Epizoda #28 · 11. svibnja 2025. · 1 h 17 min

Marin Koudela o kandidaturi, o gradnji tipskih kuća, Batižele, mediji...

Gost: Marin Koudela, poduzetnik i političar (HSLS), kandidat na šibenskim lokalnim izborima

Lokalna politika

Podijeli: Facebook X WhatsApp Viber

O epizodi

Marin Koudela se kandidirao za gradonačelnika Šibenika, zajednički izlazi kao HSLS, zajedno s MOST-om, HSP-om i BUZ-om. Zamjenik mu je Ante Alduk.

Poglavlja

Transkript

Prikaži cijeli transkript razgovora

Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Danas je s nama gospodin Marin Koudela, jesam li ovaj put ispravno to izgovorio? Je, je, je. Znaš šta, vježbao sam, trenirao sam, da se— Kako god izgovorite, dobro je. Zato jer uvijek je ono, naglasak inače ljudi na"o", tako i ja, i naprosto je bilo jako teško. Kudela, Kurdela. Znači, čujem da si već sve nadimke. Je. Evo, ovo je drugi put da si sa mnom u podcastu, hvala ti na sudjelovanju. Ovaj, lokalni izbori su sad za ravno tjedan dana, kakvo je stanje?

Radno. Radno? Radno, znači, ne staje se, obilazi se teren, razgovaramo s ljudima. Pa, pazite, više-manje sve ono što ljudi govore sve 4 godine, u biti, sad se samo akumuliralo to u jednom trenutku. I sad, naravno, da sve te stranke pokušavaju iznaći rješenje za građane. Tko će to ostvariti, to ćemo vidjeti, onaj, za san dana. Ovaj, kakav je, kakav ti je plan i program? Pa, mi smo se više bazirali na, kao cijela koalicija, tako nam i slogan glasi,"Šibenik za sve generacije".

Nije bezveze, zato što često znamo spominjati, netko spominje demografiju, netko spominje mlade, netko stare, ovo-ono, ali to ne može, ne isključuje jedno drugo. Mi smo u komunikaciji s našim timom, pa čak i s nekim stručnjacima iz građevinske struke, arhitektonske, zamislili naselja za mlade. Poslovi, stanovi, poslovi za zgrade su se pokazali vrlo loše u cijelom ovom periodu, pogotovo u kvaliteti— U kojem smislu? To sam taman htio reći. Aha, okej. Pogotovo u kvaliteti gradnje, a i u antidemografskoj politici. Zamislimo samo, mlad u tročlanu obitelji, on ima pravo na stan od 50-ak kvadrata, cirka. Da, to je kriminal. Vezano je 15 godina, i šta? Šta onda, dobije dijete, ne može širiti obitelj, ne može ništa.

U načelu, gradnja je takva da preko 80% njih preuređuju stanove nakon što ih dobiju, što je isto apsurd. Mi smo to zamislili na jedan drugi način, kao zajednice mladih obitelji, tipski kuća, 75, 95, 115 kvadrata, s malom okućnicom od nekih 300 kvadrata. Sad me nemojte uzeti za riječ, hoće li to biti 350 ili 400. U periferiji grada. Znači, imamo Lozovac, Danilo, okolica. Grad ima svojih terena, znači, cijena ne bi bila sporna što se tiče terena.

Grad ne bi čak bio ni ulagač, jer grad samo treba reinvestirati sredstva, znači, uložiti, koja opet vraćaju ljudima. A šta, ideja je onda teren pokloniti, ili? Teren je gradski. Ne, ne, mislim, ali što? Teren prodati ili— Grad daje, ne, ne, grad daje. Grad daje svoj teren za gradnju kuća. Pazite, to je onako što nešto stoji u periferiji grada, u Danilu, koji možda neće nikad nitko upotrijebiti. U čikari i ništa. Tako je. Idemo napraviti, da napravimo, na primjer, ulicu s dvije, s jedne strane 25 kuća, s druge strane 25 kuća.

Ne davanje terena, nego baš kuće. Zato što vi s po etalonskoj vrijednosti cijene građenja, od 1.300 eura, 1.290 eura, vi možete izgraditi onaj objekat i sve ići s natječajem. Znači, sve da vodi grad. Nema države, nema APN-a, nema uplitanja nikoga sa strane. Grad daje svoje uvjete i grad širi. Zašto ne bi tročlana obitelj uzela odmah dvosobnu i trosobnu kuću? To su u biti malo veći stanovi, samo s okućnicom. Dobiva se kvaliteta gradnje, ne razmišlja se o potomstvu, to znači, vi automatski ste manje opterećeni po nekim normalnim cijenama. Znači, mi ne pričamo o tržišnim cijenama prodaje, nego o tržišnim cijenama gradnje. I naravno da se još i tu cijena može spustiti s davanjem posla, odnosno natječajem, kada građevinske firme se javljaju, dobivaju veći posao. Ali to sve može se odraditi u jednom mandatu. Zato šta, to nije problem odraditi. Danas se kuće, zgrade dižu u godinu dana. Ne vidim zašto se ne bi jedno naselje. Ali onda to zatvara jedan, otvara jedan novi krug. Vi kad napravite to u jednom mjestu, ja ću sad u ovom slučaju spominjati Danilo, biranje, nebitno. Dobro. Može biti Lozovac, može biti onaj. Automatski, cijelo to mjesto zaživljuje.

I dobiva na vrijednosti općenito. Šta se dešava? Otvara se vrtić. Logično. Otvorit će se kafić. Netkoće— Da, to će povlačiti komercijalne razne aktivnosti. Tako je, tako je. A govorimo o mjestima, sve maksimum 15 minuta vožnje od centra grada. Znači, to je ništa. To je ništa. I u tom cijelom dijelu, mi u tom slučaju želimo potaknuti privatnike koji u takvim mjestima bi otvarali pogone, trgovačke centre, čak i govorimo o centrima, bi smanjivali davanja prema gradu, pa i za 50%. Time bi rasteretili sami centar grada, u smislu pritiska toga. Normalno, dobiva se automatski i linije autobusne, učestalije, isplativije i sve ostalo. Znači, Šibenik je najbogatiji grad, prostorno, u Republici Hrvatskoj. Grad 7 puta veći prostorno od Splita. I administrativno je ogroman. Tako je. Enorman. A sve smo nagurali. Kako vam možda čak i najveća općina, ako se ne varam. Ili među najvećima. Među najvećima u Hrvatskoj. Među najvećima u Hrvatskoj, to znači, nemojte me uzeti za riječ, negdje malo oko 400 kvadratnih kilometara. E, 450, mislim, negdje sam pročitao baš nedavno.

Da, da, da. Ali kažem vam, jedno 7 puta veći od Splita. Pa dovoljno, dovoljno je onda. Split se nema di širiti. Mi možemo birati. Ne moramo ići na obalu, možemo ići u taj dio. I time, u biti, potičemo ljude da ne odlaze, čak se naseljavaju. I rješavamo problem. Ali tko bi podnio trošak gradnje? Pa koji? Korisnik. Tako je, tko snosi poslove. Tko snosi poslove, stanove, snosi korisnik na kraju. A zar nije to, zar nije POS subvencioniran dio grada? Ne. Ne? Ne, je li? Ne. Znači, to znači, kad je u pitanju POS, su vlasni, odnosno vlasnici, korisnici poslovih stanova, vlasnici kasnije, jednog dana, samo plaćaju cijenu etalonske vrijednosti građenja. Znači, oni plaćaju vrijednost građenja. Tako bi slučaj bio i u ovom, u ovom slučaju. Znači, nema tu velike, velike razlike. Isto dižu kredit, kao što dižu za poslov stan kredit u banci, da bi kupili poslov stan, tako dižu kredit u banci za kupiti, kupiti ovakvu nekretninu. Da, ista stvar. A što je sa, sa svim papirima, arhitektonski, oni, toga ima toliko? Mislim, za kuću je puno tu kompliciranije, ajmo reći. Nije, nije. Ako birate tipske kuće, ili kuće u nizu, znači, vama, na primjer, dvojna

kuća je na jednoj parceli, na primjer, i vi kad pravite papire, rješavate zad i vi odvojeno. Ona je odvojena. Ona je odvojena i s mjerilima, sa svim priključama, sve ostalo. To, znači, to nije, mislim, kod nas se stvara fama da je to znanstvena fantastika. Ali, ljudi moji, pa pogledajte kako to da netko, netko digne onaj, objekte u godinu dana, puno veće nego što mi govorimo, a ovdje se ne može. Da, da. Mislim da je to malo neozbiljno. I sad, rekli smo za mlade.

Isti princip. Mi mislimo napraviti za osobe starije životne dobi. Znači, grad Šibenik je grad koji nema smještajne kapacitete za osobe starije životne dobi u svom suvlasništvu ili vlasništvu. Znači, trenutno ovo što je, to je županijsko. Grad može napraviti za to, i meni je pala ideja, a kasnije sam vidio da je to jedan grad napravio u Hrvatskoj. Znači, to su male zajednice za osobe starije životne dobi koje su mobilne, koje baš ne trebaju 24-satnu skrb. Zato mogu biti domovi, zato mogu biti domovi. To su male kuće od 35, 40 kvadrata, s malom kuhinjicom, sobica, dnevni boravak i malom terasom s dvorištem. Mnogi naši stariji u Šibeniku su ljudi mobilni. Oni se kreću, oni normalno idu na pijacu, oni idu sve. Znači, jedna mala zajednica, kućica, s jednom centralnom, centralnim objektom u kojem bi mogla biti glavna kuhinja, na primjer, i neki popratni sadržaji za njih, društvene prostorije, pa može biti i patronažna sestra ili sve to skupa. Imamo, nemamo cijelu zatvorenu onaj priču, ali ideja to postoji, i postoje

ideje takve i u drugim mjestima. Zašto ne bi oni? To je meni palo na ideju kad me jedna gospođa pitala gdje ima stan od 75 kvadrata, da bi ga ona odmah prodala, da nađe negdje stan od 55. Nemoguće je u Šibeniku to sad napraviti, po nekim, po cijenama. Ja njoj objašnjavam, pitam da li bi ona, na primjer, u Dubravi ili negdje u periferiji, živjela u stanu, ajmo reći, toj maloj kućici s okućnicom od 40, 50 kvadrata, od 35 kvadrata, kao ono, isti tren. Kaže, ja ovako imam nešto u jednom selu, kaže, ja odem tamo, budem po san dana, pa dođem. I onda je meni palo na ideju, još prije godinu dana, da bi to bila dobra ideja. I na taj način opet rješavamo, i osobe starije životne dobi, oni oslobađaju prostor, odnosno stanove u gradu, da li za svoje potomke, da li da ili već kako će oni to riješiti, to je njihova stvar. I opet rješavamo i njih. Znači, samo treba biti gradonačelnik poduzetnik. Na neki bi način trebali reći. Da. Gradonačelnik je osoba koja mora davati ideje. Mene je, od kad sam se kandidirao za gradonačelnika, veliki niz zaposlenika gradske uprave i gradskih firmi kontaktiralo i pitalo kako, kako zamišljam to sve skupa.

Ja sam im objasnio, nije na meni da ja vama namećem. Znači, onog trena kad budem gradonačelnik, prvo moraju, naravno, svi pročelnici i direktori javnih tvrtki staviti na raspolaganje svoje mandate. Mislim, ne mogu ja raditi s nekim tko je 12 godina radio s nekim, a pokazalo se kako se pokazalo. To mora gradsko vijeće ih, ovaj, maknuti, je li? Ne mora, postoji, postoji onaj mehanizmi. Odnosno, oni neka stave na raspolaganje. Ako ne stave, onda postoje drugi načini. Misliš da su toliko već ukorijenjeni u stari sustav da pitanje bi li— Ne bi mogli mijenjati. Jer da su nešto htjeli mijenjati, onda bi mijenjali. Ja smatram da osoba koja je došla negdje raditi, i došla je s nekim idealima, došla je s nekim idejama, i vidi da to ne ide, diže sidro, ide dalje. Ako se netko čvrsto drži nečega, a to ne ide, koja je tu svrha? Da, da. Budimo, budimo realni. Privatnik, kada vidi da mu neki posao ne ide, on zatvara, ide dalje. Ili ga proba utopiti, nekome prodati, i ići dalje. Jedino u politici se dešava da netko uporno gubi, uporno loše, ali uporno stoji tu. To je katastrofa. I, ali to se može i na, na javne firme isto, gdje onako, unatoč lošim rezultatima, daje im se još novca i još se više zapošljava, i to dok privatnik ključ u bravu ako ne može servisirati

svoje, svoje. Tako je, tako je. Pazite, ja, ja sam svjestan da gradske tvrtke ne mogu raditi na sistemu visokog profita. I nije, i nije ispravno da rade na, na tom sistemu, jer oni su da pružu uslugu građanima. Znači, oni su— Ali opet, nije loše da ima neki profit da mogu dalje ulagati. Ali, ali ne možemo mi, građani, mimo svega, još plaćati kroz proračun ili subvencijama isto tu firmu koja pravi gubitke. To, to jednostavno onda— Da, da, zapravo ih se ne kažnjava, ih se ne, nego ih se nagrađuje, evo vam još para, ono, s neba, i— Tako je. To je onda negativna selekcija na strani. Ja sam siguran, ja sam siguran da nijedan od aktualnih direktora gradske tvrtke ne bi na privatni, u privatnom sektoru izdržao. Ne bi ga nitko držao. Nema šanse. Budimo realni, to, onaj— Nego, ovaj, spomenuo si širenje, kako Šibenik ima gdje, ali mi imamo jedan cijeli veliki kvart u kojem se već zadnje 4 godine ne događa ništa. Pa ti želim. Šta, što misliš o tome? Je li to, ono, mjesto možda za te tipske kuće ili možda nekakve zgrade ili nešto? Nije. Moje osobno mišljenje je, pa ti želi, ako ćemo sad prostor bivšeg TEF-a. Da, da, da. Na taj način.

Je možda preekskluzivan za ovaj tip. Ovaj tip gradnje i svega ostaloga. A mislim i da se ne bi dobila kvaliteta života kao što bi se dobila u periferiji grada. Jer svugdje u Europi i u svijetu se teži tome da se makne iz gužve, iz vreve grada, i da se živi, ajmo reći, u tim zajednicama. TEF, o TEF-u, odnosno, ja govorim TEF-u, pa ti želi, kako ćemo sad to— Da, da. Toliko dezinformacija se širi, svi bi sve, svak bi svašta. U jednom trenutku gradonačelnik kaže, natječaj je spreman, puno zainteresiranih, to će biti gotovo do kraja rujna, pa do kraja godine, pa do kraja ovoga, pa ako se ne varam, je bio čak tajni ugovor, tajni natječaj je bilo, ako se ne varam, negdje mi je u podsvijesti. Da, da, da. Kao da se ne smije javno znati uopće što se radi. Mislim, to je pari, ne znam što bi rekli, nuklearni program.

Da bi onda na kraju sami oni koji su bili zainteresirani, kad im je stavljen uvjet da oni moraju počistiti taj isti TEF, odnosno ovo, problem onaj ekološki, to nitko normalan neće. Grad onda je nakon toga, Željko Burić je izjavljivao, to će fond riješiti. Onda ga fond demantira, da oni to neće riješiti. E, to sam vidio, to je sad nešto najsvježije, prije par tjedana. Tako je. Da bi, onda je on rekao, nema problema, sad ćemo mi to sve na Vikarac.

Da, jer Vikarac ovako je aktualan u nekim drugim— To će onda spaliti, možda, možda će to spaliti. Pa će oni to odlagati. Znači, opet dolazimo u situaciju da će to opet grad Šibenik plaćati, to odlaganje tamo. Netko će to morati voziti, to će netko morati odvesti tamo i sanirati. Kao što je netko odveo, ako se ne varam, Biljanje Donje, gdje je već onaj to. To su ravni kotari, ja mislim. Ali pazite, nitko to ne postavlja pitanje, nitko nije odgovarao za to. Građani plaćaju i dalje. Evo, dan danas se plaća, ja mislim, oko 3.500 eura dan, dok se to ne sanira. A koga briga, to su državni novci, to— Tako je, tako. Ali zaboravljamo da je to sve krenulo iz Šibenika. Da, da, je. Da, opet iz Šibenika. I sad to znači, tamo je Europska unija naložila da se mora maknuti, a mi ćemo sada to što je još ostalo voziti na Vikarac. Možemo opet njima. Ako smo već tamo, pa nek se malo poveća ta— Mislim da govorite ovako općenito, kad se ljudi uhvate pa ti želi i TEF-a, mislim da je to u ovom trenutku stvarno tema koju teško možemo odgnati. Ja osobno smatram da ne možemo faliti, da kažemo, da ostavimo nešto našoj djeci. Znači, Šibenik se može— To je povijesna prilika da se nešto, lijepi ravni prostor, čovječe,

tamo bi moglo biti ono, ne znam, San Remo, Novi Sad. Moglo bi, slažem se, slažem se, ali gledaj, ja gledam to malo kao privatnik, ako vam netko dođe i kaže, meni ćeš dati, ti možeš graditi toliko i toliko, a meni ćeš dati toliko i toliko. Ljudi onda kalkuliraju. Znači, je li teren vrijedi toliko i toliko, daj, cijena je ta. Je li me shvaćate? Da, da, da. Ulaziti sad taj u urbanizam, ja ne bih volio, ja nisam te struke. Da li zelenila više, ja sam uvijek za zelenilo. To sam slušao gradsko vijeće, pa kažu, postotak ovoliki, ovaj, netko se, pa se prepucavaju međusobno. Ja sam uvijek za zelenilo. Da se mi odmah razumijemo, meni je strašno da na Šibenskoj rivi 22 godine nije naraslo 20 centimetara stabla.

Da na Poljani, evo— I hrpa ih je maknuto. Ako se ne varam, na Poljani je 4 ili 5 godina, 4 godine da je Poljana napravljena. 5, sad već 5. Stabla ništa nisu, one narasla. A koliko je mogu onim sitnim pitarima, to je, mislim. E, pa to, upravo sam to htio reći. Kad je dolje garaža. Zato što Željko Burić i ova garnitura oko njega, oni su, to rade i nama. Znači, oni nas stave u neki mali pitar, i mi lipo izgledamo, ali se ne možemo razvijati. Znači, ne možete vi staviti u mali pitar, svi znaju da koliko je korijenje, toliko je krošnja gore. Naravno, da. Znači, je li vidiš da ne radi? Vadi vanka, pravi novo, napravi da to na nešto to sliči. Ja kad vidim stare slike Šibenika, neki će se sjećati Murve kod Kapetanije, gdje smo čekali brod za Jadru, bila je česma, ona. Je, česma je super bila. E, to znači. Ja sam se kao dijete tamo igrao na njoj. Pa bi zatvarali one dvije, tri, pa bi ona jedna prska i tako. Znači, dobro, nostalgija je nostalgija. Lipo je sve to da se mi, lipo je da seulaže i da se sređuje, ali svugdje u svijetu se teži tome da bude zelenih površina. Kod nas jednostavno se zelene površine ukidaju, betonaz, totalno, samo beton, asfalt

i sve ostalo. Vratio bih se samo na TEF, da ne ispadne da nisam do kraja odgovorio. Kažem, teško mi je ovako o tome govoriti, jer previše je dezinformacija. Da. Previše je dezinformacija. Definitivno njega treba prvo sanirati, ali mi od svake vlasti koja dođe, kažemo, TEF je saniran. Znači, od svega što smo do sada čuli, TEF je saniran. Ja bih sad samo volio postaviti pitanje i onima iz fonda. Oni su platili sanaciju. Da, dođe sanacija. A sanacija nije završena. Očito nije završena. Mislim, to, to ne treba biti stručnjak. Je li moguće da u našem društvu i dalje, i dalje nema odgovornosti? Nema odgovornosti za loše napravljeno, i što je najgore, nema odgovornosti za nerad. Za nerad. Je, i baš je, to je, zapušteno je skroz. Prije, prije par tjedana sam se tamo s frendom šetao i cijeli, cijeli onaj krug TEF-a je opasan je sa, sa onom žicom. I mislim, i sad gledam to, to je Ruzinavo, to, to na, na dijelovima ide. Tamo, tamo i psi šetaju, trčkaraju djeca. Znači, da se, da, to je tolika nebriga, toliko da niti, znači, to je na nekim betonskim stupovima. Ne moraš čak ni rušiti, makni tu Ruzinavu žicu. Na šta to liči? Na šta to? Kako ih nije sramota, ono. I onda mi nešto govore, a to je uspjeh, ovo, ono.

Čovječe, Ruzinavu žicu u Brljikavu nisi maknuo, i svakako, ja, ja ne znam to. Ne, popnete se na Smrićnjak i sa Smrićnjaka točno vidite u biti što je to. Da, da. To se najbolje dori. Ja sam s djecom sam bio jedan dan gore i baš ono, izgleda im je majko odozgora kad gledate. Ali kažem, reći ovako o tom slučaju u 5 minuta je vrlo kratak to. Naravno, kažem, neka objave što su radili. Mislim, koliko godina već o tome govore? A da, evo. Mislim, najjači mi je bio intervju prošlo ljeto gospođe Nine Kursar, gdje ona praktički lamentira, joj, ne, lamentira kako su uvjeti komplicirani i teški, i praktički plače što nitko to neće sad moći prihvatiti i preuzeti. Pa naravno. I onaj jedan koji je kao, to bože, bio zainteresiran, valjda kad su to malo bolje pogledali, i što ovi traže od njih, rekli su, što je vama, ono, jeste vi ludi?

Pazite, najlakše je doći onaj reći, stavite uvjete koje ne može nitko ispuniti, i onda kaže, nitko se ne javlja. Pa evo, ja u slučaju toga što toga govorite, dotakneo bih se Bikarca. To je, ajmo reći, moja rak rana. Najviše sam se uključio u politiku zbog te spalionice Bikarca. Znači, ja sam prije mjesec dana poslao svim medijima dokumente koja je tvrtka dobila natječaj izrade studije. Službene dokumente, po kojim uvjetima, za koliko novca je dobila i koja tvrtka i koliko se tvrtki javilo. Nijedan medij nije to objavio. Što je napravio grad Šibenik, odnosno Bikarac? Ja, ja bih tu, tu netko mora odgovarati. Oni su procijenili vrijednost izrade projekta i studije na cirka 3 milijuna eura. 2.918, ako se ne varam. Je li to ono sa zadužnicom priče? Tako, i to je grad dao, onaj, jamstva za izvršenje toga. Nisu u pravu da je jamstvo da bude spalionica, nego izvršenje tog dijela. To znači, jamstvo je dato da će se izvršiti studija i projekat. To je to. I ona trenutno ide. Znači, gluposti pričaju.

Jučer sam slušao jedno, onaj, sučeljavanje, pa kaže HDZ-ov kandidat za do župana kaže, to ne ide. Nemojte koga vi pravite blesavog. Mi smo narod pravu blesavoga. Je, baš. Znači, ali što je poanta? Znači, to imate namjeru, to, mislim, ne može ono. Ja, evo vam kako se namjesti natječaj. Da dobije tvrtka koju oni žele. Procijene vrijednost na 3 milijuna eura. Raspišu natječaj međunarodni za 3 milijuna eura. Javi se 4 firme iz Europe, 2 iz Hrvatske. I dobije firma za milijun eura.

Vi meni hoćete reći da će netko 2 milijuna eura manju cijenu dati, a procijenjena je 3 milijuna? Ne, oni su samo išli na sigurno da će proći firma koja će sutra studiju i projekat napraviti onakav kakav oni žele. Ja mislim, ako se ne varam, da je sad žalbeni rok, ali neka meni Burić odgovori, tko je procijenio vrijednost izrade studije na 3 milijuna eura? Vrlo jednostavno. Jer kako je moguće da 5 firmi se javi sa 2.9, 2.8 milijuna eura ponudom, a ovi sa milijun? Odnosno milijun i 50 tisuća. Znači, oni sa natječajima usmjeravaju u kojem smjeru će što ići. Zašto sam to rekao? Namišljaju natječaj tko će raditi studiju za Bikarac. Na isti način, to je moja procjena, davajući uvjete za TEF, odnosno batižele, u biti usmjeravaju da nitko ne dođe, dok ne dođe do onda jednog trenutka kad budu napravili neki natječaj koji će onda netko umoriti. Umoru ponuđače. Znači, jednostavno, umorite ponuđača. Da, da, to je onda na kraju dobije.

I onda na kraju dobije. Tako je, tako je, vrlo jednostavno. Možda je tako i cijele batižele, da se čeka netko, netko pravi. To sam htio reći, da, tako je, tako. I onda ćete, vidjet ćete kako će u jednom trenutku, pretpostavljam, neće, jer neće, neće oni biti na vlasti, to biti drukčije. Pazite. I dobro, što bi ti onda malo to na loptu stati i vidjeti što se tiče batižele? Jednostavno, tu treba stati na loptu i stvarno uključiti onaj, širu javnost, jer to je pre, prevelik projekat i povijesno za Šibenik da bismo tek tako to na prvu išli reagirati. Ali bi se dalo da je to nekako organski, znači, donijeti GUP, UPU, sve što treba, okej, tu će biti ceste, kao u SimCityju, ne znam, igrici. Tako je. Znači, tu ćemo povući cestu tu, pa onda. Tako je. Tko želi, ono, parcelirati to, možda tako nešto. Tako je, pazite, možete vi, ma mogu se kroz fajl. Jer oni nekako, imam dojam da žele sve odjedanput, onako, kliknuti i pustiti. Pa naravno, veća je zarada kad je sve odjedanput. Veća je zarada kad je sve odjedanput. Zamislite sad, evo te, onaj, u segmentima. Jer i ostatak grada nije niknuo odjedanput. O, bože, to je organski, malo po malo, svaki kvart je niknuo. Tako je, tako se i Šibenik je širio na neki način. Mi sad znamo svi u gradu Šibeniku koji kvart je u kojem desetljeću nastao.

Ne znam što, 60-ih, 70-ih, 80-ih je bilo Meterice, Vidici, primjer, Krvavica i tako. Pa zašto ne tako i taj dio batižela? Da, da. A kad smo se već dotakli CGO-a i Bikarac i to, imaš neku alternativu spalionici? Naravno, mi smo čak i objavili, onaj. E, znam, znam, pročitao sam to malo. Objavili. Ukratko, objaviš. Pazite, nama je profesor Kuršić se ponudio, on je nama ukratko napravio nacrt tog programa, a on se ponudio kad preuzmemo vlast da se on aktivno uključi. Znači, gospodin čak Mukti radi to, znači on ne naplaćuje svoje usluge, on je netko tko se cijeli život bavi tim stvarima, nam je ponudio na koji način rješavati to. Znači, mi smo u ovom trenutku, Šibenik odlaže oko 20.000 tona otpada koje bi trebalo po njihovom spaljivati. Godišnje. Je li tako? Godišnje ili? Godišnje, godišnje. Dobro. Ako ja imam dobre informacije, što sam slušao njih, što oni govore, ali oni promijene svako malo. E sad, ako vi želite spalionicu napraviti, koja mora minimalno raditi 200.000, 300.000 tona obrađivati godišnje, a

imate šljake 20%. Čak, jer sam čuo i trećina, to sad isto ovisi. Neki, netko kaže 30, ja sam išao na manje. Dobro. Neki 20%. To je 60.000 na 200.000. Ako se ne varam. Da. I vi dolazite u situaciju da imate više opasne šljake nego što imate danas ovoga, koji isto morate deponirati, isto plaćati nekome. I to navodno u Hrvatskoj nema gdje, nego ne znam u Njemačkoj se treba. Onda također iste te filtere, također, a istodobno onih 20.000 koje imate možete sljedećih 100 godina zbrinjavati na ovaj način. Ja sam razgovarao s ljudima koji se u Morinskom zaljevu love ribu. I rekli su mi da u zadnjih 5-6 godina sva ona riba koja je nestala i općenito što je živjelo u Morinskom zaljevu se vratilo. Što znači da je Bikarac na ovaj način dobro saniran. Znači, on je sada doveden do nečega što je dobro i ispravno. Riskiramo sa gradnjom spalionice, znači, još uvijek govorimo o ekološkom dijelu, riskiramo da ćemo napraviti loše. A da, ali gradonačelnik laže, on doslovno, ja moram kazati, Burić laže, Robert Podrug

lažu. Oni kažu da građani će plaćati spaljivanje drugima, da sad plaćaju, ako se ne varam, 190 eura po toni. E, to sam vidio, da. Negdje. Oni ne kažu građanima da će građani i toj spalionici plaćati spaljivanje, jer to neće biti Bikarac, to će biti nova tvrtka koju još se ne zna tko će biti vlasnik. Nevjerojatno. Da, to, to, to sam s Vukorepom pričao da je bio na ovoj tribini, isto je pitao najtrivialnije pitanje na svijetu, tko će biti vlasnik, o, o, nitko ne zna odgovor. Ja sam pitao, ja sam pitao ljude iz fonda koji mi isto na to ne daju odgovor. Ne daju. Ne, ne žele, ne, ne znaju, nego oni ne daju mi odgovor. Ne žele odgovoriti uopće na to. Jel uopće, jel uopće imaju ideju ili što misliš? Ma naravno, pa vi mislite da oni idu u investiciju od nekoliko stotina milijuna eura da nemaju ideju. Ma mislim, dajmo, budimo, budimo ozbiljni u tom dijelu. Burić je pobjegao sa te tribine kad sam ja njemu postavio jedno, jedno pitanje. Isprovociram baš tim lažima koje oni uporno tvrde da građani će morati plaćati, a plaćaju i ovako, jer tako su govorili za Bikarac, odnosno čistoću. Sada čistoća, Zeleni grad plaća Bikarcu, prije nije. A sad će biti sistem, Zeleni grad će plaćati Bikarcu, Bikaracće plaćati

toj nekoj spalionici. Ja Burića pitam, recite mi, rekli ste da je to nova tehnologija koje nigdje u svijetu nema i tvrdite da nije spalionica, vodili ste ljude u Bolzanu gdje kad se otvori onaj prozorčić unutra je vatra. Ja kad sam iz termodinamike učio nauke o toplini, znam što je spalionica, što je vatra, kako nastaje. Što je ovdje vatra, ovdje ide smeće. Baš je interesantno. Znači što? Nije, nije spalionica, ali ima vatra i nema dima. Dobro, okej. To jedino izgleda kod njih tamo. Okej, rekli ste da će to biti nova tehnologija i to sam čuo iz izvora, ne samo Željka Burića i nekih drugih koji su iznad njega, da će to biti najnovija tehnologija. U isto vrijeme u Hrvatskoj jedna tvrtka patentira novi sustav zbrinjavanja otpada.

Da je sad ne imenujem. Na toj tribini koju je organizirao jedan šibenski portal, moram reći sramotno uopće onakve organizacije i ako su ono novinari uopće. Buriću postavljam pitanje. Vi spominjete novu tehnologiju, ista jedna tvrtka u Hrvatskoj patentira novi sustav tehnologije i vi ste nama na tribini rekli pred svima da ste direktora te tvrtke primili u kancelariju ujutro.

Što znači da idete prema tome da namještate natječaj. Naravno, gradonačelnik Burić se jednostavno digao i otišao i napustio tribinu. To vi naravno niste ništa prenijeli. Uteka je. Ma kakvi, nema, nema šanse. A kad ga štite. Jednostavno, u medijima ću rado kasnije reći, ako bude vas zanimalo, o onaj gornjim šibenskim medijima, da izostavim možda nešto drugo. Zato da kažem da ta spalionica, za nju nema više govora, trebalo bi vidjeti, trebalo bi razgovarati, trebalo bi propustiti građanima. Ne. Za nju treba samo jednostavno ne. Nama je ovako dobro, mi ovako možemo djelovati, još 100 godina, pa ćemo za 100 godina vidjeti. A govoriti da ćemo raditi spalionicu, da ćemo mi od toga nešto imati, da će građani Šibenika od toga nešto imati, to je laž, to je obična laž. Da, imat će eventualne probleme i, i ako, ako shvaćam te spalionice, ni ekonomski nisu baš nešto previše isplative. Dobro ste se toga dotakli. Ja sam razgovarao s nekim ljudima i u vezi toga. Znači, Amerika je imala 70-ih godina preko 1700 spalionica. Danas je, ne znam, oko 32-3. A, znači skresali su ih.

Znači, Amerika ukida spalionice iz dva razloga. Jedan je ekološki, a drugi je financijska neisplativost. Znači, financijska neisplativost. E sad, ako jedan Amerikanac koji ima čak blaže kriterije ekološke od nas u Europi. A to je pitanje isto, koja država i tako. E, ukidaju, a mi otvaramo. Da ne ulazim sad u još, to sam ponavljao 100 puta, da žele napraviti prugu do poda. Wow, da, da, prva pruga u koliko, ono, od Austro-Ugarske. I onda kažu, to je da, to je da podijelna izvoz. Šta to mi na podijima proizvodimo, na Andriju vlakovi. Ne, nego, nego na vlakovi trebaju da uvoze na Bikarac, odnosno buduću spalionicu smeće. Mi smo samo radili. Bio je okrugli stol u Mostaru na temu spalionice i zaključeno je da kompletno Hercegovina, znači Zapadnohercegovačka županija i sve, i ove okolne, nemaju dovoljno otpada da bi ga spaljivali, da će ga oni spaljivati u Hrvatskoj. A sad nismo spomenuli Šibenik, ali dobro. Onaj, nekako smo najbliži, pa mi je prepoznat. Naravno, meni je, meni je jedino žao ona, eto, iz Splićana, iz Zadrana, eto, ovo im je pobjeglo, plaču,

jadni. Ja, ja, ja mislim da je to, suze prolivaju sigurno. Ma možemo se mi zafrkavati sa salatom i sa kupusom i sa sve to skupa. Deset puta bolje. Ali to je katastrofa. Mislim, uopće govoriti, mi ćemo sve kad preuzmemo vlast kompletno pravno pokriti da saniramo štetu nastalu ovim dijelom, znači u ovom dijelu. Znači, čak i studija da pokaže da je ona isplativa, da je ona ovakva, jednostavno može gradska vlast reći:"U to se ne ide." Znači, pustimo mi to. Nije uvjet izrada spalionice ovo jamstvo. To je samo jamstvo za izvršenje posla izrade studije i projekta. To su dva različita pojma, tako da ne treba to, onaj, to. Ali neka Burić odgovori, to ću mu postaviti pitanje na sučeljavanju. Tko je procijenio 3 milijuna eura, a dobije firma za milijun. A inače, i svi radovi u Šibeniku je obrnuto.

Ponudi se milijun, a dobije milijun i po neko posao. Tako da je to malo interesantno. Da, da, tko zna što se tu događa. A vjerojatno će, što misliš, da će htjeti odgovoriti to ili će se nešto izvlačiti. Ili pobjeći. Ili pobjeći. Reci mi, jesi pratio ovo oko, oko Dolca, ovaj, Mileta se hvali, evo, dvojni bedem vamo-tamo, a Dolac svaki tren potpuno plavi i ono, što, što ti misliš o tome? Jesu li prioriteti ispravni? Evo, evo, ma naravno da nisu. Bedemi. I eskalatori i šta ja znam. Bedemi, kako zovu, to je u biti put spasa, kako bi ideja izašla. Da, da, da, to je vojni, vojni instalacije. Tako je. Onaj, kontaktirao sam neke, onaj, konzervatore, čak jedan radi u Ministarstvu kulture na tu temu. Naravno, neće kolega na kolegu i sve to skupa. Dobro, to je. Rekao jednu, rekao mi je jednu, onaj, interesantnu stvar. Kaže, Šibenik postaje Disneyland. Znači, naše te starine. To ja stalno na stranici pišem, da, da nas u lunapark pretvaraju. E, upravo to. Ja vam mogu i pokazati kasnije mail te osobe. Znači, kaže, čast mojim kolegama u Šibeniku, ali prave od šibenikske

kulturne baštine Disneyland. S jedne strane, brane čovjeku koji živi u staroj jezgri grada cijeli život, njegovi je, ne znam, potomci, prije preci, najobičniju stvar na vratima, ne znam kakvu će kvaku staviti, a s druge strane. I boja grilja, a nije taj ton koji hoće. Boja zidanja je ta, grilja je možda ovakva i onakva, a onda će ugrađivati onaj, najnoviju tehnologiju, pokretne skale, električne skale u bedeme. Ali sve je kao 15. stoljeće, molim lijepo. Odlično, to je, to je meni baš odmorno, možda će čak i u Kremenku ono neko vrtiti. Onda je okej, može, onda prihvaćamo. Ako će Mileta vrtiti dolje, ja vidim kad se slikava da ima potencijala da vrti, pa neka on vrti to kolo i mi smo za, ja ću ga prvi zaposliti. Evo, čak ću upotrijebiti funkciju gradonačelnika da ga zaposlim nakon, jer ne znam di će raditi. Imat će, moći će vrtiti onaj to kolo i ti, i te skale onaj prema gore. Ali pustimo zafrkanciju. Puno bitnijih problema ima dolje. Sinoć sam baš išao sa suprugom prošetati po Dolcu, pa sam vidio onaj dio ogromnog parkirališta gdje su bili brodovi. E, ovako na kvartiru, da. Meni je, ja sam osjetljiv na te, ajmo reći, starine. Znači, to je nešto što mediteranski gradovi kod nas su zadržali.

Zadržali tu dušu. Ti brodovi tamo nisu bili samo, eto, tako da bi oni tamo stali. Oni su imali svrhu, ono, imali svrhu. Pa naravno, ljudi su od toga živjeli i hranili se. I to je, ali na kraju krajeva to je lijepo izgledalo. Naši turisti kad dođu, njima nikome to nije smetalo. To može samo nekom našem smetati. Znači, netko je želio napraviti parkiralište da dođe ispred kafića. A šetnja, primjer, od bazena gdje može parkirati, do tu nije pet minuta. Ako ćemo sad pravo gledati. A ukinia si nešto što stoji, ne znam, ja ne znam koliko, ja znam za sebe u biti, je to tamo. Znači, pravilo naše ekipe, i mi smo se tako i dogovorili u koaliciji, treba spustiti na gradske četvrti mjesne odbore odlučivanja. Ali neka i odgovaraju kasnije svojim ljudima. Znači, ja to i u svom poslu radim. Znači, spustite, samo delegirate na onoga niže. Netko će reći: "Makneš odgovornost sa sebe." Da. Pazi, ja kao gradonačelnik sutra ću biti odgovoran. Ali je meni netko odozdola rekao:"Za nas je najbolje to, to i to." Službe

gradske su samo da ih prate u tom pravnom dijelu, da ne može ići nešto mimo zakona, da ne može netko mimo nekih pravilnika. Ali ako je gradska četvrt ili mjesni odbor smatra da je za njih najbolje nešto, i to su se dogovorili, ispunili neku formu zakonsku i to dali gradu, zašto bi ja bio protiv? Ne vidim razloga zašto bi ja protiv. Pa meni je interes da građani budu zadovoljni u tom kvartu, ne da budu nezadovoljni. Naravno, da. Mislim, zašto bih vam rekao? Sutra kad to ispadne loše, evo vam, vi ste predložili to. Zašto bježimo od toga? Ja nemam od toga ništa. Shvaćate me? Ne mislim imati profit od toga što sam nešto nametnuo nekome. Mi gradski parking, to je tvrtka koja totalnu reorganizaciju mora doživjeti. Znači, oni moraju otvarati parkirna mjesta da bi pokrivali gubitke pauk službe i javnog prijevoza. U prvoj godini je, ne znam točno, otprilike sam načuo, ali ne želim sad iznositi cifru, neka Burić reče, koliko je u prvoj godini javni prijevoz napravio gubitaka. U stotinama tisuća eura. I naravno, onda se digne cijena, cijena, cijena onaj parkiranja i nova parkirna mjesta, i u biti, mi plaćamo to sve.

Naravno, da. To je, ali meni je, po meni je, ja sam jako protiv ikakvih subvencioniranja ičeg, ali možda za gradski prijevoz tu nekakva iznimka može da ide. To je strateški i dugoročno i da smanjenje auta i sve. Ali ne kroz, ali onda, ali onda riješimo na drugi način. Pojačajmo javni prijevoz, ukinimo parkirna mjesta na tim, u tim dijelu. Uvedite da se non-stop kružni vozi iz TEF-a, kad smo ga maloprije spomenuli, tamo onoga dijela, neka svi parkiraju na tim, napravite tri okolo, tako, ajmo reći, oko grada, takva mjesta, velika, i kružne minibuseve. Da, da, da, svaki tren ide i... I vi ste riješili problem pritiska na to. Meni je jedan inženjer gradske uprave prije bio, ima od toga možda 15 godina, momak se zaposlio kao inženjer mladi, nadobudan, došao je sa 100 ideja. I došao je sa idejom rješavanja na vidicima tri trake, one, ali dosta je ušao u tu materiju. Parkirališta plus igrališta, sa skalama svakih, ne znam, 100 metara, 50. I oni su mu u gradskoj upravi rekli: "Pa nisi došao ovdje, onaj, meni pametovati. Dobio si posao, muči se tamo dok te ja ne zovem." Naravno, on, depresija odmah, ovo, ono, i sve to skupa.

Nekoliko godina... Ja ne da teško prihvatim, ako dođeš nadobudno u neku dobru ideju i ovi ti kažu: "Tebi napravit ćemo nešto s tobom." To je veliki, to je veliki. Meni, kad moj direktor dođe sa idejom, ja stanem pa razmislim: "Vidiš, ovo je dobro. Ej, imat ću ja koristi od toga." Mislim, to je tako, ali tako i gradska vlast mora funkcionirati. Kad njihovim, njima, njihovi djelatnici dođu sa idejom, treba gurati. Da bi onda, 15 godina nakon toga, netko rekao: "Ajmo napraviti gore na parkiralište." Znači, vidite da nije bilo to ludo, nego jednostavno u tom trenutku nisu željeli dati za pravo nekom mladom inženjeru gradske uprave da je on u pravu. Da, da. A i te tri trake su razvlačili, to je trajalo, trajalo. Tako je, ali kažem vam, za javni prijevoz, znači, naravno da javni prijevoz treba subvencionirati. Burićeve gluposti, doslovno, da ćemo se... On je govorio u početku da će biti besplatno. Mislim, to uopće, ja dobro nisam moždani doživio kad sam to pročitao. Mislim, to nigdje u svijetu nema, pa onaj... Ne, ali ja se ne zafrkavam, meni je tlak bio skočio na 190, izmirio sam ga, a nikad, imam tlak fenomenalan, onda mi je skočio jer besplatno, mislim, besplatno. Ali naravno da se može, onaj, to. Ali onda uvedite na ovaj način. Na ovaj način to riješiti. Baš par dana nakon toga je ovaj gospodin, ja mislim, Tolić, jedan od pročelnika, je rekao kao: "Neće

baš biti besplatno, bar ne u početku, ovo, ono." Nešto je, sanirao je štetu što je napravio, ali mislim da je ono... Besplatno to. A i dižu novce na sve moguće načine za to. Ovaj, da, da, ali dobro, da se vratim na Dolac, još samo kratko, što je tu zapelo? Zašto to već, to se govori još od 2018. Piloti, dignu, to je nešto kao krenulo i to je, tu je sve stalo.

Nisam toliko upoznat s tom problematikom, ali pričajući s ljudima, onaj, koji žive dolje, da je tu veliki problem kako oni uopće misle to izvesti. Znači, samo izvlačenje rive za dobivanje širine nije dovoljno. Znači, nisam pomorac u tom stilu da poznajem baš ruže vjetrova i sve to skupa, ali ako vi ne napravite neki lukobran, ako vi ne napravite onda to u paketu,

onda opet niste ništa riješili. Ja se samo sjećam, krajem 90-ih, početak 2000-ih godina, mlad sam bio, dosta, neki su predlagali da se širi kompletna riva od početka, vamo od Mula Krke do izlaza, danas prije na bazenu, da se čak iskoristi to i za postavljanje ondašnjeg kolektora. Znači, da ne bude kopanje postojećih, nego da se polaže širi riva i da se tako napravi prometnica i sve ostalo. Neki su bili protiv toga, nije zaživjelo. Znači, problem Dolca nije od danas. Znači, on je problem već dugo. I ne kužim, kažem vam, ne mogu govoriti o 100 stvari. Kad meni netko dođe i kaže: "Svi sve znaju, političar dođe, ja sve znam, ima rješenje za sve." Ne. Jednostavno, tu trebaju doći stvarno ljudi koji se u to razumiju, građevinske, pomorske struke, urbanisti, i to rješavati. Ne znam, kažem vam, to je sada doći i govoriti:"Čarobnim štapićem ćemo to riješiti." To je laž. Svaki koji to kaže, laže. Ja sam probao u ovoj kampanji govoriti o stvarima koje su ostvarive. Znači, koje su ostvarive. Ne mogu danas ja govoriti da ću napraviti formulu 1 na Konjevratima.

I nitko to više ne spominje. A to je meni smijurija. Možda ste vi zaboravili da je... Nisam zaboravio. Koliko sam postova o tome napravio, to je komedija teška. E, tako da, govoriti o stvarima takvim, to je meni smiješno. Ja bih se dotakao jedne druge stvari. Mi smo jedini grad u Hrvatskoj koji nema gradsku tržnicu. Je. Baš sam bio u Vukovaru nedavno, tamo onako lijepo, zatvoreno, i mislim se onako, baš sam se sjetio toga, pa zašto to ne može u nas biti, mislim... Tako je, upravo to. Nama je u planu izrada gradske tržnice. Neće se moći na toj lokaciji napraviti bez suradnje države, ali mislim da je država uvijek bila korektna prema jedinicama lokalne samouprave kad je nešto u redu. Ona ne mora biti ogromna, megalomanska. Ona može biti tolika da zatvorenog tipa... A gdje bi to moglo biti? Ne bih želio ja sada govoriti, ali ne daleko od ove postojeće. Ne daleko. Nije to sada da su vidici ili ovo, jer bilo je ideja raznih. Ja sam davno, davno, prije 15 godina nekima predlagao zašto se ne napravi iz Atomija na vidicima skupa sa garažom i sve to skupa, ali to ne bi zaživjelo, jer naši ljudi su navikli u gradu, onaj, i to. Tako da postoji u gradu lokacija za tržnicu. Ne mora biti ona 5000 kvadrata.

Ona može biti jedna pristojna, lipa, natkrivena tržnica zatvorenog tipa, koja može cijelu godinu normalno raditi i da je ona gradska. Ne da mi živimo u trenutku da će netko sutra doći i staviti ključ u bravu i mi nemamo tržnicu. Ovo su prvi izbori gdje se ne spominje tržnica. Znaj, to, jer svake izbore je bilo nova tržnica, nova tržnica, toranj, ovo, ono. I ona draga da će se rješavati ovo. Vidiš, to nije dugo.

To je jedno, jedno 5-6 godina u redu. Svaki put bi na proljeće, evo, na jesen kreću radovi i onda ništa. Pa onda opet, pa opet, pa opet. Tako je. To je ista stvar kad meni netko priča o brzoj cesti Šibenik-Drniš-Knin. Ja idem redovito, mjesečno, nekoliko puta prema Kninu. Ajde, do Drniša nije problem, od Drniša do Knina je problem. Pa ljudi moji, šta ste napravili? Neka mi bilo koji, bez obzira koja stranka, ali jedna je tu koliko, 30 godina, kažu koliko su u 4 godine šta napravili po tom planu brzoj cesti. Tako je bilo i sa tržnicom. Čekajte malo. Mi smo grad koji nema svoju tržnicu. To je vrlo, mislim, to su stvari kojima se moramo baviti. A onda će biti lakše i nekom OPG-u i nekome da ima tu svoj štand ili već kako. Da, da, da. E, sam se zaboravio pitati, kad smo kod rive bili, što misliš o ideji da se tamo kod Mula Krke da se zatvori promet za nestanare? Znači, da samo mogu stanari i dostave od komercijalnih aktivnosti. U ovih zadnjih 22-23 godina je bio takav slučaj. Znači, bilo je... E, sjećam se, da. Tako je, bilo je od zatvaranja, bilo je sa rampom, bez rampe i ovo, ono. Ja opet tvrdim, nisam protiv općenito zatvaranja ulaskom

autom u neku, ajmo reći, taj centar grada. Treba onda osigurati taj dio da imamo prijevoz. Znači, da li će to biti u TEF-u ili negdje drugdje, gdje će grad osigurati da dođem autom i da ja znam da ja svakih 15 minuta imam minibus ili već kako tu i ne treba čak autobus u tom slučaju, onda vi ne morate ulaziti onaj dole. Zašto bi ja ušao dole? Ja osobno većinu... Mislim, Krkljanac je tamo, ne možeš... Tako je, vi na kraju... I riva nije prohodna, ali šta ja znam. Tako je, vi na kraju krajeva danas imate gori garažu na Poljani gdje parkirate normalno, idete u grad i spustite se dole i sve to skupa. Veći je problem, na primjer, zašto se ta, dobro, to je privatno, Šarina pekara se koristi kao parkiralište. Ja ne znam... A dobro, ono je iz horor filmova, ja ne znam šta je. Tako, ja ne znam u kojoj državi normalnoj može onako se nešto koristiti i dobiti uvjete. Ja, na primjer, da sam ono, ne bi sinuo dobio uvjete za parkiralište. Ovaj, bili smo se dotakli demografije i to, mjesta van grada. Kako komentiraš ovo sa školama? Jesi pratio to? Konkretno... Pratim i oni se prepucavaju sitno, Vrpolje, ovo, ono. Ja bih možda bio neposlušan kad bih sad zauzeo priču za nekoga: "Gradim kuću u Vrpolju." Pričaj,

pričaj o Vrpolju. I to pored blizu sadašnje škole. Sada reći će nešto, rekli bi:"Uh, on je iz onog sela." A ne, ovako, onaj, na početku razgovora smo rekli, ako naselimo ljude, dovedemo mlade u bilo koje selo, znači, ja opet govorim, bilo koje mjesto van Šibenika, ja smatram da je vrijedno. I ima svoju vrijednost. Mi, di su otoci, mi se nismo dotakli ni otoka. Toliko toga mi imamo da... Da, da, ma koji su to... A uhvatili smo se ovih nekoliko kilometara obale. A toliko toga okolo imamo. Ja sam razgovarao sa jednom arhitekticom koja je meni rekla: "Ali, Marina, mi smo toliko bogati okolo." Kad bi napravili prostorne planove kojima bi išli van grada prema istoku, sjeveru, ajmo reći, taj dio vamo, puno više može profitirati grad. Znači, nije problem škola će se graditi tu ili tu.

Samo ta djeca moraju imati uvjete normalne. Da ih ima normalno netko i prebaciti. Nije problem. Ja sada, ako je do sada škola funkcionirala, ima dovoljno djece i nije bilo problema, ja ne vidim razloga zašto bi je trebalo zatvarati. Primijetio sam predimenzioniranje škola. Je, u Vrpolju su preko 200, zato su se ljudi iz Sitnog Donjeg i prestrašili da će im se škola zatvoriti. Ali to vam se dešava i u Ražinama. Ista stvar. I u Brodarici. Meni je čudno, samo još nitko nije spomenio onaj, ovu sportsku dvoranu, odnosno dvoranu, onaj, škole na Brodarici. Jer valjda su dosadili sami sebi obećavajući dvoranu, onaj, toliko godina. Mislim da se jedna dvorana ne može napraviti. Pazite, mi toliko novaca trošimo. 600.000 eura Burić želi uložiti u uređenje trga na Vanjskome. 600.000 eura. Za 600.000 eura vi izgradite objekat od 400 kvadrata. Hoće udruge, klubovi, bilo šta u 400 kvadrata stane. Ali ne, on bi uredio trg. Koji je onako uredan, nema šta. Znači, ovdje nije pitanje novca. Ovdje je pitanje preraspodjele novca. Jer ako mi preraspodijelimo novac na jedan normalan način, rušimo cijene.

Moramo se ponašati na način od dobrog gospodara. Rušenjem cijena izvođenja radova možemo više napraviti. To je logično. Pa tako i u Vrpolju, Danilu, Sitnom, Perkoviću i sve ostalo. Mislim, postoji, pazite, mi smo grad koji je Burić napuhao da smo odličan. Uzmite proračune gradova veličine Šibenika u Hrvatskoj. Mi imamo među najmanjima proračun.

Znači, neka ne priča on... Čak i ovaj napuhani sa EU fondovima. Čak i ovaj napuhani sa EU fondovima. Znači, vama, drugi gradovi imaju veće proračune od Šibenika, ove veličine. Je li to zbog nerazvijenosti? Zbog čega je to tako? To mi je baš neobično čuti. Nama je gospodarstvo loše. Znači, mi nemamo gospodarstvo. Da, da. E, pa to, to sam i postavio. Znači, kada on poziva se na pode i kaže otvorenih radnih mjesta, zaboravio je samo ubaciti nešto novo otvorenih radnih mjesta. Nije isto kad vama tvrtka s pozicije A pređe na poziciju B sa svojim brojem zaposlenika.

Ona možda poveća 10%, ne kažem, jer bolje uvjete ima, veći kapacitet, ali ne kaže koliko je novo otvorenih radnih mjesta. Meni su se sada dvoje ljudi javilo, jedan je diplomirani inženjer geodezije, jedan je diplomirani ekonomista, jedan iz Slavonskog Broda, jedan iz Osijeka, rođeni Šibenčani, žele doći živjeti u Šibenik i sele u Šibenik i traže posao. Jel' vi mislite da mogu naći? Da, da. Mogu ići konobariti to. Mi smo postali sezonski grad, vikend grad. Nama nismo grad sa postotkom najviše... Pa ništa protiv konobarenja, ali nekako je to jedino šta se... Ne, ne, ne, ali ne, ali pazite, ali mi smo grad sa najvećim postotkom praznih nekretnina. Ja upravljam zgradama, ja znam koliko je praznih nekretnina, a fali ih. Znači, samo se kupuje da se ima. Ali puno manje naši ljudi, nego ljudi od vanka. Čuo sam da, to mi je više ljudi ovako govorilo, da grad nema neku kompletnu listu svih objekata i tih nekretnina šta posjeduje. Kako mislite? Pa ono, da nemaju nekakvu definitivnu listu svega šta imaju pod sobom, koji je status, da je tu nekakav teški nered u tim listama. Tu bi se možda moglo...

A to bi trebalo pitati gospodina Paškova, koji je vječni pročelnik za upravljanje gradskom imovinom, pa da mi vidimo koliko... Mislim da oni znaju. Mislim da se zna, a sad je pitanje koliko se želi znati. Jer ako vi za nešto ne znate, zato ne odgovarate. Da, da, pa onda tako. Plausible deniability. Vrlo jednostavno. Ja sam kazao s nekim ljudima iz gradske uprave, pa i gradske tvrtke. Znači, ako je netko pročelnik i došao je za mog mandata, ja hoću da mi on ustroji odjel onako kako ljudi u tom odjelu žele raditi. To vam je skandinavski tip. Oni sami prave pravila igre i rada u svom odjelu. Znači, meni nije cilj, hoće, mene je bitno je li će Mate, Šime i Oso raditi primat stranke danas. Bitno je da je stranka primljena, da je predmet preuzet, da je stranka upoznata sa svim. A kako će se oni među sobom dogovoriti, odnosno napraviti sistematizaciju, to je na njima. I vi na neki način omogućavate ljudima, treba dignuti produktivnost. Znači, nemojmo misliti da su svi neradnici. Mi kad krećemo, svi su neradnici. Ja tako i u svojoj tvrtki. Zna se odgovornost. Cura u uredu, vodi ured, ona je voditeljica ureda.

Ja se njoj ne mišam u posao koga će primiti na posao. Jer ona odgovara za ured. Kad sam na gradilištu i obučen kombinezon, moj djelatnik je meni šef. Zašto? Jer on bolje zna od mene to. A u uredu, kad neke druge su teme, onda sam ja. E pa tako bi trebalo biti u gradskoj upravi, odnosno u gradskim tvrtkama. Treba reorganizirati. Petak ne mora biti, ja sam malo, evo, ući u jednu temu koja je interesantna. Petak rad sa strankama. Ne mora biti. Petak treba biti dan kada se zaključuje tjedan i počinje sljedeći tjedan. Ljudi su malo opušteniji, u miru to riješe i krenu onaj kući. Dolazu kući, ajmo reći, pod manjim pritiskom, svojoj obitelji, djeci i sve ostalo. Ali to ne znači da se preostala četiri dana neće primati stranke. Znači, ne tri, nego ovaj put četiri. Ali, na neki način, samo pitanje organizacije. Pitanje samo organizacije. Zato i postoji kolegij upravljanja ljudskim resursima. Mislim, to se izgleda kod nas baš ne primjenjuje ovdje. Da, da. Ovaj, kako, što očekuješ, kakav će biti sastav gradskog vijeća? Hoće biti kakvih iznenađenja? Hoće biti pretumbavanja? Ima dosta lista, ima svega, pa...

Ma lista ima kao i uvijek. Znači, uvijek se otprilike broj lista pojavljuje. Kandidata za gradonačelnika, vidim, ne fali nas. Ima nas, ali uvijek je bilo tako. Manje puta za jednoga. Osobina do sedam. Tako je. Onaj, pazite, ja smatram da svako misli da može. Da nije problem onaj to. Ovdje je meni jedino, eto, pitanje šta nam je cilj. Da li nam je cilj da netko od nas bude na vlasti, je li to Marin, Mate, Šime ili Oso, ili želimo da se nešto promijeni. Ako želimo da se nešto promijeni, onda ne idemo baš tako pojedinačno. Evo. Nego stalno vidim komentare, čujem, a taj ko udela, on će ti za HDZ, on je HDZ, ovo, ono. Mislim, je li tu ima šta ili... Znam da je možda ovako pitanje, glupo te pitati, ali mislim da to treba pokriti. Da ste problem HDZ-u, odnosno Željku Buriću. Ja ću ovdje istaknuti, Željko Burić vodi glavnu riječ. To se pokazalo i sa ovim listama koje su oni napravili. Iskreno, ja koji sam bio davno u HDZ-u kao mladež, ja većinu tamo ljudi uopće ne znam. Znači, koga je on tu doveo, ja ne znam.

Željko Burić ima veliki problem sa mnom. Zašto? Zašto me ne može kupiti? Ne može me nagovoriti, ne može me ucijeniti, ne može mi prijetiti. Jedino što može napraviti, reći ću, on je moj. Jer svako normalan ne bi dao meni glas kad bi znao da ću ići s njim. Mislim, budimo realni. Ja sam prije 5-6 mjeseci probao započeti razgovore o tome da se zajednički nastupi na izborima. Znači, ne cijela oporba, ali dio oporbe. To sam isto htio pitati. Šta je s tim? E, dobro, onda postavljajte vi pitanje.

E, pa, razgovarao sam sa više osoba. Bilo je tu odličnih ideja. Ideja kojih sam siguran da Željko Burić ne bi danas bio u ovakvoj poziciji. I ovako mislim da nije u dobroj, ali sigurno da ne bi bio. Nije prošlo. Nismo se našli, možda u nekim stvarima, možda negdje nepovjerenje, malo se poznajemo, možda nešto i to što kažu, on je HDZ-ov. Nisam tražio... E, to je isto neka vrsta stigme. Tako je. Teško se oprati toga i čak i s dobrim razlogom, ali to je bilo i davno i ono što je možda... Ali... Ljudi nisu svjesni na koji način si spektakularno ih otkantao. Ali ja sam i u HDZ-u i van HDZ-u uvijek imao svoj stav. Znači, ja smatram da čovjek gdje god pripada mora imati svoj stav i iza njega stajati. Zato ja mogu i razgovarati na ovaj način.

Kao dokaz toga, ja sam u te, ajmo reći, ujedinjenog dijela oporbe, jer naravno SDP vam je uvijek SDP, on je oporbena kao veća stranka, ali ovi svi drugi da su išli zajedno, mislim da bi bilo i više nego... Ja sam prvi rekao, ne moram ja biti prvi, evo, nek bude ta neka druga osoba prva. Bila je tu jedna osoba koju sam i smatrao da može, ali dobro. Ne bih o nikome govorio, ne želim nikome naškoditi u ovome trenutku. Ali čak i iz jednog dijela spektra političkog, mislim, apsurd. Znate zašto nisu htjeli ići ujedinjeno protiv Burića jer sam razveden? ma ko, šta, svi su neke moralne vertikale. Ali mislim, mi pričamo o komunalnoj problematici. Pričamo o stvarima svakodnevnih rješavanja problema građana. Znači, ja kao gradonačelnik sutra kad prođem gradom i vidim da kontejner je pritrpan, da je sve okolo moje, da uzmem telefon i nazovem onaj odgovornu osobu. Znači, ne može gradonačelnik prolaziti gradom i vidjeti stvari koje ne valjaju i ne reagirati istodobno, odmah, isti tren. Znači, ostavimo se megalomanskih projekata. Mi moramo rješavati svakodnevne probleme građana.

Pazite, mi, ja ne želim strašiti, mi kaže Burić, mi strašimo ljude sa spalionicom. Ja ne strašim ljude sa spalionicom, nego s njim. Znači, on ako bude gradonačelnik, mi zaboravljamo da je on dva mjeseca nakon što je dobio zadnje izbore prije četiri godine, skupa sa suverenistima, za 50% digao komunalnu naknadu. 50%. U Francuskoj bi ljudi palili aute i ove kontejnere i revoluciju napravili da 50% netko digne komunalnu. Kod nas nitko ništa. Di su te osobe koje su digle ruku? Javno ih proslavite, tko je digao 50%? Imamo najskuplji 150 eura po krevetu paušal.

A sad zamislite da on bude na vlasti i u ovom trenutku nema kraja šta bi on radio. I zato sam smatrao da oporba mora nastupiti ujedinjenije. Od mene ste vidjeli da ja niti jednom nisam spomenuo nikoga iz oporbe. Smatram da svak iz oporbe u dobroj vjeri, ako želi maknuti Željka Burića, ima moju potporu. Ali isto tako smatram da bi i ja trebao imati potporu od njih u tom slučaju. Pa bolje se ne kačiti sa... Mislim, jesu ti suparnici, ali... Pazite, svakome se može nešto naći, svako može nešto govoriti, ali ja sam jedini, mislim, ili rijetki, koji u 19. ako ništa ne bude,ću doći u svoj ured, nastaviti svoj posao raditi kao i do jučera. Tako da to meni nije, nije... Meni je ovo izazov da stvarno napravim reda. Znači, da se uvede reda i da se zna kome je di mjesto. A to trenutno ne. Buriću odgovara da svi ispod njega prave nered, tako da nitko ne pita tko oni gore rade. On i njegov zamjenik, ovo što rade, oni su pošast grada Šibenika. To mogu otvoreno reći, oni su pošast grada Šibenika. I neka ne misle da kao gradonačelnik neću ući u reviziju ugovora i ugrađenih količina ugovora i sve ostalo.

Puno toga ne može se ovako reći, ali kad se do papira dođe, to. Mene jedino iznenađuje od oporbe da u četiri godine nitko nije izašao s konkretnim papirima. Meni u mjesec dana je toliko ljudi došlo sa konkretnim papirima i stvarima šta se radi, u nabavi, u svemu. Da ja ne znam odakle bi krenio. Samo ne možete izaći tek tako napamet. Dobro, u najgorem slučaju trebao bi biti vijećnik ako ne prođe za gradonačelnika. Tako je. Pa ćeš onda... Vrlo kvalitetan oporbeni vijećnik.

Vjerujem, hoćeš onda... Ako ne uspiješ kao gradonačelnik, koji ti je plan kao vijećnik? Jel' imaš neko, ono... Hoćeš se tako, što si sad rekao, s papirima i to? Ukoliko, pazite, imate dva ciklusa izbora. Prvi je sada 18., di Burićeve analize pokazuju da je najgore ako mu ja uđem u drugi krug. Ali ajmo reći, da uđe netko drugi. Ja smatram da, naravno, da se moramo podržati tu osobu. To je moje osobno mišljenje. Ne ulazim sad to tko će to biti i sve. Pa mislim da je vrijeme za neku jedinicu. Moramo napraviti promjenu. Promjenu treba napraviti. Ukoliko Željko Burić i dalje bude gradonačelnik, ne mu bije u koži kad mu ja budem u vijeću. Evo, tako mogu jednostavno reći. Tako da te priče prelijetanja, ovako, onako, to jednostavno ne funkcionira. Vjerujte mi, imao sam ja ponuda da šutim i u ovih godinu dana u vezi spalionice i ponuda i svega, pa ne. Ja i dalje u to upirem. Ali, eto, živi bili pa vidjeli. Ne volim se opravdavati, zato kad znate da ste ispravni, onda znamo neke lokalne političare koji su itekako pljucali po nekome, pa su sutra bili najbliži njima.

A ja takav, ja sigurno neću biti. Opet se kamere vraćaju u neki javni prostor. Baš sam sad sa ovim Goranom Šimićem se jučer pričao, ali i mnogi drugi. Malo se jest išala bura oko kad je počela ona rijeka, ako se sjećaš, kazni, koja je to bila, joj, 2023. na jesen, kad je, ne znam, ono, jedan put sam bio računao koliko su tona kazni ispisane, mislim da im je APIS to radio i ne znam, bez veze, neki izračun, neke puste desetine i desetine tona kazni su ispisane. Šta ti misliš o tome svemu? Je li o tome dobro pristupljeno? Načelno, same kamere kao kamere, nisu se pokazale loše. Evo, ja ću uvijek uzeti primjer kod "Dan i noć".

U toj meni bilo uvijek šizija sam na to. Joj, idem samo po burek, daj čovječe, ali i njih. Tako je. 50 drugih non-stop, u tome je problem. Mene interesira to da ja nigdje nisam mogao doći do ikakvog akta ili pravilnika o korištenju kamera, odnosno na koji način se primjenjuje. Negdje je u medijima izašlo kad je Dane Mileta izjavio, Danijel Mileta, kad su rekli da li trudnica tamo izašla. On je rekao, je, mi smo se sjeli, mi smo dogovorili kad je trudnica da njoj nećemo pisati kaznu. Oprostite, to je pijaca, ponašanje pijace. Naša gradska vlast se ponaša kao na pijaci. Znači, tko je sija, koje tijelo, koje osobe, koji akt ste donijeli, da li trudnica mora mjesec dana biti trudna ili devet mjeseci, šta je kao osoba u invalidskim kolicima. Mislim, osobno smatram da bi to trebalo prepustiti struci, uvesti neke mjere. Jer mislim, sam zakon je jako strog, ako je ono zabranjeno zaustavljanje. Zakon o sigurnosti cestovnog prometa. Nema tu stajanja. Točno, tako je. Ni na sekundu. Točno, to znači, zakon o sigurnosti cestovnog prometa je vrlo jasan, šta je zaustavljanje, šta je parkiranje. Ja sam imao koncesiju pauk službe, odustao sam nakon tri godine, imao

sam koncesiju osam jer nisam imao uvjete rada. Jednostavno, grad Šibenik me onemogućio u radu skupa sa policijskom upravom. Znači, nisam odlučivao koga ću dignuti. Vama, ako policajac ne da nalog, vi ga ne možete dignuti. I vama se dogodi da u jednom danu dignete dva auta, imate na plaći 14 ljudi i vozilo i sve skupa. Zato i danas pauk služba i pravi gubitke u gradskom parkingu. Znači, dosta sam upoznat sa problematikom prometa u mirovanju. Ali ti pauci su čudni, o tome sam pisao dosta na stranici. Prvo, dižu strance, samo i onda kad, ne znam, tamo su po nogostupima na zebrama, to nikog ne diraju. Šta oni rade? To znači, imate, ja mislim, ako se ne varam, davno nisam gledao to za pauka, u članku o sigurnosti cestovnog prometa 11 točaka kad se uvijek diže. Znači, to je upravo to što kažeš, te zebre, invalidsko mjesto, križanje i to. I imate točno kad se uopće ne preispituje, nego se diže. Na nogostupu se diže ukoliko je metar i 20 od ruba. Unutarnjeg, ne vanjskog. Da, ali to je u većini slučajeva i ono 30 centimetara ostaje ako je to. Tako je, to. Znači, u tim slučajevima je trebalo dizati. Da se odmah razumijemo. Opet kažem, vidite kako se kod nas zakon negdje primjenjuje ovako, negdje primjenjuje onako.

I zato sam i odustao od tog posla i nisam ga radio. Ali iz tog razloga sam i upoznat s tim problemima zaustavljanja. Kažem opet, nisam načelno protiv kamera da one postoje. Ali tko barata s njim, na koji način barata? Ja sam probao doći do podataka, neka objave koliko je kazni zabilježeno, koliko ih je naplaćeno, koliko ih je poništeno, koliko ih je u prisilnoj naplati. Znači, to je nešto što nitko ne zna. To nitko ne zna. Je li baš svako vozilo naplaćeno? Koliko ih je oprošteno? To misliš za kamere? Kamere, za kamere, za kamere. A dobro, to su tolike brojke, ne znam, desetci tisuća sad već što, ne znam. Pa ne možete mi reći u 21. stoljeću da oni ne mogu izbaciti koliko su pustili oproštene kazni. Ma znam, naravno. Za podataka najobičnijih. Eto, ja vam obećajem da ću objaviti imena onima koji su oprošteni.

Znam jednoga kome nisu. E, to je samo da se vratim sekundu na pauka. Ja se sjećam prije 2010. Pauk je bio, ne znam, možda si ti tad radio. Reci, reci, ajde. Da je bio teški strah i trepet, čovječe, ti negdje ostaviš gdje ne treba. Onda sam vjerojatno ja bio. Dobra je šansa bila da će ga dignuti tipa na rivi. Tako, bilo je mjesta gdje se. Bilo je mjesta gdje se točno dilo. Evo, pazi sad gdje je problem tu bio. Meni je koncesija, nas je bilo pet koji se javili na natječaj, ja sam dobio.

Koncesija je za cijeli grad Šibenik bila, a da bi meni nepisano grad naložio skupa sa policijom da dižem samo od dvorane do doma zdravlja. Naravno da vi, kad uvedete jednom red, da ljudi znaju da je pauk tu, da ljudi neće nepropisno parkirati. I jednostavno, pauk je samo da stvarno tamo gdje smeta diže. Ne da on diže nepropisno parkirano vozilo svako, nego samo propisano kad i u kojim slučajevima. Da bi, na primjer, mi imali slučaj da nazovu na brodaricu da autobus ne može proći samo kod Zlatne ribice, nama policija ne bi htjela dati nalog da tamo dižemo jer kao to je van grada. A koncesiju smo imali za cijeli, tako i za koncesiju smo imali za cijeli grad Šibenik. I tu sam se ja uvijek sporio sa gradom. A zašto nisu htjeli, koja je bila motivacija? Jednostavno, ma ajde nemoj to. Mislim, kad bi tako gledali zakon, mogao sam cijele vidike od Lepe Brene gore do škole dizati onaj nogostup. Kad bi tako gledali. Ali išlo se dosta da se ljude ne kažnjava minimalno, nego se gledalo strogi centar grada. Ono, baš gdje se stane, invalidska mjesta su mi bila najgora. Tu nemam pardona, ja u životu nisam stao na invalidsko mjesto. I kad netko stane na invalidsko mjesto, a nema uvjete za to, to je meni katastrofa. I danas, pazite, danas pauk ne radi više na taj sistem.

Ja ga čak često i ne vidim više po gradu. A znaju nositi, najsmješnije je, često ih vidim nekakve ograde prenose nešto. Ozbiljno. U Benkovcu, ne na sajmu. Dobro. Zvuči k'o vic, ali ne šalim se. Ali to je tako. Kako je ovaj zakon oko zgrada, to smo prošli put pričali, sad je već prošlo nešto mjeseci.

U početku sam bio nekako za to, ali optimističan. Ali kako je vrijeme prolazilo, vidim da su zapravo oni, dosta je to luđački sve. Znači, za predstavnike stanara su nekakve puste, zaduženja, k'o da ti je to posao 8 sati dnevno, čovječe, da radiš, da ih je navodno, dosta ih je dalo ostavke i da to. Pa ja osobno mislim. Kako sad praksa pokazuje. Ja osobno mislim da ga je pisao netko tko uopće ne živi u zgradi.

Jer najmanje, znači, šta je cilj upravljanja zgradom? Da je ona tehnički ispravna. Da uvjeti u zgradi su normalni za život. Ne ulazim u međuljudske odnose. Dobro, to je. S ovim zakonom će čak i loši međuljudski odnosi biti još više narušeni. Znači, imali smo savjetovanje upravitelja prije dva tjedna. Mislio sam da ću doći pametniji sa savjetovanja. Nisam, vjerujte mi.

Ne znam, u hodu ćemo vidjeti. Mislim da će morati sljedeću godinu ići neke izmjene. Mislim da je zakon donesen puno više da bi država radila neke druge stvari, a to je uvela registre kućanstava. Koje kućanstvo koristi koje energente. Vama se ukinija popis stanovništva. Znači, više nema popisa stanovništva. Tako da na tragu ovoga šta mi ćemo raditi je i to. Na tragu toga. Znači, registri zgrada, pa registri kućanstava, prekatastru, geodetskoj upravi. Tako da teško je. Kad meni dođu suvlasnici i predstavnici, ali šta je nama sad raditi?

Da, ne znam. Teško je. Pazite, kad bi gledali strogo zakonski, predstavnici doslovno bi morali biti zaposlenici 0-24 sata na toj zgradi. Da, da, baš. Razumijete. Čak ne toliko. Mi upravitelji imamo neke druge obaveze nove koje su nam nametnute, ali oni baš bi trebali to. Za neku možda mizeriju, a većina njih čak i ne uzima naknadu. Mislim da nije dobro zamišljeno. Išlo je to, ajmo samo da to napravimo. I mislim da je to puno više išlo u smislu ovih apartmana i ovoga iznajmljivanja. I svi su stavili naglasak na to, a zanemarili su onaj dio održavanja i svega ostaloga. Da, da, da. Znači, misliš da će to još ići na nekakve dorade i ono. Hoće sigurno. To je bilo i na savjetovanju govora, tako da. I vidim ono, isto je nejasno šta je sa klima uređajima i sad šta više ne smiješ staviti. Ne, mi jednostavno kažemo svima da ne mogu. Ili pitajte grad, onda grad njih uputi na nas i onda je to jedan začarani krug. Ali isto se nekako može, ako je kako ono, ako ne gleda na ulicu, ali koja je sad definicija ulice? A gdje je ulica? Sve su javne ulice oko nas. Da, da, da. Odnosno, šta, a koliko udaljena mora biti ulica?

Šta ako je udaljena 50 metara ili 5 metara? Mislim. Da, da. Da li takve stvari, evo, to mi je baš palo na pamet da te pitam, ok, sad ne smiješ na pročelje staviti kao na grđu. Je li to isto takva stvar i za kuće, zapravo? Ne. Ha, je li, molim te? Tako je. Tako je. To je bilo, baš je to bilo na savjetovanju za kuće. Znači, vi možete imati privatnu kuću i staviti gdje hoćete klimu. Može gledati na ulicu i nikom ništa. Pa zato vam govorim tko je radio zakon. Da, da. To je problem.

Da je zakon radio bilo tko tko je probao napraviti sastanak stanara, suvlasnika, na zgradi od 50 stanova, zna bi da baš to nije tako jednostavno. Da tu ih dođe 5, 6, 7, 8 istih ljudi. Većina ljudi želi da to funkcionira, da se mi razumijemo. Ali jednostavno se ne žele svakodnevno zamarati. Oni su sada uveli puno administrativnog dijela. Znači, predstavnici su postali administratori. To je najveći problem. Da, da. Dobro, je li za kraj imaš još nešto? Nismo ti ja pitao za medije naše. A, za medije naše. Da, da, da.

Ne, ja mislio sam se da li ću to spomenuti, ali mislim da je to jedna vrlo bitna stvar ovdje u gradu Šibeniku. Pričajući sa dosta ljudi u drugim gradovima i županijama, pa i čak i gradonačelnicima, pa kad kažu kako je nama u gradu dobro, kako dobro živimo, onda sam ih samo pitao koliko vi izdvajate iz proračuna za lokalne medije. I šire, ali pogotovo za lokalne. Sad koje ćemo to pitanje. Pa vidite, vi izdvajajte toliko i toliko, pa ćete i vi biti toliko razvijeni i najbolji grad. Mi smo grad koji ogromne novce izdvaja za medije.

Govoriti protiv medija bi bila glupost. Neko će reći to ti je kontraproduktivno. Želiš se baviti politikom, a govoriš protiv medija. Ja govorim protiv načina na koji se način radi. Znači, nama gradske tvrtke, javne ustanove, koje su monopolista, monopolist, na primjer, ja ne znam zašto se mora gradski parking reklamirati i objavljivati. Ili Zeleni grad. Ili Vodovod ili Zeleni grad ili bilo tko. Kad bi sad ja i ti htjeli otvoriti firmu koja će skupljati smeće, ne možeš. A jedini, a ne, a jedini sam, na primjer, na tržištu i sad bi trebao se još reklamirati. Ne, ne jedini, nego to bi gradsko vijeće trebalo odobriti i šta ja znam. Znači, gradonačelnik Bureć je od početka svoga prvoga mandata 2013. godine, kad je onda jednog PR-ovca zaposlia, odnosno plaća iz proračuna, krenio sa tim svim ciljnim postupkom koji danas traje. Znači, enormni novci se isplaćuju lokalnim medijima. Preko gradskog proračuna, javnih tvrtki i javnih ustanova. Znači, to ne možete ni tu tragući koliko je toga. Da, bog te pita. I onda dođete u situaciju izbora. I onda kad bi trebalo biti praznik demokracije, onda vam mogu nabiti cijenu koliko

god žele, zato što je onako živio od proračuna. Razumijete, ja sam privatnik. Zašto ne bi bili oni na tržištu? Zašto oni ne bi bili na tržištu kao bilo tko drugi? Zašto bi... Mislim, tehnički jesu, ali u praksi ne znam. Neka objave koliko od ukupno njihovih prihoda, koliko im dolazi od tvrtki, javnih tvrtki, javnih ustanova i proračuna. To je bit će pola i više. Znači, ja odmah to mogu otvoreno reći, ja znam da će možda to izazvati onaj nered u nekim redovima. Prva, jedna od prvih stvari uz pročelnike i direktore bi bilo definitivno ukidanje financiranja medija na ovaj način. Ali isto tako i od javnih tvrtki i od gradske tvrtke. Znači, ne može se na ovaj način financirati. Ovo je, po mom skromnom mišljenju, reket. Ovo je reketarenje. Stvaramo privid grada koji lijepo živi. Stvaramo balon neki koji će samo u jednom trenutku puknuti. Znači, uz direktore, uz to, gradonačelnik mora riješiti i taj dio. Gradonačelnik može biti transparentan, gradska uprava može biti transparentna, mediji moraju

biti moj korektiv. Ako ja njih plaćam, oni ne mogu biti moj korektiv. Mene svaki dan na poslu znaju doći neko, a ti meni si loše to napravio, zvat ću ti provjereno, zvat ću ti novinare, zvat ću. U redu, zovi. Ako sam u pravu. Ako nisam u pravu, prikočit ću, pa ću vidjeti kako ću napraviti i šta ću napraviti i sve to skupa. Znači, onog trenutka kad mediji, a njih ne mora biti u gradu 50, neka ih bude 3, ali 3 kvalitetna i koji će biti korektiv gradske vlasti i gradskih tvrtki i direktora. Ja nisam čuo od jednog lokalnog medija da su prozvali za nešto loše jednog direktora gradske tvrtke ili gradonačelnika ili pročelnika. Nema šanse, to se ne događa. A ja sam živio u vrijeme, imam godina kad su mediji prozivali one lokalne političare. Znači, ukidanje i evo izazivam ih, nek me onda prozivaju i za sve loše šta radim, neka me prozovu. To se još posebno degradiralo u par godina, baš se može korelirati sa, gledao sam, ne znam, 2020., ne mogu se sjetiti točnih cifri, ali 2020. do danas, ono, graf ide ovako u principu. Znači, koliko se isplatilo. Baš su negdje, znači do 2019. i 2020. idu ti meni javno dostupni podaci i to su opet ono, transparentnost grada Šibenika, vjerojatno

tu ni 10% zapravo ne vidim toga, nebitno. Ali baš nekako u tom dijelu, sve manje su kontra, znali su ovi, sad da ih ne nabrajam, znali su biti nekako žešći i kritičniji, a sad ništa, sad više niti mail ne šalju pročelnicima. A zašto bi? A zašto bi? A zašto bi? A zašto bi? Zašto bi oni to radili kad je njima ovako dobro? Jer pazite, meni je rekao jedan direktor jedne gradske tvrtke, kaže Marine, kad sam ja pitao, pa čekaj, zašto ti se reklamiraš? Kaže, pa ne reklamiram se ja, ja samo kupujem mir. Kaže, kao meni pošalje ponudu za oglašavanje, bubam, neki blagdan. Kaže, ja ne razmišljam, ja to plaćam odmah, a to je ponuda. Da, da, da. Razumijete? A nemoj platiti. Mislite, ovo sad grubo zvuči, ali to je činjenica. Da, da, razumijem. Evo, ja ću na svojoj koži vidjeti to. Evo, sad ovim putem ih pozivam da budu kritični, neka pišu o meni sve najgore, bar ovih 5-6 dana, možda ću mi dati prostora. Dobit ću prostora. Možda mi je ovo samo PR-ovac neki savjetovao, ne znam. Ali ne bi to rekao da ne bi to i ostvario. Znači, uz pročelnike i direktore, definitivno i ovo je jedna od točaka koje moramo.

Naravno, mene je neko prozvao na portalu jednom kad sam rekao da bi meni bila jedna od prvih točaka reorganizacija gradske uprave, gradske tvrtke. Ali to morate. Vi kad ulazite u nešto, vi morate dubinski snimiti. Vi morate znati. Željko Burić uporno tvrdi da smo grad koji nikome nije dužan, prvi put u povijesti, a mi ne znamo koliko je grad dužan. Neko objavi podatke HROK-a, tako je on govorio i za bolnicu, pa ostavio desetke milijuna duga, jer lako je da prostite na tuđim... Da, da. Nećemo sad.

E. Znači, reorganizacija, uvid, upliv, provjera i idemo dalje. A onda, naši dragi cijenjeni mediji, ima tu kvalitetnih ljudi, neka nas prate, neka... A kad je natječaj za poduzetnike, za poticanje poduzetništva, bilo koje branše, javi se bilo tko od njih, naravno, kao i bilo tko drugi na natječaj. To je normalno. Da, da. Transparentno. Transparentno. Ništa, Marine, želim ti sreću sad na izborima. To svima kažem, pa ću i tebi. Bit će, ja mislim, zanimljivo, bit će žestoko. Evo, ja se... Ja jesam tu malo pristran u smislu, stvarno mislim da je vrijeme za neku promjenu.

Dosta bi bilo. Ne, ne, stvarno ono. Evo, ako ništa drugo, hoću nekog drugog početi kritizirati. Ja sam pristran. Trima maket Željka Bureća. Dobro. Dosadili su mi ovi za kritiziranje, hoću nekog drugog. Pa nemojmo obižati da nas se kritizira. Ja odmah kažem, ja ne volim kritiku, naravno, ali da ne bi došlo do nje, pokušavam napraviti sve da do nje ne dođe, da napraviš kvalitetno. Ali ne može, bez kritike se ne može. E, to meni znaju reći, kao: "A, nećeš ti, ako neko drugi, onda ćeš ga hvaliti, ovo." Ne, ja ne znam, kaže, ne znaš ti mene. Mislim, treba...

Nažalost, na neki način sam preuzeo ulogu što bi mediji trebali raditi, ali ja sam, ono, sam i ne mogu ja to, niti sam ja novinar, niti želim biti, nego... To je više iz nekakvog očaja sve skupa. Ajmo reći, ovo radim i pišem i to, ono, ne znam. Pa trenutno jedini ste koji ima, preko kojega mi možemo nekako doprijeti do ljudi. Znači, evo, meni je jučera jedan kandidat rekao za jednu funkciju, da je tražio Slobodnoj Dalmaciji plaćeni oglas, intervju, ovaj tjedan da ne može. Znači, jednostavno kažem vam, ne može, na ovaj način se ne može. Jednostavno, blokirani smo, a ne možemo se razvijati ako smo blokirani. Jedino kritika može vući. Ne može, bez kritike se ne može.

Eto, ništa, ljudi, hvala vam lijepo na slušanju. Do iduće epizode, pozdrav. Hvala, bok.

Slične epizode