Epizoda #32 · 25. svibnja 2025. · 1 h 25 min
Tonči Restović u drugom krugu: Batižele, mjesni odbori, mediji, nepopularnost
Tonči Restović Lokalna politika 2025Gost: Tonči Restović, kandidat za gradonačelnika Šibenika u drugom krugu
O epizodi
U ovoj epizodi ugostio sam Tončija Restovića, kandidata za gradonačelnika Šibenika koji ulazi u drugi krug izbora. Otvoreno smo razgovarali o rezultatima prvog kruga, o neregularnostima, njegovoj nepopularnosti, te o tome zašto mu društvene mreže nisu bile saveznik.
Poglavlja
Transkript
Prikaži cijeli transkript razgovora
Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Danas je s nama gospodin Tonči Restović. Tonči, dobrodošao. Hvala na pozivu, tebi i naravno svim gledateljicama i gledateljima ovog podcasta. Evo, ušao si u drugi krug za gradonačelnika Šibenika. Kako stoje stvari, jel' ima šanse za pobjedu, šta ti misliš? Volim se, volim se ovako našaliti, pa onda: "Drugi put u drugi krug." Drugi put, da. Pa, neki parametri kažu da ima šanse, naravno. Ono što ja mislim da su brojke koje ne odgovaraju nikako mom protukandidatu, aktualnom gradonačelniku Buriću, je podrška koja mu zapravo, ako gledamo apsolutne brojke, pada. S obzirom na malu izlaznost, on je ostao opet na nekakvih 46% kao i prije 4 godine, ali ako gledamo apsolutne brojke, onda je dobio više od 1000 glasova manje nego onda u prvom krugu. Ako tome pridodamo i glasove Zekanovića, jer je zadnji put Zekanović išao odvojeno, a sad su išli zajedno, onda ispada da je dobio 2500 glasova manje nego prije. Meni podrška u tom smislu raste, znači dobio sam 500 glasova više
nego prije 4 godine, i nadam se da ima neke šanse. Da li te tko te podržao od oporbe, to jest od drugih kandidata? Pa, načelno su svi dali podršku. Ondje smo se bili okupili radi one sramotne epizode s onim listićima i prebrojavanjem listića, o čemu sam nešto govorio i u Saboru. E pa, mislio sam o tome pričati, definitivno, to je... Ma, pričamo o čemu god, ja sam došao u goste, znači što god te, što god te zanima,ćemo... Dobro, iako sam došao kod tebe u goste, ali neka, ovaj... Dobro, ali što god, što god, što god ti padne na pamet, možemo pričati. Znaš šta, no dobro, ajmo ukratko, šta se tu dogodilo? Znači, HDZ je imao u gradskom vijeću sa svega 2 glasa nekakva tanjuha... Zapravo 1 glas razlike, 1. Njima ili nama je činio tu razliku. Međutim, njima se nisu trebali skidati glasovi, ono što je nama trebalo dodati 2 glasa koja bi onda značila 1 vijećnik više za našu listu SDP-a i Možemo, a 1 vijećnik manje za HDZ-ovu listu. Ne bi to bilo nikakvih, ja bih rekao, ne bi se to diglo na toliku razinu i ne bi bilo tolika važnost da upravo taj 1 ne čini HDZ-u većinu u gradskom vijeću.
Podsjetit ću, znaš da u ovom prošlom mandatu je HDZ nije imao većinu, išao je zajedno sa... Podršku mu je davao Zekanović i njegov... Samardžija i njegova vijećnica na kraju otišla, da. Tako je. A sada, s obzirom da su zajedno izašli na izbore, onda ja mislim da su bili jako kratki u smislu pronalaska bilo kakvih žetončića ili bilo kakvih vijećnika koji bi im dali podršku. E, i onda, kad smo vidjeli da je razlika samo 2 glasa, zatražili smo, išli smo poštovati proceduru, naravno, zatražili smo uvid u biračke listiće, i to smo opravdali time da je veliki broj bio nevažećih listića. E sad, mala digresija. Najveći... znaš kako izgleda najveći broj nevažećih listića? A ne da nešto dopišu, mršu, pm ili nešto tako, ili ne znam kako. Ne, najveći broj nevažećih listića je prazno. To su oni listići koji se ubace, a budu prazni. I s takvim listićima je najlakše manipulirati. Ajmo sad imati to u glavi nekako, pa da se vratim na ovaj naš slučaj. Mi smo zatražili uvid u birački materijal, naravno, i odobren
nam je, rečeno nam je: "Dođite u 2 sata u prostoriju tu i tu na sudu." Gradsko izborno povjerenstvo nam je to odobrilo. Mi smo došli, to je izgledalo poprilično, ja bih rekao, nelagodno u smislu da:"Šta mi sad to točno hoćemo sve gledati, zašto sumnjamo u rezultat?" ili tako nešto, što mi je odmah na prvu, da kažem, potpuno neprihvatljivo i neshvatljivo od nekoga tko treba provoditi glasački, cijelu proceduru glasačku. A tko je tu zadužen, to je zapravo sudbeni glas, je li? Tako je, tako je. I onda smo nasumično, da ne bi, jer ima 75 biračkih mjesta u gradu Šibeniku, da smo išli pregledavati sve, to bi trajalo stvarno dugo, onda smo nasumično uzeli 5-6 biračkih mjesta onih gdje je bilo najviše nevažećih listića. I naglašavam, gledali smo samo nevažeće listiće, znači nismo ulazili u ostali materijal. Na jednom biračkom mjestu, potpuno je nebitno, ali bilo je na Brodarici, biračko mjesto broj 45, našli smo 2 listića koja su bila među nevažećima, a na kojima je bio zaokružen SDP. Na jednom je bio zaokružen SDP, na jednom je moje ime i prezime. Znači, nije bio zaokružen broj. I birački odbor je to svrstao u nevažeće listiće, a to je po našim zakonima važeći listić.
Zahvalili smo se, otišli smo, napisali smo prigovor, ponovo, kako nalaže zakon, prigovor tom županijskom izbornom povjerenstvu koje je nadležno, neposredno nadređeno, pardon, gradskom izbornom povjerenstvu, i ono nam je, naravno, u konačnici uvažilo taj naš prigovor, pridodalo nam 2 glasa. E sad, ono što se događa nakon takve naše reakcije i nakon moje presice ovdje u Šibeniku, to je dobilo nekakvu nacionalnu važnost. Da, da, vidio sam na Indexu jutarnji i to su premijerski, da. Svugdje, ja, da ti kažem, znači taj dan sam dobio toliko poziva od ljudi meni nepoznatih širom Hrvatske. Malo ću se našaliti, pa ću reći da su me čak zvali iz stranke Pravo i pravda, mislim, da imaju neki slučaj takav, slični, u nekom mjestu u Hrvatskoj.
Tada se događa sljedeće: HDZ traži uvid u birački... Isto u nevažeće. Tako je. I oni nalaze, u konačnici, čini mi se, 9... 9, da....nekakvih listića koji su trebali biti njihovi, a stavljeni su među nevažeće. Na istu foru kao zaokružen Burić ili nešto? Upravo, valjda. Ne znam, nisam gledao, pa ne znam, ali pretpostavljam. I zapravo se na kraju događa šta ono što mi volimo reći iz"ja vuk magarca", ništa se nije dogodilo. Ono što je simptomatično, da je nevjerojatno i da ja ne mogu se načuditi da se tako nešto događa, odnosno, ajmo ovako, ne vjerujem da bi isto takva procedura bila da je bilo obrnuto. Jednostavno, u to više ne vjerujem. Bavim se ovim poslom dugo, odvjetnik sam, to znaš već 25 godina, a bavim se i politikom, naravno. Vidio sam svega i svačega. Ja ne vjerujem da bi situacija, da je bila obrnuta, da bi nas netko zvao i da bi rekao: "Ajde, pogledajte vi sad sve, sav izborni materijal, pa ćete vi naći to." Nakon ovoga, dapače, uvjeren sam u sljedeće: da smo mi našli 7 nevažećih
listića za nas, HDZ bi našao koliko god mu treba da dobije tog jednog. I o tome sam, kažem, ponavljam, govorio i u Saboru. Ja sam naglašavao da se krađe događaju ili namjerno ili slučajno, potpuno mi je svejedno, ali je činjenica da i zbog toga ljudi sve manje i manje izlaze na izbore. Jer uopće ne vjeruju da se išta može promijeniti, ne vjeruju da je njihov glas bitan, ne vjeruju da oni odlučuju o ičemu, i tako dalje, i tako dalje. Naravno, nije to jedini razlog male izlaznosti, ali jedan od razloga sigurno je. Ja sam dugo vjerovao, mislim, vjerovao da tu, kad bi netko i počeo: "Ama, sve je to pokradeno," ja bih prvi rekao: "Ono, ma daj, ono, nema šanse, tu toliko tih promatrača, odbori, izbori, vamo-tamo, nema šanse da je to nešto." Ali evo, sad, nakon ove epizode, nisam tako siguran još. Ne samo zato što želim da HDZ konačno ode, nego, ne znam sad, znači, vi ste našli 2, ovi odmah nađu 9, ajde, onako. Ili koliko treba uopće, to uopće nije sporno, nije sporno. Da, da, tako da, sve me strah da nekako ne postajemo kao Srbija ili nešto. Tamo, na primjer, znam da je, to je već notorno, da se krade sve u 16. Tamo se ne može promijeniti vlast na izborima nikako, mislim. Da, da, da, to je potpuno jasno.
Meni je... Da li klizimo u neku takvu situaciju, baš onako, malo mi je nelagodno. Mislim, valjda nije sad krađa na toliko ogromnoj razini, ali nešto krađe mora biti. Meni je nevjerojatno bilo sljedeće. Znači, sad bih ti lagao kad bih ti rekao da sam primio možda 100 poziva iz svih dijelova Republike Hrvatske. Iz svih. Samo zato što je, eto, tu moju presicu objavio, ne znam, N1, Telegram ili Index, neki nacionalni medij. Da, recimo, toga nije bilo, ja ne bih imao tih 100 poziva i mislio bih: "Eto, to se tu dogodilo, možda se još negdje dogodi," ali ono, u konačnici, ne bih znao da je to toliko rašireno. Eto. Da, i u Zadru je isto bilo nešto. Bilo je i u Zadru nešto, bilo je u Belom Manastiru nešto, bilo je nešto u Varaždinu, nije utjecalo na konačni izbor. Bilo je nešto u Istri, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Onako, ono, da sam vodio evidenciju, ja mislim da ne bi bilo, evo, niti jednog dijela Republike Hrvatske da nešto nije bilo. Ono što je još zanimljivo, kad sam pričao, onda i s dosta novinara su me zvali iz raznih redakcija za izjave, onda su svi
nekako, svi sa istim podsmijehom o tome razgovaramo, kao, ono, pa naravno da su našli još svojih nevažećih. Je, je, da, to je... Znači, svi govorimo nekako, ono, potiho između redaka, a zapravo je skandalčina, ono, na neki način. A zapravo je nevjerojatno, evo, zapravo je nevjerojatno. I šta onda, znači, epilog, ništa, imaju ipak... Meni je, i to moram naglasiti, lokalni mediji tu kod nas su o tome pisali nakon cijele priče, kao, evo, ne znam, ono, tresla se brda, rodio se miš, ili, eto, Restović ili SDP nešto tražio, na kraju ništa od toga, šta smo se mi uopće s tim... Šta ste se uopće zafrkavali, jer... To je ono nevjerojatno, ali baš nevjerojatno. To iziskuje da, mislim, tko se bavi ozbiljno nekakvim istraživačkim novinarstvom ili tko ima i resurse i ne znam ni ja šta, on, ovaj, bi trebao to stvarno dobro istražiti i napisati priču o tome. Ne da li se krade za SDP, za HDZ, za ne znam ni ja koga, da li se krade namjerno ili slučajno, nego šta se, pobogu, dešava sa voljom ljudi koji svake 4 godine izlaze na izbore, jel? Da, da, da. Evo.
Kako si uopće ušao u ovaj drugi krug, znači, nemaš većinu u gradskom vijeću, jel to sad, onako, malo izgleda prilično, kako bih rekao, beznadno, je li to, se slažeš ili... Pa meni, dosta ljudi kaže: "Kad se juriša na HDZ, uvijek je beznadno," jel? Da. Puno toga se mora poklopiti, da, ono, jer isto tako znaš onu uvrijeđenu priču, kao, nitko ne dobija izbore, ili da kažem, SDP ne dobija izbore, nego ih HDZ gubi. Mi kao da smo preplaćeni u cijeloj državi da je HDZ ta neka stranka koja je uvijek na vlasti. Onda mi želimo da ona bude bolja, da ne bude loša, pa nam je drago kad tamo nema Karamarka, nego kad dođe Plenković ili Sanader, pa onda se nekako vidimo da Sanader isto baš nije bio najbolji, pa i to tako ide priča. Onda, ja slušam već 10 godina priču, kao, blago vama u Šibeniku, vi imate normalan HDZ, ono, kao. I sad, ja nikako da shvatim logički šta bi to trebalo značiti, kad ne idu okolo po gradu i mlate nas. Kako bih rekao, mislim, pa to je... A valjda bi i to prosto... Valjda, valjda i to nešto, ovaj, valjda smo došli do neke razine civilizacije kad se to ne radi. I to je zapravo moj problem, to da li je nešto beznadno ili nije neka borba, ako ja iskreno
vjerujem u borbu, u političku borbu prije svega, iskreno vjerujem u borbu za javno dobro, za opće dobro, i ja mislim da nijedna takva borba nije uzaludna. Pa čak i oni koji izađu na izbore i dobiju minimalan broj glasova, ako su se iskreno išli boriti za opće dobro i za ono što vjeruju, to sigurno nije uzaludno. Čini mi se da si dosta, onako, što pričam s ljudima i po tim famoznim komentarima po Facebooku, da si strašno nepopularan, da, ono, je li to zbog oca, je li to zbog posla kojeg se baviš, je li to, jer kao, ono, ekstremna ljevica, ovo, ono, ali ja moram priznati da kod tebe, u svim tvojim istupima, onako, pa nisam vidio neko baš ekstremno ljevičarenje i tako, ne mogu reći, ono, mislim... Pa pitanje je i šta bi bilo ekstremno ljevičarenje danas, jel to je... A da, i to je, onako, e, e. To bi isto bilo upitno. Naime, ja puno pratim politiku, i europsku i svjetsku, i meni je ova... Pa pratim i ja donekle, zato kažem, to neko ljevičarenje, moderno svjetsko, ja nekako ne vidim. To je... Prije ću vidjeti, ne znam, kod Možemo! ili nešto, nego baš kod tebe, onako, i tako. Pa ne bi ni kod njih vidio tako nešto, ali nema veze sad to.
Ne ekstremno, u svakom slučaju. Da, da, e. Dapače, mlako, ali nema veze. Nemam pojma zašto. Ja, naravno, ja to moram naglasiti, ja jako slabo pratim Facebook. Facebook se uključi, imam onu službenu stranicu svoju, koju kao, ajmo reći, pod navodnike, moram imati, jer se bavim ovim poslom. Nakon što nisam imao neko veliko mišljenje o društvenim mrežama, nakon što sam pogledao film Social Dilemma, i evo, preporuka svima da pogledaju, mogu malo reći... Gledao sam, to je već stari film, mislim, stari film, čini mi se. Je, je, sad je već stari film. Dokumentarac, jel naravno. Malo mi se i gade društvene mreže, da budem iskren. Ono što mi se čini da se tamo događa, da veliki broj ljudi iz neke osobne frustracije, često pod nekakvim pseudonimima ili lažnim profilima, govore ono što nemaju hrabrosti reći u nekoj normalnoj raspravi ili u lice nekome, jel? Jako je puno mržnje, jako je puno netolerancije, to uopće neću ni govoriti, i ne znam što nam to dobro donosi, barem ako govorimo o
ovom nekom općem dobru, jel? A slušaj, to je, po meni je to nekakav dvosjekli mač. Znači, ipak s jedne strane netko poput mene, ovo što radim sa Facebook stranicom i to, mnogi kažu da nije loše, da je to nekog pozitivnog donijelo, kako bih ja tako što. Ne, ne, naravno. Bez nekog, znači, budaletina jedna sa viškom vremena, bez novaca, je nešto izgradila to. Ne, ne, ne, ovako. Znači, mislim da tu ima i, znači, da netko može kao individualac nešto postići, da se glas njegov to prije, ne znam, 10-15 godina nisi mogao. To si u pravu. Ja ovo kad kažem, kad dajem ovu ocjenu, uvijek onda donosim najzravno opću ocjenu. U svemu tome ima i svijetlih primjera. Da, ja. Ima i primjera koji, ne moramo govoriti samo o politici, na društvenim mrežama se mogu pročitati neke druge divne stvari. Zanimljive stvari, naravno, bez danja. Slike mačaka i tako. Bez danja, alergičan sam na mačke, pa mi je to malo, ali dobro. A, to ne voliš, okej. Ali preko slika mogu. Ali hoću reći da generalno, kad govorimo o politici, kad govorimo o ovim stvarima, onda je, nažalost, to upravo tako. Plus, to se sad vidi i na primjeru Amerike, ali naravno i svugdje drugdje, i još prije smo imali taj primjer, isto jedan famozan film, ali nije sad bitno, gdje
se društvene mreže koriste za manipulaciju ljudima, bilo da idu na izbore ili bilo da ostanu kući. To je jedna stvar koja je meni potpuno neprihvatljiva. Jer mislim da stvaraju malo polarizaciju, to je ono... To sigurno, to sigurno. Tipa, ono, poznato je da, ne znam, u američki prostor, u Facebook i Twitter i to, hrpa je tih nekakvih ruskih botova ili nešto, gdje namjerno, nakon nešto polarizirajuće, ili oko Trumpa, ili oko vjere, ili oko nečeg, čisto onako, samo šibaju nekakve gluposti, i onda kad malo gledaš te profile, nekako skužiš da nisu prave osobe, ali se zato nakače na to pravi komentatori i svi bijesne, lude i to. To je onako, ja mislim da je to jedna dugačka igra, gdje nema žurbe, neće se tu ništa postići iz danas na sutra, onako, kroz 10-15 godina. Da, da. Stvaraš nered u principu, u neprijateljskoj državi, to je onako... Mislim, definitivno ću tebi ostaviti da daš bolju ocjenu oko toga, sigurno znaš više o društvenim mrežama od mene, ja, ovaj, mene... Ja mislim da je tu stvar je, da je to jako nova stvar, kao što je, ne znam, internet isto revolucionizirao nešto, tako i ovo je sad. Nemamo još, kao društvo i kao individue, nemamo još dobar mehanizam za obranu.
Ti sad pročitaš neku glupost, ne kužiš da je to ili bot ili troll, i zna da se ti daš, se poludiš tamo što on piše, onda mu ti nešto divljački pišeš. Možda za, ne znam, 50 godina će biti skroz, neka, imat ćemo neke razvijene mehanizme kako se odbraniti od takvih gluposti, i to će evoluirati nekom svojom stazom, da će biti možda i okej. Ili nećemo, imamo i... Ili će još gore biti. Da, da, ne znam, ne znam, ali eto, ja sam vječni optimist. Mene za sada jako opušta navečer ili ujutro pogledati reelse na Instagramu, uglavnom mi sad radi tih algoritama, iskače NFL ili NHL ili tako nešto, i to me veseli. Da, da, da. Kako bi ocijenio zadnje 4 godine Saze vijeća, svoje neko djelovanje i... Vijeće, rad u vijeću je bio katastrofalan, znači, ono, nikako, niti prolazna ocjena. Ja stalno govorim, i to mi je nevjerojatno, ovo je bilo moje prvo sudjelovanje u Gradskom vijeću grada Šibenika ove 4 godine, to je kad ljudi gledaju ono Sabor, pa kad vide one isprazne svađe u Saboru oko ničega, e pa ovo je još gore,
i to sam nebrojeno puta već rekao javno. Na nižim razinama je to stvarno grozno. Govorio sam i o tome kad nam se čini da, ovaj, kako se zove, Jandroković, da ono nekad vodi katastrofalno sjednice u smislu, podilazi vladajućima oporbu, onako, to kako je naš predsjednik Gradskog vijeća vodio sjednice, to je Bogu zaplakat, to ono, pas maslo ne bi polizao, evo, najiskrenije. A što ne valja sa Zlatovićevim vođenjem? Jako loše vodi sjednice, to je prvo i osnovno, on ne shvaća... Misliš sad na primjer? Pa gledaj, on ne shvaća da je on predsjednik Gradskog vijeća, a ne predsjednik HDZ-a, odnosno Gradskog vijeća HDZ-a, pa da onda sve što radi gradonačelnik je u redu, a sve što rade uglavnom oporbeni vijećnici, jer ne znam, jer znam da si pratio, naravno, rad Gradskog vijeća, pa evo, jel se možemo sjetiti 4 vijećnika HDZ-a koji su ikad javili za riječ, mislim. A, Hrvoje Dunkić je jedini koji mi pada na pamet. Dobro, Čeko. Ponekad, da. Čeko. Ona gospođa iz Vrpolja je zadnju, predzadnju, ne znam, ne mogu se sjetiti imena, nebitno, ali svakako. Naručena pitanja ne računam, računam samo rasprave, jel? Znači... Pa dobro, mislim, na primjer, kod Dunkića mi je bilo fora što bi pitao neko tako komunalno pitanje, eto, ja
to cijenim, i onda bi se Mileta malo znojio, mislim, ja, valjda je bilo, jel bi sad bilo naručeno ili nije, ne zanima me, ali bar bi otvorio neku raspravu, to je okej. To se isto slažem. I za njega i za kolegu Čeku, stvarno, stvarno, evo, mogu reći da da, ali pazi, njih je tamo 10 bilo. Da, da. Znaš, mislim, stvarno ih je bilo 10. Najglasniji i možda najčešće na raspravama je bio kolega Samardžija, koji je koalicijski partner, ali nije iz HDZ-a. I sad, Gradsko vijeće se, što mene užasno nervira i uopće ne znam zašto je to tako, otprilike kao i parlament, servis izvršne vlasti. I ništa drugo. Znači, doslovno servis izvršne vlasti. Ono što mora... A da nije to tako ako imaju većinu, mislim, da što će biti? A pa ne bi trebalo biti tako. Mi imamo parlamente, a tako onda, ako ćemo govoriti da je ovo gradski parlament, mi imamo parlamente koji su isključivo radni parlamenti. Takav je njemački, takav je slovenski, takav je austrijski, takav je i francuski, iako imaju drugačiji model, imaju predsjednički sustav, pa je nešto malo drugačije nego kod nas, jel?
Ova vrsta parlamenta koji mi imamo je nekakva parlaonica gdje mi sve nešto pričamo, odbori kao radna tijela Gradskog vijeća koji isto postoje, ne rade gotovo pa ništa, i onda se sve svodi na to kako ćemo svi dignuti ruku za prijedlog koji je predložio gradonačelnik. Umjesto da prijedloge koji su važni, ne, ja neću sad, nisam glup, nisam budala, pa znam da nisu to svi takvi, i da gradonačelnik ne smije baš sve takve, on je izvršna vlast i k vragu, neće možda, pod navodnike, dopustiti raspravu o svim nekim, pogotovo ključnim stvarima koje je on promovirao u svojoj kampanji, pa treba donijeti odluke, pa će on sada tu se natezati sa nekakvom oporbom u Gradskom vijeću. Ali veliku većinu odluka bi kroz Gradsko vijeće bi te odluke trebale postati kvalitetnije. Valjda bi to trebao biti smisao, mislim, pogotovo Gradskog vijeća u gradu Šibeniku, jel? Hajde, ako ćemo govoriti o parlamentu, pa se mijenjaju zakoni, pa ajde, tu ima svega, mislim, i svakakvih priča i različitih razmišljanja, i tako i treba biti, to je sve u redu. Ali u gradu poput Šibenika, ono, ne znam koja je zadnja,
ali mi se zadnje se natežemo oko ovoga vraga na biocima mijenjanja, odnosno početka mijenjanja prostornog plana, urbanističkog plana, jel? Početka mijenjanja. Mi se oko toga natežemo i nama na sve prigovore koje ima oporba, a imala ih je 4 ili 5 prigovora, vladajući to odmahuju rukom kao što, pa mislim, valjda nam je to svima u interesu, jel? Nekako se meni čini. A dobro, vi ste tu samo smetnja, ono. Upravo to, pa ne, ne, ne, pa živo istina. Živa istina, to tako ispadne. Najradije bi vas poizbacivali i tako. Tako je, i to tako ispada i to je katastrofa. I zato ocjena rada Gradskog vijeća katastrofa, na ovaj način kao se vodilo. Ne znam tko će biti predsjednik Gradskog vijeća u sljedećem mandatu. A zašto ne bi bio Zlatović, dakle, tko će biti? Zato što je katastrofalno vodio Gradsko vijeće. Ma ja mislim da oni njega vole, sumnjam da će ga misliti. Ne, ne, to je u redu što oni njega vole, nije to nikakav problem, ali mislim, vjerojatno mogu naći nekog kvalitetnijeg za taj posao. Evo, najiskrenije. Na primjer, na zadnjoj sjednici se konačno Batiželama počelo, ajmo reći, ozbiljnije, znači nekakva odluka da se tek, kako ono, da se tek počne raditi upu za to područje.
Šta je s tim Batiželama? 2013. gradonačelnik kaže, ja ću riješiti TEF, vi ništa niste riješili, Županović ništa nije riješio, a TEFD dođe 2017. Temelj ovog mog i velika koncentracija ovoga moga mandata će biti rješavanje TEF-a. Ne desi se opet ništa. 2021. E sad ću, ovo je u ovom mandatu, to je... Ali sa pojačanjem Zekanovića, molim lijepo. Ovo je moj mandat kad ću ja riješiti TEF, 2025. ništa se opet nije dogodilo. I sad on opet priča kako će riješiti TEF 2025. Sad je tu dodao i bolnicu, jel valjda? Da, da, jel? Iako, iako... I spalionicu, to ćemo i o tome. Iako bolnica mi je zanimljiva, jer je on njoj govorio i 2013. isto, da će mu u sljedećem mandatu biti to ono, kao, ne znam. Točka na i. Točka na i, ili ne znam ni ja šta, pa 2017., pa 2021., pa 2025. Mi kao da gledamo ono, ponovljeni film neki, repriza, ono, znaš kako gledaš reprizu, pa to je... Brown Hawk Day. Mislim, ako baš, ma ne, to je čak dobar film, nego ako imaš, ako je neki klasik i baš dobar film, onda ga možeš gledati. Ako je Kum, to možeš gledati 800 puta, ali ako gledaš neku ono C produkciju kakvu mi imamo u HDZ-ovoj vlasti u gradu, pa to gledati više puta, pa to, to, to, čovjeku stvarno dosadi.
Zato i ne izlazi na izbore u krajnjem slučaju. Malo sam sa gospođom Štirtić pričao o Batiželama, znači vi imate nekakvu viziju priuštivog stanovanja i to, ovaj, ali mene tu, na primjer, osobno brine, prvo, ima li grad novca za takvo što i da li je to zapravo korisno, da li se još, uvijek su problematične su takve stvari. Prvo, ono, tko će tu živjeti i kako otvara mogućnost svakakvim malverzacijama, od izgradnje do tko će tamo biti i tako dalje. Uvijek, iako ja vidim da ti sumnjaš u našeg gradonačelnika. Naime, gradonačelnik već 4 godine ponavlja kako su financije nevjerojatne u gradu Šibeniku. Najjače mi je kad je izjavio, ono, nema grad, nema nikakvih dugovanja, ma kako čovječe, koje su to šeme. I onda smo napravili tu presicu, obavijestili javnost, podijelili 5 kredita koje se on obvezao do 2043., ako sam falio sad već brojku, ispričavam se, ali nisam za puno, ali ne, on i dalje nema dugovanja. Međutim, ti sad opće, ti opet sumnjaš u financije. Pa malo sumnjam, ali ne želim ništa reći kad ne znam, niti mi je struka, niti se kužim, ali imam dojam da je loše, ali sad. Ajmo ovako, da opće, ono, nađemo se u kafiću, idemo pričati koji su problemi grada Šibenika.
Ja mislim da ćemo, pa ne znam, od 5 problema da stavimo onako, da dobijemo pola sata vremena na papir, staviti 5 da bi se 3 problema otprilike svugdje bila ista. Nemanje posla, znači ne imanje dovoljnog radnih mjesta, jel? Preskupi stanovi, odnosno preskupi kvadrati. I ta vječna priča kako produžiti sezonu, kako omogućiti ljudima da rade 12 mjeseci u godini i tako dalje i tako dalje. Onda bi, naravno, tu bili komunalni problemi, ovi koje mi zovemo sitni, a zapravo uopće nisu sitni, odvoz smeća, pločnici, rasvjeta i tako dalje. I, naravno, svima, ali mislim da svima, ne na petom mjestu, nego, pardon, sigurno među prvima bi bio parking, jel? Ali to isto, ajmo reći, spada u te neke... Ali ova prva dva što si nabrojao, ne znam kakve to ima veze sa lokalnom samoupravom. Ogromne veze. Mislim, cijene stanova, tipa, mislim, to je stvar tržišta. I poslovi isto, to je više stvar regulativa države. Ogromne veze ima. Znači, ako imate zonu Podi, a mi je imamo, koja je, ja ću reći, ne dobra, nego
odlična, s obzirom na poziciju, sve što vuče ta pozicija malo van grada, pristup autocesti, jeftini kvadrati koje grad daje, riješena infrastruktura, iako su i tu zapinjali ovih zadnjih 12 godina, ali nebitno, što zapravo onda samo trebamo? Trebamo naći investitora, odnosno naći poduzetnike koji će tamo doći nešto otvoriti. Ta priča da ćemo mi sjediti u kancelariji na Podima, snimiti nekakav video i to šerat na društvenim mrežama i da će radi toga se javiti neko i reći, evo nas, dolazimo, zaposlit ćemo, koliko su rekli ovi Vali solari, zaposlit ćemo 5000 radnika. 5000, da, da, milijarde su to. To ne postoji, to može samo lud čovjek misliti da će se to dogoditi. Znači, vi doslovno, ako ste direktor... Dobro, oni su imali od Fraunhofera kao nekakve jamstva, ovo ono, ali to je sve propalo i ošlo da ne kažem gdje. Pratio si sigurno i tu sjednicu Gradskog vijeća. A jesam, da, da. To je, to nam stvarno nije ličilo ni na šta, evo. Stvarno nije ličilo ni na šta. Ali nebitno, meni je najviše žao bilo gospođe koju su angažirali da prevodi simultano, pa je cijeli dan tamo stala i jedna prevodila, ono, oni su joj dali čašu vode, ali nebitno je sad to. Nego, hoću reći, neko tko misli da će pasti s Marsa, poduzetnici, investitori
koji će pokrenuti nekakvu investiciju i zapošljavati ljude različitih profila, govorimo i od visokoobrazovanih, srednjeobrazovanih, to, taj lud tko to misli da će se dogoditi samo od sebe. Ti doslovno moraš, ono, što se kaže, staviti mali kufer i ići okolo i tražiti to. Promovirati to. Jer takvih zona, pogotovo u Europi, je koliko god hoćeš. Pa po Hrvatskoj, čim se malo vozaš, svaki tren je neka zona. I to je to. I sad ti, naravno, moraš se boriti za to. Ako se boriš za to, onda nisi direktno, ali si poprilično utjecao na to hoće li se otvoriti 1000, 2000 ili 7 novih radnih mjesta u gradu Šibeniku. To ne moraš niti predstavljati kao nekakav svoj veliki uspjeh. To je nešto što moraš raditi normalno ako si se natjecao za taj posao. To se ne radi 100 godina. Ne samo da se to ne radi, nego samo jedan kuriozitet, jer mi je to stvarno, ono, urnebesno koliko ova vlast misli uopće o stanju poslova u gradu Šibeniku i poduzetništvu i tako dalje.
Do mandata Županovića, na Podima se izgradilo 2 kilometra infrastrukture komunalne. Možda sam falio u nekih 100 metara. U 4 godine... A šta to znači, prometnice? Ne samo to, nego, naravno, i voda, kanalizacija, sve to skupa. To i ne zvuči baš kao nešto. To ne zvuči nikako. U sljedeće 4 godine se napravilo 3,5 kilometara. I onda, od 2013. do danas, 800 metara. I sad, mislim, nek mi neko objasni... Pa valjda nije bilo ni potrebe, možda u tome stvar. A kako će biti potrebe ako sjediš u kancelariji i čekaš da ti se nešto dogodi? Kako će biti potrebe? Znači, tebi je najveći poslodavac u gradu Šibeniku bolnica, pretpostavljam. Ja mislim. Pa da, sve javne službe. Što se nalazi. E, jel tako? Prema tome, tamo imaš nešto vikoma, od Zagreba montaže na Podima, jel?
Šta još imaš? Ne znam koliko Gojanović zapošljava isto na Podima, evo nemam pojma. Pa dobro, to jesu neke brojke, ali nije to ništa, ja mislim, impresivno baš. E, upravo to. I onda tebi sve pojede bolnica, umjesto da imaš nekakvu firmu koja će tamo zapošljavati, ne znam, 1000 ljudi i ti si na konju. Ti danas možeš napraviti 100 stvari, možeš se povezati sa fakultetima, sa privatnim školama, sa srednjim školama, s čime god hoćeš. I na taj način dovoditi onda ljude ovamo, i to mlade ljude. A mladim ljudima kad dođu, onda im treba i stan. Ali, ovaj, da se vratimo na Batižele, tu je, ja mislim, ista situacija. Oni su tu čekali ključ u ruke, da neko dođe s neba, iz nebeskih visina, bljuzne, ne znam ni ja, 10 milijardi eura, da izgrade i ceste, i vrtiće, i škole, i cijeli kvart, i da tako uruče buriću. A nisu nikad to mislili. Znači... Ne, ma to ja sad malo karikiram, ali je bilo na tom tragu, koliko ja shvaćam, znači i onaj poziv, famozni... Bar je pričao da je to tako trebalo. Financial Timesu, ono, mislim, evo sad možda da te pitam, koji je njima zapravo bio tu plan? Jel ti to shvaćaš? Nikakav. Samo da se priča o nekom velikom projektu. Pa mislim, mi sad, potpuno jasno, imamo burića koji želi sebi spomenik u gradu Šibeniku,
jel? I sve ok, nek želi, mislim, šta ja sad mogu, imam i ja nekih želja, ja sam htio biti astronaut, pa kvragu. Vjerojatno si govorio da hoće biti astronaut, boji se visine, jel? Tako i on. Ali, ako ideš raditi takav veliki projekt, i ako ga stvarno želiš, i ako misliš da je on dobar za budućnost grada, možemo se mi ne slagati s time ili ne, ali ako si ti čelni čovjek i misliš da je to dobro, pa valjda ćeš nešto raditi malo pametnije, malo smislenije, da se to i ostvari, jel? A ne na ovaj način na koji si radio. Tamo si stavio 585 eura, čini mi se, kvadrat zemlje, ako se ne varam. Ne znam, e. Drugo, tamo nisi predvidio, nisi napravio nikakvu studiju kako bi takav jedan, šta bi to trebalo biti, gradska četvrt nova, nešto sa turističkim sadržajem i to, kako će to utjecati na cijeli stari grad? I na, recimo, turističke kapacitete ljudi koji imaju u starom gradu. Kako si riješio uopće infrastrukturu? Da li je uopće moguće na taj način za tu količinu ljudi riješiti takvu infrastrukturu i koliko ti treba vremena? I ono što je ključno prije svega, nisi očistio fizički prostor, troske koja tamo stoji.
Je, tamo se još uvijek brda to. To je nevjerojatno. Ja sam neki dan tamo prošetao, to je nevjerojatno. Znaš šta mene, na primjer, tamo smeta, šta je još uvijek cijeli područje TEF-a je opasano onom žicom nekakvom, ruzinavom, bodljikavom, mislim, pa da se niti to nisu bili u stanju maknuti. Tamo ide uz neke puteve, onako vidim, bude djece što šetkaju i psi trče i ne znam šta, ono, mislim, pa daj makni to, pa na šta to liči, šta onda, kad investitora dovedeš, ono, pa vi niste ni pomeli ovo. Prije nego smo došli ovo. Upravo to, ali oni su zamislili da taj investitor riješi i tu priču oko troske i riješi onu priču oko katranske. I usput da žicu makne i sve samo. Katranske jame, znači sve da riješi. I da napravi, kako ono, koncertnu dvoranu, jel? Koja je valjda prije. I šta onda, se ispostavilo da niko baš nije zainteresiran za to?
Ja ne znam tko je mislio da će neko biti zainteresiran. To meni ne ide u glavu. Znači, nije bitno sada, ti i ja sutra smo gradonačelnici i želimo nešto napraviti. Ono, ne znam, želimo napraviti ovdje gdje je kod City Life-a rovna kuća, mi je želimo napraviti rovnu kuću na 104 kata, da imamo najvišu rovnu kuću, ne znam ni ja gdje. Pa onda bi valjda išli nešto raditi po tome, nešto smisleno, nešto dobro, sjeli bi negdje s nekim stručnjacima, nešto radili i gurali u tu priču. A ne bi rekli, ono, evo sad tu ćemo graditi 104, nek dođe neki investitor. I sad mora platiti, ne znam ni ja šta i nekakve nebuloze. Okej, šta bi ti napravio onda s Batiželama, kako bi to pokrenuo priču? Evo ovako, prvo i osnovno, ukoliko ne možeš riješiti, odnosno nisi sposoban dovesti nekog investitora na Podi koji bi doveo ljude u grad Šibenik, mi ostajemo bez ljudi poprilično, ja bih rekao, brzo i ostajat ćemo još brže. Dijelom radi toga šta mladi ljudi odlaze ili studirati pa se onda više ne vraćaju, ili odlaze raditi negdje gdje mogu raditi 12 mjeseci u godini, a ne ovdje 4 ili 3. Kako tko. Ako to uspiješ napraviti, onda će prostor TEF-a vrlo brzo zaživjeti jer je to idealno područje da se
rade ti stanovi. Jer je gradsko zemljište, okej, nije još u potpunosti gradsko, ali može se riješiti da bude gradsko, ima fond za zaštitu okoliša upisan sa svojim teretom. I to je nešto šta onda možeš na taj način riješiti priču. Druga stvar je da tamo dovedeš nešto što će zapošljavati ljude. To ja i ti sad možemo nabrojiti 3-4 stvari, možda će biti sve glupe, kako bih rekao, ali sigurno ima pametnijih ljudi od nas kojima je isto to u interesu. Jer nama mora biti u interesu sljedeća stvar, da nam grad živi 12 mjeseci u godini, a ne da bude pust, ono, nakon 15.10. pa onda malo advent bude i ako sve manje ili je sve skuplje, pa onda u kvragu niko tamo više ne može. Pa je, to je to, izađeš s obitelji, ono, pola plaće moraš u selo. Ali dobro, tako je, kako je. Znači, da nam grad živi 12 mjeseci, da ljudi rade u njemu 12 mjeseci. Mi smo se kao opredijelili za turizam. I onda, za kakav smo se turizam opredijelili? Imali smo, prvi put je valjda Solaris, barim jedan hotel, ako se ne varam, onaj dječji bio otvoren cijelu godinu. Ajmo uzeti da je Amadria dio grada. Ajmo uzeti, iako je zatvoren rezort.
Hoteli po gradu, po staroj gradskoj, ja ne znam jesu ovi u staroj gradskoj, jer King Kresimir nije ni otvoren, ovaj nije otvoren. Znači, ti si se opredijelio za turizam, a ne omogućuješ jedino šta bi ti trebalo biti na pameti, ako si baš za turizam, a to je da 12 mjeseci sve nešto radi. Ne radi mene i tebe koji smo vlasnici nekog restorana i nekog hotela, nego za onih 5, 7, 8, 10, 12, 20 ljudi koji će onda imati posao svih 12 mjeseci u godini. A ne samo 4 mjeseca. I onda poslije ići, ne znam, u Irsku, u Njemačku ili gdje se već sad ide. To je problem. Što se tiče područja TEF-a, s obzirom da je gorući problem sada to priuštivo stanovanje, ne samo kod nas nego u Evropi, ne samo u Šibeniku, ne samo u Hrvatskoj, nego u cijeloj Evropi, onda svi doskaču tom problemu na različite načine. O tome sam isto nešto govorio. Pa Španjolci uvode 100% porez na nekretnine ako kupuju stranci. Van Evropske unije oni imaju problema sa Britancima, jer puno Britanaca dolazi u Španjolsku. Danci imaju onu priču, ne možeš kupiti nekretninu ako 6 mjeseci nisi ili imaš prebivalište ili ne stječeš prihod u Danskoj.
Ne znam, Amerika ima da ne možeš kupiti u kešu, nego sve mora ići preko banke. Znači, svak se bori na neki način da to tržište nekretnina, koje je naravno slobodno tržište, da ipak omogući onima koji tu žive, koji tu plaćaju porez, da oni steknu nekretnine prije nekog drugog ko se možda nekretninama bavi samo špekulativno. Svi kažu najbolje uložiti u beton i sad beton stoji, pa kad bude. A to je na ovim područjima, to je na kraju i najsigurnija investicija. Neko režimi se mijenjaju, ovo ono, to je nekako kuća valjda, ako ti je baš sad ne sruši bomba, bit će okej. To je sve okej, ali je sve manje i manje ljudi koji uopće imaju para da bi štedili ili tako nešto investirali. Jer mi, izašao je onaj podatak Zavoda za statistiku koliko je praznih stanova samo u Zagrebu, a onda u Republici Hrvatskoj. Mi ovdje znamo... Šta su rekli, stotine tisuća, ali to mi je nekako, iz nekog razloga mi je sumnjiv taj broj, ne znam zašto, ali... Pa meni nije. Pa meni stvarno nije, jer ajmo mi sad prošetati po Brodarici, recimo, ili po starom, ajmo po starom gradu, tamo je manje nekretnina. Okej, dobro, to je specifično baš, jer, ali to iz drugih razloga ljudi ne žele živjeti.
Ne, ne, ne, to je jasno, ali su svi pretvorili u neke apartmane ili su ih stekli stranci. I isto tako se događa duž cijelog Jadrana, ne samo oko Šibenika, naravno. Mislim, zašto je to dobro za nekoga tko ovdje živi? Za ništa. Da. Doslovno za ništa. A mene nervira kod svake vlasti koja ima priliku neke stvari promijeniti da ne mijenja. Pa, znaš ono, kad vidim neku želju da neko nešto radi, da ima ideju i hoće raditi, pa makar se ja ne slažem s time, pa ću reći: "Ajde, okej, čovječe." Vidim da u to vjeruješ i radiš. I to bi trebalo biti politika. Sukob nekakvih ideja, sukob vizije kako razvijati budućnost i tako. A to, priče da li je neko radikalni ljevičar ili radikalni desničar, to su potpuno bedaste priče, ne iz smisla ideologije da me se krivo ne shvati, nego iz smisla etiketiranja, ne poznavajući taj pojam, ne čovjeka, nego taj pojam. Čovjeka ne poznaješ sigurno, zato ga možeš i etiketirati, nije problem. Šta misliš, ako bi preuzeo gradsku upravu, šta bi bilo sa pročelnicima i direktorima ovih gradskih firmi koji su već ušančeni?
Koliko dugo bi tu se trebalo malo prodrmati ili što? Potpuno jasno. Ovo je nevjerojatno šta im je Burić napravio i kako se oni ponašaju. Oni su dio kampanje HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika. Svi pročelnici. I to je u civilizacijskom svijetu nedopustivo. Se sjećaš 2021.? O tome sam pisao na stranici, bili su ih poredali na Poljani sve. Baš me zanima što ove godine napravili. I na to sam i ja reagirao. Sad ih vodi sa sobom na sučeljavanja, na ova barna koja će doći. Da, bio je, tako ih je doveo sve tamo na sučeljavanje. E, vidio sam Galića, Jurić je bio. Svi dođu tamo i uopće ne kužim zašto. A čini mi se da oni ne kuže koja je njihova uloga.
I to je najgore. Pa poslali su dio inventara, to im je sad kočačino. Mislim da je u tome stvar. Zaborave jednostavno. Dobro, ja samo mogu reći da je to neprihvatljivo i da je to katastrofa. Pa i meni je to neprihvatljivo, ali eto. To je katastrofa. Što se tiče gradskih firmi i direktora gradskih firmi, se možemo složiti da je neko radio, a dobro? Možemo. Ko? Pa evo, jedino možda od Čempresa mi se čini, Vuković da je možda. Aha, dobro. Ali mislim, ne, ne sad. A ne, moram priznati, ne pratim toliko gradske firme, ali možda ćeš ti bolje, evo. Ali i za Vukovića nemam neke baš argumentaciju. Neko mi se čini, a šta ja znam. Ovo ko što se čini da sam ja radikalni ljevičar, to je otprilike isto. Ili da tebe plaća Petrina, to mi se čini. Pa zar nisi vidio da mi je dao? Vidio sam taj skeč, da, da, da. Ali ne, mislim, to su jednostavno takve stvari.
Ono što zapravo želim reći je sljedeće. Mi ćemo imati sve manje i manje kadra koji će biti u stanju voditi komunalne tvrtke, odnosno tvrtke u gradu, u vlasništvu grada. To će biti naš problem. Nije problem hoću li to biti ja ili ti, nego nećemo imati nikoga tko će znati te probleme rješavati. Evo, najjednostavnije. Ono što je moja ideja i što stvarno mislim da je krajnje vrijeme da napravimo holding. I da na taj način smanjimo pustu administraciju. Znači, misliš da bi okrupnjivanje firmi? Sigurno. Znači, smanjio bi administraciju, dobio bi stručnije ljude u vodstvu takve jedne velike firme i dobio bi ono što često fali, a to je koordinacija između pojedinih gradskih tvrtki i ustanova, naravno. I to je ono što nam stvarno treba. E sad, zašto se to ne radi? Zašto neko želi da ima 100 tih direktora umjesto jednog? Meni sad svašta pada na pamet, meni i tebi, ali ne znamo zašto je to stvarno tako. Meni je to potpuno neprihvatljivo. A da budem isto načisto. A da li gradovi tipa Split isto ima tako okrupnjeno? Ima, recimo, mali grad koji je Trogir, ima tako nešto.
Zagreb znamo da ima, to je potpuna priča. Onda imaš Koprivnicu, onda imaš neke gradove koji su shvatili da će na taj način bolje organizirati, bolje funkcionirati stvari u gradu. A možda ovi ne žele efikasnost nekakvu, ne znam. Ne znam, možda su i pritisci. Zašto sad neko tko je direktor neko vrijeme, sad na jedan put neće biti? Da, da, možda postoji pritisci. Bjesno zvati Burića, molim. Možda postoji pritisci, naravno. Ali uopće, kako bih rekao, ja osobno mislim, to nije nikakva ideološka tema, ja osobno mislim da bi to bilo puno bolje. Jer u krajnjem slučaju, da se mene pita, ja bi i sve usluge koje građani trebaju stavio na jedno mjesto. A ne da ti sad, ako ideš, ne znam, šta smo spomenuli, Čempres, pa moraš ići na jedno mjesto, pa ako ćeš ići za odvoz smeća na drugo mjesto, pa ako ćeš ići u Elektru na treće mjesto, okej, Elektra nije gradska, ali svejedno. Dobro, to je državna. Ako ćeš ići na vodovod, četvrto mjesto.
Mislim, nema neke logike, ja bih rekao. A je, mislim, meni isto zvuči to primamljivo da se, mislim, ne znam ni sam, okrupnjivanje ima pozitivne i negativne strane. Koje su negativne? A možda za javnu neku tvrtku možda ih i nema toliko. Nisam siguran jer to u privatnom to zna biti loše, tipa kad nema konkurencije, onda tipa kad nemaš, na primjer, u turističkom, kad nije, hoteli sada jedni drugi ruše cijenu, nego su okrupni i onda imaju monopol. Ne, ne, ne, naravno. Ali ovi imaju monopol i po samom zakonu. Ne možemo IT otvoriti, bar mislim, tvrtku za skupljanje smeća. Jednostavno ne možemo.
Jer to valjda gradsko vijeće određuje koće, odredili su zeleni grad i to je točka. Imaš drugu stvar. Jedina negativna stvar je da kod takvog okrupnjivanja da pogriješiš sa čelnom osobom. Da gradonačelnik sutra postavi tebe ili mene za šefa takve jedne firme, a da se mi pokažemo užasno nesposobni. A valjda ga se da i maknuti onda. Valjda. Dobra priča, valjda. Koliko su naši direktori gradskih firmi ili pročelnici, već dugo pročelnici ili direktori gradskih firmi? A dobro, ovi od komunalnog se mijenja svaki trend. Godinu, dvije izdrži. Aha, misliš na Jurića sada, jel? Koji je sada pročelnika za komunalno. Dobro, evo recimo zeleni grad, koliko na njemu već direktora? U, a to ne znam. Otkad ja ovo pratim. Gradski parking, koliko na njemu u gradskom parku? A valjda od Milete još. Zapravo ne znam, ali ono je... To je nevjerojatno. Znači ti bi to sve okrupnio, to je neko bi bilo... Sigurno okrupnio, pročelnici naravno, pa čak i ovi što su se stavili u službu HDZ-a, 90% njih je tako. I u njihovu kampanju, pa pretpostavljam ako bi se izgubilo da bi bili dovoljno pošteni i rekli, pa i mi smo valjda izgubili, a ne. A ne samo Burić, jel?
Ali definitivno napraviti jednu potpunu reviziju što se uopće radilo zadnje vrijeme u gradskoj upravi. A to bi bilo dobro, da. Pa da vidimo šta se događalo. To bi trebalo biti javno u krajnjem slučaju. Siguran sam da nema nikakvih kostura nigdje da je to sve. Ja sam uvjeren u to. Ti si optimista. A nisu mi rekli da si optimista, ali dobro. A reci mi što kažeš, jedna od čestih tema mi je sveopće darivanje novca medijima. Gradskim, što gradskim, što nacionalnim, i to ja mislim da stvara jedan ogroman, ogroman konflikt interesa. I to mi je ovako problematično. Znači, evo ovako. Ja nemam problem, nemam problem da se javnim novcem potiče pluralizam razmišljanja. S tim nemam problem. Ako su novinari i redakcije pojedinih portala dio tog pluralizma koje nam je potrebno, onda u redu. I to odgovorno tvrdim. Međutim, u ovoj kampanji sada se dogodilo nešto što nisam vidio nikad do sad.
Moja prva kampanja je bila 2000. na razini države, bio sam kandidat za Sabor, tada 23 godine sam imao. Zadnja kampanja mi je ova koju sad radim. U međuvremenu sam imao stvarno dosta kampanja koje sam prošao. Učestvovao sam u kampanjama u kojima je bio i Karamarkos, sudjelovao, i Ivan Pernar, i koje kakvi likovi. Ovako prljavu kampanju od strane novinara, lokalnih medija, ja nikad u životu nisam vidio. Znači, nikad u životu nisam ovo vidio. I mislim da je to... Ali šta misliš? Ne primjećujem da je išta drukčije nego prije četiri godine, što se tiče lokalnih. Možda sam ipak onda bio malo naivniji prije. Ne, ali možda je sad prokipilo. Mislim, pa evo, da ne spominjem, zašto ne bi spominjao imena u krajnjem slučaju. Što mene tiče. Ovo što radi Dijana Ferić, to nije novinarstvo. Znači, to je, ja ne znam kako to nazvati, ja ne znam kako se neko uopće može pogledati u ogledalu nakon što tako radi šta ona radi. Jedan glupi primjer ću ti dati. Prekjučer ili jučer, samo sekundu, petak jučer smo imali presicu oko stanja
u vrtićima u Šibeniku. S obzirom da su upisi prošli, pa je toliko pregršt djece ostalo van vrtića. To je inače tema koju stvarno volim raditi, jer mislim da donosi ono u niz segmenata. Možemo i o tome malo kasnije. Nakon takve presice, ona izlazi sa objavom za onoga Zoričića, koji je kandidat, ono nije baš pretjerano nešto dobar, ali kandidat, aktualni gradonačelnik Pule, koji je kandidat za gradonačelnika, koji je navodno, ne, koji je rekao sigurno, koji je rekao da je i Zoran Milanović priču oko besplatnih vrtića nazvao jeftinim populizmom.
To ona nađe za shodno da je to u tom trenutku bitno za objaviti. E sad, Milanović je tu rečenicu izrekao i to je potpuno točno, ali u kontekstu Primorca koji je u predsjedničkim izborima govorio o besplatnim vrtićima, iako predsjednik Republike nema nikakve veze sa besplatnim vrtićima. To. Ponašanje njeno, kad joj je u goste bio Petar Baranović, je bilo ispod svake razine. Ispod svake razine. Dosta se razlika, vidjeli smo njega i Rakića, na primjer. Eto, čisto kao za primjer.
Ajmo dalje. Zdravko Pilić, čovjek koji je dobio nagradu grada Šibenika. Joj, to mi je jedna od gadnijih scena bilo za vidjeti. Za valjda za novinarstvo. Zlatović i Burić mu daju plaketu, mislim, čovječe. Na što mu nije čestitao niti jedan novinar, niti jedan kolega. Eto, toliko je to bitna nagrada i toliko su je oni doživjeli kao bitnu. On neki dan objavi tekst u kojem spominje dijete našeg kandidata za župana. Jer to, Bože, eto, on je sad ima dijete, pa je vidio da pedijatrija ne funkcionira dobro, pa radi toga on to... Još je malo ono kao da je u starijoj dobi, ovo, ono. To je nevjerojatno. On ima ono baš gadljivih tekstova, jako puno, jel, ali ovo sada šta radi, šta piše, neki dan je izbacio isto ovaj jedan tekst, to veze nema s ničim. On sa spiranjem gaća, jel? Pa mislim, to je katastrofa. Ja se tu samo pitam jednu drugu stvar i to potpuno otvoreno. Šta radi neki tamo urednik u tom Šibenskom listu ili Slobodnoj Dalmaciji? Čemu? Ha, i oni su na platnom spisku, valjda im je svejedno šta piše. Mislim, ja se stvarno pitam. Imam još jedno pitanje. Šta radi HND? Mislim, mene kako će novinari pisati, apsolutno, da vam budem iskren, svima koji nas
gledaju i tebi, ne zanima. Znači, ja se bavim javnim poslom, pisat će šta god žele. Bit će im nešto dobro, nešto im neće biti dobro, slagat će se, neće se slagat, sasvim svejedno. Ali bi najviše trebalo imat veze, odnosno trebalo bi najviše bolit novinare što im neke tobože kolege rade od profesije. To potpuno jasnoću reći. Već sam spomenuo ovu priču oko branja listića i relativizacije važnosti toga, jer kao ništa se nije dogodilo, pa sad k vragu šta bude, bude. Neki HND valjda imamo u gradu, ako se ne varam, novinarka Blažević je i članica gore vijeća, nekakve vijeća časti. Tamo su imali bar prije nekav uredić, nešto. Mislim, to je meni nevjerojatno. Ali dobro, ti zato ne nabrajaš negativne strane koje onda, jer mislim, imam dojam, ali... Već smo rekli prije. Znači, ako sam dao nekakvu ocjenu, ne znači sve drugo su, naravno da su sve drugo pozitivne stvari. Da, da, samo da se vratim na to, imam dojam, ako čim i centa daš
nekom mediju, tu je autocenzura. Ne mora Burić zvati redakciju: "Ej, nemoj to pisati," ovi će sami, ono, neće biti negativno našto. A misliš da je auto, a to ne znam. Ne, ne poznam dobro privatno te osobe, pa ne mogu reći da li je kod njih autocenzura u priči. Ali mora biti, ali čim auto... Najluđi primjer ti nisam rekao, oprosti. Sjećaš se one tribine o spalionici? Da li ćemo gledati? E, te tribine. Znači, to je organizirala isto, čini mi se, Ksenija Bilan i Dijana Ferić.
I što sam jako pozdravio, jel, jer mislim da o tim temama i treba biti organizirane tribine. Tad su bile rekle da će se još nešto dalje organizirati, naravno, ništa se nikad nije organiziralo. Pa to je premalo takvih stvari. Naravno. Trebalo bi više pitanja. Ali to je bila, to je organizirano bilo da ugasi nekakav požar. Pa je onako tamo bio i gradonačelnik i, nažalost, nije bilo puno ni interesa javnosti, bilo je sve skupa troje ljudi koji nisu bili zaposlenici ili nisu u politici direktno, jer, ali svejedno. I onda sad meni neko treba dokazivati da su njih dvije koje su to organizirale bile iskrene u tome da to organiziraju i onda stale dalje od toga, jel. Mislim, meni je to katastrofa, ali baš katastrofa. Ja, ja se, ono, ja sam zgrožen, evo. Moguće je, moguće je da ti kažeš da je tako bilo i prije i moguće je i to, ja to možda nisam primjećivao prije, ali evo... Ja sam vam papa na pregled. Znači, ono koliko se da unatrag vidjeti isplate iz proračuna od 2020., mislim 2019., jako se povećala ta cifra. Znači, 2024. je tipa 270.000 eura dano samo na promidžbu, znači kad utipkaš u transparentnost 3233, to je kao neka promidžba.
Ko zna kroz šta je još drugo provučeno to sad. Neću ulaziti u to, znači nekakve ono lower end, ono što se dalo. To je ono 270.000 eura. Godinu prije je bilo slično tako, ali tipa 2019. je bilo dosta manje, tipa 100 i nešto tisuća eura. Znači, to je onako, ide prema gore. I kao da, što se meni čini, šta, a pratim dosta te lokalne medije. Pratiš sigurno više nego ja. Promijenio se jako odnos prema, na primjer, sad da ih ne imenujem, ali dosta ono bi znali bi slati e-mailove pročelnicima, ovima, onima. To je neko, sve je nestalo. Samo kad se trebali tretati dođu. Jednostavno, otišlo je k vragu. Nema, nema tu više. Meni je, to govoriš samo za financiranje iz gradske uprave ili i gradskih firmi? Jedno i drugo. Jedno i drugo, ok. Ma, samo još jedan isto, to je više onako smiješan primjer nego tragičan.
Sjećaš se moje presice oko Rive? Imao sam neku presicu i ti si imao negativan komentar oko toga i to je sasvim u redu, ali ono što se tamo dogodilo je bilo ludo. Znači, odmah nakon te presice, novinar koji je došao raditi presicu iz Slobodne Dalmacije sutra napravi razgovor sa pročelnicom županijskom za lučku upravu, lučku upravu, fržopicom, ajde. Aha, ok. Kako je to potpuno bedasto šta ja tamo pričam, jer grad nema nikakvu ingerenciju na Rivi, jel? Onda dođe ministrica zdravstva u grad Šibenik i govori kako će se, kako će Burić graditi, daje mu podršku za gradnju bolnice. Ja sam očekivao sutradan da će novinar isti taj napraviti razgovor kako nema Burić nikakvu ingerenciju nad bolnicom, jer je bolnica isto sad državna, ne više županijska, nego državna, a gradska nije nikad ni bila, jel? I to su, to su takve ono, ja bi rekao... Jako je očito, čim mrvicu pratiš. Baš jadno, evo. Jako, jako očito. Nemam drugu riječ za to.
A reci mi, dosta sad je tema je postala aktualna, ovaj gradski četvrti mjesni odbor i prije par godina kad su bili izbori i SDP, u principu ti si rekao da nećete tu uopće izlaziti, da to nema nikakvog smisla i to, a sad je, to je nekako postalo u fokusu nakon sitnog donjeg i svega toga. Da li još stojiš pri tom mišljenju da to treba ne obadavati ili ipak? Ne, nego treba napraviti cijelu reviziju toga kako, odnosno naravno prava i obaveze svih njih koji su, koji izlaze na te izbore i kojim se onda daje stvarne ovlasti. To mi nemamo. Navest ću primjer, imali smo u Zlarinu, znači onaj mandat prije smo SDP pobijedio na Zlarinu.
Tad je bio zanimljiv komentar zamjenika gradonačelnika sveprisutnog Dane, koji je tada rekao, kako je bilo, Zlarinjani su odlučivali ideološki, a ne komunalno. Jer to valjda nešto, uvrijedio ih je s time, nemam pojma, jel? Valjda ih htio uvrijediti ili nije. A onda ovo sve drugo, kad se izabire HDZ, onda se komunalno su to odlučili, a ne ovo. Tadašnji predsjednik mjesnog odbora Zlarin je valjda jedan put ga se primilo u ured gradonačelnika i to kad sam ja urigirao da ga neko tamo primi. Eto, toliko se kao uvažavaju ljudi u mjesnom odboru. Znam šta je sad bilo sa sitnim donjem i šta je tamo bilo. Ista ta stvar. I tamo je isto nestranački, istrična je bila situacija. Tako je, i onda je onaj izbor građana i ne znam ni ja šta. Ja ću jasno reći, ja sam komunicirao to 2021. u kampanji i sad sam isto to rekao. I moja kolegica Maja je isto nešto govorila o tome. Trebamo jačati mjesne odbore i vijeća gradskih četvrti. Jačati ih na način da im se daju jasna prava i jasne obveze.
Jer sve drugo ne služi ničemu. Ta nekakva priča da oni preko mjesnih odbora slažu priču oko proračuna, oko komunalnih zahvata, to je laž. To je šuplja priča, to veze nema ni s čim. To mi stalno u ovim Burić i Miletacija, oni se spominju, da, da, ali mi smo... Ali to je laž. Misliš da je laž? Ma ne da mislim, nego to je laž. Nije to, ne mislim. Mislim, nije jedina laž, ovo što smo se naslušali ovih zadnje, pogotovo zadnje četiri godine od Burića i onoj kampanji 21., to je ono, to je baš, baš katastrofa. Ali tu smo, di smo. U svakom slučaju, ja mislim da treba to jačati i da treba postaviti jasno pravila i obveze. Ovako kako je sad u zakonu i kako je u statutu grada Šibenika, nema nikakve, nikakve funkcije, nikakve veze, ničega nema. A ovaj, šta bi, kako bi sa proračunom koji je sad koliko, 200, 300 milijuna, to više se... 100, sad je na 100, jel? 99 milijona smo donijeli proračun, pa je gradonačelnik ovaj zahvalio... Zanimljivo, više sam ja krivo nešto, nije, ok, ok. Projekcija je za onu sljedeću godinu 100 i nešto. Znači 99 milijona kuna i onda se hvalio kako je došao do 100 milijona kuna.
Eura. Eura, pardon, pardon, ja još na kunama, eura. I to je ono, ko da je ono oslobodio Rivu, što se kaže kod nas. I onda usporediš dva grada koja imaju isto stanovnika kao i Šibenik, Varaždin i Sisak, i onda se vidi da oni imaju 150 milijuna eura. I onda se pitaš, pa čekaj, stani, pa šta onda ovo sad znači 100 milijuna eura? Proračun mora biti, ne ono šta cijelo vrijeme se priča, transparentan. Još najbolje da ne bude transparentan. Da, da, da, još i to. Ako to 2025. ne može biti transparentno, onda se ja imam ubiti svi. Samo, samo, samo kratko pitanje za tebe. Ono šta treba biti, treba biti participativan. Šta ga se mora slagati na ovaj način kako se on slaže. Šta se mora pitati ljude na šta će trošiti javni novac. Jer ako mene pitaš, a to je poruka i svima ovima vezano uz radikalno ljevičarstvo, ideologija je isključivo šta ćeš raditi s javnim novcem. Partizani i ustaše nisu ideologija, to je civilizacijsko dostignuće svugdje u svijetu, pa tako bi trebalo biti i kod nas. Ali kako trošiš javni novac, kako raspoređuješ, kako raspolažeš sa javnim dobrom, e to je ideologija. Evo, vrlo jasno. Šta više ljudi bude uključeno u sastavljanje proračuna grada Šibenika, to će
više ljudi biti zainteresirano da se neke stvari urade. A kako bi ti, šta bi ti kao građane, ili koga bi uključio u to? Imaš vrlo jednostavnu stvar danas. Znači, imaš jednu aplikaciju koju koriste preko nekoliko gradova u Hrvatskoj, šta SDP-ovih, šta HDZ-ovih. Meni se, često mi neko spočitava da samo navodiš primjer SDP-ovih gradova. Ne, navodim primjer i HDZ-ovih gradova koji rade dobro. To meni nije nikakav problem. Navodim primjer kolege Ačkara u Velikoj Gorici koji je uveo besplatne vrtiće za Veliku Goricu. Tako što je napisao mail roditeljima od sutra, od ove godine ne plaćate vrtiće, mislim. Vrlo jasno. HDZ-ovac je, pa šta. Isto je nešto dobro napravio. Znači, ima nekoliko gradova koji koriste ove IT stvari na način da doslovno u svom domu možete slagati proračun. Ali na način da od negdje treba uzeti, od negdje staviti, da se zna kolika je projekcija prihoda i da sad s time to radiš. To naravno ne mora biti, ne mora biti onako kako su svi odredili, ali ti daje dobar uvid u to što ljudi žele. I onda, ako ti imaš tamo, ne znam ni ja koliko prijedloga da se napokon napravi
taj trotoar u Mandalini preko onoga prijelaza da ljudi mogu ići napraviti osobnu iskaznicu, onda ćeš to napraviti. Ne može. Ne, kako ne može? Pa nije, vidi... A šalim se, pa mislim, to je toliko... Vidi se da nisi dobro pratio. 2020. gradonačelnik kaže... Ma pratio sam, ajte, kako je bilo. Kaže on ovako: "Hehe, Restoviću, nemaš pojma, pa to evo sad će biti gotovo." Je, ma sjećam se, ma koliko sam o tome pisao. Šalim se ja, nego uvijek je nešto ono, pa imovinsko-pravni odnosi, pa mislim... Kao i oko onoga smrada, oko kolektora u Podsuvarskom rudarici, bla bla. Pa ima onaj mim dobar gdje oni stoje na onome, jel ono, koji je ono film, jel ono Interstellar, ili koji je film, kaže: "Ovdje jedna minuta traje deset godina, ili sedam godina na zemlji." Onda ovaj kaže: "Aj tu ćemo pričekati 5-6 godina da Burić sanira smrad." Mislim, to je ono nevjerojatno, jel to je, takve stvari su katastrofa. A vi tako, kad nemaš, kad nemaš nikakav feedback od građana, onda ti sastavljaš proračun, ono u kancelariji, evo nas dvojica ovdje sad nađemo i sastavimo proračun. Dođemo na gradsko vijeće, tu se neće ništa dogoditi, naravno, i to je to.
Da se vratim na proračun. 99 milijuna eura je stavljen proračun. U njemu su stavljene dokumentacije za četiri škole osnovne. U 12 godina ni jednu novu školu nemamo. Ni jednu. Sad bi neko trebao vjerovati da ćemo mi u ovoj godini krenuti nešto raditi. Da, da, sad će to sve, ono, mislim. Četiri nove škole. A i ovo za Vrpolje su, bio sam vodio, ono, od 2013. oni skoro svake godine dođu, evo, pa javno-privatno partnerstvo, pa evo ministarstvo reklo, pa uvijek je nešto, i nikad se ništa ne dogodi. Sedma dvorana je u Brodarici školska. Sedma. Koliko je puta obišao. Ja sam jedan put, baš sam neki dan gledao kako je u fokusu ovih izbora, mislim da je kandidat za župana Paško Rakić rekao da mu je jedna od glavnih ova famozna brza cesta, Šibenik-Drnišk-Nin. To je danas 142 puta su oni to obećali. Ono, Goran Pauk, nikoga se više ne sjeća, on je to obećavao. Je, sjećam, a to pred svake izbore... Prije 10 godina pričao oko toga, jel? Svi išli neke temelje, to jest, radove otvarati kao nešto. Mislim, to mi je ono nevjerojatno. Totalni vic, ovaj. A što, kako bi ove mjesta van grada koja su stvarno komunalno, infrastrukturno svakako zapuštena, mislim, jel tu se može išta učiniti ili?
Pa naravno, pa naravno da se, ne da se može, nego se mora. Zašto, zašto ih ovi toliko ignoriraju, jel to samo zato što imaju glasove ili? Pa zato što ih briga, nije ih briga. Da, oni dobivaju tamo nadmoćno i zašto bi išta? Uopće ih nije briga, evo. Da, mislim, zašto, šta bi se trudio gradon, ma u krajnjem slučaju šta bi se gradonačelnik oko ičega trudio, mislim, ajmo biti, potrošio je cijeli mandat pričajući kako će tamo doći neki šejk, na kraju je ispao pa neće doći, ili kako će Vali Solari doći na Ustranu. Pa je negdje u dvi, na dvije godine, na pola mandata počeo pričati kako će sagraditi novu bolnicu, jer je valjda vidio da od ovo dvoje nema ništa. A od ovih stvari ništa nije napravio. Mislim, ovo je, zadnje četiri godine, to su, ja bih rekao, najgori mandat, među deset najgorih mandata u Hrvatskoj u povijesti gradonačelničkih mandata. Sad ako Burić bude izabran opet, to je, ja ne znam na što će to ličiti ove četiri godine, evo. Mislim, živi bili pa vidjeli. A sad će tek stvarno biti bahati ako dobiju opet to, evo, mislim, plebiscitarna praktički podrška, dobro, pretjerujem malo, ali ono, mislim, to je. A misliš kao većina u gradskom vijeću, kao da je dosad nisu imali, jel? Da. Mislim, to je ono, ali bit će katastrofalan mandat, pa to je meni, pa jeba, ko sretniji od mene
da on nešto napravi s time, jel? Ko sretniji od mene? On jedino što konstantno radi, i to mu ja skidam kapu, on konstantno povećava cijene svih komunalnih usluga i svih usluga gradskih firmi, ono, u ovih 12 godina. Konstantno povećava cijene. I nekako mu to prolazi, ali nekako mu to prolazi, jel? A mislim, šta mu treba? Pa valjda treba krpati proračunske rupe i to, mislim, ono. A ne, kako opet ti sada, pa rekli smo da financijski grad nekad bolje. Da, da, da, stoji bolje nego ikad, je, je. Ovaj, kako je završila, to jest, i nije završila priča oko vrtića, to je ongoing stvar, ovaj, znači, ono je, prije par mjeseci je bilo nešto. Znači, on nije, on nije izgradio ni jedan novi vrtić. On je radio energetsku obnovu na, ne samo na vrtićima, nego i na nekoliko drugih javnih zgrada. I to sam jasno rekao, mislim, ajde, a ne, u stvari, zadržat ću pristojnost. Znači, u Zagrebu ga se zove prvakom energetske obnove ovih zgrada, jel? Jel očito samo to radi. Ja sam stvarno rekao i stvarno to mislim da nam treba energetska obnova gradske uprave, odnosno gradonačelnika. Ne njega osobnog, nego nekoga koće pobijediti na ovim izborima, sad je ispalo da sam u drugom
krugu ja. Mogla je to biti kolegica Iris, mogao je biti i neko sasvim treći, četvrti, peti i šesti, bez obzira koliko im se, koliko im se davalo, davalo ovaj, šansi za pobijediti. Ali je definitivno trebala doći promjena. Ako ćemo gledati rezultate prvog kruga, promjena neće doći. Ja nisam lud i ne padam s Marsa i znam kolike su šanse realne za to. Ali me tim više niko neće, mislim, niko mi neće zabraniti da govorim o tome, jer sam u to duboko uvjeren. Ja u ovom trenutku mislim da bilo tko da je pobijedio Burića bi u sljedeće četiri godine bio bolji gradonačelnik. Bilo tko. U sljedeće četiri godine. Ne govorim o prošle četiri godine, ne govorim o one druge četiri godine, ni o njegove prve četiri godine. O njegove prve četiri godine čak imam dobro mišljenje.
I onda je bio HDZ-ovac, ja sam bio SDP-ovac, ali imam neko dobro mišljenje. Ali ovo što nas sad čeka sljedeće četiri godine, ja mislim da je to... A što misliš da će biti? Ništa. Ali doslovno ništa. Nego će proći vrijeme, proći će još četiri godine kao što su prošle ove četiri godine. Znači, ništa se nije dogodilo. Ništa se nije dogodilo. Ali Vali Solaris, ali projekti, ali sjajne priče. Ali imamo javni gradski prijevoz koji će biti besplatan. Onda imamo, onda moramo... Ja, ja ću se ispričati ako ne bude. Još čekamo tu ispriku. Ima onaj dobar isto mim, ja ne znam, sad sam jako ono, da im, da sam smanjio godine svog života, pa sam sad na jedan put otkrio te mimove. Pa ima onaj mim kad sjede, onaj neki poznati mim, valjda kad sjede na klupici, onaj neki dječak. A, tata i sin, nešto. Ne, ne, ne, pa onda kaže, kaže ovaj njemu, kao, zašto barba Željko tjera moju mamu da plaća 200 eura vrtiću. Onda ovaj kaže, a zato da ti ulaz na Mihovil bude besplatan. A ono kaže, ali ne, pa 7,5 eura je za djecu. Onda ovaj kaže, pa budi sretan što nisi penzioner, za njih je 11 eura. Eto, i to, ma mislim, to je, meni je to možda smiješno, možda još
nekim ljudima smiješno, ali to je tragično. To je doslovno tragično. Ali za vrtiće, zar ne bi bio problem namaknuti novce da svima bude besplatno? Ne bi, evo, ja jednostavno računicom smo došli do 3 milijuna eura i za gradske i za privatne vrtiće. Meni se pokušavalo, ono, što se kaže, uvaljivati, što ovaj kaže, sazad, da mu je bila ušla ova korona, e, da mi se kao da sam ja protiv privatnih vrtića, jel? Mislim, mi nemamo kapacitete za svu djecu. Mi imamo sve manje i manje stanovnika u gradu Šibeniku, nemamo kapacitete za tu svu djecu. Mislim, to je suludo. To je kao da pričamo, ja ne znam u kojoj smo godini, pa razgovaramo na taj način. Radi se o 3 milijuna eura. Jer ti 3 milijuna eura ne možeš naći u proračunu za to. Nije istina, nego ne želiš ih naći za to. A imaju oni svoje. Ti ne želiš sagraditi novi vrtić. Troškove i ono, ne daj im se. To jest, imaju pametnije za to. Nije sagradio ni jedan novi vrtić. Nije sagradio ni jednu novu školu. Pa je neko rekao kao, vidi ga, ne misli o budućnosti grada. Nije sagradio ni jedan dom za starije. Pa ne misli ni o sadašnjosti, valjda, nemam pojma. Kaže, zašto bi gradio on dom za starije, to županija mora raditi. Čekaj, Drniš je jedan uspio napraviti.
Primošten je jedan uspio napraviti. Pa molim te, čovječe, pa kako, ono, šta, oni suludo troše novac, jel? I to je meni nevjerojatno. Evo, doslovno nevjerojatno. On se jučer... A što bi županija morala? On se jučer, oprosti, on se jučer naslikava na čvoru, na čvoru tamo kod Almarea, jel? Onaj čvor koji će biti gotov do kraja godine, kalendarske godine. A to je već trebalo biti gotovo. Ma jel je to, to, Bože, što, njegov projekt, jel? Da, da, mislim. On s tim projektom ima koliko ti i ja, jel? Otprilike. Da, da, baš sam, naš sam, ja sam zapamtio bio da je rok kao godinu dana, naš sam članak iz travnja 2024., evo, kao kroz godinu dana sve gotovo. I sad, sad je do kraja godine. Sad će biti do kraja godine, pitanje će biti do kraja godine. Da, okej, ali meni sve, tu se sad opet vraćamo na novinare, kako to da ga niko nije pitao, ali gospodine Buriću, kad si već došao tamo i obukao ono narančasto i šljem i šta ja znam, onda zašto ne bi pitao ovo kasnije, a, hrvatske ceste, ne znam šta bi odgovorio, ono, niko ništa ne pita. Ja se nadam da se nećeš naljutiti na mene, ali to je posao vas novinara, vi koji se bavite i profesionalno i poluprofesionalno s time, to ipak ostavljam tu bitku vama. Ja uvijek pričam onaj vic kako, kako su odvjetnici na, negdje na najnižem stupnju
morala, ono, znači imaš taksisti, odvjetnici, ne znam sad još ko, jel? I onda uvijek kaže, pa kako to možeš govoriti, ti si odvjetnik. Pa to ne znači, ako ne percipiram probleme u odvjetništvu, da mislim da su svi odvjetnici takvi, jel? Kao i što ne mislim, naravno, da su svi novinari takvi. E sad, zašto, to se prvenstveno treba novinarska struka baviti time, jel? U krajnjem slučaju radi se o njima. Pa ne žele ga pitati, neugodna pitanja. Radi se o njima. Znaju da je to, mu se ne bi svidjelo i mislim da je naprosto tu, prozaičan je razlog, totalno, ono. Ne znam, evo, ne znam. Ovaj, bilo je dosta, gospodin Mario Kovač je često fališ napadao da je to, ne znam ja, par tisuća eura, koliko je već grad davao. Što ti misliš o financiranju takvih, što oni zovu ekstremna ljevica opet? Onda mene bi trebali financirati, jel? Nije?
Ma, ja sam ti rekao i za, i tu, tu se, evo, možda nismo složili oko toga da ako je to pluralizam mišljenja, da treba financirati i medije. Ako je, pogotovo to mislim za kulturu. Mislim da sve kulturne sadržaje treba financirati, jer bogatstvo jednog grada, jednog društva je zapravo kultura. To je civilizacijsko dostignuće. Sad, hoće li se, što će se od svega toga financirati, sa kojom količinom sredstava, to je onda opet na nekom drugom, jel? Što se tiče samog festivala Alternative i ljevice Šibenik, mislim da je on jedno od kvalitetnijih kulturnih događanja u gradu Šibeniku. Na kojima se čuju različita mišljenja, na kojima se čuju konstruktivne rasprave o temama o kojima se ljudi možda ne usude razgovarati. I to potpuno jasno i čvrsto stoji iza tog mišljenja. Da li to Mariju Kovaču smeta stvarno ili je našao nekakvu nišu da taj politički... Mislim, smeta mu i meni, ajmo reći, smeta, nisam ja naravno da se išta od toga zabrani, ne daj Bože, ali, ali zašto to, takve stvari grad mora financirati, pa nije to ne znam koji trošak za takvo što, zašto se ne ide na donacije, ne znam ni ja šta. Ja kažem da samo kao javni novac, meni je veći problem kad se javni novac
suludo baca na razno razne načine. A možemo ih sad nabrojiti ovdje deset različitih. Onaj novac koji se baca na kulturna događanja, po meni, nikad nije uzaludan, pa makar on sigurno pokriva i neke stvari na koje ja nikad neću otići. Nikad ih neću konzumirati kao građanin ovog Šibenika, ali, ali neću, ne mislim da je to loše, jel? Da, da. Evo sad za ovaj drugi krug, ja sam gledao ove javne podatke o promatračima u gradu Šibeniku, od njih 30, 0 SDP-a, 2 Mosta i 28 HDZ-a. Hoćete sad za drugi krug se malo bolje pripremiti, ajmo reći? Hoćemo, ali samo, ne u obranu toga zašto nismo imali promatrače, nego čisto da pojasnim, mi smo imali članove biračkih odbora u svakom biračkom mjestu. E, znam, znam. Ali ono što isto tako... Mislim, to mi je čisto ovako, iskočilo mi je ono kao zanimljivost. Kao cijela priča oko toga mi je, pogotovo šta, već smo se dotakli te teme i znaš da sam pričao sa dosta ljudi, onda svi kažu, pa kako je, a šta su radili članovi biračkog odbora iz SDP-a na tom mjestu, jel? Pa onda ja kažem, vrlo jednostavno, a dok god mi budemo gledali i imali u glavi birački
odbor kao nekakve lopove, a članove naših stranaka u tom biračkom odboru kao policajce, daleko nećemo dogurati, jel? Ja prvenstveno mislim da je zadatak državnog izbornog povjerenstva, a onda posljedično županijskog i gradskog izbornog povjerenstva, da educira predsjednike i zamjenike predsjednika biračkih odbora koji moraju biti nestranačke osobe, iako i tu ima svega, moraju biti nestranačke osobe, da provode izbore onako kako to treba. Plus još ove neke stvari koje smo možda sad detektirali i znamo da se uvijek događaju, a to je da je količina nevažećih listića, da ne bi bilo loše da u tom zapisniku u biračkom odboru se popiše koliko je kakvih nevažećih listića bilo, ovo što si ti rekao, neko nadopiše, ne znam, Pinokio, ili nacrta onako nevješto muški spolni organ, ili ne znam ni ja što, ili je listić predan prazan, ili je on išaran, ili ne znam ni ja što. To bi onda imalo više smisla.
Tako mi se barem čini. Ne bi se moglo kasnije manipulirati sa tim praznim listićima. Pa dobro, hoćete li onda promatrače ili nećete? Hoćemo, naravno, hoćemo ih imati. Opet, da budem ti potpuno iskren, većina promatrača će ići po biračkim mjestima koja su van grada Šibenika, jer imamo i kandidata za župana u drugom krugu. Ali, ali da ti odmah kažem, ipak je sad puno manje listića nego što se dobija u prvom krugu. Pa da, da, bit će dva umjesto četiri. Bit će dva listića i na jednom i na drugom listiću će biti broj jedan i broj dva. Svako, mislim,će vrlo vjerojatno, ja se nadam, ogroman broj ljudi izaći na oba listića, zaokružiti broj dva. To mi je nekako najlogičnije i onda će to biti sve u redu. Kako ćeš, ako i dobiješ, kako ćeš voditi grad bez većine u vijeću? Ja mislim da je i razgovor sa drugim strankama, odnosno sa vijećnicima koji su druge stranke, posebno, neću reći neizazovan, nego je potreban.
Jer ono što zamjeram cijelo vrijeme i Buriću je to da se, da on nikad ne razgovara sa vijećnicima, vijećnicima drugih stranaka, odnosno vijećnicima opozicije. A ja sam uvjeren da to treba raditi. I to ću u krajnjem slučaju ja raditi. Organizirat ću rad u gradskom vijeću da bude radan, da odbori budu radni i da tamo stvarno rade. Pola odbora će na šefovima biti iz oporbe, pola iz vlasti. Jer ljudi, 21 čovjek koji je u gradskom vijeću, pa nije tamo bezveze. I sigurno ima neko svoje znanje, nekakav svoj interes čime bi se htio baviti. A ja se nadam i u to, niti sekunde ne sumnjam da svih tih 21 član, bilo članica ili član, i da im je Šibenik na prvom mjestu, jer inače se ne bi trebali baviti ovim poslom. Tako da ne mislim da će tu biti nekog problema. A reci mi, jesi razmišljao, ako izgubiš sad, znači imao si sad, 21. si, ti si bio i šef kampanje, jel tako, za parlamentarne? Tako je. I sad ako izgubiš, hoćeš li dati ostavku na mjesto gradske organizacije SDP-a ili? Mi imamo nakon, nakon svakih lokalnih izbora imamo izbore unutar
organizacije. Ne znam da li je ovo ekskluziva ili ne, ali ja sam zapravo to, moje kolegice i kolege u stranci znaju, ukoliko izgubim, neću se više kandidirati za predsjednika gradske organizacije. Neko drugi mora, neko mora preuzeti, mora početi raditi, stvarati neku novu priču i to je potpuno normalno. A kad su izbori, su kad, ove godine ili? Ove godine, oni budu uvijek unutar šest mjeseci nakon održanih lokalnih. Obično to bude na jesen, jel? Aha, aha, okej. Ono što... Znači, odgovorio si mi na pitanje. Jesam, odgovorio sam ti na pitanje i to vrlo jasno. Ono što mislim je da, kad sagledavam nekakav svoj rad, ja sam osobno, ajde, neću nikad biti 100% zadovoljan, ali s obzirom da sam preuzeo stranku u gradu Šibeniku, kad smo imali jednog vijećnika od 25, to je bio Joško Šupe, a sad ih imamo pet, odnosno u prošlom mandatu četiri, od 21, puno je mladih ljudi na listama i prvenstveno želim da i mladi ljudi uđu u gradsko vijeće. Moraš, znaš šta moraš napraviti, moraš ovog Slavicu pod kontrolu dovesti, jer mi mog gradonačelnika jako ljuti.
Jer znaš šta, onako kao u crtiću, para na uši ide. Gradonačelnik je... Kad ga Slavica nešto pita, to je meni komedija. Ove četiri godine ti je, ove četiri godine je Burić, znači mi već svi znamo u gradskom vijeću ko je šta. Ja sam pravnik koji ne zna ništa o pravu i morao bi se malo bolje raspitati o tome. Slavica je mlad i nikad ništa ne zna, još ništa nije naučio. Kolega Slavica! Nije ništa naučio. Rikard Marenc je njega ništa, Burić nikad ne razumije, ja ništa ga nisam razumio, opet, tako govori. Kolegi Kronji uvijek govori:"Šta vi pričate, uvijek pogriješite temu" i tako dalje i tako dalje. Ali posebno je zanimljivo ovo oko Slavice. On je mlad, vi ništa ne znate, mladi ste, morali bi nešto naučiti, nemojte govoriti dok nešto ne naučite. E onda neko, i to ne izravno, ja cijelo vrijeme govorim o novoj energiji, da nam treba nova energija u gradu. I onda sad Burić iz toga izvuče da ja mislim da je on star. I onda ga to užasno smeta. To ga onako pogodi, a on četiri godine vrijeđa mladog čovjeka koji Šibenik voli.
Ajde, neću, neću biti bezobrazan, ali barem jednako kao on, barem jednako kao on, da mu govori da je on mlad i da ne zna ništa radi njegovih godina. A ovdje ga godine, godine s druge strane, u stvari smetaju ga, zato je to tako ishvatio. Dobro, ovaj... Ali prenijet ću to kolegi Slavici. Obavezno. Bit će oduševljenje. Inače sam ja poznat kao neko ko smiruje ljude. Da, da, da. A reci mi ovako, dosta politike, privatno, sad kad sam došao tu, voliš šah, ja volim o šahu pričati, ne volim ga toliko igrati, ali mislim, volim igrati, ali sam loš. U nekom trenutku se trebalo prestati s malim balunom i trebalo se prestati sa pikadom, jer iziskuje i puno vremena i onako neke fizičke aktivnosti, a šah onako u skladu s godinama, ipak mi je već 48, tako da... Fini je malo, da, da. Sjediš, ipak sjediš. Nije, šah mi je ljubav od malih nogu, sad je malo to više igram, nisam nešto pretjerano uspješan, ali eto, nastupam u četvrtoj ligi Hrvatskoj, igram tu za jednu ekipu, ima puno mladih u šahovskom klubu i ljudi koji vode šahovski klub rade stvarno odličan posao.
Da, vidio sam onaj, kako se zove, Ivano Močić. Močić. Tako nešto, on rastura, koliko on ima dječak, 10, 11 godina, nešto. Ali on je, samo da budemo potpuno jasni, on je jedinstven. Znači, nije to da je on sad odličan, nego je on iznad odličnog. I sad, tu se sad treba naravno puno marirati. Koji mariting je, znaš? 2.100, čini mi se, možda i 2.200, ubit će me sada svi u klubu ako kažem krivo, jel? E, a nemoj to faliti. Ali, evo, znaš koji mu je rejting? Prije dvije godine smo igrali u istoj ekipi, šest ljudi u ekipi, i onako igrali smo, ono, to je bilo okej, pobijedi on, pobijedimo mi, nekad on. Sad niko u našoj ekipi ne može od njega, ne može mu ni blizu doći. Koliko je on napredovao zapravo ove dvije godine, jako voli šah, stvarno. Je li na putu da postane majstor? Kad priča o šahu, ima gotovo taj sjaj u očima koji ti imaš kad pričaš o šahu.
Pa, on bi mogao postati jedan od najmlađih velemajstora u Hrvatskoj ikad u povijesti, ako nastavi na ovaj način. Kakva je scena šaha u Šibeniku? Ima taj jedan klub, jel ima još to, neka ljuta konkurencija? A ima Brodarica. Brodarica isto ima klub. Pa nije, više bih rekao da je to sve prijateljski nego... Pa dobro, to je isto okej. Nego neka ljuta konkurencija, ima Primošten šahovski klub, okej, nije u Šibeniku, ali je tu blizu. Tako da je ovaj, dobro je, dobra su to druženja, to su ljudi koji se znaju, ja bih rekao i nekoliko desetljeća, osim ovih najmlađih koji su se priključili. Drago mi je šta i ta šahovska škola je malo zaživila, jer to vidimo po količini djece koja igra prvenstvo Šibenika u šahu svake godine koje se održava u trećem mjesecu. Da, da, da. I šta ti, osim te županijske lige, tu ćeš ličest, bit će ili... A ličest, tu će igramo, to je Hrvatska četvrta liga koju igramo, to je ono podijeljeno na regije, pa evo jug, onda imamo ta daleka gostovanja u Hvar ili Imotski ili tako nešto, to su nam kao pod navodnike daleka gostovanja. Pa da, ono ličest, da malo...
A ličest je neko najbolji, meni se najviše sviđa. Pa ličest ili čes kom, to je nekako ono podijeljeno. E, a čes kom treba platiti, ovo ono. Ne treba, ne treba, isto je. A znam da ne treba, ali nutkaju te, nemaš analize, vamo tamo nešto. Čes kom je možda više, meni onako uglađeniji, ali ličest ima, ne znam, draži mi je onako, prvo, znao sam i donirati njima, onako, platiš 5, 10 eura, ono, čisto neka, da to ide dalje. To je neki Francuz je napravio, baš se vidi se jedna žar iza toga, da čovjek baš voli šah i tehnički je dobro, super izgleda, tako da mi je ličest mi je super. Ja, ovaj, ličest, uglavnom igram preko ličesta, ali sa jednim zaposlenikom u gradskoj upravi igram tu i tamo na čes komu, igramo ono, tri dana jedan potez, znaš, pa te partije traju dugo vremena. I moram ga pohvaliti, zadnju je, možda čak zadnje dvije, tri je pobijedio i sve bolje i bolje, evo, da ga sad ne imenujem, ali zna će on ko je. Aha, aha, ali igraš i kad s kompjuterima, to nema smisla. Ne, nije smisla nešto. A mislim i beznadno je, mislim, ako Magnus Carlsen ne može... Da, da, naravno. Baš sam ga gledao na Roganu, je bio Carlsen i ovaj Rogan ga pita kao, jel igraš ikad protiv, kao,
to jest pita ga da li možeš pobijediti svoj mobitel, ovaj kaže, no way, ono, ajme meni, baš ubitačno. I još sad, znači, još su sad došli ovi neural networksi koji su još i bolji, ne znam, od Stockfisha, i to su sad već, i to su već sad toliki, ti potezi su, da ljudi više ni ne razumiju šta se tu, to je neke sfere odletilo. Pa sad je, pa sad je, u tim analizama se često spominje, ono, ako pratiš i one analize Agadmatora ovog našeg. Naravno, pratim, pratim Agadmatora. On je, ovaj, on često zna reći da to rade se razlike, da li je moguće da uopće, ono, kao human, napravi takav potez. Ili to samo ipak može stroj, jel? Tako da je to stvarno taj AI, ta umjetna inteligencija je otišla jako, jako daleko. Je, to je baš odlijepilo je, ovaj, i da, da, tako ni Carlsen ne može dobiti svoj mobitel, to je baš... Ako smo do toga došli, onda je. Da, da.
Ovaj, ništa, Tonči, eto, sretno ti na izborima, šta da kažem, to kažem svakom, sad će odmah reći, podržavaš ovo. Hvala, svakome. Nemoj se umisliti. Hvala ti, hvala ti. A ništa, ne znam, ono, ja jesam, u principu jesam za promjenu, ne znam, ono, eto, pa sad ćeš biti ti ili neko drugi, ne znam. Mislim da nam je promjena, promjena je, ovaj, stvarno prijeko potrebna, ako se sad ne dogodi, možda će se dogoditi za četiri godine, iako smatram da smo debelo već ove četiri godine zaostali, podsjetit ću, nama uskoro ističe i priča oko europskih fondova. E, kad je to, to za dvije godine, ja mislim 27. se nekad spominje, šta će onda biti. Tako da, odnosno 28., jel je, već to gotovo, i onda šta će biti je... A nećemo imati, ove, kako se kaže, energetske obnove više, jer mi očito ne znamo ništa napraviti, a da nema onu naljepnicu sufinancirano sredstvima. E, to i mene ljuti više, apsolutno ništa ne može se bez europskih fondova i to je baš jedna... Katastrofa. Čak ni jedan autobus se ne može nabaviti, ko da je, ne znam, 15 milijuna eura košta busi. Meni je to, to me baš stvarno, aj, dobro si rekao, to baš ljuti čovjeka,
ništa drugo. Evo, ja mislim da, bojim se da bi mogli ove sljedeće četiri godine, ako nastavimo stagnirati kako smo to napravili ove četiri godine, jer sve je lijepo ako se nemaš s kim usporediti, a onda kad vidiš šta drugi rade po drugim gradovima, onda staneš malo pa kažeš, čekaj malo, jeba, čekaj, pa zašto mi tu nemamo takve neke stvari. E, i ako se to sad nastavi, mislim da... Da. Neće biti dobro. Ne meni, tebi možda, ali za većini ljudi svakako. Ništa, Tonči, hvala na ugodnom razgovoru. Ljudi, hvala na gledanju i slušanju, do iduće epizode, pozdrav. Hvala tebi i naravno svima koji su nas gledali, pozdrav veliki.
Slične epizode
#13
DSM #13 · 13. siječnja 2025.
Ivica Ledenko, saborski zastupnik, dugogodišnji političar, menadžer
Ivica Ledenko
#29
DSM #29 · 14. svibnja 2025.
Zoran Kljaić o zatvaranju škole u Sitnom Donjem i svom političkom angažmanu
Zoran Kljaić
#25
DSM #25 · 6. svibnja 2025.
Maja Šintić o Batiželama, spalionici smeća, kamerama ususret izborima!
Maja Šintić