Maja Šintić o Batiželama, spalionici smeća, kamerama ususret izborima!

0:08⧉ Dobar dan, dobrodošli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". S nama je danas gospođa Maja Šintić. Majo, hvala što si došla. Hvala tebi na pozivu, i evo, lijep pozdrav svima koji slušaju. Hvala, hvala. Ovaj, zapravo, došla sam ja tebi, realno rečeno. Evo, lokalni izbori su brzo. Kakvo je stanje? Je li ima puno psihoze, nervoze, ovako po Facebook gori, ono, šta- šta nam se kaže? Pa Facebook uvijek gori. Facebook uvijek gori, ali da, da, posebno sad. Vidim dosta nervoze, onako, i šta- šta se tebi čini od svega? Kako ide kampanja? Pa meni je ovo prvo iskustvo s lokalnim izborima. Imala sam prethodno iskustvo parlamentarnih izbora prošle godine i predsjedničkih, gdje smo odrađivali kampanju za Ivanu Kekin, ali ovi lokalni su zbilja posebni. A budući da mi je prvo iskustvo s lokalnim izborima, ja ti nemam tu referentnu točku, znaš, pa da ja sad mogu reći u odnosu na neke prošle izbore: "Ova je puno gora" ili"puno bolja". Dobro se osjećam, mislim da ide sve okej, po planu, i trudimo se napraviti što više možemo, ali nema nervoze. Ne mogu reći da među nama osobno ima neke nervoze, mada vidim da je Facebook nervozan, ali Facebook

1:18⧉ je zaista uvijek nervozan. A u čemu je razlika sad ovih lokalnih i, i šta, predsjedničkih? Šta si, šta si spomenula? Pa za predsjedničke smo mi praktički odrađivali kampanju za Ivanu Kekin. To je bila organizacija različitih štandova, nekakvih druženja, aktivnosti u gradu, ali ona je bila u fokusu javnosti, naravno. A razlika u odnosu na lokalne izbore je šta mi je faca po gradu, po svim plakatima. Aha, da, je, je, vidio sam. Da, da, da. Vozila sam se s djecom niz tri trake. Nisam ja ni znala uopće kad će se to postaviti, nisam ni pratila, i u jednom trenutku samo njih dvojica iza... Mama, mama, mama! Mama, eno mama! Evo mama, evo mama, da, da, da. Čudan osjećaj, moram priznati. A i je, bit će to sad sve, sve žešće i žešće. Ja sam, na primjer, pratio, ono, 2021. su bili izbori, mislim, pratio. Nisam sudjelovao, ali onako, to je dosta tu. Bit će sad još tu svega, ovaj. Pa da, mislim, imamo mi još... Da, da, imaš šta znati. Još dana. Još dva tjedna, da, da, da. Ovaj, ovako, interesantno mi je: prije, prije sjednice vijeća, ja mislim zadnje, ste i ti i Tonči Restović izašli. Tu sam zapravo i odlučio te, ajmo reći, pozvati. O Batiželama si dosta pričala, to je ovako isto jedna tema meni na stranici koju često pokrivam,

2:33⧉ i, i ne znam, tu baš me nervira jer imam dojam da, da, da brljave, da to, ne znam, na šta će, na šta će to ličiti, ovaj. Pa kako se tebi čini to sve skupa? Uf, to je ogromna tema. Mislim da bi mogli, ono, dva sata bez problema pričati isključivo o Batiželama. Možda da počnemo od početka. Imam osjećaj. Kako god hoćeš. E, imam osjećaj da se s tim prostorom zapravo već duže vrijeme uopće ne zna šta radi, odnosno da je taj prostor prepušten nekakvim političkim idejama, a ne nekim, ono, organskim idejama koje su nastale u. To se i meni čini, da, da se, kao da se, zapravo, prvi, prva mi je bila pomisao da oni zapravo tu nekog čekaju konkretnog da dođe, jer ono, oni hoće kao investitora koji će sve izgraditi od nule. Mislim, to mi je malo onako jako neobična ideja. Zar ne bi grad trebao organski? A dobro, prekinuo sam te. Ne, ne, mislim, to je od početka zbilja bio Lala land, da će doći jedan investitor koji će napraviti neku tako obimnu investiciju, pogotovo na zemlji na kojoj postoji određeno onečišćenje. Sad, dalo bi se raspravljati, vjerojatno do u nedogled, koliko je ono ozbiljno ili nije, je li to inertni otpad

3:46⧉ ili nije, i tako dalje, ali je činjenica da taj investitor koji je trebao doći, dio natječajne dokumentacije, odnosno ugovora s njim, uključivao je i sanaciju tog zemljišta. A sanacija zemljišta je opet ima puno upitnika, je li. Pitanje je šta se dogodi kad vi dovedete tri bagera tamo da počnu kopati, hoće li se nešto još naći ispod ili neće. Tako da, mislim da je to od početka više-manje svima nama bilo kao ono, neće, neće proći da će doći neki veliki investitor. A zar nisu već odrađena neka testiranja šta je tamo ispod i da to nije organski? Pa jesu, ali mislim, uzorkovanja se ne uzimaju baš sad, je li, na sto mjesta i na različitim dubinama. Zna se kako se uzorkuje, i okej, odrađena su uzorkovanja, znamo za katranske jame, toga smo svjesni. Govorimo da je sama troska, je li, inertni nekakav otpad. Čak je bilo nekoliko ideja da se to koristi u građevini. Nijedna od tih ideja na kraju se. Ne znam, za ceste ili nešto tako. Za ceste, kao tampon zona. Nijedna se od tih ideja nije realizirala. I onda je vrlo teško javnosti i građanima i građankama povjerovati da će sad tamo doći neki veliki investitor koji će pucnuti prstima i tamo će se to pretvoriti u jedan divni livable,

5:02⧉ ono, kvart u kojem ćemo svi biti sretni i veseli. Mislim, već same fotomontaže cijelog projekta koje su objavljene uz natječaj su zapravo poprilično smiješne, je li, nažalost, jer mislim da se, da smo potrošili jako puno vremena u cijelu tu priču oko EBRD-a i cijelog tog procesa, natječaja i tako dalje, da bi sad zapravo na kraju došli ponovno na onu inicijalnu ideju da bi mi kao lokalna sredina, ako želimo to privesti nekoj namjeni, trebali nešto oko toga poduzeti. Na primjer, očistiti taj teren i podijeliti ga u nekakve zone i dogovoriti se šta je to i koji je to sadržaj koji bi tamo trebao biti u smislu razvoja tog prostora. Mada je i to jedna ideja koja je vrlo diskutabilna, jer dolazi praktički na kraju cijelog procesa gdje ste vi kao lokalna uprava, tu sad mislim na grad Šibenik, već jako dugo gurate ideju tog prostora pred građane. I mene sad, iskreno, me zanima koliko ljudi više uopće može u ovom trenutku zamisliti bilo kakav prostor tamo u drugačijoj namjeni od one koja je već toliko

6:16⧉ puta prezentirana u javnosti, u smislu da će to biti hoteli na prvoj liniji obale, onda nekakav zeleni prostor, stambena namjena, mješovita namjena i tako dalje i tako dalje. Mene sad, evo, živo me zanima da smo sad na početku, da se nismo upuštali u te megalomanske vizije cijelog prostora i da smo zaista pričali s lokalnom zajednicom i pitali građane šta bi tamo htjeli. Zanima me koje bi to bile njihove ideje. Čisto sumnjam da više do njih uopće možemo doći. Znači, prostor je sam zagađen idejom već jednog praktički turističkog kompleksa. Pa, pa ja to nekako ne doživljavam tako. Ja to više, ja više to doživljavam kao da je to jedan totalni kaos, da zapravo nema nikakve vizije. Okej, oni jesu nešto fantazirali o nekakvim hotelima, neka marina, ali sve je to tako neozbiljno. Tko će to graditi, kad, što, krošto? Mislim, na primjer, ovo što je baš zadnje sjednica gradskog vijeća, tek se dove- doveo onaj urbanistički plan u. Odluka o izradi. E, da, da, da, odluka o izradi. Odluka o izradi. Tko bi dao, e, da. To mi se čini kao da je to trebalo 2021. biti prvu sjednicu, a ne zadnju sjednicu u, u sazivu.

7:27⧉ Ja mislim da su čak donijeli odluku o izradi UPU-a ovdje sad zato da bi na neki način pokrili činjenicu da je investitor odustao. A investitor koji je odustao, radi se o investitoru koji je u ožujku 2025. prešao u Ulcinj i koncesionirao devet ulcinjskih plaža, nakon čega su izbili veliki lokalni prosvjedi protiv takvog razvoja. Da, i sve je to tako bilo čudno. Prošlo ljeto je, prije nego se, znači, oni su cijelo vrijeme govorili, prošlo ljeto imamo kao nekog, mi smo u pregovorima, razgovorima, i onda je izašao u Slobodnoj Dalmaciji jedan intervju s gospođom Ninom Kursar koja praktički lamentira: "Joj, znate, to su tako komplicirani, nitko to nama ne može udovoljiti, nja, nja, nja, onako oko toga plače." I onda dva mjeseca kasnije, a, odustali. Pitam se zašto. Mislim, valjda jer su tražili brda i doline da im tamo izgrade, koliko ja to shvaćam, u čemu je problem, izgrade ceste i škole i ne znam ni ja šta sve ne, i tko će to, pa nismo mi opet toliko atraktivne baš. Točno, ali nama je istovremeno prezentirana od strane gradonačelnika vrlo često ideja, odnosno vizija tog prostora, točno u tom smislu: doći će investitor, izgradit će nam zgrade javne društvene namjene, napravit će nam komunalnu infrastrukturu i mi tamo imamo gotovi kvart.

8:41⧉ Mislim, to je, to je zbilja, ovaj. Ma to je fantazija, stvarno. A i nema najosnovnijeg, još ni, ni, ni GUP ni ništa nije doneseno. Mislim, smiješno. Ali dobro, što bi ti i Tonči napravili kada, da, kad osvojite, kako volite reći svi, vlast, što, ovaj, koji, koji imate vi neki plan i viziju za, za taj prostor? Ja mislim da, ja zaista ovo, ono, ozbiljno govorim iz vlastitog uvjerenja. Mislim da stvari moramo vratiti nekoliko koraka natrag. Apsolutno se prostor treba očistiti i to je naš teret i naš prostor, i mislim da gradska vlast mora očistiti prostor i ne može očekivati da će to raditi netko umjesto nje, pogotovo ne to prepuštati u ruke nekom investitoru pa onda on šta će napraviti s tim, hoće li to napraviti kako treba ili ne. To je puno pitanja, puno upitnika, a bitna stvar. Ali onda nakon toga, mislim da ono što je izostalo u samom planiranju ovog prostora do sada je upravo ovaj kontakt i komunikacija s lokalnom sredinom, s građanima i građankama, i možda čak dopuštanje da se čuju i različite ideje vezano uz taj prostor. On nije baš, da nije nikad prolazio neki proces vizualizacije i tako dalje. On je bio prijavljen i na Europan, imamo i tu neka rješenja.

9:55⧉ Međutim, neke studijske podloge nisu nikad rađene, kao na primjer sociološka, koja bi nam onda obuhvatila i stanovništvo Crnice, da vidimo šta oni, na kraju krajeva, žele u vlastitom dvorištu i tako dalje. Postoji ideja i da bi možda bilo dobro da taj prostor se naprosto prepusti još nekom vremenu, jer trenutno se nalazimo u situaciji u kojoj je poprilično neizvjesno šta će se događati. Naprosto je svjetska situacija takva da nismo sigurni šta će biti sutra. Vidimo da je inflacija poprilično načela kako i našu, tako i europsku ekonomiju. Vidimo da ljudima pada kupovna moć. Vidimo da, odnosno pretpostavljamo da bi se moglo dogoditi da se i turističke aktivnosti kod nas smanje ili uspore radi svih tih stvari. I onda mi je potpuno neprimjereno da mi donosimo zapravo odluku o izradi UPU-a, a ne uzimamo u obzir sve te faktore, je li, koji bi mogli na kraju krajeva dovesti do toga da mi isplaniramo taj prostor, a da onda vrlo brzo dođemo u realizaciju da je to nešto šta možda više nije u skladu sa svime šta se događa oko nas. I ne samo to, rekao bih da je, da je ova gradska vlast strašno su nekako fokusirani na turizam,

11:09⧉ do, do te mjere da, da mi počinje na nos izlaziti više sve to, baš je kao da je sve podređeno tome. Ja stvarno isto nemam ništa protiv turizma, ni, nisam u turizmu na bilo kakav način i nemam ništa protiv ni stranaca, nek ljudi dolaze, nek troše, nek se zabavljaju i sve to, ali, ali nekako ono, ej, to je samo tri, četiri mjeseca u godini dok mi tu budale ostale živimo, jel ono. Evo, ne znam, sad mi je odličan primjer, mi je ovoga, ajde, Dvojni bedem, tamo eskalator, ovo, ono, Mileta o tome, brate, prži po tu temu. Nekako ono, okej, a gdje je Plavljenje Dolca? Zašto se to ništa ne spominje? Zašto se to ne spominje? Da. I, i onda se oni se nešto loptaju, a kao županija kriva, pa evo sad, baš sam danas imao post, pitao sam gospodina Ledenka o tome, sad nešto se tu događa. Mada se meni čini, znači, gospodin Ledenko tvrdi da je problem u Urićevoj administraciji, da je tu nešto zapelo, a ja mu čak i vjerujem, iz čistog razloga, zato što bi ovi grmili: "Joj, to naš županija nešto opstruira, nja, nja, nja, bilo bi nešto toga," ali nekako šute oni samo. Eskalator, ajmo još jedan, onaj, luna park atrakciju napraviti za vlogere i to je to, mislim. Ja već jako dugo govorim da mi imamo očiglednih problema s prioritetima. Da.

12:20⧉ Dakle, super, mi imamo apartmane, imamo turizam i nitko nema ništa protiv turizma, da se ne lažemo, ali moramo to dovesti u neke realne okvire na način da i ostalim građanima i građankama koje nemaju apartmane, ne žive od turizma ili žive od svog rada i tako dalje, bude i dalje kvaliteta života jednaka. Mi trenutno imamo situaciju sa smještajnim kapacitetima u gradu takvu da je prosječna popunjenost tih smještajnih kapaciteta koje trenutno imamo na raspolaganju nekakvih šezdesetak dana, što zaista nije, nije previše. I sigurno bi se moglo rasporediti čitavu sezonu da bude održivija, da pritisak bude manji na grad, na komunalnu infrastrukturu. Ljudi grade bazene kao da je to sad već standardna stvar svake jedinice. U nekom trenutku ćemo se morati zapitati šta je sa vodom, iako zaista jesmo županija koja je bogata vodom. I nadam se da. Da, pa to nije problem. Nadam se. Za sad bar. Ali u Istri je postao problem i sad je samo pitanje vremena kad ćemo i mi početi osjećati takve probleme. Tako da mi se zbilja čini da Batižele u tom kontekstu dolaze na neki način bez adekvatne

13:32⧉ podloge. Ono što sam govorila u tom, kad smo imali presicu oko problema Batižela, ono što mi nismo napravili, nismo zapravo uvažili novu nacionalnu strategiju vezano uz priuštivo stanovanje, koja je zapravo dala obvezu turističkim zajednicama da izračunaju prihvatne kapacitete destinacije i da naprave planove upravljanja destinacijom. Mi trenutno raspolažemo s nekim sporadičnim informacijama i statističkim podacima koje se prikupljaju iz različitih izvora, ali nismo to objedinili u jednu, ono, cjelovitu sliku naše destinacije, našeg mjesta i nismo se zapitali šta točno želimo i kakvu kvalitetu života na kraju krajeva u gradu želimo, s obzirom na turističku aktivnost koja je očito velik dio, je li, ekonomije i to je, to treba respektirati. Tako da mi se čini da je potpuno suludo da mi sad idemo u planiranje Batižela, a mi zapravo nemamo odgovor na pitanje koji su prihvatni kapaciteti ove destinacije, nemamo nekakve strateške planove. Dakle, ne, ne, nemamo, nemamo dovoljno varijabli.

14:43⧉ Sve je stihijski. Sve je stihijski, tako je. Što se tiče Dvojnog bedema, ono što mene strašno iritira je komunikacija da se radi o projektu koji će oživiti Dolac. Da. To, to je apsurdno. Dolac ćemo oživiti ako Dolac ne bude plavio i ako ljudima ne budu plivale kuće. Da, i to je opet nekakva turistička mjera i tko će se s tim, tko će to koristiti van sezone. Mislim, meni je najluđe od svega, oni su objavili jednu od vizualizacija tog prostora, je li, nakon uređenja i na jednoj se vidi da ljudima ponistra gleda u stupove. E, to mi je Božena Dulibić bio o tome. Od, znači, instalacija. Da, da, da, totalno genijalno. I stoji ženi ispred prozora ili čovjeku ispred prozora stoji stup.

15:27⧉ Mislim, o kakvom, zaboga, lokalnom životu u Dolcu govorimo ako ćemo mi ljudima montirati stup ispred ponistra. A i da, i to je beskorisno za, za lokalce. I još je sve skupa, po meni, nakaradno. Evo, kao konzervatori su rekli da je okej eskalator na struju, da to savršeno održava iz 15. stoljeća taj vojni, vojnu namjenu tih Dvojnih bedema. Mislim, ako vam medija sve skupa. A da se samo još vratim kratko na Batižele, jel bi bila neka opcija, onako, ne znam, ako si ikad igrala one igrice gdje se gradi grad, tipa SimCity ili nešto ono. Naravno, da sam igrala SimCity. E, pa eto, ono, možemo onda, znači, ono, okej, tu je zona, tu će biti kuće, tu su, ne znam, zgrade, ne mora se sve odjedanput, ne znam, tu ćemo povući jednu cestu i onda tko želi kupiti, neka gradi, pa onda lagano graditi onda i škole i šta ja znam šta sve ne. Bi tako nešto se moglo? Moglo bi se, naravno. Ili da se sve odjedanput, nekako, pa mislim, tko će to priuštiti i kako, pa neće neke milijarde pasti. Ma točno. To je tako s neba. Ali pitanje je više i tko može graditi, znaš, to je veliko pitanje. Pitanje je tko može sebi priuštiti uopće kupnju terena na takvoj lokaciji i sagraditi sebi tamo uopće nešto. Jer mi znamo da imamo velikih problema s tom. Čekaj, a teren je pod kim zapravo? Grad Šibenik ili?

16:38⧉ Grad je očistio taj prostor i on je sad gradski. Nije baš. E, to, to, mislim. Ima njih više. A kad to struje, znači, vlasnici su upisani su, da, da. U svakom slučaju, ono šta znamo, ono sigurno znamo, to smo već apsolvirali to gradivo, ljudi si danas ne mogu priuštiti niti iznajmiti stan, a kamoli dignuti kredit za kupnju, kupnju stana. I sad šta grad Šibenik planira? Grad Šibenik planira na Batiželama stambeni dio zemljišta prodati investitoru. Aha. I on je time gotov. Investitor dalje s tim radi šta god hoće. A šta će raditi investitor u zoni koja je, ono, 200 metara od mora? Pa neće sigurno raditi priuštive stanove di će cijena kvadrata biti, ne znam, 2000 eura, šta je već samo po sebi suludo. Ajmo sad protiv da je, ne znam, da su to, onako, najobičnije zgrade nekakve, 4 kata, 5, koliko već, košta su, ne znam, ono, na Biocima one nove izgrađene, šta fali tako nečemu. Ja mislim. Gdje nije, ono, znači, gdje je između, gdje nije, ono, nešto jako jeftino, to jest, pod navodnike priuštivo, a da nije opet ni 50.000 eura kvadrat. To je velika zona. Naravno da tamo može biti takvih nekih zgrada. Ali ono šta, mi moramo prvo rješavati stvari po prioritetima.

17:49⧉ Dakle, javna zemljišta, državna zemljišta, zemljišta u vlasništvu grada, moramo znati koliko nam ih treba da bi sagradili javne ili izuzetno priuštive stanove. Tu ne govorim o POS-u. Netko krivo, na, na više mjesta sam naletila da sam ja netko tko zagovara POS. POS ima gomilu svojih problema. To smo vidjeli. I to je opterećeno, da, da. Opterećeno je, nije zaštićeno. Praktički se događa da vi preko, preko veze, je li, pod navodnike, dobijete stan pa ga iznajmljujete ili ga prodajete, radite s njim šta god hoćete, nakon 10 godina vas više nitko ne pita šta je s tim. Ja sam dala primjer, na primjer, Danska. Danska kad sagradi takve stanove, oni više nikad ne mogu biti prodani po tržišnoj cijeni. Vi ste ih kupili kao u sklopu nekakve, ono, socijalne stanogradnje i vi nju, vi taj stan više nikad nećete prodati po tržišnoj cijeni, odnosno možete ga prodati samo po onoj cijeni kvadrata kojeg ste ga kupili uz neke korekcije, je li, koje se rade na, na tržištu. Da, da, da. Ovisno o ulaganjima i. Etalonska vrijednost ili nešto u tom smislu. E, tako da za mene jedina prava politika je ta da prvo stanemo

19:01⧉ svi na loptu kolektivno i da vidimo koliko ljudi u gradu Šibeniku trenutno ne može sebi priuštiti stan, a želi ili ne može iznajmiti stan, a treba i mora da bi se riješilo svoje stambeno pitanje. Onda moramo rezervirati javna i lokalna zemljišta isključivo za tu namjenu, a onda dalje s nekim potencijalnim viškovima, nakon šta napravimo dobru, dobru strategiju, možemo razmišljati šta ćemo s njima dalje raditi. Suludo je ulaziti u vizualizacije određenih prostora dok nismo svi skupa sjeli i dobro raspravili o tome šta je nama izuzetno važno trenutno. A što konkretno znači priuštivo stanovanje? Tko bi to onda i kako i po kojim cijenama, ovaj, gradio? Jer pitam zato što inače kad god su neki javni radovi, tu se uvijek netko odu cijene na, na pušu se ko, ko balon i tako. Zar ne bi? To meni zvuči opet kao druga varijanta POS-a, samo bi možda neki drukčiji problemi bili. Ne kažem da ti imaš loše namjere oko toga, nego nekako sustav je velik. Sustav je velik i uvijek će se događati problemi. Sve je nekako pokvareno, imam dojam da je to opet, jer ipak kad je, kad je privatni investitor, njemu je stalo da je to jeftino, da je efikasno i da će to netko na kraju kupiti.

20:14⧉ Dok kad to se javno uplete, uvijek su nekakvi problemi, pa, pa čisto me zanima. Na primjer, zgrade na Biocima koje su ljudima nakon 30 dana se pojavile gljivice. E, dobro, to je problem izvođača. Čuo sam da, da i plavi i nešto garaže navodno, šta ja znam, je li to istina, nemam pojma. Da, nažalost, mi smo daleko odmakli od onih nekih starih standarda gradnje gdje su stanovi praktički, ono, bili neuništivi. Ali dobro, ovako, što se tiče samog priuštivog stanovanja, mislim da je važno da ako dajete državno ili javno zemljište za izgradnju, da zadržite neku polugu kontrole u cijelom tom procesu. Dakle, to nije zemljište koje se prodaje, nego se uspostavlja pravo građenja na tom zemljištu, pa onda vi uvijek možete na neki način regulirati i kontrolirati sve što se događa. Hoće li biti prevara? Hoće, vjerojatno imamo, država smo koja ima velikih problema i s korupcijom i klijentelizmom i svim i svačim. Naravno da ne postoji idealan sustav, ali s druge strane imamo, znači, ili tu mogućnost da zadržimo određenu kontrolu i da kontroliramo kako šta se gradi i po kojoj cijeni se prodaje. Što se tiče samog, same priuštivosti, postoje različite formule kojima se izračunava

21:28⧉ koliko može koštati najam ili prodaja jednog takvog stana da bi ga mogli uopće zvati priuštivim. A osim toga imamo zadružnu stanogradnju koja je kod nas još uvijek u čistim povojima. Mi zapravo smo sad u iščekivanju donošenja nove zakonske regulative koja bi omogućila takve investicije koje su u potpunosti neprofitne. I vi kad ulazite u jednu takvu neprofitnu, praktički, stanogradnju, onda je tu i uključena i banka i grad i oni, oni koji žele investirati u nešto takvo, ali glavni i osnovni uvjet je da je to nešto što je neprofitno. Je li, vi na taj način možete dio stambenog pitanja za naše građane riješiti. Drugi dio i drugi aspekt zapravo čitave ove priče o priuštivom stanovanju su prazni stanovi. Mi imamo enormnu količinu praznih stanova. Imamo 10.000 praznih stanova prema posljednjem popisu stanovnika, nekih 600.000 metara kvadratnih praznih stanova. I to može biti stvarno istina. Ja sam jako jako skeptičan. Ne znam, ja mislim da nisu. Ja mislim da to nisu. Čuo sam za to, ali. Nisu realni, nisu realni brojevi, ali evo, popis stanovnika je to izbacio kao podatak.

22:42⧉ Mislim, vjerojatno tu postoji puno prostora koji se ni ne mogu privesti nekoj svrsi, tako da i oni ulaze u to sigurno. Ali ono šta nismo napravili, nakon donošenja ovog poreza na nekretnine koji je zamijenio porez na kuće za odmor, mi nismo zonirali, mi nismo ovo područje zonirali, tako da svi plaćaju porez na nekretnine u visini 5 eura, jer je to u tom trenutku bila politički najbezbolnija odluka. 5 eura je bila porez na kuće za odmor, 5 eura je porez na nekretnine i nemate zone. Aha, aha. Nije isto imati praznu nekretninu na Boraji i praznu nekretninu na Brodarici. Da, da. A kako onda u tom modelu sad ja odlučim kupiti taj ili jel se uopće može onda kupiti taj takozvani priuštivi stan, to jest stanovanje, ili kad ja to i kupim, što onda, jel mogu s tim, kako s tim mogu raspolagati i tako? Gledaj, mi sad pričamo o zakonodavnoj razini i ono šta bi trebalo, trebalo bi ići u nove izmjene zakona i zakoni se trenutno i mijenjaju, ali nisam vidjela da je igdje u toj strategiji plan ograničiti preprodaju takvih stanova.

23:53⧉ I mislim da je to bila najveća kritika zapravo stranke Možemo! prema novim izmjenama zakona i prema samoj strategiji. Mislim da je nužno, ako govorimo o javnom ulaganju u rješavanje stambenog pitanja, dakle gdje grad ili država daju svoja zemljišta ili svoju komunalnu infrastrukturu ili infrastrukturu ili grade komunalnu infrastrukturu gdje onda dolazi neki zadružni investitor i gradi nešto neprofitno, mislim da je užasno važno da zaštitimo,

24:26⧉ zaštitimo se od tog špekulativnog ulaganja u nekretnine. Sad ćete vi nešto napraviti, malo će vam država pomoći, to je POS. I onda vi to za 10 godina, 10 godina prodate. I onda imate situaciju gdje ljudi koji već imaju jako puno kapitala de facto kupuju nekretnine i štede u njima na neki način, odnosno čekaju priliku na tržištu kad mogu tu nekretninu prodati. Pa ne, kupnja nekretnina je naj, najnormalniji način štednje. Mislim, to nije ništa. Da, ali, ali sporno je ako je to subvencionirano od strane države. Tako je. Mislim, ako ste dobili, ako ste dobili zemljište i na njemu izgradili, evo, možemo se zadržati na POS-u. Dobili ste zemljište od države ili od jedinice lokalne samouprave, na njoj ste izgradili zgradu i sad ćete je za 10 godina prodati. U međuvremenu je cijena kvadrata narasla, ne znam, 3 puta, 4 puta. Da, da, kužim. I okej je to, mislim, to je super stvar. POS zgrada je super stvar za osobe koje imaju prosječna primanja, prijavile su se na program, pošteno dobile svoj stan i riješile time svoje stambeno pitanje. I one ga, i da ga prodaju, ne mogu s tim, s tom lovom ništa dalje kupiti, je li. To je onda situacija koja je zaključana. Ali ako vi na POS stanovima dobijete stan, a vi ste zapravo neki špekulant, a

25:40⧉ imamo takvih primjera, izlazilo je u medijima, bilo je svega i svačega, vi za 10 godina prodate taj stan po 4 puta većoj cijeni, vi ste tu isključivo zaradili. A i tu sam često čuo da, da se ne može upasti tu, puste su nekakve liste, to se povlače veze i tako. To opet, opet je podložno nekakvoj korupciji, tko koga zna, da ti tamo netko to malo te prema gore i tako. A mislim, šta reći. Nažalost, ali mi živimo u državi u kojoj sva istraživanja pokazuju da postoji jako, jako nisko povjerenje u institucije i u političke stranke. I to nije zavraga, to nije slučajno ništa. Da, da.

26:16⧉ A ovaj, kako, kako ti stojiš sa, s palionicom, to jest Energanom, kako, kako to gradska vlast je onako rebrandirala, iako onako ja odem na Wikipediju ili nekakve strane, uvijek je ono waste incinerator i takve stvari, pa eto. Dobro, imaš, imaš i onaj koncept waste to energy, pa onda ako njega guglaš, onda ti izbaci puno različitih znanstvenih članaka, ovoga, onoga, da se tu svašta zanimljivoga pročitati. To je isto još jedna tema o kojoj bi mogli 2 sata minimalno. Ja ću početi opet od početka, a podsjetit ću nas na zakon o gospodarenju otpadom i na sve one neke obveze koje smo preuzeli kad smo ušli u Europsku uniju koja se zbilja kao izuzetno bitno politikom i temom bavi pitanjem ekologije. Ali možemo ići, neću sad pričati o zakonima, to je dosadno, ići ću na banalizaciju malo te priče i podsjetit ću nas na onaj slogan"reduce, reuse, recycle" kao nekakav, ono, temelj ekološkog pristupa, gdje je reduce prvi. Dakle, prvo bi bilo, i to je osnovno, i tako i je u zakonu o gospodarenju otpadom, da smanjimo uopće količinu proizvedenog otpada. Jesmo mi to napravili?

27:28⧉ Apsolutno nismo. Kako vi ste to uopće napravili? Pa tu bi trebalo zapravo mijenjati kompletno em svijest ljudi, em sve ovo što smo dosad radili u državi je bilo kontra toga. Dakle, mi smo uništili male lokalne tržište, tržnice, male lokalne proizvođače, sve se pretvorilo u velike, preselilo u velike trgovačke centre, tamo je sve prepakirano, pa možete čak kupiti 6 jabuka na plastičnom podlošku omotano. E, to je malo brutalno za vidjeti. Mislim, zbilja, zbilja je bizarno. Zbilja je bizarno. Ne znam jel se sjećate vremena kad smo svi, bake su nas slale ili mame u dućan s 2, 3 boce mineralne, i onda bi otišao odnija bi boce mineralne, vratija bi kući pune boce mineralne. Tako je bilo ranije. Dobro, ali još uvijek tako? Zar nije još uvijek tako? Može se, ali koliko ljudi zapravo to više tako na taj način kupuje? Jako malo, ja bi rekla. Uglavnom, vidim i turiste kad dođu da. Mislim za pive da je to još uvijek slučaj. Za pive možda još i funkcionira, za mineralnu sve rjeđe i rjeđe. Čak sam primijetila sam da u ovim lokalnim dućanima, oko moje zgrade, sve manje i manje tih gajbi ima. Znači da zbilja nema neke velike potražnje.

28:35⧉ Ne znam, Fax Helizim deterdžent je dolazio u platnenoj vrećici. I onda bi vi to, žene bi to rašile, kasnije imale bi 2 kuhinjske krpe. Koje bi prale, ne znam, 100.000 godina dok se ne bi skroz potrošile. Dakle, to je, to je, to je neki. A to je davno, ja se toga ne sjećam. To je neki banalni primjer, ali zapravo pokazuje koliko smo odmakli od toga, gdje danas imamo sve, dakle, prepakirano, trošimo na kraju krajeva puno energije i goriva i svega da bi uopće došli do mjesta gdje možemo kupiti neke proizvode, a onda smo još i užasno razmaženi i moramo jesti rajčice cijelu godinu ili avokado, bez avokada se, je li, više ne može preživjeti i tako dalje. I mi smo tu zapravo počeli proizvoditi enormnu količinu smeća. Imamo na kraju krajeva i različite sustave koji se brinu za sigurnost i kvalitetu hrane, koji isto tako zahtijevaju jednokratne ambalaže i dovode do povećanja te otpadne plastike, jednokratne zapravo ambalaže koju ne možete više za ništa iskoristiti. Tako da je to uglavnom povezano uz naše vrlo, vrlo razmažene i loše

29:46⧉ potrošačke navike, ali tu smo gdje jesmo. I mislim da je to nešto o čemu mi na lokalnoj razini ne možemo previše utjecati na to, je li. To je naprosto, to se ne rješava na toj razini. To se rješava na razini Europske unije koja kaže, ne znam, ne možete više pakirati ništa u plastičnu ambalažu. Izvolite osmisliti neku ambalažu koja, ne znam, karton ili nešto što je razgradivo i tako dalje. I okej, neki se, neke firme se trude. Vidjeli smo da zapravo dolazi do povećanja većih čak, ovaj, kompanija koje se bave time da osmisle i plasiraju na tržište proizvod u nekoj ekološki održivoj ambalaži. Ali vidjeli smo i primjere zapravo čisto greenwashinga, gdje imate na ambalaži piše da je nešto reciklirana plastika. Mislim, to je još gore. Ako je kesica od reciklirane plastike, to samo znači da se manje puta može reciklirati dalje. Tako da ima tu svega, je li. Ali okej, tu smo, to nam je epic fail, što se kaže. Znači, tu smo potpuno podbacili. I sad dolazimo do ovoga drugoga, reuse i recycle, odnosno trećega, recycle, gdje zapravo smo došli u situaciju da sav taj akumulirani otpad, njega ima toliko i

31:01⧉ toliko ga ljudi na svijetu proizvodi, da ga vi više ne možete ni ponovno upotrijebiti, niti ako ga reciklirate, nemate gdje s njim, je li. To je ono šta je direktor Bikarca nekoliko puta upozoravao. Okej, mi smo sad počeli odvajati otpad, to dolazi tu kod nas, imamo centar za gospodarenje otpadom šta je trebala biti zapravo super stvar. Međutim, ispostavilo se da sve to šta mi pošaljemo u centar za gospodarenje otpadom tamo negdje čuči u tami i čeka da nestane, ali neće nestati, je li. A što, što se, što je bila ideja da se s tim radi onda zapravo? Ideja je bila da se to plasira na tržište, da to bude, znači ono šta se tamo uspije reciklirati, da bude nekakva sirovina za ponovnu upotrebu ili za reciklažu do kraja i da se to, da to, da postoji neko tržište tog otpada. A šta onda, tržište ne postoji, nema zainteresiranih? Tržište ne postoji i mi smo sad došli do toga da mi plaćamo da to netko negdje odveze. I opet baci negdje. I opet baci. Aha. Tako da smo mi zapravo, mi živimo u jednom poprilično perverznom sustavu u kojem želimo da su nam ulice super čiste, da taj otpad koji proizvodimo brzo

32:12⧉ nestane, da ga ne vidimo, stavljamo sve u podzemne kontejnere tako da niti ne vidimo da postoji negdje smeće. Strašno smo ljuti kad vidimo da smo bacili previše smeća i da oni kontejneri praktički lipte s tim smećem. I htjeli bi da to nestane, a kad to odvezemo tamo gdje bi to trebalo nestati, to više ne može nestati jer ne postoji tržište za to. I to nas dovodi i u zakonu o gospodarenju otpadom do te nekakve energetske oporabe tog, tog otpada. I ja sam sad potpuno, ovaj, svjesna i naravno jasno mi je zašto ljudi imaju vrlo loš stav prema spalionici. Na kraju krajeva, mislim da je HDZ, odnosno Burić, tu izuzetno pogriješio u načinu na koji je to prezentirao javnosti. On je praktički pred javnost izašao i rekao: "Evo, mi imamo super novo rješenje za..." Ali on prezentirao ništa, to je sve bilo u tajnosti i u opsusu. I onda kad je izašlo, je izašlo na način kao: "Evo, mi imamo rješenje." Ono, tipično HDZ-ovski. Sad će to biti super jedan još novi megalomanski projekt i vi sad to crivate svi raširiti ruke i dočekati, jedva čekati zapravo da mi to napravimo. E, to se nije dogodilo.

33:24⧉ Naravno, zato šta ljudi još uvijek pamte te spalionice kao nešto šta je, na kraju krajeva, bilo je zatvarano i o tome smo govorili u smislu da je nešto šta je štetno ili loše. Tako da, ovaj, to se, to se naprosto nije dogodilo. Znači, taj njegov moment u kojem je on trebao biti veliki spasitelj koji spašava ovaj grad od otpada, nije se dogodio. E sad, ja ću opet reći, znači moramo biti svjesni da problem ima dvije strane. Ne mora to biti spalionica, odnosno ne mora to biti Energana. I mislim da građani jedini mogu odlučiti o tome šta, šta ćemo mi, na koji način ćemo mi upravljati vlastitim otpadom. I tu jedan kroz jedan apsolutno podržavam da u trenutku kad budemo morali odlučivati o tome se pokrene pitanje referenduma i da to pitanje apsolutno mora ići na referendum. I onda kakav bude rezultat referenduma, ne savjetodavnog, nego onog pravog ozbiljnog referenduma, on je obvezujući za jedinicu lokalne samouprave. Međutim, istovremeno mislim da trebamo šta prije i hitnije početi razmišljati o tome da mi naprosto proizvodimo previše otpada i da nemamo gdje

34:35⧉ s njim. Ja opet kažem, ja nisam netko tko ima rješenje. Vidjela sam da su neki govorili o rješenjima sa čipiranim vrećicama i tako dalje. Sve 5, super su sva moguća rješenja, ali je pitanje i možemo li mi taj reciklirani otpad kasnije imali tržišta gdje mi s njim možemo nešto napraviti i možemo li uopće išta s njim napraviti. Nismo mi jedini koji proizvode smeće, proizvodi ga čitav svijet. Naravno da. Tako da su to dva pitanja koja su meni, ovaj, iznad glave još uvijek i opet kažem, odluku o tome mogu donijeti jedino građani, ali mislim da to mora biti informirana odluka. Mi još uvijek nemamo sve informacije. A što se tebi čini od toga, je li to problem za okoliš i zdravlje i to kao što, što se meni osobno čini da, da je zato šta i sama Europska komisija, ono što sam ja nešto istraživao, čini mi se kao da su preporuke u principu da se ne grade i da se ove postojeće maknu i da se ide na onaj zero waste i na cirkularnu, ovaj, gospodarenje otpada. Ne znam, nisam pretjerano išao u detalje i nekako mi je glupo, okej, znači EU kaže: "Ajde radije nemojte," puf, evo baš u Šibeniku stiže spalionica.

35:46⧉ Sad ono što, sad su mi upitnici nad glavom, šta se sad događa i tako je netko blizu grada i ne znam ako. Pa meni je tu najveći upitnik krško područje smo, znaš, nije baš jednostavno ni odlagati otpad na plohu na krškom području. Krško područje je jednostavno takvo. Tako da slažem se da tu postoje dubioze. Ja sam se, isto nisam pretjerano ulazila detaljno u tu temu, ali isto sam čitala nešto i sad, pretraživala sam online baze podataka, dakle znanstvene članke. Naišla sam na puno više članaka koji govore u prilog tome da je to najmanje loša metoda rješavanja otpada, jer i samo akumuliranje, gomilanje otpada i odlaganje otpada na nekakve plohe isto tako proizvodi određene zagađenja i rizike za okoliš i tako dalje i tako dalje. Najgore bi bilo možda da to sve tamo na, sad smo imali požar neki dan na, u centru za gospodarenje otpadom. Pitanje je kad nešto takvo tamo plane, koliko je to zagađenje uopće za. Dobro, ali ne, ne, ne gori 24/7, je li? Ne gori 24/7, apsolutno. Ali čitala sam, kažem, i članke koji idu i govore u prilog takvoj

37:00⧉ metodi zbrinjavanja otpada i članke koji ne idu tome u prilog. I to je ono sa svime u znanosti. Uvijek ćete vi naći neke članke koji kažu: "Može, može, odlično," i članke koji kažu: "Nije to baš dobro, imamo mi ovdje neka dodatna istraživanja." I meni osobno problem je što se to prezentira kao neko magično rješenje, evo, s time smo sve riješili. Ali ono, opet se, znači, nekakva trećina te mase opet ostaje. Opet će se morati odložiti. Vrlo otrovan pepeo nije nešto inertno i bezvezno kao na TEF-u da možemo tamo. Mogli bi i tamo sve već. Dobra ideja. Ovaj, i u Hrvatskoj nema deponija, nego bi se to trebalo kao voziti u Njemačku u nekakve napuštene rudnike soli i što će opet, opet desetke tisuća tona će trebati puste tisuće kilometara i ne znam ni ja šta prebacivati. Tako da opet to ne, nisam baš siguran da je to neko. Pitanje, točno, to je veliko pitanje uopće. Koliko to sve skupa ima ikakve logike. Da. Ali i, mislim, najlakše je reći: "Ajmo mi sad svi biti zero waste." Ja, ja ću prva reći: "Može, nema problema." Ali ajmo razmisliti malo o vlastitim navikama. I ono, i naravno onda i spuštanje CO2, vamo-tamo, jer smiješno mi je nekako pusta ekologija je svima udrila u glavu, a s druge strane hoćeš mi tu nekakvo spaljivanje.

38:13⧉ Onako, odmah čim je spaljivanje, zna se što to znači. I nekakve te kao nanočestice, sad je li to stvarno toliki problem ili nije, ali šta ja znam, izgaranje je zafrkana stvar. I to sad ako onako, je, okej, filteri i ovo-ono, ali ništa na ovom svijetu nije 100% efikasno. Ja to najveći, najveći problem ima na to onda opet proizlazi iz onoga što smo maloprije pričali, da mi zapravo imamo jako nisko povjerenje u institucije. I moje najveće pitanje je: "Dobro, okej, ajmo, ajmo uzeti pretpostavku da je to i sigurno i da su ti filteri odlični i da to zapravo super funkcionira." Ja se pitam koliko dobro to funkcionira u šibenskim, odnosno hrvatskim uvjetima. Pa to je, to je mnogima najjači argument kontra. Hoće se tu ono, kako se kolokvijalno rečeno, pokrasti sve što se može pokrasti i ono, to će se jako spaljivati. Ja sam dosta istraživala, bili smo nedavno u Kopenhagenu, pa me zainteresirala ona njihova spalionica, Amager Bakke. Ona je u centru grada praktički i ima ski slope, kako se to zove, skijalište nekakvo na, na krovu. I predstavljena je javnosti u Kopenhagenu kao isto spasonosno rješenje za otpad, plus zapravo odlična prilika da napravite neki novi sadržaj u gradu, kao to

39:28⧉ je vrlo hipsterski, dođete na spalionicu pa se malo skijate. Međutim, našla sam zapravo puno kritika koje se odnose na to da količina otpada koja je potrebna i koja mora kontinuirano ulaziti u pogon da bi on uopće bio isplativ je tolika da su Danci počeli uvoziti otpad iz Velike Britanije, Nizozemske, ne znam, iz još nekih. Ja mislim da sam to čitao baš za tu Kopenhagensku da. Iz još nekih zemalja i onda se pitaš, znaš, ono kao gdje je tu održivost. Da, da, praktički nemaju smeća dovoljno. Nemaju dovoljno smeća, moraš uvoziti smeće. Onda opet to što si ti rekla, dovoziš sa kamionima CO2 emisije, brodovi. Da, da, je, opet, opet, da, ne, ne, ništa nema besplatno. Tako da ne znam, evo, meni je iskreno vrlo problematično da se nama to rješenje uopće predstavilo na samome kraju. Dakle, nakon šta je već potpisan ugovor sa Fondom za zaštitu okoliša i nakon šta se nas praktički dovodi sad u jednu situaciju bazično ucjene gdje. Da, ako onda se odustane, onda se onda primijeni. Naplaćiš 3 milijuna eura, šta nije malo. Pa da, za gradski proračun koji onako je, bog te pita, kakav.

40:40⧉ To ozbiljno nije malo. Tako da, ovaj, nažalost, ali ne možemo se izvući iz tog ugovora. On je potpisan i on je na snazi. Morat ćemo pričekati da se ta studija i sve ostale studije naprave. A onda građani imaju sve poluge u svojim rukama. Referendum i. Pa meni se čini da je, ovi izbori su zapravo referendum. Jesu, ali i dalje ćemo imati obvezujući ugovor i posljedice tog obvezujućeg ugovora. A dobro, 3 milijuna eura, šta sad. 3 milijuna eura, da. A mislim, bilo je takvih failova, ono nešto oko Kina Tesla nekadašnjeg isto. Ma bilo je failova, ima ih i dan danas, ali ono šta je Tonči na primjer rekao na onoj presici isto je da su 3 milijuna eura su besplatni vrtići jednu godinu za sve. Da, da. Tako da, mislim, igramo se bez veze sa ogromnom lovom, a ja ne mislim da smo mi grad koji ima neki razvojni proračun pa sad mi imamo puno nekih milijuna eura s kojima ćemo graditi ne znam šta, jer je, mislim, bjelodano je, ne možemo izgraditi ni vrtiće ni škole, a to nam je možda puno potrebnije.

41:44⧉ Još jedna ovako tema šta se dosta provlači, demografske mjere, famozne život ovako van grada i to, ovaj, evo sad ne znam koliko jesi pratila Sitno Donje i tamo, tamo događanja. Znači, ljudi su, a ono, u principu su, skužili su da će im možda zatvoriti školu jer se u Vrpolju gradi ogromna, za ne znam ni ja, 200 djece, a u Vrpolju ima, napamet govorim, 70 učenika, nešto u tom smislu. Dobro govoriš, mislim da si čak. Aha, e, moguće, e. Pogodio. A već zadnje, koliko, dvije godine pratim intenzivno tu temu pa, pa znam dosta i ovaj. Na primjer, to je sad, ono, ono što sam ja čuo, sve je to sad naravno navodno, netko je rekla-kazala, ništa ne želim ništa dati ovaj, službeno, jer bi to bila katastrofa, ali ono, evo, na primjer, za to Sitno Donje hoće ugasiti ovaj, područnu školu da bi se opravdalo, da bi uopće dobili od ministarstva pare i to šta je meni katastrofa. On to sve onako, ajde, organizirat ćemo prijevoz i što, ali mislim, ja bi poludio da mi mali više ne ide u školu u kvartu, nego da mora u Vodice ići. Eto, zato jer su se ovi odlučili. A ono, škole ništa ne fali, bio sam tamo na, na zboru građana, šta, ono, skroz u redu, nije da je neka derutno

42:56⧉ nešto šta se raspada, pa onda bolje zatvoriti pa. Što misliš o tome, jel bi. To je isto vruć krumpir šta se kaže, jer sve ono šta sad HDZ dogovori i ugovori je nešto šta će dočekati bilo koga tko dođe nakon njih, kao praktički de facto gotova stvar. Ja ću samo podsjetiti da se na Kapriju otvorila škola za jednog jedinog učenika. Šta, mi je malo, u neskladu mi je to da otvaramo na otoku, mada apsolutno otocima treba dužna pažnja i poštovanje, ali na otoku možemo otvoriti školu za jednog učenika, a onda ovdje želimo zapravo pogasiti. Ja ne mislim da će se morati ugasiti samo Sitno Donje, mislim da će tu biti. E, čuo sam, znači kao i Dubrava i još, još nekih. Još područnih škola, tako je. Koliko sam ja uspjela shvatiti, ali možda sam u krivu, jer informacije iz Ministarstva obrazovanja dolaze na Kapaljku, a iz Gradske uprave nikako. Osim u obliku promotivnog videa u kojem nam kažu da grade četiri škole. Koliko sam ja shvatila, gradi se škola za tristotinjak učenika. Gdje u Vrpolju? Da. 220. 220, da. Onda u Ražinama za 300.

44:07⧉ E, to. Tako je nešto bilo, tako. E, Ražine 300, Vrpolje 200. I tu onda kao, vjerojatno će i Brodaricu onda htjeti ugasiti. Tako sam ja nešto shvatio. Da, na Brodarici se radi nadogradnja. Roditelji su postavljali pitanja o tome hoće li se nakon nadogradnje uopće moći i dalje izvoditi jednosmjenska nastava. A sve se radi u cilju da 2027. kad započinje cjelodnevna škola na razini Republike Hrvatske, naše škole budu spremne za jednosmjensku nastavu. Tu je još i Osnovna škola Jurja Dalmatinca koja isto tako zahtijeva nadogradnju jer je u smjenama. E sad, ono šta mene muči je šta u principu mi imamo, znači, školu u Ražinama gdje ima 50-ak učenika, imamo školu u Vrpolju gdje ima 70-ak učenika, a sad smo govorili o dvije škole koje će imati ukupno 500 učenika. Mene zanima kako će izgledati buduća mreža škola u gradu Šibeniku. Jer će se ona naprosto morati mijenjati. I onda će se tom mrežom škola odlučiti da određena djeca, vjerojatno s Brodarice, idu u školu u Ražine i da se neke područne škole gase u korist osnovne

45:19⧉ škole u Vrpolju i u Ražinama koje će se onda pokušati popuniti. Mada i dalje ja tu vidim nekakav višak djece, jer, mislim, svi pokazatelji govore u prilog tome da se mi kao grad smanjujemo, novorođenih je sve manje. A da, da, svakako. I tu mi nastaje zapravo velik, velik neki disbalans između toga šta planiramo i broja djece koji će se u budućnosti upisivati, šta, naravno, nije dobro, jer ako se smanjujemo kao grad, to apsolutno nije dobro niti za buduće gospodarsko razvijanje grada, niti za život u gradu, kvalitetu javnih usluga i tako dalje. Ali s druge strane, ono šta možda, jedina svijetla točka koja se može naći u svemu tome je da naše školske ustanove su zaista prezastarjele.

46:08⧉ Kurikulumi koji dolaze novi u školske ustanove zahtijevaju potpuno drugačije metode i oblike rada s djecom i ukoliko želimo raditi kvalitetno sa djecom i želimo biti konkurentni. Ja inače nisam neki veliki pobornik vanjskih ispitivanja i istraživanja, niti vanjskog testiranja. Mislim da oni ljudi koji rade s tom djecom najbolje mogu procijeniti njihove kapacitete i znaju do kud mogu i ne mogu raditi s njima. Ali činjenica je da zaostajemo za ostatkom Europe i na PISA istraživanju i na TIMSS-u, da rezultati nacionalnih ispita u Republici Hrvatskoj pokazuju da Šibensko-kninska županija zaostaje rezultatima za ostalim primorskim županijama u postignućima djece i školskim postignućima djece. I naravno da nije sve u materijalno-tehničkim uvjetima, ali ja sam uvjerena da jedan dobar dio i veliki dio je u materijalno-tehničkim uvjetima naših škola. Mi smo u zadnjih par godina, pokušavajući organizirati produžene boravke i jednosmjenske nastave, u brojnim školama rušili kabinete da bi sklepali nekakve neprimjerene, neprimjereno male učionice gdje su klupe nagurane

47:23⧉ i gdje zapravo vrlo nekvalitetno možete odrađivati ono što od vas traži kurikulum. Dakle, mi smo naprosto zaostali u ideji da školski dan počinje i završava u razredu u kojem su sve klupe poslagane jedna iza druge i gdje djeca provode cijeli školski dan sjedeći na drvenim stolicama. A sad uvodimo cjelodnevnu školu u kojoj će djeca ne čitav školski dan, ne od 8 do podne i kvarat ili do 1 ili do 2 manje 20, ovisi koliko sati imate, već do 3 ili do 5 sati popodne boraviti u takvim uvjetima. I to je nešto šta apsolutno moramo mijenjati. Dakle, trebaju nam moderne škole, trebaju nam puno bolje tehnički opremljene škole i treba nam educirani kadar koji će zbilja ozbiljno i kvalitetno raditi s našom djecom.

48:11⧉ E sad, tu te dvije strane i ta dva aspekta, je li, treba pomiriti. Ono šta je meni krivo je da osim ove četiri škole koje se najavljuju pompozno da idu u izgradnju ili nadogradnju, zapravo jedinice lokalne samouprave grad Šibenik ne vodi računa o svim onim drugim školama koje možda već imaju jednosmjensku nastavu, ali koje isto tako zahtijevaju puno, puno ulaganja. Kako bi se još, to su sad, sad smo o školama dosta, ovaj, kako bi, jel imate nekakve, imaš li neku viziju kako, kako demografski još da, da, da ljudi ne odlaze, da, da se netko, može netko doseljava i tako, osim škola? Pa to je apsolutno obrazovanje i uvijek je obrazovanje i prilike za zapošljavanje. Znači, ljudi ne odlaze odavde bez veze, odlaze zato šta im pada kvaliteta života i zato šta primaju ispodprosječnu plaću ili se mogu zaposliti isključivo u nekim uslužnim ili loše plaćenim ili potplaćenim zanimanjima. To ide u prilog ove priče oko Batižela i turistifikacije čitavoga grada. Mi, nažalost, otvaramo prilike koje omogućavaju ljudima da se zaposle u

49:24⧉ turizmu, u ugostiteljstvu, gdje znamo da su plaće i dalje niske, iako se jesu poboljšale u zadnjih nekoliko godina. Ali to, znate, ono, najjače mi je kad mi ljudi kažu: "Plaća kuhara je puno bolja, jer on, on zarađuje puno više od tebe." Ali on radi vrlo često između 12 i 14 sati dnevno. Tako da. Da, da, pa i eto. Nije to baš, znaš, sad kao primaš 2.500 eura mjesečno, pa je tebi puno bolje nego meni, ali nisu to jednaki uvjeti rada. I mi otvaramo praktički isključivo u zadnje vrijeme takve prilike za zapošljavanje. Ono, jedan mali pogled na burzu rada ti pokazuje da zapravo imaš 150 do 200 oglasa u uslužnim zanimanjima, a da ovih visokoobrazovanih kadrova ili nekakvih, ono, poslova koji su u nekim drugim granama gospodarstva ima jako, jako, još uvijek jako malo. Tako da mi se čini da se nedovoljno bavimo razvojem, cjelovitim razvojem zajednice koji bi omogućavao i osiguravao priliku ljudima da se ostaju kvalitetno obrazovati

50:35⧉ u Šibeniku, ali onda i širiti taj neki, ono, krug poslova koje možeš u gradu obavljati. Mislim da isto tako moramo pod hitno početi voditi računa o poljoprivrednim zemljištima, ali dobro, to je sad priča na razini županije, ali mi se čini da premalo vodimo računa o tome koliki su naši uopće poljoprivredni kapaciteti i kako zapravo osigurati nekakve zelene i kratke lance opskrbe hranom grada. Meni je iskreno žao da smo upropastili tržnicu, da gasimo na neki način. Pa dobro, tržnica je očajna. Očajna. A mislim, oduvijek je bila očajna. Uopće nemamo zatvorenu tržnicu, to je nevjerojatno. Očajna je tržnica, ali osim šta je tržnica očajna, mi smo zapravo doveli do toga da su proizvodi koji se tamo prodaju izuzetno skupi, jer se prodaje, jer mi sve manje, naravno, odlazimo tamo. Ona prvenstveno radi samo kroz jutro, dakle, tko može otići tamo. Jedino ljudi koji rade u centru grada i imaju marendu na kojoj mogu izaći i otići do tržnice. Tako da su to sve neki problemi o kojima, nažalost, nitko ne vodi računa. Tržnica na Baldekinu je spala na doslovno tri žene.

51:45⧉ Ja, mislim, pričam o njoj zato šta sam s Baldekina i volim tu tržnicu. Spala je na tri žene koje pokušavaju prodavati svoje povrće, isto samo u jutarnjim satima. U vrlo malo drugih kvartova vidim neke male inicijative, tu i tamo neki kiosk, onaj poznati je gospodin Smeteriza koji prodaje voće i pomidore u ljeto. Ali to su neke stvari koje bi mene veselile da malo, da na strateški način promislimo kako ojačati našu poljoprivrednu proizvodnju i plasirati te proizvode direktno u lokalnu zajednicu. I to je najbolje i mislim najizvedljivije u smislu da javne ustanove, tu mislim na studentski dom, na vrtiće, na škole koji zahtijevaju zapravo pripremu, svakodnevnu pripremu obroka, da tu napravimo nekakvu kružnu priču kroz kratke lance opskrbe hranom i da zaokružimo to tako da zapravo imamo, da imaju benefite i proizvođači, ali i mi kao lokalna, lokalna zajednica. I isto tako mislim da se nedovoljno, na kraju krajeva, bavimo uopće povezivanjem u zajednici i razmišljanjem o tome da postoje kvartovi u kojima je zbilja lijepo

53:00⧉ i kvalitetno možeš živjeti, ali i kvartovi koji su potpuno zapušteni i nedostaje im javne i društvene infrastrukture. Ma da, da, a pogotovo mjesta van grada što, što su administrativno pod gradom, a mislim nema, nema ništa. Tu nemamo možda. Nema, nema ni, dobro, ja na primjer na stranici, ja patim od tih nogostupa. Meni to ide, strašno mi ide na živce što je to rocket science. Znači, ono kroz misto ili, ili dva mista koja su povezana i toga nema. I sad, kao ono, ideš autom, šta ima veze, ali čekaj, ne idu svi autom. Mislim, i tu često idu i djeca i onako i netko, netko i pješači i to, da se to ne može izliti, da se to ne može napraviti. Meni je to nevjerojatno. Pa valjda nije nikog briga i. A gledaj, u centru grada imaš takve ulice koje su tako nastale zato šta je jednostavno gusta gradnja učinila svoje i više nemaš praktički nikakvo rješenje za neke prometnice. Ispred moje zgrade nema nogostupa i moja djeca svakodnevno prolaze jednu vrlo nezahvalnu dionicu na putu do škole. I mene zaista je strah uvijek hoće li se nešto dogoditi, ali to je ništa prema problemima okolnih mjesta van Šibenika koji nisu. Okej, nogostup je užasno bitna stvar za sigurnost prometa.

54:12⧉ Vidjeli smo na Mandalini šta se dogodilo i koliko je zapravo nerazmišljanje o tom razvoju grada gdje ti praktički izmještaš centar grada u područje Brivirskih knezova. Tamo ti je sad Almare, veteranski centar, škola, bit će ti centar za mlade, a na putu kojim svakodnevno prolazi jako puno mladih ljudi. A sviju, misliš? Nemaš nogostup. I tu prolaze, da. Tako da, apsolutno je to problem, ali ono šta je još veći problem je šta su to mjesta, pa ni Ražine, na primjer, nemaju, nemaju centar mjesta. Nemaju neki trg, nemaju neku javnu gradsku površinu. Je, istina, Ražine su baš po tome. Nemaju mjesto gdje se ljudi mogu okupiti, družiti. Donje Ražine nemaju dječje igralište. Imaju sportsko-rekreativni centar, ali na njemu nema dječjeg igrališta. Donje Ražine su ogroman kvart. I to su neke stvari o kojima nitko ne vodi računa. Brodarica je na jednak način. To je kvart koji je u posljednje vrijeme izuzetno oživio, ima sve više mladih ljudi koji tamo stanuju, koji tamo imaju obitelji. Trebalo bi sad malo izanalizirati te podatke, ali mislim da tamo ima jako puno djece. A osim onog igrališta na rezalištu, znamo kolika je, kolika je Brodarica.

55:22⧉ Brodarica je ogromna. Ogromna, da. Tamo prema Žaboriću vi više nemate nikakve javne društvene sadržaje. Nema ništa, da. Samo su ulice i, i bilo ima onih nešto podvožnjaka ispod, to jest pothodnika ispod, ispod magistrale. Sad sam čuo da su to malo čak i uredili, a to je dugo vremena je to, ček, bilo nekako, jedva si mogao proći nekoj kamenčuge, su doslovno putem i tako. Da, ali tamo djeca svakodnevno u školu dolaze autobusima jer nije sigurno za djecu da pješače do škole. Tako da.

55:52⧉ Jeste li izdali nekakav plan i program? Ja nekako nisam vidio službeno još nešto ili bi se promaklo. Program je, program je u dijelovima izlazio na letcima, a u četvrtak imamo predstavljanje cjelokupnog, cjelokupnog programa. Već smo otvorili teme, mislim da su one svima poznate. To je unaprjeđenje i kvaliteta, naglasak je na kvaliteti i predškolskog i osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja, nešto šta je u direktnoj ingerenciji grada i na šta gradska uprava zbilja treba početi voditi računa o tome puno više nego šta je to dosad činila. To su, znači, vrtići i škole, što sam već rekla. To su domovi za starije, odnosno cjelokupno opet kvaliteta cjelokupnih zdravstvenih, socijalnih i kulturnih usluga za starije osobe. Moramo biti svjesni toga da smo županija u kojoj je jedna trećina stanovnika umirovljenici su i starije životne dobi. Rapidno starimo i ono. Ja mislim da je medijan je sad tipa 47, 8 godina, onako, to je poprilično. Poprilično, poprilično i moramo početi razmišljati o tome kako pristupiti zapravo sve većoj i većoj potrebi za uslugama koje odgovaraju toj ogromnoj populaciji.

57:05⧉ Tako da se dio odnosi na njih. Imamo još program koji se tiče Nove šibenske rive, odnosno upravo podizanja razine rive i rješavanja pitanja plavljenja doca i tako dalje. Parkirališta, odnosno javnog gradskog prijevoza u gradu. I mislim da sam nešto preskočila, ali ne znam sad. To je to. Nema veze, u četvrtak ćemo vidjeti. To su neke, ono, glavne, glavne okosnice. Naravno, puno se mi i šire bavimo drugim temama, ali nismo htjeli izlaziti sad sa nekim, ono, popisom lijepih želja na 500 stranica. Mislim da je to deplasirano. Na kraju krajeva, u trenutku kad i ako dobijemo izbore, ono šta je prvo bitno da napravimo je da pogledamo uopće kakva je, kakav je status grada Šibenika i proračuna grada Šibenika i mislim da tek onda možemo biti puno realniji u procjeni. A kako biste to napravili? Nekakva revizija svega poslovanja i. Apsolutno, apsolutno. To se onda treba dovesti neki tim. Ne možete to sami sigurno. Ne možemo to sami, naravno. Mada ja uopće ne sumnjam da u gradskoj upravi ljudi koji rade u odjelu za financije

58:17⧉ nisu, na kraju krajeva, netko od koga možete dobiti informacije o tome kako izgleda realna slika šibenskog proračuna. Ovaj proračun koji je objavljen za 2025. godinu u iznosu od 100 milijuna kuna, čini mi se da je on predizborni na neki način. Mi nismo realizirali. Puno eura. 100 milijuna eura, pardon. Čini mi se da je on na neki način, ono, lijepa želja. I mislim, bit će zanimljivo vidjeti koliko će na kraju 2025. godine. Pa dobro, ti proračuni strelovito rastu, a hajt to je. Okej, dobro, dolaze, dolaze neka sredstva iz ITU mehanizma, to znamo. Tako da oni sigurno jesu podigli na neki način očekivani proračun grada Šibenika, ali i dalje mislim da je puno toga tu. Popis lijepih želja, a to pokazuje, na kraju krajeva, i kontinuirano prebacivanje određenih projekata iz jednu u drugu proračunsku godinu bez realizacije. Dakle, to su stavke koje tu, eto. A što misliš, to mi je jedna od omiljenijih tema, što ti misliš o izdašnom financiranju, znači, grada, medijima? To je onako, mislim, prošle godine 280.000 eura stavka promidžba. Je li to, je li, smatraš li da to, znači, novinarstvo i mediji imaju određenu društvenu ulogu?

59:32⧉ Moje mišljenje je da ih to, da ih to stavlja u strašan sukob interesa. Kako ćeš ti sad kritički ili objektivno pisati o gradonačelniku Buriću, ako on u svakom trenutku može pipu zavrnuti? To je onda, ono, čista autocenzura, to jest samocenzura. Šta, šta misliš o tome? Je li bi to trebalo skresati na neke normalnije cifre ili šta s tim, ili ne dirati ili povećati? Ja definitivno, definitivno mislim da, da je to ogroman proračun za medije. Ono čega moramo isto tako biti svjesni je da su mediji izuzetno važni za informiranje građana, ali jednako tako mislim da u gradskoj upravi trenutno radi 6 ili 7 zaposlenika. E, znam, ima novinara koji pričaju, ja. Tako da mi nije jasno zbog čega, ovaj, toliku količinu novca dajemo, a da nismo natječaje programirali vrlo, vrlo specifično. Dakle, natječaj javni u kojem vi dajete novac medijima mi je sasvim okej, jer znate šta se dogodi ako ne dajete javni novac medijima? Oni zaključaju članke, pokušavajući preživjeti na tom tržištu, a onda zapravo se dogodi da ljudi zaista ostanu bez informacija koje su bitne.

1:00:44⧉ I mislim da se to već negdje i događa, kako su Jutarnji, Slobodna, Telegram, svi su sad zaključani i to su sve članci koje više ne možete čitati. Pa dobro, nisu baš svi. Nisu svi, ali, ali. Ali opet ima neki velik, veliki broj članaka jest. Veliki broj, ali onaj indeks koji je najčešći, oni su još uvijek. Indeks, indeks je još uvijek otključan, ali u svakom slučaju, čini mi se, barem ja to tako nekako primjećujem, da su se ljudi okrenuli nekakvim, ono, dubioznim i upitnim izvorima informacija. A netko bi mogao reći da su već i mediji dubiozni sami po sebi. Ima tu puno problema i slojeva. Meni je najveći problem s tim što, opet, kakve informacije dobijamo od njih ako su, ajmo reći, ono, ajde, ne korumpirani, nego, joj, sad se sjeti riječi, u problemu su zato. Sukob interesa. Sukob interesa, tako je. Čisti sukob interesa. Znači, ono, šta točno dobivamo od njih? Je li dobivamo prave informacije? Hoće li sad nekakav gradski medij pisati o nekom problemu, ne znam, ako nešto i otkriju ili će mučati od Boga da to, tako da. Ali to ti je pitanje, znaš, kulture. To je na neki način pitanje kulture, jer ista stvar se može, na primjer, reći za organizacije civilnog društva. Grad daje.

1:01:55⧉ Pa definitivno, to je isto. Grad daje na javnom natječaju novac organizacijama civilnoga društva, neke od njih se bave političkim ili građanskim aktivizmom ili političkim radom i tako dalje. Pa je onda pitanje, je li, koliko će biti kritični prema svojim donatorima, znajući da će im u bilo kojem trenutku ta, taj novac moći presušiti. Ali dobro, ali, ali ipak, ipak je drukčije ako ovi ipak neka udruga nije primarno izvještavati, nego imati neke aktivnosti, bile sportske, bile umjetne, bile ovakve. Tu, tu ni ne očekuje se od njih da budu kritični ili da barem objektivno. Ma znaju udruge biti jako kritične. Možda ne u Šibeniku, ali. Ma nema veze, okej, ali sad neka udruga koja se bavi, ne znam ni ja čim, šta će oni sad komentirati gradsku vlast, koga briga, ali dok medijima je to prvenstveno. I onda, u principu, ono što ja vidim, kakva je sad scena medijska, ono, ha, više-manje hvalospjevi, ono, tipa na Šibenik.hr izađe, evo, sad smo napravili to i to, dobiješ copy-paste članka i šta je, su za to plaćeni da su, da su Ctrl+C, Ctrl+V, ono, mislim. Oni vrlo često objavljuju priopćenja bilo koga, tko god pošalje priopćenje, de facto ima priliku da mu bude objavljeno, tako da ja tu ne vidim neku, neki veliki problem.

1:03:06⧉ Ono, ono u čemu vidim veliki problem je da ta nekakva, ja bih rekla, hiperinflacija članaka koji nisu pregledani ili nemaju nikakav kritički aspekt. Da. Mada to nije samo problem grada Šibenika, znaš, to nam je problem nekako i novinarstva na razini čitave, čitave države. Fale mi oni novinari koji dođu na press konferenciju, nešto pogledaju, poslušaju ili pogledaju i onda postave 3, 4 vrlo škakljiva pitanja, je li. Toga mi nedostaje, ali mislim da je, da to nije samo nužno vezano uz financiranje medija, mada opet kažem, taj novac koji mi trenutno izdvajamo za medije, uzevši u obzir da imamo 6, 7 zaposlenika u gradskoj upravi koji jesu novinari i koji bi to de facto trebali moći odrađivati. Da, oni bi trebali zapravo i razvijati i pisati i dobivati publiku, ali ne znam je li se to, je li se to događa. I to je naglašen problem, ali nije samo, opet kažem, nije samo lociran na Šibenik. Ja mislim da medijima treba dati javni, javna sredstva, ali ne na ovaj način. To moraju biti puno bolje programirani natječaji i ne bi smjeli imati veze sa objavljivanjem nekakvih članaka koji govore isključivo u prilog

1:04:19⧉ rada gradske uprave. Postoji velika razlika između novinarskog rada i nekakvih javnih priopćenja ili priopćenja za javnost. Znamo šta su javna priopćenja, priopćenja za javnost, to je komunikacija nekih, ono, izuzetno važnih informacija. Nema struje na meterizama, neće, zbog radova ne radi vodovod 3 dana i slično, je li. Da, da, u tom smislu, da, da. Novinarski rad bi trebao biti financiran javnim novcem jer naprosto trenutno je situacija takva da drugačije ne ide, ako želimo i dalje imati neku kvalitetu informacija. Ali s druge strane, to nisu teme šta je grad Šibenik napravio, zato postoji stranica grada Šibenika, zato postoji Facebook i drugi profili društvenih mreža grada Šibenika. Imaju oni to sve i TikTokove i ne znam što. TikTokove i tako dalje, a javna i priopćenja koja, naravno, urednik mora biti u nekom trenutku u moći da kaže ovo ide, ovo ne ide. Da, da.

1:05:19⧉ Ovaj, još jedna ovako tema što sam te mislio pitati, šta ti misliš o kamerama, famoznim? Kako, kako ti gledaš na to? Jer to je onako, meni je tu, tu su miješani osjećaji, još kad je to bilo krenulo. Meni se više nije svidjelo, znači, obećavalo se, što se u dobroj mjeri i dogodilo, da će uvesti red u promet, tipa, ne znam, tamo kod kazališta, ono, ono je bio kaos, znači, autobus ne može stati, ovo, ono, to je sad čisto. Međutim, opet, jako se puno tih kamera stavilo i sad je sve živo pod nadzorom i to, šta, šta ti misliš o tome? Da li si za zakažnjavanje ovih prometnih prekršaja, to parkiranja, ili bi vi to ukinuli ili šta bi s tim napravili? Mene izuzetno zanima koliko smo mi zapravo uložili u kamere, a koliko ćemo dugoročno zaista dobiti. Dakle, situacije problematične u gradu su bile, ovo što ti kažeš, ispred dana i noći, kod pekare. I hrpa nogostupa zakrčenih, temper na vidicima i to, to je isto sad. Nogostupi i tako dalje. I to, to je isto sad dosta. I pijaca, ja bih rekla da je pijaca isto bila jedna od kritičnih. Ajme, aha, ono gdje stanu na sred trake, je, to je genijalno. To je bilo sad isto. Ali to se još uvijek događa, ja, ja. To se i dalje događa, da.

1:06:30⧉ Ljudi očito vole plaćati kazne, ne znam šta bih drugo rekla. Isto mislim da je na neki način potrošeno puno više novca nego što mi realno možemo dobiti. Vidjeli smo da je nakon toga, nakon uvođenja kamera, bilo par situacija nekakvog vandalizma i nečega gdje kamere praktički nisu mogle pomoći, jer ne znam, one nadgledaju isključivo promet u mirovanju ili. Pa nije samo, hrpa ih je posvuda, ne, nije samo. Hrpa ih je posvuda, ali vidjeli smo da u nekoliko situacija nekakvih vandalizama nisu baš pomogli. Imali su kapuljaču i. Imali su kapuljaču i to je to. I gotovo, kamere nemoćne. Da, ali ono šta jesu napravile, to je, mislim, čak i ono, pretjerano kažnjavanje, pretjerana represija prema ljudima, za koje opet ponavljam, okej, ako ste vi neki, netko tko ima zaista viška novca, pa želite negdje stajati, a znate da to nije propisno, pa plati, mislim. Neki porez dođe u principu. Okej, ali s druge strane, samo na početku kad su uopće uvedene kamere, mislim da to nije dovoljno dobro iskomunicirano sa javnosti. I mislim da je puno ljudi platilo prevelik broj kazni dok nisu osvijestili uopće šta

1:07:44⧉ se događa. U njihovu obranu, u njihovu obranu jesu to komunicirali, samo onako, ja sam onako i s prijateljima pričao, onako i na stranici stavljao, ali neko, nitko nije doživljavao, mislim da to nitko nije shvaćao baš ozbiljno da će stvarno. Pretjerano ozbiljno. Ali ono što je u kritiku, po meni je potpuno neprihvatljivo da su sad nekome, prvo kao što si sad rekla, trebalo je 6 mjeseci da prve kazne uopće dođu. Pa to, mislim. Koji je vama vrag? I onda, i onda su im došli ljudima po 30 komada. Da. Pa mislim, okej, naplati jednu. I onda će, ono, ljudi shvatiti, okej, nema više šale, ne smije se parkirati na autobusnom ugibalištu i bok. A ne sad da ih dobiva svaki dan po jednu. I ono, i onda su to ljudi i na, to su gonili i na sud, imali su nekog, nekog i uspjeha, ali većini se to ne da, mislim, sad. Pa većina će platiti. Većina će platiti, pomirit će se sa tom sudbinom. Ja sam osobno, odnosno moja obitelj, nisu to bile moje kazne, nego od mog partnera, dobili smo dvije. Na početku samome, kad je to tek krenulo, platili smo ih, naravno, nije nam palo na pamet uopće radi dvije kazne se sporiti, i nakon toga više nismo, nismo dobivali kazne. Shvatili smo vrlo brzo da ako želiš ostaviti dijete u Partizana na treningu,

1:08:57⧉ ne možeš više ići glavnom cestom i stati negdje tamo kod Tomija da on brzinski izađe iz auta, jer to više ne postoji, nego moraš ići kroz Varoš. Čekaj, kako ne možeš, ne može i minutu, možeš kao. A minutu, djeca i minuta, to je. Pa dobro, ja, ha, imam i ja djecu, uspijevao sam, može se čak i izvaditi kolica i svašta. Bile su, bile su šale. Ali ono, ajmo, ajmo, bile su šale na Facebooku, sad kad svi počnemo izbacivati djecu iz auta, znaš, ono, kao. Ne znam, mislim da su tu najviše stradali umirovljenici, opet, koji zbilja ne mogu ili nisu dovoljno pokretni da bi mogli u jednu minutu ući u automobil, pa onda prebacujete taj trošak ili na njih ili na članove njihove obitelji. Za osobe s invaliditetom da ne govorim.

1:09:44⧉ Mislim, mi moramo shvatiti da mi nismo grad u kojem vi imate super nekakve ceste i puno mogućnosti za zaustavljanje da bi to bilo nekako logično, pa onda stavite kameru i nikoga nije briga jer se imate gdje zaustaviti, postoji odvojen prostor za to u gradu, postoji odvojen prostor za dostave, postoji. A dobro, ali opet, s druge strane, ne može se reći da nisu gradili parkiralište, izdubili su 13 metara poljane u živu onu stijenu. Da. Tako da, a da, to je problem je mediteranskih gradova. To je problem mediteranskih gradova. I ja mislim. Kad su gradovi nastajali, nije bilo automobila i to je točka. Zato su u Americi, oni noviji gradovi su, ima brate za proći autom, ali ono, naprosto su, nastali su u nekoj drugoj eri, kad je, kad se više mislilo na to, to jest, postojalo je i eto ti to, to je to. Mislim da je to, ovaj, zbilja starijim ljudima, umirovljenicima i osobama s invaliditetom puno veći problem nego nama. Mi ćemo se snaći, mi ćemo proći kroz Varoš, mi ćemo se zaustaviti u nekoj pokrajnjojuličici gdje kamere nema i tako dalje. Mislim, ljudi su snalažljivi. I je, ovo što si ti rekla na početku, one jesu uvele reda u promet, to se vidi svakodnevno i to je pozitivna stvar. Ja samo pitam pod koju cijenu, koliko smo uložili u te kamere, koliko će nas koštati održavanje

1:10:58⧉ tih kamera. A i stalno stavljaju nove, ja mislim, ja ih vidim na mjestima gdje ih nije bilo. I stalno stavljaju nove. Razumijem i one ljude koji se ne osjećaju, ono, nešto pretjerano ugodno da ih se snima 24 sata dnevno na javnoj površini, meni osobno ne smeta, ali razumijem da, da to nije nekako. Zapravo, to je, to je smiješno, većina nekakvih privatnih prostora, tipa banke, čak i kafići, dućani, već je sve bilo pod kamerama. Zapravo, malo je ironično i paradoksalno je da, da su zapravo javni prostori gdje si imao najviše privatnosti na neki način. Točno, točno. Tako da, to je bilo, na neki način je bilo pitanje vremena kad će se sjetiti, ajmo, ajmo sve sad pokriti kamerama. Da, to je stvarno, malo je dvosjekli mač i hoće li se to nekako zloupotrebljavati. Možda ne nužno ovi sad, ali šta znam, šta će biti za 20 godina, kad se ne bude moglo. Opet se vraćamo na to pitanje povjerenja. Da, da, da. Tko to gleda? Da, kakvi softveri, kakvi, ne znam, tipa ono političkog protivnika, aha, tu je sad, ne znam, s ljubavnicom ili ne znam ni ja šta, pa mu se to, mislim, ne, ne znam šta, taj dio mene, na primjer, osobno muči. Hoće li netko kasnije, kad ovih više, ono, ne budu na vlasti. Nekome pasti ideja na pamet da iskoristi taj sustav.

1:12:11⧉ Neka druga generacija ljudi, skroz neko drugo, ne znam, onako. Mislim, mi očigledno idemo, kao svijet, idemo prema sve većoj kontroli, kao država idemo očigledno prema sve većoj kontroli, sve smo užasno, želimo imati što više zakona u kojima je sve živo propisano, što više toga sa tisuću različitih kazni. Ne znam koliko uspijevamo u tome, da budem iskrena. Je, to ima ono, kako se zove, mene to isto muči što samo se zakoni novi donose, regule se nove donose, ali ja ne vidim onaj dio kad se ono staro i nepotrebno miče, nego se samo, mislim, baš samo, ovaj, nedavno sam bio u pekari i vidim, ovaj, vidim cijeli zid izlijepljen, samo čitam šta je to, a, pa ne znam, za, za prigovor potrošača, pa za ovo, pa za ono, pa nekakav pečat za nešto, pa, pa čak i neke COVID gluposti stoje, pa ovo, pa znači ono cijeli zid je izlijepljen. Ja sad vjerujem da to sve treba imati, možda im je čak i uletjela inspekcija, aha, gdje ti je ovo, gdje ti je ono, okej, onda su ljudi, okej, ajde, nalijepit ćemo te gluposti, ali to sad izgleda nakaradno, to je potpuno, znači ono, samo se donose nove stvari bez da se staro i to,

1:13:23⧉ to je po meni znak isto onako bolesnog društva, to jest, još stara izreka, onako, samo gledaš kako društvo propada gdje ima sve više, sve luđe i bezveznije zakone i veći broj svega. I ljude koji ih ne provode, na kraju krajeva. Mislim, mi smo društvo u kojem ti možeš izgraditi ilegalno kuću ili, ono, nadstrešnicu na rivi na Pomorskom dobru i onda nemaš inspektore koji će doći, zapečatiti to, srušiti, na kraju krajeva, bagerom i naplatiti ogromnu kaznu, a s druge strane ode nas gnjaviš radi jednominutnog ili jedno i pol minutnog zaustavljanja negdje po gradu. Mislim, čini mi se da je to jedan veliki disbalans u onome šta bi realno trebali kažnjavati i šta bi trebalo na neki način postati kultura življenja, ono, da nam je potpuno neprihvatljivo i nezamislivo da netko može na Pomorskom dobru učiniti nekakvu štetu ili sagraditi ilegalno kuću negdje ogromnu, predimenzioniranu, koja se ne uklapa uopće u vizuru takvog mjesta, a tih primjera smo naj, najviše se nagledali praktički. I ti ljudi su de facto prošli bez posljedica, u nekom trenutku smo rekli, aha, vas ima previše, pa ne možemo to sve srušiti, okej, ajmo mi to sve legalizirati.

1:14:34⧉ Da, da, da. A ovdje imaš kamere koje snimaju praktički svaki tvoj sitni prometni prekršaj. Prije je to radilo 5, 6, 7, 10 komunalnih redara, nešto malo prometnih policajaca, dobio bi kaznu svaki deseti, okej, očito nije bilo dovoljno učinkovito, imali smo gužve, ali ti sad revno svaki prometni prekršaj sitniji sankcioniraš, ali i dalje imaš slona u sobi. Da, da.

1:15:01⧉ I bio je problem, koliko ja shvaćam, s redarima koji su ulazili u konflikte sa ti tamo nekom badžiji, ono, o, ja ovdje cijeli život parkiram na nogostupu, šta ti meni sad pišeš kaznu, i onda su, u principu su, što je na neki način i jedno tehnološko rješenje jednog tako bazičnog problema, da ovaj ne dobije šak u glavu, i mislim, naravno da se čovjeka ne ozlijedi. Šta je okej. I bilo je takvih, takvih situacija je bilo, i onda su, u principu se, maknuo se taj aspekt da je čovjek tamo na licu mjesta, nego tebe neka bezlična kamera snimi i sustav, šta ćeš ti sad ići, tući grad Šibenik, koga ćeš ići tući, tu si sad. Koga ćeš tamo, tamo više ne možeš, ne. E, to, to, tu si sada, ovaj, ne može. I okej, to je super, mislim, ljudi zaista na poslu, na radnome mjestu, pogotovo sa tim nekim plaćama komunalnih redara koje nisu nešto pretjerano visoke. Ma da, ma to je. Ne bi trebali doživljavati takve stvari na radnome mjestu i to je kao tehnološko rješenje, ono, super u tu svrhu, ali opet kažem, mislim da imamo problema s prioritetima, mislim da nismo dobro posložili prioritete, toga, s čime se bavimo, šta radimo, u štaulažemo i šta nam je zapravo bitno. To mi se čini kao najveći problem trenutno. E, sad sam se sjetio da na početku nisam spomenuo da ti zapravo nisi SDP, nego u Možemo,

1:16:13⧉ pa me, pa bih te zapravo volio pitati kakva je percepcija Možemo, Možemo u Šibeniku, jel imate šta članstva, jel imate prepoznatost, kako to izgleda. Znam, oni su u Zagrebu jaki, mislim, tamo su i na vlasti i to, ali, i koliko imate mandata u Saboru, nisam siguran na pamet. Osam, čini mi se. Aha. Jeli, mislim, kako u Šibeniku stojite? U Šibeniku stojimo zapravo sve bolje, evo, tri izborna ciklusa smo odradili, parlamentarne, predsjedničke i sad radimo lokalne.

1:16:47⧉ Stalno nam se javljaju novi ljudi, šta je zapravo super. Imamo nekakav centralizirani obrazac preko zagrebačke stranice gdje se ljudi mogu sami javiti i priključiti, i imamo stalno nekih novih upita, razgovaramo sa svim tim ljudima i polako rastejemo. Ja ne mislim da je to priča koja će doći preko noći, niti treba. Na kraju krajeva, sam Možemo na razini Republike Hrvatske je građen organski, polako, ide se s pričom iz početka. Mi čak imamo vrlo, ja bih rekla, čak i rigorozne uvjete, dakle ne možeš postati član stranke ukoliko nemaš barem pola godine angažmana u nekim aktivnostima stranke, bilo da su to štandovi, bilo da je to sudjelovanje u nekakvim javnim tribinama koje organiziramo ili nekakav konkretan rad. A kako ćeš imati angažman ako nisi u stranci? Javiš se i prvo onda kao volonter. A okej, prije, prije, okej, okej. Prije primanja u članstvo moraš odraditi svojih šest mjeseci probnog rada. Da, da, da, kužim. I mislim da je to dobro i ono šta bih ja istakla, šta mislim da je bitno i za šibensku priču, je način na koji organski razvijaju političnost, ja bih rekla,

1:18:01⧉ i angažman ljudi u malim sredinama, u malim mjesnim odborima, vijećima gradskih četvrti. Dakle, mi smo stranka koja na neki način želi okupljati ljude i zajedno s ljudima, ono, provoditi nekakve projekte koji idu odozdo, koji idu od samih, samih ljudi, i mislim da smo u tome uspješni. U Šibeniku je to nešto šta se tek ima dogoditi na budućim izborima za mjesne odbore i vijeća gradskih četvrti i tako dalje. I mislim da tu onda tek počinje prava priča sa Možemo u Šibeniku. Što se tiče percepcije javnosti, pa oprečne, oprečne dojmove dobivamo. Uglavnom od mlađih ljudi dobivamo, ono, dobre dojmove, pohvale nekakve, želje za sudjelovanjem, na kraju krajeva. Ova starija populacija zna nekad biti kritična prema nama, a ja bih rekla da populacija koja je možda bliže desnici zna biti otvoreno, ono, konfliktna. Konfliktna. Konfliktna. Kako je uopće došlo do suradnje Možemo i SDP, jer koliko shvaćam, u Zagrebu ste prilični

1:19:12⧉ neprijatelji, Bernardić Tomaševića napada nekakve, čak nekakve prijave o toj. Pa zajedno idemo u Zagrebu na lokalne izbore. Ma jel idete? Ma da, zajedno. A to nešto, pa zar nije, zar nije Bernardić. Ali zajedno idemo na lokalne izbore u Zagrebu, u Zagrebu i u većini zapravo gradova i mjesta u Hrvatskoj, ono, mi se nismo uspjeli dogovoriti oko koalicije za parlamentarne izbore. I nakon toga je bila procjena da u principu, bilo je praktički bjelodano da odvojeno nećemo puno toga napraviti, da je to na neki način onda raspršivanje glasova koje ne vodi, ne vodi daleko. Tako da na ovim lokalnim izborima mi u većini, ne svugdje, ali u većini mjesta i županija zapravo idemo u koaliciji. I Split i Dubrovnik i Šibenik, Rijeka i Pula ne, tamo imamo dosta jake, onaj, osobne organizacije i ide se odvojeno. Zagreb, mislim, zaista na puno lokacija se ide, ide u koaliciji. I mislimo da je to dobro jer na neki način, okej, mi nismo stranke koje imamo različite stavove oko nekih pitanja i to je vrlo jasno komunicirano

1:20:27⧉ u javnosti, ali s druge strane, SDP je na neki način ipak naš najprirodniji partner. Oko puno toga se slažemo i oko puno tema ipak imamo zajedničkih dodirnih točaka. A što je ono bilo sa, sa Kekinom, šta se, sa Milom, to, to je nešto se smirilo sad trenutno, ovaj. Ne znam šta bih uopće rekla o tome. Mislim, ja nemam informacije iz prve ruke, nije baš sad da se ja s njim čujem na telefon. Normalno, da. Ali zaista mislim da je Zekanović najbolje rekao sve o tome. Kad je u Saboru govorio o tome da, kao, mi smo uhitili Milu Kekina ili vi tražite od nas da ga uhitimo za tjedan dana, ne znam sad koja je točno formulacija bila, mislim, tko je Hrvoje Zekanović i koga on uhićuje. Dobro, mislim, očito je bio spektakl sa uhićivanjem, ne znam, u 6 ujutro zbog nekakvih navodnih malverzacija u Istri u Bujama prije ne znam ni ja koliko godina, ali. I još je ono isplivalo, ono, za ovo za umjetnike, ono, šta se plaća, ajde, ovaj. E, tu se otvorila ista ova rasprava o medijima koju si ti maloprije pitao, to je ista, ista priča.

1:21:39⧉ Je, mislim, jel stvarno. Treba li plaćati umjetnike ili ne treba? Da, da, mislim, to, imam dojam da je duh toga više za nekakve ljude koji nisu frontmen Hladnog piva nego. Tako je, ali to netko treba, ali to netko treba staviti u neki pravilnik ili negdje, znaš. Je, je, ja vjerujem da nije protuzakonito to, ali isto ja, apsurdno je totalno jer ima, nije on jedini, kako se tako, turbo uspješni, mislim da je Goran Bare, ne znam, ima ih, ono. Znam to, na stranici mi je bilo često, a, je li i Thompson isto ima, e pa ja kažem, nema. Nema. Mislim, nema šta čovjek, nema ni Severina, ne. Da. Mislim, Lidija Bačić isto, hrpa ih i nema, tako da je to ovako interesantno. U Zagrebu je kampanja doslovno brutalna, mi smo ovdje u Šibeniku, ono, kamilica za ono šta se gore radi. Mislim, to je kampanja koja se praktički vodi ovaj put preko kaznenih prijava, šta je meni potpuno suludo, jer ti koristiš, zaista koristiš tijela kaznenog progona da bi zastrašio političke protivnike. Ja se pitam u kojoj smo mi godini, u kojoj smo mi stoljeću, jel šta se događa, šta, šta se dogodilo sa demokracijom.

1:22:46⧉ Tako da. Dobro, ovdje, kod nas je sve čudno, tamo se, ono. Da. Ispod političarskih ovih profila se druškaju svi, onako, nekakvi ljuti protivnici, tamo, ono, se, ono, high five-aju sa, onako, stvarno su imali upitnici na glavama, okej, ne morate biti na nože, apsolutno. Tako je. Ali onako, opet ste nekako i previše friendly, ono, bar ja to gledam iz svoje pozicije, onako, ono, čovječe, jel ima smisla sad zaglasati tu takvu neku. Mislim, bar u predizbornoj kampanji očekuješ neku konfrontaciju. Tako je, tako je, ono, ja bih radije da ispod, ne znam, Miletinog zida, radije da nekakve kritike idu, ne, niste ovo dobro, mogli ste ovako, ne znam, nešto, a ne, ono, joj, kako ste super, mislim, svašta. Moraš početi pratiti zagrebačku kampanju, tamo ti je čisti rat. A već i ovdje previše pratim lokalno, ne mogu. Ne možeš dalje. Sve obveze i podcast i obitelj, ovo, to, to bi malo bilo too much ipak. Ma vjerujem. Evo, vidiš da sam i ovo krivo, ne znam, mislio sam da je, ja sam nekako shvatio da je, netko mi je rekao da, da Bernardić ide. Ne, SDP ide. Ili isto za ne ide za gradonačelnika ili.

1:23:47⧉ Tomašević je gradonačelnik ispred SDP-a i Možemo, a Bernardić ima svoju kandidaturu. A šta, nije on sa SDP-om? Ne, on ima svoju, Bernardić. A, okej, okej. Eto, onda sam neinformiran, žao mi je. Ma sve pet. Ne pratim ni ja tu zagrebačku scenu puno, osim kad u svim nacionalnim medijima izađe da je netko nekoga kazneno prijavio, jer je to sad valjda jedino šta zadnjih mjesec dana možemo pročitati. Ništa, Majo, mislim da smo pokrili sve, ovaj, ništa, želim vam puno sreće, mislim, to, to u principu svima kažem, ovaj, nadam se da smo gledateljima malo pojasnili neke stavove i onako o čemu, jer, ne znam, dosta si, ne mislim to ružno reći, na neki način nepoznata, pa evo, to, htio sam malo baš ovako da popričamo. Uživo. Eto, jel imaš još šta za kraj reći, gdje te se može pratiti, Facebook ili imaš društvene mreže, koja je situacija? Pa imam svoj osobni profil koji je javan, tako da svi koji žele ga mogu, onaj, pratiti.

1:24:50⧉ Ovo ostalo se prati preko SDP-ovih stranica, stranica Tonči Arestovića, imamo sad i web stranicu gdje se može pogledati cjelokupni program. U četvrtak ga predstavljamo, tako da vjerujem da, da informacija ima za one koje zanima. Dobro, ništa, hvala svima na, na gledanju, do iduće epizode, pozdrav.