Epizoda #13 · 13. siječnja 2025. · 1 h 47 min

Ivica Ledenko, saborski zastupnik, dugogodišnji političar, menadžer

Gost: Ivica Ledenko, saborski zastupnik, dugogodišnji političar, menadžer

Lokalna politikaPoduzetništvo

Podijeli: Facebook X WhatsApp Viber

O epizodi

U ovoj epizodi je gospodin Ivica Ledenko, zastupnik u Hrvatskom saboru, dosta dugo aktivan u lokalnoj politici, imao razne funkcije od županijskih vijeća do gradskih. Pričali smo o raznim temama, od spalionice u Šibeniku do "disfunkcionalne" županijske vlasti.

Poglavlja

Transkript

Prikaži cijeli transkript razgovora

Dobar dan, dobro došli u još jednu epizodu "Druga strana medalje". S nama je danas gospodin Ivica Ledenko, saborski zastupnik, i jeste vi što ste u Mostu, kako se zove, kako bih vas mogao predstaviti? Pa evo, možemo reći da sam, dakle, kao što ste kazali, Ivica Ledenko, dolazim iz Udica. Predstavite se slobodno. Da, dolazim iz Udica, ali naravno, ja sam vezan za grad Šibenik, 27 godina radnog staža je- je- je u Šibeniku, u telekomunikacijskom sam sektoru cijeli, cijeli život. Što se tiče nekog mog političkog, ajde, angažmana, on je započeo, ja bih rekao, kroz neki aktivizam u mojim vodicama. 2005. godine sam prvi put bio gradski vijećnik, 2009. županijski, pa ponovo gradski, pa opet županijski, i evo, tako sam na neki način— Na nekim nezavisnim listama, s nekom strankom, mislim— Pa uglavnom su to bile stranke desnog centra, centra desno, i evo, čak smo u jednom trenutku bili prisiljeni i svoju stranku osnovati ovdje, na razini— na razini županije, doduše, Loza nezavisna lista, koja je kasnije, obzirom da se negdje u isto vrijeme i Most nezavisnih lista formirao, onda smo se na platformi tih nezavisnih lista i mi priključili. Dakle, jednostavno je to bio nekakva situacija kada— kada vidite da političke

stranke gledaju neke svoje partikularne interese, pokušavaju nametnuti lokalnim organizacijama nekakva razmišljanja, a mi ovdje na lokalu imamo, hvala Bogu, svoje pameti, i to onda dolazi do jednog problema. Dakle, zato vjerojatno za mene nisu velike bile nikad političke stranke tipa HDZ-a, SDP-a, tamo ipak morate na neki način se probijati kroz tu gustu mrežu nekakvih unutarstranačkih situacija, ali morate biti i prilično spremni na klimoglavstvo, što ovako meni, mom karakteru, nije baš svojstveno. Nije vam baš to drago, ha? Tako da, ono, evo, kažem, dolazim iz Vodica, bio sam angažiran kroz i taj sport, na neki način, i u Nogometnom klubu Vodice. Sada sam predsjednik Boćarskog kluba Šibenik, 2020.— 2020. se tako zove, zato što postoji klub Šibenik koji je zapravougašen, ne funkcionira, ali ne možete registrirati klub tog imena dok god je god u nekakvim knjigama, jel'. Prošli gost mi je baš bio Ivan Jurković, on dosta igra, i mi smo mi sad— A, dej, reka mi je on, pohvalio je vas dosta, ono, mislim, ja i on se znamo još od osnovne škole, tako da— Je, je, Ivan je, Ivan je strašan, ma i dalje je on strašan boćar, možda sad malo manje vremena troši na to, malo je ušao

i u glazbene vode, okrugle vode— Ma glazbene, pa da, da, su svašta radio, ali— Tako da onda, ovaj, nema, nema se tu ni vremena. Tako, evo, to boćanje, znate, kažu svi ti propali nogometaši, kad više ne mogu, kad počnu boljet koljena i noge— Aha, onda se na boće ide— Onda se, onda se bacimo na boće. Prije toga malo tenisa, onda kad i to više ne možete, e onda je boće, boće je neki sport. Mi smo, evo, dogurali do druge HB lige, imali smo prošle godine, onako, ambiciju ući u prvu ligu, postoji još i Superliga, jel', dakle u taj drugi rang, međutim, zapeli smo na drugom mjestu. Ove godine, mislim da nećemo jurišati— Pa nije to loše, šta— Skupit ćemo snagu, pa ćemo, pa ćemo dogodine pokušati. Inače sam, evo, i imam nešto, kako su moji korijeni ispod Promine, gore, otac je došao prije mog rođenja u Vodice, tamo sam odrastao, završio osnovnu školu, srednju u Šibeniku, jel', i fakultet u Zagrebu.

On mi je, nažalost pokojan, jel', ostavio mi je neke pčele, kako se to kaže, u amanet, tako da se malo, na jednoj hobističkoj razini, bavim i pčelarstvom. I ono, masline gore također imam neke, i to mi je neki, onako, ajde, odušak, da malo odem u prirodu gore i da nešto napravim korisno, jel'. Da, da. Evo, sad je, ovaj, nekaka, ajmo reći, u mom životu prekratnica, jel', dolazak u Hrvatski sabor, koji je, naravno, sad— Recite mi, kako, kako to izgleda, znači, prvi, prvi je mandat— Da. Ja, ono što, na primjer, često znam pogledati malo, ne pratim toliko baš nacionalnu politiku, više sam na, na ovu lokalnu usredotočen, ali onako, bacim pogled, kako to ponekad, vidim vas i možda još njih petero od, od koliko, 151 zastupnika, mislim, u čemu je tu fora, zašto ponekad je sve puno, ponekad nema nikad, jel' to stvar da su nekakve rasprave, pa onda zapravo nikog to ne zanima, kad se dođe glasati, onda, onda se pojave za kvorum— Gledajte, ono, velike stranke, koje imaju, primjerice, HDZ, SDP, ono, 40, ne znam, 60 zastupnika, podijele se na nekakve resore. Manje političke stranke, kao što smo mi sa sedam, evo sad i osmim članom našega kluba, naravno da te puno češće dopada da, da debatiraš, ako želimo da sudjelujemo

u svim temama. Naravno, nije dobro biti majstor za, za sve, međutim, politika je, ja bih čak rekao, takva da vi na svakom zakonu možete, ako želite, se informirati, pozvati neke stručnjake iz polja, dobiti nekakve informacije, i u svojoj glavi izgruntati što bi to bilo dobro, što u tom zakonu ne valja. Tako da, evo, ispalo je da sam u ovom sazivu sabora, u jesenskom dijelu zasjedanja, ja bio među prvih pet koji su najviše, ovaj, tamo nešto, nešto govorili, jel'— To se vodi, statistika, jel'— Sve se, sve se bilježi, ja to nisam niti znao, ovaj, i onda je izašlo to u, u medijima da je od pet tih, trojica smo bili mi iz Mosta, kolege Miletić i Kujundžić i ja, i bila još gospođa Dalija Orešković i Mrak Taritaš, one su, onako, ja bih rekao, vječno u saboru, ja gdje god dođem u sabor, uvijek vječno— Evo, ova gospođa Puljak, tamo aktivna, jel' ona— Pa nije, ali evo, kažem, prvih pet je izašlo negdje u medijima, mislim da je čak bila nepotpuna statistika, mislim da, da, da je moj kolega Bulj još tu ima, i on, ovaj, dosta tih izlaganja imao. Tako da, evo, ja sam se uhvatio nekakvih tema koje su mi, onako, prirodne,

s kojima sam na ti, rekao bih, gospodarstvo me dosta zanimalo, i držim se tih tema, također i ovih mirovinskih, obzirom je kod mene uvijek bila ta komponenta i socijalno. I onda, kad bi me pitali često gdje bi vi sebe svrstali u političkom nekakvom nebu, ja, dakle, imam taj desni centar, negdje kad je riječ o nekakvim zaštiti nekakvih nacionalnih interesa, ali me, evo, u životu sam uvijek imao izraženu tu jaku socijalnu komponentu, i onda bi po tome ja trebao biti nekakva i, čak i, čak i ljevica. Tako da, teško je svrstavati sada ljude ponaosob u nekakve, ja bih rekao, kutije, jel'. Mi smo ljudi koji, koji reagiramo onako kako, kako osjećamo. Mi nismo dio mainstreama, mi, mi nismo stranka globalističkih pogleda, nas nazivaju populistima. Znači, globalisti, oni koji govore, na neki način otkrivaju, razotkrivaju njih kao globaliste, nazivaju populistima, jel'. I to vam je taj jedan, jedan taj odnos. Što se tiče samog rada u saboru, pa evo, ja kad odem, ono, ponedjeljak rano ujutro ili, ili, ili utorak rano, i vraćam se u petak, onda sam tamo u Zagrebu, sam, jel', udaljen od obitelji, nemam se čim baviti, nego se moram baviti isključivo s tim. I onda, evo, pokušavam biti što je moguće maksimalno koncizan, jasan,

i da jasno iznesem stavove i u ime našega kluba. Tako da, evo, evo, nastojat ću to i dalje nastaviti, koliko će to biti, ovaj— A sad je, sabor se nešto rekonstruira, energetska obnova ili nešto, vidim da nije u standardnoj lokaciji, nešto je promijenjeno— Da, mi smo sada— A gdje, gdje je sad to— Da, da, na prostoru Črnomerca, tamo je vojno učilište, ovaj, i tamo smo, tamo su uvjeti, ja bih rekao, čak i bolji nego u starom saboru, ali stari sabor je, ono, što bi mi rekli, ima dušu, jel'. Ja sam bio mjesec dana u starom saboru, osjetio sam ga, ali, ovaj, trajat će dugo ta, ta obnova. I zaista su hodnici, onako, derutni, potres je učinio svoje granatiranja, koja su bila još iz Domovinskog rata— Znaš da to nije nikad saniralo baš— Tako, to se onako malo, ja bih rekao, uljepšavalo, sama ona kamera kad snima sabornicu, to je okej, međutim, iza, background, gdje su odbori, gdje se održavaju ti sastanci, na marginama, gdje onda ispada da je sabornica prazna, ali ima ljudi koji rade po odborima, naravno, jer se cijelo vrijeme održavaju odbori, koji su priprema, rekao bih, preteča za saborsku raspravu. Svi oni zakoni koji dolaze u saborsku raspravu su prije toga raspravljeni na odborima,

gdje se onda daju isto tako neke primjedbe, a onda ide plenarna sjednica na kojoj se, onako, malo jače debatira. Recimo, znate kako jednostavno političari žele doći do izražaja, žele svoje ideje, na neki način, i svoje stavove jasno prezentirati, i evo, tako da, evo, ne znam, mislim, to je za mene jedno novo iskustvo. Kažem, bio sam u ovim malim, malim saborima, ajmo ih tako nazvati, gradsko, gradskom vijeću grada Vodica, bio sam biran tri puta, u županijskoj skupštini sam bio biran tri puta, dva puta sam konzumirao, treći, ovaj, zadnji mandat sam predao kolegici, jednostavno da se i drugi ljudi malo, ovaj, na neki način razvijaju, da osjete, ovaj, političku tu arenu, jel'. A šta je s ovim amandmanima, to se sve automatski ruši šta god oporba stavi ili se ovako nekome i pusti. Mislim, koji je tu razlog za, znači, jer su oni već alocirali sve u budžet što su mislili, pa onda sad vi tu uletite s nečim, ajde, pa, pa to— A vjerojatno je tako, naravno, mi smo pozvani, mi ne možemo sad odšutjeti, ne znam, proračun kao jedan od ključnih dokumenata svake države. Ja sam konkretno na ovaj proračun imao 15 amandmana, svi su bili vezani za Šibensko-kninsku županiju.

Evo, konkretno, kad smo tu u Šibeniku, zaista, mi se činilo nepravedno da projekt obnove i sanacije Svetog Nikole na ulazu u kanal Svetog Ante, za kojeg su restauratori, restauratorski ured je napravio projekt obnove i sanacije, to je jako velik projekt. Dakle, u konačnici, on po etapama bi u konačnici koštao, evo, sa županom sam, ovaj, o tome debatirao, negdje 15 do 20 milijuna eura. Međutim, evo, ja sam tražio za početak da se krene, da se otvori fortifikacija sa, sa kopna, ajmo reći, preko otočića, kako bi bila tvrđava dostupna i sa kopna. Je, glupo mi je što se ne, da se samo more može doći. Jer tamo smo uredili cijelu onu šetnicu, valuzirajući vlagu. Da, apsolutno, da se ne može ući. I gledajte, i sad vlada— To mi je netko rekao, ja to nisam praktički vjerovao, jedanput sam biciklom tamo došao i stvarno, nema šanse, evo, mislim, mora plivat se, mora, mislim— Ne, ne, nema— Nekad je bila ona jedna, ovaj— Je, bila ona rampa od, od, od zemlje i to, a to je bio ilegalni ulaz, mislim— Da, da, nije bila ni ukusna. Kažem, čudno mi je da takav jedan, znači, to vam je drugi spomenik po zaštitom UNESCO-a, da nije ušao u program vlade. Da li je kažnjena županija Šibensko-kninska, šta u njoj nije na vlasti HDZ, ne znam, ostavit

ćemo to, da to pitanje da visi u— A, o tome možda— Da visi u zraku. Dao sam tu amandman, dao sam, kao što sam i obećao, obzirom sam, na terenu sam sad, sad često, to je na kraju krajeva moj posao, da budem što više sa bazom. Nejasno mi je zašto smo, zašto se odustalo od pristupnog puta, sa autoputa prema dole, prema Grebaštici. To je izvorno bilo, dakle, kada se autoput radio A1, tada je, znate, sjećate se da je pisalo Rogoznica-Primošten na izlazu— E, to je ono što su ovi iz Sitnog Donjeg, što je bilo na, na zboru, da, pa su ih ismijali, Burić je ono, a, oni hoće neki tunel kroz brda, ne znam ni ja šta hoće, ali to je bilo dio plana, mislim— A par kilometara dalje probija se tunel dole prema Kaštelima, gdje su ljudi protiv toga, jer, jer zaista ničemu neće značiti u konačnici. Ovdje je jasna matematika, znači, imate prvo skretanje tranzita kroz Brodaricu i Grebašticu, mi koji ovdje živimo znamo mi koja je to gužva, itekako, itekako dobro. Dakle, taj je, taj pristup, i bile su table, ako se sjećate, Primošten, Rogoznica, nekad stavljene na izlaz Vrpolje, sad se taj izlaz zove Danilo, a table Primošten, Rogoznica su prebačene na Šibenik. Aha, aha, aha.

Dakle, očito se odustalo, jer dok drugi lobiraju, dok gospodin Sanader iz HDZ-a lobira za svoje pristupne, mi očito u Šibeniku nemamo na vlasti one saborske zastupnike koji bi mogli tako nešto izlobirati. Dakle, osim tog tranzita, vi biste na neki način približili Primošten i Rogoznicu, a sa čvorištem Rastovac, tamo u zaleđu, bi se rasteretio put i prema Marini dole, znači, prema Splitskoj županiji. Ali dobro, mene je zanimao ovaj krak za našu županiju, on bi izbio negdje prije Šparadića na onu veliku okuku. Aha, znam, da. I tada bi se zapravo jednostavno sve to skupa približilo. Ovako je cijeli, prema, ipak, pa ja bih rekao i snažnim turističkim središtima kao što su Primošten i Rogoznica, oni su ostali malo, na neki način, udaljeni od, od, ajde, benefita koje pruža auto, autoput. I naravno, onda sam, čisto na primjeru jedne male sredine, jednog malog, ajde, žilavog puka, koji se pokazao, koji je i mene, ovaj, na neki način privukao da, da s tim ljudima komuniciram, koji se tamo bore za opstanak na svome dijelu, to je zapravo priča svih tih malih sredina.

Tako je, to je— Ali evo, oni su je prošli kroz— Svi oni u sličnim, sličnim su, ono— Tako je, oni su pokazali tu jednu žilavost i zaista ne bih bio ni fer da, da nisam tamo razgovarao, da se odmah vidi u čemu je problem, uz neke male preinake i, ovaj, obnovu te škole područne koja je tamo, bi se zapravo riješilo. I, dakle, udarili temelj— Ma da, nema, ali nemaju ni metra nogostupa, nemaju ništa, mislim, to je baš onako neke osnove, potpuno je zapušteno nekako, još, još gradonačelnik se pjeni, nećete dobiti nogostup, mislim, što je to sve— Da, mislim, nevjerojatno je, nevjerojatno— Za nepovjerovati jednostavno— Pa barem daj, daj na neki način, kao u toliko slučajeva koliko je gradonačelnik Burić govorio, onako, u nekim, ajde, suzdržanim, ovdje je bio posebno emotivno nabrijan— Da, nije, nisam nikad uspio shvatiti zašto se tako— Očito da je se netka, neka skupina ljudi pobunila i— E, i to, ne može on na, na njihovim uvjetima graditi nogostup, kako bi to izgledalo, onda će svi tražiti i Danilo i ovi i oni— Ali moramo imati nekakav plan, nekakav, pazite, gradonačelnik je na čelu već treći mandat, znači, 12 godina. Ja tu moram kazati da je to jedna od lošijih vlasti. Ja znam da se on pumpa, da, da se napumpava PR magla oko cijelog tog mandata, jednog, drugog,

trećeg. Međutim, ako sagledate strateške smjernice razvoja grada Šibenika iz mandata doktora Županovića, to je sada došlo kraju. Dakle, nikakvih novih ideja nije bilo, oni su slijedili zapravo priču koja je udarena tih, te 2009. godine, kada je i moja ekipa, tada smo bili kao HSP, bili dio vladajuće većine. To je bilo, onako, dosta jedna, također, koalicija od koje ja nikad nisam bježao. Dakle, ideologiji nema mjesta na lokalnoj razini. Nekad se pojavi, pojavi se nekad, okej, moramo reagirati, jer smo ipak se mi okupili kao političke stranke na nekoj ideološkoj platformi. Ali, ovaj, to je bila jedna jako, jako dobra suradnja, iako je tu bio i HSP i SDP i HNS, svašta je tu bilo, sa jednim nezavisnim gradonačelnikom, Županovićem, i udareni su temelji, temelji koji su se, i koje je Burić samo nastavio. Te strateške smjernice sada su presušile— Pa će se neke nove graditi— Sada više nemamo ničega, sada se, ako se— A tko je, ali tko je izradio te strateške smjernice— To je bilo u mandatu doktora Županovića— Mislim, očiti će, on

je pokrenuo da, da, da to izradi netko— Da, a izrađivači se dobiju na natječaju, tu se onda uključi zajednica, zajednica komunicira sa izrađivačima, jer ne mogu oni znati ako dođu iz Zagreba što, što nas ništa— Što nama treba, da— Tu je nabačeno puno ideja koje su onda uobličene i napravljene jedan strateški, strateške smjernice razvoja. Nažalost, sada, što imate sada, u nedostatku nekakvih zvučnih projekata, sada se napravi maketa za par desetaka eura, ili ajde, neka i stotinu eura, stadiona na Šubićevcu, napravi se neka maketa aerodroma na Pokrovniku, i na taj način se pokušava pumpati nekakva situacija da se nešto u Šibeniku planira i događa. Vidjeli ste kako investitori prolaze i kako investicije se ne dešavaju u Šibeniku, tipa prostor TEF-a, tipa PODI, a sada u zadnje vrijeme se pokušavaju dičiti time da će nam dovesti spalionicu u Šibenik. To je nešto, ta tema je mrvicu sad zamrla— Pa nije zamrla, gledajte— Mislim, zamrla je, ali ne, ne spominje se više toliko, šta— Ta tema zapravo nije trebala biti tema. Zbog čega to kažem? Zato što u županijskom prostornom planu Šibensko-kninske županije je onemogućena

termička obrada otpada na prostoru centralnog, centra za gospodarenje otpadom— A dobro, ali to se lako promijeni, jel'— Dakle, jedini način je da dobijete većinu u županijskoj skupštini i da izmijenite prostorni plan. I zato sam i govorio na presicama da su lokalni izbori, referendum, između ostaloga i o spalionici. Pa ako ste za spalionicu da vam bude tik do grada, gledajte, te spalionice su jedna priča na, skoro bih rekao, na kraju lanca. Dakle, nakon kružnog, znači, kako ide tijek kružnog gospodarenja otpadom, spalionice dolaze tek na kraju, nakon što su recikliranje i sve one druge faze koje, koje idu, potrošene.

U, Hrvatska je država, evo, nema tu više ni 4 milijuna ljudi, dakle imamo nešto turizma, sigurno špicu imamo, i nešto smeća imamo, povećanog, jel'i, otpada. I strateški je procijenjeno na razini Hrvatske da bi trebale biti tri spalionice, nekakav Osijek, Zagreb i Dalmacija, najveći grad u Dalmaciji je Split. Smanjuje se tranzit otpada, dakle, dakle u Šibenik bi dolazio tranzit od Dubrovnika, Splita, Zadra. Dakle, ovdje u Splitu, gdje je najviše proizvodnja smeća, to je grad koji je, mislim, više, višekratno puta veći od Šibenika, najveći je centar i najveći proizvođač otpada. Realno bi bilo da se koncentrira ta jedna spalionica, ako već treba biti, a recimo treba biti, jer se, jer se pali smeće po cementarama, što isto također, ekološki katastrofalno i nije dobro. Ako već mora biti, onda sigurno Šibenik nije lokacija.

Da, nije smiješno, bilo bi tragična izjava, evo, kolege Zekanovića, koji je rekao da su Zadrani i Splićani ljubomorni što će u Šibeniku biti spalionica. Ja mislim da je to ono izjava godine, ono, da ne kažem ono kako su se one izjave projicirale, pod kojim nazivnicima. To je, dakle, potreba ove vlasti, Burić Zekanović, koji mu je partner, koji se svugdje pojavljuje s njim, da na neki način pred same izbore plasiraju nekakve ideje, da se podiće nekakvim projektima koje se zna da se ne mogu izvršiti do izbora, ali mogu figurirati kao nešto na čemu će se raditi. I onda imate ovo što imate, osniva se aerodrom— Da, baš sam htio reći, osniva se firma i traži se— Autoput od 200 eura, mislim da je Skradin učestvovao sa 50 eura. Dakle, dakle, evo, to su vam priče. A onda su vam to ideje na koje građani, pa neću reći sad baš, mi smo protiv aerodroma, ali ajmo vidjeti šta je to studija izvodljivosti, ajmo vidjeti šta je studija utjecaja— Mislim, meni je dobro, ideja, ali ajmo to egzaktno— Meni to zvuči onako dobro zapravo, ali zašto ne još infrastrukture i za turizam i za sve nas— Pa točno, mislim, gledajte, mi smo jedna županija sa dva nacionalna parka.

Ovaj bi aerodrom bio smješten manje od 1000 metara zračne linije do dole, do kanjona Krke. Ne vidim neku opravdanost sad iz ovog dijela, ali neka se napravi studija izvodljivosti, pa ćemo vidjeti šta je to, da li je to, da li to ima svoju svrhu, da li u nekim vršnim opterećenjima. Mi moramo najprije napraviti, da bi mi bili nekakva destinacija 1-12, ono što se kaže 0-24, ja kažem u mjesecima 1-12, mi moramo napraviti nekakve druge preduvjete kako bi tu ta tranzit bio. Na kraju krajeva, za goste koji dolaze avio prijevozom u Šibenik, nikakav problem nije, ja po nekim sam gledao, ovaj, izjavama tih gostiju koji dolaze, nije njima problem što su oni sletjeli u Zadar, oni će doći, tu će odraditi neki taksi i oni će zaraditi nešto novaca, uglavnom iz naše županije— Znam, ali javni prijevoz je nula, i od Zadra i od Splita, to jest Kaštela— Da, da, da, definitivno, ali gledajte— Sviđa mi se ideja da je, ne znam, gradski bus, lijepo, nova linija, tamo voziti 10 kilometara i bok, to bi baš bilo dobro— Je, je, gledajte, sigurno da bi se— I da se oterate ovi i tako—

Sigurno bi se to, to desilo. Mi imamo ovu našu toliko opjevanu cestu, brzu cestu Šibenik-Drnić-Knin, o kojoj se ništa ne priča— To je zaboravljeno— Dakle, pa gledajte, šta je zapravo kod te ceste, ključni infrastrukturni projekt je zaobilaznica Moseća, dakle premostiti Čikolu. Kad se to premosti, vi ste već zapravo napravili veliki dio posla. A ovo je, ostaje peglanje, sad hoćemo li mi dobiti— Mislim, u čemu je zapravo problem s tom cestom, evo i vi ste sad, principijelno— Pa problem je novca, mislim, novca, jednostavno da netko alocira i da se netko posveti tome, ali to netko mora izvladati— To se znači treba lobirati državi— Iz vladajuće strukture, točno. Evo, dakle, projekti su napravljeni za ovu zaobilaznicu, i ja, evo, ufam se, vidim da, da su čak i raspisani natječaji za jedan dio te zaobilaznice Drniša, koji je zapravo ključan. Ključno je premostiti, znači, Čikolu, i onda ste vi već na neki način prilično dobro, ovaj, uvezali to. A kažu, vlada kaže, debatirao sam na tu temu, da idu, da je ispred nas desetljeće željeznica. Međutim, kad sam ja raščlanio i debatirao, vidio sam da od 3 milijarde eura, svega nekih 100 ili 150 milijona je od Oštarija prema Dalmaciji.

Dakle, pitao sam, što je s elektrifikacijom, vi znate da je sve elektrificirano u Hrvatskoj, osim— Ma znam, znam— Osim Oštarija, Splita, jel'? Vidim da su to neke estetske, estetski uređenja— Što bi tek oni nagibni vlakovi, kad je to nekako s tokom pompom bilo dvije i neke, ne znam više kad ono uvedeno, i onda na kraju ništa— Dakle, nakon one nesreće poglavito, a kasnije je tim nagibnim vlakovima, zbog sigurnosti, oduzeta nagibnost, pa smo dobili samo vlakove— E, znam, znam, pa su postali nenagibni— Znači, kupili smo nagibne vlakove, a na kraju smo dobili vlakove. Sada, sada je nova, opet kažem, to desetljeće željeznice, kad će se zapravo ulagati u ove hibridne vlakove, takozvane. Dakle, realno, oni će putovati iz Zagreba za Šibenik do Oštarija na mrežni, na, na mrežu, kasnije će upaliti dva dizel motora, dakle, dakle, stara priča. Ja se sjećam tih vremena, imam, evo, nešto preko 50 godina, i sjećam se odlazaka u Zagreb vlakom, to je, to je bio zapravo jedna super avantura.

Funkcionirala mi je Unska pruga, imali ste odličan pogled cijelo vrijeme na rijeku Unu, to je bilo zaista avantura na pravi način. Je, to je lijepo bilo. Ja sam, poslije rata, sam išao često u, u, u Zagreb vlakom, ko, ko klinac, ono, to je bilo fora, ovaj— E, ali gledajte, sad je ta— Ali bez Unske pruge, nažalost— Ta Unska pruga, koja bi zapravo— To sad se raspada, to propada— Pogotovo 100 kilometara, ona skraćuje put do Splita, samim tim i do, i do Šibenika, jel'— Da, da— Jer u Kninu je ova točka spajanja, znate, pazite, 100 kilometara, to je, to je zaista puno. Tako kažem, sva ta naša, okej, prošao je autoput, on je jako blizu Šibenika, sve u redu, ovaj pristup, ostao nam je na neki način u zapećku ovo Drnić-Knin, što treba riješiti brzom cestom, i ostao nam je Primošten-Rogoznica, što sam upravo malom Anom barem želio natuknuti, da se o tome govori, zašto se od toga odustalo. Ja mislim da je to dosta bitno. Grad Šibenik, umjesto da to punim srcem prigrli, da im se rastereti tranzit kroz Brodaricu i Grabašticu, jer sav tranzit sada s autoputa prema Rogoznici i Primoštenu mora proći kroz, znači, sigurnost, standardizacija,

tamo je, tamo je turizam. Drugačiji je turizam kad vam prolazi tisuće vozila ili stotine vozila. To je jedna sasvim druga dimenzija. Čudi me da je tolika kratkovidnost te naše gradske uprave, ali ona je i po drugim stvarima prilično kratkovidna, lako zapaljiva, voli velike projekte, voli se slikavati uz velike, ove, makete. Međutim, mi ne vidimo da su oni sposobni jedan projekt jednog jačeg investitora dovesti u grad Šibenik. Da, da— A da bude na nekakvim, da ta proizvodnja bude ekološka i tako dalje, jel'— Kako, kako komentirate vi stanje u županiji? U javnosti se to vidi onako, ko to, ovaj, novinari posprdno zovu Čušpajz koalicija i te fore, ali ne znam kako se Stipe Petrina svađa se sa ovim Jelićem, pa Iris preko Facebooka ukčko-tarac šalje ono mailove, tako reći, županu, i to onako sve izgleda užasno disfunkcionalno, evo, moram reći, pa ne znam kako to izgleda iz vaše perspektive gdje ste u vladajućoj većini— Znači, upravo je to taj, taj naš, odmah ćemo se dotaknuti medijskog prostora u, u našoj županiji, u našem gradu, koji je nametnuo tu jednu, ovaj, ideju kako je to jedan, jedna disfunkcionalna županijska

priča. Međutim, činjenica je da su svi proračuni prošli uredno, da županija funkcionira, uz jednu drugačiju priču. Vi ste do sad imali unisonu vlast HDZ-a, imali su svojih klimoglavaca dole koji bi digli ruke, koji nisu pročitali nikad nijedan materijal. Ja o tom mogu govoriti jer sam, kažem, triput birao na županijsku skupštinu, dva sam mandata odradio jako zdušno, proučavali smo sve materijale koji su došli. Mislim, ja sam gledao kolege iz HDZ-a, njihove su one fascikle, odnosno one, one, one žute kuverte u kojima bi dobili mi tad materijale prije— Ne bi ni otvorili— Oni nisu bili otvoreni još, i onaj srodote je bio na njima. Dakle, njihovo je bilo da jedan digne glavu da se glasa za, nekad protiv, ako je nešto došlo do oporbe. Dakle, imali ste takvu jednu županijsku vlast— A dobro, ali Petrina je baš tamo pred novinarima optuživao ovog Jelića za nekakve, šta je ono bilo sa fakultetom, nekakvih honorarci— Ništa od toga bilo, ništa— Pa ništa, samo kažem, očito je tu neka svađa žešća, nisu unisono— Ja bi, ja bi ovako kazao, ja sam 20 godina političkog života na neki način potrošio da se u, u županiji naprave promjene— Šta se napravi? Da se naprave promjene— A, promjene, okej— Promjene. I kad smo napokon došli u varijantu da možemo napraviti promjene, svi smo mi ušli u tu

priču na neki način sa određenim, ja bih rekao, bolnim crtama iz naših suradnja prijašnjih. Međutim, želja da se napravi promjena, i mi smo je komunicirali građanima, od nas je tražila da se tako odgovorno ponašamo. I mi smo se ponašali, cijelo, mi kao Most smo se ponašali u županijskoj priči odgovorno. Ne možete biti dio jedne većine, nešto što je dobro prigrliti sebi, nešto što možda nije, neka komunikacija koja nije najbolja, od toga se ograđivati. To nije fer odnos, to nije fer partnerski odnos, mi na takav način nismo, nismo željeli pristati.

Vokabular nekih ljudi, nekim njima ide na čast, to je nekad bilo simpatično. Ja mislim, ako se desi 10 godina jednaka politika na jednom vokabularu koji nije dostojan nekih rasprava, ja znam biti energičan i znam biti prilično onako možda žestok, međutim uvijek postoje granice na koji način možeš debatirati. Ne možeš koristiti neku situaciju, primjerice predsjednika skupštine, da se obračunavaš na županijskoj skupštini. To znači da nema dijaloga gdje se treba vršiti dijalog. Znači, negdje prije da se utvrdi dnevni red. Na kraju krajeva, uza sve te primjedbe i sve ostalo, ekipa od Stipe Petrinove je glasala za županijski proračun. Dakle, ne znam u čemu je problem.

Ja bih malo drugačije obrnuo ovu priču i ovo vaše pitanje. Ja bih postavio pitanje što je sa oporbom u županijskoj skupštini. Kakva je oporba? Oporba je grozna, pa mislim— Ja ću vam reći da je ovo zaista— Ajde, sad su glasali kao za proračun jer su dobri, ali— To je apsurd svih apsurda na kraju— Ali sjećam se na početku da su apsolutno za sve nešto bojkotirali, nisu htjeli i šta god je bilo dobro— I zaista stojim iza toga i opet kažem, svjedok sam jednog vremena, bio sam puno u županijskoj skupštini, nikada gore županijske oporbe vi niste imali u povijesti Šibensko-kninske županije. U Burice ne bih složio s tim— Niti jedna inicijativa, niti jedan amandman napisan u četiri godine— Ja nisam ništa, to već to nisam ni znao— Debatiranje na razini pučkoškolaca— Je li uopće izlaze išta na— Dakle, pokazalo se da je HDZ jedna isprazna tvorevina koja u svojoj biti nema širinu ljudi— Kad su naviknuti da su dio vladajuće većine gdje je samo se glasalo— Ne, moguće da ima, znate, ja vjerujem da ima, ljudi koji su članovi HDZ-a, koji su i svojim obrazovanjem i svojim životnim putem itekako mogu pridonijeti, ali za te ljude nema mjesta. Ovdje ima mjesta samo za klimoglavce— Tu je negativna selekcija, čisto reći— Negativna selekcija

i sad kad se došlo u oporbu, kad dakle oporba mora pritiskati vlast, vi od toga niste imali ništa. Ako je ovo Čuspajz koalicija, onda je ovo— Šta su onda oni radili— Onda je ovo trash— Manje, oni su, ja mislim da je njima bio totalni šok šta su izgubili županijsku— Kapitulacija— To nitko nije očekivao— Znači, Željko Burić je predsjednik županijske koalicije— E, e— Kapitulacija županijskog HDZ-a je bilo glasanje za županijski proračun. Dakle, to je definitivno njihova kapitulacija, pokazatelj da oni nemaju što ponuditi županiji. I evo, ja ću sa svojim timom, i evo radimo, dogovaramo, razgovaramo, teške su koalicije, teško ih je dogovoriti, pokušati učiniti sve da se mi nikad ne vratimo na staro. Kakav, što mislite o ovome, o Pašku Rakiću kao kandidatu za župana? Ja bih rekao jedan tipični HDZ-ov proizvod koji nema dana rada u realnom sektoru, koji je stalno bio, kako to se u vokabularu Sabora kaže, na sisi, je li, dakle na nekoj javnoj sisi, tako je postavljen, tu se vrti po nekakvim ovim, on može biti možda čovjek i simpatičan, možda i ima nekakve situacije, ali mislim da oni nemaju taj osjećaj što to znači raditi

u realnom sektoru. Ali on je i spavao zadnje četiri godine, gdje je do sad za, mislim, od kad je za izabran na skupštini županijskoj, to jest u njihovom odboru, kako se to već zove, pa je li jednu izjavu dao, je li gdje je program, gdje je išta— Ja mislim da je to čak bačen zec, da bi se oporba uhvatila, izašla brzo sa svojim kandidatom i da onda oni pokažu neku anketu gdje on neće dobiti izbore i da ga onda, i da ga onda smijene. Mi se, naravno, nećemo upecati na tako nešto, mi kad izađemo, ili ćemo izaći zajednički sa kandidatom, sa svojim listama, jednim kandidatom za kojeg ćemo moći reći da je to taj kandidat, ako ne, ići ćemo na formulu kao i sa zadnjeg puta, znači bit će više kandidata, kandidat koji uđe u drugi krug— Koliko ih je bilo, četiri, ja mislim— Bilo je četiri, da, i onda smo podržali najjačeg kandidata sa strane promjena, pokazalo se da su točno glasači, točno je ono, kao da ste prepisali matematički glasove iz prvog kruga od tri kandidata, a četvrti kandidat HDZ-a je ostao na svojim glasovima. Dakle, hoću vam kazati ovo, ovo što smo imali sada četiri godine u županiji, može se prikazati na taj način, to je neka Čuspajz koalicija, nered, nekakve svađe i tako dalje, izričaji koji su onako malo žučljivi, ali vi ste imali po svim ustanovama razno, raznorodnu,

ja bih rekao, raznostranačku sastav tih uprava, što se pokazalo da nigdje nemate nekakve političke dogovore. Vidite da su prolazili neki kandidati koji su HDZ-ovi kandidati, a nasuprot tome nisu prolazili kandidati koji su, koji bi se mogli vezati uz ovaj, uz vladajući dio. Dakle, hoću vam kazati, nismo prigrabili plijen nakon pobjede na izborima da je, recimo, Ledenko dobio tamo dvije firme i on će tamo staviti sve svoje članove upravnog vijeća i on će vladati tamo bespogovorno. Ne, upravo smo to uključili u naš način razmišljanja da nigdje nije unisono i upravo smo dobili, ja bih rekao, nakon godina i godina, desetljeća jednog nepotističkog vladanja županijom, dobili smo jednu drugačiju priču. Možda ona se nekom ne sviđa, možda se sviđa, ali mi nismo imali više nepotističkih priča tipa nekoliko obitelji koji su gurali svoje članove obitelji u sve moguće firme. Ovo je sad isplivalo sa ovim nakazama, sa Nedeljkom Duićem koji je vladao godinama HDZ-om i županijom, prije njega Ante Kulušić i svi ti likovi su ukrcali u ove vagone

županijskih tvrtki, ustanova, a nema koga nisu, kažu i mačke su već tu dolazile, ovaj, na šalicu mlijeka. Kažem vam, drugačija priča, da li je ona dobra, ja vidim da smo riješili javni prijevoz, to HDZ nije uspio nikako, da su se neki odnosi uredili, da se nisu smjenjivali ljudi, bacali, imali smo taj jedan slučaj sa cestama Šibenik, moguće da je bila kriva procjena, čovjek je došao sa najboljim životopisom, na kraju se pokazalo da lijepi životopisi i ono sve što je ostvario i neke nagrade koje je imao, koje su nas kao, evo, ljude iz koalicije kazali, evo, to je taj čovjek, na kraju se pokazalo da je kiksao na vrlo malim stvarima, evo, tamo se stvari riješile i ide, ide život dalje, je li. Ono što mene, mene žalosti da, da nekako se država polako počela prema županiji malo maćehinski odnositi, rekao sam ovaj slučaj sa UNESCO-ovim spomenikom, tvrđavom Svetog Nikole, dakle, restauratorski zavod napravi sve i da to ne uđe u plan vlade, bar sa nekim sredstvima, dakle,

ne, ne mora ići odmah cijeli projekt od 20 miliona, jedno 3 miliona eura se moglo odvojiti i riješiti se ovaj dio fortifikacije sa ulaza sa ovoga priobalja, otvoriti se još jedan takav objekt za Šibenik, ako smo se mi opredijelili više za neke uslužne djelatnosti, onda smo, ovaj, na neki način trebali to izgurati do kraja tu priču. A najveći biser, ja bih rekao, upravo na ovom području, to je i na Jadranu, ja bih rekao, upravo je tvrđava Svetog Nikole kojom se moramo ponositi, ali moramo je staviti u funkciju, moraju ljudi znati za nju. Ovako, jedan manji broj ljudi koji dolazi samo brodom, mislim, mislim da to nije to— Pa dobro, to je odmah, to je odmah usko grlo, mislim, koliko tu može ljudi ući, koliko može tih brodova ići i tako dalje— Ali, evo, gledajte,

ti hvalospjevi o toj gradskoj vlasti koji, koji lokalni mediji pišu, ja bih rekao, režimski mediji, evo, ja se ne libim to reći, danas— Pa režimski su, pa ja često na stranici pišem, ovaj, gledam sa ovoga ispisa, ajde, transakcija grada Šibenika, pa to su, ono, desetci tisuća eura idu na— Ja mislim da je čak za promidžbu i promijeniti, to je došlo do blizu 200 tisuća eura— Tako je, za 23. su 200 i nešto sve skupa, s tim da, na primjer, za Šibenik-in je 60 i nešto, za 23. govorim 60 i nešto, onda Hanza, znači ova Slobodna Dalmacija, ne znam, 40 i nešto tisuća eura i, i ovaj, Šibenik News i Šibenski portal nešto manje. I još, naravno, hrpa, pa HRT, pa, pa nekakvi, za koje nisam nikad ni čuo, ali ove godine je zanimljivo da su, baš sam gledao za 2024., sam povukao sam sve transakcije, manje su, na primjer, Šibenik-in je tipa samo, pod navodnike, 39 tisuća dobio. Što će to sad reći, ne znam, ali, na primjer, Šibenski portal je više i tako, ali ono, mislim, i ono što, što bih želio gledateljima reći, mislim, spomenuti da su ljudi šokirani kad to čuju, ja ovako po kavama pričam, ma je, kao, kako misliš grad, ja da, da, da, ja kažem, to su javni podaci, ono, šokirani

su, pa čekaj, kako mogu biti neovisni i objektivno, kako se zove, izvještavati, pa ja kažem, ne mogu, u tome je cijela stvar, ono— Ja sam upravo da usporedim, da vidim koje su to dimenzije, pitao kolegu Bulja, on je gradonačelnik Sinja, ja kažem, daj, Miro, reci mi, ovaj, koliko ti za usluge, promidžbe, informiranja, novaca staviš, recimo, Sinj je, nije niti pola manji od Šibenika, on je 20-ak, ovdje je 35, znači, ajde, on je rekao, čuj, imam, imam ono Veliku Gospu, imam Alku, tu, to nam je dan grada, tu nešto vrtimo, kaže, eno, 6, 6 tisuća eura, znači na godišnjoj razini za informiranje, sve skupa 6 tisuća eura. A to je već bolja cifra. Dakle, a ne 200 tisuća. Šta ćeš ti, ljudi će vidjeti, ljudi će vidjeti što ti imaš se pokazati i što imaš napraviti. Pa ja ću vam kazati još jednu situaciju. Dakle, vi imate ovaj paušal, sad se o tome puno pričalo, o turizmu. Ja sam tu vidio situaciju da vam je paušal za iznajmljivanje ležaja u Boraji 75 eura, u Vodicama je prvi red uzmore 60 eura, Grebaštica je u Šibeniku, znači na području Šibenika 150 eura, znači paušal. Dakle, jako skup.

Grad je, ima ovaj porez 20, 30 posto, znači nisu se puno vrtili, oni su udarili 20, 30 posto, dosta prozivaju druge gradove, naročito Plenković i ministar, ovaj, Primorac, kako, ovaj, neka gradovi spuste, pa će i plaće biti veće, međutim, evo, njihovi, njihovi, ovaj, to ne, to ne, to ne spuštaju. Imali ste uvođenje ovih, ovog velikog brata, znači ovih kamera po Šibeniku gdje god i kako god, ja mislim da je tendencija tih uvođenja kamera bila na neki način odvraćanje od nekih štetnih djelovanja, ako se naplaćuju kazne, dobio sam dosta informacija da su naplaćene kazne za banalnosti. Znači, ja sam prvi za to da ako neko prošiša kroz centar grada sa 120 na sat, treba mu ne samo uzeti mu sve, uzeti mu mogućnost da ikad više sjede za volan, ovaj, čak i da ne bude više ni suvozač, nego neka sjedi otraga, neka ga neko vozi, ali, ovaj, gdje je edukativnost od tih ubranih novaca? Sam, ovaj, veliki brat koji je instaliran u Šibeniku, koji promatra sve i sva, koliko je novaca uloženo u edukaciju, dakle, ja mislim da se od tih novaca trebalo educirati ljude, pokazati par

prekršaja na nekim prezentacijama, kazati, to se, ljudi, tako ne radi, idemo biti bolji, idemo ovo, dakle, nije cilj ovdje ubirati naknadu i puniti proračun, nego je, mislim, cilj spriječiti bilo kakve, nekakve loše, loše radnje i mijenjati navike ljudi, ali to morate educirati, od tih novaca trebate vraćati u edukaciju, ali to se, to se ne dešava. Kažem, evo, prilično skup grad za svoje građane, evo, prema turizmu, vidjeli ste koji je odnos, u Grebašci je 150, u Boraji je 75 eura, ako neko se želi baviti turizmom u Boraji, platit će 75 eura, u Vrsnom, Boraji, tako, ja se iznenadio, u Vodicama je pod pritiskom, jer tamo je HDZ ima gradonačelnika, ali vijeće je, suprotna strana ima, to je ostalo na 60 eura. Dakle, hoću kazati i dati poruku, ona je baš sad i aktualna, ali ne smijemo, izborna je šutnja, ali ne sve kuglice u isti pot. Dosta su se često HDZ-ovci busali kako je njihova vlast i kako će to, kako je dobro da se glasa i za njih na lokalnoj razini, to se, to se pokazalo da to nije istina. Važna je agilnost ljudi koji će doći ovdje, energičnost, ja mislim da je

dovoljan pokazatelj da HDZ ponovo kandidira čovjeka koji je prošao 70 godina, svaka čast, doktore Buriću, vi ste doktor, vi ste čovjek koji je, evo, dao dva mandata ovoj županiji, dali ste svoj neki doprinos i u bolnici Šibenik, ali mislim da je vrijeme da nekakvi mlađi, agilniji ljudi za novo vrijeme, mislim da moraju doći ljudi malo ipak jačeg, ja bih rekao, poriva, jer mislim da su dva mandata taman u svemu, tri, tri mandata za ovakav grad, mislim da se tu više nema što reći, ako si imao što reći, imao si to kazati. I tu se vraćam na početak mandata Željka Burića koji je tada govorio da mu je Dolac glavni, njegova rak rana koju će on riješiti. Evo, ja sam u županijskoj lučkoj upravi, predsjednik sam uprave. To je trebalo još 2019. ili 2020. krenuti sada. Mi smo sada isforsirali, kad smo mi došli da se napokon krene sa tim projektom, evo, ovih dana, mislim jučer, ili jučer, jučer je došla lokacijska dozvola. U tome grad Šibenik nije sudjelovao ništa. Radi se o projektu koji tamo uređuje onaj dio, znači gdje se stalo, je li, prije Donalda, pa, pa dole skroz do kraja, znači radi se o projektu

u kojem će jedna trećina projekta biti vezana uz lučku upravu, znači to je ono, onaj, ona mala kocka i more, a dvije trećine je gradski projekt, kopna, znači infrastruktura, cestovna i tako dalje, da bi tamo napokon bila i normalan dolazak hitne pomoći, mislim, najbizarnijih stvari, vatrogasaca, da se spriječi poplava, znači dizalo bi se od 90 do metar u visinu, malo se diglo. Znam da postoje inicijative i oko valobrana, ali ajmo krenuti, nešto krenuti u Dolcu, da bi se na kraju riješile i ovi valobrani i sve one druge popratne stvari. Kažem, puno toga je ostao gradonačelnik dužan, jako vješto koristi ovaj svoj medijski prostor kojeg plaća, i to vrlo unosno. To fino plaća, da. To plaćamo mi svi građani, ja nisam konkretno porezni obveznik u Šibeniku, ali to plaćaju građani, znate, i mislim da je ostao jako dužan, a tu percepciju koju on stvara putem ovih novinara koji su svi od reda dobili nagrade grada Šibenika, jedan po jedan, ja ne znam, evo,

Who is the next. A, naći će se netko. Naći će se netko, je. Dakle, ono, okej, ali dajte malo oladite, danas je na svu sreću postoji drugi način i komuniciranja sa, sa svojim biračkim tijelom, ajmo ga tako nazvati, sa građanima, osim tih pisara koji su već prilično prokuženi u javnosti, zna se, sad se ne pita više šta je, šta je, šta je napisao, nego tko je napisao. To više nije ni simpatično, nekad je to čak i neki prikriveni, ja bih rekao, režimsko pisanje, i čovjek je napisao knjigu, ne znam mu sad ime, ali kaže, najveći je problem za režimskog novinara kad bude otkriven. Tada je on još žešći i očekujem ja i dalje napade, ja sam nakon svake, ovaj, presice koju sam imao, u kojoj je spomenut Željko Burić, imao odmah i kolumnu ili od ova, od ovog dvojca, ovaj, koji su, koji zapravo su umjesto gradonačelnika Burića meni, meni, ovaj, kontrirali. Evo, veselim se i dalje njihovim uracima, pogledat će oni ovo pa će. Vjerojatno, da, da, da. Pa ćemo vidjeti. A recite mi, zanima me ovako, to, to volim pitati svu oporbu, zašto se toliko čeka

za kandidata, na primjer, za županiju, za grad, na primjer, sad je samo HDZ svoje isturio, zašto, zašto niste vi ili SDP ili drugi, mislim, pretpostavljam da ima neki razlog, ali želim znati. Pa gledajte, ovako ću vam reći, znači, ja kad sam izlazio na izbore samostalno, kad nisam uopće tražio nikakve partnere, imali smo odluku odmah u startu da ćemo ići samostalno, mi smo vrlo brzo imali kandidate i sve ostalo. Zadnji put i prije toga još na nekim drugim razinama, pokazalo se da tako ishitreno nećemo dati mogućnost možda da nađemo u okviru cijele oporbe nekog čovjeka za kojega bi svi mogli kazati da ga možemo podržati i da možemo dobiti pravog kandidata. Tako i ovaj put, naravno, mi kao stranka MOS smo spremni izaći samostalno na izbore, imati svoje kandidate, imamo, naravno, koordinatore koji su i za županiju i za gradove i za općine, je li, u kojima ćemo izaći, međutim, dajemo još priliku i razgovaramo jako intenzivno. Zadnji put smo, pa gotovo je, skoro se uhvatio treći mjesec kad smo izašli, kad je izašao Marko Jelić kao kandidat za župana, i to je bila dobitna formula. Dakle, HDZ, kao što sam već kazao, je monolitna stranka, ona je krenula

sa svojim kandidatima ranije, međutim, što se zbiva u eteru, da li, da li ima neka promidžba, da li, da li ste vi Paška Rakića igdje vidjeli u nekom svemiru? Pa nisam, to sam baš komentirao da je potpuno. Dakle, ništa ne znači, mislim da je to bio Zec koji je istrčao i pitanje je da li će Paško Rakić uopće biti kandidat HDZ-a. A zar nije izglasan, to je sad, a mislite da će to. Od HDZ-a se svašta, svašta može. Možda ako iz Zagreba dođe Depeša, da ipak. Ma daj, pazite, oni sad očekuju da izađu neki drugi, drugi kandidati, da mogu raditi ankete i da mogu onda gore kod Plenkovića pokazivati, vidiš, ovaj nam baš i nije dobar, ne prolazi, ajmo varijanta B. Mi ćemo njih dovesti u situaciju da neće više moći povući varijantu B i mislim da je, da, da je Paško Rakić kandidat koji ne može pobijediti na županijskim izborima, evo, ja to ovako otvoreno kažem. Mislite da se može na, na području baš grada Šibenika i administrativnom, znači sva ova sela i mjesta okolo, da li se može neka platforma izgraditi na osnovi toga što, što u principu Burić, ono, ajmo reći, to malo u prenesenom značenju mu je grad od, od, ne znam, ono, Gospe Vankagrada do, do,

do ovoga, gore Doma zdravlja ili nešto tako. Pa gledajte, sigurno da u gradu je bila živa oporba, i to kad usporedite oporbu u gradu i usporedite oporbu u županiji koja je HDZ, vidite koja je to razina. Dakle, sigurno da postoje, ja bih rekao, ljudi koji bi itekako mogli razbucati, ovaj, ovu, ovu situaciju i ovo uljuškavanje gdje zapravo ovi, kako sam spomenuo, režimski mediji proglašavaju Burića već da on može biti doživotni predsjednik. Čak je, čak ste vidjeli i ovo bacanje prašine u oči gdje je Burić kazao, ako moj kandidat ne bude, ja ću izaći samostalno sa listom. Ne, Željko Burić izvan HDZ-a je, već se takmičio na izborima, bio je HSLS, dobivao je jedan, jedan vijećnički mandat u gradu Šibeniku. Dakle, mislim da ne bi čak ni napravio županijsku listu. Dakle, pustimo to, Željko Burić daje onaj jedan, ja bih rekao, centristički dio koji je u gradu Šibeniku bitan HDZ-u kao jednoj, nazovimo je, desnoj opciji. A ovaj, i tu je, i tu je ta simbioza prilično, prilično kod njih izražena.

Oporba mora pametno odlučiti koji je to kandidat koji u drugom krugu može pobijediti Burića. Imate kandidate koji mogu ući u drugi krug, ali ga tamo ne mogu pobijediti. I tu će sada biti na razini grada, mislim, glavna ideja bi trebala biti da se isturi onaj kandidat koji može u konačnici pobijediti Željka Burića. A ne da izađu više kandidata u kojima će isplivati u drugom krugu netko čija je možda stranačka platforma malo jača, međutim, neće, neće moći pobijediti. To smo već imali, već, već viđene situacije. Dakle, šira platforma mora biti, ja se nadam da postoji, da postoji na neki način mogućnost još uvijek da se iznađe to rješenje i nadam se da ćemo takvo rješenje naći na razini županije. Ali velim, ako i ne bude, bit će više kandidata, pa će biti drugi krug i nadam se da će, da se županija neće vratiti u, na ono staro, jer ne treba zaboraviti, podsjećat ćemo mi to u kampanji, kako je to bilo. Mi znamo što je bilo. Da, da. U županiji, po onoj Thompsonovoj. Mi jako dobro znamo kako je to vladao HDZ, na koji način, i ako ne

znaš što je bilo, mi ćemo podsjetiti, ovaj, ljude, kako, na koji način su se oni vrtili, a ovo što je sad izašlo, ovaj, pa je otvorilo cijele libre, ova priča požara gore u Skradinu i ove nakaze, kad vidite vi gdje je to sve pozapošljavano, nema tko se nije zaposlio i gdje. Mislim da tu ima, ima prostora da se problematiziraju tako neki problemi van grada i to. Pa evo, kažem, upravo gdje postoji jedna žilava, žilava sredina, kao što se pokazalo na primjeru Sitnog Donjeg, svakako oni su na sebe dali neku pažnju i mi smo ih svi na neki način tu došli pomoći da ne ispadne da su oni sami protiv, protiv svih. A mene je posebno, posebno me, ovaj, na neki način sa njima, ovaj, privuklo to, taj jedan podsmijeh i taj jedan način na koji se grad Šibenik na njihove zamolbe, gdje su ljudi napravili zbor građana. Pazite, zbor građana je napravljen, to je jedna demokratska procedura na koju su se veliki demokrati iz Hrvatske demokratske zajednice smijali. To je sramotno, to je loše i to pokazuje jednu oholost koja

će, ja se nadam, doći kraja u petom mjesecu, treće nedjelje ove godine. Evo, ja se nadam da hoće, jer tu vam dođe ta granica jedne oholosti, ona je sad na vrhuncu u Šibeniku. Oni misle da su oni nedodirljivi, da će uvijek pronaći nekakve Zekanoviće koji će im dati jednu ruku koja će im osigurati većinu u vijeću. Ja znam da se to ovaj put neće dogoditi, mislim da se prevare, može, može te netko prevariti jednom, ako te vara sto puta, onda se, onda se moramo zapitati što je to s nama. Nadam se dobrom izlasku birača, možda postoji jedno zasićenje ovim svim pustim izborima u kojima smo bili, ovaj, bombardirani, evo sad ide drugi krug, pa predsjednički, pa europarlamentarni, pa, pa oni još, u ovoj godini se zaista toga desilo, ovaj, puno toga, ali nadam se da opet se ljudi aktiviraju, da moraju znati da su zapravo komunalni izbori, gradski, općinski, najvažniji izbori za svakog čovjeka. Svaki, svaki su važni, ali ovi su baš onako važni jer, jer, jer određuju hoće li tu doći rasvjeta, hoće li tu doći nekakav asfalt, kako ćemo urediti naše prometnice i oni ljudi koji, i da će izabrati one ljude za koje smatraju da imaju elan da sad malo izdignu grad

u nekom drugom smjeru. Mi smo se opredijelili, evo u Šibeniku se opredijelilo za taj neki uslužni dio, makli smo te tvornice, tu tešku industriju koja je grad opterećivala, ona je pomalo i ubijala poduzetnički duh ovoga grada. Znate, imali ste 5000 ljudi radilo na jednoj strani grada, 5000 na drugoj, i to su ljudi koji su radili, kako mi kažemo, u žici. Dok, recimo, drugi gradovi, primjerice Zadar, tamo nije bilo takvih velikih kompleksa, bilo je velikih firmi, ali se i taj nekakav, ja bih kazao, poduzetnički duh ipak izgrađivao, ovdje nije. Ja sam davao prijedloge, sad kreće bolnica, tu je jedan apsurd, evo vidite, znači, busaju se u prsa junačka u gradu Šibeniku kako su oni zaslužni za bolnicu. Projekt nove bolnice je županijski projekt, tad su bolnice bile u županiji, vodio je gospodin Kristijan Stipančić, kojeg je imenovala ova vlast, kad je pripremio sve materijale, država je odredila bolnice prebaciti u državni portfelj, i sada se oni busaju da jesu. A nisu glasali za proračun u kojem je bila, recimo, studija izvodljivosti za bolnicu Šibenik, a busaju se u prsa kako su oni jako zaslužni za, za tu cijelu priču.

Mi smo se zalagali da na prostoru sadašnje bolnice, nasuprot nekih razmišljanja da se naprave neki kampusi, ja ne znam baš kakvi bi tu kampusi bili, imamo sad i dom, ovaj, imamo to veleučilište, sad kampusi, dobro, stavimo i tu ideju na stol. Ja mislim da je nama, recimo, ulazak, obzirom da je tu infrastruktura zdravstvena, ulazak u segment javnog, ovaj, zdravstvenog turizma, za naročito za ljude starije dobi koji dolaze upravo izvan sezone i pred sezone, da na neki način popune ovu priču. To nisu ljudi koji su nepokretni, to su ljudi koji žele nešto novo vidjeti, kad su malo jeftiniji termini, pregledati se, i mislim da imamo tu izuzetnu priliku da, da ovaj nacionalni park koji je nabiven sa milijon posjetitelja u dva mjeseca, da razbijemo to u tri milijona posjetitelja, ali u 12 mjeseci. E, i dakle možemo puno više. Onda možemo otvoriti taj prostor da od tih tri milijona ulazaka ljudi posjete i Drniš i Knin, ima se tamo što vidjeti. Evo, imao sam jedan amandman za muzej pršuta u Drnišu, smatrao sam da je to idealna pozicija, inače i zaštićen je Drniški pršut, od ova četiri, Drniš je jedan, je l', naravno i to su odbili, kao

jednu priču. Imate gore tvrđavu u Zvonimirovom gradu, tamo sam tražio zaobilaznicu sjevernu koja je ekološki prihvatljivija od južne, koja mora proći preko Krke. Razgovarao sam tamo sa gradonačelnikom, i dali su potporu tome, i oni idu u tom smjeru. Dakle, one štetne lagune koje se tamo dešavaju, već to, to su desetljeća problematike koja nam može trajno onečistiti, ovaj. Pa dao sam i čak amandman da nakon proglašenja parka prirode Dinara iz 2021. godine, mi smo sad u 25., evo, u veljači je to bilo, da, da, da osnuju ustanovu i da se napokon tamo na neki način uredi, uredi prostor da se posjetitelji usmjeravaju, a ne da tamo imamo devastaciju jednog prekrasnog izvora Cetine koji je, ono, svake godine devastiran. Mislim, to su, to su biseri. Znači, vi ste odlučili nešto proglasiti parkom, a onda niste ni ustanovu organizirali. A ovdje ste, firmu, aerodrom, koji put, drugi put, nakon, nakon već direktora kojeg smo imali sedam, osam godina, sada ponovo idemo na natječaj, ne znam je li natječaj u tijeku. Mislim, u tijeku, da. Ne znam je li se itko javio. Dakle, mislim, što da vam kažem, moram to izjaviti, uvijek sam bio direktan.

Znači, imamo jedno ukljubljenje koje će trajati neko vrijeme. Što je, što je to? Bez studije, bez ičega, jer kao, ako bude direktor, on će se s tim baviti. Pa imate ministarstvo, unutra ima čitav niz tih referenata, jedan se može baviti i tim stvarima. Dakle, hoću vam kazati, puno apsurda jer se HDZ ne može dogovoriti hoće li biti sjedište parka prirode u Vrlici ili u Kijevu, a HDZ je u jednom drugom mjestu, i onda oni peru ruke i to traje tri, evo sad i četvrta godina, da se nakon proglašenja parka ista vlada nije ustanovu, pa sam stavio tamo 100.000 eura, dajte malo, ovaj, dajte, osnujte ustanovu i da idemo raditi. Pazite, europska sredstva će još koju godinu, ovaj. E, to sam čuo, da do 27. je ta. I mi ćemo doći na jednu, na jednu razinu u, u odnosu na razvijenost Europske unije, kada će to sve skupa presahnuti. I onda više nećemo. Nama danas i BDP jako počiva na, na europskim, ovaj, na, na europskim sredstvima, kad se to ugasi. A europska sredstva su nam bila više infrastrukturna, opteretili smo građevinski sektor, on je gradio,

međutim dodanih vrijednosti na tim projektima nema. To je super, to je nama dalo, recimo, približavanje nekakvim standardu zapadne Europe, ali zapravo u principu, kad vidite, to, to i služi zapadnoj Europi koja će doći na naše more boljom prometnicom. I nama služi, nećemo se, se lagati, super, ali da je dio novca Europske unije otišao prema poduzetništvu koje zna oploditi novac, koji zna stvoriti dodanu vrijednost, kružni tok ekonomije, i stvara se uvijek nova dodatna vrijednost. Vi kad napravite kružni tok, to je kružni tok, građevina ode dalje. Da, jasno. Ne, nemaš od tog kružnog toka ništa. Imaš sigurnije, prometnice, super, ali opteretio si građevinu. Što smo dobili s time? Povećale su se cijene usluga u građevinskom sektoru i zato nam sad, i iz tog razloga, a i iz ovog nekretninskog biznisa, cijena stanovanja raste, mladi ljudi odlaze, ne mogu riješiti svoje najvažnije egzistencijalne probleme. Dakle, čitav niz problema se tu otvara, a da se vratimo na lokalnu razinu, na lokalnoj razini nema pravog inputa, ovaj grad se zatvorio u svoju čahuru, vidite da su izgubili i, i kadrove i u vladi Republike Hrvatske. Znači, Šibenik koji daje tu vlast i puno glasova HDZ-u je

ostao gore bez, bez ikakvih upliva u vladu Republike Hrvatske. Nema više ni ministra, nema više ni državnih tajnika, ja ne znam je li Poljičak ostao još, ja mislim da i nije. Nisam siguran. Da. Dakle, očito je i to na neki način, ja bih rekao, ocjena organizacije HDZ-a u Šibeniku, Šibensko-kninskoj županiji. Tako da, evo, kažem, tu smo u jednom, jednom procjepu. Ja sam odlučio nakon studija u Zagrebu svoj život provesti ovdje, obitelj podižem ovdje i želim da ovaj kraj bude prosperitetan. Mi moramo znati što imamo. U županiju u kojoj imaš dva nacionalna parka, proglasio si park prirode, nije primjereno ići prema nekakvim spalionicama, zna se što mi možemo, ajmo obnoviti umjesto ta tri milijuna eura za neku dokumentaciju, za nešto što nije omogućeno. To nije nikakva dokumentacija, to je samo ispitivanje za utjecaj na okoliš, mislim. Da, tri milijuna će netko strpati u džep, a ti ljudi dolaze ovdje. Koliko će onda biti sami projekt spalionice, milijarde, mislim, ne znam. A ti ljudi, a ti ljudi dolaze ovdje promovirati to. Dakle, to je jedna zgodna priča do lokalnih izbora, međutim očito da javnost nije dobro reagirala

i sada ide izlazna strategija. Sada se opet upumpava dosta novca, vidim da su određeni portali se stavili u službu promotora toga. Jesu, jesu. Ovaj odlazak u Italiju. I ne samo to, nego meni je najsmješnije što se doslovno se ljute ako kažeš to spalionica, ne, ne, ne, to je energana, ali ne znam, pogledate na, znači na engleskom je waste incinerator, na, na Wikipediji hrvatskoj piše spalionica otpada, okej, nije smeća nego otpada, znači kakva sad energana se spopala. Ali sad je pitanje gdje ćemo s tom energijom, hoće li računi naših građana biti manji? Naravno da neće, bit će viši ako išta. Pa vi danas imate na vjetroelektranu, dakle, pazite, znači, jedinica lokalne samouprave na svom području ima neku vjetroelektranu, znate koliki je doprinos vjetroelektrane u budžetu te općine, tog grada? Znači, jedna lipa po kilovatu, lipa, ne cent. Da, da. Lipa, ostala lipa trebamo je podijeliti sa 7,5 da bi dobili centi, znači, ono, sedmina centa. Dakle, i, i sad se postavlja pitanje što, što to znači za našu zajednicu. Oni su odveli ljude u Italiju gdje ljudi pokreću to plan na to, i ljudi su vjerojatno možda stavili svoju kalkulaciju u glavu, pa dobro, bit će mi jeftinije grijanje, oni su tamo u Alpama, toplina im je sve, kod nas ovdje, ajde, ovo malo mi se.

I ko zna je li tu stvarno nema problema, znači, oni su, ova delegacija novinara i vijećnika su došli tamo kod, kod direktora, kako se zove te, te, tog postrojenja i što će im on sad reći, koji su tu problemi, a ja čisto sumnjam da je, da je tu sve može biti tako savršeno i kako, naravno da će, da je, da su, da je, da su dobili najbolju moguću reprezentaciju svega, to mi je tako sve. I to mi gravitira, ako sam ja razumio, 300.000 stanovnika, je li tako? Da, da, tako nešto. I to onako, i grad je taj puno veći od Šibenika, gledajte, ne znam, nemam što reći, niti je pozicija dobra, znači, kad prvo gledamo o poziciji, ja sam govorio u Saboru o tome, znači, s druge strane imate ekološku proizvodnju vinove loze, znači, odmah preko brda, je li, dole onaj izvor od kojega se uložilo, država uložila nekoliko miliona, ovaj, eura za navodnjavanje tog cijelog dijela, dakle, imate jednu ekološku proizvodnju, nju gajite, sad ćete s druge strane spaljivati otpad iz cijele, iz cijele Dalmacije, dakle, ekvivalent pola milijona ljudi sa svim muljem iz pročišćivača. Mi smo se svojedobno digli kad je Kalun, i to je jako opravdavao županijski

HDZ tada, prihvaćao otpad iz kolektora, iz pročišćivača iz Zagreba, Bandić je slao, ispaljivalo se u Kalunu, u Drnišu. I kad sam ja debatirao o tome da je to katastrofa, da, da to jednostavno Kalun nije ni primjeren da, da, da to radi, znate li odgovora predsjednika Skupštine Nedeljka Duića tada meni? To ti govoriš zato što imaš masline tamo blizu. Dakle, evo, to je, to je odgovor čovjeka koji je danas predsjednik Uprave Hrvatskih šuma. Ne znam tko god je pričao s njim neko vrijeme, jednostavno mislim da to nije razina da se tamo da, ali očito političko. Kako je on, gospodin Podrug, rekao od Bikarca ta da će salata i kupus biti deset puta bolji, mislim, valjda je to bila nekakva šala, ali opet ono. Pa ne znam, ali to su tako, toliko nesramne šale da, da ono ne može ni more ih dobro zasoliti. Ova, ova priča Zekanovića o tome da su ovi iz Zadra, ne znam, iz Splita, da su ljubomorni. Ma. Ja bi, ja bi radije bio ljubomoran na ove iz Splita, ali neka to kod njih, ako oni misle da je to to. A jel mislite, jel mislite možda da, da je ta famozna spalionica bi mogla biti kamen spoticanja njima u ovim izborima, jer koga god ja pitam, ako s kim god pričam, ljudi su zgroženi.

Znači. Ja ću, ja ću opet tvrditi, znači, jedini način da se spalionica ne realizira je da oni ne dobiju većinu u županijskoj skupštini. I ovi izbori su na neki način referendum i za to, i za još čitav niz stvari, ali i za to. I mislim da je ovo sad ateriranje na neki način i pokazatelj da i oni, ali oni su toliko tvrdoglavi da će nastaviti dalje gurati taj. Pa ne znam, ali ne mogu sad ni, ni odustati, em tri milijuna bianco zadužnica, em nekako jednom kad kreneš u neki projekt, kako bi to sad izgledalo zbog, zbog par galamdžija da oni odustanu i to, ali mislim da bi na ovome čak, mislim, ne znam, teško je to predviđati, ali. Svi smo, svi smo govorili da bi, da bi tri milijuna eura puno bolje realizirali, evo i besplatne vrtiće i ne znam, evo, moj Miro Bulj u Sinju ima besplatan vrtić, ima porez 18%,

fiskalno je dosta slabiji od Šibenika, pa to uspijeva. Kako on uspijeva? Kako oni uz sve ove poreze, uz ovaj paušalni krevet u, u, u Boraji od 75 eura, pa mislim, to je, pazite, to je sramotno. U Vodicama u prvom redu uzmore 60. Ajmo, ajmo mi to sada upariti. Ne, nevjerojatno. Evo, kažem, onako, dosta su ga učinili skupim za građane, a ne znam da li su komunalno vratili. Sad su, sad su malo aterirali, sad su ogromni projekti uređenja jedne ulice, znači, o tome se sada rade hvalospjevi, znači, jedan trotoar je postao mega projekt. Očito su malo se. Joj, prvo je bilo ono, evo, sad će, pa je Mileta najavljivao, pa jedan članak, drugi članak, pa evo, sad je natječaj, pa evo, našli smo izvođača, evo sad konačno se kreće za pet dana. A gledajte, to je, ja znam da je to sada jedna igra pred, pred, pred same izbore, da će se pokušavati prikazati u što boljem svjetlu. Velim, bit će to dosta izazovno, prilično se novca uložilo u tu jednu PR maglu, puno tih slika, gledajte, ljudi iz Šibenika gledaju stadion, svak bi volio da Šibenik ima lijep, dobar stadion, ali gledajte, ti ljudi nisu uspjeli ni uzgojiti travu na Metalčevom igralištu.

Je, to je propalo. Dakle, dakle, s jedne strane nam gurate neku sliku nečega, okej. A čekaj, to je, to je bilo nešto na, to je nacionalni nešto, kao Zekanovića ponizilo i to, a mislim, dobro, pa odbili su mu, odbili su mu amandman, pa šta sad, to, to se događa. Ma mislim, nije, nije, nije čak bio ni, ni amandman, nego je kao, to, to ide iz nekih sredstava. Pa gledajte koliko se Hrvatska muči sa nacionalnim stadionom, ovaj, gledajte. Dakle, okej, ja bi, ja bi bio najsretniji, meni je, meni je ko psu žao što grad Šibenik nije valorizirao jednog čovjeka kao što je Dražen Petrović i da smo dobili onu, onu sportsku dvoranu, pričalo se o onoj Šibenskoj kapi, da će to biti u obliku Šibenske kape. Ja sam, evo, sticajem okolnosti, kao jedan čovjek iz Vodica, sudjelovao u revitalizaciji GKK Šibenik, sticajem okolnosti, gospodin Šarin i ekipa je bila u Vodicama, u KK Vodicama, je l', Šibenka je bila u stečaju kao, kao klub, Đoli je egzistirao kao nekakav prvoligaš i onda smo tamo bili nekakav dio, imali smo mogućnost da im pomognemo, ovaj, financijski, i onda su došli lokalni izbori, nismo imali mogućnost, to je bila ta Županovićeva vlast gdje smo i mi imali upliva, i sad su oni mene pitaju, daj,

hoćeš li nam možeš sad pomoći Šibeniku, ja kažem da, ajmo, kaže, mi bi ti pokrenuli ponovo Šibenku, ali GKK iz nule, znači iz zadnje lige, i ja sam onda, moj kolega Ante Gaćina je bio gradski vijećnik, ja kažem, dajte, evo, Ante vam je idealan da bude predsjednik kluba, i tako je klub krenuo, i ja sam tu bio s njima stalno, s gospodinom Šarinom, sa Urukalom, bila je tu ekipa, ovaj, onako, koja se skupila, Jurić, oni su meni ovako, evo i dragi prijatelji ostali, ako pogledaju ovo, pozdravljam ih, i tako sam ja, evo, ono, pomagao, i na kraju, kad su iz druge lige ušli u prvu, imam i medalju sam dobio, kaže, ajde, i tvojih truda ima ovdje, rekao mi je baš Šarin, tako da imam tu medalju, baš čuvam, i onda kad se ušlo u prvu ligu, ja sam rekao, Ante, gledaj, Ante, mi smo ti mala politička opcija, ovdje sad treba hrpa novaca, tu se moraju ubaciti grad punom puninom, znači, grad mora sada tu se uključiti, ipak je Šibenik grad košarke, sigurno, ovaj, i to moramo prepustiti njima, onda smo se mi makli iz toga, ali evo, sudjelovali smo u revitalizaciji, tada kao HSP-ovci, ovaj, revitalizaciji GKK Šibenke, i evo, drago mi je da, i

uvijek sam bio, iako sam Hajdukovac, ali sam uvijek bio za, za Šibenku dušom i tijelom, znači, tu sam, ja sam stara, stara garda, onda je u Dalmaciji HDU bio pojam nekog cijelog okupljanja, sad ove tenzije mi nisu drage, naravno da mladi dečki iz Šibenika imaju sad prvoligaša, za koga će navijati, bože moj, nego za Šibenik, a mi stari malo, da ne kažem magarci, koji smo još iz onog vremena. Ne sviđa mi se te nekakve tenzije i. Ne, tenzije su loše, postoji onaj zdravi navijački taj. Pa to je sve okej, ali ne znam, pa, pa, kad je ono bilo prošle godine ili pretprošle, neko je sa Mišinom majicom, mislim, znači, Šibenčaninom, ono, i zato jer je sad to, ne znam, za neku Hajdukovu pjesmu, mislim, to su takve gluposti, ono. Ja se veselim svakom uspjehu Šibenika u bilo kojem sportu, navijač sam Šibenke kao navijač, ali za nogometu sam, ono, ipak za Hajduk, kao da igra Hajduk protiv mojih Vodica, ja bih bio za Vodice, sigurno. Da, da, da. Mislim, dakle, ja, ja ne očekujem, jer tad, u to doba, je HDU bio jedini prvoligaš na ovom prostoru, sad Šibenik ima prvoligaša, i naravno, nove generacije, naravno da će navijati za, za svoj klub, za svoj grad, to je sasvim normalno, ali kažem, naročito ovdje ne bi smjele biti tenzije između, tu, ipak, bližih gradova, sjećam se i tih, i tih nekih sukoba,

u košarci, Zadar-Šibenik, recimo, i tako, tih, tih hamuziteta, postoji granica kad je to super, kad je to nadjačavanje navijačkog puka, čak dapače poželjno, malo tog folklora, da, da bude, tih poštapalica, i, i toga, to je dobro, međutim, fizičkih sukoba i nekakvih situacija, to bi trebalo izbjegavati, evo, apeliram da na neki način svi tu zadrže neki, neku toleranciju, ljudsku, ja bih rekao, prije svega, je l'. Smatrate li da, da, spominjali ste Bulja više puta kao gradonačelnika, kako je, na primjer, njegov odnos prema financijama, spomenuli ste ovo da ne, novinarima, to jest medijima, toliko ne, ne daje novaca, da li mislite da, da Šibenik, pa Šibenik kao Šibenik sad, previše se daje na, na, na svašta, kad malo se pogleda proračun, pa ne znam, ono, samo na, na, ne znam, kulturu, je više od, od komunalnih projekata, je l' to okej, mislim. Pa ja mislim da je to tendencija kupovanja naklonosti gradonačelnika Burića svih mogućih dionika koji se nalaze na nekom, na nekom tržištu, bilo kulturni, bilo, ja

sam, ja sam kritizirao, znate i sami, ova dva, recimo, lijeva festivala, gledajte, nemam ja ništa protiv festivala, čak i koji nisu u mom, na neki način, ajde, miljeu, nisu, ni, nisu na moj svjetonazor se nasreću, ali kad tu dođe javni novac, onda sam tu osjetljiv. Ja nisam ni da se, ja nisam ni da se financiraju nekakvi desni, ne znam, festivali koji bi se eventualno tu negdje dešavali, pronađite svoja sredstva. Znači, ja sam malo kritizirao i program, dajte malo, gospodine Klasiću, došli ste tu, platili su vam dnevnice, smještaj, da vi pričate o četnicima, partizanima, pa pobogu, tu smo u 2021. godini, mislim, da imamo mi ishodište ove države, zna se gdje je, pustimo to povjesničarima, imate ovu gospođu Mikulandu. Pa mislim, pa čak, pa neka. Zašto se ona nije zvala? Znači, neka pričaju, a zašto se javni novac na, na, na apsolutno sve, mislim, ja sam uvijek za, za debatu. To je kupovanje naklonosti, kupovanje naklonosti svih mogućih dionika, ako je transparentno, ako to, vidimo nekakav postotak od proračuna bi to trebao biti, i onda se taj kolač podijeli na osnovu nekakvih kriterija. Evo, ja sam u jednom malom, skromnom klubu, mi smo se 2002.

smo osnovali, iako se zovemo Šibenik 2020., zašto smo se, bili smo sportsko rekreacijsko društvo, pa smo onda bili Telekom, jer je iz, zapravo iz HT-a izašao klub, to su bili rekreativci iz Hrvatskog Telekoma, kako su nestali, onda je klub radio pretvorbe, onda je bio onaj zakon o sportu gdje smo morali, više nije moglo biti sportsko društvo, nego baš klub, pa smo onda stavili ime, evo, Šibenik smo htjeli, ali kako je bio zauzet, onda smo Šibenik 2020., jer se to desilo 2020., ali od 2002. se mi, taj klub egzistira, takmiči se i tako dalje, do prije dvije godine mi nismo ni jedne lipe dobili javnog novca. Sad kad smo zaozbiljili klub, ušli u drugu HBL, to je malo sad, ipak, postoje neki troškovi koji su malo značajniji, i onda smo, evo, kandidiramo od tad za sredstva i dobijamo vrlo, vrlo skromna sredstva, ali evo, mi na neki način taj svoj gušt plaćamo najviše iz svog džepa, na neki način, tako da, gledajte, ta potreba da se umiva svoje lice, da seulaže toliko novca u PR, o čemu smo pričali, koliko se mediji podmazuju, na neki način, jer u redu je kad znate, imate

neki projekt koji ste završili, pa se sada ide o njemu izvijestiti, to okej, međutim, ako vi stalno peglate lik i djelo Željka Burića kroz određene medijske napise, određenih novinara, a na kraju se pronađe put i, i način na kako se to zapravo plaća, pa čak na kraju kad više ni novac nije, e onda su i nagrade, znači, mora se i to potencirati, znači, nije to, i onda se prikazuje da je zapravo peglanje lika i djela gradonačelnika, peglanje lika i djela grada Šibenika, i tu se pokušava staviti znak jednakosti, to je baš onako prilično narcisoidno, ako to na neki način promatramo iz jedne perspektive, ja sam dosta otvoren i direktan, i ne libim se ni sučeljavanja, ni ovih situacija, ali treba Bobu reći, Bob, Popu, Pop, netko to mora reći u eteru, onako, i kao, rekao bih da je taj neki kritični, fali te kritike u društvu, kritike fali, i mi smo, evo, županijska neka vlast, okej, kritika, neka postoji kritika, kritizirajte, mi ćemo pokušati odgovoriti i kazati, ali nećete u županiji naći ni nepotizma, ni

nekog lopovluka, ni neke krađe, ni nekih bačenih novaca u, ne znam, u PR, toga nema, mi smo, dapače, čak ono u početku kritizirali župana da vrlo malo zapravo prezentira sve ono što se u županiji radilo, i da ga je to na neki način koštalo parlamentarnih izbora gdje je išao on sa ovim svojim, jer jednostavno nije polagao računa toliko kao, recimo, gradska nomenklatura, ali smo, a on je rekao bolje da te novce sačuvamo za nešto, za, za nekakav projektić, za neku pomoć, za nešto, dakle, promatrali smo to na taj način. Mi smo u Lučkoj upravi, kažem, u ovih, evo, u ovom mandatu, kad sam ja tamo na čelu tog upravnog vijeća, tamo, obzirom da sam i u Saboru, nemam tu ja nikakvu ni naknadu, ni ništa, dakle, dakle, od nas tri koji smo od politike imenovali, četiri zapravo, samo jedan ima pravo na naknadu, jedan je direktor kovanog poduzeća, jedan je iz županije, znači, nemamo čak, dakle, nije nas to vodilo time, nego da u prostoru, u priobalju, koji je jako važan, važan segment u našoj županiji, da ga uredimo na pravi način, i sad smo, evo, nakon jezera, koji je na neki način uređeno, sad će se krenuti i infrastrukturno uređenje, infrastrukturno

smo uredili Rogoznicu i Tribunj, u Šibeniku, i evo, gotov projekt, dobio lokacijsku dozvolu za Dolac, samo sad treba sa gradom rješavati problem, a vi ste vidjeli kako prolazi zajednički projekt u Kaprima, da se jedan najobičniji pristupni put ne može riješiti, dakle, nakon što je pristan riješen, i onda nastaje nered tamo sa ljudima, gdje je zapravo Lučka uprava, to je bilo prije mog mandata, ali je realizirano u konačnici u mom mandatu, gdje je po prostornom planu, kojeg je donio grad Šibenik, kojeg je on valjda morao usaglasiti sa mjesnim odborom, rečeno da će pristan biti tu, županijska uprava je kandidirala, dobila novce, napravila pristan, a u početku projekta se grad obavezao da će napraviti pristupni put, da ljudi mogu dolaziti tamo, pa ja sam rekao, pa tu bi trebalo realizirati nekakav mali vlakić, ima tamo starijih ljudi, pa da se to ide, onda je tu došlo do komešanja, naravno, bilo je tu i osobnih interesa, da mu ne prolazi se ispred kuće, da mu tamo plaža, znate kako se te privatne plaže, na, na, na neki način postanu nakon nekog vremena, i onda je, je nastao nered, sve zato što grad Šibenik u šest godina nije riješio svoj dio posla, i sad ulaziti u ovakav projekt kao što je Dolac, bez da grad tu uzdušno uđe, to nema zaista nekog smisla,

ja sam rekao županijskoj upravi, ovo možemo pokrenuti jedino zajedno, jer postoji projekti koji se rade zajedno, ovaj projekt je, ono, dušu dao da se odradi zajedno, i sad treba pronaći sredstva, kažem, jedna trećina projekta je županijsk, županijske lučke uprave, dvije trećine su gradske, i to su veliki problemi, znate, oborinska voda, dizanje, plavljenja, idemo, evo, svi kažu da idemo u dizanje mora, veliki, puno grada će imati problem, Dolac je sigurno tako jedna neurološka točka, moje Vodice su isto proglašene kao, kao jedan od ugroženih, Trogir, imate točno točke koje su proglašene da će biti jako ugrožene ovim jednim, ajde, dizanjem mora, koje se neumitno diže, to pokazuju mjerenja, to su neki milimetri, ali milimetri po milimetri postaju centimetri. Dobro, ali to je rad, ali tamo je baš spušteno, još kad je jugo i kiša i ne znam šta. Tako je, tako je, dolazi do tih vršnih opterećenja, velim, u svemu tome, kad pogledate tu jednu scenu, jedan fer odnos prema ljudima, ja bih rekao da se ova vlast čak u gradu ponaša i podcjenjivački prema ljudima, jer zaista, ako oni misle da mogu te floskule prodavati i na neki način kititi se nekakvim, pa i tuđim često perjem, evo, po pitanju bolnica

i tako da, pa nisu ljudi više, danas su informacije jako dostupne, nekad je, nekad je, šta je pisalo u Slon Dalmaciji, bio je zakon, to je bilo to, danas, danas malo ko čita, danas ljudi vrte. Da, da, ma danas se zapravo promijenila se malo i paradigma, jer prije si imao, kao što kažete, jedan onako medij, to jest, ne znam, državni, ovakav, onakav, koji je gurao narativ, ili ono, privatni koji su nekako bili pod spregom, a sad imaš, ne znam, imate mene, imate, mislim, rijetki su, ali, ali Facebook i takve stvari, odjedanput možeš naći nekakve drukčije malo razmišljanja, i to je onako, tu se, dosta se tu stvari mijenja, i, i ne znam, ko više gleda Dnevnik tek tako, i to baš onako pričam s ljudima, to su onako za, za, za starije ljude, ma mislim, nekad Dnevnika i svega toga, ali mislim da se tome strašno gubi na, na značaju, i tu će biti još promjena. A vidjeli ste sad situaciju u Rumunjskoj, čovjek dobije izbore na TikToku, sad, sad su to poništili, ovaj, taj prijedlog kruga, ali hoću kazati. Nisam toliko pratio to, ali ne zvuči dobro. Čovjek koji je u anketama nacionalnim bio na 5% u vrh glave, na, kad su se pobrojali listići, čovjek je bio prvi sa 22%, ovi su bili 21-19, bilo je gusta trka, sad

su to poništili, ne znam da li će mu čak i zabraniti, ovaj, evo, imate sad i ovo sa metom, znači kako se u Americi stvari, ovaj, na neki način dešavaju, pa ovaj Fast Checker, kojeg će oni sada potpuno odbaciti, kod nas Faktograf prilično toga cenzurira, znate. Ne, oni tvrde da ne cenzuriraju ništa, a i mene su cenzurirali par puta za jednu drugu Facebook stranicu što sam vodio. Cenzuriraju, cenzuriraju, i to kako, dakle. Posebno ono u koroni su bili, to ako bilo šta, pa čak i ako ne protiv cjepiva kažeš, nego bilo što, na primjer, ja sam bio preveo jedan pismo jednog nekog izraelskog profesora, znači koji je rekao da su mjere pretjerane, što radite vamo-tamo, aj ča, to me odmah srušilo, i još su nekakav članak, mislim, u principu to je bilo mišljenje čovjeka, čak i oni su to kao, ono. Pa gledajte, mi smo bili razapinjani, mi kao politička opcija smo bili razapinjani, kao, kao ubojice,

Miro je u gradu Sinju zaradio toliko kazni samo zato što nije htio uvesti sve te sulude mjere koje su se tada. Ma svaka čast, ne, to, to, taj period od 20. do 22.će mi ostati kao gorka pilula. Pa nije do kraja objašnjen, na kraju, gledajte, društvo mora biti slobodno, nije nam razjašnjeno, puno toga nije, mi smo tražili, ovaj, mi smo tražili da se provede posebna istraga, pazite, kolika su cjepiva uništena, koji su milioni eura bačeni, koja je to igra bila. Je, kupili su neke besmislene količine, sa SMS-ovima se dopisivalo. Nevjerojatno šta se tu dešavalo. Vektorom, Pfizera i takve fore, mislim, užas. A kad su vidjeli da mogu dalje, onda su išli dalje, onda su išli, evo, kupovinu ovih instrumenata, i sad je na kraju to rezultiralo ovim, ovim, hapšenje ministra, velim, ne znam kolika je to mogućnost, i onda kad mi u Saboru imamo nekakvu priču od strane vladajućih, kako su oni pobijedili opet, a dobili ste 30%, 70% ljudi je bilo protiv te vlasti, međutim vi ste makinacijama i koaliranjem iza izbora došli, došli do vlasti, e, a Domovinski pokret koji je bio također protiv suludih mjera, kad smo im mi

ponovili raspravu u sljedećem mandatu, kad su postali vlast, e onda nisu bili za to. Dakle, moraš biti konzistentan, nas bije glas u mostu da smo dva puta doveli HDZ na vlast, i to je ona neka, neka priča, vi ste doveli, mi smo dakle pokušali, a onda s druge strane nas isti ti kritiziraju, vama je najbolje, vi ste u oporbi, vi ne želite, samo ste u oporbi, mi smo pokušali dva puta, mi smo pokušali mijenjati. A zašto drugi put, to, to je isto i meni bilo čudno, ali ste vidjeli da je HDZ takav kakav je. Ali promijenilo se vodstvo, promijenilo se vodstvo, dakle, i sad, i sad pogledajte koje smo mi resore inzistirali, MUP, pravosuđe, mi smo zaista željeli istjerati vuka iz šume, i tu je bio problem, tu je bio problem, oni su već gradili alternativu sa HND-om. A zašto niste htjeli s SDP-om? Pa gledajte, to je sad u to vrijeme, ja nisam bio u nacionalnoj razini, bio je s jedne strane Milanović, s jedne strane Plenković, ne znam, evo, ne mogu vam kazati zašto ne, ja, ja sam se pokazao na razini ovog lokala, kako, kako bih ja odreagirao, ne mogu ulaziti sad u taj period, što je tad bilo. Aj, to je već i bilo davno. Što je bilo ključno. Irelevantno je malo. Da, što je bilo ključno, da ne, da ni Milanović se pokazao kao puno bolji predsjednik nego

premijer, možda su i to, možda je to odigralo, Plenković je došao kao neko novo lice, neka nova situacija za koju smo mislili u tom trenutku da će biti, pokazalo se sve najgore, 30-ak ministara je odfrsnulo. Da, nevjerojatne brojke. On kao veliki Europejac nikad nije niti pomislio da, da treba odstupiti, dakle, to su vam jednostavno stvari koje se dešavale, ali kažem, izborom resora koje je, koje je Most želio, znači pravosuđe, MUP, gospodarstvo, mi smo zaista željeli mijenjati Hrvatsku. Ali nije bilo mogućeno, sad smo shvatili da sa tom ekipom, i naravno sa iskustvom, pazite, morate znati da je Most tada došao vrlo neiskusno u politiku, oni su se 2013. osnovali u Malom Metkoviću, došao si u situaciju 2015., 2016. da kreiraš vladu. Da, da, treća snaga. Trebalo je proći neko vrijeme i sazrijevanja, i mislim da je, da je Most na jedan najteži mogući način sazrio, ali da nije bio i, i ti dva puta po godinu dana u strukturama vlasti, ne bi imao to iskustvo koje ima sad, tako da mislim da, da smo, da smo mi kao opcija odrasli, izrasli, napunjeni

određenim iskustvom, možemo puno bolje sagledavati, i evo, mi smo radili neke naše greške sigurno, ali ne možete nam u isto vrijeme napadati da mi samo želimo biti oporba, a kad smo željeli nešto mijenjati, sa, sa realnim, baš smo tukli u ono što smo smatrali da je, da je zapravo čir društva, znači korupcija, a to možete jedino ako imate i MUP i pravosuđe. Da. To je bila muka njihova da nam to daju, ali su tad bili prisiljeni, dok nisu našli druge partnere, HNS i tako dalje, onda sjećate se Vrdoljaka. Je, sjećam se, da, da, je, to je bila komedija da kad je, kad je Plenković, ono, to je legendarno bilo, tajnici kao razriješite koga, ali Dobrinovića je. Da, možemo razriješiti, jer Sabor razriješio. To je bilo onako malo štos, onako za kamere. Mi smo, mi smo dali ostavke, i onda je, evo, krenula neka naša ta bitka gdje se mi, gdje se Most potpuno drugačije pozicionirao, mi smo i sad se zalagali da se napravi jedan ideološki moratorij, samo da bi se, da bi se sastavila većina u Saboru, i da bi se donijeli određeni zakoni, bez formiranja vlade, znači, a prije svega izborni zakon, kojega treba zaista mijenjati, sa tri preferencijalna glasa, sa svim tim situacijama koje smo željeli da se na neki način demokratizira društvo, da se centri moći u političkim strankama smanje,

jer znate, politička stranka kreira listu, vrlo malo neko može preskočiti nekoga preferencijalno, kad je jedan preferencijalni glas, kad su tri, tu se već može dogoditi potpuna, znate, situacija gdje nema više kontrole gazde nad, nad, nad listom, jel', međutim, velim, mi imamo opet tu situaciju da manjinski zastupnici sudjeluju u kreiranju vlade, a baš nemaju taj broj glasova koji bi im to zaista trebao dati legitimitet, ja sam za to da, da nacionalne manjine budu zastupljene, ali da se one pojave nakon što se vlada, vlada izglasa, dakle, sa onim zastupnicima koji nisu, ili, ili da se manjine pojave na građanskim listama, bilo je manjinskih zastupnika koji su bili na građanskim listama SDP-a, HDZ-a, ne znam, koji su se, ovaj, tako pozicionirali, dakle, oni da, svakako neka sudjeluju u, u onom svom, u zaštiti svog identiteta, na kraju krajeva, ako smo takvo društvo, otvoreno, dapače, međutim, kreiranje vlade, da netko sa 2000 glasova bude sad 76.

Plenkoviću, a, a, znaš, a trebaš dobiti negdje realno 12000 prosječno glasova da bi, da bi dobio mandat, i evo, ja sam imao raspravu sa gospodinom Hodžićem od bošnjačke manjine, koji je kazao, a, znaš, ja sam tamo, ha, ja kažem, gledaj, dobio si 2500 glasova i sad si 76. ruka, a ja i Miro Bulj smo i naša ekipa u devetoj izbornoj jedinici na listi dobili 25000 glasova, imamo dva, dva, dva mandata i ne, ne značimo ništa u ovoj priči, jer, jeste vi većina, tako da, puno toga ima, i zbog toga dolazi do ove, ja bih je nazvao nekakve i korupcije, mi to često prozivamo etnobiznisom, jer netko dobije 1000 glasova, evo, naš Furio Radin, i on je od pamtivijeka u tom Saboru, stalan je, vječan je, čak je on sebi dozvolio, i to, to je čak, imate mogućnost poslovničku, on je sa IDS-om u jednom klubu, gdje je IDS oporba, a onda je u manjinskom klubu, isto u klubu koji je većinski. Aha, genijalno. I podpredsjednik je Sabora iz većinske kvote, dakle, čovjek je, ono, nevjerojatan, on je, on je u svim tim mogućnostima, dakle, puno apsurda ima, puno apsurda ima u našem političkom sustavu, i onda se dešavaju ove situacije da vam netko sa 30% podrškom drži

već vlast tri mandata, to je onako dosta, dosta problematično, vidjet ćemo sutra, mislim da je izbor prilično jasan, da će Milanović biti i dalje predsjednik. Jeste razočarani sa, sa Mirom Buljem? Pa gledajte, nismo mi. Iznenadilo me da je, da je tako nisko isto bilo. Nismo mi razočarani kad gledate ovu našu bazu, znači Dalmaciju, gdje on najviše je, to smo mi negdje u prosjeku od 7,5 do 8%, i to je okej, međutim, naravno, u Zagrebu, u nekim. A i naravno, mediji su ga kao nekog, ono, ekstremnog desničara i to. A mi smo išli sa narodnjačkim kandidatom koji je otvorio određene problematične teme na svoj način, dakle. Mislim, gledao sam ga u ovome, u podcast inkubatoru, i zapravo sam se iznenadio, tipa, jedna od stvari, što je i meni onako, mislim, neću reći važno, ali onako interesantno, ne znam, za legalizaciju marihuane, to nisam očekivao, to mi je bilo šokantno. On je za to stalno, za razliku od većine nas u klubu, koji, koji smo, koji nismo to baš tako, ja znam da, da su se pojedini vatali za glavu, ali on je rekao ono što on misli, mislim da je. Ali svidjelo mi se to što čak i nije ono, rekao, ma je, je, treba to legalizirati, onda se dodvori eventualno pušačima,

nego je imao čak i nekakvu razrađenu, onako, zašto, krošto, kako, onako, pa ajde, to, mislim. Albanka, dila se na, na ulici, neuređeno, međutim. Je, dobro je da se suzbije kriminal oko toga, to je, to je lijep, lijep. I da se, i da se pokuša to sve skupa, jer to je prisutno, mislim, moramo mi prisutni, ne možemo mi zatvoriti oči. Je. Dakle, tu je, je, ma mislim, gledajte, Miro je jedan čovjek, zaista iz naroda, vjerovatno ova uloga da bude kandidat za predsjednika je ovako bila malo problematična, ali mi smo željeli, i to smo uspjeli, ispričati našu priču, on je, kažem, u ovoj svojoj bazi u kojoj on je, deveta izborna jedinica, sačuvao svoju bazu, ja bih rekao, evo, mi smo negdje u županiji bili na oko 7% potpore, u Splitskom, koja također je dio devete, negdje 8,5%, u Zadarskoj tu negdje, kao mi, tako da u toj bazi je to bilo okej, međutim, naravno, u Zagrebu imamo čak nešto veću izlaznost, pa kad tamo padneš na 2%, onda te to, to te, to te, to te sruši, tako da, evo, bilo je dosta gužve na desnici, tri kandidata, rekao bih, tako da se to i rasporedilo, gospodin Jonjić je došao, samo gledajte sad kako će on to materijalizirati bez političke stranke, da je to nama

štetilo, nije, pokazala je jučer anketa koja se, znači, imali smo anketu 20. prije predsjedničkih izbora, gdje smo mi kao Most imali 6,8, jučer je izašla anketa ponovo ovoga Ipsosa, znači, iza predsjedničkih izbora, rađena je sad prije dva dana, mi smo na 6,9, čak smo narasli za 0,1, dakle, statistička je to vjerojatno nekakva pogreška, nije se puno micalo, dakle, ljudi vam glasaju od izbora do izbora na jedan drugačiji način, Milan Bandić je bio neprikosnoveni vladar Zagreba. A tko zna bi li on izgubio, da, da nije on. Na parlamentarnim izborima je prolazio kao bos po trnju, nije mogao proći prag, a odmah bi nakon toga godinu dana bili gradski izbori gdje bi on pomeo konkurenciju, dakle, ljudi vas stave u neku ovu, Mira su stavili da je on pučki nekakav čovjek za devetu izbornu, za parlament, odličan, treba mi ga tamo, volim ga gledati, u gradu Sinju je on kao prozivan da je populista, evo, došao je u grad Sinj, on će opet reći da su i to populističke mjere, ali on je iz tog jednog ipak skromnijeg proračuna grada Sinja, od Sinja stvorio priču, Sinj je priča, Sinj je rokerski grad, Miro je u svojoj

povijesti imao i da je bio tamo ovaj izbacivač na koncertima, ovaj, Azre i ne znam koga sve ne, dakle, Sinj je jedan zaista ovako duševan grad, živ grad, gradić u tom cetinjskom dijelu, kao neko sjedište i cvjetište, naročito živ ljeti, kada oni od te alke i poslije gospe u tom, u tom periodu osmog mjeseca naprave zaista tamo štimung, treba doći tamo i doživjeti to, to je stvarno ono, evo, ja, ja sam s njim prijatelj već 20 godina, često sam ono u Sinju, i zaista je Sinj, ali i zimi Sinj živi jako dobro, on je kazao šta će mi mladi ljudi u ono doba korone ići u Livno, ginit po cesti, a da ja njima zabranim ovdje da se, da se, da se druže, pazite, dakle, evo, on je od tog jednog populista pokazao u Sinju da to nije tako, da on vlada tom problematikom, okružio se dobrim ljudima, vrlo važno je da nisi previše ohol i da moraš znati da ne znaš sve, i da nađeš one svoje nedostatke da ti pokrije tim ljudi, i da, i da znaš raditi u timu, on to tamo zna, ja sam dobro upoznat sa tom situacijom, i vjerujte

mi, ako se Miro kandidira, a vjerujem da hoće, opet za Sinj, opet će pomesti tamo konkurenciju, i HDZ-uće biti no pasara, nek se sad naslađuju, ali ovaj, on je izgubio tamo od Milanovića, koji je također na neki način Sinjanin, tako da, ono, što se kaže, vidimo se na lokalnim izborima. Da, da, da, a gdje je Božo Petrov, nešto ga. Božo Petrov je. Ne čujem, tu je Božo Petrov. Božo Petrov je čovjek koji izlazi u javnost kada zaista želimo naglasiti neku situaciju, dosta radi kao predsjednik kluba, ne želi. Je li zastupnik trenutno? Je, je, on, on zapravo je svjestan da kao predsjednik kluba može zatomiti ostale nas, ipak kao jača pojava, i on zapravo pušta da se svi saborski zastupnici razvijaju, kada je nešto ključno važno, Božo je tu, evo, vidjet ćemo sada, ispred nas su unutarstranački izbori, sad je, ovaj, dosta se polemizira promjena statuta da Božo ponovo može biti predsjednik, zapravo. Eto, ja sam nešto vidio. Zapravo, organizacija to na neki način traži od njega, ali on je rekao može, napravit ćemo sad izbore,

bit ću predsjednik, ali iza lokalnih izbora idemo u nove izbore, izvanredne, znači, nakon samo, evo, tri, četiri mjeseca će biti novi izbori, gdje ćemo, ovaj, kroz ljeto, iza ljeta, izabrati novo vodstvo, ovisnosti o rezultatima na lokalnim izborima, tako da je svima data mogućnost da se, evo, profilira kroz lokalne izbore i na neki način izdigne, i da onda sebi stvori neku platformu za kandidaturu za određene stranačke dužnosti, dakle, evo, maksimalno ćemo provoditi to, kod nas je jedan glas, jedan član, jedan glas, dakle, nema tu, nema tu neke priče za predsjednika, ako neće ljudi Božu, a onda neće glasati za njega, ali. Da, jasno. Koliko imate članova sve skupa? Pa gledajte, sad treba biti ovi aktivni članovi, pasivni članovi i tako dalje, ali mislim, mislim da nekih desetak tisuća članova će biti, imati pravo glasa, znači, a sad ovi, ovi, ovi pridruženi članovi, ne znam sad točno, ali tu se vrti ta neka brojka, ovi pridruženi članovi, oni nemaju, je li, aktivni imaju, i onda, tko želi biti aktivan, onda plaća, naravno, naravno, i sve ostalo, tako da, evo, mi smo stranka koja pokušava na neki način staviti alternativu, i velim, evo, pokušavamo se truditi, naravno,

globalisti nas napadaju da smo populisti, opet. A što to više i znači, mislim, što da HDZ nisu populisti, mislim. Da, mislim, smiješno. Moraš na neki način izlaziti u fight, ima nekih zakona za koje mi kažemo, zakon je dobar, mislim, evo, ovo ste napokon dobro napravili, nakon dugo vremena istitralo se i stavilo se, mi smo, mi dosta stavljamo akcent i na ovu imigracijsku politiku, svjesni smo da Hrvatskoj fali ruku, ali smo isto tako svjesni da ljudi koji dolaze u Hrvatsku, dolaze na slabo plaćena radna mjesta, spuštaju cijenu rada i našim ljudima, i da ne otvaramo dovoljno, ja bih ih nazvao kvalitetnih radnih mjesta, jer ovo što nam pokriva. Zašto mislite da smanjuje. Cijenu rada? Pa naravno, ako, ako vam dolazi strani radnik. Ali, ali, ali domaći ne žele raditi to što rade neplaćeno. E, to je sada. E, ha, ha. E, to je to, dakle, mi nemamo ljudi, ali vam je to. Mislim da nije samo stvar tu cijene, nego tu nekako i neće raditi hrpu toga što, što je, jer su, ono, dosta ljudi otišlo van i to, mislim, ja mislim, ja sam čak mišljenja da. Zato što. Da, da su nas ti ljudi i spasili, jer ono, ne znam, mislim, spasili, u smislu, tko bi radio sve te poslove, nema ljudi više, ono, gotovo je.

Ja ću reći, tko bi radio, radili bi ljudi, ako bi bili bolje plaćeni, dakle, gledajte. Okej, a tko će to platiti, to je. E, sad dolazimo do toga. Opet, opet, onda moraš dignuti cijene usluga, cijene svega, i to je jedan začarani krug, ne ide to tako. Vi ste sada imali situaciju da je Vlada Republike Hrvatske podigla plaće u javnom sektoru, značajno, šta je tu rezultiralo? Da, to je bila predizborna, čisto. Javni sektor nije povukao ručnu tu, mi smo onda omogućili pod pritiskom HUP-a, Hrvatske udruge poslodavaca, da se zapošljavaju ljudi stranci, dobili smo kulturološki prilično raznoliko ljudstvo, čak mislim da smo dobro prošli, mislim da nisam baš čuo da su neki Nepalci radili nekakve probleme, ovaj, međutim, ako gledamo razloge kako se sada Njemačka nosi sa imigracijama i zašto raste ova politička stranka AfD, upravo raste zbog loše situacije tamo generalno, nisu se infiltrirali ti ljudi na pravi način, možda nisu ni politike im omogućile da se oni na neki način inkorporiraju u to tamo društvo, to ne mogu sada ja tvrditi, ne,

ne poznam, ali činjenica da tamo vidimo nekakve prilično nemile scene. Da, ali ipak je Hrvatska to čak. To je, to je možda Hrvatska za pet godina, znate. A ne mora biti, mislim da, na primjer, šta su mi neki stranci rekli, ne znam, jedan Talijan, kao da, da, da mu je drago vidjeti tu, mislim, drago stranu radnu snagu, ali kaže on, čovječe, oni rade ovdje, nije, jer tamo, problem je baš u Njemačkoj i Francuskoj što su oni njih uveli na, na milijune, i svi su na, na, na socijalnim pomoćima. I to nisu, znači, u nas su došli radišni ljudi koji, ne znam, ti Nepalci, Pakistanci, ne znam ni ja tko, koji, ono, nekog vraga rade, znači, nisu došli se tu izležavati po, po, po parkovima, nego rade, i nemaju oni ni vremena nešto, dok kad ti dođeš samo isključivo radi socijalne pomoći koju Njemačka država prima, to onda privlačiš zgubidane i grozne ljude. Ali gledajte, i ovaj segment, dakle, dođe čovjek, on ovdje radi za, ne znam, 800 eura na minimalcu, je li, sad je minimalac 970 bruto, ajmo reći 800 nešto neto, oni kaže, radi, živimo tu za 100, 150 eura, ostalo vraćamo u Nepal, dakle, oni to što zarade ne potroše ovdje, okej, nešto se uplati. Nema veze, ali odrađuju posao. U doprinose, odrađuju posao, to je ono što sam pričao.

Traži se ljudi u apsolutno svakom sektoru, to je ovako. Kakve mi, kakva mi to radna mjesta otvaramo, Vlada je rekla da čovjek godine po, po kalkulacijama podizanja BDP-a, da to otprilike je ekvivalent nekih 50 novih tisuća radnih mjesta, 50 tisuća novih radnih mjesta, kakva su to radna mjesta, da li su to radna mjesta najniže plaćena, da li su to kvalitetna radna mjesta, kakva mi radna mjesta. Strukturu, i kad pitaš strukturu, onda nemaju odgovore, mi ne možemo tržište, a zašto Vlada postoji, Vlada postoji da mora, jesmo mi na tržištu, na tržišnoj utakmici, ali Vlada mora svojim zakonima usmjeravati tržište u onom smjeru u kojem ona želi. Ja mislim da previše regulacije ne valja, to, ja sam. Ne valja previše regulacije, ali ako, onda, onda se postavlja pitanje, čemu Vlada, šta će Vlada raditi, kak, šta će se. Mi kažemo previše, neke regulacije mora biti, ali. Dakle, vi morate usmjeravati društvo, vi morate krmu broda, odnosno pramac broda usmjeravati u pravom smjeru, da on dođe na neki cilj. A mislite stvarno da to Vlada može, u nekakvom takvom. Može, pa kako, kako ne može, pa svojim jednostavnom mjerama, poticajima ovoga ili ovoga, znači, moraš usmjeravati. Da. Zašto, zašto mi ne potičemo, na primjer, nekoga poduzetnika, da ako primi

nekoga sa visokom stručnom spremom, da će biti oslobođen, ne znam čega, da će imati neke određene benefite i tako dalje, nego da mladi ljudi, potentni ljudi, koje smo mi školovali na, na, na našim fakultetima, mi smo to plaćali iz nekih doprinosa i tako dalje, i plaćamo na neki način, to su javne ustanove, oni kada završe studije odlaze graditi druga društva, a ne hrvatska društva, to je problematično, ako ćemo ostati na, na, ako ćemo se intelektualno spuštavati, tko će graditi ovo društvo, ja sam, ja se često puta zapitam, gdje je ta akademska zajednica Hrvatske, pardon. Nema, mi smo staro društvo, koje je, ne znam kako, ono, medijan je, ne znam, 46, 7, ja sam sad po tome mlad, ono. Ali isto tako su u Senatu bili stari ljudi koji su usmjeravali i davali prijedloge kralju, caru, ovaj, kuda da ide, mi sada, evo, od, ja od akademske zajednice nisam čuo nikakav osvrt na nekakve značajnije zakone koji se donose u Hrvatskoj, evo, pardon, tako da, svi su segmenti društva na neki način pomalo otromavili, ja bih rekao, i zakazali u nekom smjeru, dakle, i taj, mi smo sad ukinuli kvote, ja

mislim da to nije dobro, da, da mi bez, ne znajući, znači, kad ste vi ukinuli kvote, vi ste sada primate neselektivno bilo koga, znači da mi. Dobro, ali još uvijek su, ne možeš dobiti tek tako radnu dozvolu i sve, nije baš da je potpuno van. Dakle, kvote, kvote su ukinute prije mjesec dana. Ne, ne, znam, znam, ali nije da možeš prijeći granicu i zaposliti se bilo gdje, to je. Gledajte, ako će vas agencija primiti i kazati imamo neko radno mjesto, ali mi ne znamo, znači, znači to je znak da je Vlada priznala da ona nema trenutno situaciju koliko čega fali, znači ona je to priznala, čim je otvorila granicu. Ne, mislim da je baš obratno, priznali su da znaju da fali svega i da treba radne snage. A ne možemo tako pričati, da fali svega, moramo znati, je li to građevina, je li to uslužna djelatnost, je li to. A ne, ne, ne, a ne, ali fali doslovno svega, znači fali u bolnicama, fali građevina, fali informatika, fali konobara. Ja znam da su u bolnici zaposlili itko od, od stranih radnika. Ne, ne, ne, ne, fali radnika, to hoću reći, znači. A zašto naše sestre odlaze u Irsku, Njemačku i tako dalje, u medske sestre. A to su bolje, bolje plaćeni, valjda, tamo, i bolji su uvjeti i tako dalje, ono. Evo, dolazimo, dolazimo do toga, ali ja ću vam reći još jedno, zašto ja mislim da mladi ljudi odlaze, mladi ljudi odlaze i zbog jednog cijelog stanja u društvu, jedne okoline, jedne

nepravde, korupcije, nepotizma, jednog osjećaja da nismo svi jednaki kada dođemo u neku situaciju da konkuriramo za nekakvo radno mjesto, eto, dakle, u tim segmentima treba puno misliti, jer ja ne vjerujem da je netkome jeftinije otići vani pa davati opet u iznosu plaće, to je nešto više, ali znate, kad podmirite neke troškove stanovanja koji su jednako bremeniti kao i u Hrvatskoj, onda dolazimo do, do tih problema. E, ima, ja mislim da čak i nije stvar nekako društva i stanja u društvu, ja znam puno ljudi koji su jednostavno, ti ovdje nemaš posla, ne znam, sad nije svakome, ne znam, ili konobariti ili nešto, to su okej, su to poslovi. A kako, a ako kaže Vlada da, da ćemo otvoriti 50 tisuća radnih mjesta. Ma šta će otvoriti oni, ma ne može Vlada otvoriti ništa, to je. A kaže 3,6 po članu mjesta. I onda odeš u Irsku i tamo ima poštenijih poslova, ima više prilika, mislim da je to dosta, ja znam osobno par ljudi koji su ovdje u Šibeniku, nisu mogli naći, mislim, ili treba, ili ti treba HDZ iskaznica ili ne znam šta, dok je došao tamo. E, pa evo, dolazimo na to. Malo je onako pametniji i, kako se zove, nađe posao. Znači, znači, znači, dolazimo do, do te činjenice, znači, okruženje je jako važno, evo,

sad se puno priča o stambenoj politici, kako ćete vi rješavati stambenu politiku, nećete porezima, udariti na poreze, jasno je kako se to rješava, moramo jeftino sagraditi kvadrat stana, ja, ja, ja sam baš pričao neki dan s mojim prijateljem arhitektom. Mislite država, da, da, tko? Ne, gledajte, dakle, dakle, jedinica lokalne samouprave, država, ima određena područja, terene koji su u njezinom portfelju, imate i poljoprivredna zemljišta koja su jeftina, koja se mogu otkupiti, prenamijeniti kasnije, a zna se zašto se prenamjenjuju, ne da bi netko s njima mešetario, nego da bi se tu gradili stanovi, i kaže moj prijatelj, evo, arhitekta, a znači, kaže, prijo, moramo ići u zrak, znači, mi moramo sagraditi jeftini kvadrat, moramo osloboditi, dakle, moramo osloboditi od svih naknada davanja, moramo naći, znači,

na području osloboditi i od onog građevinskog materijala, od PDV-a, od svega, država se mora toga odreći, sagraditi stanove i dati ih onda na neki način po nekim ljestvicama, ja znam da to malo podsjeća na onaj stari sistem, ali ako je nešto i u prije bilo dobro, zašto ga ne staviti, vi nećete drugačije riješiti, ovo, kako oni kažu, mi ćemo uzeti od tebe stan, dat ćemo ti u dvije rate, u dvije godine, najamninu za pet godina, pa bi to tebe moglo privući da ti daš taj svoj prostor, on će se baviti o njemu, nemaš, znači, problema sa podstanarima nikakvih, kažu u Sloveniji da su to išli probati, 50 su takvih sklopili, dakle, očito to nije neki put, oporezivanje nekretnina, mislim da oni koji su odlučili štediti u nekretnini i ulagati, nije njima to, neće im biti problem taj. A i često nekretnine generiraju neka. A i dok god postoji neki Šveđanin, Norvežanin, da sad ne nabrajam, koji ima jaču platežnu moć od našeg čovjeka, cijena će nekretnina rasti, i to je jedan od problema, sigurno, stan, i onda je posao, ako riješite jeftinije stanovanje, neće vam biti baš tako

letiti vani, odlazit će, naravno, ljudi koji imaju onako nadprosječne sposobnosti, koje će tražiti neke strane kompanije i tako dalje, ali one su i tu, problematično je što smo mi članica Europske unije, što tvrtke iz Europske unije koje posluju u Hrvatskoj, ovdje, naše građane i radnike tretiraju kao da smo kolonije Sjeverne Afrike, to je, to je problem, i u bankama, ja znam ljudi koji rade u bankama sa visokom stručnom spremom, to su, recimo, ne znam, negdje u pozadini Talijanska banka, ne znam čija banka, ima plaću, ne znam, ekvivalent tisuću, a ovaj tamo ima dvije, kužite, ja sam iz Telekom sektora, znam vrlo dobro kako se tamo dešavaju plaće, kakve su plaće u Deutsche Telekomu, koji je vlasnik Hrvatskog Telekoma, ili A1 u Austriji i A1 u Hrvatskoj, dakle, a mi smo Europska unija, dapače, veći se profiti izvlače, zato što manje plaćaju radnike, naravno, iz Hrvatske, nego što to zarađuje u A1 u Austriji, naravno, suma je veća u Austriji, ali profit, znači dobit, je veća u Hrvatskoj, a na kome štede, na, na, na našim ljudima, je li, dakle, tako da se ne bih složio da, ovaj, država

mora to pustiti da to ide tržišno, mislim da država mora pozvati, ja ću vam reći jednu sličicu, recimo iz Australije, kako funkcionira tamo jedna premijerka, neko doba, to sam pročitao negdje, dakle, banke nisu davale dobre kredite, nisu davale dobre kredite, građani su se bunili, i onda je premijerka pozvala te strane banke i kazala, gledajte, mi ćemo sutra napraviti javni poziv svim našim građanima da svoje depozite prebace u australsku državnu banku, tu i tu, i znajući da su oni disciplinirani ljudi i da će to napraviti, banke su aterirale, i onda su se podigle kamate na štednju, a smanjile kamate na nekakve kredite i tako dalje, tako suverene države funkcioniraju, nije to sveto pismo i neće nas nitko kažnjavati zato što mi na svom području na neki način radimo svoju politiku, jer ono što je dozvoljeno. Ali opet, s druge strane, Australija je bila jedna od najgorih u korona ludilu. Ne, ali hoću vam reći, hoću vam reći, naravno, na sve strane ide. Naravno, ovaj, ali hoću vam reći kako nekakva suverena politika koja ipak ne da

da netko tko je došao ovdje uzima neki kapital, pa moraš dio tog profita ostaviti ovdje, mislim, naravno, fer, fer odnos politički i gospodarski mora postojati, tu je naš, ja mislim, problem što smo mi puno toga žrtvovali, što imamo jednu, ja bih rekao, vladu na čelu sa Plenkovićem koja se jako postavlja fleksibilno prema Europskoj uniji, i mislim da je to dosta problematično za nas, da bi jedna malo čvršća ruka, da malo pokažemo nešto što sada, bar retorički, jer ne može on ništa napraviti, predsjednik Milanović radi, pitanje je kako bi se on ponašao da je, da je, da je premijer, je li, dakle, lako je sada kad nemaš tu odgovornost prema tome kako bi se on ponašao u Europskoj uniji, jer on, on je sad postao dosta primamljiv i desnim biračima, jer njegove izjave su prilično suverenističke, je li. Da, da. Da, tako da. Dobro, gospodine Ledenko, bilo mi je ugodno, gdje vas ljudi mogu pratiti, jeste na Facebooku aktivni ili. Pa jesam, evo, ja sam tu bio jako loš, meni je pred lokalne izbore, ono, otet mi je Facebook profil. Kako to se dogodilo? I onda sam morao startati od početka, kad sam došao gore u Sabor, kad su mi rekli, pa ti nemaš ni TikTok, pa ti nemaš

ni ovo, nemaš ni ono, pa sam ja to sad sve pootvarati, tako da, evo, ove moje, na neki način, režu mi ove moje, moje rasprave koje radim u Saboru na TikToku najbolje tamo, iako znam da, da je TikTok na neki način za mlađe i manje klipove, ja to koristim nekako staromodno, to su kod mene cijela rasprava od pet minuta, pa nek ljudi, ako žele gledati, neka, neka gledaju, tako da sam tu, evo, pokušao na taj način funkcionirati, ja sam pomalo i političar starog kova, dosta sam na terenu, dosta sam u razgovorima, u neposrednom kontaktu, sad smo to intenzivirali, naročito, ovaj, pred lokalne izbore, danas sam obilazio Tisno, Murter, dakle, zaleđe Vodica, bio sam dosta na terenu, iskoristio sam sad ovaj period kad je bila pauza da iskomuniciram sa svojim, ajmo reći, sa svojom bazom, na neki način, da dobijem i nove ideje, da čujem šta ljudi govore. Pa naravno, treba to. Što ih, što ih to, to tišti, na kraju krajeva, nisam ja ovih 15 amandmana koje sad onda želim proći isisao iz palca, je li, to, to su sve ljudi sa terena mi ukazivali da je to problem, tako da.

Eto, ništa, hvala vam puno na vremenu, eto, pozdrav svima, pratite nas i dalje. Bok, živjeli.Ćao.

Slične epizode