Marin Koudela o bojkotu, spalionici smeća, novom zakonu za zgrade i politici

0:08⧉ Pozdrav svima, dobrodošli u "Drugu stranu medalje". S nama je danas gospodin Marin Koudela. Dobar dan. Zahvaljujem se na pozivu. Jesi li ja to dobro izgovorio, je li "Koudela" ili je nešto drukčije— Koudela je, malo naglasak je— Aha, malo. Ali sva su slova na mjestu. Dobro, ipak sam krivo, dobro je, dobro je. Ne bi bilo dobro da je odmah iz prve sve okej. Ovaj, ti si mi jako zanimljiv za pričati ćemo o HSLS-u i tvom političkom angažmanu. Ti si, znači, u 90-ima bio u HDZ-u i to, onako, malo ćemo i o tome proći. Ali si i vlasnik, je li tako, kompanije— Vlasnik i direktor. Molim? Vlasnik i direktor. Aha. Kompanije koja, ono, upravitelj zgrada, znači skupljanje pričuve, održavanje svega toga. I sad je od 01.01. stupio ovaj zakon na snagu, koji je dosta promjena donio. Je li mi možeš malo, ovako, gledateljima opisati što je? Mislim da bi to mogla biti dosta zanimljiva tema svima. Pa, ta je tema i više nego zanimljiva, jer kad kroz medije malo pratite, uvijek se proteže jedna te ista tema: neće se moći stavljati klima uređaji. Da, da, uhvatili su toga, to je najmanje— I kad god otvorim onaj neki portal ili novinu,

1:19⧉ tiskovinu, bilo što, kažu: neće se moći stavljati to, neće se moći iznajmljivati apartmani. Ovo je prvi zakon, u biti, to je novi zakon. Do sada nije uopće postojao Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, koji je bio vođen kroz Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. S ovim se zakonom baš temeljito piše o svemu što će biti u upravljanju zgradama, nameću se i upraviteljima i predstavnicima suvlasnika i samim suvlasnicima obveze u održavanju i upravljanju njihovih zgrada. Jedna od najbitnijih stvari je to što će zgrade postati pravni subjekt. Dobit će svoj OIB, pa će se lakše i moći kontrolirati, pa i samo poslovanje zgrada, pa i samih upravitelja. Naravno, ja pozdravljam, na primjer, kao jednu odličnu stvar u svemu tome što su dovedene sankcije. Nekome se možda sviđa ne, ali sankcije prema nama upraviteljima ako ne izvršavamo svoje obveze, ali također i ako netko krši kućni red, ako se nešto ne pridržava. Naravno, ne mogu sad naširoko o tome pričati, ima to dosta toga, ali će se morati. Prvo vam je sada pričuva određena koliko je minimalna. to je, to je nešto još iz 90-ih, je li nekakva minimalna, pa više nema— Tako je, pričuva se. Nažalost, veliki broj zgrada još uvijek imamo priču iz 97.

2:33⧉ godine, kad je prvi put uvedeno upravljanje zgradama. Netko bi htio pridignuti, netko da, neku... jednostavno su čekali. Sada je država propisala da 0,54% etalonske vrijednosti je minimalna pričuva. Nju propisuje ministar graditeljstva. Ona je sada takva da je, na primjer, minimalna pričuva 0,36 eura, odnosno 36 centi po metru kvadratnom. Ali ostaju obaveze suvlasnicima da svake godine naprave godišnji ili višegodišnji plan održavanja. Koji će regulirati, u biti, a oni će time morati regulirati kolika je visina pričuve. Ona može biti veća, ona ne može biti manja od te. A ukoliko ne donesu plan i program održavanja zgradom, onda se naplaćuje peterostruka od ove minimalne. Tako da se na neki način htjelo potaknuti suvlasnike da više sudjeluju u održavanju svojom zgradom, po boljšicama, da poboljšavaju kvalitetu svoga života u zgradama, ali i da se zadržava vrijednost same nekretnine. I često, često vidim da ljudi to, netko tu samu koncept pričuve, smatraju kao pljačkom, ono, o, što sad tu, ne znam, biro stan ili ne znam ni ja tko mi diže. Ali mislim, ti objekti su ogromni, to je nekako, znači, to ide u zajedničku kasu i

3:48⧉ tu se ima što održavati, od fasade do liftova do svega. Tako da, ja se čak, evo, ja sam možda tu sad čudan, ali ja se na neki način veselim što će biti veća, ovaj, znači, obavezna pričuva, zato što će biti onda više novca za održavanje moje vlastite nekretnine, jer živim u zgradi. I to je, mislim, to je, ja mislim, ipak dobra stvar, jer često su jako niske i onda to, posebno ako zgrada ima lift, to se održava se lift i praktički ništa drugo. Pa da, i onda kažu, kažu upravitelji, kažu: nemate novaca, sve vam je"pojeo lift", pod navodnike. Da. Pazite, ja sam se prije 20 godina uhvatio ovog posla i tvrtka Stambeno komunalno 20 godina već djeluje i mogu vam reći, nema što nisam prošao po zgradama, stvarno, i to, ali sve više ljudi stvarno i shvaćaju da moraju, onaj, ulagati. Mi imamo godišnje, sigurno, 2 do 3 rekonstrukcije novih dizala, ugrađivanja novih dizala, jer su svjesni ljudi i zbog sigurnosti, pa i da i lipše izgleda, na kraju krajeva. Onako, nakon ako je lift star 40 godina, a vi ga ne pravite rekonstrukciju, on vam sam, u biti, servisima i onim popravcima pojede onu, onu pričuvu. Kad vi njega jedanput renovirate, kad ga pravo napravite, on puno manje troši.

5:00⧉ Imate tu od hidroizolacija, krovišta, najzadnje, u biti, peturavanje, ono što mi kažemo i to, a u biti to svi vide. Puno njih ne vidi što je na krovu, to vidi onaj koji je ispod krova. Razumijete? Tako da, svaka zgrada je segment za sebe. Teško je govoriti, onaj, neka ima jedno dizalo, neka tri dizala, neka nema dizala, neka ima ravni krov, neki kosi. Na primjer, veliki su problemi na postarim jezgrama grada, gdje je, na primjer, i čak teško naći izvođače radova, koji kad je neki veći zahvat u staroj jezgri grada, jednostavno izbjegavaju izvođači, onaj, raditi, jer— A zašto? Nepristupačnost. Aha. Puno je teže izvršavati radove. Oni za neki posao, za isti takav, negdje jednostavno imaju pristup gradilištu, imaju sve. Sada je dosta toga i promijenjeno. Sad, na primjer, novim zakonom je predviđeno da, na primjer, jedinica lokalne samouprave bez naknade mora osigurati prostor oko objekta za skelu, za dovoženje materijala i sve. Dosta je, dosta je tu, onaj, novina. Čak je država propisala da će ona, kao država, na godišnjoj razini odvajati određena sredstva za ugradnje dizala za zgrade koje nemaju dizala, a imaju više od 5, 5 i više katova. To se poziva, također je država predvidjela da i jedinice lokalne samouprave u svojim proračunima tako

6:16⧉ nešto predvide. A za fasade, odnosno ovojnice zgrade, je to u obvezi će biti trećina država, trećina jedinica lokalne samouprave, trećina sami suvlasnici. Neće biti opravdanja za sve— To za energetsku obnovu, znači za sve? Za obnavljanje fasada. To čak ne onaj klasičan preko EU fondova i to, nego baš, onaj, da same, same zgrade— To znači da ovaj novi zakon donosi? Novi zakon donosi i to. Aha, dobro, to je važno. Tako da, kažem, svi su se uhvatili, oni od 2-3 segmenta, kažem, klime, apartmani, odnosno koji iznajmljuju— Ali moram da te pitam, kako će onda ljudi klimu staviti? To sigurno sviju zanima, kad ti rikne stara— Pa evo, ja sam nekoliko puta već pročitao zakon, a vjerujte mi, trebat će mi ga još tko zna koliko puta pročitati. Imaju upravitelji savjetovanja svoja na proljeće, pa se tu malo ta praksa, onaj, među nama probistri.

7:04⧉ Stavljeno je da ne smije biti prema ulici okrenuto. A što znači ulica? Tako. E, upravo to. Evo, na primjer, ja konkretno, mi imamo ured u zgradi gdje ima ulica ispred, ali ima parkiralište javno iza. E sad, da li može ići iza? To, to će se malo morati u hodu rješavati. Neće moći, onaj, preko noći ništa se tako. Da, da. Još samo bih se vratio na, na, na prokišnjavanje i to kako su, kako ljudi znaju tu biti netko nerazumni, sad, a što ima veze, susjedu na zadnjem katu prokišnjava, to jest, koga briga. Ali mislim, to ljudi moraju biti svjesni da, da se urušava se sve, malo po malo, ta voda nađe put, to ide niz vertikalu, niz, niz ovaj zid dolje. To treba sanirati čim prije. Onaj na prvom katu, onaj na prvom katu, ružno reći, njega ne bi, nije briga što je onome gore na vrhu, a ovome na vrhu nije briga ako se začepi kanalizacija, da prvo začepi onom, onome dolje. Ali u biti, onaj, nije. Ma ne mogu reći. Stvarno su građani, bar u Šibeniku pa i u okolici— mi upravljamo područjem cijele županije— pomalo je došlo. Je da to već na snazi, ovaj zakon, 26, 27 godina, ali došli su do toga da moraju, onaj, to i žele sami, u biti, na kraju krajeva.

8:15⧉ Imate tu puno novih zgrada. Netko je platio nemale novce za stan u kojem živi i on ne želi da mu on propada. Jer kad mi ljudima kažemo, ja to volim reći ono, čisto laički, da živite u kući od 90, 100 kvadrata, je li moguće da bi vi samo godišnje izdvajali nekih 250 ili 300 eura za svoju kuću obnavljanje? Koliko vas košta u ovom slučaju, u ovom slučaju za jedan, za jedan, za jedan stan? Ne, toliko ispadne za jedan stan od 100 kvadrata godišnje da bi se odvajalo nekih, oko nekih 200 eura. A u to uključeno i osiguranje i od požara, poplava, udara groma, nesreće prema trećim osobama, ne daj Bože da padne nekome nešto sa zgrade, prolaznik ili na auto, osiguranje zgrade to pokriva. Mi smo imali, ja sam u 20 godina imao 3 požara na, gdje su izgorjela kompletno 3 stana. Osiguranje je u cijelosti saniralo stan, dovelo do useljivosti, naravno bez namještaja i privatnih stvari osobe, ali onaj, građevinski dio, prozore, vrata, dolje parket i sve, to osiguranje pokriva iz pričuve. To puno ljudi ne zna. A kako je za, ovo što si spominjao, trećina jedinica lokalne samouprave, trećina država, i to, hoće biti nekakvi

9:26⧉ uvjeti za, za tu fasadu? Kako će se to moći napraviti? Morat će, propisat će se. To znači, sve, sve što ide. Mi sad čekamo, ova godina će biti u biti uvođenje, onaj, novih propisa. Ministar ima, onaj, ministarstvo ima, u biti, ministar rokove sada u prva 3 mjeseca donijeti i pravilnik o kućnom redu, koji će sada, kućni red neće biti samo prazno slovo na papiru, što mi kažemo, već će imati neke odredbe kojih će se morati pridržavati suvlasnici. Hoće biti kazne za nepridržavanje, bit će pisane opomene i sve. Kako, kako to? Sad će biti registri zgrada pri geodetskoj upravi, registri upravitelja, registri zgrada. I vi ćete u svakom trenutku vidjeti tko di što god živi, da ima opomenu, da nema opomenu. Ako mu ima 3 opomene, suvlasnici mu mogu izreći, onaj, kaznu. Također se uvodi za dio, ajmo reći, problematike u zgradama, dolazi u nadležnost jedinica lokalne samouprave. Komunalni redari će biti zaduženi za provođenje pojedinih odredbi iz novog zakona. A što to znači, tipa, netko štema u 2 popodne? Tako je, dolazi, to spada pod komunalno redarstvo. Komunalno redarstvo vidi da li se radi po zakonu, ne radi po zakonu i ispostavlja kazne.

10:39⧉ Kazne u tom slučaju idu jedinici lokalne samouprave. kome? Zašto? Takav je zakon, zašto? Vrlo jednostavno. A, a na primjer, za nepridržavanje kućnog reda ide u pričuvu. E, zajedničku pričuvu. Jer se, nešto sam na-načitao negdje, da, da se mijenja i za određene radove, da više nije, tipa, 100% stanara, treba neka. Tako, imate tu kvalificiranu većinu. Imate to, znači, nema više, više 100%. To znači, smanjeno je u jednom dijelu. Za većinu toga ostaje onih 51, odnosno 50 plus 1 kvadrat, od izbora upravitelja, predstavnika i sve ostalo. Ali za iznajmljivanje zajedničkih dijelova ili za raspolaganje zajedničkim dijelovima, tu je ta kvalificirana većina. To vam je, na primjer, i za slučaj iznajmljivanja apartmana, također je kvalificirana većina.

11:33⧉ Za hitne intervencije, što je nama malo apsurd, hitna intervencija, morate je napraviti, a mora 20% suvlasnika potpisati da su suglasni sa hitnom intervencijom. To je malo, to ćemo vidjeti kako će uopće u praksi, onaj, funkcionirati. Zato što vi hitnu intervenciju morate izvršiti u roku 3, 3 sata, odnosno pristupiti rješavanju ako vam uvjeti omogućavaju. A s druge strane, nakon toga, predstavnik suvlasnika mora skupiti 20% da su suglasni suvlasnici sa samom, onaj, hitnom intervencijom. Ali dobro, to ćemo vidjeti. Kad smo ovoliko čekali dugo zakon, možemo sad i još malo i sve te detalje. Da. Je li ima još nešto krucijalno što se mijenja ili si pokrio sve više-manje najvažnije? Jer to je onako, poveći je zakon. Pa ima. Evo, na primjer, vi imate sada da se dosta posla nametnulo samim predstavnicima suvlasnika. E, to sam čuo, da nekako, da predstavnici nisu bili sretni. Da će imati, onaj, dosta zadataka i što je zakonodavac predvidio, da najvjerojatnije će puno njih neće željeti biti, onaj, sami predstavnici. Suvlasnici će moći odabrati nekoga tko nije suvlasnik u zgradi, znači netko tko živi na području te jedinice lokalne samouprave gdje se nalazi zgrada.

12:47⧉ U tom slučaju im treba kvalificirana većina od 2/3 potpisa. Ako i onda ne mogu tako, ne mogu izabrati, upravitelj je dužan obavijestiti suvlasnike pisanim putem da u roku 60 dana izaberu, onaj, predstavnika. Ukoliko ne izaberu, onda će biti imenovan prinudni predstavnik od strane upravitelja, koji mora također imati prebivalište na području jedinice lokalne samouprave gdje se nalazi sama zgrada i morat će imati visoku stručnu spremu. Je li to onda mogu ovako iz, iz tvoje firme ili? Mislim, može sama firma biti? Ne može. Nije regulirano, nije navedeno ni da ne, ali nema to, tu nema smisla. Mislim, meni je ovo nekako, moje osobno mišljenje, na tragu neke profesionalizacije samih predstavnika. Jer kad se u gradu ispostavi da je netko dobar predstavnik, da se dobro brine oko neke, oko suvlasničke zajednice, onda će sami suvlasnici željeti da im netko bude, onaj. Pa da, to ima smisla. Netko tko je, tko ima mota za to i nekako. Tko će se posvetiti tome. Evo. I poznaje dosta možda ovih firmi, šta, šta rade, može dobru cijenu dobiti. Tako je, i kooperante izvođače radova i sve to. Tako je. Može se čak i živjeti onda od toga. Mislim, šta, ako iz, od svake zgrade, ovaj, skupi nešto, to, to je.

14:00⧉ Tako je. I što se još ovako, po tom iskustvu, koji su najčešći, ajmo reći, problemi zgrada i kako, kako bi rekao, jesu li prokišnjavanja najčešća? Uvijek je, uvijek je najveći, najveći su tu problemi, onaj, sa probojem vode sa krovišta, bilo ravno, bilo koso. Dosta se u zadnje vrijeme dolazi da odlazu kanalizacijske cijevi. To je jedan problem, pazite, to je kao jedan krvotok. Mislim, kao ljudi, imamo svoj organizam, slično je u zgradi, i to je s vremenom te željezne cijevi gizane su propadaju. E, i u mojoj zgradi smo imali to. I one propadaju. To je bio oveći. Tako je. I onda kad vi dođete i morate, onaj, nekome ištemat po stanu da bi promijenili to i zakrpali, ali jednostavno, to mora se. Mislim, to je vrijeme, evo, na Vidicima, Šubićevcu, koje smatramo novim zgradama, to je već po 40 godina. Je, vrijeme ide. Da, da, da. Tako je, tako je. I možda su u nekom određenom periodu je većina njih izgrađena i sad to lagano. Tako je. I onda, što vam se dešava? Suvlasnici kad preuređuju svoje, svoje stanove, kad, evo, sada kupi netko stan i sve, on će stvarno, on će preurediti kupaonicu, on će u, u nove instalacije staviti. Ali i dalje ona vertikala, ono što spada pod zajedničko, to ostaje, to ostaje problem.

15:15⧉ A ne možeš ni dirati kad je to sad kroz cijelu zgradu. E, ali evo, ja bi, ali ja bih sad, ima veze sa upravljanjem zgradama, možda ima i sa politikom, odnosno jedinicama lokalne samouprave. Mi smo jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj koji ne dozvoljava suvlasnicima ugradnju kontrolnih mjerila potrošnje vode. To je nešto što. Za vodu, za što? Tako je. To znači, još uvijek kod nas se obračunava voda po velikom broju zgrada, po ukućanima ili već kako se oni međusobno dogovore. Dok postoje tehnike ugradnje, onaj, mi imamo po manjim objektima po okolici Šibenika, kad je manji uvjetak pa je lakše, gdje se ugrade kontrolna mjerila na digitalno očitavanje, vodovod dobije svaki mjesec očitavanje vode. Je, znam da neke zgrade to imaju. Tako je. I svatko lipo odgovara za svoje, koliko je potrošio, toliko. Normalno, malo je možda tehnički problem, pošto su često dvije vertikale, jedno kupatila, jedno kuhinja. Naravno, to je malo onda skuplje, skuplje, skuplje, ali jednostavno je moguće to sve izvesti. Ali, ali to je bitno. Što nama je jedini naš vodovod, mislim, jedini, kažem, jedan od rijetkih vodovoda koji traži 100%. Dobro, oni imaju svoja obrazloženja. Nikad nije bio nijedan sastanak, možda upravitelja ili predstavnika suvlasnika sa vodovodom, da bi se na neki način izašlo ususret ljudima pa koji žele da ugrade, da ugrade takav.

16:27⧉ Da, možda bi to bilo onda da je njemu po potrošnji, a ostatak po prosjeku. Tako je, tako je, tako je. Jer to je, to je problematično. Na primjer, evo, čisto primjera radi, znam da kad, kotlić ti pušta. I to sad onako izgleda malo pušta. Ogromne količine. Ali to, to su pusti kubici koji odu, jer to 24/7, ovaj, curka stalno i to je ogroman problem. Zapravo, za, za cijelu zgradu može za, na, za ne trivijalne novce dignuti mjesečni račun. Pa, mi imamo slučaj gdje predstavnici koji su aktivni u zgradama od nas traže da se napravi pregled, na primjer, po stanovima vodokotlića i špina. I onda mi napravimo kao neki zapisnik i upozorimo te suvlasnike, onaj, da im to može i ponudimo im kao uslugu da ćemo im popraviti i zamijeniti, nevezano to, znači, sa pričuvu. Ali s time se smanji ukupno. Zamislite, netko ode, ne znam, ljeti 2 mjeseca na Jadru ili negdje van grada i ostavi vodokotlić lagano. Da, da, užas. Tu se jako. To su velike, velike su to količine. Velike. Da, da, da. Jer u biti u zgradi ne možete imati klasične gubitke osim takvih, zato što, ne daj Bože, da dođe do puknuća cijevi, to ćete vidjeti. Da. Znači, ona će se manifestirati negdje. To znači, to je jedino, evo, ako špina, vodokotlić i to. Možda je problem što ljudi nekako nisu ni svjesni koliko tu zapravo, šta to, malo par kapi, koga briga,

17:42⧉ ali tu. Ja sam, ja sam mjerio sebi. Besmislena količina vode. E, bude ogromna količina vode, pogotovo na nekoj zgradi koja je ogromna. Da, da, tipa ono, mislim, negdje sam čitao, kubici, kubici na, na jednom vodokotliću. Ne bi čovjek rekao, ali to bi valjda ono kroz cijeli mjesec naprosto se, naprosto se nakupi. I onda svađa tko je koliko. Da, da, da, to. Pa to bi bilo dobro da, da smanje onda, tipa, ili na 50% ili, ili da, da svatko može sebi ako hoće, pa. Pa će onda oni kojima budu, ne budu htjeli to ugraditi, pa kad vide da im ne paše, onda će razmisliti, onaj, kako će i što će. E, to su u Zagrebu, na primjer, za grijanje na toplanu su uveli isto te grijače, to jest mjerače. Kalijometre. Da, da, da. I onda onako dosta manje. I sad, i sad onda ljudi imaju i, kako bi rekao, i žele, tipa, idu na, na put, prije ono, koga briga, nek, nek, nek klapa. Dobro razmisle. E, onda sad netko pogasi i dobro je to. Tako je. Tako je, tako je. Ovaj, nego, vidim da si se u HSLS-u si se aktivirao, to i to relativno nedavno, što je bilo iznenađenje. Moram priznati, nisam, nisam prije za tebe znao i čuo, ali kako nekako pratim te političke prilike u

18:55⧉ gradu, pa sam, sam vidio i to HSLS. Kako baš, zašto baš HSLS? Ima neki razlog ili? Pa, onaj, pa ja sam se davno bavio politikom. Znači, ajmo reći, kad sam bio tinejdžer i kasnije na faksu, do neke svoje 25., 26. godine sam bio i aktivan u politici. Možda me stariji se sjećaju. Jesam, bio sam aktivni član HDZ-a, tajnik HDZ-a, član srećnog odbora HDZ-a. Ali to su, po mom mišljenju, bila neka vremena. Možda ja, možda kao mlađi sam tako živio i to je bilo meni onda okej. Ti si bio i dosta mlad zapravo. Tako je. Kao mlad sam se uključio, i kao mlad sam došao možda do neke funkcije koje i danas možda nisu još nikad ni ovdje lokalni HDZ-ovci imaju, danas nemaju, koje sam možda i onda imao.

19:48⧉ I onda sam 2002. godine, kada je Sanader, to je moje osobno mišljenje i to se pokazalo kasnije, prvu veliku pljačku napravio. To znači, u biti je ukrao izbore. I kad je ukrao izbore u HDZ-u, mi smo probali to i upravnim sudom riješiti, koji smo bili u to uključeni. Sam sam bio u izbornom povjerenstvu za predsjednika. Izbro je da je drugi kandidat pobijedio, ali jedan je gospodin tada ušao u salu i rekao: "Brojite, brojite vi, bit će onaj tko ja kaže." Mi smo izbrali jednoga, pročitan je drugi. Nakon toga su ta bila neka previranja, nije bilo ugodno tada biti tu. Ja sam izašao kao tajnik HDZ-a, gradske organizacije HDZ-a, na konferenciju i rekao da ja jednostavno ne mogu podržati vrh stranke koja se tako ponaša i da kad takvi ljudi, Ivo Sanader i ti ostali, dođu na čelo države, da ćemo imati policijsku i kriminalnu državu.

20:42⧉ Moj vijek u politici nije dugo. Ne, nije me nitko smijenio. Jednostavno sam podnio ostavku na sve funkcije i rekao: "Meni to jednostavno, ne vidim se u tome. Ne mogu zagovarati jednu politiku danas, a onda sutra, kao naši neki danas političari protiv nekoga, onda sutra skroz za toga." Makao sam se, otišao u privatništvo. Evo, 22 godine sam privatnik. Politika me uvijek zanimala. Ne mogu to reći. Pratio sam. I više si vjerojatno se pratio s tim. Pa pratim. Mislim, znate onu staru poslovicu: "Ako se nećeš baviti politikom, politika će se baviti s tobom." I to je tako. Ali sam, je, pratio sam tu.

21:20⧉ Jeste možda zvali natrag u nekom trenucima? Nisu, nisu. Nisu mi niti razmišljali o tome da bi ja možda bio mogao biti aktivan i tu. Ali kažem, opet, ne gledam to samo kao stranku, nego i ljude. Znači, ne možete vi sa svakim, ja bar ne mogu sa svakim funkcionirati. Naučio sam čak kao privatnik birati svoj tim, ljude oko sebe. Ja, oni se, moram se i ja njima svidjeti, ali leći, a moraju i oni meni, da bi to sve skupa funkcioniralo. I onda mi je prije godinu dana, možda malo više od godinu i pol dana, jedan prijatelj, on je županijski predsjednik HSLS-a, rekao: "Aj ti uključi se malo, pa ajde. Ti si bio prije u ovome." Ja kažem: "Nemoj, molim te, muka mi je, ovo, ono." Razumiješ? Ali bio je uporan. Bio je uporan. I onda sam u jednom trenutku, kad sam počeo se lomiti, razgovarao sam sa svojima bližima, ovako, pa ovako, prijateljima. Ono, sad neki kažu: "Ajde, dobro je, netko nije." A koja stranka? Ja kažem: "HSLS." Kako HSLS? Ono, evo, isto pitanje kao i vi. Zašto baš HSLS? Pa ja kažem, možda sam jednostavno shvatio da je to stranka gdje ja mogu sada, u ovom trenutku, prihvatiti i jednu stranu i drugu.

22:35⧉ S godinama sam naučio da ne mogu biti a priori protiv nečega. Znači, dosta je bliska politika nama poduzetnicima, privatnicima, gdje ja smatram da u Hrvatskoj bi malo više trebalo omogućiti privatnicima. To možemo kasnije i ući u tu materiju, pa i lokalne. Ne treba to u nacionalnu politiku, imaju u lokalnom, ovdje kod nas. Razgovarao sam sa gospodinom Hrebakom. Ja sam rekao: "Da li je moguće ako sam aktivan?" Mene jedino što zanima da nitko ne nameće. Znači, da, baviti se politikom, lokalnom, našom, surađivati s ljudima s kojima ja mislim da mogu surađivati, a ne da mi netko sutra dođe: "Slušaj, ti moraš biti s ovim ili ići ovako." Pogotovo što, eto, HSLS je na nacionalnoj razini u koaliciji s HDZ-om, a to ne znači da bi mi ovdje lokalno podržali to. Ne želim takvu politiku. On rekao: "Naravno," kaže. I ja u Bjelovaru nisam u koaliciji s njima. Kaže: "Ti imaš slobodu svog rada. S ljudima oko sebe osmisli kako to." I onda smo malo to. Ali interesantno je da moj ulazak ponovno u politiku se potrefio baš i sa, ispod stola, politikom ugradnje te spalionice.

23:50⧉ Znači, možda sam prvi u. Kako misliš? Pa zato što je prvo, taman kad sam ja, onaj, odlučio se aktivno uhvatiti te politike, sam počeo pratiti da se pravi ta spalionica. Da se to ne reklamira previše, ne govori puno o tome, ali da ispod stola se o tome radi. I onda sam malo, nisam, pošto ne volim govoriti o nečemu protiv, dok ne uđemo u tu materiju, rekao sam: "Ajmo, kao običan građanin, ne mogu puno tu napraviti, ali kroz možda neku političku platformu, nebitno sada, u ovom slučaju je to HSLS, mogu, jer imate mehanizme kao stranka, imate, onaj, mogućnost djelovanja i izaći u javnost i sve to skupa." To je možda bio onaj glavni okidač, onaj, toga. A onda kasnije se jedno na drugo nadograđivalo. Jesi bio na onoj konferenciji, to jest, kako to nazvati, sastanak u gradskoj vijećnici, kad je to bilo prije Božića, negdje. Jesam. Na što je to ličilo? Što je? To je u biti. To je u biti novinarski portal. Evo ovako. To je tako jedan naš lokalni portal i dvije novinarke u suradnji sa gradom Šibenikom i Bikarzom su napravili tribinu, javnu tribinu koja.

25:01⧉ E, tako je, tribina je bila. Tako, javna tribina koja je organizirana nakon tribine koju smo mi teškom mukom organizirali kao HSLS, jer nismo jednostavno mogli dobiti prostor u gradu Šibeniku, onaj, gdje bi mogli to napraviti. I onda smo nekako uspjeli u razvojnoj agenciji ABC u Ražinama. Nakon nje je organizirana ova. Mi smo doveli na našu tribinu baš stručnjaka koji govori o toj problematici, profesora Urušića koji se bavi toksinima i inače prati tu problematiku, koji ima čak program zbrinjavanja otpada da nije spaljivanje.

25:35⧉ Naravno, onda je portal i grad i Bikarac napravili, ajmo reći, još jednu tribinu gdje će oni sad njima, nama građanima i svima zainteresiranima objasniti. Ja sam tu došao, nije to baš bilo nešto da bi se moglo govoriti o velikim stručnjacima. Nisu bili stručnjaci, bio je, onaj, bili su predstavnici fonda, gradonačelnik i još neki iz Zelenih. Ja sam otvoreno pitao tada gradonačelnika: "Okej, u početku sam možda i bio skeptičan, može spalionica, ne može, zašto i kako." Kako je vrijeme prolazilo, sve više sam bio protivnik i danas sam baš a priori protivnik spalionice, jer kad vi pogledate sve papire, pa kad pogledate brojke, onda shvatite da to nešto nije u redu i da mi postajemo regionalni, regionalni centar za spaljivanje. A kad kažem regionalni, ne mislim samo na Šibenik, Zadar, Split, nego to je i Dubrovnik. Pa smo imali okrugli stol u Mostaru prije dva mjeseca koji su također rekli da je njima neisplativo, cijela Hercegovina neisplativo, imati spalionicu, što bi logika nalagala da će onda doći nama. I ja sam samo pitao gradonačelnika da li on stvarno, kad je rekao da će praviti prugu do poda, da

26:47⧉ to misli brodovima, odnosno vlakovima, brodovima u luku, a onda vlakom dovoziti, dovoziti otpad. Naravno, nisam odgovor taj dobio, jer ne znam zašto gradonačelnik izbjegava odgovore. Ja znam da ja nisam vijećnik, ali kao netko tko je došao na tribinu postavio pitanje. Pa da, mislim, kad su već organizirali i došli, onda je bilo lijepo odgovarati. Onda je onda tako. Ja znam da ne mogu ni meni, ne mogu biti, ni meni možda danas neće biti svako pitanje ugodno koje si postavio. Ni vijećnicima ne odgovaraju baš često. Tako je, u tome i je. E, pa to je, to je žalosno, na primjer, gdje se prema vijećnicima, nebitno jesu li oni ovakvi ili onakvi, ali on je vijećnik, on ima pravo na svoje pitanje. Ja kad sam bio vijećnik, znači, samo to želim kazati, podsjetiti, kad sam bio gradski vijećnik u opoziciji 2000., 2001., 2002., bio je gospodin Burić i bio je protiv spalionice koju je tada gradonačelnik Arnautović želio napraviti. Također je predlagao da se ide Beč gledati. Također je sve to bilo, ali na kraju, kad je stavio sve na papir, odustalo se od toga. Zašto se odustalo? Jednostavno, javnost nije bila za to i nije se, priča nije, nije zaživjela. A što se sad promijenilo? Čini mi se da isto javnost nije baš za. Javnost nije, ali vlast, vlast je.

27:58⧉ Pazite, ja kažem, neke stvari znamo koje ne možemo javno ni reći. Ne sviđa mi se to sa spalionicom, pogotovo puno ljudi ne zna. Na toj tribini je bilo rečeno, znači, vrlo je nekorektno od organizatora tribine, od strane medija, da nije preneseno sve što je na tribini rečeno. Preneseno je samo da su lijepo upoznati svi kako će to biti dobro. Nije rečeno da će se osnovati nova tvrtka za energetiku, jer zakon o energetici nalaže da se ne može Bikarac baviti energetikom, nego će se osnovati nova tvrtka. E sad, tko će biti vlasnik te nove tvrtke? Mislim, ima sto pitanja. Što sami građani od toga imaju? Ja sam otvoreno pitao gradonačelnika. Ja možda sumnjam, možda jednostavno nisam upućen, ali cijelo vrijeme se govorilo da je to novi sustav, da takav sustav nitko, nitko nema u svijetu. I to postoji zapis gdje je to kazano. U isto vrijeme, igrom slučaja, jedna tvrtka u Hrvatskoj

28:57⧉ patentira i stvara novi sustav zbrinjavanja, termičkog zbrinjavanja otpada, koji nitko u svijetu nema. I onda na kraju gradonačelnik Burić kaže da je primio tog direktora te tvrtke kod sebe u kancelariju. Ja bih samo jedan veliki upitnik stavio, jer to jednostavno. Jeste smatrali da je neki konflikt interesa tu? Naravno. A tek je studija se treba raditi koji će, koji će sustav se treba primijeniti. Da. Znači, je li to, ali to je sada. Ali kolika uopće može biti razlika, mislim, spaljiva jedno i drugo, je li možda neka onda filtracija ili. Pazite, na tribini je, na tribini je bilo dobrih tema. Znači, mi trenutno stvaramo 20.000 tona otpada ili smeća koje ne možemo zbrinuti.

29:39⧉ Vama kada se nakon spaljivanja ostaje termičke obrade, kako god hoćete nazvati, ostaje oko 30% otpada. Ako ćemo mi spaljivati 100.000 tona, ostaje nam 30.000 tona šljake te i tog otpada. Znači, nakon spaljivanja će nam više ostajati otpada nego ovo što sad ga imamo. Bez filtera, bez svega ostaloga i svega. Ali kažem, definitivno to će trebati to dignuti na višu razinu i građani će morati početi puno više, onaj, to. Mi ćemo kao HSLS u ovoj kampanji ne samo govoriti što ćemo raditi, nego i što nećemo raditi. Znači, ako ćemo rekli da nismo za spalionicu, ponudit ćemo program zbrinjavanja otpada koji postoji već u Hrvatskoj, nekoliko primjera, pa neka građani odluče. Je li bi imalo smisla nekakav prosvjed organizirati? I to više njih, jer, jer ne, onako, sad su izbori brzo lokalni. Prosvjed? To bi nešto, ja mislim, bilo za razmisliti. Ja se slažem da prosvjedi, onaj, pokazuju, ajmo reći, volju naroda. Ali teško to, ako izbori se dobiju.

30:52⧉ Znači, ako dobije onaj tko želi to napraviti i dobije na obje razine. Ovdje je vrlo interesantno da grad Šibenik to ne može napraviti bez promjene. Da, bez županijskog. Županijskog prostornog plana, koji je interesantno nije napravljen u ovom mandatu. To jedino paše opet garnituri koja želi ga mijenjati nakon izbora u nadi da će dobiti možda izbore. Ovo je priča, slušao sam i kolege LDNK i sve to, svi su protiv. Znači, tu nije ništa sporno. Ali ne trebamo se uopće tući tko je protiv, tko je za, nego moramo nastupiti jedinstveno. Mi smo protiv i to je to. Neka se vidi tko je za, a tko je protiv. Znači, građani jednostavno moraju to znati. Prosvjede, prosvjede prije, prije izbora, ne poslije. Naravno.

31:35⧉ Naravno. Naravno, jer u biti spalionica bi mogla biti, odnosno izbori bi mogli biti referendum spalionice. Da, to je. Jer klasičan referendum napraviti po zakonu o referendumu u Hrvatskoj je vrlo, vrlo teško. I tko kaže da traži referendum, to je to. Jedini pravi referendum je, to su izbori. Da, i sad su baš zgodno da su brzo i tako. Tako je. Pa ja mislim da je prosvjed dobra ideja, po meni, i to, i to bi moglo biti odaziv. Jako puno mi se ljudi javljalo, ajde, ajde, organiziraj nešto ovamo, ili, mislim, ako bude doći. Meni je, meni je dosta ljudi, onaj, došlo i kad su mi postavljali pitanja, jer ljudi ne znaju materiju. I onda kad ja malo imam vremena, pol ure, i malo uđu u tu materiju objasniti im što se tu pokušava napraviti, ljudi ostanu šokirani. Kao, pa je li moguće da se to ovdje ide raditi? Ja kažem, to je pozadina. To je ta jedna pozadina koju mi ne vidimo. Mi ga obični građani s ove strane ne vidimo. Ja sam igrom slučaja imao priliku razgovarati s ljudima koji su u tom sustavu, koji su blizu toga. I ja kad sam čuo, ja sam bio šokiran. I onda sam rekao, e sad, definitivno protiv ovoga treba biti. Je, ma ja isto ovako znam ljudima po kavama pričati, ono, praktički ne vjeruju.

32:46⧉ Mislim, moram vaditi članke, ma što je spaljivanje smeća, daj, ono. I još me boli što, što se nekako se, onako, sad nekakva ekologija, ovo, ono. Mislim, kakva crna ekologija kad se nešto spaljuje za početak. A i drugo, čak i nije nešto, kako bi, ono, self-sustaining, što bi rekli, evo, ne znam, grad Šibenik proizvodi smeće pa će se tamo spaljivati. Nego oni doslovno misle vagonima, ne znam, ono, stotine i stotine tona na dan toga spaljivati. Znači, očito nije, nije stvar zajednice i njegovog smeća, nego, ne znam, cijele Dalmacije i što se već spominje. Nije ni bitno, ali. Ma evo, dovoljan vam je apsurd. Željko Burić kaže, neće to biti spalionica. A onda odvedu vijećnike i zainteresirane u Bolzanu i onda otvore onaj prozorčić i vatra gori unutra.

33:36⧉ Ima li im lijepo, nije spalionica, nego je Energana. Energana, tako. Mislim, pa je, ja se slažem, to je Energana na gorivo i termička energija, kao i termo bilo koja termoelektrana. Kao i bilo koja termoelektrana u kojoj ugljen ili plin, onaj, koristi. Samo ovdje je drugo. Je isto, voda se u paru i okreće se turbina, samo je pitanje što je. Tako je, pa vama je i nuklearna centrala onaj termoelektrana. Tako je. Samo je drugi sistem. Tako je, drugi sistem. Tako je, tako je. Znači, da, znači, referendum su u principu brzi izbori. Izbori, izbori. Da, ne znam, to treba dignuti na, što kažeš, na veću razinu malo to. Ne znam, ja mislim da bi prosvjed tu bio jedina prava stvar. Pa i imamo, imamo ideje to i razgovaramo sa kolegama iz drugih stranaka. Znači, ja ne bih volio da bilo tko od nas u smislu dođe i kaže, znate gdje je problem, svi mi kažemo, svak bi volio malo profitirati u tome. Ali ovdje, ajmo izuzeti ovo čak od klasične dnevne politike, dnevne politike, nego baš to napraviti, to. Jer zatrpavanje sada građana, 50 metara puta napravljeno, ovo napravljeno, ovo napravljeno, vi stvarno mislite da se u Šibeniku radi i da to nije normalno.

34:49⧉ Ali nije baš to tako. Znači, mi ćemo sada i probati u ovom periodu kampanje uz ovo protiv spalionice, odnosno program kako zbrinjavati. U 12 godina mandata Željka Burića, a to vam je skoro polovina ukupno svih godina od završetka rata, od 1995. godine je on gradonačelnik. Od toga je dva mandata završavao projekte započete od vlasti prije, što je u redu. Uvijek, uvijek netko, uvijek netko završava ono što je onaj i započne neke svoje nove, a završava one svoje. I to je u redu, to nema ništa sporno. Ali u 12 godina, toliko je tu bilo obećanja koja se mogla napraviti, koja se sad odjedanput kažu, sad će se napraviti. Evo, ja svaki dan prolazim onim famoznim, onaj, mostićem u Ražinama, iz Gornjih u Donje Ražine. Probajte proći tamo, onim, probajte proći kao pješak onim mostićem. To je bilo, bilo smiješno. 2017. prije izbora je gradonačelnik Burić je došao tamo, došli Slobodna Dalmacija, on je sa direktorom HŽ-a, sve su oni dogovorili, evo, bit će za par mjeseci. Sve je dogovoreno. Evo, prošlo je šta, 8 godina. Ma ne, imate. Samo čekam sad da opet dođe tamo i opet to obećava.

36:01⧉ Imate, imate, vi gdje smo mi trebali imati najveći regionalni sajam u Hrvatskoj, na podijima. Pa to je i bilo nešto, samo je to, nije, nije zaživjelo. To je još u doba korone bilo, ja mislim. I prije, prije, prije, prije, puno prije. To su bili hektari tamo, to je trebao biti najveći centar. Svi smo već mislili da će Benkovac propasti. Na kraju krajeva, Šibenik. Ali naravno, onaj, ništa od toga nije bilo. Vrlo lako se zaboravljaju stvari. Vrlo lako se zaboravljaju stvari, pogotovo kad vam se pričaju uvijek nove. Pa pazite, ja, ja se sjećam otvaranja 1999. godine, otvaranje škole na Brdarici. Koliko izbora je prošlo da mi slušamo o dvorani na Brdarici u osnovnoj školi. Je, to je baš. Imao sam predsjednicu mjesnog odbora Brdarica, baš sam s njom to pričao o tome. E, Klara je super i to je, mislim, ma sramota. Evo, samo još ove izbore. To vam je kao ono, kažu, evo sad još ove izbore, to vam je u sljedećem mandatu sigurno. Mislim, nemoguće. Prva stvar, kako uopće uporabim dozvolu dobila, ako je u projektu bila. Ali dobro, pustimo sad to. Znači, 12 godina ste tu, nije napravljena dvorana.

37:15⧉ Ajmo gledati sada, evo sada taj nesređeni trg na Vanjskome. To me ubolo u oko kad sam pročitao, kao, neugledni trg na Vanjskome, treba sad utući 600.000 eura. 600.000 eura. Znate vi što se sa 600.000 eura može napraviti? Evo, vrlo jednostavno, 400 kvadrata neto površine stambenog prostora, bilo poslovno. Znači, sve udruge možete smjestiti u jedan objekat za 600.000 eura. Jer je 1.195 eura kvadrat gradnje etalonske vrijednosti gradnje u Hrvatskoj. Toliko se kreće gradnja. Znači, izračunati je vrlo lako što se za 600.000 eura može napraviti. A da ne govorimo da on uopće nije neugledan. Znači, okej, sad će zazeleniti tamo, odštekariti su i sve. Ja osobno kao privatnik gledam da treba gledati cjelovita rješenja. Grad radi parcijalno. On će napraviti pergole sa onim zavjesama ili kako već se to zove, a nisu u stanju redovito promijeniti zastavu kad se iskida nekom jarbolu. I onda će za 6 mjeseci imati neuredan taj. Umjesto da se ide, sigurna kuća se može napraviti za zlostavljanje za 600.000 eura. Udruge se mogu već zbrinuti za 600 eura.

38:27⧉ Ne znam, meni se osobno kao članu Crvenog križa i tamo dobrovoljnom davatelju krvi, mislim da su skroz neadekvatni prostori Crvenog križa, o kojem nitko ne pomišlja. A to naspram Fine? Tako je, ispod Fine tamo i sve to skupa. Znači, toliko toga imamo što možemo napraviti, ali ćemo urediti trgić, onaj neugledni kako oni kažu. Ali još je, po meni, još i trgić, to je, to je još neki fizički, okej, ono što mene boli kad gledam, to često pratim, lopataju se, puste stotine tisuća eura. Evo sad, ne znam, pa nekako je kulturno ovo, pa kulturno ono, pa, pa ne znam, same tvrđave, ne znam, milionček i nešto. Tako, svaki tren je nešto gdje onako stotine tisuća frcaju na sve strane. Tako da, čak bi onako za uređenje Vanjskog, ajde još nekako, nekako mi je još i okej, ajde nešto je konkretno. Ali opet, na primjer, što mi je česta tema na stranici, koliko se van grada sve zapušta. A ne znam, a sitno Donja, a tamo su tražili, su. To taman hoću reći. Najslavnije stvari, glanca se nekako grad, a ovo sve okolo, briga ih. Glasaju za HDZ i nekako, mislim, možda je to na kraju i korijen problema. Zašto bi oni to išta radili?

39:38⧉ Kad i onako dobivaju. Ako dobiju 95% glasova. Očito je sve super i ne treba ništa. Dok je grad, nekako imam dojam više arena za, za, za glasove. Kad ste sad spomenuli, ajmo reći, ja to volim reći prsten Šibenika. Znači, Šibenska sela. Jer kad netko kaže, netko sa sela, ima i Drnić svoja, ima i Knin svoja. Ali Šibenik ima svoja sela koja ja osobno smatram da su dosta zapostavljena. Jest, to se vidi. To, to je malo reći. Evo, ja prvi idem iz grada živjeti, radim kuću na Uvrpolju. Oni svi kažu, ajme pa di tamo. Meni se sviđa. Ima svoj mir, ima taj, sviđa mi se samo kao kvart, općenito mi se sviđa. Znači, trebali bi poticati mlade da grade kuće van. To. Evo, ja sam na primjer veliki protivnik, bez obzira što upravljam zgradama, sam protivnik ovakvog poslovnog zbrinjavanja. Jer poslovno zbrinjavanje nije demografsko rješavanje. Vi ako dobijete jedna tročlana obitelj, 50 kvadrata stan, 52, na 20 godina kredit, kreditom, šta kad dobije drugo dijete ili treće? U čemu će živjeti? Znači, mi imamo, mi smo u izradi jednoga programa sa našim.

40:49⧉ A sad ne možeš ni prodati stan, čak je i teško. Tako je, vi imate zabranu raspolaganja, ako se ne varam, 10 godina. Znači, 10 godina. Znači, vi ako ste danas kao tročlana, to je vrlo, to je vrlo loše. Mi smo sa našim jednim kolegama u izradi jednog programa stambenog zbrinjavanja mladih obitelji u ruralnom području grada. Znači, grad ima svojih terena van grada, a to, kad govorimo van grada, to je sve u nekih 15-20 minuta vožnje do poliklinike ili centra grada. Znači, to je ništa. Od Lozovca, Danilobirnja i okolo. Znači, može se ulagati, mogu se praviti onaj prostori za zbrinjavanje mladih i za to čak i ne treba država. Grad može, jer pazite, ako je vama gradnja 1.195 eura, poticajna gradnja, s njom se može izgraditi objekat. E sad, napravite tri programa, tri kuće, tri veličine, koliko subvencija neće biti ista, ali dobro, ne bi sad o tome, to ćemo u svom programu napraviti. Kažem opet, treba ići sa konkretnim stvarima. Treba, evo, ja ću da ne bi ispalo da smo svi protiv svega. Ja sam na primjer rekao da je top projekat što je napravljena garaža na Poljani. Može me netko se slagati ili ne, ja osobno smatram, bez obzira što kažu, da li promet uvodimo u grad, ali moramo imati parkiranje.

42:00⧉ Ali nemojmo zaboraviti da 2013. godine je današnji gradonačelnik izričito bio protiv gradnje garaža. On je bio protiv svega što je bilo. I banji i ovo i ono i sve to skupa. Ja ne, ja smatram da ono što je dobro, to je dobro i to treba pohvaliti. E, banja ima otrovno more, vamo tamo. Ne znam, meni se osobno stvarno, kažem, evo, nekad sam bio na Jadri i bilo mi je drago kad sam vidio da se radi. Stvarno, Jadra je bila ona, ja sam kao dijete tamo proveo onaj djetinjstvo i stvarno mi je drago da se to radi tamo. Znači, okej. Je, napokon ono baš grozno. Ali kažem, znači, treba reći ono što je dobro. Ali ovaj prsten Šibenika, tih sela koja nisu uz more, znači, ajmo gledati, nećemo čak govoriti sela, reći ćemo mjesni odbori. Odnosno, nije problem jednom Žaboriću, Grebaštici, Brodarici koji su ipak tu nekako na moru i rješava se njihova problematika. Ali kad krenemo iza gori, vamo prema Sitnome, Perkoviću, vamo gori Danilo, Dubrava, ajde, Dubrava je blizu grada pa je dosta još tu onaj urbanizirana, Vrpolje i sve to skupa, vrlo malo. Vrlo malo, a smatram kad bi uspjeli da gori naseljavamo mlade, onda

43:15⧉ bi se otvarali i vrtići i prometnice, znači prometno povezanost s javnim prijevozom bi bila puno bolja. Naravno, ne vjerujem da će biti mukti kao što je obećao onaj gradonačelnik, da ćemo imati prvi u Hrvatskoj onaj mukti javni prijevoz. Je, je, kako je on rekao da će se javno ispričati ako to ne bude tako. Dobro, vidjet ćemo, podsjetit ćemo ga u kampanji,ćemo ga podsjetiti na njegova obećanja. Iako su ti autobusi odlični, ja ih koristim. Naravno, naravno, ne. Ali i to nekako opet kasnije, to su, trebalo je biti još linija, trebalo je biti svakih 20 minuta i ne znam šta, pa to baš, ne znam je li tako sve ispalo. Nije problem, naravno, ja smatram da komunalno poduzeće, bilo koje komunalno društvo, tvrtka, nije da ostvaruje neki veliki profit. Ono je za uslugu građanima.

44:03⧉ Ali nije ni dobro da pravi gubitke. Oni su napravili sa javnim prijevozom, oni su stavili sve u jedan, jednu tvrtku, gradski parking. Tako da je tu teško vidjeti tko, tko tu ostvaruje dobit, odnosno profit, a tko pravi gubitke. Jer ako netko pravi gubitke, vi morate negdje namiriti taj novac. Onda je to opet od nas, građana. Zato imamo među skupljim i skupljim onaj parkiranjima.

44:32⧉ U Dalmaciji, baš sam neki dan bio u Zadru pa sam to uspoređivao. Ali kažem, novaca ima. Vi kažete, nama gradonačelnik u jednom trenutku kaže, grad nikad bogatiji nije financijski, kao proračun. Odlično. Kad je to tako, onda zašto nije bilo za vrtiće? Nemoguće je da, nemoguće je da jedan mjesec ima, drugi mjesec nema. Sad su svi zaboravili vrtiće. A što će biti kad završe izbori? Ja sam pričao sa nekolicinom gradonačelnika, raznih stranaka. Gradovi 10, 15, 20, 30 tisuća stanovnika. Znate što svi kažu? Pa mi se spasili da nemamo vrtiće, samo da subvencioniramo privatne. Jer kad grad ima svoj vrtić, to nije samo subvencioniranje tog djeteta, a di je infrastruktura? Da, da, ja imam. Privatnikulaže u infrastrukturu, a ovdje vrtić gradski neulaže u infrastrukturu, nego gradulaže u vrtić, u opremu i sve ostalo. Tako da nije baš kako to oni. I notorno je da su, da su javne firme puno neefikasnije od privatnih. To je, to je činjenica. Jer, jer što je kad, kad privatniku, kad ponestane novac zbog, zbog lošeg menadžmenta novca, zbog ovog, on je ključ u bravu. Dok kad se to javnoj firmi dogodi, onda se restrukturiranje dogodi i da se

45:43⧉ porezni novac se baci na problem. Ne, ne, ali onda i onaj tko vodi, pitanje hoće ostati kod privatnika. Pa dobro, nema veze, ali firma ostaje tu i samo ostaje, ostaje neefikasnija još. Ja ću iskoristiti ovo sada baš pitati vas, odnosno gradonačelnika. On je izjavio da grad Šibenik prvi put u povijesti nije dužan. Joj, da, to je, to je. Pazite, to ljudima, to ljudima možda prođe malo kroz uho pa ne zabilježe to. Ja bih volio da je to tako. Ja bih ga sad pozvao, neka slobodno objavi onaj HROK-ove podatke o zaduženosti grada. Nije grad dužan samo ako nije dužan nekom tamo što je asfaltirao ulicu. Grad je dužan kad je zadužen. Kad je on jamac, kao sami, kao svi mi građani, ako ćemo ići, ako sam ja nekome sudužnik trojici njih, pa ne mogu ja dignuti kredit ako nisam dovoljno. Znači, evo neka objavi koliko je grad Šibenik dužan, odnosno kad dođe nova vlast, što ih čeka. Možda bi odustali od, od, od izbora. E, ako isto, kad smo, kad smo kod bacanja novaca, kako smo uspjeli, oni su se dotakli, kako su, smiješno mi je što mediji nekako pušu u isti rog, svi oduševljeni, ma to je budućnost, to je savršenstvo, ovo, ono.

46:54⧉ Ja se pitam jel to ima veze možda što grad Šibenik daje lijepe novce na, na promidžbu. Baš sam, baš sam vadio podatke, znači transakcije za 2024. Sve skupa je otišlo 268.000 eura na razne medijske kuće. Od njih je najviše Šibenik In dobio, ne znam sad koliko, 30, 40 tisuća eura, pa onda je tu negdje odmah i Hanza Media, to je Slobodna Dalmacija i tako. Što ti misliš o, o tako, mislim, priličnom financiranju portala i javnim novcem? Ušao sam, ušao sam u te podatke koje vi sad spominjete, Šibenika, ušao sam u neke gradove u Dalmaciji. Od Zadra, Kaštela, Splita. Znam da ti, na primjer, ne daješ skoro ništa. To je, to je puno manje. Puno, puno, puno manje. Pazite, kad vi sad spominjete medije, ja bih se volio baviti politikom i, odnosno, bavim se politikom, sad treba govoriti protiv. A to baš, a to baš nije onaj, kažu, poželjno. Ali ne, ali budimo, budimo realni.

47:52⧉ Fali mi 90-ih godina kad su novinari bili puno kritičniji. Kad su se bavili istraživanjem, njuškanjem, kako bi mi rekli. Provjeravali bi kad netko nešto izjavi, oni bi provjeravali kad bi gradonačelnik, župan, bilo tko nešto izjavio, oni bi išli provjeravati istinitost njegovih navoda. Provjeravali bi i poklopili bi ga. Danas ja nisam primijetio da baš toliko kritički se nastupa prema nečemu. Odnosno, zašto, zašto nitko ne dođe i ne kaže kako to da niste u deveti mjesec imali za vrtiće, u dvanaesti imate od prvog. Znači, jednostavno pitanje, zašto ne? Aha, rebalans nije, ovo. Znači, sve nas kritika potiče da budemo bolji. Nitko ne voli kritiku, budimo realni. Ja osobno ne volim kritiku, ali da ne bi došlo do kritike, onda se trudiš raditi da je, da ne dođe do nje. Znači, kad, kad mediji prestanu kritizirati vlast, ona se uspava i misli da može raditi što hoće. U tom, u tome je problem. Možda je, možda je stvar da se mediji su se dosta promijenili. Prije su oni prodavali fizičke kopije novina i tu je nekako možda cash flow je bio malo konkretniji,

49:03⧉ a sad ta oglašavanja, ovo, ono. I ja sam gledao sam kroz godine, na primjer, 2020., dok, dok li idu ti tako javno dostupni podaci. Možda ima i prije, ali ovo, ovo što mi je bilo naj, najzgodnije za vidjeti, dosta manje je bilo. Tipa za promidžbu je, ne znam, tri, četiri puta manje je bilo. Ne sjećam se sad točnih brojeva, ali nije bilo, tipa, bilo je, ne znam, 60.000 eura sve skupa. Znači, znači, to je naraslo je ogromno. Dobro, i još, i vi govorite o gradskoj administraciji. Da, da, da, samo grad Šibenik. Gdje su svi drugi? I država i. A gdje su javne ustanove? Gdje su tvrtke, društva u vlasništvu, u vlasništvu grada? Znači, to treba gledati kao cjelinu. Da, vjerojatno su još i zapravo puno, puno veće cifre. Tako je. Pazite, opet kažem, nije ni problem. Da bi to trebalo nekakvu, na primjer, evo, da, da, da dođete na vlast sad s kim god, jel bi to bila nekakva revizija? Ne samo medija, nego, nego, imam dojam da bi to trebalo dobro sjesti i pročešljati. Hrpu toga bi bilo za izbaciti, onda bi možda bilo za nekakav trotoar u Sitnom Donjem i, i za svašta nešto. Za puno više je toga bilo. Jako se nekako, pirlita se grad, dosta se nekako puca na, na ove intelektualne elite, joj, predstave. Ma mislim, sve je to dobro.

50:15⧉ Ne kažem ja da treba to sve ukinuti ili, ili. Željko Burić je dobro PR-ovski ovo pokrio u zadnjih 12 godina. Ja kad se, ja se sjećam izbora 2013. godine, ljudi zaboravljaju da je on za 150, 200 glasova dobio doktora Županovića, što je bilo ono što se kaže kroz Ušicu igle. Puno toga je on odradio PR-ovski nakon toga. Ja znam sad kad pričam s kolegama iz drugih gradova, prijateljima, kažu, vau, pa di vi živite? Pa ono, Šibenik je top. Onda dođete i onda ja ispričam da mi nemamo toliko povećanje radnika u industriji, odnosno nekim novim vrijednostima koje se poboljšavaju. Imamo nekoliko jačih tvrtki da ovisimo praktički o turizmu full. Znači, jednostavno, veliki zahvati koji se rade, radi država, ne radi grad. Evo sada od ovog Čvor, Mandalina, od gori na Šubićevcu, onome Terize, ona dva kružna toka. A to je autobanska cesta ili kako već. Tako je, to radi država. Tako da mi ne možemo govoriti o gradu kao investitoru. Ali u tome je najveći problem. Onog trena kad mi govorimo o državi i gradu kao investitorima, onda se vraćamo na ovu inflaciju što cijelo

51:26⧉ vrijeme spominjemo. Mi nemamo da dolaze privatnici da investiraju, nemamo sa strane privatnike koji investiraju, osim u apartmanizaciju. Znači, mi smo trenutno po prosjeku praznih nekretnina prvi u Hrvatskoj s obzirom na veličinu. Govorim o županiji, ne o gradu, ali općenito. Znači, je, nije bolje stanje ni u Vodicama, mislim, u svim, ajmo reći, primorskim mjestima na području županije. Mi imamo puno praznih nekretnina. A to će sad biti vrlo interesantno pri uvođenju poreza na nekretnine, što je Željko Burić izjavio da on neće uvesti porez na nekretnine. Tako je izjava bila. A to je nemoguće jer on mora uvesti porez. Da, mislim, on tu nema ni izbora ne uvesti porez. On mora jer porez je propisan od republike. Zakon je, zakon, to je zakon, to nije njegova neka pravila. Da, samo da znači ta izjava. Tako. A to je njegova da neće on uvesti, ja kao gradonačelnik neću uvesti porez. Kao što imate gradonačelnika Sinje koji je isto to rekao. E, sad je izašlo u jednom, na jednom portalu, gradonačelnik sa obećanja na djela neće uvesti porez. A onda čitate, uđete u tekst i onda kažu, a neće uvesti porez, nego će nešto kao porezna kuća za odmor. Ja želim pojednostavniti građanima.

52:38⧉ Netko tko ima pet nekretnina, živi u jednoj, a četiri mu stoje prazne. Kupio ih je, ne ulazimo u to kako ni što je zaradio, nije zaradio kakav kredit ili nije. Njemu one stoje prazne. Ja imam jednu nekretninu i mi smo u istom rangu. Ja smatram da bi trebao netko tko toliko ima platiti. To je moje osobno mišljenje. Ali onda od tih sredstava uvedi taj porez s tim koji imaju toliko. Pa onda neka to budu strogo namjenska sredstva za pravljenje novih stambenih jedinica za mlade, za priuštivo stanovanje. Ne moraju to biti ni mladi. Imate vi ljude koji nemaju financijska sredstva iznajmiti za 500, 600, 700 eura stan, pa će imati ovdje priuštivo stanovanje za nekih 250, 300 eura, neki manji stan. Znači, grad može to raditi. Znači, nije, to uopće nije sporno. Grad može investirati na takav način. Odnosno, to bi se prije zvalo, ili to ima čak i u Londonu i okolo, to zovu kao socijalni stanovi. Nisu to socijalni stanovi, ali to su stanovi dok se netko ne digne na noge da može, ili ne nađe bolju priliku da može živjeti tu.

53:45⧉ Sad, znaš, kako si rekao da, da možda nije pametno protiv medija govoriti, ali ono, na primjer, kad je bilo prošle lokalne izbore, ja mislim da mediji sve outsidere, to jest svu oporbu dosta drukčije tretiraju nego, nego ove koji su trenutno. To sam ja osjetio u ovome. Tako da mislim da to sada im se nešto dodvarati, mislim, nema nikakvog smisla. Ne, ja sam, ja sam što se tiče naših šibenskih. Što god napravili, ne, ne, neće to proći. Neće. Što se tiče naših šibenskih medija, ja sam to sad najbolje doživio u ovome slučaju kad sam se uhvatio oko te, ajmo reći, spalionice. Kad sam poslao prvo priopćenje, izašlo je samo u jednom mediju. Znači, poslao sam i sve koje je moguće. Od tiskanih, elektronskih, svima sam poslao priopćenje. 26.9. izašlo je samo na jednome. Samo na jednom portalu je. Onda sam rekao, jel ovo moguće da je, možda se potkralo i onaj i sve to skupa. I imao sam neugodnosti zbog toga što je izašlo tu, jer me neki zvali što ti, tko tebi dozvoljava tako. Ja kažem, pusti me, pa moje je pravo da ja izađem sa svojim mišljenjem. Tad sam još bio ono da bi trebalo o tome razgovarati.

54:49⧉ Jer kao, ajmo, obrazložiti sve to skupa. Nisu nas mediji pratili, to moram odmah priznati. Čak, pa i na tribini koju smo mi organizirali, jedna predstavnica jednog portala je bila vrlo neugodna na tribini, gdje je ono kao nas napala, koga ste vi zvali od grada, a mi smo zvali i grad. Šibenik, službeno, postoje mailovi i predstavnike Bikarca. Na kraju krajeva, oni su se i odazvali. Bio je pročelnik Paškov, doveli su oni svog stručnjaka koji je sudjelovao u tribini. Znači, ne, ali ona je nas napala da smo mi doveli samo svoje. Mislim, to je, to je glupost, moram reći tako, glupost i vrlo bezobrazno. I slažem se s vama da koliko god mi možda dobro govorili ili ispravno, teškoće neki promijeniti mišljenje i teškoće netko dati priliku iz oporbe da netko iz oporbe malo može odskočiti. Teško. Ali bilo bi korektno da imamo barem fer utakmicu, ako ništa drugo. Evo kako sam maloprije rekao, ima dobrih stvari. Tko kaže da nije to? Ja volim svojim prijateljima postaviti pitanje, netko tko ima mi je najbolji projekat u gradu Šibeniku. Ono svi stanu. Ja kažem da, najbolji je projekat, a ne znate ni tko je bio gradonačelnik tada.

56:00⧉ To je spajanje dolje obale i tehnološke ceste, odnosno ulice grada Vukovara. E, da su se ovi autobusi maknuli konačno. Tako je. A to je bilo za još za Nedu Klarić. Svi su ih zaboravili. Svi su zaboravili da netko napravi bazen. Hoću reći, svaka će vlast nešto napraviti. To uopće, to uopće nije, to nije uopće sporno kad tim velikim stvarima. Ali mi moramo raditi i za stvari za male ljude. Znači, svakodnevne, svakodnevne stvari. Mi smo županija koja je u zadnjih 20 godina izgubila skoro 30.000 stanovnika. A mi smo administrativno središte županije. Ako ti je županija ukupno izgubila 30.000 stanovnika, ti si izgubio onaj, ljude koji gravitiraju, onaj, pučanstvo koje gravitira tom gradu. Naravno. E, što bi rekao, kakvo je stanje oporbe? Da li ima nekakve unifikacije na, na, na vidjelu da se, jer imam dojam da se Burića neće moći maknuti ako, ako svak sam nešto. Pa razgovara se. Razgovara se. Ja možda imam jedno iskustvo iz te politike. Ja sam bio operativac. U HDZ-u sam bio operativac koji je, nisam bio istureni prema van, bez obzira što sam bio mlad. Ja sam bio više onaj terenski koji je organizirao iznutra.

57:12⧉ Ja sam sad probao s nekima iz opozicije oporbe razgovarati i reći kako bi, kako, na koji način nastupiti. Najgora je opcija biti razjedinjen. Znači, budimo realni. To znači, kao Rakova djeca, od toga nema ništa. Znači, nema nikome. Znači, neće, nemoguće je pobijediti ako nećete ići sa nekim programom. Ali ne programom sada, evo, sad je program, srušit ćemo mi nekoga i to. Ne. Treba dobiti povjerenje građana. Ali kad, ali da bi se dobilo povjerenje građana, da se ne dogodi kao u županiji, da onda četiri godine prođe, da izabere se dva ravnatelja ili direktora neka. Znači, ja sam objašnjavao kolegama nekima iz oporbe da vi da biste išli na izbore, morate danas imati za svako mjesto dva čovjeka. Za svakog direktora, za svakog ravnatelja javne ustanove, dva kandidata koji bi bili tu. Zašto? Prvo, oni se imaju sada baviti problematikom tih društava koji bi oni sutra potencijalno bili. Ušli u problematiku tih društava. I vi ste automatski uključili sto i nešto ljudi da se aktivno bave problematikom. Ne to da bude to Marin ili Mate ili Šime ili Osa, nego baš ljudi koji će sutra

58:23⧉ biti nositelji toga. Jer sasvim logično, u svim demokratskim društvima, kad jedna vlast izgubi povjerenje građana, dođe druga da se mijenjaju neki ljudi. Naravno. To jedino kod nas, to jedino kod nas kaže revanšizam. Nije revanšizam. Neće nitko dirati referenta, neće nitko dirati ljude koji normalno rade svoj posao. Ali ako je on pročelnik, ako je on direktor u komunalnom poduzeću, netko je dobio povjerenje građana, na njemu je da aktivira. A i ovo ostalo, te, te najviše, to često vijeća biraju zapravo, a čak i ne izvršna vlast. Tako je, tako je. U biti, skupštine. Vama je, vama je gradonačelnik skupština, na primjer, vodovoda.

58:59⧉ On, on, on je, on je taj koji je bitan. Razumijete? A pitao bih vas ja da je obrnuto. Mislim, budimo realni. Treba, znači, trebamo shvatiti, onaj tko dobije povjerenje građana, on mora odmah rješavati personal da bi mogao voditi svoju politiku, odnosno ostvarivati svoja obećanja. Ono što su zacrtali. I nastaviti, na kraju krajeva, i nešto što je dobro, normalno, nećete prekidati to. Da, da.

59:27⧉ A ovaj, kakav si sa, sa bojkotom? Što kažeš na to? Sad je, evo, već drugi petak za redom je. Čekaj, čekaj, mislim, kako ono, neki podaci službeni su tipa 40% manje. Ja sam zapravo očekivao da će biti i bolji. Mada i ovo je već dosta uspješno, zapravo. Sam bojkot kao bojkot, zašto se slažem s njim? Ne, ne vjerujem u sam učinak dugoročno, jer to se već sad najavljuje da će do 1.6., da će toliko rebnuti nas 1.6. sa cijenama, da se nećemo osvijestiti tko zna koliko. Taman će završiti lokalni izbori. To znači. To je valjda i poanta.

1:00:07⧉ A i sezona dolazi. Znači, bojkot mi se, zašto mi se svidjelo sve skupa ovo s bojkotom, građani su nešto osjetili. Znači, znamo se mi, ovako smo bili u jednom društvu, pa je jedan rekao, muke bojkotirati, pa gledati Netflix kući i gledati kokice iste. I to je u ovom trenutku i to velika. Ja mislim da je jedini razlog zašto je to tako i uspješno je. Zato što se nisu, nije angažman. Evo, vi ste maloprije rekli da bi trebalo napraviti neki prosvjed, mirni prosvjed ili već u vezi spalionice. E sad, izračunajmo koliko u Šibeniku ljudi nije išlo petkom, onaj, u trgovinu. Kad bi samo, kad bi samo 10% izašlo na prosvjed. Ali ja mislim da neće ni 10%. Ma koji 10%. Puno smo, puno smo rekli. To znači. Bojkot je baš zato uspješan, zato što trebaš ostati kući, dan prije si sve opremio i to. Ne znam da je, da se umjesto bojkota tražilo, ajmo, prosvjedovati ispred dućana, ja garantiram da bi došlo pet ljudi. Tako je. Ono, sigurno je tako. Ja sam imao situaciju na jednoj zgradi prije sedam, osam godina, energetska obnova zgrade je bila u Drnišu i vlasnik trgovine nije želio maknuti nastrešnicu i nisu mogli radovi. Nije se mogla skela napraviti. Molimo ga, kunemo ga, stanari ga mole. Jedan dan zove mene on, daj molim te makni ove svoje.

1:01:22⧉ Kažem, pa koje moje, što je bilo? Stanari su lijepo napravili koridor oko dućana. I nisu nikoga pustili u dućan. I onda on skužio, u biti, skini, skini tu onaj tendu, nastrešnicu. Kasnije se ona vratila i sve to skupa. To je, to je na tragu toga što si ti rekao. Ali kažem, teško je izaći iz zone komoda. Meni, e, teško je. E, to, to. I mene sad pitaju, kaj, pa ti si privatnik, nije ti loše, radiš, surađuješ s ljudima, možeš sa svima biti tu dobro kad si privatnik. To tako ljudi gledaju. A onog trena kad si se uhvatio politike, ti si se zamirio već nekome. Je, sigurno. Da, ali ako ćemo tako razmišljati, jer u tome je današnje politike cilj. Da ljudi postanu apatični. Da jednostavno ih ne zanima politika. Da kažu, svi su isti.

1:02:09⧉ U, u, to je bit. Ja ne mogu čovjeku obećati nešto i mi živimo svi u ovom gradu. Ako si dao deset obećanja, pa trebaš proći ovim gradom. Trebaš se javiti nekome u ovom gradu. Tako da, kažem. A ja na stranici, sam u principu protiv bojkota. Smatram, jer je za početak, ima više faktora zašto. Znači, prvo, mislim da je kriva adresa. Znači, poskupilo je sve. Nisu samo. Definitivno. Mislim, govori se kao pohlepa trgovaca, ovo ono. Ali mislim, svi smo mi pohlepni. Svi želimo imati veću plaću. Svi želimo manje na koncu platiti te proizvode. Znači, ne možemo svi biti pohlepni. Očito se tu o nečem drugom radi. Tako je, neko, ljudska priroda je. I osim toga, te firme koje prodaju nisu tu za dobrotvoran rad, nego za profit. Mislim, ova Schwarz grupa koja drži Kaufland i Lidl, oni su druga na svijetu po broju ovoga prihoda. Znači, to su, to su enormne, ovaj, firme. Drugo, konkurencija. Ne vjerujem da su svi sad ušli u tal i nešto dižu cijene, jer bi onda samo jedan da ih prevari, nekako bi mogao zaraditi pasoslovno. I ono što je najveći, po meni, kako bih rekao, alarm, to što su mediji i Vlada Republike Hrvatske podržavaju bojkot.

1:03:20⧉ Znači, to mi je već, okej, sad znam da mi je nešto. To je apsurd. To je apsurd. To je apsurd da vlast podržava bojkot, pogotovo što se proračun puni iz sredstava toga. I da, ja bih rekao da daje loš signal nekakvim budućim ulagačima gdje će oni vidjeti što oni sad tu podržavaju. To, mislim, pa nekako i pravna nesigurnost. Neko, bacit će te pod bus prvom prilikom, zapravo, kad je tako oportuno. Prije tri mjeseca sam, ili dva mjeseca sam, gledao jedan intervju sa bivšim ministrom financija Marićem.

1:03:55⧉ Bio je dosta suzdržan u vezi inflacije i dizanja naglih plaća u javnom sektoru. Znači, sad kad ti ja kažem da je krenulo, u biti, na neki način od toga. I onda su njega pitali, pa dobro, jeste li vi slažete baš toliko to ovdje? Kaže on, pa je, ljudima treba plaća, ali. I onda ostaje ono ali. I onda ga novinar pita, dobro, sad kad su plaće skočile u javnom sektoru, automatski moraju skočiti i u privatnom sektoru. To je, to je, to je jedan začarani krug. On je samo slegnuo ramenima. Znači, mislim, ja ga osobno smatram stručnjakom, jer je čovjek bio ministar financija koji je došao iz privrede. Znači, on je došao iz jednog sustava gdje zna kako to funkcionira. Dan-danas nitko ne zna zašto je otišao. Vjerojatno zna što nas čeka. Onaj, mislim da je velika ulaganja države u pumpavanje NPO-a, to znači Nacionalnog programa oporavka, toliko novca utučeno u državu, odnosno u sve pore društva, da jednostavno su, smo prirodno stvorili financijsku, odnosno inflaciju i cijene su počele dizati. Osjetilo se da se može. Novaca ima. I kad vama netko kaže. To, to je osnova, mislim. Tako je. Kad netko vama kaže, ali nikad više novaca, što to znači?

1:05:08⧉ Znači, evo, ja ću vam reći. Znači, mi kažemo, ja se uvijek vratim na moj posao upravljanja zgradama. Znači, pričuva je kuna i 53 praktički bila do neki dan, dok je sad nije država uskladila. 97. godine je bila kunu i 53. Keramičar radija za 20 kuna. Keramičar, kvadrat. Keramičar danas radi za 30, u prosjeku 30 eura. Od 25 do 35 eura kvadrat. Koje su to razlike, čovječe? O čemu mi pričamo? Znači, sve je išlo. Što smo mi rekli, kaže, okej, nećemo ići u trgovačke centre. Ajmo tako i u centre gdje se prodaje onaj građevinski materijal. Pa nije otišlo samo, samo čokolada ili ovo. Sve je otišlo gore. I to je pitanje sustava. Društvo, znači država je prva ta. Da se mi odmah razumijemo, država je ta koja mora. A da, ali ne nametanje cijena. Jer oni sad kažu, oni će imati u trgovačkom centru jedan mali dio gdje će biti manje cijene. I što onda će svako ono gledati, a vidi ga, on ima novaca, on ide tamo kupovati. On tamo ide kupovati. To je malo čak i diskriminirajuće. Za ljude je diskriminacija za ljude. Na takav način, onaj, ponašati se. Da, da. I nekako sad ispada da su trgovački centri su neki zlikovci i ovo ono.

1:06:21⧉ Baš, baš je jedna, po meni, onako ružna atmosfera. Kaj, kaj? Jer ipak, to je moje mišljenje. Sad znam da je vrlo nepopularno nekako, ali ipak, to je jedan, jedan moderni fenomen gdje ti dođeš u dućan i ja ne vjerujem u te priče da je to sve otrov i ne znam što. Mislim, pa cijeli život se hranim, pa, pa nije mi ni vrag. Znači, tako jedna, jedna, ono, možeš kupiti kivi, možeš kupiti meso, možeš kupiti ovo, možeš kupiti ono. I to ipak nisu neke turbo cijene. To, to je jedna takva, onako, prije, kad pogledamo samo prije 50, 100 godina na ovim krajevima, ljudi su bili gladni, doslovno. Mi imamo sad tako jedan, zapravo, raskoš. Zapravo smo, prisiti smo praktički svega. Sve nam je dostupno. Sve nam je dostupno. I nekako boli me što to ne znamo cijeniti. Što imamo taj neki, ne znam, Lidl ili bilo koga od njih, da ušetaš i čak i ljudi sa skromnim primanjima. Ne kažem ja. Visoke su cijene. Ja to ne negiram. Ali kupuje se što se ne treba. Da, i to isto. Ja se sjećam, mene bi mater pokojna poslala sa papirićem što ću kupiti. Nema nešto drugo sa papirića. A vi danas uđete s kolicima i onda gledate što bi ono mogli natrpati u ta kolica. Tribalo, ne tribalo.

1:07:32⧉ I tu, i tu se miješaju sa nekakve razne poruke, tipa, nemojte kupovati nepotrebno. Pa ja sam već mislio da je to sasvim razumno. Da, da. Tako da, mislim, evo, moram, moram i kritiku i HSLS-u tu malo uputiti, pošto se na vlasti, na vlasti nacionalno, isto uredno se dižu. Ne, ne, nedovoljno, nedovoljno je glasni su što se tiče tog dijela. Jer ipak je nekako. Porezne politike i toga. Jer su, ako, ako su liberali, onda su više za nekakvu, za, za tržišno i to. I sad je ovo Plenković uveo ove nekakve mjere gdje, gdje su uspjeli razgnjeviti, znači, i ove koji su pobornike slobodnog tržišta i ove koji su za državni protekcionizam. Zato što, nekako, ono, kao u SSSR-u, ovaj, nekakvi popisi namirnica i onda je maksimalna cijena je određena, ne znam, dvostruko nego što je sad trenutno. Znači, sad Šize i ovi što, što je opasan presedan da ti uopće išta tu. I Šize ovi što hoće protekciju države, jer opet nisi napravio ništa. Opet je puno veća cijena. Ali evo, imamo, imamo, ja mene, meni je to isto neshvatljivo. Znači, ja se uvijek moram vratiti na našu, ajmo reći, lokalnu politiku.

1:08:38⧉ Prije četiri godine, kad su bili izbori lokalni i kad je današnja garnitura gradska pobijedila, odnosno to je Burić Zekanović, jer oni su u koaliciji. Tako je, da. Burić je odmah, odmah, čim je dobio izbore, rekao, dižemo komunalnu naknadu 40%. 40%. E, sjećam se toga, da, da. Ali dizao je i prije mandate. Znači, svaki dobiveni mandat, mene je čisto strah ako dobije ove izbore, koliko će onda sve izgorjeti. Znači, koalicija u gradu je bez problema digla komunalnu naknadu za 40%. Pazite, to nije 3%, to nije 5%, to nije 10%, to je 40%.

1:09:13⧉ Ja ne znam kako to uopće kod nas funkcionira. Privatnicima, na primjer, knjigovodstveni servis, mali, 30, 40 kvadrata prostora, plaća po 50 eura mjesečno odvoz smeća, a nema ga. Znači, što ima? Ima papir, ima možda bocu koju je popila neku vodu, sok. Znači, sve što se reciklira i nema klasičnog otpada, komunalnog otpada. Ona plaća kao da ima tko zna koliki, koliki stan. Znači, kod nas je dosta toga protiv poduzetničke klime. Da se mi odmah razumijemo, poduzetnička klima u Hrvatskoj. Ja, jako je teško poslovati u Hrvatskoj. Mi bi, mi bi, meni je jedan, meni je jedan Slovenac poduzetnik rekao, kaže, vi ste gerilci. Kako gerilci? Kaže, poduzetnik u Hrvatskoj je doslovno gerilac. Ono, skoči ovdje, onda skuži da ne može više, pa skoči ovamo. Znači, teško je, vrlo je teško. Znaš što ti treba? Vrlo je teško. I ja, ja nemam puno zaposlenih ljudi, ali kad vidim ljude koji imaju po 30, 40, 50, 60, 100 ljudi, ja se, ja se divim tim ljudima. Evo, kažem vam, ja se, ja se takvim ljudima divim, jer to je stvarno i veliki rizik. To je veliki stres. To je veliki stres. Tako da, dok mi ne shvatimo da u biti moramo ulagati u poduzetništvo

1:10:24⧉ da bi više novaca imali svi skupa, svi skupa, a ne da javna potrošnja nama bude pokretač gospodarstva. Ne može javna potrošnja, ne može, znači, ovaj, iz javnog sektora ne može biti pokretač gospodarstva. Ja se sjećam da to sam u srednjoj školi, sam, čovječe, učio o inflaciji i kako, sjećam se to, ono, da je, da je kao državna potrošnja, da to upumpavanje novca u, u sustav je u principu loše kad se nije proizvela nikakva dodatna vrijednost ili usluga ili nešto u tom stilu. Nego tako, nek dekretom se diglo to, to netko mora platiti. Pa evo, ja sam, ja sam to najbolje vidio u našem bivšem remontnom zavodu, odnosno bio se zvao, e, remontni zavod, odnosno Velimir Škorpik. Onda je još bio državni. To je bilo početkom 2000. godine. Radio sam kao vanjski suradnik za jednu firmu, onaj, u remontu. I sad, imali ste situaciju da dolaze stvarno vrhunski majstori, inženjeri, nema što. Od tokara, nova motorna, stara motorna, sve, sve, sve. I njih ima, sad ja se ne mogu točno sjetiti, 400. A gore u zgradi na Brdašcu, njih 200 u administraciji.

1:11:30⧉ Nikad, u nijednom društvu, ne može ovih 400 zaraditi za sebe i za još onih 200, 200 gore i još da se tvrtka, tvrtka razvija. E, to se dešava kod nas, kod nas u ovom slučaju, gdje nam je trom i velik državni aparat. Kad kažem državni, ne mislim samo na državu kao državu, nego i na jedinice lokalne samouprave, i na sve to skupa. Znači, kako bih objasnio to, ajmo reći slikovito. Imam tvrtku koja upravlja sad preko 360 zgrada. To je oko 6.500 kućanstava. To vam je jedna velika općina ili manji grad, primjer. Mi im šaljemo račune, šaljemo ovrhe. Na raspolaganju smo im za kompletan servis, osiguravamo objekte. Sve to sa 6, 7 ljudi. Naravno, uz kooperante, uz kooperante i sve to skupa. Znači, mislim, krivo, možda je glupo to uspoređivati. U Americi grad veličine Šibenika vodi, onaj, bude gradonačelnik netko tko ima trgovinu, onaj, bravarsku i sve to skupa. Velik nam je aparat. Je, je, i stalno nekako ta birokracija buja. Da. Sad, prije par godina sam nešto bio u gradskoj upravi, ne znam više što, i bilo mi je komično. Gdje god pogledaš u tim uredima, čovječe, natrpani su, ono, ima ih, ne znam, jedan

1:12:46⧉ drugom na, na, nad vratom sjede. To je baš onako užasno za vidjeti. Baš, baš se vidi ta jedna nabujalost. Kada bi, kada bi, ja neću sada u ovoj vašoj emisiji reći koju ja, koju ja i neki imamo ideju, onaj, što se tiče gradskih tvrtki i sve to skupa, onaj, u slučaju, onaj, da budemo u vlasti, dio vlasti. Teško ove. To moram odmah naglasiti. Dobro, dobro. Teško ove. Neće biti za žetončić. Je, je, jer je teško. Da sam htio biti žetončić, onda davno već bio žetončić, a onda jedino ja mogu, ja volim reći, danas ovako, kad me neki prijatelji napadnu i kažu, što ti imaš protiv ovih, kaže, pa da nije, da nisi se ti makao, ne bi oni bili. Onda ja uvijek kažem, moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh je. Znate kako je, ako se nećemo boriti, maknemo se, na naše mjesto dođu, onaj, neki drugi. Ti su došli prije 20 godina, još danas su ovdje. Znači, nije se to puno promijenilo. Ja sve te ljude znam, i to dobro znam, i mislim da oni nisu sposobni za neke nove stvari. Mi ništa nismo napravili. Nikad se u svijetu nije ništa promijenilo bez rezova. Bez bolnih rezova. Je, privremeno bolnih, ali na, na dulje staze.

1:13:59⧉ Tako je, tako je. Pa evo sad ovaj, kako se zove, Milei u Argentini, na primjer, dobar, on je. Taman sam to htio spomenuti. E, da, da, lik je doslovno sa motornom pilom je, ovaj, pa onda, ne znam, nekakve puste. Ne, za jednog zaposlenog novog, tri su morala otići. Da, da, da. E, ovaj, onda ministarstvo van, ministarstvo ovo, sve neke, ono, besmislice i to. I sad, naravno, ovi mediji, posebno lijevi, su ga napadali, a što on tu, vamo, tamo. Ali bome, inflacija se jako smanjila. Mislim da sad, nisam siguran da su bili parlamentarni već izbori i njegova stranka će, ako već i nisu. U svakom slučaju, konkretne stvari se događaju. Argentina je nekad bila super zemlja, ali su nekako s tim socijalističkim idejama i sve je to nekako otišlo u nekom krivom smjeru. I, i treba tu i tamo neku, to treba i Hrvatskoj. Treba isto tako s motornom pilom koje će, mislim, gluposti te izbaciti i na, kako na državnom, tako i na lokalnom nivou. Jel' vi uopće možete zamisliti, ajmo gledati i Hrvatsku, a tako i Šibenik, kad ne bude sredstava iz Europske unije? A to će biti za koju godinu? A to će biti za koju godinu. Ja planiram da će tad HDZ pasti.

1:15:10⧉ Kad taj novac prestane ići. Nije, nije problem što će HDZ pasti, nego ćemo mi svi imati problema. Je, je, naviknuti smo jako na taj. Je, previše smo navučeni na taj. Pa imali smo koronu koja je bila relativno kratka i ono, pazite, zamislite tako nešto da vam se dogodi. Mi smo država u Europi koja u najvećem postotku ovisi o turizmu. Više od Grčke, više od Španjolske, više od Italije. Znači, mi nemamo, mi, pazite, mi nemamo danas, evo, imamo Impol, imamo doli Iskra, koje su tvrtke koje sada dobro rade, dobro posluju, zapošljavaju ljude. Imamo na podima neke, nekoliko tvrtki dobrih, isto velikih, koje rade. Ali ja bih tu objavio rad, kad, kad naši kažu, otvorili smo na podima novih toliko i toliko radnih mjesta. Ja uporno ljudima objašnjavam, nisu to nova radna mjesta. U pravilu, tvrtke koje dođu na pode. To je već preselio odnekud. Su preselili odnekdje. Otišli su u biti na bolje uvjete. Da, mislim da je zadnji primjer baš vinarija, ako se ne varam. Tako je. Pa neće sad vinarija, možda i hoće, dignuti 10% zaposlenika, ali ne možete gledati ukupan taj broj zaposlenika. To je, ali to je čak i lako, ako ćemo se igrati, ajmo brojkama. Lako ćemo doći do brojaka koliko je novo, novo otvorenih radnih mjesta. Tako da, još uvijek kažem, previše je zaposlenih u javnim službama, u javnom sektoru.

1:16:22⧉ Kod nas još uvijek je to nekakav praktički prestiž, iako su čak, često su i manje plaće i tako. To se, to se isto možda mijenja. Sad su se malo, sad su se malo, onaj, podigle. A nakon Plenkijevog čaša. Nakon ovoga svega što je bilo. E, ha, sad onda moramo i privatnici i mi dizati. I što kažu, evo, na primjer, mi smo, onaj, došli, kažu, onaj, na primjer, to se mora, dosta je ljudi protiv radnika od vanka. Slušajte, ne bi oni došli ovdje da oni nama ne trebaju. Da. Mislim, budimo realni. To je, to je neminovno. I naši ljudi su nekad išli 60-ih, 70-ih godina u Njemačku, pa su ih isto tako krivo gledali kad su došli gore. Mene puno više smeta što je dosta mojih prijatelja koji su napustili Šibenik i otišli, pogotovo gore, Švedska, Irska, Švedska, Norveška i onaj dio gore, odlaze obitelji. Znači, odlaze svi. Ne odlazi jedan od roditelja, pa on dođe preko blagdana. Oni odu. Oni jednostavno odu i tu je, i tu je najveći problem. E, onda netko, djeca odrastaju u drugoj kulturi. Evo, sjetite se. Mislim, nije to loše, ali tu nekako nestaje ljudi. Mi se, ja, ja nisam se dotakao, ali to ćemo sada u kampanji dosta. Znači, mi imamo puno projekata koji su prikazani da će u Šibeniku biti od Batižela nove

1:17:36⧉ velike tvornice sa 5.000 radnih mjesta na podima. Ja sam rekao, kad bi to bilo 5.000 radnih mjesta, ja bih prvi potpisao da gradonačelnik bude doživotno gradonačelnik. Otvoriti 5.000 radnih mjesta, ljudi moji, o čemu mi pričamo? To je, to je. A to je sad nešto neslavno propalo i nešto se uteglo. Je, tako je, tako je. Baš sam danas čitao, onaj, gdje se gospodin Zekanović pohvalio da je dobio pola milijuna eura od vlade za izradu programa, odnosno onaj projekta ovoga. Aerodroma. Aerodroma. Kako ono, srce Dalmacije. Srce Dalmacije, tako je. Zračna luka srce Dalmacije.

1:18:17⧉ Ali sam probao doći do nekog podatka, 500.000 eura za projekt, za sveukupni projekat. A gdje je taj projekat? Znači, da, jel' mi možemo vidjeti, jel' itko mogao vidjeti taj projekat? Ako je 500.000 eura. Čovjek mora se vratiti projekat ili. 500.000 eura je netko već dao, a od toga ima dvije godine. Aha, okej, okej, nije skroz nešto novo. Da, da, svašta. Nitko, nitko nije došao sa tim projektom. Tako je. Mislim, lipo je obećavati, ali dajmo biti realni, pa stvarno, onaj. A što misliš o Batiželama? Sad, dobro si me podsjetio.

1:18:49⧉ Ajmo gledati ovako. Vi da ste investitor, privatnik, imate novaca, stvarno imate novaca. I netko vam uvjetuje da pravite javne prostore. Ceste, škole, kanalizacije. Ne vjerujem da. Mislim, moje. Su visoki high ili irregular. Mislim da je to trebalo ići sa jednim drugim načinom. Možda parcijalizirati, napraviti neke zone, neke zone. Od onoga što grad zaradi, na tome mogao je odmah graditi on. Primjer govorim. Znači, moglo se. Nije, ne kažem da se nije moglo. Ali mi samo gubimo vrijeme. Znači, vrijeme samo prolazi. A je, da. Evo, ja samo sad čekam kako će se pred izbore, jer tako svake izbore dođe. Evo, gradi se, stara tržnica se preuređuje, bit će nova. Je, svaki tren je to, pa nikad ništa. Mi smo, mi smo grad ove veličine jedini u Hrvatskoj koji nema gradsku tržnicu. Ja smatram, moje mišljenje, da se treba napraviti jedna, čak ne u gradu, nego možda. Ja sam davno, prije 25 godina, predlagao, kad je ova bila prodana, ova tržnica, pod uvjetima kakvim je onda prodana. Ja sam predlagao da se iza Tomija na Vidicima, gdje je sada parkiralište, ono veliko, da se

1:19:59⧉ napravi jedan aneks sa jednom natkrivenom tržnicom, gdje bi mogli doći i obrtnici i svi. Svi bi u biti i pristup. Ima se i parkiralište, ima ga se svega. I mi bi dobili jednu tržnicu. Ali pazite, mi smo jedini grad ove veličine u Hrvatskoj koji nema, koji nema svoju tržnicu. Ja sam bio prije. A i ova postojeća je nekako malo je već, uronula je mrvicu. Izgubila je svoj, izgubila je tu svoju čar. Ljudi, ljudima je teško i doći u grad. Ljudi moraju platiti parkiranje, moraju naći parkiranje. Ja gledam, bio sam prije par mjeseci, onaj, u Trogiru. Znači, njihova tržnica živi. Kako vi to tako gledate? E, i Zadarska je skroz je neko drukčija. E, ako, mislim da to je, eto, toliko. Kad mi sad pričamo koliko stvari grad Šibenik ima za raditi, a koje su svakodnevne, svakodnevne, koje bi građanima poboljšale to. Nisam se još dotakao i tu Donjeg Polja, gdje govore o navodnjavanju. Pa tu je bilo ideja, i ima dobrih ideja, od bušotina, ovog, onoga. Ali kažem, ne mogu ja sad sve govoriti. Tu je problem oporabe. Svi bi sve. Ne može. Treba sjesti, vidjeti tko što može, vidjeti tko što je protiv onoga drugoga, jer ne možete vi dobiti vlast, a onda bojkotirati sam sebe.

1:21:12⧉ Onaj, ja sam protiv tog tvoga. To ja vam gledam, gledam oporbu na način općenito koalicije, kao vezu momka i cure. Oni 5, 6 su godina zajedno, ali nisu živjeli zajedno. I sve to lipo. A onda počnemo živjeti zajedno, i u 6 mjeseci, u 6, 60 dana ili 6 mjeseci, shvate da nije to, da nije to baš za njih. Onaj, mislim da bi se oporba trebala puno ranije biti aktivna. To ja često govorim. Da bi se profiliralo do izbora. I onda bi se vidjelo tko radi, tko ne. Ljudi su alergični na to da sad nekakve plaćeni oglasi na Facebooku, plakati i to dva mjeseca prije. Gdje ste do sad bili? Tako je. I to je meni, dobro, ajde, tu, tu ću tebe poštediti. Ja sam tek došao. Tek si došao, ajde. A sad ćemo, bit ćeš pod povećalom.

1:22:00⧉ Dobro. Napola se šalim. Ne, ne, ne, ne. Pa u tome je, to je bit. Novinari su ti koji bi trebali to raditi. Novinari su ti koji bi trebali upućivati kritiku kako vlasti, tako i oporbi. A to ja jedini na kraju dana. Meni je, meni je jedna, meni je jedna, onaj, novinarka rekla iz Splita, kad sam ja rekao onu, ali ništa ne izlazi. A ona je rekla, pa dobro, ali zašto bi mi bili oporba? Znači, zašto bi novinar bio oporba? Novinaru daj materijala. Da on, da on nastupi. I tu u biti ima, ima onaj, i tu malo istine. Mi očekujemo kao oporba, evo, sad i sebe tako stavljam tu, da će netko drugi za nas raditi posao. Neće. Neće. Ja sam još možda onaj starinski, pa sam još uvijek više volim među ljudima doći. Znači, doći u kafić, doći u restoran, doći ovamo, doći na ulicu, otići na pazar. I, i ljudima u glavu ispričati, onaj, koji je problem i kako se neki problem može riješiti.

1:22:57⧉ Ništa, Marine, za kraj, htio bih pitati, evo, mislim, zašto bi ljudi, dobro, zašto bi ljudi glasali za tebe ili, ili, mislim. Ili opciju koju. Evo, još nemate ni, ni listu, ni ništa. Hoće to sad kad. Imat ćemo, imat ćemo. Izaći ćemo na ove. Pretpostavljam da ćete s nekim. Tako je. Ne zanima me tko. U pregovorima smo, u pregovorima smo na intenzivno sa nekim strankama, pa čak i, ajmo reći, grupacijama građana i sve to skupa koji bi podržali.

1:23:28⧉ Razgovara se i o kandidatu za gradonačelnika. Znači, smatramo da u ovom trenutku nije dobro pokrivena, onaj, to. Ne volim govoriti protiv ikoga iz oporbe, jer smatramo, jer smatram da smo na istom, ajmo reći, na istom tragu, na istom tragu. Ako i smatram da ako je netko bolji, njega treba podržati. Njega treba podržati. Nebitno je li sad nekom, nekome draži ili nije, da ga treba podržati. A taj će onda pokazati kasnije jel se pridržava toga i sve. Jer ja bih sad za dotaka, ako mogu iskoristiti to, jednu, ja na primjer, od svega ovoga, kad usporedim županiju, oporba ima veliki problem u gradu i u županiji. Što će vam ovi reći, evo ga, oni su dobili vlast, pa vidite, non-stop se nešto prepucavaju. Ja tu gospodina Petrinu, na primjer, čak i razumijem. On je 20 godina u politici, proživljavao je nešto što, mislim da nitko nije u politici u Hrvatskoj proživljavao, jer doslovno ta se masa da ga zaštitari, onaj, izbacuju, onaj, sa županijske skupštine. Kasnije je dobio da je u pravu. Nitko nije to ni ispričao se, ni ništa.

1:24:41⧉ Sam sam doživljavao da me zaštitari izbacuju sa sjednica bivše stranke. Tako da. Nisi dobar ako te izbace dva i dva puta. Tako je. Tako su i Pernara izbacivali. Tako je, ali pazite sad, ja gospodina Petrinu razumijem. On je dosljedan. U ovih 20 godina vodi, vodi, onaj, vodi općinu, u županiji, u gradskom, u gradskom vijeću imaju svoje. Znači, kao jedna nezavisna lista su u Hrvatskoj definitivno najjači u toj organizaciji. I dobijete vlast, dobijete povjerenje građana i želite nešto napraviti. I onda vas netko možda u tom, ja ne ulazim, ne mogu govoriti o njihovoj odnosnoj, to je kao da se birate, miješate između muža i žene u kuću. Ali ipak, za mene bi bilo frustrirajuće, osobno, da ne mogu ono što sam obećao da ću promijeniti, napraviti, jer sam, a zato sam dobio povjerenje građana. Frustrirajuće bi bilo. A to je malo i, i medijski spin, ono, da. Naravno. Da, da, ništa ne valja. Baš sam to gosp. Nije baš to tako. Nije to baš tako. Ipak se izglašavaju stvari, proračun ide i, mislim, ima trzavica. Ali dobro, to doduše nije čudno. Evo, imate, imate je javni prijevoz. Prvi put je, prvi put je da nije HDZ. I to je. Imate javni prijevoz u županiji koji je napravljen, koji za

1:25:55⧉ mene, ja sam šokiran. Ja radim po cijeloj županiji i svaki dan kad negdje idem, u svakom selu vidim, onaj, bilo minibus, bilo veliki. Jel se koristiš, tako, kako? Naravno, kako ne. Pa ja pričam s ljudima koji žive po tim selima, pa Drniš, pa okolica Drniša. I svi, i to znači, nema da ih nema. Znači, to je. Da, da, znači baš ozbiljno. To je ogroman, ogromno, puno, puno veći projekat od ovog našeg šibenskog, onaj, javnog prijevoza za koji je, na primjer, ovo zovu revolucijom u, u javnom prijevozu. A, a ovo nitko, evo, ako ćete malo pratiti po medijima, nije to pokriveno. Niti malo. Sad, jel to kriv, kriva vlast koja nije to gurala kao jedan dobar projekat ili jednostavno nitko nije želio o tome napraviti priču? A to je vrlo, vrlo dobro. Evo, ja dođem neki dan u Tišanjsku Dubravu, vidim tamo okreće se bus. To vam je, ono, pet kuća, ali bus se okreće na, na igralištu, kraj igrališta tamo. To je važna, važna investicija. Na primjer, ja nisam za, kao što znaš, možda za dijeljenje baš javnih novca, ali za te autobuse ili gradske županijske, to vrijedi, ja mislim. Jer nije samo, nije samo od točke A do B. Znači, cijeli jedan sustav se stvara da, da se može na to pouzdati. I ne znam, i za djecu, i kasnije za poslove, i manje će auta biti.

1:27:08⧉ I šta znam. To je jedna, onako, malo, malo dublja priča. Odnosno, počet ćemo živjeti, onaj, u prstenu grada, u periferiji. Nećemo, ne moramo baš da moramo živjeti, što kažu, na baldahinu, da mogu pješke doći do grada. Znači, imat ću uvjete života. Dijete će moći otići u školu, moći će na trening otići. Za doktor, za ovo, za ono. To je, to je, to je definitivno to. Ali zato, zato kažem, i u županiji je isto napravljeno. Reći da nije napravljeno, nije korektno. I sad se opet vraćamo na taj medijski prostor, kako se s jedne strane. Da, i tko plaća i to. Sve je, sve je dobro. Ovdje je sve dobro. A ovdje, meni, meni, ja se zgrozim kad mi netko kaže čurspajz. Kako čurspajz, koalicija. Meni je to ružno, tako da se na takav način, na takav način da se govori. Koalicija je takva kakva je. Ona je na vlasti. Građani će na izborima to napraviti. Mislim, budimo realni. Imamo, imate vi i koaliciju u gradu. Da. Tako je. I županija je dosta manje. To sam isto pogledao za medije. Dosta, dosta manje su. Tako je, tako je. Ne znam, pet puta manje od Šibenika. Znači, onako. Znači, sad kad pošaljem negdje priopćenje, pitanje hoće izaći. Evo, ne znam. Ionako nisu. Nema veze. A nema veze. Nije, navikao sam na to. Navikao sam. A nije, uvijek, uvijek postoji ono promo.

1:28:20⧉ Pa. Da, da, to, to. I pa posebno sad ću očekivati. Sad je njima sezona. E, e, sad je, sad je žetva. Ništa, Marine, bilo mi jako ugodno. Hvala. Nadam se i tebi. Tako je, je. Eto, želim puno sreće. Čini mi se da imaš neloše ideje i tako. Nadam se da će, da će biti nešto od toga. I eto. Eto, zahvaljujem na pozivu. Eto. Ljudi, pozdrav svima. Zapratite i sve, sve što treba.Ćao. Bok.