Petar Baranović, predsjednik savjeta šibenskog SDP-a

0:00⧉ Dobar dan, dobro došli u još jednu epizodu "Druga strana medalje". Ovaj put je s nama Petar Baranović, član SDP-a, predsjednik Savjeta, je li tako, jesam to dobro rekao, u- u gradskoj organizaciji? Jeste, točno. Za Šibenik. Tako, čovjek je svestran, svašta zna, ribar i, i političar, i još imaš svoj, svoj nekakav day job, posao i to. Ovaj, pa ajmo odmah prvo jednu, jednu temu započeti, što ja mislim da je mnogim ljudima, onako, na stranici to vidim, da se dosta komentira i dosta se... Postoji jedna, ajmo se držati SDP-a ovaj put, ali zapravo vrijedi za cijelu oporbu, da je u principu 4 godine je nerada, znači između ciklusa, ovaj, između, između izbora. Naravno, mislim, kažem nerada pod navodnike, znači ne mislim da ne radite baš apsolutno ništa, ali fali malo, fali kontakta s javnostima, fali, bar po mom, po mom viđenju i mnogih drugih, kao da oporbe nema nigdje. Dok, dok ovaj, ovi koji su na vlasti, oni imaju, dobro, oni imaju poluge vlasti, oni svašta rade i, kako se zove, vidljivi su, i to je njihova u principu predizborna

1:15⧉ kampanja. Da li se ti slažeš s tim, da li vi stvarno ništa ne radite, kao što ljudi kažu, ili ipak nije to tako kako ja kažem? Pa ja, ja bih se mogao djelomično složiti s činjenicom da bi to trebalo biti bolje. I jedan od mojih motiva za povratak u aktivnu politiku, nakon jedne kraće pauze, je zapravo i upravo taj razlog, ta ambicija, želja da rad oporbe dignemo na jednu višu razinu, rad same stranke, zapravo. Iz perspektive SDP-a gledamo da mi budemo kvalitetni, ali naravno, sad, za druge, neka razbiju oni svoju glavu, šta će i kako će.

1:57⧉ Međutim, tu ima i nekih okolnosti koje su objektivne i koje bi zapravo trebale biti predmetom razgovora. Naime, način prenošenja političkog razmišljanja stranaka oporbenih u gradu Šibeniku danas i prije 15, 20 godina nije isti. Kako misliš? Recimo, evo jedan, jedan primjer, vrlo bitan, kao gradski vijećnik grada Šibenika u mandatu 2005.-2009., u kojem smo kvalitetnim radom oporbe mi uspjeli tadašnju gradonačelnicu Nedjeljku Klarić, ono što se kaže boksačkom terminologijom, baciti u konope.

2:40⧉ Na sjednicama gradskog vijeća je to bilo moguće postići iz jednog jednostavnog razloga, tehničkog. Radio Šibenik je kompletne sjednice, gotovo u cijelosti, prenosio u izravnom prijenosu. Te sjednice se ne događaju svakih 7 dana da bi se moglo kao alibi istaknuti da se previše zauzima medijski prostor, da se jednoj radiopostaji uzima prostor koji ona, u uvjetima komercijalnog, sve komercijalnijeg poslovanja medija, što je posebna tema. Pa naravno, manje reklama, manje slušanosti, to je možda ljudima i dosadno i tako. Taj, taj, taj alibi ne stoji, i činjenica je da su te emisije i ti prijenosi, sjednica gradskog vijeća, jako često bili, recimo, i ono što se slušalo u pojedinim šibenskim kafićima, gdje se okuplja ujutro na kavi populacija koja prati politiku. Jer oprati ruke od politike kao Poncija Pilat i reći: "To je nešto što je mene, bljak, mene to ne interesira", to je direktno raditi protiv interesa sebe i svoje obitelji.

3:39⧉ Svaki odgovorni građanin bi trebao pratiti politiku, trebao bi, bar u toj mjeri, da zna što pojedini političari misle, što kane raditi, o kakvoj se vrsti ljudi radi, i da bi onda u momentima kad dođe, dođu izbori, znali donijeti pravu odluku, najbolju za budućnost sebe i svojih najbližih. Sjednice, recimo, gradskog vijeća su, naglašavam, bile, dakle, potpuno prenošene. Izvještaji sa press konferencija su bili bitno kvalitetnije i detaljnije prenošeni nego što je to sad slučaj. Vi ste imali tad aktivno nekoliko novinara u Šibeniku koji su se bavili analitičkim člancima, koji su analizirali u svom članku, vrlo opširno, vrlo detaljno, vrlo profesionalno, sustavno. Pa toga više nema. Toga, toga više nema, odnosno to radu novinari koji su, ja ću to reći vrlo direktno, bliski vlasti. I to u Šibeniku radi jedan portal koji je u principu i nacionalni portal, koji bježi od lokalnih tema, iz nekih svojih razloga uređivačke politike, u kojem ima kvalitetnih novinarskih imena poput gospođe Davorke Blažević ili poput Šimca i drugih autora.

4:51⧉ Oni radu kvalitetne članke za nacionalnu razinu. Koliko je TRIS čitan na nacionalnoj razini, mislim čak da jeste, ali recimo, te neke ozbiljnije teme koje izlaze izvan okvira samog Šibenika, populacija na ovom prostoru čita intenzivno na TRIS-u, jel'. Dakle, to je to što je ostalo. Svi ostali su u jednoj vrsti koncepcijske klopke, jer koncept njihovog postojanja danas je s jedne strane na komercijalnom, komercijalnom funkcioniranju, s druge strane se oslanja na javne dotacije. A što se promijenilo? I prije su novine bile za profit. E, e, pa mislim da se mijenjaju neke stvari, ali da se vratimo još na ovo vaše pitanje.

5:42⧉ Generalno se desila i jedna, opet naglašavam, distanca šire javnosti, odnosno građanstva od same politike. I ono čemu ja sad svjedočim, to je jedan, jedna generacijska rupa. Nakon moje generacije političara, koja je davala u konačnici svoje saborske zastupnike u Nacionalnom parlamentu iz Šibenika, dešava se, dešava se jedna rupa, i evo, tek sad, primjerice, primjećujem talent i nešto što je meni simpatično, pa se trudim i na neki način asistirati, biti jedna vrsta mentora, mladi Ivan Slavica, koji je izuzetno mlad dečko. E, Ivan Slavica je dobar. Ivan Slavica je vrlo temeljit gradski vijećnik, vrlo zainteresiran, ima tu, ima, ima tu strast. To sam jedino primijetio ja do sad u njemu. Međutim, on je momak koji studira pravo, dobar student, koji ima 22, 23 godine, mislim, tako nešto, i od kojeg se zapravo ozbiljniji politički angažman i posvećenost samoj politici kao takvoj ne može očekivati još nekoliko godina, jel'.

6:45⧉ Ono što je zadatak nas u SDP-u, to je da u narednim godinama počnemo ponovo okupljati mlade ljude, ljude srednje životne dobi, ljude koji su profesionalno afirmirani, koji su se realizirali, koji su u svojim stručnim domenama, u svojoj kući, kako bi postigli kvalitetu političkog rada i kako bi mogli na, na kvalitetan način pristupati problemima u upravljanju i vođenju grada Šibenika, u kreiranju njegove budućnosti, jer samo budala misli da zna sve. Ja imam običaj pitati.

7:24⧉ Da bi mogao pitati, moram znati koga pitati i moram imati ljude koji su mi spremni biti konzultanti u određenim temama, tako i svaki drugi političar. Dakle, određena kriza jeste, ali mislim da nije nerješiva, i osobno ću se potruditi u SDP-u da se u narednim godinama kvaliteta rada same stranke digne na jednu višu razinu, to je moja ambicija. I ono što priželjkujem, to je da sve oporbene stranke u Šibeniku, kad su u pitanju neke teme, a neke se dešavaju i sad, recentne su, jel', za grad Šibenik, da se stvori jedna navika sjedanja za stol i stranaka koje su ideološki suprotstavljene.

8:09⧉ Evo, jedan pozitivni prvi primjer koji se desio poslije dugo vremena je inicijativa za sjednicu gradskog vijeća, tematsku, koja bi trebala obraditi problematiku ove famozne spalionice, gdje smo uspjeli sjesti za stol svi, i desni i lijevi, i vijećnici Stipe Petrine nezavisne liste, skupiti sve potpise oporbenih vijećnika i poslati poruku šibenskoj javnosti da ipak postoje ljudi koji su dovoljno odgovorni da pređu određene granice.

8:44⧉ I kad je u pitanju viši interes, da sjednu zajedno za stol i pokušaju napraviti nešto pozitivno. Eto, to bi vi... Jer, zapravo je pitanje zašto se, na primjer, evo sad, ja, kao što znaš, djelujem na Facebooku najviše, evo sad je podcast, ovo, ono, a ako sam ja uspio toliko nekako dobiti, pod navodnike, slavu i da me se zna, ne znam, gledam, na primjer, SDP Šibenik, mislim, to je ono, jako su rijetko ikakvi postovi, ako i jesu, nekako su formulaišni, ne znam, "Hajdaš Dončić izabran, čestitam, sretan prvi maj" i sve, jako, evo, ne znam, neku pressicu vašu, što je pohvalno, pressice su super, ovaj, zašto ne, kako to da se u tom nekakvom, znači, ako ja u svom slobodnom vremenu i sa 0 eura sam ipak nešto, ajmo reći, postigao, kako to da, da iz stranke, ne samo tvoja ili, mislim, kako to da se ne koristi to kao jedan, jedan od kanala za distribuciju informacija i nekakve problematike i tako dalje. Ja ću dati sad tu svoj sud, obzirom da sam jedan od šibenskih političara koji zna komentirati. Na svojoj osobnoj stranici na Facebooku znam komentirati pojedine političke teme i

9:58⧉ događanja, ti komentari, istina, ibog nisu dugi kao tvoji, ali su sažeto jasni. Mene isto osobno smeta da se taj vid komunikacije s javnošću izgubio, izgubila se navika. Stvorila se, zapravo, unutar stranke jedna dogma da je Facebook postao onako dosta trivijalan, da u tom prostoru ima stvarno svega, što i ima, činjenica jeste. To je isto, totalni gluposti do ozbiljnih stvari. Zapravo, preintenzivno pisanje o politici, onome tko to radi, radi čak i kontraefekt.

10:41⧉ E, sad je tu, po meni, potrebno pronaći mjeru. Meni je malo to lakše, zato što ja preko Facebooka i de facto, ovaj, reklamiram svoj posao i svoj način života, svoj životni prostor, to je more, ribarstvo, pa onda je to onako, ovaj, šareno, interesantno ljudima. Trudim se biti, e, trudim se biti kratak, trudim se ne biti isključiv, ne skačem na svaku temu, ali u pojedinim trenucima to prokomentiram i vidim da ljudi čitaju. Vidim po broju reakcija, ipak da jedan broj ljudi i to pročita, mada postoji ogromna razlika, recimo, između nekih mojih objava o moru, dobrih, interesantnih fotografija koje su bile onako spontano snimljene u trenucima ribolova ili nekih životnih fragmenata, koji su puno više praćeni i puno bolje su reakcije publike koja prati, jel', tih takozvanih Facebook frendova, nego li kad napišeš nešto o politici, ponekad primijetim i onda shvatim da sam možda pretjerao. Dakle, taj prostor bi svaki stranački aktivista trebao

11:55⧉ na jedan mudar način koristiti. A zašto ne preko nekakve službene stranice od stranke? Da se, ne znam, problematizira. A i službena stranica od stranke traži rad. A je, rad, ima tu rada. Rad, veliki entuzijazam, ono, ono, ono što, mislim, ono što treba priznati, a to je da su generalno sve stranke, ja bih rekao, čak i vladajuća, čak i vladajuća, u jednoj kadrovskoj krizi, jer mlađe generacije apstiniraju od politike, od političkog stranačkog aktivizma.

12:29⧉ U oporbi je to još iznimno teže, zato što većina nas zapravo se s tim sad radi, s tim sad bavi pro bono, bavi se volonterski, bez, bez ikakve financijske koristi. Zapravo, čak smo i limitirani vremenom, jer moramo svakodnevno obavljati svoje profesionalne dužnosti, svoje poslove od kojih živimo, i sad politici možete posvetiti onoliko vremena koliko vam preostaje od završetka posla do momenta kad vam glava klone na jastuk, jel'.

12:56⧉ Ljudima koji su na vlasti je to puno lakše. Čak je u šibenskom slučaju stvoren jedan mehanizam strašan. To Giuliani nije imao u svom uredu, gradonačelnik New Yorka, da ima, ne znam, 4-5 novinarskih imena, imena novinarskih, ne nekakvih vježbenika novinarstva, nego. E, ja znam na koga misliš. Recimo, imena koja su bila na čelu relevantnih redakcija, medijskih, i koji su negdje u sumrak svoje, odnosno smiraj svoje karijere, prihvatili sigurnost gradskog ureda i radu danas profesionalno PR gradonačelniku, i oni su zapravo stvorili jednu sliku o Željku Buriću koja je potpuno, po meni, lažna.

13:41⧉ On je jedan od, obzirom na 12 potrošenih godina, a na niz neispunjenih obaveza koje ima prema građanima, koje on jednostavno nije izvršio, on je jedan od neuspješnijih gradonačelnika ovoga grada, a stvorena je slika da je u najmanju ruku moderna varijanta viteza Ante Šupuka koji je napravio, ja ne znam čije doba se napravilo kazalište, centrala. Mislim da toj percepciji isto pomaže, znam kad meni frendovi dođu, ne znam, prođu pokraj Šibenika i kao: "Vau, kako se Šibenik digao ovamo, tamo", a vide, vide one petlje ogromne što su napravili i to što su, mislim, svaka čast, to, ne znam, Mileta se hvali, mi smo izgledali, okej, ti si to izlobirao kod Hrvatskih cesta ili što si već napravio. Nije Mileta izlobirao ništa, sve stvari koje su napravljene od strane Hrvatskih cesta su nešto što se komuniciralo s gradskom upravom još u moje doba. Da, znam, ali u svakom slučaju ljudi to poistovjećuju. Neke se rade tek sad. Da, da, ono što se radi. Neke se rade tek sad. Sad petlja, Burić je zakon, pogledaj koji je gradonačelnik Šibenika, vau, puno je on napravio za Šibenik. To sa Željkom Burićem i Danijelom Miletom nema apsolutno nikakve veze. Ma, da. Petlja, petlja na koja se sad radi kod Lidla na Ražinama je nešto što se u plan Hrvatskih cesta stavilo još u ono doba, tamo 2010.,

14:53⧉ 2011. godine se već o tome 2012. debelo razgovaralo. 2012. se debelo razgovaralo već i o vatrogasnom domu na onoj lokaciji, i ona skica koju sad ured gradonačelnika zna na portale staviti, ta je skica meni stala na stolu prije 15 godina, mislim. To, to su, to je taj niz njihovih blefova. Kao što su mrtvo ladno lagali da nije bilo lokacijske dozvole za školu u Vrpolju, što je naravno netočno. Ali, ajmo mi sad, ovaj, na temu, rekli ste zašto ne koristimo javne, ja, između ostaloga, je li, taj. Jer meni se čudno mi je, ako ja sam, bez ikakvih novaca, uspio sam nešto postići, što bi s jedna poštena stranka sa novcima i ljudstvom postigla. Ti, ti imaš veliki motiv, veliki entuzijazam, i ne podcjenjuj tu svoju karakteristiku, ona je iznimna rijetka, ja bih rekao čak iznadprosječna, jer večeras razgovaram s tobom, a eto, mogu reći, bez lažne skromnosti, u svojoj karijeri sam razgovarao sa najrelevantnijim novinarskim imenima ove zemlje, gostovao u emisijama tipa Otvorenoga i, ne znam, Teme dana, Hrvatskog dnevnika i tako dalje.

16:03⧉ Radiš dobar posao i, ono, ostao si svetionik istine u ovoj priličnoj magli koju ispuštaju, ovaj, mehanizmi PR-a. Čovječe, Marko, znaju mi se ljudi javiti u inbox, svaka čast, ovo, a ja kažem hvala na lijepim riječima, što ću drugo reći. Tu se vraćamo na ono što ja kažem, mi jednostavno se moramo kadrovski ojačati. Mi moramo jednu generaciju koja se propustila upustiti u politiku sad povući. To su ljudi od 30, 35, 40 godina koji, kojima, to nije palo na pamet, nitko ih nije povukao za rukav. Mi smo imali jednu, mislim, nije tajna da sam ja svoju političku karijeru počeo u HNS-u, jel', koji je nažalost doživio ono što je doživio kao stranka, i samim tim sam se ja našao u situaciji da ja moram tražiti drugi, drugi prostor koji je meni osobno blizak, ideološki, ljudski, po mom profilu.

16:53⧉ Mi smo tamo imali jednu korporativnu kulturu građenja stranke, traženja novih članova, privlačenja ljudi, kadrova, svih razina, svih profila. A kad vi gledate u tom pogledu, je li, pa. Ja ću biti, ja ću biti brutalno iskren, to moji kolege znaju, to je nešto čemu se ja kanim posvetiti u ovim sad narednim godinama intenzivno, jer smatram da to moramo napraviti, cijeneći, cijeneći entuzijazam, cijeneći entuzijazam ljudi koji jesu u SDP-u, koji su radili to onako koliko su stizali, naglašavam, veliki dio njih je jednostavno limitiran vremenom, energijom koju može posvetiti radu stranke, cijeneći rad tih ljudi koji su to zadnjih godina ipak radili. Ja smatram da to treba biti intenzivnije, bolje, i da to treba raditi veći broj ljudi, da mi moramo jednostavno biti toliko kvantitativno i kvalitativno posloženi da možemo dati odgovor na najveće političke izazove, izborne, ne samo na lokalne izbore, nego i. Da, imate vi i drugih stvari.

18:05⧉ I drugih izbora. Itekako, da, svjestan sam. I kakvi su onda planovi za lokalne izbore? Što možeš reći ovako, znam da još niste ni kandidate i to, ali. Za lokalne izbore, za lokalne izbore, vlast tu ima jednu vrlo jasnu poziciju. Oni su zapravo, vratit ću se kratko, na nešto što sam rekao maloprije, u jednoj sličnoj situaciji kao i mi, jer ni oni, ni oni nisu uspjeli iznjedriti novog, novo lice, novog čovjeka koji bi sad izašao na izbore, a da budu sigurni da će pobijediti. Hajmo staviti tu Paška Rakića za župana. Paško, Paško Rakić nije novo ime, i Paška Rakića su stavili za župana, međutim, u gradu Šibeniku, koji je njima strateški bitan, su se odlučili isciditi limun do kraja, ajmo to tako reći, bez namjere da budem nepristojan, onako metaforički sam to rekao, mislim. Jasno, da. Doktor Željko Burić, kojega dopušten neki građani doživljavaju kao sjajnog gradonačelnika, ja ga ne doživljavam kao sjajnog gradonačelnika, ali ja sam bio s druge strane crte i znam što znači odgovorno upravljati gradom.

19:17⧉ On je čovjek na pragu 70-ih godina. A mislim da 70 puni iduće godine. E, 70 puni iduće godine. I zna koliko, koliko znam taj posao, a radio sam ga kao zamjenik Ante Županovića, to je posao koji traži veliki angažman, jako puno energije, jako puno stresa donosi, i nisam siguran koliko je korektno uopće od strane samog HDZ-a od tog čovjeka sada očekivati da on to radi još 4 godine. Ali ja mislim da on to želi. Sumnjam da ga to tlače baš. Pa ja nisam. Ako bi mu mogao zamjeriti da ode, kaže: "Dosta mi je, idem u penziju", mislim, to. Možda ste u pravu. Možda ste u pravu, međutim, moja je procjena, promatrajući ga u ovom mandatu, zadnjem već, moja je procjena da on polako pada i da će imati veliki problem u funkcioniranju na poziciji gradonačelnika ako pobijedi. Mi ćemo, naravno, učiniti sve da on ne pobijedi, međutim, uvijek postoji ta mogućnost, jel'. On je izabran upravo zato s njihove strane što je

20:31⧉ velikim ulaganjima i velikim trudom, vrlo profesionalno radeći PR ekipa ljudi, uspjela stvoriti sliku o super uspješnom gradonačelniku. I idu na sigurnu kartu, tako da meni njihova odluka nije neočekivana. Kako će proći u srazu s našim kandidatom, tko god to bio, to će pokazati, to će se pokazati u šestom mjesecu. A vjeruješ u onoj takozvanoj svađi, ja je zovem takozvana, između Burića i Zagreba, da, da su se oni kao nešto tu.

21:02⧉ Ono, kad je na Trstu odjedanput izletilo: "Ma, ono, ja ću, Burićće ići kao sam sa nezavisnom listom", to, ja to osobno ne vjerujem ni na trenutak. HDZ, HDZ. Uvjeravaju me da je to sve istina što, što je pisano. HDZ je stranka koju su, uoči nastanka neovisne države Hrvatske, kreirale vrlo profesionalne institucije. I tu rade dečki koji su školovani, ono što bi rekli u onom filmu beogradskom "Profesionalci".

21:32⧉ Tu su svađe dopuštene do određene razine, do određenog trenutka. I ono što je HDZ održalo na vlasti je to što kad je u pitanju njihov opstanak na poziciji vlasti, onda sve svađe nestaju u roku od sekunde. Mislim, znam da u HDZ-u ima tih struja raznih, to je heterogena stranka, dosta. Oni koji nisu spremni poštivati. A nije, nije javno tako. Oni koji nisu spremni poštivati to pravilo, ti polako bivaju supstituirani, a ponekad i vrlo naglo.

22:00⧉ I ono što je njihov modus operandi, to je da moraju biti na vlasti po svaku cijenu. To se u konačnici pokazalo i s plinskim bocama na Savskoj. To se pokaziva sad kod, kod njihovog kandidata za, za, za predsjednika države koji otvoreno pozva vojne strukture da otkažu poslušnost vrhovnom zapovjedniku. Mislim, u jednoj uređenoj pravnoj državi čovjeka bi priveli u lancima u roku od pola sata. To sa plinskim bocama je bilo gadno. Ja sam tad živio u Zagrebu i baš smo bili tu večer, kad su bile plinske boce, bili smo relativno blizu, ovaj, na piću sa bratom i još nekim ljudima, i baš je to bilo dosta napeto, nekako je bilo, jer ne znam, imam dojam da sam ja stavio plinsku bocu na Savskoj da bi sad gulio 20 godina za terorizam. Ne, ne, ja ću, ja ću, ja ću tu sad reći jednu stvar, vrlo jasno, kad smo to spomenuli, sasvim slučajno, da sam ja tad bio umjesto saborskog zastupnika ministar unutrašnjih poslova.

23:00⧉ Mislim da ne bi bili na onoj poziciji duže od sat vremena. Da, uvijek sam se pitao zašto nisu imali hrabrosti napraviti što treba i ukloniti, mislim, ne znam. Ista ta ekipa koja je postavila plinske boce je popodne u 15 do 3 došla u saborski restoran na ručak sa pokojnim ministrom Šukerom, koji je bio u to doba predsjednik saborskog kluba HDZ-a i s ekipom iz HDZ-a. Ja sam ih gledao iz drugog kantona, bili smo sami u restoranu saborskom, to je neka gluva ura.

23:26⧉ Vjerojatno su zato i u tu uru došli na ručak, misleći da neće baš biti specijalno primijećeni. Eto, igrom slučaja se desilo da sam ja taj dan kasnio, pa sam došao, ručavao sam sam, i kad sam ih vidio da su ušli, Glogoskoga, Klema, Šukera, mislim da je bio ovaj kolega Milas koji je branitelj isto, kojeg ja osobno poštivam iz HDZ-a, zastupnik, i još je njih bilo par, ali ovih par mi je lica ostalo u pamćenju.

23:56⧉ Dakle, nemojmo pričati o svađama u HDZ-u. HDZ je vrlo kompaktan, vrlo profesionalno vođen, s jednim ciljem, ostati na vlasti i imati dostupne sve one resurse koje crpe već 30 godina na štetu hrvatskih građana. I iz kojih onda procesa isplivavaju afere, poput ove afere sa, sa umirovljenikom koji bere masline i ima na računu. Kako se uopće to dogodi da odjedanput nešto ispliva? Zašto uopće išta ispliva? Ako toliko drže sve pod kontrolom i institucije, ili ipak ne drže toliko? Nije Jankica Lepej pokojna jedini zviždač kojeg je Hrvatska imala. Bilo je tih ljudi, i ima ih, koji jednostavno ne mogu promatrati te stvari, a da ne reagiraju na neki način, da ne nađu načina da puste u to javni prostor, da, ili da to eventualno dojave u institucijama, a nisu ni svi u institucijama kadrovi loši, ima tu kvalitetnih ljudi, ima ljudi koji su profesionalci. A ne mogu valjda biti svi korumpirani. A ne mogu svi biti korumpirani. Mislim, mi, mi smo zabrinjavajuće korumpirano društvo, to je činjenica.

25:03⧉ To je, pazite, mi najprije imamo premijera, čovjeka koji je doveo u zadnjih 8 godina u ministarske kabinete nekoliko desetaka ljudi na razini pomoćnika ministara, ministara, državnih tajnika koji su pohapšeni od strane Uskoka u pristojnoj. To je stvarno impresivno, to su deseci već. U pristojnoj afričkoj demokraciji. Čovjek bi se ispričao poslije trećega, pokupio bi svoje stvari iz ladice i otišao bi bez traga. On se ponaša kao europska varijanta Kim Il Junga, i to je čovjek kojemu treba stati na put politički.

25:34⧉ Jedan od motiva zašto sam se vratio u politiku je da budem dio. Dio te priče. Dio te priče koja će reći Andreju Plenkoviću: "Slušaj, stari, daj idi. Idi i ponašaj se ubuduće pristojno." Da li za, da se vratimo za lokalne izbore, jeste li razmišljali o nekakvoj koaliciji sveopćoj, sva oporba, da je li to uopće moguće u Šibeniku, da se svi okupite, jer ja mislim da je to jedina zapravo prava nada, imati jednog kandidata za gradonačelnika, par lista već, kako se dogovorite za. To ne mora biti taj koncept. Ja ću, ja ću vas odmah, ispričavam se, ali kratkoću, odmah ću vas prekinuti. Slobodno, ti.

26:15⧉ Definitivno pobjeda u ovim, u ovoj situaciji, u ovom odnosu političkih snaga na šibenskom prostoru, političkom, definitivno je pobjeda moguća jedino ukoliko u drugom krugu svi idu protiv HDZ-a. Govorimo o realnim stvarima. Međutim, nije realno raditi predizbornu koaliciju, i nije ni potrebno. Upravo 2009., kad je posljednji put HDZ u Šibeniku izgubio vlast, u mandatu 2009.-2013., kad smo mi pobijedili, mi smo pobijedili zahvaljujući činjenici što su nakon prvog kruga svi ostali, i Šibenski građanski forum, i HSS, i, i, i nezavisna lista, zapravo svi, uključivši čak i HSP.

27:07⧉ Dakle, svi njihovi kandidati koji su bili nama protukandidati u prvom krugu su izašli u javnost i pozvali svoje birače da nas podrže u borbi protiv HDZ-a u drugom krugu. Dakle, naglašavam, čak i HSP koji je apsolutno desna stranka, kad smo sjeli za stol i, i kad smo počeli razgovarati što ako se sad ne desi promjena vlasti, ako nastavi se dalje na ovaj način, to je bio dovoljan argument tadašnjem vodstvu HSP-a da kaže: "Okej, dečki, kao i sad kod spalionice, kad, kad smo svi zatražili tematsku sjednicu gradskog vijeća." Postoje momenti kad je potpuno irelevantno koja je opcija ideološki desno, koja je opcija ideološki lijevo, jer kod vođenja grada i lokalne samouprave bitno je, bitna je profesionalnost, bitni su kriteriji u postupanju, a ideologije su tu potpuno nevidljive, ne, neprisutne. Shvaćate? Za odrediti da li ćete asfaltirati i na koji način urediti određenu ulicu ili dio, napraviti investiciju u sustavu komunalne infrastrukture, da li ćete graditi školu, to nisu ideološka pitanja. Jasno. To su pitanja svakodnevnog života, to su pitanja stručnosti i pitanja nekakvih kriterija koje

28:21⧉ imate u svom postupanju i, i planiranju. Znači, mi možemo surađivati na toj osnovi da, kad dođe drugi krug, da se ide prema cilju promjene. Promjena je ovog trenutka Šibeniku nužna. Ovo je već sad postalo previše što se dešava u zadnje 4 godine. Je li ima nade za takav scenarij? Pa. Mislim da do drugog kruga će doći, najvjerojatnije. Pa ja vjerujem da će doći do takvog scenarija. Jer mislim, HDZ nije toliko jak, pa oni nisu imali većinu 2021. u vijeću. Evo, to ti već nešto govori. Mislim, znači, Zekanovića su morali i Samardžiju prekrpiti. Zekanović i Samardžija su zapravo svjedočanstvo o jednoj vrlo, vrlo zabrinjavajućoj pojavi u, u šibenskom političkom biću, a to je da stvarno jedan dio ljudi se šali s politikom.

29:11⧉ Eto, neću reći ništa drugo. Sve ostalo prepuštam građanima da procijene prateći izjave, posebno ovog koji je na višoj razini pozicioniran. Jer možda je, možda je čak bolje ostati kući nego napraviti takav izbor. Iako sam ja veliki protivnik apstiniranja od izbora i da me se pita. A ja isto ne volim otići. Da me se pita, ja bi izlazak na izbore sveo na razinu obveze. Ne na razinu osobnog izbora, da li ću ići ili neću ići, hoću li ostati to jutro spavati ili ću ići, ne znam, u polje. A da, mislim, to je milijunta posla, možeš i na ribu ići. I jedno i drugo sam mislio. To definitivno bi trebala biti obaveza i dužnost svakog građanina ove zemlje. Ja nisam siguran da li bi trebala biti obveza, ali shvaćam što želiš reći. Da, to je premala izlaznost i nekako je uvijek ima, ima kao da ima dva bloka, ovaj, koji čovjek za HDZ, da ne znam tko je na listi, ne znam što, uopće ni ne gledaju, niti, niti znaju valjda tko je. Ne, HDZ se, mislim, HDZ se može pobijediti, samo ja naglašavam da ljudi moraju shvatiti,

30:24⧉ prvo moraju odlučiti žele li to. I moraju shvatiti da je zapravo iz razloga političke higijene dobro da se s vremena na vrijeme malo zamišljaju karte. Jer kad. Tu se naprave strukture razne koje to onda više. Znate, kad vi gledate ponašanje, evo, vratit ću se na Andreja Plenkovića, ja ga znam kao kolegu dok je bio oporbeni saborski zastupnik, mi smo bili u istom sazivu skupa, njegovo ponašanje tad, njegov način i razina komunikacije, pa i čak i izlaganja u Hrvatskom saboru kao oporbenog, dakle napadački, u tom momentu motiviranog zastupnika, to je bilo nešto potpuno drugo od ovoga sad. Ja jednostavno ne mogu vjerovati da je došlo do takve transformacije u, u karakteru i u, u ponašanju čovjeka kojeg ja znam u to doba kao najuglađenijeg i najpristojnijeg zastupnika HDZ-a. To je ono, daj čovjeku vlast pa ćeš vidjeti kakav je, pa kad mu je daš jedan put, pa mu je daš drugi put, pa onda on stvarno počne se, počinje se doživljavati kao božanstvo. I tu se onda gube kriteriji. To se sad događa konkretno u Šibeniku.

31:36⧉ Mislim, mrtvo ladno se dio javne površine stavi sebi za parkirno mjesto. Drugim ljudima se stavlja 20 milijuna kuna kamera i posla kumulativno 26.000 globa. Ma vjerojatno i više sad već. Ajde, ajmo, ajmo se konzervativno zadržati na procjeni od 25.000 koje su poslane poštom u roku od 3 tjedna, 2 tjedna. I to je kasnilo preko mjesec dana. To su valjda, to su, to su valjda viljuškarom kutije sa prijavama krcali u poštanske kamione. Pa to su valjda tone papira za to. Jedanput sam baš bio računao i što, sad ne mogu se sjetiti koliko je ona kustava one. Ako nakon takvih stvari građani ovoga grada, nakon takvog bezobrazluka, jer to je notorni bezobrazluk, to je notorna ekspresija bahatosti, ako nakon toga građani ovoga grada nemaju dovoljno samopoštovanja da toj dvojici frajera kažu: "Dečki, doma." Onda ja stvarno ne znam što oni moraju napraviti. Valjda još jednom moraju uzeti bezbol palice pa početi batinati kao što su tukli, ovaj, batinama crne košulje talijanske na Poljani i davali ljudima ricinusovo ulje. To je valjda još jedino preostalo da naprave da bi ljudi shvatili da ih trebaju promijeniti. Vidjet ćemo.

32:47⧉ Nadam se. Tako. Jedna od češćih tema što, što na stranici pišem i tako kritiziram je obilato trošenje, to si se već bio dotakao prije, obilato trošenje proračunskog novca na medije. Znači, sve ove glavni gradski portali, malo ima, to se sve može preko, na sibenik.hr se može vidjeti točno koliko se plaća i kad, mada ne, ne vide se detaljne fakture, samo se vide, vide se isplate. Vidi se, vidi se transparentni dio. Tako je, znači vidi se kome i, i tko je. I sad, evo, na primjer, Šibenik In ove godine 24.000 eura, Slobodna Dalmacija 17.000, Šibenski portal 11.000. Na primjer, Šibenski portal je prošle godine dobio svega 2.000, 3.000, znači to im je fino povećanje ove godine. Meni se to čini kao da je to dosta loša stvar. Prvenstveno, kao prvo, gubi se objektivnost i, i, i ikakva kritika. Kako ćeš ti nekog kritizirati tko ti daje novac? Je li to uopće moguće? Desila se jedna stvar generalno u medijskom prostoru, a to je da,

33:51⧉ kad se redakcije počnu truditi da se dopadnu vladajućim, onda prestaje profesionalizam i novinarstvo, i takve medije ne možete ni prodati. Ja pamtim kao dijete, moja je navika bila, ili što je bilo začuđujuće za moje vršnjake u to doba, već, već recimo u četvrtom, petom osnovne, svako jutro na odmoru kupio Slobodnu Dalmaciju. Ne da čitam samo sport, pročitao bih ja i sport, da se ne lažemo, ali da pročitam novinu. Da, sad u principu sve novine su postale besplatne. To je bilo doba kad je Slobodna Dalmacija imala naknadu od preko 100.000 primjeraka. Da, to su, da, bili su, bili su. Ja mislim da, da, da, da je Slobodna Dalmacija sada, evo, ja ću bubnuti procjenu, ali ne vjerujem da, da, da griješim. Mislim da je ona sad, što se tiče prodaje Slobodne Dalmacije kao takve, ispod 10.000 ili 12.000 primjeraka dnevno. Dakle, ona je pala. Zašto je pala? Jer to više nije Slobodna Dalmacija, to je bilten HDZ-a.

34:51⧉ To je užas. Da. To je, to je medijski užas. Slično se dešava i sa portalima. I vi ste sad spomenuli cifre iz onog transparentnog dijela, gdje sukladno zakonu. To je samo grad Šibenik i tu nema Zeleni grad i nema hrpu tih firmi. Ma, sukladno zakonu. Da se mi ne lažemo, ta je obaveza zakonska postojala i tad, i mi smo i tad, recimo, u sazivu 2009., 2013. određena proračunska sredstva koja su bila prilično simbolična, ali su postojala. Što znači ima neka zakonska, da, da se što, da se financira lokalne medije. To, to, to, to je, čujte, mi smo, mi smo to jednostavno zatekli kao proračunsku stavku kad smo došli od naših prethodnika.

35:36⧉ Međutim, to su bila simbolična sredstva na razini nekakve potpore. Nisu bile ovakve cifre. Pa nisu bile tolike cifre na razini potpore, da, da to bude jedna vrsta potpore funkcioniranju medija. Da im se zapravo pomogne upravo u tome da ne moraju fabricirati naručene članke, nego da zadržu tu svoju profesionalnost. Meni se čini da je to čim onako i cent daješ, da, da je. Međutim, međutim, što se dešava?

36:06⧉ Ne mora Zeleni grad čestitati ili, ne znam, gradski parking čestita. Da, Bulat čestita Božić. Čestita Božić, čestita, ma nema što ne čestita. Nije tu u pitanju Bulat. Ma dobro, Bulat sam se sad sam kad sam bez. Pa ja vrlo pristojan, ja vrlo pristojan dečko. Ne znam, vjerojatno njegovi ni ne budu, ali bude od Burića. Ali je, to je, to je nešto što je onako vidljivo iz aviona. Da. I to je način na koji se zapravo alimentira protuusluga odmjerenog pisanja i kontroliranog pisanja, izvještavanja.

36:45⧉ Nezahvalno je govoriti tako o medijima, meni će se to obiti o glavu, ali ja se nikad u životu nisam previše trudio drugima dopasti. Ali ovako vas ignoriraju i. Istinu triba reći, pa možda se netko i, možda se netko i prodrma. Mislim da, koliko sam, znači, dosta sam pratio zadnje te izbore lokalne 2021., ako im ne platiš, nećeš dospjeti na. Ne, ne, ne, ne možeš, sve je komercijalizirano, komercijalizirano je i, i sad ti dolaziš u situaciju da oni zapravo, oni, oni ne mogu egzistirati zbog, zbog onoga što se dešava u gospodarskom prostoru. Oni jednostavno ne mogu u ovim uvjetima tolikim broj medija, ljudi koji rade od toga i žive, egzistirati, ne mogu funkcionirati na temelju onog dijela prihoda iz marketinga koji bi trebao biti osnova. A to su reklame stvarnog, stvarnog gospodarstva. To bi trebala, ne znam, biti reklama neke dobre picerije, to bi trebala biti reklama neke firme koja prodaje cipele. To su privatne firme koje, koje se. Tako je, to bi trebala biti reklama INA-e da kupujete derivate kod njih. Toga, nažalost, posebno na razini lokalnih medija nema u dovoljnoj mjeri, jer je gospodarstvo zapravo vrlo anemično.

37:57⧉ Pa dobro, ali zašto, ima, ima i drugih načina. Možeš, ima se, na primjer, ako, ako proizvodiš zanimljiv sadržaj, da, da se nekakve donacije rade, tipa ovakvi podcasti, plus nekakvi članci, plus. To je sad, to je sad to, to umijeće. Moglo bi se to i drukčije možda. To je sad to umijeće postići, postići nekakvu ravnotežu, odnosno zapravo sa atraktivnošću sadržaja privući čitanost, a onda na toj čitanosti možeš, onda na toj čitanosti možeš očekivati da, da, da ti se pojave, ovaj, zainteresirane firme koje bi koristile tvoju stranicu ili, ne znam, tvoj kanal za reklamiranje svog proizvoda, svog brenda, svog imena. Tu je, recimo, jedna pozitivna priča Morsko.hr koji je počeo kao jedna onako priča jednog entuzijasta Jure Gašpara. Ja sam mu čak osobno pomogao, pisao sam mu kolumne prvih godinu i nešto dana, jer nije mogao plaćati novinare.

38:55⧉ Ali on je sa, sa. On je sad postao dosta moćan, mislim. Da, mislim, postao je čitan. Postao je čitan, postao je čovjek koji je, ono, koji, koji otvara doslovno nacionalne afere. I to je uspio postići, to je uspio postići upravo zato što nije bježao, nije se pokušavao previše dopasti nekome, nego se dopada istini. Ispred često i moćnih ljudi onako ima, imaju hrabrosti svakakve. Dopada se istini. On se trudi dopasti istini. On s istinom voli voditi ljubav, a sa dopadanjem ovim, koji je vezan za kikiriki, s tim se ne bavi. I tu mu ja skidam kapu, tu je napravio sjajnu stvar. Koliko je takvih redakcija, lidera u redakcijama, koliko je takvih ljudi, teško je sad reći. Ja ne mogu reći da se neke stvari onako šturo profesionalno ne odrade i na, na našim lokalnim portalima. Napravimo mi pressicu pa prenesu. Ali da sam baš osobno zadovoljan načinom na koji se neke press konferencije prenose, da sam osobno zadovoljan razinom praćenja gradskog vijeća danas u odnosu na prije 15 godina, vraćamo se na početak, kad

40:09⧉ su, je svaka domaćica u kući dok kuva ručak lagano mogla metnuti na radio Šibenik i slušati što njeni gradski vijećnici razgovaraju, koji su to problemi. Danas se to može, ipak ne može se reći, na YouTubeu je sve. Pa mislim, YouTubeu je YouTube, YouTube je nešto što koristi koliko posto populacije, budimo realni. Možda i više nego radio ovih dana. Pa ne bih se ja baš složio s vama, ipak još uvijek je radio. Mislim, ne znam, ja barem ovako, ajmo reći, mlađi ljudi. Radio je nešto što, što, što slušate uzgred, radeći druge poslove, radio je nešto što se čuje. Ali to se, evo, ja na primjer osobno jedino u autu. Radio ne slušam inače, stavim YouTube ili, ili. Uđete u mehaničara koji popravlja auto, svira radio, jel', ili je ovo na, na dnevnu, uđete u kafić, u kafiću radi radio, uđete.

40:59⧉ Ali i to se mijenja sad, imaju nekakvi internet, internet radija čuda gdje su nekakva muzika svira i tako. Ja bi, ja. Meni se čini da je radio, mislim, neće on nestati tek tako, ali na zalasku je to svakako. Čujte, definitivno će jednog dana izostati i printani, ovaj, odnosno štampani vid novina. To je samo pitanje vremena, tko zna. Samo pitanje vremena, dakle, taj, taj proces smo maloprije apostrofirali, ono od 100.000, 100.000 primjeraka slobodne ili 120. Ja ne znam koliko je to danas ta brojka. To je, to je danas. Vjerojatno dosta manje. To je danas, ja mislim, na apsolutnoj granici isplativosti i da nema, ovaj, tog dopadanja vladajućoj politici. Ne znam kako bi, recimo, ta navedena redakcija, bez obzira na svoju tradiciju i, i ono što je značila i znači još uvijek donekle u medijskom prostoru Dalmacije, ne znam koliko bi oni egzistirali.

41:51⧉ I da li si ti za nekakvu reviziju tog, za, za medije, koliko se troši kad bi bio na vlasti. Ja sam za reviziju svega koliko se troši. Evo, tu imam na primjer, je li, je li normalno da se za kulturu troši, znači, gledao sam malo, ovaj, prije nego smo tu došli, malo, ovaj, proračun, na primjer, kultura i tehnička kultura, 7 milijuna eura, a za sveukupno komunalne infrastrukturne radove i održavanje, to, to su dvije stavke, isto 7 milijuna eura. Je li to okej da, znači, administrativni područje Šibenika je ogromno i nekome se to čini zapravo malo na, na godinu, a i, i vjerojatno je dosta toga i ne naprave od tih 7 milijuna eura. Da li je to okej da se na tvrđave svaki tjedan su nekakvi pozivi, stotine tisuća eura pršte na sve strane. Tu, tu neke stvari treba objasniti.

42:39⧉ Kod, kod financiranja komunalne infrastrukture danas postoje i donacije iz raznih drugih izvora, iz europskih fondova u jednom dijelu, u jednom dijelu iz državnog proračuna, pa recimo kod vodne infrastrukture i od strane Hrvatskih voda, i one se prikazuju kao rashod proračuna grada Šibenika od 7 milijuna. Od tih 7 milijuna, koliko je stvarno potrošeno od grada Šibenika u odnosu na planirano i koliko su stvarno sredstva samoga grada, a koliko su to sredstva koja su došla iz nacionalnog fonda, od nekog ministarstva, od, govorim od Hrvatskih voda, pa se nekakav projekt realizira. Međutim, ovih 7 milijuna kuna u sferi kulturnog života grada Šibenika, oni se stvarno troše.

43:34⧉ Tu nema skraćivanja u rebalansu. Ako vi napravite nominalni proračun od, ja ću sad reći, ne znam, 100 milijuna eura, a onda kad pogledate stvarnu realizaciju proračuna, onda shvatite da je on ipak ostao na 80 ili na 76, 7. Je, a to, ja često sam nazivao proračun grada Šibenika kao nekakvo. To je katalog želja. Da, katalog želja gdje se onako nešto se napravi, nešto se ne napravi. Ne, ne, to je katalog želja, ne može se, ne može se on, on se ne može podcijeniti jer on ima u sebi stvarno zamišljene projekte u velikom dijelu. Ima, ima, ne kažem, ali se često objašnjenja odgađaju i on se napravi. On, on sadržava i ono što spada u sferu stalnih obećanja da ćemo, evo, baš ove godine napraviti, a onda prođe i ta godina i shvati da se, shvati da se to nije napravilo.

44:24⧉ Gradnja škola, gradnja, rekonstrukcija kabina na Jadri i tako neki projekti. Evo, sad su krenuli ono. Koje, koje je gradonačelnik, tadašnji kandidat za gradonačelnika Željko Burić obećava građanima grada Šibenika, nisu napravljene do dan danas. Nije napravljena nijedna nova škola, nije napravljena druga faza, ne znam, plaže Banje, ajde dobro, neću reći da je to bilo neko njegovo tvrdo obećanje, ali recimo rekonstrukcija Jadrije. Pa ja uvijek imam dojam da je taj Banj njima neželjeno dijete, to su naslijedili. Ne, Banj je bio, Banj je, Banj je bio priča. Kao da ih nije briga baš. Banj je bio priča koja se napadala kad smo mi to krenuli raditi, a onda kad se dobilo vlast i kad je trebalo doći na svečano otvaranje druge faze, odnosno kad se uredio onaj ugostiteljski objekat i onaj sadržaj koji mi nismo uspjeli za mandata fizički realizirati, onda se došlo slikati.

45:22⧉ Onda je to postala sjajna priča. Kad smo krenuli u gradnju pozornice na Svetom Mihovilu i zapravo na rekonstrukciju, odnosno obnovu same tvrđave, fortice, onda su bili komentari upravo od današnjeg gradonačelnika da šta, čeprkamo te ruine, starine i tako dalje, da šta, mislim, u što se mi upuštamo. Međutim, kad je došao dan otvaranja, stavio se red carpet, pojavila se cijela obitelj u reprezentativnom izdanju, a recimo propustilo se pozvati čovjeka koji je zapravo

46:04⧉ zaslužan da se uopće taj projekt ikad pokrene, a to je kolega Vidović. Bez obzira što smo nas dva danas u političkom smislu dvije potpuno odvojene priče, ja jednostavno nisam navikao govoriti laži, govorim istinu. Najzaslužniji za taj projekt je bio upravo Frank, on je bio taj koji je rekao: "Ja hoću, kad smo nas tri sili, ja hoću da se napravi to." Mislim, moje, moj dio je u nekim drugim projektima, recimo u tome što je danas INAVIS centar ipak tu, do toga nije trebalo doći, to sam ja uspio nekim svojim političkim potezima nekako izvući, pa onda dobija i potporu tadašnjeg gradonačelnika, naravno, jel', kad ga dovedete u situaciju da mora dati potporu, on je da, i kad, kad je čovjek prepoznao da to stvarno ima smisla, nije on nama nikad vezivao ruke, ali objektivno govoreći, recimo, svatko od nas ima neki dio koji je odradio pod apsolutnom potporom i ovlasti Ante Županovića.

47:06⧉ To je, to je interesantna pojava kod, kod njih, jel'. Prostor Batižela, Tefa, zagađeno. E, tad je to. Problematično. Što radite tu, kakva plaža. Sad je to u njegovom mandatu, njegovim mandatima najperspektivniji prostor na kojem će niknuti novi Disneyland, gdje će doći netko tko će donijeti jedan šleper pun para

47:34⧉ i onda će sve o svom trošku napraviti, ono što je inače obveza grada i ono što je obveza privatnih investitora u svim normalnim realizacijama projekata. Naravno da od toga nema ništa, jer naravno da je to doživjelo fijasko. Ozbiljni ljudi čitaju Krležu, ne čitaju više Baruna Minhauzena, Baruna Minhauzena čitaju mala djeca. Ozbiljni ljudi čitaju ozbiljne autore. Ovo što Željko Burić prodaje kao priču građanima ovoga grada, to je čisti Barun Minhauzen, to je let na topovskoj kugli.

48:08⧉ Znači, projekt Batižele, odnosno taj prostor, ja to uopće ne bih nazivao projektom, taj prostor ima svoju svrhu, ima svoju perspektivu, njega se može vrlo jasno definirati upuom kojeg treba tek donijeti, koji još uvijek nije donesen, a on je obvezujući za sve buduće pothvate građevinske i u kojem jasno onda treba definirati sadržaj onako kako je to u interesu grada Šibenika i kako je to sukladno donesenoj strategiji grada. I pusti da onda vrijeme čini svoje.

48:41⧉ Sad već kad si spomenuo Batižele, kako ti se čini od tog cijelog projekta, to je opet zapelo nešto. Pa mislim, zapelo je na ovome o čemu ja pričam. Da, da, mislim, još, još je na ljeto je ova Nina, jel' se zove Nina Kursar, direktorica te. Ja gospođu ne znam. Mislim, već je, već je počela govoriti: "Joj, znate, u intervjuu za Slobodnu, joj, znate, mi imamo jako stroge standarde, to neće moći, teškoće biti udovoljiti." Ona je već kao da je unaprijed pripremala, na, na, već je unaprijed žalopojke davala, kao da, da je ovaj taj jedan jedini, kako se ono zvala, ona firma koja je bila kao zainteresirana za ulaganje, nije na kraju svu odustala. A sad znaš što, ajmo, ajmo otvoriti karte do kraja. Recimo da se napravio upu što je trebalo se napraviti, urbanistički plan uređenja kao najniži plan koji jasno definira na ono, definira točkasto sadržaj. Znači, on točno definira di može biti stambena zgrada, di može biti pothvat. Čekaj, ja nisam znao da nema ni to, ništa nema. Potrebno je donijeti izmjene.

49:41⧉ Potrebno je definirati dokument koji će upravo sadržavati sve ono što je interes grada i prema kojem će se izdavati građevinske dozvole. Nije li, recimo, bilo za očekivati da se to napravilo na normalan način i da se onda, naravno, raspisalo natječaj za prodaju ili za pravo grada, za prodaju onih segmenata prostora Tefa koji su određeni za stambenu namjenu?

50:09⧉ Zar mislite da se ne bi pojavile firme koje bi kupile taj prostor, koje bi sagradile zgrade, a onda principom ponude i potražnje smanjile cijenu kvadrata stambenog prostora u gradu Šibeniku, pa na taj način pomrsile račune nekim domaćim tajkunima? Vrlo je zgodno kad netko napravi zgradu da nema konkurencije. Onda može pitati. Da, jako se malo novih zgrada gradi. Onda, onda može pitati koliko god hoće za kvadrat. Da, jer kad nema ponude. Ako je potražnja u Šibeniku trenutno. Ako je potražnja u Šibeniku trenutno, recimo, per esempio, na primjer, 300 stanova, 400 stanova godišnje, vi napravite tih 300, 400 stanova, a nitko drugi ne napravi ništa.

50:57⧉ Da. U vas su, što kažu, stari Šibenčani i Paninošćice, vi krojite odijelo. I kako će to ići dalje? To će ići tako kako odlučuju građani u petom mjesecu. Što bi sad sad, da, da, da. To će ići. To će ići onako kako građani u petom mjesecu odluče. Što bi ti tu. Ja bih definitivno. Koja je tvoja vizija bila? Moja je vizija bila od početka da se tu napravi urbanistički plan koji će, u kojem će jasno biti definirano sukladno sadržaju. Jesi to baš onako po česticama, ono gdje će biti škola, gdje će biti komercijalni dućan i ne znam što. Doslovno, to je nekadašnji DPU, detaljni plan uređenja, sad je to izmjenama, mislim,

51:38⧉ nemojte me uzeti 100% jer nisam urbanista po struci, ali koliko pratim stvari, došlo je do nekih izmjena u zakonodavstvu, to je sad upu, urbanistički plan uređenja, di vi doslovno možete definirati u priobalnom dijelu turistička, hotelsko-turistička namjena, ne znam, u srednjem dijelu određeni javni sadržaj, a u onom dijelu koji kontaktira sa njivicama i onim stambenim četvrtima, kako je vrijeme stvorilo u Šibeniku, pa tako i u drugim gradovima, tu, recimo, stambenu namjenu.

52:10⧉ I kad vi to napravite, onda je dalje stvar vremena, kapitala, poduzetništva da kreće u, u projekte, u realizaciju određenih segmenata. Hoćeš ti očekivati da netko dođe i da donese s ovo, ne znam, milijardu američkih dolara i da ih potroši u Šibeniku i da onda još o svom trošku asfaltira i ceste, provuče kanalizaciju. Da, to je malo, malo mi je to bizarno. Zapravo, ja to u početku nisam ni skužio što oni traže. Znači, oni su tražili jednog investitora koji će šta, kompletno kvart napraviti. Mislim, ovako, jedna, jedna crtica. To mi zvuči totalno ludo. Oni su tražili u, u komunikaciji u svoje doba sa Prginom da se na poluotoku Mandalina naprave tri hotela, koliko pamtim. I ne znam što sve ne.

53:03⧉ Tu je jedna ekipa zgodna od dva dečka digla lipe pare, zvali su se Sinergijske solucije, pamtim dobro. Oni su poslovne prostore u Kalelargi koja je trgovački mrtva, u ono vrijeme oglašavali po početnoj cijeni mjesečnog najma od 15.000 kuna. I naravno da su svi izlozi bili u, u, u bilom kartonu. Jer nisu bili realni kao što nisu realni ni u ovome. I ovom metodom razmišljanja, koja nema veze s realnošću, tako razmišljaju samo ljudi koji sa svojih deset prstiju nisu nikad zaradili pet kuna ili pet eura,

53:42⧉ taj će prostor i dalje biti prazan. To Šibenčanima, to mora biti jasno, i plaćat će metar kvadratni stana za svoju djecu koja će trebati skučiti po cijeni suhog zlata. Jer će se na drugim lokacijama dešavati gradnje kao što se i dešavaju. I nije to nimalo naivna priča niti slučajna. Da, da.

54:12⧉ Znači, i ha, mislim da ćemo se načekati za taj kvart, tako mi se čini. Pa, na ovaj način ćemo se načekati sigurno, ako to svedete u, u, u sferu realnog. A jel se to može nekako, ne znam, particionirati, okej, ajmo sad, ne znam, izgraditi ceste, pa, pa onda donijeti taj upu, pa malo po malo nekako to. Pa vi pazite, vi uvijek imate prostora za, vi imate uvijek prostora za komunikaciju s investitorima ako ste im dali realne okvire koji njima omogućavaju fizibilni projekt. Da, naravno. Ekonomski isplativ. Da. Recimo, kad je poduzetnik, naj, najpoznatiji šibenski poduzetnikĆović radio one prve svoje zgrade na Biocima, onda se uspjelo na neki način izlobirati od njega da u sklopu tih radova odradi jedan dio radova koji su zapravo u svojoj naravi infrastrukturni radovi, jel', da malo potkreše onaj, one litice, pa smo onda mi dolje provukli, ne znam, nekakav trotoar prvi, pa onda, šta ja znam, kad su radili ovi Toguš, kad je, kad je radio onaj hotel, onda su i oni pomogli u jednom dijelu da se pristupni put uredi do,

55:22⧉ do samoga hotela, jel'. Mislim, uvijek mi možete, uvijek vi možete pregovarati sa investitorima, dobro, idete, okej, radit ćete to, mi sad, vama je u poslovnom interesu, jel', vama je u poslovnom interesu da, da, ovaj, se počne raditi to što ste zacrtali raditi, ali mi sad nismo potpuno financijski spremni da sve o vlastitom trošku napravimo ako nam ne pomognete, a čekat ćete, jel'. Sad, tu je, tu je umijeće, to je umijeće ratovanja, što bi rekao učitelj Sun. Sun. Tu morate, e, tu morate, ovaj, biti vješti, biti, imati mjeru, imati mjeru, pa ajde motivirati poduzetnika da napravi nešto za zajednicu. Ali ne možete doći i reći, mislim, platite, platite 200 i nešto eura metar kvadratni, cijene su stotinama eura. Ne, neću sad govoriti o egzaktnim brojkama jer ne pamtim baš sve, nešto sam bacio. Stotine eura za što? Za metar kvadratni na prostoru Tefa. Aha. Stotine eura. Ja ne tvrdim da čak to i ne vrijedi u prvom redu domora značajne pare po metru kvadratnom,

56:33⧉ ali onda još uz to uvjetujete da oni o svom trošku naprave sve ono što zapravo po zakonu morate napraviti vi. Da. I kad potegnete crtu, ja ne znam po kojoj cijeni bi netko trebao prodati metar stambene namjene ili poslovne namjene da mu se sve to jednog dana isplati. Ja sam skeptičan glede koncepta takvog, ja sam skeptičan glede mogućnosti da se sad za nekakav poslovni prostor u Kalelargi neku trgovinu cipela, bivšu ili nešto slično, traži par tisuća eura mjesečno najma, jer to jednostavno nitko ne može platiti.

57:11⧉ Da. Mi smo onda, recimo, u ono vrijeme kad smo zatekli sve te prostore gradske neiznajmljene, srezali sve te startne cijene na 50%, to je Županović prepustio baš meni osobno da vodim. Je li onda malo živnulo? Napunili smo sve bili prostore koji su u vlasništvu grada, koji su u vlasništvu grada. Sad vidim da se ponovo dešava, dešava obrnuti proces, ajde, Zagrebačka nešto egzistira, ali Kalelarga je počela polako ponovo imati bili papir.

57:43⧉ A je, zapravo, osim ugostiteljskih objekata, jedva išta i. Nešto egzistira sezonski i tradicionalno, zlatari koji su tamo, ono je u ulici. Ali vjerojatno je to njihov prostor, pa nekako to. E, ljudi su to davno kupili te prostore, pa onda tu. Kad nemaš najma, lakše. To funkcionira, točno, da. Ajmo mi na drugu vruću temu, spaljivanje otpada, kako to naši zovu, Energana, onako malo ufino, što ti misliš. Ja sam imao jednoga mornara, Bog mu pokoj dušu, ogroman čovječina je bio, Charlie su ga zvali, koji kad god bi nas uhvatilo nevrijeme, onda bi on meni rekao:"Šefe, da je ovo valjalo, ne bi nas dopalo." I ja se uvijek sjetim mog pokojnog Charlieja kad su takve priče, a onda prevrtim i film u glavi, sjetim se načina na koji sam ja eksplodirao kao u to doba dogradonačelnik Šibenika kad sam razgovarao sa sindikalcom koji je pokrivao djelatnike Fine radi se o Krešimiru Severu.

58:45⧉ Tad sam ja razgovarao s njim kao čovjek koji je do, do tada vodio nacionalni sindikat hrvatskih ribara, i, ali pro bonus, za razliku od ostalih sindikalnih vođa, za to nikad nisam naplatio niti jednu kunu honorara. Taj razgovor je bio vrlo neugodan. A bio je neugodan jer sindikat nije poduzeo ništa na oduzimanju radnih mjesta i funkcija Fine gradu Šibeniku i odvođenju istih u Zadar.

59:14⧉ Pa sam onda eksplodirao, Franko me uspio izvući iz ureda tadašnjeg šefa Carne Hrvatske, u Pavla Humboldta je bila centrala, sjećam se, u onoj zgradi gdje je danas Uprava ribarstva u Zagrebu, uspio me izvući van kada ne napravim nešto što ne bi bilo za pohvalu. Jer su nam uzimali carinu. Pa pamtim, u reformi sustava trgovačkih sudova kako su olako

59:43⧉ ukinuli trgovački sud u Šibeniku i prebacili ga u Zadar. Pa pamtim otpor Splićana kad se govorilo o formiranju sjedišta obalne straže kao zasebne službe, danas to de facto u kombinaciji servisiraju MUP i Ministarstvo obrane, ali onda je bilo razmišljanja da obalna straža bude poseban institut. I otpora Splićana da to ne bude u Splitu, nego da to bude u Šibeniku. Iako su sve bivše mornarice u zadnjih 200 godina na ovim prostorima zapovjedno mjesto za mornaricu imali upravo u Šibeniku.

1:00:23⧉ I sad se dešava nešto potpuno drugačije. Sad se dešava da bi Šibenik trebao graditi spalionicu koja u principu nije spalionica samo našeg otpada. Da to jeste, prostor za razgovor bi bio znatno uži. Nego se radi spalionica koja bi trebala zbrinjavati različite vrste otpada, prihvatljive za takvu vrstu obrade.

1:00:50⧉ Pa između ostalog se navodi i poljoprivredni otpad. U gradu koji je središte županije, u kojoj je valjda ostalo još toliko vrtala u kojima sad u pomidore da bi mogli stati na vaše i moje prste ruka. Kraj Dubrovačke županije koja ima dolinu Neretve, kraj Zadarske županije koja još uvijek ima poljoprivredne ravne kotare, kraj Splita koji producira kao veliki centar na Jadranu, na istočnoj obali Jadrana, ozbiljne količine svih vrsta otpada. Vidi vraga, Šibenik je najpodesniji.

1:01:26⧉ Čak i uz pretpostavku da se sav taj otpad, odnosno ne pretpostavku, nego činjenicu, treba dovoziti u Šibenik sa, opterećen sa cijenom transporta po jedinici količine. Dakle, svaka tona koja krene iz Dubrovačke županije, koja krene iz Like, koja krene iz Splita, na pode treba doći kamionom. Da, kako drukčije. Drugih, ja ne vidim drugih načina, osim ako se dečki ne sjete u korist helikoptera. To je valjda ipak skuplje. Ali nešto, nešto sam čuo da će se i željeznica graditi, jel' to. Željeznica se može, željeznica se može graditi. I bilo je to razmišljanje u naše doba, da se digne potencijal samih podaka u industrijske zone. Međutim, kad pogledate kako Hrvatska željeznica vodi računa o željezničkom kolodvoru, o čemu sam javno govorio prije par mjeseci, očekivati da će se baš tako brzo napraviti željeznički odvojak za, za samu industrijsku zonu Podi, meni je malo opet Minhauzensko, Minhauzenskova priča. S kažnjom teško. Teško. Meni se čini teško.

1:02:36⧉ U nekom realnom vremenu, možda jednom, možda jednom ako u Hrvatskoj, što bi bilo potpuno suvislo, željeznice dožive renesansu. Jer to je, recimo, jedan od načina povratak toj vrsti transporta, jedan od načina smanjenja emisije štetnih plinova u atmosferu i jedna od stvarnih zelenih politika. E, šta se čovječe, željeznica u nas potpuno zavela. Ali, dakle, da, da se ne, ne, da ne gubimo nit, sad se najedan put dešava da su svi ti koji su nas čerupali godinama, to spaljivanje smeća spremni prepustiti nama.

1:03:12⧉ A onda se ja sjetim one stare helenske:"Čuvaj se Danajaca kad ti darove donose." Da, da. Čuvaj se Danajaca kad ti darove donose. Onda se, onda malo razmislim pa se sjetim Černobila, sjetim se one tvornice u Indiji, boja i lakova koja je gorila, sjetim se, Fukushima, je li se Fukushima zvala, u Japanu. Pa dobro, nuklearna je ipak druga stvar. To je, to je na kraju i puno i sigurnija. Okej, okej, ali svi, svi slični objekti u svojim studijama imaju sve u superlativima. Sve oni jamče, sve oni garantiraju, sve je tu sjajno, divno i krasno. Incidenti se ipak događaju.

1:03:54⧉ Pozicionirati. Ta nuklearna je stvarno. Pozicionirati, pozicionirati takav objekt. Pozicionirati takav objekat nekih 6 kilometara od strogog centra grada, meni nije simpatično. Dopuštam da možda griješim. Drugo, način na kojem, na kojeg, na kojem se, na koji se zapravo dešavaju neke stvari u tom procesu je zabrinjavajuć indikativan i suspektan, ja bih rekao. Imate na predzadnjoj sjednici gradskog vijeća jednu od točaka dnevnog reda, vidi vraga tek 14. Ono, to obično je na 14. Obično je na 14. točki dnevnog reda imenovanje, ne znam, upravnog vijeća galerije Kršavan. Ono, bez podcjenjivanja, i to je zadatak, ali recimo, nije to tema koja je u fokusu.

1:04:52⧉ I sad imate točku 14. dnevnog reda i piše izdavanje zadužnice. I ne piše o dnevnom redu ništa više. Ja nikad kraći naslov točke dnevnog reda, a u gradskom vijeću sam od 2005. godine prisutan donedavno, jel'. Nikad kraćeg naslova točke dnevnog reda, izdavanje zadužnice. Kakve zadužnice? Grad Šibenik donosi, gradsko vijeće je donijelo odluku da grad Šibenik izdaje zadužnicu u iznosu od približno 3 milijuna eura za potrebe financiranja, odnosno pokrića financijskoga projektne dokumentacije, studija i svega ostaloga što treba napraviti da bi se. Da, to je samo početni neki korak, da.

1:05:37⧉ Ostaje otvoreno pitanje da li takva vrsta objekta, koji objekat posebne namjene, treba biti i prostorno-planski definirana. Da li u prostornim planovima relevantnim grada Šibenika postoje pretpostavke da se izda građevinska dozvola za takav objekat? Ako ne postoji, a ovom odlukom se onda što prejudiciraju buduće odluke gradskog vijeća. Sve se to odrađivalo u tišini dok se nije počelo nešto od strane oporbe, eto, neaktivne, nešto ipak o tome. A mislim, ja sam trubio o tome, to, dosta se ljudi zgražalo na to, prilaze mi ljudi, ovaj, kaže. Ti si o tome, ti si o tome pisao, pa su i neki naši kolege iz drugih stranaka i mi sami. Ne, ne, ne, ne kažem da oporba, ne, oporba je tu dosta dobro odradila, samo.

1:06:26⧉ Otvorilo se pitanje. E, sad kad se otvorilo pitanje, sad kad smo, sad kad se otvorilo pitanje, sad se organizirala naprasno ekskurzija novinara, pojedinih gradskih vijećnika. Galića, tajnika. A, išli su dečki u Bolzano, pojeli su dobre špagete s vongolama, popili su čašu Chiantija, bilo im je sigurno lipo i simpatično druženje na putu. Ja volim Italiju, posebno taj dio gdje je, ovaj, i Bolzano.

1:06:57⧉ I što da vam kažem, ja smatram da za takve stvari mora postojati većinska volja građana ovog grada. Da o takvim stvarima treba apsolutno transparentno komunicirati s javnošću i sa, sa, sa vlastitim građanima. Stavljati to pod 14. točku dnevnog reda, onako da ispod radara prođe. Pa znali su oni da će to, da će se ljudi onako striješiti na to i onda su. To, to definitivno. I još je sad, brzo su izbori i boje se oni toga. To definitivno nije, nije dobro. Drugo, velim, meni nikako da, da niko da objasni koji će to točno imati benefit građanima Šibenika. Evo, sad sam baš na, na stranici sam prije par sati stavio klip Joška Jurića, kaže on: "Ovo je tehnologija budućnosti." Kao prvo, nije, to je još iz početka 20. stoljeća postoje takve spaljionice, kako, tehnologija budućnosti koja će velike benefite dovesti Šibeniku, ali ne kaže kakve. Kad će više netko objasniti. Ajmo, ajmo mi biti šibenski trivijalni. Ja, jednostavni, jel', pošibenski, ne trivijalni, krivi lapsus.

1:08:06⧉ Moj lapsus. Ajmo mi biti šibenski, jednostavni, direktni. Ja nisam inženjer tog profila, da govorim o tehničkim rješenjima, ali sam inženjer biotehnoloških znanosti i svaka vrsta takvog pogona u slučaju lošeg gospodarenja ili greške strojarske struke, tehničke struke, struke u projektiranju ili u upravljanju, može imati velike posljedice za okoliš. I za zdravlje građana i za ispravnost hrane koja u nekom perimetru oko spalionice se uzgaja, mislim, to se radi doslovno na, na rubnom dijelu Donjeg Polja.

1:08:49⧉ Pričati o, o koristi grada Šibenika, ako je grad Šibenik došao na to da svoju gospodarsku perspektivu temelji na spaljivanju tuđeg smeća, onda je netko gadno zabrljao stvari. Ne, to će se koristiti za, za tu industriju, nekakve fotonaponskećelijeće raditi i takve neke stvari. Fotonaponskećelije. Nećemo imati jeftiniju struju od toga, ukratko. Fotonaponskećelije na Podima u nekoj masovnoj proizvodnji pokraj Kine,

1:09:22⧉ možda, ali ne bi se kladio. 600.000 kvadrata koji su za kikiriki prodani ekipi koja vodi firmu čiji je promet otprilike petina godišnjeg, ili desetina godišnjeg prometa moga broda, ribarskog, starog od 14 metara. A dobro, mislim, tamo Hofer Iza, to, oni su prava, pravo ime. Njemačka korporacija, oni su valjda koji daju pare i. Oni su valjda koji daju pare, ali mi nismo s tim ljudima razgovarali. Ja bih volio da se netko, da se predsjednik uprave te firme pojavi u Šibeniku i da izađe u javnost šibensku i reče građanima: "Da, mi, mi, firma ta i ta, imamo ambiciju graditi kod vas na Podima." Onda bih ja popio tu priču. Ali dok mi dolaze frajeri kojima je temeljni kapital vrijedi manje od moje mriže za lov škampi.

1:10:12⧉ Vrijedi manje od moje mriže nove za loviti škampe, i dozvolite da sam skeptičan. Baš sam čitao neki članak u. I, i dozvolite da procijenim da iz 600.000 kvadrata treba za buduće špekulantske poslove i za eventualno postavljanje fotonaponskihćelija, odnosno solarne elektrane. Zato bi im sjajno došla, a baš lipo, ono, ne moraju voziti negdje u brdo do svojih solara, nego fino dođu u zonu u koju su Šibenčani ulupali desetke milijona kuna, sad već bi to mogli preračunavati u eure.

1:10:45⧉ U eure, da. U koji je nacionalna razina Hrvatska država ulupala isto tako kroz donacije gradu Šibeniku i support. Za izgraditi infrastrukturu, za napraviti stvarno poduzetničku zonu koja je to i postala s vremenom. Nemojmo uopće podcjenjivati vrijednost Poda za šibensko gospodarstvo, ona je enormna. I donijeti odluku da to date tako ekipi frajera, velim, kojima je godišnji promet na razini

1:11:12⧉ prodavača kestena u Ilici, ono, sezonski koliko čovjek proda. A, porast će valjda kad krenu. A u isto vrijeme, davajući njima kompletni resurs Poda zapravo zapečati budućnost svih postojećih šibenskih poduzetnika koji su imali ambiciju tamo širiti svoj biznis i, i zapravo onemogućiti mlađim generacijama Šibenčana da se poduzetništvom počnu baviti upravo u svojoj poduzetničkoj zoni. Jer smo mi to dali nekima koji su obećali da će nešto napraviti, što dovesti 5.000 radnika. Koji će to 5.000 Šibenčana raditi na Podima? Za koga mi to radimo? A, nema, ne mogu se naći ljudi za išta. Dakle, cijela ta priča sa Vali Solarisom u kombinaciji s ON Energanom je nešto što se meni osobno ne dopada.

1:12:01⧉ To je moj stav. Pa sad, građani koji gledaju ovaj naš razgovor, koji će gledati ovaj naš razgovor, neka procijene je li razmišljaju slično Petru Baranoviću ili razmišljaju slično Jošku Juri ću, odnosno Danijelu Mileti i, i Željku Buriću. Pa da, ko da oni znaju, oni su došli tamo u taj Bolzano i što. Najbolje da će im taj sad direktor te spalionice reći, znate, ima tu i problema kojih ja ne sumnjam da ima, mora imati. Svaka tehnologija ima i svoju nekakvu negativnu stranu. Sigurno im nije spominjao, nego ono, kao, zrak je čišći otkad, kako može biti čišći, majke ti mile, ono, kojom to točno magijom. Svaki muja svoga konja fali, Bog vam da zdravlja. Da, da, naravno, mislim. Okej, ja čak izričito ne tvrdim da ta tehnologija nije na, na jednoj zavidnoj razini, da ona ne jamči prilično sigurnost u eksploataciji tog pogona sutra, ali završavam ponovo s onim da kad nam Danajci čitaju Zadrani, Splićani, posebno Zadrani Splićani, ali ostatak Hrvatske, jer to bi trebala biti prva takva u Hrvatskoj, kad nam oni to tako lako prepuštaju, nisam siguran koliko je mudro to

1:13:15⧉ prihvatiti. I nekakve EU smjernice inače kažu da se treba maknuti od toga, to proizvodi hrpu CO2 i tako dalje i tako dalje. Onda još u ovom Forbesovom nekom članku, Forbes Hrvatska, taj neki iz Fraunhofera govori kao super je što će se koristiti zeleni vodik za ovo, a inače za dobiti vodik treba elektroliza, hrpa struje, i cijela poanta je da se ta struja, da bi bilo stvarno zeleni vodik, da dođe, ne znam, iz hidroelektrana, iz solarne i takvih stvari, a ne spaljivanjem ičega. To nije zeleno. Znači, već je nas u samom startu, imam dojam da je netko muljaža. Formula, formula za sprječavanje zagađenja, šibenski rečeno, balote zemaljske, je vrlo jednostavna. Ja pamtim vrijeme kad smo kod Ica išli sa staklenom bocom od mineralne i staklenom bocom od Jure, odnosno Debita, što je već ko pija doma, staklenim bocama od pive u dućan, vratili bi ambalažu i uzeli bi ono što nam treba. Kad su naše babe s krtolima išle na pazar i kad je najlonska kesa bila rijetkost, kad su čajne kobasice i zimske salame u dućanima, onako, bez onog plastičnog

1:14:26⧉ omota, visile na onim kukama i cijeli dućan je čarobno mirisao po tim kobasicama. Ta ista Europska unija koja danas razbija glavu i nama prodaje priču o zelenoj tranziciji, potencira potpuno nepotrebnu proizvodnju, distribuciju i upotrebu plastike. Potpuno nepotrebnu. Svi ti frajeri koji se idu u tin, WWF, što ja znam, tim zelenim

1:14:55⧉ institucijama, udrugama, agencijama, na sastanke dolaze sa džipovima kojima motorima je po 200 konja. Ma da, i na, na. Mislim, potpuno nepotrebno. Na sastanke gdje svi sa svojim lažnim cipelama. I nakon, i nakon tih sastanaka mrtvo ladno sidnu u to auto od 200 konja, odu do Lomitija na skijanje ne pitajući se koliko se šume iskrčilo da bi njihovo dupe moglo sa vrva krompaca spustiti se dolje u, u ovaj, u, do hotela, jel', do kraja staze.

1:15:25⧉ Znači, licemjerje na prostoru Europe doseglo neslućene razmjere. Zapravo je sad već na razini uvrede inteligencije prosječnog građanina Europske unije. I sad mi ćemo rješavati način, ne, ne, nećemo rješavati zagađenje plastikom na način da smanjimo upotrebu plastike, da propišemo određene stvari, da ispoštujemo čak i određene odluke hrvatske vlade koja je prije, ja to dobro pamtim, četiri godine, donijela odluku da se povlače najlonske kese iz trgovačkih lanaca.

1:15:55⧉ Doista u bilo koji trgovački lanac nitko nije povukao nikakve najlonske kese, iste one kese koje smo koristili prije sedam godina, osam godina su i danas na kasama. Jedino što se desilo, e, imate promjenu da vi možete kupiti po većoj cijeni, papirnatu. Pa ćete onda vi na svojoj osnovu vlastite savjesti koristiti papirnate vrećice koje su biorazgradive, a nećete koristiti plastične. E, sad, u takvom, u takvom ozračju, u takvom modelu, u takvoj paradigmi

1:16:25⧉ produciranja otpada u potrošačkoj paradigmi, konzumenskoj, koju mi danas živimo, svo to smeće ili određene vrste tog smeća, dopuštam da možda ono što nije predviđeno neće biti oporabljeno na području Poda, to bi trebalo završiti u Šibeniku. Ja bih volio da se mi u Šibeniku bavimo drugim stvarima. Imamo potencijala, imamo prostora, imamo mogućnosti, ima dovoljno uočenih propusta u hrvatskom gospodarstvu, dovoljno niša u kojima bi mi mogli naći svoje mjesto među prvima, pa dominirati u budućnosti. Proizvodnja hrane, odgovorno gospodarenje vodom, turizam na jedan, na jedan promišljeniji i, i, i ekonomski isplativiji način nego milanje bezličnog betona, nego malo ipak to dignuti na, na pametniju razinu.

1:17:28⧉ Vratiti se moru, vratiti se stvaranju stvarnih vrijednosti. Imamo mi prostora za ovo populacije koliko nas je ostalo i koliko će nas u budućnosti biti. Graditi neke kule oblacima ili graditi pogone u kojima ćemo biti prisiljeni da bi oni, da bi oni funkcionirali, dovesti, ja nisam ksenofob i vrlo su mi simpatični ovi ljudi koji su došli iz dalekih destinacija svoj kruh zarađivati u Šibenik, u ovom dijelu gospodarstva u kojem su oni nama nužni. Apsolutno, da. Ali ću biti vrlo iskren. Da bi bio sretan da sutra živim u gradu u kojem dominiraju neki drugi ljudi, neke druge kulture, i koji bi s vremenom eliminirali ono moje šibensko koje ja volim i u kojem ja uživam, ne bi. I o tome, i o tome detalju treba razmišljati kad se promišlja budućnost. Nije meni to svejedno kad razmislim, stvarno nemam ništa protiv tih ljudi. Ništa, dapače, vrlo su mi simpatični, dođu često kod mene uzesti, jer i jedan dio njih dolazi iz prostora koji imaju kulturu konzumacije plodova mora, dođu kod mene kupiti, dođu kupiti ribe, proćavrljamo, ajde, bit ću iskren, daj

1:18:41⧉ im malo i, i, i popusta. Ono, jadni, mislim, ljudi su došli trbuhom. Oni skromno dosta žive i vraćaju dosta. Skromni su, došli su trbuhom za kruhom i, i gledaju da ušparaju svaki euro, onda se oni sa mnom pogađaju što se drugi kupci naši ne pogađaju, ja imam doduše korektne cijene, i onda ja njima i tu korektnu cijenu spustim na kraju, oni dođu, oni dođu zadnji. A to je njima, mislim, i u kulturi da se cijenka sa. E, ajde, mislim, na pijaci ili kod prodavača. Imamo potrebu, realno, mi imamo potrebu u Šibeniku, možda danas je to već i četveroznamenkasta brojka stranih radnika, ali nemojmo da postane petoznamenkasta. Jer tad ćemo mi prestati biti Šibenik, postat ćemo nekakva.

1:19:24⧉ Da, da. Sredina koja više neće imati svoj identitet, svoj šarm, onaj svoj sadržaj, esenciju koju ima danas. To ću samo vratiti na spalionicu, na brzinu. Znači, bit će tematska sjednica kad, u petak? U petak je tematska sjednica. I koja li ima nekakva, hoće li se dovesti neki stručnjaci, hoće li, kako će to izgledati? To bi, to bi pitanje trebali uputiti predsjedniku gradskog vijeća i eventualno gradonačelniku, njegovom zamjeniku, što oni planiraju. Meni je teško sad ovog momenta reći, poglavito stoga što ja i nisam u ovom mandatu gradski vijećnik. Da.

1:20:00⧉ Međutim, da će oporba imati sigurno određenih pitanja, argumentiranih pitanja, suvislih pitanja. To se treba pripremiti dobro. Da se pripremaju, ljudi pripremaju se i bit će interesantno vidjeti što će se na toj sjednici iznijeti, što će isplivati na površinu. Nakon toga možemo nastaviti ovaj dijalog o spalionici. Da, da. Kako, kako ti komentiraš kamere? Sad je to već malo, znam da je sad to već malo hladnija tema, ali to je dosta, bure, nekako diglo. Ja, mislim, da li je, da li je to bilo, bio dobar potez za Šibenik? Ja, u tome nastojim kao u ostalom i u svemu drugom biti realan.

1:20:42⧉ Kamera kao sredstvo, moderno, moderne, moderni način kontrole prostora i, i, i procesa događanja u, u, u vremenu i prostoru, nije, nije ona problem ako se to radi smjerom i ako se to radi na normalan način. Dakle, postavljanje kamera, posebno na nekim kritičnim točkama za kontrolu prometa generalno i kontrolu prometa u mirovanju, odnosno parkiranja, je potez okej.

1:21:20⧉ Međutim, ono što se desilo u Šibeniku je jedna druga priča, priča koja ima jedan aspekt, ja bih rekao, nepoštivanja kriterija. Ne možete potrošiti 20 milijuna kuna na kamere a da pri tome niste neke druge osnovne stvari, a njih je čitav niz, napravili, proveli, sagradili, realizirali, a onda nakon što ste to na takvoj razini postavljanja kamera, dakle, vi de facto u Šibeniku se više ne možete kretati ako niste pod nadzorom. Taj nadzor može biti korišten samo za kontrolu prometa, ali dopušta mi da primijetim. To je policija voli za, za rješavanje svojih problema. Da, ali dopušta mi da primijetim da on može biti zloupotrebljen, da je on zapravo uvod u jedno vrijeme i u jednu filozofiju življenja koja, koju mi kolokvijalno nazivamo Big Brother.

1:22:22⧉ Da, to se sad često šali, kako se zove Big Brother. Ja, ja, društvo u kojem će svaki moj potez, svaki moj korak, svaki moj socijalni kontakt, svaka moja grimasa biti zabilježena kamerom gdje će netko iza nekog ekrana buljiti. Ne volim. Takva je priča bila na jednom od sastanaka u kabinetu bivše ministrice poljoprivrede Marije Vučković, kad su došli na ideju da bi oni na ribarske brodove, osim što mi imamo Blue Box i što smo kontrolirani preko satelita u svakom trenutku, di se krećemo, kud smo, kojom brzinom. A to su svi brodovi, ako se ne varam. Nisu svi, ali. Znam da je i od jednog frenda jedrilica neka sportska, isto ima to. Ima, to je proizvoljno, dragovoljno ostavio.

1:23:03⧉ Pa to i nije loše, ako se. I kad je došla, kad su došli na ideju da bi oni išli i na to da stavu kamere nama na brodove, pa da onda oni u Upravi ribarstva gore u nekom monitoring centru gledaju kako, što mi radimo na brodu. Zašto? Pa da će i na taj način još dodatno kontrolirati, je li, ribarimo u skladu sa. Čekaj, pa koliko ima koća i ribarskih brodova u Hrvatskoj? Još ima. Tko bi to pratio sve i kako i zašto. Recimo, relevantnih brodova ima još nekih oko. Je li to kao zbog krivolova je bilo ili? Pa zbog, da, zbog kršenja zakona o morskom ribarstvu, ali što je potpuno. Naime, vi kamerom ne možete vidjeti da li je brod na ovoj poziciji ili onoj poziciji, možete vidjeti što ja radim tog trenutka. Da, da. Onda sam njima postavio dva pitanja.

1:23:45⧉ Rekao sam, kanite li vi staviti u svoje kancelarije kamere da mi vidimo tko kod vas dolazi, jer imamo informacije da dolaze ljudi koji ne bi trebali biti primljeni na toj razini, jer tu nemaju kao takvi što raditi. A drugo, još gore je, da li ste upoznati s činjenicom da moj brod, recimo, koji je sagrađen jako davno i većina, veliki broj ribarskih brodova u Hrvatskoj nemaju WC?

1:24:16⧉ Da, to mislim. Znam što hoćeš reći. Ja kažem njima, mislim, a opet, poštivajući načelo nediskriminatornosti u tim monitoring centrima u Splitu i u Zagrebu, rade i cure. I sad ja velim, što će se desiti kad nekom od mojih ljudi pripne? A što će se pak desiti ako im ja zapovijedim kao protivnik te ideje da od 1.6. do 1.9. na brodu mogu raditi isključivo samo goli? Ostavite se budalaština. Da, to je stvarno glupa ideja. I da se vratimo na Šibenik. Staviti kamere, okej, na određene lokacije, može se to argumentirati potrebom da se kvalitetnije, zna, znali su se kritične točke u Šibeniku.

1:24:57⧉ Međutim, postaviti 20 milijuna kuna kamera dok god. A postavili su oko 250 i više i vidim da su ih još novih dosta stavili. Do, do, dokle, dokle su još uvijek djeca u Vrpolju u školi koja je napravljena u doba kralja Aleksandra Karađorđevića, za njegovog života, ne nakon što smo ga koknuli u Marseille. Paviljonski, zgrade iz 28., iz 32., nikakvi pedagoški uvjeti, nikakvi sigurnosni uvjeti. E, zato nismo našli novce, ali smo našli novce za kamere. A onda se puste kamere, tiho se puste kamere, i onda se sidne u čeku, ko lovci na vepra, i pusti se jedan mjesec, drugi mjesec, treći, i onda iza toga krenete sa 25 i više tisuća. Ali da budem samo đavolji advokat na, na trenutak, oni su bili najavili da će, da će početi kažnjavati, znači nisu govorili da će. Da su oni odmah počeli kažnjavati. I mislim da je problem bio logistički. Da su oni. Znači, ako bi ti toliko tih kazni ispisao, to su oni, poslali su Apis da, da radi, i to su bile puste. Da su oni, ne, ne, postoje i u stvari kod kojih se. Ja čak mislim da nisu namjerno to čekali, ali je na kraju se skupilo više.

1:26:07⧉ Ja mislim da su napravili veliki bezobrazluk, jer poslati nekom na adresu 30 globa. Je, to. Ne, to nema argumenta. Treba da biti i 30 upozorenja. Ma trebalo je, trebalo je biti najprije upozorenje. Jer nije za cilj bilo naplatiti 25 tisuća puta toliko. Ma da, nisu imali poslati u, za jedan dan što je, mislim, to je sum. Ima, ima, imali ste slučajeve gdje su ljudi koji žive od transporta, putnika, taksisti, dobivali po 30, 20, distributeri, dečko koji radi u GLS-u je dobio, ne znam, jedan šofer kamiona, radi u GLS-u, on mora stati i isporučiti paket. To mi je okej da staju. Ovi što idu po pekaru po burek, to mi nije okej. Pa tek nakon što se digla bura u javnosti, tek nakon što se digla bura u javnosti se napravio određeni step back kad je u pitanju funkcioniranje pošte, taksi službe. Na press konferenciji, na, na, na našu primjedbu da su se prije uvođenja kamera trebale napraviti određene zaustavne točke za distribuciju i za taksije, onda se na jedan put poslije 10 dana pojavila takva točka kod sata na Mulu Krke, pojavilo se na još nekim lokacijama, da se osigura prostor di će se te vrste

1:27:20⧉ transportnih vozila zaustavljati da bi mogli normalno raditi svoj promet. Dakle, nije kamera kupljena da nekom naplati 30 globa u jednom trenutku za nešto što je prekršaj, ali budimo realni, obzirom na sve što se dešava u ovoj zemlji, to su benigne, benigna kršenja propisa, na kraju su postala vrlo gadna za pojedine građane, nego je to, taj sustav uvođenja reda u prometu u mirovanju trebao počivati na jednom, jednoj pristojnoj komunikaciji, pristojnom, posloženom protokolu postupanja, najprije opomena, pa onda globa prva, pa ako si to ignorirao, onda mi nemoj drugu globu naplatiti 15 eura, naplati mi je 50, a treću mi naplati 200. Znači da sam stvarno bezprizoran građanin koji ne poštiva propise i, i kulturu ponašanja u lokalnoj sredini u kojoj živim. Samo bih rekao da u nekim slučajevima nisu benigni kršenje propisa, meni je, kad smo prije emisije pričali kako je stranica. Govorimo generalno. Kako je stranica krenula, tipa nogostupi i to, mislim, ja razumijem, nemaju ljudi di,

1:28:31⧉ ovo, ono, ali. A nemam ja gdje šetati sa djetetom i. Ne, ne, ne bih želio da me se krivo shvati. Ja sam zagovornik uvođenja reda. Da, da. Mislim, u konačnici, prvog prometnog redara smo mi kao zaposlenika grada Šibenika tad, prvog prometnog redara smo zaposlili. Ozbiljno? Da. A dobro, prije je policija rješavala više prometnog redara. Tako je. Uvođenje prometnog redara u okviru komunalnog redarstva grada Šibenika, prvi prometni redar koji je prošao obuku je bio zaposlen, a onda kasnije i još neki dečki, u naše doba, kad je gradska uprava u 4 godine narasla samo za jednog zaposlenog. A onda je došao doktor i onda je sad ih ima malo manje. Mekalusa. Malo manje, malo manje od ovih Korejaca koji su otišli u Ukrajinu.

1:29:18⧉ Super. Ej, a ovaj, ovi privatni vrtići, jesi pratio što se tu događa? Pratim ja dosta, dosta je to problem. Imao sam na emisiji gospođu Franku i baš je bio zanimljiv razgovor o svemu tome. Dakle, kako je to izgledalo kad si, kad si ti bio na. Isto je postojao problem. Postojao je isti problem. Postojao je problem da subvencije koje je gradski proračun spreman dati privatnim vrtićima su uvijek nedostatne, to, to, u tom iznosu, da zapravo su privatni vrtići prisiljeni da pružaju zadanu kvalitetu usluge po cijeni koja je znatno niža

1:30:00⧉ po glavi djeteta nego što je to u gradskim vrtićima. Mislim da. Da, da, subvencija po djetetu je puno manja. Cijena, cijena, recimo, ono doba. Tipa tri puta manja. Koliko, pa, dva, dva do dva i pol puta je bila manja. Ne znam da li se sad nekakvim korekcijama u zadnje vrijeme to nešto malo ublažilo. Mrvicu. Ali, a mrvicu, ali to je još uvijek nedostatno. Dakle, istina je prava da sustav gradskih vrtića, recimo, sad potroši

1:30:27⧉ pet i nešto, šest milijuna kuna. Tu ima nešto investicijskog održavanja i svega ostalog, ali to u konačnici imaju i vlasnici privatnih vrtića. Mislim, i oni su morali opremiti neke prostore, kupiti neki inventar, uložiti u građevinske radove. Ljudi su dizali kredite, stavljali svoju imovinu pod hipoteku da bi pokrenuli taj posao koji je u tom momentu bio društveno potreban i koristan gradu Šibeniku. Grad Šibenik ni danas. Da, mislim da u privatnim vrtićima oko 500 djece sve skupa. 550 je bilo, mislim, 550 prošle i preprošle godine upisano. Grad Šibenik ni danas i još dugo godina neće biti u stanju da vlastitim sredstvima stvori sustav gradskih vrtića, pa da im privatni vrtići postanu višak. Privatni vrtići su nastali kao rezultat poduzetničkog mentaliteta nekih ljudi u toj stručnoj sferi, dakle ljudi koji su radili u predškolskom odgoju i koji su u ovom našem vremenu, u ovoj gospodarsko-društvenoj paradigmi, odlučili se poduzetništvom baviti na taj način da naprave vrtić i da tako zarade i

1:31:41⧉ nešto više nego što su zarađivali kao obični djelatnici u javnom sustavu. Oni su popunili rupe i, i zapravo amortizirali nemogućnost grada da odgovori na ono što se zove mreža dječjih vrtića. To je jedan dokument koji ima regulacijski karakter, koji se referira na stvarne potrebe u prostoru i kojima, recimo, kaže da, ne znam, dječji vrtić mora postojati u zatvoru za područje, ne znam, zatvora rasne.

1:32:09⧉ Govorim, na primjer, je li, da baldekin mora imati dva vrtića, da, ne znam, Vidici mora imati dva vrtića, da Šubićevac mora imati dva vrtića, i sad tri vrtića. Sad prema taj, taj dokument prati koliko je, na koji način je distribucija djece, polaznika predškolskog odgoja u prostoru, i on kvantificira kolike su potrebe, točkasto, na određenim lokacijama. I vi to morate, naravno, da bi odgovorili tom zadatku, vi morate imati mogućnost da materijalno, financijski to popratite, sagradite dovoljne kapacitete i zaposlite dovoljan broj ljudi koji će to sukladno pedagoškim standardima predškolskom, koji su zacrtani u tom dijelu, u predškolskom odgoju, koji će to odraditi. Šibenik to nije mogao prije, Šibenik to ne može još uvijek danas. Određene stvari se pokušavaju na pogrešan način, nabijanjem većeg broja djece u pojedina odjeljenja, što stvara i nezadovoljstvo, opravdano nezadovoljstvo djelatnica gradskih vrtića, jer ne mogu normalno raditi svoj posao.

1:33:20⧉ I krenuo se u nekakav obračun sa, sa privatnicima kao da su klasni neprijatelji. A je, da, dosta su ih đonom. Pa, mislim, jedna razina komunikacije koja je isproducirala, ne samo kad su vrtići u pitanju, nego i druge stvari, nešto što se nije dešavalo prije, ni Nedi Klarić, a ni nama, a to je da nam građani dolaze pod prozor. Mi to nismo imali, taj slučaj, mada je ovaj problem postojao i tad. Mi smo tad digli nešto malo tu glavarinu, nisu bila vremena tako bogata, nije bilo europskih novaca u ovoj količini za određene stvari. Proračun grada je bio realno siromašniji, ali smo imali jednu razinu komunikacije koja je bila normalna i, i s poštovanjem prema tim ljudima. Mislim, meni kao dogradonačelniku koji se borio s tim problemom, nije palo na pamet da komuniciram u javnosti prema vlasnicima privatnih vrtića kako je on to napravio. Ja sam te ljude primao, uopće ne pamtim više koliko puta, u svoj ured, pristojno ih primio, sija, sasluša, porazgovara s njima, objasni im mogućnosti.

1:34:32⧉ Pokušavali smo i na neke druge načine pomoći, ali nismo stvarali konflikt. Ovdje se desio jedan konflikt di se te ljude prikazalo i s njima komuniciralo na jednoj razini koju ja ne pozdravljam. Eto, to je, to je moj komentar te sage. A ovaj, reci mi, Sitno Donje, to ste dosta pressica radili, ali ne samo Sitno Donje, nego. A tu je bilo i Caprije. Da, da, općenito, nekako je, imam dojam da je sve van Šibenika je dosta. Tu je bilo i Caprije, tu, tu su objektivno i zatoni raslina, i tu je zapravo prava istina o kvaliteti vođenja grada i kvaliteti trošenja novaca, jer problem je u potrošiti u Sitnom Donjem, ne znam, 50.000 eura ili 100.000 eura, a onda u okviru projekta Centar Koralja Zlarin kupite katamaran koji ničemu ne služi. Ničega ni ne vidim di je vezan i. Sad, kad, kad su ga okrpali nakon što ga je vitar izrazbijao prošlu zimu, sad su ga negdje, ovaj, mislim da je u Vrnaži vezan. Mislim da je vezan u Vrnaži, koji je u startu koštao 400.000 eura, a

1:35:45⧉ košta će i svake godine. A to traje već godinu. U održavanju, troškovi priveza, servisa, održavanja, sutra eventualno, ako dođu, kad smo ga već kupili, ako zaposlimo jednog maritima da vodi računa o njemu i da ga on vozi, pa da nešto eventualno obavlja s njim, košta će on par desetaka tisuća eura godišnje. A sigurno, brodovi su skupa igračka. I onda, recimo, evo, to je jedan primjer, ne znam, tvrđava kulture, na jedan put 70 zaposlenih.

1:36:17⧉ Oni su bili stvarno sjajna priča, bili su stvarno dosta pametni. Ja, ali pazite, svaku sjajnu priču je, svaku sjajnu priču je ovaj stranački dvojac koji funkcionira na jednoj vrlo prepoznatljivoj paradigmi, pretvorio u katastrofu. Imate 50 mladih momaka koji su zadnje tri godine, ja mislim, ušli u gradski parking, koji su trebali biti vrsni zanatlije, keramičari, električari, mehaničari. Oni će cijeli svoj život proboraviti u kiosku za naplatu parkinga, radeći za jednu skromnu plaću koja će im omogućiti samo životarenje.

1:36:51⧉ Dakle, umjesto da smo tu zaposlili eventualno u onom potrebnom broju ljude koji imaju još par godina do penzije, propala je firma, moraju još odraditi pet godina radnog staža, imaju loše zdravlje, mi najbolje mlade ljude, najkvalitetniji kadar guramo potpuno van zdrave pameti u takvu djelatnost. Tako i, i, i ovo, je li, tvrđava kulture 4.200.000 eura, čini mi se. Mislim da je ipak manje, ali dosta. Nešto manje, pa dobro, ukupna izdvajanja, nešto je i investicijskog karaktera.

1:37:32⧉ A s druge strane, nemate, nemate za u Sitnom Donjem napraviti, ne znam, nogostup, koliko sam pratio tvoje članke. Pa imate priču o, o ideji da se ugasi, najprije idete s idejom da ugasite školu u Sitnom, koju ide nekih 30, 40 djece. Ne, više, više. Čak i više sad. A onda. Mislim, 50, 60, tako nešto. A onda kad ste, kad ste, moram reći, usrali libre u Capriju, jer niste izvršili obvezu i doveli ste županijsku lučku upravu u vrlo neugodnu situaciju, koja je temeljem jasno potpisanog očitovanja, koje ima svoj urudžbeni broj i klasu, koje je potpisao gradonačelnik Željko Burić 2018. godine, se obvezala do budućeg trajektnog pristaništa napraviti prilaznu cestu. E, vidio sam taj dokument, da. Nakon što to niste napravili, i nakon što su se u takvim okolnostima, po izgradnji trajektnog pristaništa Caprija, ni potpuno opravdano pobunili, nakon što ste to doveli do, do, do, do razine toga da je još samo falilo da policija krene pendrecima uredovati, sad pokušavate pred izbore se

1:38:44⧉ umiliti i onda otvorite školu, što je meni simpatično. Škola je otvorena za dečka kojeg ja osobno znam. Aha. Dakle, za unuka mog najboljeg prijatelja. I za dijete koje obožava život na otoku i koje će jednog dana biti sigurno ribar, pa je meni još posebno drag. Sutra će ići u tu školu i njegova braća. I otvorili ste školu, i to je dobro da ste otvorili, dali ste šansu Capriju da na njemu živi mladi ljudi i da se na njemu rađaju djeca. Ja to pozdravljam. Eto, to je odluka Željka Burića koju ja pozdravljam, ali je napravio isključivo zato

1:39:23⧉ što je napravio veliku grešku, nepostupanje, neispunjenje obveze i nečinjenje, a na koju se obaveza pismeno, službenim dokumentom. Ali, ali. A onda, u isto vrijeme, odnosno par mjeseci prije toga, razmišljate kako ćete raditi školu u Vrpolju na način da onda zatvorite područnu školu u Sitnom,

1:39:49⧉ u kojem ima života, u kojem ima mladih obitelji. I koje bi moglo, uz dobro razmišljanje, dobro promišljenu politiku budućnosti, živjeti još više mladih obitelji. Jer turizam koji galopira u Šibeniku uzima životni prostor rezidentima, i recimo, jednom dijelu mladih ljudi je možda simpatičnija ideja da dobiju tamo sutra povoljne uvjete života, da idu živjeti u Sitno Donje. Pa da, tamo je povezano i vlakom. Da idu živjeti u zaton, da idu ponovo živjeti u Raslinu, da idu živjeti na Lozovac.

1:40:22⧉ Mi moramo o tim naseljima voditi računa. Mi se ne možemo maćehinski odnositi prema njima. Ali, ali, ne znam, na primjer, Slavica je dosta o Sitnom Donjem na, na vijeću. Ovi se vidno uzrujaju kad to spomenu, nekako, kao da ne žele pričati o tome. A zato što su nama. Ne, ne, ne. Rekli su, znači, još prošle godine, rekli su, evo, vi napravite svoje prijedloge, mi ćemo ono što je realno ispuniti i tako dalje. I ovi to naprave, znači, bude zbor mještana, znači, svi tamo glasaju redom. Ne, ne, ne, stani, stani, stani, stani. Zbor mještana se desio kad smo ga mi prozvali da krši zakone. Tako je, to je na jedvite jade se. Mi smo ga jasno prozvali radi toga, ja sam osobno to na pressici rekao, da se uskraćiva elementarno pravo, demokratsko pravo, i elementarno. Ali opet rade istu stvar, sad. Sad ponovo ne žele napraviti, ali, ali ono što je kod, kod tog slučaja bitno za primijetiti, zašto je njih to posebno uzrujalo? Zato što su oni smatrali da su tu knjiženi jedan kroz jedan.

1:41:24⧉ Zato što su navikli tim ljudima ne dati ništa. Da, a dobiti glasove. A dobiti sve. Da. I paradoksalno. I zašto bi onda sišta, zašto bi trošili novce, zapravo imam dojam da je glavna arena je u gradu. Paradoksalno, ja, ja ću potpuno odgovorno reći, da smo više brige o tim mislima imali mi. Jer pamtim dobro da sam osobno u gradskom golfu, natrpanom vrićama soli iza ralice čigra kopa, kad je pao veliki snijeg 2012., ja osobno došao do Sitnoga, do, do zadnje točke čišćenja ceste, iskrcao ljudima vriće da mogu posuti sol ispred vrata, i onda se tek vratio u Šibenik. A nikad nam nisu dali glasove. I nismo to ni očekivali, niti smo to radili zbog toga. Radili smo jer je to bila jedna vrsta profesionalne kulture, jedna razina obnašanja dužnosti. Da. U Boraju smo projekt dovođenja vode se, u Boraju desio u našem mandatu.

1:42:21⧉ Doveli smo vodu u Boraju, dobili smo, mislim, šest glasova više. Oni su naučili da se od tog prostora očekuju za njih sigurni benefiti. A tom prostoru zapravo, kad pogledate, de facto i de jure nisu pružili zadnjih godina ništa. I onda se desio bunt. U onim istima koja su im donijela pobjedu i 2013., jer dobili su nas za 400 glasova. Oni su nas de facto dobili na glasovima, evo, da izdvojite ova dva mjesna odbora, populacije. Je, jako, jako usko je bilo. Populacija Sitnoga i populacija Boraja je nama ukinula glavu.

1:43:00⧉ Da, da. Šta su dobili u 12 godina nakon toga? Ništa. Populacija Vrpoljana je dobila, nam je ukinula glavu. A sad, sad ćemo vidjeti, brzo su izbori, pa ćemo vidjeti kako će proći. Mi smo ozbiljno. Mi smo ozbiljno, vrlo ozbiljno pripremali gradnju škole u Vrpolje, i ja vam garantiram da bi se u sljedećem mandatu napravila bar ta jedna škola, a pripremala se i vrlo ozbiljno gradnja škole u Ražinama, sa jednodijelnom sportskom dvoranom, takva ista i u Vrpolju. I već se tad ozbiljno razmišljalo i o potrebama dogradnje Brodarice, koje su se sad kroz 12 godina pokazale još veće, jer je Brodarica populacijski eksplodirala, ona ima porast osnovnoškolske djece zbog intenzivne gradnje stambene namjene na tim prostorima.

1:43:48⧉ Sva ta naselja koja su nama zapravo od politički, koja su nas politički dekaptirali, okinuli nam glavu, sva ta naselja i svi ti mjesni odbori su od HDZ-a dobili roke. E, sad im dolaze izbori u petom mjesecu, neka se ponovo poslože u kolonu po dva, i neka idu glasati za svoje zajedničare, misleći da postupaju ispravno. I bit će im zasigurno i naredne četiri godine iste kakve su im bile i ovih 12 godina.

1:44:23⧉ Ja sam u to uvjeren. A kad bi, kad bi osvojili izbore, jel bi, jel bi napravio neke, to jest, vi promjene tipa za, za van grada malo više ulaganja, nekako. Ma, pazite, postoje ulaganja koja, odnosno sva ulaganja moraju, moraju počivati na kriterijima. I ne možete razgovarati o gradnji žičare. Joj, ne, samo ne žičara, to je jedna od većih debilana. Ne možete, ma bez obrazluke razgovarati o gradnji žičare dok nisi bio dečko spreman napraviti školu di ti djeca dan danas stoje na gredama iz 28. godine. Sram te bilo. Da, ali koje su to samo milijuni, sve je za to. Sram te bilo. A škola ništa. Ne možeš. Nevjerojatno. Ne možeš pričati o dvostrukom bedemu koliko god je meni to interesantna ideja.

1:45:13⧉ Dok ti djeca, recimo u Sitnome, nemaju nogostupa uz cestu. Ne možeš razgovarati dok ti se u staroj gradskoj jezgri kulturni spomenici iz 13. i 14. stoljeća, palača Rosini, se raspada, iz nje rastu stabla, pala je kupa turistima prije dvije godine na pol metra ispred nogu, mogla je ubiti turistu. Ja ih pitam kako bi onda izgledala, kako bi onda izgledala slika grada i kakav bi onda bio turistički imidž grada Šibenika. 12 godina u to nisi uložio ništa, ne poduzimaš zapravo, de facto i de jure, ništa.

1:45:51⧉ Ono što je napravljeno u staroj gradskoj jezgri, što je generacijski zadatak, vratimo se sad malo u centar grada, to se ne radi. Infrastrukturno imaš još toliko posla, cijela Južna Dubrava je na cijevi od kola i pol. Cijela Južna Dubrava. Evo, neka me demantira netko iz Šibenskog vodovoda. To ne znači puno. Znači. Dakle, dakle, toliko prioritetnih poslova koji se zatrpavaju kao mačka drek.

1:46:22⧉ Dok ekipa PR-a iz gradskog ureda, dok cure odrađuju vrhunski profesionalno svoj posao i radu, ono, lagano pudraju gradonačelnikovu fizionomiju da ispadne dobar dečko. Najbolji i najuspješniji je zapravo pod gradom, oko grada, i u gradu je toliko trulog da bi to moglo imati naslov Šibenska sepsa. Nikakvog kriterija u postavljanju projekata. Nikakvog. U svemu tome su se desile stvari koje ja neću osporiti.

1:46:59⧉ Stvari o kojima se razgovaralo i koje, obzirom da se razgovaralo već u naše doba, ja čak znam šta je iz čije glave izašlo. Pa ću, recimo, reći da je za ono dobro što se u Šibeniku desilo tri puta zaslužniji Petar Mišura nego ova dvojica koja su u glavnoj kancelariji. Da, to vjerujem. Jer su se, jer se garaža provukla pod, pod europske fondove, što je meni, recimo, bilo laički. To zvuči kao ESF, to, jer to u početku nije trebalo biti pod europskim fondovima, pa je netko provukao. Pa se kupilo ove autobuse. Mi sad možemo lamentirati o tome da li se moglo kupiti ovakve autobuse jeftinije, možda osam velikih, šest malih, pa onda lakše će ući u ovu, ali to su gluposti. Činjenica je da su se kupili novi autobusi, da je to dobro za ovaj grad. Ljudi imaju pristojnu varijantu. Ne, to, taj projekt je, priznajem, to je. To kapa dolje. Da. Znači, u tom kaosu, u 12 godina, ipak koštaćorava kokoš ubode pokoje zrno u dvorištu. I ono što ja volim priznati Buriću, što je politički, može mi o tome pričati, kako je Poljana bila parkiralište, to je meni bilo toliko jadno, kako to da, da se to nije moglo. Šta? Pa zašto je Poljana bila parkiralište 20 godina, koliko već.

1:48:12⧉ Pa Poljana je bila parkiralište 20 godina, zato. Užas, baš to. To je užas, to je užas, zato što je to bila tužna istina grada Šibenika da je imao potrebu za parkirnim istima, ali projekt podzemne garaže na Poljani je započet u administraciji Ante Županovića. E, to znam, da. Znači, tad je donesena odluka da se tu radi garaža, dilema je bila, radile su se, naručile su se studije fizibilnosti, ekonomske isplativosti, varijante minus jedan i minus tri. Ja sam bio osobno zagovornik ovog oblika koji je danas, minus tri, tu kapa dolje, što su napravili maksimum.

1:48:49⧉ Čak i idejna rješenja, bio je proveden javni natječaj za najbolje idejno rješenje, pa je bilo nekih desetak, dvanaest, ne znam, više se ne sjećam koliko tih projekata na tom javnom natječaju. Pa su vršena bušenja, geotehnička ispitivanja, da vidimo uopće do koje razine se može ići, šta je ispod kad se krene graditi. I u tom periodu su došli izbori, došli su izbori, pobijedio je Željko Burić i on je na moje zadovoljstvo taj projekt realizirao. I to je jedan pozitivni dio njegove vladavine. Međutim, gledajući ukupni kontekst i trajanje od 12 godina, mi smo neke stvari radili, imali smo samo četiri godine.

1:49:35⧉ Mi smo školu koja je velika škola, sa velikom sportskom dvoranom napravili u tom jednom mandatu. To Meterize. Meterize. Mi smo Banj radili u jednom mandatu. Mi smo krenuli u. I gradili. I obnovili bi to u osam faza kroz. Gradili, gradili, ovaj, gradili Sveti Mihovil u tom jednom mandatu i nismo imali dovoljno vremena da ga dovršimo.

1:50:02⧉ Mi smo spomenik Draženu Petroviću i onaj kompleks napravili u jednom mandatu. I NAVIS centar u jednom mandatu. I mogao bi sad još nabrajati. Infrastrukture, ohoho, u jednom mandatu, bez ijednog dignutog kredita. Ante Županović kao gradonačelnik nije digao nijedan komercijalni kredit u poslovnoj banci. Ovaj je digao šest. Je, ovi, ovi vole kredite. Ovi vole, naravno, zato što oni, oni stvaraju konzumente javnog novca.

1:50:37⧉ Oni nešto zacrtaju i nije samo bitno koliko to košta u startu, ono o čemu treba razmišljati je šta to znači za buduće financijsko opterećenje proračuna. I mi smo danas došli u situaciju u kojoj grad Šibenik je u prilično financijski lošem stanju. To tvrdim ja. Pa je, da. Ali neka oni izađu sa kontraargumentima, da vidimo brojke. Da, jer kad bi se samo rate kredita nabrojile, tko zna, to je onako fino opterećenje. Pa šta nismo gradili kredite, nismo dizali. Kako to? On je uspješan, ima europske fondove. Pa on se hvali u jednom, u jednom intervjuu se kao, jer uvijek je bilo, na primjer, što sam na stranici često pisao, imaš ogroman nekakav taj EU projekt, ali ono, prljava tajna je da ne plate sve EU, nego tipa 85% ili nešto. I to je čak i za proračun grada Šibenika i tih jadnih 10 ili 15% još uvijek je poprilično novca. I onda Burić kaže, opa, nećemo valjda to u kešu dati. Naravno da ćemo dignuti kredit, a možda će sutra nekom privatno soliti pamet da kredit nije dobra stvar i radije nemoj, ne znam, radije štedi i kupi auto umjesto onako, ne znam, sad napamet govorim. Ja, pa pazite, da je on digao.

1:51:47⧉ Ali ovako za grad može, za. Ja ću vam sad reći vrlo iskreno, da je on digao kredit za napraviti dom za starije nemoćne. Starački dom. Posebno, posebno sa funkcijom za one najteže slučajeve. Da je on digao kredit za napraviti školu u Vrpolju. Ja bih mu se duboko poklonio. Ali kad znam da diže kredit za podmiriti tekuća dugovanja grada. Ja, to je katastrofa. Kad znam da diže kredit za napraviti Big Brother sustav, šta god ti mislio o tome, taj kredit kod mene ne može biti prioritetniji od kredita za školu. Da. Kod njega može. E, to je razlika između nas dvojice.

1:52:33⧉ Jer ja sam u životu od 19. godine poslodavac. I čovjek koji je do prije četiri godine isključivo živio, dobro, ajde, budimo i realni dok sam bio profesionalac u politici, do svoje 40. godine sam isključivo živio od onoga što stvorim sa deset prstiju. Di sad mora biti dovoljno sposoban da zaradim za sebe, svoju obitelj i za isplatiti radnike. I za ne biti dužan, danas, kad mi razgovaramo, ni danas, ni jedan euro uredu porezne uprave.

1:53:06⧉ E, ali šta je kad na vlast dođu dečki koji su naučili da je prvoga lova sila na računu. I koji samo pišu zahtjevnice. Onda imate ovakvo vladanje gradom kakvo imate. Jedan i drugi su manje više čitav svoj život u javnom sustavu. Ja ne dvojim da su profesionalno inferiorni u svojim profesionalnim domenama. Zapravo, doktor Burić je vrlo dobar doktor.

1:53:37⧉ Ali je doktor koji je naučio na javni novac. Plaća stiže, oprema se nabavlja, potrošni materijal se mora nabaviti. Njegovo je da bude dobar okulista, a ne da bude dobar menadžer. E, kao takav je došao u grad. I on valjda misli da je još uvijek ravnatelj bolnice. A to baš nije potpuno isto. Jedna razlika ipak. Jedna razlika ipak postoji. To nije baš potpuno isto.

1:54:12⧉ Danijel Mile je ta vrlo slična profesionalna priča. I sva ta ekipa oko njih. Da, da. Sve su to dečki koji su naučili da postoje neki novci, da se neki novci odnekud moraju stvoriti da bi oni mogli egzistirati, da bi mogli provoditi ovakvu politiku kakvu provode. Kriterija, naglašavam, u trošenju javnog novca u Šibeniku nema. Ne postoje prioriteti. Ignoriraju se elementarne obveze koju jedna. Zapravo, ja bih rekao da postoji prioritet, a to je, čini mi se, da je, da je turizam apsolutno broj jedan. Jel čujete da je turizam. Nekako se sve na, na to. Da je turizam. Slušaj, da je. Svaka čast tome, ali nekako mi je. Da je turizam. Da je turizam prioritet, onda zasigurno stara gradska jezgra u gradu Šibeniku ovo lito ne bi bila puna školaca.

1:55:05⧉ U staroj gradskoj jezgri bi se parter doveo u red već odavno, što smo, recimo, isto imali u planu. Kalelargu i Zagrebačku ulicu potpuno dignuti. U staroj gradskoj jezgri bi se obnovila vodovodna mreža. Jer starost cijevi, gubici u vodovodnoj mreži u staroj gradskoj jezgri su. Jel su to sad s aglomeracijom su nešto, ja mislim. U staroj gradskoj jezgri nešto vrlo malo. I onda se tu i, naravno, uspjelo urediti nešto i parterno, jel, nekih dvije, tri pobočne ulice su poređene, ali u principu najveći. Kalelargu su i tako nekih par, ali. Samo tamo gdje je investirala biskupija. Aha. Tih 200 kvadrata se uredilo. A onda dalje, nije problem što ne može dama sa štiklama, što bi jedna turistička destinacija morala sebi osigurati. Nije problem što dama sa štiklama ne može doći. Od Šibenskog kazališta i parkinga na Poljani koji je reprezentativan i apsolutno u funkciji Šibenskog turizma.

1:56:05⧉ Ali mlada žena ili dama koja voli visoku petu i koja želi, recimo, otići na večeru u Vijećnicu, ne može šetnjom kroz Kalelargu. Jer doći će negdje taman do tog, te točke koju si primijetio, jel, da su uredili na Meduliću. Ali onda od Medulića do restorana Vijećnica i do same Šibenske katedrale vrlo vjerojatno će slomiti nogu. Ili stegnuti ligamente, slomit će petu. Nego je problem sljedeći, što ne može niti invalid u kolicima. Ne mogu mlade matere sa bebama. Jer ono što je, recimo, od Medulića do katedrale, to je Šiben. To je Šibenska, to je, ono je spomenik stvarne kvalitete upravljanja gradom.

1:56:51⧉ Takvih točaka u staroj gradskoj jezgri, neprihvatljivog izgleda, čak i onih objekata koji su u vlasništvu grada, neprihvatljivog zanemarivanja u potrebi restauracije spomenika kulture kakvi, recimo, jedna Amerika može samo sanjati. Jer su stariji od datuma kad je Kolumbo Udria provenuo naš ton u američko kopno. I ništa se po tom pitanju ne poduzima.

1:57:19⧉ Bavimo se fasadex politikom koja ima za cilj slaviti lik i djelo voljenoga vođe. Je, da, imidž je sve. Imidž je sve. Imidž je sve, definitivno. I u tom kontekstu, naravno da stanovnici sad već postaju nezadovoljni zato na rasline sitnoga. A to malo po malo, nekako se, onako, kuha se i. Kuha se, međutim, hoće li doći do. Samo nadam se da će na to kuhanje pokazati na, kad treba zaokružiti. To bi bilo, to bi bilo lijepo. Vidjet ćemo. Ima toliko izbora, možeš i za nešto drugo glasati. Vidjet ćemo.

1:57:54⧉ Bit će interesantno. Ja spadam u one koji su vječni optimisti i u one koji nikad ne odustaju. To je veslačka kultura. Aha. Kad si starta, poteži kako god znaš. I radi onih drugih sedam što su u osmercu. Jasno. Dok god ne čuješ da je zasvirala sirena, da si prošao cilj. Tako i u ovome, koji god rezultat da bude, mi smo optimisti i učinit ćemo sve da pobijedimo. Koji god rezultat da bude, u svakom slučaju ću naredne godine, sad već zrelog političara, prilično iskusnog čovjeka, potrošiti na tome da sagradimo dobro političko i stranačko ozračje u ovome gradu. I da ovdje bude istinska demokracija. Jer ono što nam se, recimo, u nacionalnoj politici dešava, to je da se demokracija pokušava svesti na formalizam i to kontrolirani.

1:58:58⧉ Andrej Plenković je političar opasnih namjera. Vrlo. To ja kažem mrtvo ladno, s punom odgovornošću. Moje mišljenje je da je on političar opasnih namjera. I jedan od motiva, recimo, zašto sam se vratio u politiku, jer se klima politička u Hrvatskoj počela znatno kvariti. Da je na razini od prije 20 godina, možda bi mi bilo dosta svega.

1:59:26⧉ Neke sam stvari prošao, neke sam razine dosega, zabilježio neke sekvence svog života i, ono, mogu reći, prošao si to, Petre, realizirao si se, dosegao si određene stvari. Ajmo to nazvati iskreno i ispunio neke ambicije, neke, neke želje, neke snove. Pa sad bi ti bilo lipo da se baviš samo sa svojim poslom, posložio si poslovno-privatni život dobro, šta ti sad to treba? Treba mi. Da. Moram. Eto, to je. Hoćemo sad malo na nacionalnu politiku. Možemo. Predsjednički izbori su sad brzo. Kakvo je predviđanje?

2:00:06⧉ Moje, mislim, vjerojatno će Milanović dobiti to vrlo lako, ali evo, čisto me zanima malo popričati o tome. Vratit ću se na to da u hrvatskoj politici postoji HDZ koji je već pokazao u velikom broju slučajeva da je spreman na sve. Tako da. Šta misliš o Primorcu kao glavnom. Pazite, ja, ja sam doktora Primorca, profesora, jednom prilikom upoznao na jednom mjestu gdje je čak zapravo, kad malo bolje pogledam iz današnje perspektive, nisam ni ja tu trebao završiti. To je tako jedno društvo, veselo mjesto, a netko tko pretendira biti predsjednik države, pa pogotovo.

2:00:56⧉ I moj prvi dojam je bio da je u pitanju prilično čudan čovjek. Pristojno ću se izraziti. Sve što je izrekao u ovih dva, tri mjeseca pred kampanje, jer formalna kampanja još uvijek nije počela, je jednostavno ispod razine kandidata najmoćnije političke stranke u Hrvatskoj. A ono što je izreka, čini mi se, jučer ili prekjučer. A jučer vjerojatno ne, ali. Prekjučer, mislim. Kad je. Evo, što je, što je rekao, nisam shvatio. Pozvao časnike hrvatske vojske. A to, joj, to sam vidio, a to je skandal. Zar nije. Dakle, u državi koja ima tako uređen pravni, pravni sustav, da joj jednu od ključnih pozicija ne pokriva čovjek koji se po noći voza sa osuđenim likovima i koji ima interesantne prepiske s isto tako osuđenim osobama, u jednoj državi koja nije takva, koja je stvarno pravno funkcionalna država, država legitimiteta i zakona, netko bi pozvao tog Dragana Primorca

2:02:07⧉ na razgovor. A je, da. I neke bi službe morale ozbiljno, ozbiljno izanalizirati šta je čovjek izrekao u javnom prostoru. Okej, on nije još uvijek predsjednik države i neće to ni biti. Ja se nadam. Sumnjam. Ali činjenica je da njegova izjava kao političke osobe koju je osobno Hrvatskoj ponudio Andrej Plenković kao rješenje ima svoju težinu. Njegova izjava ima i političku težinu za Andreja Plenkovića, mada njega ti problemi baš puno ne tištu. On je već pokazao da je potpuno imun, potpuno imun i da više nema nikakvih kriterija. Čovjek kojemu je, ja više ne mogu ni popamtiti sve ministre koji su mu pohapšeni od onoga kojeg je dizalo ujutro u šest ujutro iz kreveta. A je, popis je impresivan. Popis je impresivan. Nakon svega koje mu padne na pamet.

2:03:10⧉ Da ovakvog Primorca predloži Hrvatima za predsjednika, odnosno građanima Hrvatske, pardon, on definitivno više nema nikakvih kriterija. Oni ne postoje. I nema onoga što su oni spremni napraviti, a da bi ih to, odnosno onoga što bi oni mogli napraviti, a da bi ih to nagnalo na nekakav moralni čin i na nekakav akt političke kulture.

2:03:43⧉ Stranka opasnih namjera, mislim, stranka osuđena za crnu lovu, Vlada Hrvatskom, stranka sa bezbroj dužnosti. Pravomoćno osuđenih. Pazite, stranka sa bezbroj pravomoćno ili nepravomoćno osuđenih, procesuiranih dužnosnika, menadžera, vlada ovom državom. Mi imamo jedan sociološki fenomen, politološki fenomen koji graniči sa štokholmskim sindromom. Očito.

2:04:13⧉ Jel se trebali kao narod i kao građani zapitati, zaboga, pa mislim, šta se to dešava s nama? Koju moralnu snagu ima čovjek koji mrtvo ladno sjedne, zna me, sjedne sa mnom na kavu i onda mi priopći da je glasao za HDZ. I onda ja stanem i gledam ga. Pa dođe drugi, pa dođe treći. Ja pitam, ono, kako? A pa znaš šta zna.

2:04:44⧉ Mislim, postoje ljudi koji su uvjereni vjernici. Redovno pohađaju, imaju svoje, ovaj, navike i potrebu duhovnu da odu na misu i da se ispovedu. Šta prosječni glasač HDZ-a misli kad ulazi u crkvu? Ja, ja se to, ja se to uvijek pitam. Nitko nije bez grijeha. Neka, neka baci kamen tko je bezgrešan. Nije bezgrešan ni Petar Baranović, nisi bezgrešan ni ti, nije bezgrešan ni Zoran Milanović. Naravno. Ali ajmo biti realni.

2:05:19⧉ Nije nas povlačilo po crnoj kronici. Pa živimo mi, egzistiramo, plaćamo poreze, hranimo obitelji. Znači, nismo ni bedaci ni budale koji bi bili nešto nesposobniji od ovih koji čerupaju ovu državu kao ocvalu kokoš već 30 i nešto godina. I bilo bi dobro svakom građaninu Hrvatske da napravi ono što sam u svoje doba napravio. 2011. smo išli u Vukovar.

2:05:53⧉ Doktor Županović i ja kao službeni predstavnici grada Šibenika pomogli smo tad Vukovaru da uredi jednu ulicu, zove se Šibenska ulica u Vukovaru. Strašni su bili prizori u to vrijeme doći u Vukovar. I kad je cijela ta ceremonija prošla, onaj hod, pa ona komemoracija ispred bolnice, sve to čemu smo mi i htjeli i morali biti nazočni, prisutni.

2:06:22⧉ Sutradan prije polaska kući ja sam doktora Županovića nešto zapitao. Rekao sam, doktore, bi li vi meni, ovaj, učinili jednu ljubav? Reci, Petre, šta? Ja kažem, evo, sad kad je sve prošlo, tamo sad nema nikog, bi li mi mogli najprije otići do Ovčare, pa onda krenuti za Šibenik? Otišli smo, sjećam se kao danas, padala je neka sitna kišica, onako oblačno vrijeme. Ante je sa šoferom ostao na parkingu. Ja sam otišao sam na tu jamu koja je simbol cijene koju je ovaj narod platio za dobru državu.

2:07:01⧉ Bilo mi je dosta teško. Neki moji poznanici, prijatelji, moji vršnjaci iz veslačkog kluba u Vukovaru su tu završili. I tu sam shvatio šta bi trebao biti zadatak, kakav bi trebao biti karakter svakog hrvatskog građanina, šta smo mi dužni prema tim dečkima koji su ostali u toj rupi.

2:07:32⧉ I pitam se danas šta o tim ljudima misli onaj građanin Republike Hrvatske koji na nacionalnim izborima zaokružuje stranku koja je trpala lovu u torbe i držala ih u ladicama stranačkih stolova radnih. Šta prosječni građanin koji glasa za takvu stranku koja je iznjedrila ministre koje je hapsilo, koja je iznjedrila menadžere koje je hapsilo, koja je, koji je popis afera otprilike dug koliko? Ha!

2:08:14⧉ Pa kad bi pogledali svu dokumentaciju, ovaj, ozbiljnih kaznenih djela napravljenih pod mentorstvom te stranke, kad bi ih izvukli iz dosjea hrvatskog pravosuđa, pa to bi bio literalni opus nešto opširniji od ruskih klasika. Šta misli svaki hrvatski građanin koji nakon toga šta su neki pošteni dečki zagnjojili zemlju? A ne misli ništa. Vide svoj nekakav tu. Podržava glasajući za tu stranku.

2:08:47⧉ To je meni fascinantno. I onda nakon toga, mrtvo ladno, neki od njih koji su uvjereni vjernici odu nedjeljom na misu i smatraju da su ispravni. E pa. A što to za sebe smatra? Sad, ja se ne smatram apsolutno bezgrešnim, ne smatram se apsolutno ispravnim. U životu sam povlačio dobre poteze, povlačio sam i neke poteze zbog kojih mi je danas krivo. Napravio sam neke propuste nenamjerno, ne znajući, zbog nedostatka iskustva. Zato danas vrlo oprezno pristupam i u privatnom i u političkom životu.

2:09:27⧉ Samo jednu stvar ustrajavam, a to je da govorim ono što mislim, bez straha hoću li se nekom dopasti. I svi oni kojima se neće dopasti ono što sam izrekao danas u razgovoru, žao mi je, ali to je njihov problem. Ne treba to zvučati bahato. To je jednostavno tako. Sve ono što bi izreka, a lažno, su truli temelji.

2:09:57⧉ Dobra politika počiva samo na istini kao temelju. Čim se u temelje politike ugrađuju laži i opsjene, obmane, floskule, konačni rezultat je problematičan. Dobro, ja mislim da smo dosta o politici. Htio bih te pitati o ribarstvu. Kako to, kako to izgleda? To je kad si ti taj brod uopće nabavio? Vidio sam, vidio sam kod Lucije Sitan si bio, ja mislim. Taj brod je. Ima neka zanimljiva priča iza toga gdje si kao mladić ga kupio negdje u Italiji. Taj brod, taj brod je kupljen u Italiji u doba kad su moji roditelji vodili poslovnu politiku obitelji. U doba kad se moja mater snažno protivila mom pomorskom pozivu, mojoj ljubavi prema moru i prema brodovima. Pa kad sam ja upisao pomorski fakultet za kapetana duge plovidbe, onda je malo omekšala u ideji

2:10:54⧉ koju je moj stari predložio, a to je da ribarstvo je bila moja ljubav. Jedan dio mog porodičnog stabla, odnosno mojih korijena je kroz obitelj moje matere pokojne su ljudi koji su se bavili ribarstvom i pomorstvom. Mislim, svi smo vezani uz more. Moja kćer je završila morsko ribarstvo, moj sin je sad isplovio iz Kine za Katar. Stariji, moj pokojni stric je bio kapetan duge plovidbe. I ovaj, i onda je stari rekao: "Ajmo kupiti kočiju, bi li se s tim bavili, šta ti misliš?" I ja sam tu ideju prihvatio.

2:11:32⧉ A tad si bio mlad, dosta. 19 godina sam imao navršenih, ne, ne, ne navršenih 20. Prije 20. rođendana sam iz Venecije kao zapovjednik doveo brod, moj današnji brod, Sokol, s još jednim pokojnim prijateljem, meni dragim čovjekom kojeg, nažalost, više nema. I tako je počela ta moja, ovaj, profesija i ta moja ljubav prema moru. Jedna vrsta poziva i profesije koji mi je dao dodatnu čvrstoću u životu.

2:12:04⧉ Kad prođete buru od 150 kilometara na sat, u kojoj gledate smrt u oči. Nije dobro biti na moru tad. I kad to preživite, onda apsolutno, onda apsolutno nemate nikakvih problema. HDZ-u poručiti:"Šta mislite o njemu?" Nikakav, baš nikakav. Da su se kao stranka, recimo, iskorigirali, upristojili, onda bi ja moju retoriku ublažio. Međutim, stvari ne idu nabolje, stvari idu nagore. Onda je vrijeme da skinemo rukavice, pa da boksamo. A ovaj, vidim, dosta si bio po Slobodnoj Dalmaciji i nekim drugim medijima, da se tako prodaje. Taj dio je malo neobičan. Ili druge koče to rade, to jest ribari, ili samo ti, ili se to, mislim. To je postojalo u hrvatskom zakonu kao mogućnost, prodaja s broda. Ona je prisutna i u drugim mediteranskim zemljama. Prodaju Grci, prodaju Talijani, prodaju Turci i spremaju na brodovima. Mislim, šta, nema veze. Pa to je baš fora, tako doći kroz. E, fora je. Svježa riba. Međutim. Odlično. Da to ne bi postala praksa, da bi se zaštitio trgovački lobi, naravno.

2:13:15⧉ Cenzus je postojao financijski gdje je bilo moguće samo 1.500 kuna dnevno prodati sa ribarskog broda. I onda se desila korona. Kad su meni potpuno besmisleno zatvorili peškarije i crne tržnice. A recimo nisu zatvorili trgovačke centre. Da, smiješno. Šta je smiješno? I tu ću reći, moje iskustvo sa tadašnjom ministricom poljoprivrede Marije Vučković je prilično pozitivno. Dakle, ta žena je u tom dijelu komunikacije s nama iz realnog sektora imala jednu sposobnost komuniciranja, jednu. To za vrijeme korone ili? Inače. A, inače. Jednu, jednu razumnu fleksibilnost, spremnost da sasluša. Nije napravila sve što bi joj predložili ili rekli, ali je uvijek bila spremna vrlo pristojno saslušati. Pa čak ponekad i ona, ako je nešto nije bila sigurna, znala je nazvati pa bi pitala nas par koji smo, recimo, relevantni, malo relevantniji od ostalih kolega.

2:14:21⧉ I u tom momentu je zbog zatvorenosti granica s taj izvoz u Italiju zapravo stala čitava flota. Ja sam je nazvao na telefon i rekao joj:"Čujte, zatvorili ste peškarije, izvoz je stao." Mislim, šta da mi radimo? Šta da ja rečem ljudima? Pa, Petre, šta predlažeš? A ja: "Ne, čujte, ako je problem u zatvorenom prostoru prodavati, a dajte nam bar da prodajemo s brodova." Pa ima li ta mogućnost? Meni se čini da nešto postoji. Ja velim: "Da, postoji, ali ja sa 1.500 kuna prodajne ribe ne mogu isplatiti naftu, a kamoli osigurati ljudima plaće." Da, to je smiješno malo. Mislim, ja sam tad već počeo raditi kao inženjer u javnom sektoru i moja egzistencija nije bila ugrožena. Ali dugoročno gledano, iz te referentne točke je bila ugrožena, ugrožena budućnost mojih ljudi, odnosno egzistencija. Mjesec dana bi izdržao, možda dva, ali više od toga ne. I što onda su povisili to ili maknuli. Šta sugeriraš? Ja velim:"Čujte, prva stvar, dignite cenzus za prodaju s broda. Druga stvar, pokušajte i nastojte da, obzirom da nema izvoza, da i peškarije profunkcioniraju

2:15:34⧉ uz određene mjere." Mislim da one mogu funkcionirati. Ako mogu funkcionirati, ne znam, plodine konzum ili, ili Interspar, nema nikakvog razloga da ne funkcionira ni tržnica. I sedam dana nakon toga su se otvorile i tržnice, a i u dva dana, tri već nakon toga, odmah sutradan je u Narodne novine puštena njena odluka da digne cenzus prodaje. I to se pokazalo kao dobar recept za opstanak hrvatskih ribara, kao nešto što je kupcima interesantno, zadovoljavajuće. I nakon toga je negdje pri kraju svog mandata digla taj cenzus. On je sad nekih 800 eura po danu. Dakle, mi imamo mogućnost prodati toliko. To je sad već, recimo, za brod mojih karakteristika moga broda sa dva zaposlena. To je dovoljno da, da možemo egzistirati. Nešto ode u isporuku restoranima i to što se proda ljudima na rivi, ono, dva kila, tri kila. Ja sam sad rekao Facebooka ti doslovno imaš grupu i to, pa. I građani su zadovoljni. Kad tu rasprodaješ sve svaki put ili?

2:16:45⧉ Pa ne, ne sve. Nešto isporučim restoranima, a ponekad višak znam dati u dobrotvorne svrhe. Ponekad. Ima tu kakvih problema? Je li brod dobar? Jer sad si ga, nešto si ga renovirao u zadnje vrijeme. A čujte, mislim, svi mi održavamo brodove. Ti su brodovi stariji. To je drveni brod, jel tako? Drveni brod. Dosta naših brodova je staro. Mi smo tu ekstremni bili u tom dijelu. Imali smo brod do ove godine, sad je u ovom natječaju scrubbinga konačno, ovaj, rashodovan, ispilan iz 1908. godine. Mada bi ja, da sam vlast, taj brod sačuvao kao kulturni spomenik. Imali smo plivaricu Atlant, sagrađenu 1908. godine kad je Jeronimo još bio živ. Ona je radila do lani.

2:17:32⧉ Niz brodova sagrađenih prije, za vrijeme Drugog svjetskog rata ili u samih par godina do 1948., recimo, 1951., 1952. Flota je stara. Mi bi se trebali drukčije odnositi prema toj floti, trebali bi se drukčije odnositi prema poljoprivredi. Trebali bi shvatiti da nacionalnu sigurnost ne čini samo broj tenkova koje imate u hangarima i obučenih posada, nego i sposobnost da u izvanrednim okolnostima prehranite naciju. Mi smo tu sposobnost izgubili. I da netko, što sam ja upozorio sa saborske govornice 2013., stisne botun i zatvori granice i protok robe, što se desilo u koroni, onda se dešava ono što smo, čemu smo mi svjedočili, da nestaje u bolnicama medicinskog alkohola, da nestaje kvasa, jer kvas uvozimo iz Poljske, da nestaje. Svega je počelo nestajati.

2:18:21⧉ I da se. Pa dobro, ali bio je protok dobara. Kako? Nije nikad to bilo zatvoreno? Ne, ne, bilo je zatvoreno. Nekih desetak dana je promet bio sveden gotovo na minimum. I to se već počelo bilo osjećati po dućanima. A onda su shvatili da će to napraviti velike probleme, jer se Europa se diverzificirala po pitanju proizvodnje. Neke zemlje su preuzele monopol na proizvodnju određenih proizvoda. Svako ima neki svoj karakteristični.

2:18:50⧉ Recimo, Poljaci su jaki u proizvodnji kvasa, krumpira, ne znam, Nizozemci, Talijani, Grci, ovi proizvode maslinovo ulje. Mi, mi ne proizvodimo više ništa. Sve na simboličnoj razini. A mogli bi, trebali bi. I onda imate tu situaciju koju imate. Tako da mi uopće tu politiku gospodarsku, posebno u toj sferi poljoprivrede i ribarstva, ne vodimo na adekvatan način.

2:19:18⧉ To je kad ste me pitali za ribarstvo. Da, ja sam to počeo raditi jako mlad. I bez obzira što danas, shodno stručnim referencama koje imam, radim jedan posao koji je kudikamo lakši. I dalje se bavim s brodom iz dva razloga, iskreno. Ideš aktivno baš na more ili to puštaš? Rijetko, rijetko. Ne mogu. Idu, idu moja dva, ovaj, zaposlenika, od kojih je jedan i davno još plovio sa mnom kao mornar.

2:19:52⧉ Mladi dečki u najboljim godinama za taj posao, vole taj posao, zadovoljni su, ovaj. Ja ponekad odem i vodim računa o alatu, o brodu, o poslovanju, o održavanju. Da, ima tu posla. Tehnike, ima tu. E, bazična struka mi je i brodski strojar, to je srednja pomorska. Tako da tu posla ima jako puno. Ja taj posao napravim, njima sve pripremim, oni odu na more, odrade, ulovu ribu i mi tako funkcioniramo.

2:20:19⧉ Razlog zašto sam ostao je ljubav prema tom brodu na kojem je ostao jedan život, jedna mladost. I budimo objektivni, sa prosječnom hrvatskom plaćom možete danas životariti. Ako ne radite dva posla i ako niste u mogućnosti i u snazi, radeći dva posla, zaraditi neke ozbiljnije novce, vi sebi ne možete priuštiti ono što bi trebalo. Ni svojoj obitelji. U toj situaciji ja biram rad. Za mene je rad filozofija života otkad znam za sebe, od najmlađe dobi. Dolazim iz obitelji koja je bila poduzetnička i u onom sistemu.

2:21:06⧉ Mi smo uvijek živjeli od posla, nama su primanja, mislim, meni je kad sam prvi put primio plaću, ovaj, do gradonačelnika, bilo malo čudno prvi mjesec dana. Nisam izašao na more, a imam novaca u džepu, jel? I u svakom slučaju, brod će ostati dok ja god budem u snazi. A ja se nadam da kad ja jednog dana ne budem u snazi, da će ovi mlađi moji u obitelji koji su vezani za more i ribarstvo naći načina bar da budu, evo, ovako kao ja. A u nekoj barem takvoj poziciji. Voditelji poslovanja, pa neka brod radi i neka se taj ribarski imidž familije sačuva. Ne, dobra je, dobra je to fora kako baš tako na obali kupiti more direktno, ono, iz mora. To je. Je, i, pa mislim, čak i u odnosu na. Atraktivno je baš. U odnosu na konkurenciju po, po nešto blažim cijenama, korektnijim, jer ne možete prodavati svoje proizvode u bescjenje, morate imati ekonomsku isplativost. Ali mislim da čovjek u svemu treba imati mjere. Morate imati, kako u politici, tako i u poduzetništvu i u odnosu prema drugim ljudima, morate imati mjere. Ta mjera se počela gubiti kod nas.

2:22:18⧉ Ništa, Petre, ja mislim da smo ljude dovoljno ugnjavili. Ovo je bio prilično dug. Šalim se, šalim se. Ovaj razgovor je bio prilično dug, puno duži nego što sam ja inicijalno zamišljao da će, ovaj, trajati u ovoj emisiji. Ali ne mogu reći da mi nije bio interesantan i da nisi iz mene izvukao neke stvari koje su par godina spavale. Pa mislim da se. Zapravo, iskreno. Dobar je ovo format, da se onako malo priča, da nije tako. Iskreno, iskreno. U politiku sam ušao kao čovjek bez dlake na jeziku i pamtim da sam potpuno slično, gotovo isto, s jednakom strašću govorio tad do okončanja mandata u Saboru, kao što sam poslije dugo godina progovorio večeras. A, super. U međuvremenu sam gostovao. Ne mogu reći da, da su me novinari zaboravili. Često znam biti gost i na nacionalnim televizijskim mrežama, u nekim kraćim ili dužim varijantama.

2:23:20⧉ Ali objektivno, i to mi je drago, hvala ti. Ma, hvala tebi. Otupila se bila, otupila se bila oštrica. Počeo sam koristiti jednu retoriku, onako blažu, odmjereniju. Da ne kažem, neću reći da sam baš bio proračunat, jer sam govorio stvari koje mislim, ali na jedan puno blaži način. A večeras se probudio onog Petra kojega su ljudi znali prije u politici prije 10, 15 godina. Neka, drago mi je. Potrebno je da se taj Petar probudi. Nekima neće biti simpatično, ali šta im ja mogu. Ništa, želim puno sreće kad budu lokalni izbori i nadam se da ćemo još koji put ovako moći popričati. Kad god. Kad god, ništa. Hvala još jednom na ugodnom razgovoru. Eto ga, ljudi moji, budite pozdravljeni, subscribeajte se, sve što treba, znate već. Eto ga, pozdrav. Hvala tebi.