast, to je, to je njihov posao. Okej, Šibenik je mali grad, ima tri ulaza u grad, ali okej, taj ulaz služi nama, ali on je bija dobar i za taj promet koji se odvija, i stari ulaz je bija dobar. Jesu se radili prekršaji uvijek, ono, kad se išlo lijevo, došlo lijevo. Pa mislim, možda se moglo doskočiti nekako tome, ali. Moglo se nekako doskočiti ili se mogao, ne znam, napraviti, ne znam šta ti. Imala je, imala je isto smišno, ono, kad s te petlje uđeš, tamo ideš prema bolnici, u principu u kapilarne ulice uđeš, mislim. A ono stoji ko ulaz u Tokio, čovječe. A šta su satrali onu ulicu koja je vodila ovdje, gdje je ona gori pravona, i gospodarstvo,

1:27:17⧉ i ovo ono, ugasili su poduzetnika, ovako. Sjećaš kako su ugasili onog jadnog kod Jura, na Gvozdenovu, pekaru, ono. Da, da, ufo, ono, ono je nešto žestoko, šta je. I čovjek ima parking, obezbijedio sad i parking i sve, i oni samo njemu stupovi neće da misle. Jer tu je bila neka prijava, valjda je nekak tu susjeda, ili ko je već bia. To mi zvuči da neko tu nekog ne voli, nešto. Ko je bia, nije baš bija mentalno najbolji, tako sam ja nešto čuo, iako je bacilo je neko auto od nekog kupca te pekare, whatever. I on, ali oni su, sjećaš kako su reagirali, isti sekund, isti sekund protiv privatnika. Čovječe, pa jel te taj glup, taj te čovjek hrani?

1:27:56⧉ Proizvodi ti kruh, puni ti proračun gradski, plaća ti, čovječe. I šta, i sad ono, sad su imali priliku, ajmo napraviti, evo, kao, ajmo reći da su im čiste namjere, da, da se spriječe te, kao, nešto. I nisu napravili, ne znam, nogostup. Da su napravili nogostup i dali, i otvorili njemu parking njegov koji on ima, on radi. Njihova velika investicija, stavili su one polukugle i ko te šiša. Ali stavili su ih momentalno, sjećaš kako su brzi kad ne triba, kad triba udariti na privatnika. Da, da, je. Ali ajmo se vratiti na ovo šta si pitao. Šta ti vidiš, šta je to gospodarski unaprijedilo grad Šibenik za vrijeme njihove vladavine? Znači, nabrojali smo petlju Materize, smo dodali sad petlja Rokići, petlja ova, šta još imamo? Šta imamo mi kapitalno, koje se investicije donule u grad? Poljana, ajde. Najveće ruglo na svijetu, Kurturovcid posjeko stablo, užas, nemoj mi spominjat, spominjat, pribolija sam je davno od dana. Ajde, evo, evo jedan projekt koji, koji ja i moram dati, ovi gradski autobusi su mi odlični. To je. Okej. To je stvarno, okej, ajde, to moram priznat da je dobro. Nada se samo da se građani grada voze tim autobusima. Voze, voze. Ja bi rekao da se voze i stvarno, onako, čak ih i koristim ih često, zgodno mi je, onako. Super. Da se ne zajebavam sa. Parkingom, sa ovim.

1:29:07⧉ Sa parkingom, nije splitovanje. A reci mi, da li je to dovoljno u 16 godina? Ne, ne kažem ništa, nego kažem, eto, to je jedna stvar koja. E, to su neki plusevi. To meni stvarno dobro. Znaš, ono, ali šta je to, šta je, šta je to, šta će zadržat mlade u Šibeniku? Recimo, živimo u gradu koji mladima ne donudi ništa. Naši mladi zalaze kod naših generacija, jadni, više nemaju di ni izaći. A dobro, to nije kriv Burić, ajde. Kako nije, prijatelju? Pa di ti je zaposlenje za te mlade? Biti će biti Dino kriv. Aj, ono, ali radi na gradu, radi na ovom, vrtija si grad, krivo ga razvijaš, čovječe. Krivo ga razvijaš. O tome se radi. Kako nisi kriv kad ti upravljaš nečim? Znači, tebi je sad jedan segment, ali mladi nemaju ništa. Mladi, znaš, i onda se, šta se čudiš šta ti mladi iščape. Pa ti moraš naći način kako ćeš svoju mladost zadržat u ovom gradu. Pa mi smo od 91. smo bili high peak. Popis stanovništva, 51 je 300, 400. To nas je bilo u piku. Sad nas je koliko, 36, 37. Tu negdje. Sa prigradskim naseljima 38. Ali ono, neto grad samo, bez ono, ajmo reći, Ražine, Brodarica, Rastina, Zaton što se pripaja gradu, koliko nas ima? 35, 36 hiljada. Tako nešto, da. Pa užas. Nije puno, puno ljudi odselilo, ne. Ali zato šta, ti ga ne zadržavaš, znači ne nudiš mu ništa.

1:30:17⧉ Moraš mu, gledaj, da bi ti mlad čovjek bija tu, da bi zasnovao obitelj, mladi čovjek mora imati neku zabavu, mora imati negdje izaći, mora imati neko kulturno. Pa pogledaj kazalište. Šta se dešava kulturno? Vidi knjižnicu koliko obnavljaju. Trebala je već biti obnovljena i puštena u pogon. Da, da, to je nešto zapelo. Ja sam čuo neke priče da je. Zapelo, di je zapelo? Da je, da je, da je preko ljeta prošlog, da je navodno, niko sad ne uzima za riječ, da je navodno dosta vodurine dolje od, od kiša, da, da su to teški problemi. Da je opet građena stvarno. A daj, reci mi ti to, bolje pratiš one, šta je sa fiks idejom da će popločat park, parkić, znaš? Ha, to ne znam, ide to dalje, ono. Mislim, ne, ne, nije ništa novo nakon toga, ali. Pa to je dobro. Ono. Pa šta je to dobro?

1:30:56⧉ Ono, to je samo. Ne, nisam rekao da je dobro. Samo gledaj, samo gledaj devastacija. Kužiš? Mislim, i prvo, ne znam šta to uopće diraju, skroz je okej, mislim, čemu? E, imamo mi, sad ćemo mi, imamo mi po kome udar sada. Tvrđave kulture. To jest, tvrđave, ne, prije bih nazvao nekulture. Kako Vukore pa zove torture, tvrđave, torture. Torture. Znači, gradsko poduzeće bez ikakve odgovornosti za uspjeh ili za neuspjeh, koje gradski novac koji uplaćuju građani ovog grada prosipa na pizdarije. A znaš šta je sad, znaš šta mi je najluđe kod tih tvrđava? Šta su prvih par godina su bile stvarno sjajne priče, bile su samo od ostatka. Ti to možeš vjerovat. Znači, ni, ni, ni centa, to jest kune, kako god, nije, nije gradskog novca išlo. E, ali onda se otvorila druga, treća tvrđava, pa Koraljina Zlarinu, pa Arsen, pa ovo, pa ono, i sad guta milionček. Ali da li one rade novac? Da li one proizvode novac za turizam? Pa proizvode, kako ne. Koliko misliš da proizvodi sad, ajmo reći. Aha, ulaznice su skupe, to. A ova tvrđava, znači, spod Sveta Ana, ona

1:32:08⧉ proizvodi samo minus. Jer je svaki koncert koji se tamo dešava, ne pokrije se niti 20, 30% troška. Može biti to tako loše, odakle ti to? Pa odakle mi to? Pa evo, ja sam se bavio 15 godina event industrijom, organizirao sam evente, radio sam party, ljudi me najviše poznaju po tome u gradu, znaju oni šta je bija Morales u Aurori, to je bija sinonim za, za dobru zabavu na cijelom Jadranu. Znam koliko košta hladni pogon, znam kako se stvari rade. Znači, na sve one ulaznice, 1200 ulaznica maksimalno, koje se prodaju po cijenama od 50, 70, 80 eura, u njima je i PDV, u njima i 10% zampa. A ti nisi pokrija niti hladni pogon sa tim prihodom. Jer hladni pogon gore košta, prijatelju, jako puno. Onda umjesto da ti hladni pogon i taj cilj ostaviš sebi, ti uzimaš drugoga, ali imaš osiguranje, imaš strukodavanja, na kraju krajeva imaš binu, imaš razglas, imaš svjetlo, imaš toliko tih troškova do samog dođeš do izvođača. Okej, ajmo sad vidjeti, to je, to je rashodovna strana. Znači, baca se neodgovorno novac. Šta je prihodovna strana? Ulaznice ne mogu potrošiti ništa. Okej, ajmo reći, šta je prihodovna strana grada Šibenik?

1:33:18⧉ Po mojem mišljenju, ono, koliko sam ja puta bija na tvrđavi, dvije trećine posjetitelja su isključivo iz Šibenika. Gotovo na svakom koncertu. Šta ćemo mi ostaviti novaca u svom gradu? Spustit ćeš se dole, ono, ostavit ćeš, popit ćeš negdje u Kalelargi, u Zagrebačkoj, negdje ćeš popit piće, šta ćeš, ili vino, vino, ili dole u Zlatka, ili ćeš se spustit dole malo. Da, da, do Dolca. I to je to. Ali ti ćeš i onako tu proći ulito i popit ćeš to isto. Znači, ništa nisi donio ekstra. Šta su donijeli Furešci šta su došli tu? U tom periodu kad su najžešći koncerti, šesti, sedmi, osmi mjesec, grad bi, koji se bavi, ozbiljan grad koji se bavi turizmom, je pun svakako.

1:33:56⧉ Znači, svakako si pun. Ako ti tribaju koncerti da te napune, a ima samo trećina to ljudi, onda si promašio cijel fudbal opet. Znači, opet radiš nešto krivo. 50 i nešto zaposlenih ima. Znaš ti koliko je to, 50 bruto plaća, prijatelju? 2000 eura, to ti je 50 puta 1000 i po. Ko generira tolike prihode? Od kojih ulaznica, s kojim programom si ti zanima ljude? Koje ti vodiče, ture, di su ti ture, di ti je išta da ti voziš? Pusti taj eskalator. Nego ko ti je vidija tvrđave? Ko te je dočekao na tim tvrđavama? A zašto nemaju dobro ugostiteljstvo na tim tvrđavama? Nego sve se radi, napravilo se, potrošila se lova od stihi, od, od Europske unije, i ostavilo se. I ništa se ni, znaš, ono, ne radi se na tome. Tebe nema, nisi prepoznat po tome. Sad se fura ono Šibenik grad, ovo, ono. Ma jest, super. Ali to su Obrovci, znaš kako je bila tvornica Obrovac iz vremena onoga. To su Obrovci, napravilo se nešto šta ne donosi dobroga. Ne donosi financijsku dobit. Donosi imidž, ali kome, domaći, svitu? Ne dolaze stranci izvanka, ne putuju da bi došli tu. Stranci koji dolaze na zabavu u Hrvatsku, oni idu u Tisno. Oni su išli na Zrče. Zato Zračna luka Zadar, a vidiš kako se to dogodilo, ta glazba.

1:35:06⧉ Ona je dovela svoju publiku i ti festivali. Znači, prvo je Zračna luka Zadar udvostručila promet na temelju Zrča i na temelju Gardena. Pa je, hvala Bogu, Šeks koji ima vilu, koji ima kuću u Petrovčanima, potira, potira taj festival ovdje u Tisno, pa smo dobili, pa je bar taj dio županije dobija razvoj. Ali oni slijedeći su svi u Zadar. Znači, avio kompanije su razvile svoje biznise. Taksisti su, prevoznici su razvili svoje biznise zato što ih moraju voziti i u Tisno, moraju ih voziti i u Zrče. Znači, vidiš kako zarađuješ. Kužiš? A šta ovdje zarađuješ? Robert Plan tri dana, jesi ti lud? Robert Plan tjedan put, onda ga stavi u Crnicu, tamo na, na one Batišele ga stavi. Tamo poravnaj, počisti, pa onda dovedi 20.000 ljudi. To je zarada. To će odjeknut. Ali Robert Plan tri dana zaredom, šta, tri puta ista glazba, šta je, da im nije dao popust? Pa nema, prijatelju, tu popusta. To je tri spavanja. Znaš ti koliko je to, ja mislim, karata? Znaš ti koliko to košta? To će doći bend, to će doći 20 ljudi. Pa ne letu oni ekonomi klasom. Biznis klasom. Sad će cijene karata avionskih ići gore, znaš koliko? Pa koće to platit? Da, da, je. I šta je to nama donulo? Kužiš? Ja ne, pazi, da se mi razumijemo, lipo je da se stvari dešavaju, ali sve mora

1:36:19⧉ imat raci, racionalno nešto. Kad bi se tako privatnik ponašao neodgovorno prema novcu, pa ne bi nijedan izdržao ni jednu godinu, gotovo, ključ u bravu. Ali oni se neodgovorno ponašaju prema. Udri, prijatelju, svojim, a ne tuđim podračjem, znaš kako se kaže u nas. Pa ćeš vidjeti kako boli. Pa drugi put nećeš. Jer ti ljudi da ulože u vlastita sredstva u ovakve projekte, nijedan projekt taj ne bi radio. Da, da. Kužiš? Kad smo, kad smo kod ludih projekata, što kažeš na, na Žičaru?

1:36:49⧉ Totalno luđaštvo. Zato šta to nije prioritet. Napravi je kad dovedeš ljude u grad, kad napraviš da ti ljudi imaju di spavat. Šta će tebi, šta će tebi Žičara kad se nema s njom ko vozit? Ha, bilo bi valjda vlogera koji će se voziti. Pa vi, bili bi mi ovako, vozili se ljudi, zafrkancije naše, kad bude prije festivala, di će, kad počnu praznici, mi bi se vozili koliko smo blesavi, gore-dole, razumiješ? A meni je to totalno luđački u svakom kontekstu, pa mislim, ono, zašto Luna Park raditi od grada? I onda, i onda još imaju, imaju, kako bi to rekao, nemaju toliko srama da kaže, Mileta kaže, to će rasteretiti promet. Pa mislim, čemu ti pričaš? To je toliko već. Aj, čekaj se, čekaj tu, prometu. Reci ti meni, oni su to predstavili kao rasterećenje prometu, garažu na Poljani. Ja nisam vidio luđega svita, ti rasterećuješ promet u gradu tako da glavnu garažu dovedeš u centar grada. Dobro, da, to nema veze s mom. Samo to ti je dosta. Imaš željeznički kolodvor. Jeste ikad vi ljudi bili u Trstu, u Veneciji, bilo di? Imaš one silose. U silose se penješ. To su metalne konstrukcije koje se stavljaju. To su montažni objekti. Jel ga ti možeš zamisliti i vidjet?

1:38:02⧉ Znači, na parkingu željezničkog kolodvora, onom velikom. Da tu, da su tu napravili silos na četiri etaže, to je praktički centar grada, a stvar koja nije u centru grada, koju ne vidi, ne smeta nikome. Šta tu nisi napravio? Šta, moga si 10 puta manje novaca potrošiti nego iskopat cijelu Poljanu kojoj stavljaš zečje napis. Nasipe, ono. Nasipe kad ti kiša pada. Mada mislim da toga više nema, jer su onu, onu ulicu gore su riješili odakle je padalo. Jesu, zato šta su stavili, zato šta su pad stavili na kontra stranu. Zamisli ti bisera. Znači, kad se radija padni dom zdravlja, napravio se pad na ovu stranu, tako da sva voda ide u Piriu. Ti si napravio od Poljane Piriju. Da, je, je. I sve ide dole. Gravitacija radi svoje. Kužiš? Mislim, ti se, pa pazi ti koji ti projekt radiš. Ti, da je to tebi radija neko iz Zagreba ili neko iz PM, pa bi rekao čovjeku, ono, ne pozna grad, ne pozna kako idu, znaš, ne pozna mikrolokaciju, ne poznaje kad su oborine, ne poznaje kad je vjetar, ne znaš. Znaš, to je normalno, ono. Ali ti znaš kako ti ide sa svih strana voda i da sve tu dolazi, i ti tu napraviš Piriu. Pa šta ga nisu napravili ulaz u Kina Tesla? A da, trebalo je tamo. Nemaš Piriu. Znači, uopće se ne razmišlja o posljedicama. Kužiš? Znači, niko kod, znaš šta je nama problem?

1:39:13⧉ To je ono kad smo isto pričali sa dvije tvornice na početku, kad si ti zagušio grad u samom startu jer si mu stavio dvije tvornice. Nemaš viziju. Vidi ovo, u avionu letim, uzmem onaj časopis od Kralja Celjnensa i sad čitam o gradonačelniku Beča iz tamo neke 1800. i neke godine. Znaš šta je frajer napravio? Frajer je napravio vodovod za Beč, s kojim je prikupljao vodu sa planina, od snijega, ono. Ali Vladimir je moj napravija fi cijevi dovodne u grad koja je tek sada na 50%. Znaš kad bi to napravio neko od nas ovdje? Nikad. Da, da. Ovdje mindset je takav, bija kmetovski, ne zna kako upitat, samo vidi oko svoje guzice. Niko ne vidi dva, tri, pet koraka naprijed. Evo ti još jedna zanimljiva priča. Vinariji, ja sam posjetio vinarije u Toskani, Castello Banfi.

1:40:08⧉ Talijani jedni koji su iselili, napravili su pare u Americi poslije rata, vraćaju se u Italiju da ti to malo ubrza, nego čisto da viziju doživiš. Znači, 68. godine kupuju 8000 hektara. Zemlja, tu ti je Castello na malom Prežuljku, sve okolo su vinogradi i maslinici. U razvoju kupuje 8000 hektara. Radi podrum. Podrum radi. Na tri, četiri etaže, tri ispod, jedna gore. Koji zadovoljava današnje kapacitete proizvodnje nakon 58 godina. Znači, to su vizije, to su ljudi. Ti to nemaš. Ja ne znam di je kod nas problem. Jel kod nas cijelo vrijeme isplivavaju ljudi koji nemaju ništa u glavi? Možda je problem što nema nikakve odgovornosti. Sve te neke. To ti je broj jedan što se tiče politike. Gluposti. Naprosto to prođe nekažnjeno, sve na izborima, mislim, ne mislim sad. Pa zato šta, zato šta tu priču o štokholmskom sindromu možeš pri- primijenit apsolutno na svemu. Znači, taj štokholmski sindrom ne postoji od kad se desila ta otmica, pa se ova zaljubljiva u otmičaru. On je stoljetan, vjekovan. Da, da, da. Kužiš? Uvijek tlačen i vozi, voli svog tlačitelja više od ičega. Oni svi jedva čekaju.

1:41:18⧉ Pa pazi, mi smo jedna od rijetkih zemalja koja je imala najbolje organizirani COVID otpor u Evropi. Mi smo zemlja koja je bila u Europskoj uniji koja je imala najblaže mjere, s obzirom da smo mi od zemalja u Europskoj uniji. Nismo mi bili Bosna ili Srbija. U Bosni je bilo najbolje. Ali kad gledam, oni nakon prvih par mjeseci u Hrvatskoj je bilo u odnosu na okolinu, di nama je bila, nama je bila banja. I ljudi to nisu valorizirali, nisu kaznili te luđake koji te maltretira. Ti ih nisi kaznio na izborima, nego ti za njega.

1:41:53⧉ Znači, jesi lud? Ali to ti govori ono šta smo isto pričali. Znači, pogledaj ti kako su oni nama, koji su oni nama sustav predstavili kao nešto egzistencijalno, kao nešto dobro za nas. Mi izlazimo na izbore svojom slobodnom voljom, biramo kandidate, a znamo skoro svaki put da nemamo nekog velikog izbora i da nemamo koga izabrat. Ali okej, biraš opet nekoga. Mi građani koji stvaramo dodanu vrijednost, koji uplaćavamo proračun, koji ovo, znači, ja te biram.

1:42:25⧉ Ja ti dajem plaću jer ti kao političar ne proizvodiš, ne generiraš ništa. Ti samo mrnjavu. I to kradeš ko lud. Malo ti je ono, toliko ste poludili, jebote, svaki put kad, i tebe je više strah. Znaš šta ljudi isto razmišljaju? Ako dovedem gladne ili novu neku postavu, pa oni će se tek, stari moj, krenut na glas. Ovi su se bar nahrapali, pa im više nemaju potrebe, znaš. Kao bi se nam bolje. Ima, imaš i takvih razmišljanja. I sad pogledaj ti šta su oni nama prodali foru. Mi glasamo za njih, radimo za njih, iz našeg, mi ih plaćamo, jel možemo to tako reći, da ih mi plaćamo, jel tako je, jel mi punimo proračun, iz proračuna se plaćaš, znači mi te plaćamo. A šta ti radiš? Ti nas, u zdrav mozak, ti radiš sve protiv građana svojih. Ti dižeš režije poduzetnicima, dižeš poruze, poreze, šalješ inspekcije, dereš ih ko vola, a sebi dižeš plaće abnormalno. I onda se čudiš inflaciji. Pa ne može ovo gospodarstvo podnijet političarske plaće od 4 do 6000 eura. Ma lako je za političarske plaće, ne može za javnom sektoru. I ove lokalne uprave, ovako, onako, pa koće to, pa koće to napravit. Mislim da ipak političarske plaće su sitniji u usporedbi sa ogromnim aparatom državnim, mislim.

1:43:36⧉ I konstantnim zaposlenjem u urede državne uprave. Zato šta ti. I to isto, da, da. Kužiš? U bilo kojoj vrsti. A sad koliko Burić ili Plenki imaju plaću, to je potpuno nebitno. To mogu imati 10 puta više i ono. I onda legenda najveća. Nikad nisam čuo da se zapostavlja poslanačko ispitivanje. Ono, ona misli, čovječe, ono, daj. Pa ono misli. To, to je izjava za ono. Pa izjava, stari, za tetovirat je, ono, i nosit je, svi, ono, mislim, triba je ugravirat na ulaz u grad, ono. Ma mislim, čovječe, ono. Da ne na- da ne pominjem milijardu i jedan primjer i slučaj od toga. Pa mislim, to se znalo tako od prvog dana. Ali da im dam jednu olakotnu okolnost što se tiče toga.

1:44:19⧉ Nema razlike što se tiče toga. Ni kod Možemo, ni kod SDP-a, ni kod HDZ-a, ni kod IDS-a, ni kod nezavisnih, ni kod lokalnih, niko. Svi funkcioniraju po istome. Da se razumijemo. Znači, svugdje je zaposlenje uvjetovano stranačkom pripadnošću. I svi su isti. Da, da, zanimljivo. Svi su isti. Svi su, stari, isti. Ja jako dobro poznam situaciju u Istri, ja znam jako dobro kako Istra funkcionira. Znam kako dobro i nezavisne utvrde funkcioniraju. Znam kako dobro i SDP-ovske utvrde funkcioniraju. Ono, poznam jako puno ljudi, krećem se svugdje, razgovaram sa svima. Sve to, prijatelju moj, ista stvar. Mogu oni govoriti, oni su ovakvi, su ovakvi. Nisu, stari. Svi su isti. Samo šta su ovi najviše u fokusu, jer su zagrabili najviše, jer najviše i najvišu površinom vladaju, najvećim brojem ljudi vladaju. Najveći broj ispravnih mozgova imaju, jer mi nemamo sliče. I sad kad smo se takli tih istih, ono, da parafraziram, ljudi morate shvatit, znači, oni su isti. Vidiš kako, čovječe, Trump i Bibi ubijaju iranske vojskovođe, a djeca tih vojskovođa predaju na američkim fakultetima. Ljudi, shvatite, to je sve isto.

1:45:30⧉ Mi samo gledamo cijelo vrijeme predstavu. Jel SDP, HDZ i Možemo uvijek glasaju kontra naroda. Glasali su, znači, nisu, glasali su za COVID potvrde, za cijepljenja. Glasali su zajedno, za spašavaju jedni druge kad im fali kvoruma. Glasaju zajedno, su glasali za, da se, jedan i drugi puta, da se ne bavi se istražno povjerenstvo. Pa sad Kekinica traži neko istražno povjerenstvo radi neki Medikol i whatever, ali nije im bilo potrebno istražno povjerenstvo. Zajedno su glasali da se opozove istražno povjerenstvo, da se ne istraži ta najveća ugroza od Domovinskog rata, ko šta je bila COVID kriza. Znači, o tome nema više priče. Kako nema priče, brate, mi pričamo o 45., jebote, o 91., 95. Mi nismo izašli iz tih govana prošlosti. A sad o ovoj najzadnjoj ugrozi koja je predstavljena kao najveća ugroza za ovaj narod u povijesti. Da, da, to je istina. O tome ne treba raspravljat. Jeste vi ludi, ludi? I tako je na svim razinama. To ti je ono kad sam ti rekao, Putin ne gađa Kijev kad dolazi Ursulica sa Vlakićem slobode, dolazi ekipa, ekipa dolazi u Kijev, nema ceasefire, gotovo, mir. Znaš, mir. Zašto? Pa zato šta su oni isti.

1:46:38⧉ Shvatite, ljudi, oni su isti, to je problem, isti su, stari moj. Na nama je, mi smo ti. Ko je lud, ono kad sam rekao, znači, ja te biram, ja te plaćam, i ti me jebeš. Pa ja sam, nisi ti problem, ja sam problem. Jel mi kao ljudi, građani, narod, smo to dozvolili, jer smo ušli u taj sistem njihov i dozvolili smo tim elitama da nam radu ovo šta nam radu. On ti radi, stari, šta hoće. Jel ljudi koji imaju ambicije da vladaju ljudima, pa nije s njima baš nešto u redu. Ono, zašto bi vladao ljudima? Zašto ti ne bi bio koristan? E, pa svi političari su jako specifični, nekako. Ovo malo što sam ja imao posla s njima, onako, dosta su, imaju neku zajedničku crtu, onako, slatkorječivost i, i, kako te, onako, manipuliraju te lako. Tako da ja sam onako isto naivčina svoje vrste, trebalo mi je dugo da ih prokužim. Kako onako, uvijek bi onako. Moraš im se. Lako bi me, zašprehali bi me lako, ali sad sam konačno. Moraš im se, Vladimire, približit i bit, provest vrijeme s njima, da bi znao kako. Evo, ja sam u ovih 6 godina, kako me odvija taj moj aktivizam, antikoronački i antivakserski ili whatever, kako ga god oni žele nazvat, upoznao sam kompletnu,

1:47:48⧉ ajmo reć, ovu oporbenu scenu koja je bila zainteresirana za naše teme. Stari, to je radi nekih budućih projekata koje moram odradit, pogotovo ova gotovina, moram. Močat. Moram malo sebe autocenzurirat. Al znaju oni jako dobro, zato šta kod mene je problem taj šta sam vrlo izdavan i vrlo direktan u razgovoru s njima i pišem im, i kod većine tih ljudi s kojima sad surađujem, pa i na ovome, nadamo se, budućem referendumu za zaštitu gotovine, blokira, me blokirala na društvenim mrežama. A isto surađujemo, jer moramo surađivat, ali to su ti njihovi egocentri, ego, ne znam više.

1:48:34⧉ Nemamo pomoći, mi boljih nemamo. I moraš koristit najbolje šta možeš za ostvarivanje nekih ciljeva koji se tiču svih. Jel pitanje gotovine i zaštite gotovine u Hrvatskoj je nadnacionalno, nadpolitičko i nadsvjetonazorsko. Znači, to nema veze. To se, znači, svi građani su zainteresirani da imaju gotovinu u džepu. Svi građani mogu ić normalno na selo kupovat. Jel ti uništavaš naš način života, uništavaš nam pijacu, uništavaš male ljude, uništavaš male OPG-e, uništavaš onoga koji ti je najbitniji, koji ti proizvodi hranu, uništava ti selo koje je onako devastirano. Ne mogu svi ljudi živit u gradu i bit digitalni.

1:49:16⧉ Ono, nećeš ić na selo kupit 10 jaja, s čime, s čime ćeš još doć babi? Hoćeš ić na sajam, ajde u sajam, na sajam u Benkovac 10., dođi sa nečim drugim, nosi sa kesom. Pa dođi. On će ti pilić prodat, šta, za šta? Kupit će si POS uređaj i gotovo. Sve se to da riješit. Dobro, ali na koji način će ti stat? Pa znaš ti šta će stat čovik? Ko šta, apsolutno svi imaju sad mobitel. Pa će tako imat šta treba i gotovo. Pa dobro, imaš neke ljude kojima jednostavno ta, te stvari jednostavno ne idu. Ne možeš ti, pa ti vodi profil ljudi. Pa dobro, ali tehnologija sve riješi. Mislim, sad malo sam ono, đavolji advokat, ali mislim da je to, ako, ako ne bude pravog otpora, malo će gunđat i kupit će šta treba, to jest, dobit će. Teškoće ti to proć kroz takve ljude, ljudi, većina ljudi nema ni mobitel, tako da. Mašta. Zašto bi ljude opterećivat tehnologijom? Zašto ljude koji ne žele, zašto ljudi, ljudi imaju one stare koji imaju tralju, ima onu staru tralju. Pa neš ti čovik težak, seljak, koji radi na polju, pa šta će njemu smartfon? Pa on ako ima mobilni telefon, ima onaj normalni telefon. Ma dobro, to jako malo više nema ko baš smartfon. Pa ajmo, sad će Benkovac 10. 4. možemo otić pa da vidiš. To je doživljaj, to je spektakl, pogotovo 4. i 5. mjesec. To je. Nisam nikad bio, morat ću baš.

1:50:27⧉ Moraš otić da doživiš taj spektakl, pa ćemo onda ću te pitat šta misliš, da li je moguće tamo implementirat to, stari moj. To je nemoguće. To je nemoguće. Ništa, Zdravko, ajmo mi ovo zaključit. Jesmo već? Jesmo. Pa stari, to će ko jedan dan. Ništa, nadam se da će ovaj put sve bit tehnički u redu. Ništa, hvala ti šta si došo, prošli smo sve šta treba. Prošli smo ono šta ti najviše voliš, grad. E, ja najviše volim proć ovo drugo, ali zato šta sam s jednog strane, reka sam ti ono u privatnom razgovoru, bija sam tu, bija sam politički aktivan, izlazio sam na nekim listama, vidio sam da to nema smisla, upoznao sam te ljude, diga sam ruke od toga, ima jedno 12, 13 godina, živi na selu, stvarno ti slabo vodi računa o gradu. Eto, pratim tebe, ti vodiš, dosta ih prcaš, samo ih nastavi prcat, jer su zaslužili da ih prca, jer ne radu ništa, samo troše. Da, da. A šta će naše doprijet do njih, naravno, ništa. I, i to je to. Ali oni će uvijek posu vame, doć će izbori opet za 2 godine, ljudi će opet glasat za isto. Jel, ono, nemaš, pazi, dokle, dokle sebe dovela ova druga strana, da ti oporbeni čelnik 2 poražen izlazi ponovno na izbore.

1:51:37⧉ Pa čovječe, ti si poražen. Ma da, i potpuno su neaktivni u principu. Pa ko radi s građanima? Ko ti je ikad, aj, samo ćemo ovo. Ti bi, mi bi trebali da smo normalni birat političke opcije koje će doć u predizbornoj kampanji servirat projekat kojeg oni već imaju razrađenog, koji imaju napravljene studije, feasibility i sve. Koliko misle, znači, da ti da neko, ja vidim naš razvoj grada Šibenika ovako, stin, stin, stin i stin. Financirat ću ga na taj i taj način, osigurat ću sredstva od toga, od toga, od toga. Nastojat ću ne povećat vama, mojim podanicima, građanima, neću povećavat ništa to i to. Onda dođe drugi, ja bi napravija to, to, tu i tamo. To su projekti lokalne politike koja bi trebala bit. Ti nemaš ništa nego opet ideološka prepucavanja. Da, jer to za grad nema smisla. Ideologija se spustila, ideologija niko ne živi, od ideologije se samo kačimo, mrzimo, dijelimo. I ljudi moraju shvatit da je ideologija njihovo jedino oružje, pogotovo ove leftarske strane koja nema ništa osim ideologije. Evo ti, aj, pa ćemo zaključit. Niko nije čuja, o kad je prestala priča, ova luđačka o ustašama i partizanima, kad

1:52:50⧉ se to smirilo, ovaj presta pivat. Ko je zadnji put čuja, za, da je, šta je izgovorila Dalija Orešković? Ili Mrak Taritaš? Ili ove? Ništa. Jel ona ne nudi ništa? Da, da. Kužiš? Znači, ti ne nudiš ništa. Znači, nemaš nikakve teme, nemaš nikakav razvojni projekt kad ne nudiš mi ništa. Znači, ne postojiš bez ideologije. I ideologija se spušta na lokalnu razinu. Nama niko ne nudi projekte. Kako ćeš napravit bolnicu, di će bit bolnica, di će bit ovaj dom, di će bit starački dom? Kad ćeš obnovit ovo, obnovi mi ovaj dom, obnovi ovaj, napravi. Di će ti umrevljenici, di će ta, di će, di će ti dica živit, di će se razvijat, di će se zaposlit. To su stvari koje bi se trebale ticat na lokalnoj razini i mi bi se trebali opredjeljivat samo po onome šta će donijeti ta. Al se izgubilo povjerenje, oni su ti sve zgadili, i ovi će ti, pa koće ih ove maknit? A stari, prije će Hajduk nestat nego ovaj. Znaš ono, Hajduk živi vječno, prije će ovi će ostat. Zauvijek bit će HDZ živi, ne dovijeka nego ono do suda svita. Hvala lijepa, ljudi. Želim vam svako dobro i vidit ćemo se nekom drugom zgodu. Može, ljudi, do iduće epizode. Pozdrav svima,ćao.