Epizoda #27 · 10. svibnja 2025. · 1 h 9 min

Goran Šimić, powerlifter, eko aktivist i političar

Gost: Goran Šimić, powerlifter, eko aktivist i političar

Lokalna politikaSportAktivizam i udruge

Podijeli: Facebook X WhatsApp Viber

O epizodi

Goran Šimić je dvostruki prvak Hrvatske u powerliftingu, osnivač Powerlifting kluba „Šibenik“ te dobitnik raznih nagrada na ozbiljnim natjecanjima. Uz sportske uspjehe, poznat je i kao ekološki aktivist i sudjeluje i u lokalnoj politici kao bivši županijski vijećnik i nositelj liste za gradsko vijeće u Šibeniku i kao kandidat za zamjenika župana.

Poglavlja

Transkript

Prikaži cijeli transkript razgovora

Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Danas je s nama gospodin Goran Šimić. Gorane, dobrodošao. Hvala na pozivu i pozdrav svima koji će gledati. Ovaj, veselim se ovom podcastu, baš ovaj. Ti imaš dosta, onako, dosta si aktivan, znači powerlifting, čišćenje, posao, naravno, i da ne govorimo sad politika i to, ali iskreno, evo, ja bih otvorio sa powerliftingom jer to mi je baš, onako, fascinantna tema. Mislim, nisam ja nikakav powerlifter, odmah da nitko ne pomisli išta, ali, ali onako, pratim donekle taj svijet i fora mi je, ovaj. Ti si sad, nedavno si neke dobre rezultate, osvojio si zlato, možeš li malo reći što je to točno bilo? Osvojio, osvojio, bio sam te na Europskom masteru, to mi je drugo internacionalno natjecanje. Ali prvo, da sam došao baš spreman. U ovim godinama, 40, i ne osvajao sam medalju, što je ono, stvarno, meni osobno ogroman, meni osobno ogroman uspjeh unatoč životu mom koji živim, radim i tako to. I nakon toga sam odmah i ovdje na našem natjecanju, međunarodni kup, isto

potaraca sve, i tako, i prvi put igram bench 200. 200? Da. Tako da, ova godina mi je, što se tiče powerliftinga, stvarno, ono, high life teški. Bome, 200 kili i bench, to je stvarno... Jesi samo bench ili su i razne, ovaj, vještine, to jest liftovi? Evo, puls mi skače kako sam s treningom. Znači, ja radim sve, samo ovisi kakav mi je period na poslu, onda se tako pripremam za natjecanje. Evo, na primjer, sad mi je baš težak period na poslu. Po 5-6 sati budem u odijelu, sunce, more, put, imam 3 sata vremena. Čekaj, radiš negdje u Lici? Jesam ja to dobro shvatio? Ja radim u Lici, kao profesionalni ronioc. Neću sad govoriti koja je firma, oni ne vole da se to... E, ali ti radim duboko, većinom, a kad nije duboko, radim ti fizički u moru, po 5-6 sati budem u odijelu. Ja i još jedan kolega. U, to je baš dosta. Tako da, iscrpi me to, znaš. Kako neće? Stvarno me iscrpi, ali pokušavam spavati, iako imam problema sa spavanjem, pa tu nekako, ono, ima neke svoje šeme lude. I pazim na prehranu, imam nutricionista, Luka Patura... Ali moraš paziti ako sa powerliftingom... To je ono, jako bitno. Ali si na velikim dubinama ili su to priče? Pa evo, moja prosječna dubina kad, kad nije, ovaj,

plitki dio, posla ti je 50 i nešto metara. Opa, nije to baš malo. To onda moraš i one, one kompresijske, one čuda, ili ne? Trebaš raditi kompresiju, ali ja treniram normalno na zrak, s jednom bocom, nemam ti ja one čidži-midži, znaš, oni tehnički ronioci i to. Dugo sam ja već u tome, tako da ja to odradim na old school. Da, da, da. Ali radim dekompresiju normalno. I ovaj, šta si, da se vratimo na bench, znači šta, 200, je li tu onda budu i druge liftovi ili si samo bench ti radio? Tu sam, tu sam ti išao samo bench. Na Europskom sam išao sve, ali sam se ozlijedio odmah na čučnju. U. To je normalno u ovom životu mom koji vodim, ali stvarno pazim. I evo, sad izlazim na natjecanje za točno 20 dana, u Bjelovaru, to je najpoznatije natjecanje u Hrvatskoj, i tu idem, ono, triatlon snage, znači čučanj, bench, mrtvo dizanje. I spreman sam, ono, stvarno. I nisam niti jedan trening propustio, ono, tečkampanj i svemu ovome što sad radim. Koliko treniraš puta tjedno? Tri puta tjedno powerlifting i jedan put tjedno odradim, mislim, nakon powerliftinga ja odradim još tri-četiri vježbe, ono, kao pomoćne. I jedan dan u tjednu uzmem malo kardio, malo... Ja, triba kardio, to svi na kraju odrade. Da, da, da, to. A šta za kardio radiš? Hajde ti malo otrčim na onoj traci, pa ti onda odradim neko veslanje, pa malo

shadow, ja sam i boksao dugo godina, ali ono, kombiniram, šta ja znam. Osjećam šta mi treba, to napravim. Da, da. I koji ti je maksimalni lift za deadlift? Pa sad sam ti digao zadnje 280, to je bilo prije Europskog. A sad se nadam ponoviti to, sad sam malo umoran, nadam se ponoviti to, da mi priznaju, nisu mi priznali zadnji put. Zašto? Nisi radio kardio? A kao nešto sam malo kukovima gurnio, ali nema veze. Uglavnom, digao sam 270 pravilno. Sad se nadam nekih 285, šta ja znam. I čučnja nekih možda 250-260. Čovječe, to su takve težine, ono, ja dok se nisam, ovaj, mislim, baviti, ja sam to totalno amaterski, rekreativno, ali mislim da bi to, da je to dosta dobra ideja, onako. Ja sam isto došao u neke godine, ono, 36-37, čovječe, nisam ja bio debeo ili nešto nezdrav, ali osjećao sam da mi fali muskulature baš. I onda sam baš onako krenuo u teretanu, kasnije grupne treninge i to je super stvar. Ja mogu reći da mi može doći ne znam koji filozof i znanstvenik, ja smatram da svaki muškarac nakon 30-35 mora raditi na mišićnoj masi. I žene isto, ja mislim da to nema veze.

Apsolutno i žene. Nema to veze, muško i žensko, svi moraju. S tim, zato što nam... Mislim, moraju, bilo bi dobro. To nam podiže, čovječe, testosteron, osjećaš se bolje, ljudskije, jače, zdravije. Je, je, to je živa istina. Klasična priroda, ono, tako te Bog napravio, priroda kogod, jel'. Tako da, eto, to je moje mišljenje, onako. Da, da, ti liftovi su baš žestoki. Sad, jesi vidio, ovaj, kao neki službeni za deadlift ti je maksimum 500 kili, ako ne Eddie Hall, Britanac i to. U powerliftingu, no drugs, znači u olimpijskom dijelu ti je, mislim, sad ću lagati, 400 i nešto kili. Ne, ovo je više bilo, nije bilo tako olimpijsko i to, ali je bilo nekako, ono, strongman svjetski. Klasični rekord, no rules, ali ti je 501 kilo Thora Bjornsona. E, da, onaj The Mountain iz... On je skinija Eddieja Halla, on je prvi digao 500 kila. E, ali to, ovaj Eddie Hall nešto se buni, a to nije bilo... A on se buni zato što je Eddie Hall napravio na natjecanju, a Thor je napravio kući. U mnogo raži. Tako da, ono, ajde. I s tim da ti tu oba dva koriste one, one gurtne, znaš. To je, da, da, ove za pojase. E, tako da, ono, ali dobro, to su ogromne težine. Pa da, da, koće imati takav grip strength. A sad se pojavio u powerliftingu momak iz Australije, znači 24 godine ima, 120 kila,

diže ti 480 kili u 2-3 ponavljanja. I digao ti je najveći total u povijesti powerliftinga sa 120 kila. 1200 kila total. To su, to su ono... Nema, to su stvarno, stvarno neljudske težine. Ono, strašno nešto. Luđački. I taj Eddie Hall, ovaj, onako, to je on digao, vjerojatno si gledao video, to je počelo, čovječe, iz nosa, iz očiju mi u krvari. Je, je. I onda kasnije, ono, je pričao u nekim intervjuima, kao da još tjednima je gubio pamćenje, ne znam, kao ono, heart rate mu je bio skoro 200 još, valjda 2 satima poslije, to onako za bolnicu. Ma mislim, baš potpuno, totalno na rubu mogućnosti. Znaš šta ti je problem kod tih, kod tih ljudi velikih? Oni su preveliki, čovječe. I puno jedu. I to je velika masa. Nema veze što je on visok i to nešto, ali to je stvarno velika masa i puno hrane. Teško je tako živjeti dugo godina, znaš. Pa je, to je... Biti zdrav, mislim. To je zapravo i, sad ne znam, ja to ovako kažem opet amaterski, to mi je možda i najveća zamjerka powerliftingu, što, mislim, zamjerka, dosta, dosta se tu jede, samo mislim da bi tu, dobro, možda ti, doći ćemo i do toga kako jedeš, ali tu često ekipa onako ždere sve i svašta, dobiju oni mišića, to ono zovu dirty bulking, jel', dobiješ tu mišića,

jak si ti dižeš, ali dobiješ, bome, i dosta masnoće koje se onda kasnije treba rješavati i to nije nimalo zdravo. Treba imati, naravno, treba i masnoća, uzimati ugljikohidrata i proteina, to držati nekakve, ono, makroze i tako to, ali treba baš paziti na to. Kako tvoja izgleda prehrana? Ja ti imam nutricionista, rekao sam ti, Luka Patura, on je triatlonac, čovjek me priporodio. Znači, većina powerliftera, ono, jede... Što sam sad rekao, onako, samo da potvrdimo. Upravo to što si rekao. A ja sad stvarno neću sad reći da pazim 100%, ali trudim se koliko mogu. Kako ti izgleda, na primjer, jedan dan, šta jedeš? Pa, oko 4000 nešto kalorija ti unesem, znači 220 grama proteina, 80 grama masti. Oduzimaš onaj whey ili je samo meso? Koristim ti whey, ne mogu ja toliko hrane pojesti. Da, hoćeš to. Ne mogu toliko hrane pojesti, jednostavno, ja nisam uopće taj koji može nešto previše žderati, jel'. Tako da, ono, minimalno 3 mjere unesem u danu tog praha. 3 mjere? Ne mogu toliko pojesti, jednostavno. A šta je to, 100 grama, otprilike? A to ti je 75 grama u prahu i ostalo u mesu. S tim da imaš ti u riži proteina i u... Da, da, da, je. I čak i u kruhu. Ono, ja ti imam, da se ne lažemo, ja ti imam recepte koje mi on posla, ja to samo šibam kako mi piše.

Ne da se meni puno misliti o tome. A jesi na tim natjecanjima, šta je sa dopingom? Strogo zabranjeno. Strogo zabranjeno, okej. Ne mogu sad reći jel' netko koristi, uvijek ima ovih krkana koji se rokaju i dolaze vamo gdje je zabranjeno. To su ti ljudi koje ja najviše u životu prezirem. A dobro, ali se testira prije? Testira se, ali gledaj, u današnje doba ima ti nekih 100 šema kako se možeš izvući iz toga, jel'. Sad kako, ne znam, nisam nikad bio u tome. Uhvate ih svake godine 2-3, ne znam, svake 2-3 godine uhvate nekoga, jel'. A to je stvarno, stalno, ja mislim da je to mrtva trka između tih steroida, ovakvih, onakvih, i da se ne detektira, to jest, nekakve nove izmišljaju, da se ne može otkriti, ali onda kakve to ima nuspojave i šta ja znam. Mislim, nisam ja neki, ja nisam neki profesionalni sportaš, ja ne živim od toga, ja sam stvarno dugo u tom sportu. Teškom, baš puno tog dopinga ima. Ali ja mislim da se danas više niti ne može biti u profesionalnom sportu bez dopinga. Da, da. Posebno u pojedinačnim sportovima, atletika i tako. Misliš da se i tu isto... Ja ne znam kako podnijeti te treninge, kako to, možda ima genetskih trikova, pa mi to ne možemo zamisliti, ali to je stvarno teško.

Nije problem natjecanje. Na natjecanje svak može, ali podnijeti te treninge i taj način života, stvarno, ono... Je, tu se stvarno do limita se... To je baš ono... Ali sigurno ima ovih trikova, prirodnih. Ima, u Šibeniku ima nešto i baš i bodybuildera, znači gdje se više ne ide na koliko se može dignuti, nego na estetiku. Je li to onaj Krešimir Ivančević, ja sam... Krešimir je, ali on je isto, on je, znaš šta mi je okej kod njega, on nije ovaj klasični bodybuilder, iako ja volim klasični bodybuilding i ovaj, općenito bodybuilding, ali on se drži ovoga natural bodybuildinga. Aha, znači ne ti je ono... E, znači on je ono, nije muscle monster, jel', kako se to, to se tako zove, nego ono, znaš, jel'... Pa je, vidio sam ga, baš onako, ima ga, ali nije, nije onako luđački, ono gdje je... Nije ono, muscle freak se to zove, ali ja ti volim, ja ti volim, ja ti poštujem te ljude jako, znaš, pratim ja to dugo godina, taj život. Jel' pratiš ovo Mr. Olympiju i taj... Pratim, pratim, ono, apsolutno, jer me fascinira da netko može živjeti svaki dan na 7-8000 kalorija i ne zna skidati kile, pa nabacivati kile, i njima ti je najvažniji način života, najmanje

bitan trening. Mislim, bitan je trening, normalno. Ali njima je život ono posložen, ono, nema odstupanja. Ako hoćeš biti vrh, nema. Da, da, i to sam ne znam... Znači, važe se isti, ono, komad ulja kad... I to se važe. Ali koliko shvaćam, u tom svijetu doping je ono, baš, ne možeš bez toga. Kako, mislim, kako da ti, kako da ti dobiješ mišić? Vidiš koliko sam ja u tom dizanju, na mene nikad ne švite mišići. Jednostavno, kako... Da, da, je, je. Znaš, ono, teško, teško. I dosta ih, ovaj, ima tu problema s tim injekcijama, ne samo nuspojave, nego, nego zna biti, tipa, svaki tren neki od tih šta pratim, mislim, svaki tren. Dogodi se, a u bolnici je kao, jedva su, jedva skoro su mu amputirali nogu, ovo, ono, netko ne želi ti reći šta je, šta je, nekakva gadna bakterija koja mi je ušla u krv. I onda to isto neki tako, taj YouTuber mi je, svako mi nije bilo jasno, pa čekaj, mislim, ono, kako sad tako, dobivate tako te bakterije nekakve žestoke, ej, ali šta je na tim iglama, je, da ti oni to steriliziraju, paze, ali jedan put u tisuću puta, neki vrag ti ipak prođe, zagađeno je i to, onda možeš izgubiti glavu bez problema.

Ne znam, meni to... Kad to uđe unutra, gdje ne bi smjelo ući, strava, ono. Mislim, ajde, ja, kako bih ti rekao, ljude koji žive od toga, razumijem ih. Jebeno je biti sportaš, znaš. Ne znam da smijem psovati, a šta ćemo. A dobro, ajde, psuj, nema veze. Ali... Ovo nitko ne gleda tako. Teško je biti sportaš, profesionalni, to su ljudi kojima je pobjeda sve. Većini njih, i napravit će sve ako i drugi rade da, da bi došli do trona, znaš. To je neki mentalitet, ono, koji ja u jednu ruku poštujem, a u jednu ruku, ono, izazirem od njega, kako bih ti rekao. Ne znam. Je, je, zeznut je ono. Teško mi se izjasniti, ono. Ja se prije isto mi je bilo bitno da pobijedim. Više me uopće nije briga da pobijedim nekog drugoga. Mene je samo bitno da ja napredujem. A dobro, to je lako reći kad pobijediš. Znači, uopće me više ne zanima jesam li pobijedio nekoga na natjecanju. Evo, vjerovati ili... A vjerujem, vjerujem, mogu to reći. Znači, potpuno sam tu, ono, oslobodio se. A dobro, naravno, lipa je valjda kad i postigneš uspjeh. A gledaj, mislim, nas, nas kad dicu uče od prvog osnovne da je cijeli život neko natjecanje i uvijek moraš biti bolji od nekoga. Ja sam ti užasno protiv toga. I ja sam bio 21 i nešto godina u tom điru, ali nekako, kako odrasteš, ono, trebaš

biti najbolji sebi, ono, šta te briga, ono. Je, je, istina, slažem se. Nikad se ne veselim tuđem porazu. To me užasno, ono, iritira. Treba raditi na sebi i nekako, to je to. To je to, onako, super. To je to, samo to. A šta još treniraš, nešto si spominjao borilačke sportove, jesi u tome još aktivan, šta si trenirao tu? Nisam, nisam više, ne mogu, posvetio sam se samo powerliftingu, on me, ono, digao iz mrtvih, znaš. Digao me iz mrtvih, bio sam dugo u tom kickboxu, strašno i volim taj sport. Baš ga volim. Nekad ja za sebe to odradim, ali ono, ne idem ozbiljno. Iako smo isti prijatelji dole, opa, dole u klubu. Petra Krešimira. I ronio sam ti na dah dugo godina. To ti je moj prvi sport, tu sam. A, tu si, tu si. Tu sam krenuo kad dijete, tu sam stvarno bio, ono, mogu reći da mi je to jedini sport gdje sam bio, ono, ajmo reći kao talentiran. Ovo ostalo je sve trud bio. I powerlifting je veliki trud, nisam baš talentiran za taj sport. Ali ronjenje na dah mi je bio, ono, baš... Da, da, da. Čudo, čak sam išao živjeti na Komižu radi toga. Aha. 2010., 2011., 2012. Tako da. To prije obitelji, vjerojatno, jesi takve stvari... Išla je žena s menom, tako da, bilo je to okej, ali ono, savršen dio života. A vjerujem da je to lijepo. Baš ono, čudo. Šta bi ovako preporučio meni i bilo kome tko gleda, ako sad, ne znam, 40 godina, 41,

na primjer, nisam nikad baš nikakvim borilačkim, ono, mislim da je možda glupo, kako bih rekao, biti potpuno bespomoćan, ako se ne daj Bože u nekim, iako znam da je najbolje pobjeći od bilo kakve, ono, situacije. To je, ono, i mislim, i zakon sad ti nekog odalamiš i tamo se polomi i ti ćeš odgovarati kazneno iako te on napao, ali dobro, to je sad nebitno. Nego, ne znam, možda boks, čuo sam za jiu-jitsu, dobre stvari, šta bi ti preporučio ovako da ima u gradu? Vraćam se, baš zanimljivu temu, danas je došlo doba da se ne možeš čak niti u samoobrani obraniti. Da... Pa to je malo apsurdno. Da ne prođeš sito rešeta u životu radi samoobrane. Ti bi sad, ti me napadneš, mislim, ti neko, ono, ja te odgurnem, padneš ružno, čovječe, i sad me za ubojstvo se tereti. Samo što ti nisu svi, neki su ljudi rođeni karatnici, znaš. Onda ti je teško, ti s godinama postaneš mudriji i ja sam, evo, na primjer, možda ljudi ne znaju, ja sam redarija dosta dugo godina. Ja sam prošao sve to u životu. Ali s godinama ti naučiš izbjeći situacije te. Ali postoje neke... Najvažnije je deeskalirati, da ne dođe do... Ali postoje neke situacije gdje jednostavno ti se nakači neka, ono, budaletina i, mislim, pa moraš se obraniti.

Pa da, da, najbolje da ćeš ga pustiti, aj, nemoj me previše. Da, da. Ali svakako ti je jiu-jitsa, boks, aj, mislim, MMA ti je sve. Znači, danas ti više nema, imaš ti dalje vještine, judo, sve to stoji, ali MMA ti je danas MMA, nema više da se kombinira sa judo, nego jednostavno jedan sport je postao. Tako da to je danas svakako najefektivnija borilačka vještina za samoobranu. Normalno, boks pojedinačno i, ne znam, judo, jiu-jitsa, ali to su čudo vještine. Da, da, da. Jesi jiu-jitsu ikad trenirao? Pa jesam ja par puta probao, ali većinu sam bio u kickboxu, veliku, veliku većinu. Ono, K1 i šta se pa natjecanje. Taj jiu-jitsu, to je više, znači, te poluge, kak, mislim, glupo je reći, valjanje po podu, ali onako, kad si na parteru, da znaš. Parter, to ti je parter i poluge, judo ti je samo parter, znači bacanja i, ono, vidio si, ono, krenu sa, gori i onda ko koga baci. A jiu-jitsu ti je u biti više parter, ležanje i onda izvlačenje i poluge.

Čak su jedan put organizirali prije nekog, nekog određenog doba natjecanje kao 10 najboljih judo, 10 najboljih jiu-jitsu i pobijedili su ih ovi... Jiu-jitsu. Jiu-jitsu, tako da, ono, ispada da je ona bolja, jel? Je, a to, ako te netko napadne, sad se tamo se povaljaš po podu, to je, dobro je znati da, ono, na brzinu... Ulica je ulica, znaš, treba pripaziti da ne dobiješ prvi odmah u glavu. To ti je najbitnije, ako se nađeš u situaciji, tu odmah moraš paziti da te netko ne zvekne, ono. Čim ti krene neka priča, ko da je prema tebi, moraš biti spreman, da te, ono, netko, opa, ne plesne. Je, je, to je baš zeznuto. Koliko shvaćam, ti, ono, više je reakcija da ti skužiš šta se događa, nego šta ja sad, na primjer, odlučim tebe opaliti, i naravno znam te opaliti pošteno, i dok ti skužiš da si ti, i sad, posebno ako nisi luđački utreniran, i šusnem te, i čovječe, ti letiš na pod i to. Najluđe ti budaletina, zalijepi ti bocu s leđa, ja sam ti dobio kamen u glavu s leđa, onaj komad parapeta, imao sam 30 punata na glavi. Bio paraliziran 10 minuta, nisam mogao maknuti uopće. Di to, na, dok si redarija? Pa je, redarija i... Samo s leđa, ni kriv ni dužan, ništa, nema veze, sičin.

Taj noćni život mora da je isto krasan, vidiš sreće. Krug je krug. Krug je krug, je. To je tako u životu. I to je ono što sam htio reći, tako nekog i, mislim, nije da me strah, onako, kad i naučiš to, imam dojam da možeš nekog, ono, zamisli sad nekog, ti isto ovako, jak si, znaš, to sad nekog zvekneš, i onesvijesti se, i ti, ti kad padaš na beton dolje, nije to ovako sad pad, ti kad si u nesvijesti, ti si ko vriča, padaš dolje, i to onako, možeš lupiti glavom, i možeš poginuti ko iz ništa. Možeš ostati invalid bez života, i možeš, i kajat ćeš se cijeli život radi toga. Je. Ako ti sudjeluješ u tome. I mogu ti reći da, evo, sad sa svojih 40 godina i puno, puno iskustva, nasilje je nula.

Znači, ono, samo u iznimnim situacijama. Da. Samo obrana, obrana svoje obitelji, tu podržavam, ako triba, triba, ali ovo nasilje, nema smisla. Da, da. Iako razumijem ove mlade momke, ne mogu ja sad reći da ja, ne mogu ja sad to osuditi kad i ja sam bio... A i ti si bio takav, mislim takav. A mislim, šta da ja sad tu glumim, osuđujem ljude, jer se našli, potukli, sve okej, samo nemojte noževima, nemojte palice. E, ali brzo to, ja mislim, izmakne kontroli, ono, da, šta ja znam. Uglavnom, eto, ne sviđa mi, ne volim da se tučemo međusobno, ne volim to. Ne volim, i to je to. Ovaj, reci mi, je li si još aktivan sa svojim akcijama čišćenja? Je, evo, sutra idemo čistiti u Grebašcu.

Hajdemo ti, hajdemo, kad god možemo, kad smo god slobodni, da nam se poklopi neka nedjelja, da možemo nas bar 2-3, odemo, ali ja ti to više nit ne objavljujem. Evo, da ti budem najiskreniji. Znaš, ono, nije mi, prije mi je to bilo zanimljivo, da dođu ljudi, pa to kako je raslo, onda su počeli neki gledati neke interese, ovo, ono, onda sam ti ja to, ono, prilomio jedan dan, i rekao, ono, radim to iz ljubavi, ajmo raditi nas 3-4-5-6-10, koliko ima nas, desetak, kao, možemo, možemo, kome se da objaviti, nek objavi, čisto da, ono, dižemo sa, ono, svijest ljudima, ali te neke mega akcije i te neke, ništa ti, ništa. Koliko si ih uopće odradio kroz život? Broja se ne zna. Ma nemam pojma. Stotine valjda. Stotine? Nije bitno koliko si ih odradio, koliko smo tona smeća izvadili. A to su stotine tona. Na to sam najponosniji. Čuj, ja nemam vjerojatno i tisuće, mislim, to, bog te pitao. Velika je brojka. Da. Jer mi čistimo i vanka, znaš, ne čistimo mi samo podmorje. E, znam, znam, znam. Mi čistimo i šume i divlja odlagališta i, ono, svašta. Mi smo se bili upoznali po drugi put u Mučićima, ako se sjećaš, tamo kod Jurkovića, e, pa smo... Ma cijelo vrijeme, ja se mislim da smo još negdje, evo, sad mi je sinilo, to nam se zvao Jurković. Jurković, Ivan, je, je, je, on isto bija u emisiji.

Evo, neki dan mi je, vidiš kako sam sad to spomenuo, neki dan mi je došla poruka, zove me momak jedan, prvo poslao poruku pa me nazvao, neko u Mučićima izbaca neko smeće, i našli su ko. Aha. I onda mene ljudi zovu. A šta ćeš ti sad? A šta da ja sad? Pa šta ću ja sad? A znaš šta ti ja napravim? Ja te ne drukam, ja te ne prijavljujem. Nego ja ti uzmem taj dokaz i odem kod tih ljudi na kuću. Ili di već znam di je, i kažem, evo, dokaz, aj molim te, počisti ono, i to je to. A šta da? A šta da? Da, da, to u Mučićima, sjećam se, si bio objašnjavao, šta je ono bilo, pusto, nekakvo staklo smo vadili iz onog mulja, što je ono, mislim, bilo. Ono je meni... Nisam do kuća nikad. Šta je ono? Nisam do kuća nikad, onaj, ono, ono staklo tamo. Ne mogu uopće shvatiti kako. Kako neke menzure su bile, ma mislim, čudo jedno, ne znam. Ne znam. Onako, šta nisam vidio nikad. Stvarno nisam nikad do kuća, ono, možda bi trebalo neko istraživanje napraviti, ono, šta je. Možda neko arheološki. Neka bivša civilizacija. Ne znam stvarno šta bi rekao, čudo, majke mi. Zanimljivo. Baš sam se vozio, ja sam se, ono, neki dan, ovaj, znam biciklirati tu od Morinskog mosta, pa presječem, ono, gore prema, prema Jadrtavcu, tamo, kroz šumski put. I to me zvao neki dan neko. E, i tamo vidim, ono, čovječe, opet nekakvi otomani, nekako, ja, ja, ja ne razumijem

šta je to. Ne znam više. Mislim, jel ti shvaćaš koji je tu motiv, jel to sad neka dispečerka? Ne znam šta da radim. Ne znam više kako da, ja mogu samo doći i počistiti. Ne znam, mislim, to je jedan od razloga zašto sam i krenuo u tu politiku, da budemo, ono, realni. Puno mi je kapa više, ono, da uvijek moram zvati nekoga da, da se, ono, to smeće riješi. Iako ja ne mogu riječ reći. Znači, ja sa Zelenim gradom, kad god sam zvao, to se pokupilo. Ja znam da ljudi ne vole i svašta prigovaraju. Što se mene tiče, kad sam god zvao, oni su to smeće pokupili. Tako da odmah budem na čisto s tim. A sad, kako to funkcionira dalje, ne znam više šta da napravim. Ja znam da sam ja tu da odlučujem nešto, da toga ne bi bilo. A kako bi ti to spriječio? Pa jel imaš kamione, mislim, imaš, se pokupi bar to što je u šumi. A ne misliš, misliš, da, kamione. Uhvati nekoga, kazni ga sa, dobro ga kazni. Znaš, neka to odjekne. Jebiga. Šta da napravim više? Ne znam, mislim, ne znam. Jer ono što je meni tu, znači, očito imaš nekakvo vozilo, ako to iskrcaš, zašto on ne odveze na Bikarac, pa ja sam... To mi je fascinantno. Kad sam čistio ovaj jedan stan, znači, do tone godišnje po osobi, znači, možeš na sebe, na suprugu, na prijatelja, znači, tona nije malo.

Tako da odmah da se. I, i, to sam bio, ja sam prešao tu tonu, ja i žena, i ništa, onda sam dalje, ono, Jordnija, i ovaj bi mi izvagao, i došao mi je račun, i to je bila neka, a smjurija je bila neka, mislim, znači, ono, red veličine, ja ne znam, je bilo 20 eura. Dobro, sad ti rečeš nekih 22-30 eura ti je meni bilo tako. E, 20-30 eura, onako, dosta sam toga, baš onako, u hrpu tura, znači, nije, nije da je to sad ono, da smo odrebatili 1000 eura, pa onda kažeš, ma znate, gdje idite, ono, bacat ću radije u šumu. Znači, cifre su smiješne. Je. I sad, neko zajebancija to u neku šumu, još ćeš tamo negdje zapeti. Kako im se da? Nisam, nisam nikad razumio koja je to šema, otići u šumu i baciti smeće. Znači, ja nisam nikakav fanatik ekstrem, znači, ali uvijek govorim, kad nešto objavim javno, napišem tim ljudima, molim vas, bacite uz cestu.

Samo da bude lakše, da. Razumijem, samo, molim te, ako već si odlučio biti, ono, glup, pa molim te, stavi samo uz cestu, pa pokupit će neko, razumiješ. Ne može se to gledati da stoji na cesti. Da. Nego ti imaš volju otići u šumu. Ono, kako imaš, ono, uopće, ono, volju kad uđeš u tu ljepotu, ono, ostaviti smeće tu. Užas. Ono, šta je s mozgom, jebate. Da, da, da. Čudo. Ni taj Bikarac nije toliko ni daleko, ni ništa. Niti je daleko, niti je skup, i ljudi su normalni, možeš se uvijek dogovoriti s njima. Je, je. Čak i ako nemaš novaca, reći ćeš, ljudi, šta da ja radim sad. Ono.

Da, da, ne znam, ne znam. Bizarno, stvarno bizarno. A šta ti kažeš na ove, ovo sa ovim podzemnim kontejnerima i to, to onako, je dosta, dosta je ovako kontroverza u javnosti oko toga. Ja ne vidim koji je, moram ti biti iskren, da ne vidim koji je problem, čovječe. Pa, mislim. Pa ja svaki dan kad bacam svoje smeće, bacam i tuđe. Bude ono 20-ak onih kesa, ono, ja tu ujutro idem na posao oko 6 i po. Znači, očito netko dođe, jel, po noći i... Da, to, to. A šta je problem, ne razumijem šta je problem. Zašto se nakupi toliko smeća? Mislim da je problem broj jedan je šta, ono što meni ide na živce, to je desetljećima je to bila najjednostavnija stvar na svijetu. Znači, imaš po broju ljudi u kućanstvu, šta ja znam, to baciš, to se skupi. Znači, ovo to što ide pod zemljom je meni super stvar, znači da ne smrdi, da se ne vidi, ima to nekih stvari da mačke ne neruju. Ima. To mi je okej, ono, taj dio mi je okej, nego, nego ono što mi nije okej mi je kompliciranje s tom karticom. I, i, što sad, znači, pa to zna ne raditi, to, ja, ja živim još uvijek, nema, ali doći će prije ili kasnije. Frendovi mi govore, čovječe, to zajebava, pa neće, pa, pa onda ne možeš baš ni, ako je kesa malo prevelika, nestane, pa su to, takve vrste su problema, znači, nešto što je bilo jednostavno

su zakomplicirali. I, i ja mislim da je to dobar, dobar dio razloga zašto je toliki bunt i zašto se toliko ljudi pošizili na to. Mislim, bar se meni tako čini. Uvijek je, podcast se baš zanimljivo zove. Aha. Tako je i ovdje. Znači, krivi su jedni i drugi. Da. Ja ću to uvijek reći. Pa, da, slažem se. Ne bi ni ja ostavio, mislim, gunđa bi, ali bi opet to... Znaš, ono, okej, ne valja. Ne valja ti kartica, ne valja ti taj sistem, ne sviđa ti se sistem. Ali nemoj, pa baci ga. Znaš, ono, trudi se da, nemoj pisati po Facebooku, pridruži se, ono, meni, SDP-u, pridruži se nekome. Nemam pojma, osnuj udrugu, ajmo nešto. Nemam, meni se više ne da to. I onda ovo mi je smiješno, gdje živim, kažem, nisu još ti podzemni, vidim, čovječe, znaju biti fini auti, ekipa donosi smeće onako. Je, je. Vidim, kosti od piletine, opa. Je, je. I mislim, svako neki Passat, i znam im onako prigovoriti, ja kažem, ja kažem, lipo je dok je besplatno, evo, o, budu onako se malo se, ono, zbune se, znaš, ali svaki put im... Ja sam ti toliko toga doživio. Kako im se da? Meni nije jasno, a svako ti živi to smeće po autu, što radiš?

Teško mi je, teško mi je uopće ljudima ono objasniti. Ja sam ti jedan put išao provjeriti kakva je situacija na onoj šetnici koju smo mi očistili, soline. Znači, ne ona što je grad, prije nego baš soline okolo, jel? Ja sam to odlučio da ćemo počistiti sve, svoju neku ono ludost u glavi, sad sa Zablačanima, i stvarno smo očistili ono, sve osim onih kamenja od TEF-a, šta je ono, odakle je došlo. I jedan dan sam ti išao provjeriti motorom, da vidim situaciju. I nevjerojatno, naletim ti na kombi jedne tu firme, znaš, izdani gazdu i sve, i taman idu smeće iz... I ja ono, govorim, pa ono. Što radite? Pa ima, ali to je firma, koja posluje dobro. Pa to je, nek je 100, nek je 500 eura, pa daj, ono, firma ste, kako ono? Gdje je strah, ima li neko, ono, šta je to? Ali, jel? Mislim, neće pasti na pamet više, buci ura. Tako da, eto, svašta sam ja tu doživio, a to je, dvije strane medalje su uvijek. I još je stvar je, koliko shvaćam, nije ni Zeleni grad tu skroz kriv za to, znači, došla je nekakva, ako sam ja to dobro shvatio, nekakva uredba, EU, vamo-tamo, da se mora po volumenu koliko kućanstvo, ali...

Ne znam, meni ovo, ovo kako je sad, je kaos, često vidim da, ovako, da i naprosto ne radi, i onda, šta ćeš onda, šta ćeš onda sa smećem, ako ćeš ga ostaviti sa strane, i onda tek mačke raskapaju i tako, ne. Pa ja ću ti, evo, kad smo već u toj, kad si spominjao Europsku uniju, znaš šta je Europski zeleni plan, čuo za njega nisi. Oni kad su, ti znaš koja je među prvih pet rečenica o tom Europskom zelenom planu. A to koga ne zanima. Znači, jedna od prvih rečenica ti je znači da će se napraviti sve, ali nikad na uštrb običnih ljudi. Znači, cilj je u biti da se prvo poduzme korake protiv multinacionalnih kompanija, velikih zagađivača i tako to. Kako su oni krenuli sa planom, odmah krenuli po malima. Zato su ti krenuli prosvjedi poljoprivrednika i svega. Znači, niste imali muda krenuti na velike, jer vas financiraju, a ste krenuli na male i sad se cijeli svijet okrene protiv zelenih. To je činjenica. Znači, oni sad gube na svim izborima, po 10% su izgubili po tim zemljama, Austriji, Njemačkoj. Znači, sami sebi su zabili nož u leđa i ljudi sad većinom mrze zelene. I to ti je, to je sve, to je igra mačke i miša. Znači, konstantna i ono, to nema kraja.

Znači, ono, kreneš na malog čovjeka umjesto na velike. Jer si ono licimjer. A to je lakše. Jer si licimjer obični. To ti je to, to su ti problemi najveći. I veliki imaju svoje jake lobije i prijatelje političare i šta ja znam, to je nemoguće. Nema niko tu. A dok su mali, su u principu neorganizirani i nepovezani i ništa od toga nema. Upravo to, ali nikad odustati. Ja uvijek smatram da uvijek ima rješenje i uvijek, zamisli da smo svi ono apatični i da ono svi gledamo sa strane i napišemo na Facebook komentar i šta onda s ovim svijetom. A čuj, čak se i to ne usude, tako da... A to ti je to, to ti je kad ti i tvoja stranca, ne znam šta, napišeš nekad nešto i nekome se ne svidi, sam je on ljut. A šta si ljut? A ja, znaš. Šta protiv tebe ne može, a protiv drugog može? Jel me razumiješ? Da, da. Pa muči, pretrpi, ono, šta, okej. Piši protiv mene, gdje je problem? Da, da. Pa glup sam, sto puta ispao.

Da, ha, i ja sam ispadao glup. Jel razumiješ? S nekim objavama, nešto profulam ili... Pa šta ima veze. Ali isto tako kad nešto... A ko je, ko je u pravu, ko je tebi smis suditi? Jel to tvoj Facebook? Ko ti je smis suditi? Ha, da, da, ne moraš ti čitati to. Kužiš? Nije, nije pod obvezno. To je to. Nije obvezno literatura. Mada mislim da je važno je kad, što uvijek i napravim, ako nešto pogriješim, nešto onda, onda, ili novu objavu ili nešto, na neki način priznam grešku jer to... Tu se vidi veličina čovjeka. Jer svi možemo napraviti grešku i pogriješiti i to je to, ono. Samo ovisi šta ćeš onda s tim napraviti. Hoćeš nešto naučiti iz toga i posuti se pepelom ili ćeš ono, double down, šta kažu. Vrlo jednostavno. Reci mi, kad si se ti počeo s politikom zapravo baviti? Ajme, ja sam ti još kad tinejdžer, ono, bio punker, znaš, kad sam ušao u pubertet, ono, uvijek sam promišljao o tome, ono, kad sam krenio promišljati, sedmi razred, tamo negdje. Znaš, ono, anarhija, ono, sloboda, svi smo jednaki. Punk is not dead. Da, ovako, ja baš ono, ali ja sam ti uvijek, znaš šta je moj problem u životu? Uvijek, zašto, to meni žena isto kaže, ja sam ti ono, baš idealist. Znaš, kad sam bio punker, meni nije bilo jasno da punker mogu smrt i biti šporki i,

jel me razumiješ, nositi Nike patike. Jel me razumiješ? Da, da, da. Kao anarhisti. A imaš, da, imaš fine patike. Kako možeš nositi Nike patike? Pa ti, oni izrabljuju dicu, jebote, u cijelom svijetu. Kako, ono, znaš, ja sam ti takav, jel to mene muči? To s godinama malo, jel? Kalaš, to je to. Tako da, uvijek sam bio političar, ali krenio sam 2021. Aha, ovo sad sa, čekaj, šta si bio u lokalnim, lokalnim strankama? Pa zvali su me ova ekipa, Nezavisni, sa Markom Jelićem, bio bih ja, išao na liste. A tako je, da, da, da, na listi si bio, ja. I tu sam ja nešto razmišljao, mislim, ja sam svjestan da su oni htjeli moje ime, jel da, se iskoristi za Šibenik, jel? Ja sam svjestan toga i okej, ja sam to dao dobrovoljno, jer sam vjerovao u tu, nisam vjerovao 100%, ali sam vjerovao, jel? Ajmo nešto napraviti.

I tako sam krenio, ja dvije godine odradio tu skupštinu, nije mi se svidjelo neke stvari i krenio svojim putem, to je to. Zašto si zapravo se odrekao mandata ili šta, ili si na mirovanju? Pa zato što je krenuo štrajk cestara. I ja ti stojim kući i ono, skrolam nešto bez veze i vidim prijatelja svoga da drži transparent, ono, Jeli ću, nešto. Ono, ružno, jel? Ja ono šok doživio. To mi je prijatelj. Ja sam ono, Jeli će, šta je ono? Nisam, jel? Nisam bio svjestan situacije u tom trenu.

I krenuo je taj štrajk i ja ono, nisam mogao vjerovati da možeš dozvoliti da ti svi ljudi štrajkaju. Ja tu nisam odmah osudio Jelića, nego sam osudio tog direktora, znači nisi dobar menadžer. Znači, ako si došao na poziciju i svi ti štrajkaju, znači svaki radnik, svi. Znači da nisi dobar menadžer. Znači, falio si, ono, nisi taj, aj ča. Da. I tu se nismo složili. Ja sam ti došao odmah među radnike. Kad je bio prvi onaj prosvjed. Ono, ja sam došao, gdje je problem? Gdje je problem, što mogu napraviti? I onda sam ti, ja tu je bila neka komunikacija između njih i Jelića i ekipe. A ja sam rekao, ako tko dobije otkaz od ovih ljudi, ja ću te napustiti, ja ću vas napustiti i idem svojim putem. Bez da ću ja javno... Što je uopće bio razlog štrajka i prosvjeda i to? Oni su mi htjeli uvesti neke kao, šemu plaće, mislim 70%, ono kao, 70% uvijek i 30% po učinku, valjda. I znaš ono, alo, ej, može mjesec dana kiša padati. Jel me razumiješ? Da, da, kužim. Koje su to šeme, ono, šta izvinjavaš? Daj, ono, daj nešto modernije, nađite. Kako bi ti rekao, ono, ne možeš po ljudima, ono, kako to?

Šta su svi HD, ne razumijem. Kao HDZ, šta? Ili kao SD, šta su, vuklje bi svi. Znaš ono, to je meni glupost totalna. Tako da sam ti ja, nisu, nisu me htjeli poslušati, dobili su ljudi otkazi, ja sam šača, i nakon tjedan dana uhapse ovog direktora. E, to se sjećam, da, da, da. Ali dobro, drago mi je da si ispao u pravu. I ništa, to ti je to, ja sam krenuo svojim putem, izašao na parlamentarne. E, sa fokusom, jel? A čisto kao podrška, oni su mi bila podrška, ja sam nestranački, uvijek bio i bit ću. I tu sam išao, eto, čisto ono, da vide ljudi da smo tu, da radimo nešto. I čak je prošlo i okej. Ono, šta ja znam. I evo, sad idemo opet i to je to. Da, da, čak sam glasao za tebe. E, pa hvala. Ovaj, preferencijalna adresa i to. I hvala ti što si i mene i Ivana Slavicu preporučio si na parlamentarnima, mene i Ivana da glasaju. E, što se i ne sjećam, ali moguće, da. Zvuči nešto što bi ja napravio. A ne mogu se ne sjetiti kad si napisao da glasaju za nas dvoje. A reci mi, on ima, to isto bi, morao bih te pitati, sa suprugom je nešto, sam čuo, mislim, na Facebooku, na stranici je bilo optužbi da si je kao uvalija negdje u županiju, jel ima šta od toga ili mislim...

Evo, samo uključiti logiku i tu sva priča završava. Znači, meni je žena pripravnik. Radi tamo za stalno. Tko bi to zaposlio ženu i onda se posvađa s njima i dao ostavku? Ha, mislim, možda si... Znaš ono, to je jedna stvar, a druga stvar... Normalno da je nisam zaposlio, a moja žena se javila kao i svi drugi na taj natječaj. Ja sam tu bio malo skeptičan, znao sam šta će me dočekati. Ali ta moja žena je inteligentna, pametna i sposobna. Ma ne sumnjam. Izašla na natječaj i bila najbolja. I nju ti je zaposlio tadašnji zamjenik pročelnice, Saša Borak, koji nije pojma imao tko je ona, jer se ne preziva Šimić. E, tako je, da. Razumiješ? I onda ti se nakon tri mjeseca, a on joj je rekao, vi ste ono, gospođo čudo, ali mislim, trebamo takve ljude. Moja žena je, znači, čudo. Pošto je moja žena. I nakon par mjeseci je neko dočukao da je to moja žena, od ovih što me ne vole. E, onda su krenuli istraživati, ali normalno su skužili da ono nije priko veze, nego je normalno žena došla raditi kao i svi drugi ili najbolja bila. I, ali to ti je sad jedina stavka gdje mene mogu napadati. A je, to ti je uvijek tako sad. Ali neka napadaju. Tako je bilo i sa Baranovićem i kćeri i tako, uvijek si tu si meta za takve stvari.

To je, bojim se da je to... I mater? Molim? I mater mi je napadala. Jel? Da sam zaposlio mater. Aha. I mater mi radi na hitnoj do 1999. Kad sam imao pet godina sam je zaposlio. Eto, ona, vidiš. Razumiješ? Tako da... Znači, utjecaj nam se oduvijek... To su te neke, to je krenula mantra od jedne ekipe, ne spominjati imena ni to, mene ne zanima, znaju svi koji šta je, ali valjda je to jedini način da mi se nešto nađe, mislim. A ne znam šta bih ti rekao, ono. Da. Čist sam kao suza.

Ovaj, sad, znači, krećeš kao dožupan, jesi na listi u županijskoj? Jesam, peti sam, namjerno sam stao peti. To mi je neka brojka koja mi je bila zanimljiva. Bit ću peti i nek se moji ljudi dignu da nas uđe ono bar pet, jel? Kada uđe ono zaslugom sebe, a ne kaj zadnji puka sam ušao kao zamjena Jeli ću. Aha, aha. Znaš? Da, da, da. A u gradu nosim listu? Da, to znam. Nismo htjeli iza gradonačelnika, ali je... Nekako treba ići sve postepeno, znaš, ja ti ne volim to nešto na silu. Kako osjećaš, tako radiš. Znači, ja sam osjetio da je sad okej moja pozicija sad dožupana, ja sam čovjek od terena, od akcije, a Florijan je čovjek koji zna problem, zna s papirima, zna s ljudima i dobro mu stoji odijelo, ja to uvijek govorim. Aha, aha. Ja jednostavno nisam trenutno spreman na toliko veći korak, jel? Znači, idem nekako ono kako osjećam da bi trebao ići. I to je to. Vidio sam, ovaj, ova županijska lista, samo da odmah kažem, nije da to meni smeta, ali vidim da su, koliko vidim, vidim da su sve dosta, ajmo reći, desna orijentacija, ovaj, tih kandidata, pa me zanima šta misliš, što će to negativno

se odraziti na lijevu stranu skupštine. Jučer sam ti sjedio s jednim prijateljem na kavu, dugogodišnji smo skupa u razredu, i to mu je bilo drugo pitanje kad smo sjedili na kavu, zašto Florijan? Ne Florijan, nego i drugi, vidio sam i Čaleta i... To je ta šema, jel? Vjeko, ima ih. Ali mislili su kao na to. Aha, aha, okej. A ja kao nisam taj, jel? Ali i onda, moraš, ljudi moji, ono vrijeme, čovjek nadođe, prolaze neke godine, čovjek dobije, oženi se, dobije dite, znaš ono, misle da je nešto, na kraju skuži da nije to. Jel me razumiješ? Ma koji su to, koji desničari? Okej, Ive je vjeran nekim svojim stavovima, ali je bar pokazao da je častan. Pa radije mi, nek je takav, nek je sve kontra mene, ali radije ću raditi s takvim koji je častan. Ne, ja prvi ne gledam tako, ali ljudi su dosta neko opsjednuti to lijevo-desno, polarizacija. A šta te briga tko je lijevo-desno na lokalnim izborima? Pa neću ti ja određivati. Pa bitno je, ja mislim da je to ljudima jako bitno. Pa mislim, normalno da je bitno, svako od nas ima ideologiju, normalno da je bitno, ali znaš ono, pa neću ja određivati ovdje o pobačaju i... Da, da. Kako sam ti ja s Florijanom se skompao?

Kad smo bili u skupštini tu dvije godine, čovjek bi bio najaktivniji on, vijećnik, po meni, jel? Uvijek pitanja o zaštiti okoliša, kulturnoj baštini, poljoprivredi, stoč... Ja govorim, kakav je ovo desničar? Šta je ovo? I tako ono, ja, a ja ti se vikendom vozim motorom po županiji uvijek, ja to, mene ono, obožavam to. I on vidi da sam negdje blizu rupa i zove me na kavu. I tako, jedna, dvije, tri, pet kava, ono, koji si ti desničar, koji si sad lijev... Znaš ono, kako bi ti rekao, ono, volimo sve isto, želimo sve isto. Tako ti je krenula ta priča. Hoće li biti minus? Možda će sad, ali vjeruj mi da neće. Da će se brzo ljudi skužiti da je ipak bitnije da voliš nego da si lijevo-desno.

I šta, misliš da imate poštene šanse, nešto vas ankete kao ne vole? Ma ne znam, nisam ti, nismo trošili novce na ankete, niti želim ja da se to radi, to su ogromni novci. Meni ti je to užas. I te kampanje, to se toliko plaća, ja sam saznao koje su to cifre, ono, meni je to ono, nikad to neću raditi. Pa ja mislim... Ako je to cijena da uspijem, da dam 50.000 eura za kampanju, pa šta sam ja? Ha, i pitanje je li to dovoljno, mislim. Ma znaš, ma i to sam rekao, malu cifru. Tako da, ono, ne znam šta kažu ankete, feedback je odličan.

18.ćemo sve znati. Ali ja ću svakako ujutro se probuditi sa istim ljudima, piti kavu i prošetati isto. A to, to ti vjerujem. Tako da, meni ti je ono, ja se ne opterećujem s tim. Ako ne prepoznaju, okej, ako prepoznaju, super. Jeste imali problem potpise skupiti, kako je to prošlo? Niti, znači odmah. Pa ti znaš, smo ti mi štand dole stavili zato što ti ja obožavam to. I jedan dan je bio dovoljan. Mi smo još dva dana stavili, jer meni ti je gužva dole s ljudima, bio bit. Pa dobro, to je moglo... Pričati, znaš ono, iznijeti problem. To je dobra prilika, ja mislim, da malo vidiš sa ljudima, popričaš. Potpise smo skupili prvi dan. Da, da, da. Tako da, to ti je to. Gdje je to, znači, po cijeloj županiji isto? Je, je. A i za grad isto. A normalno, ne, ne, za grad ne treba. Kako ne treba? A, fokus je stranka, da. A nemamo gradonačelnika, šta ću onda. Tako je, tako je, da, da. A fokus mi je super, jer me uvijek podržavaju. Ne traže od mene da se učlanim u stranku, niti ikoga od mojih. Tko želi, nek se učlani, bože, normalno. A znaš ono, podrška, oni su urbana stranka, ono, mlada, koja ima mladu ekipu po tim nekim općinama, gradovima, i stvarno super vode svoje gradove. Ja još nisam problem vidio nigdje. Čekaj, tko je to, ono, glavni onaj sa ZZUR? Sveta Nedilja. E, Sveta Nedilja, tako je. Ivan Zelina, Samobor, i tako ti neki. Znaš ono, ljudi, i tamo se ljudi doseljavaju, lipo je, znaš ono, nema, znaš ono, radi se, gradi se,

potiče se, kako bi ti rekao, ono, super je. Tako da, dragi su mi radi toga. Ma je, taj, taj sjever isto, ono, je, je, drukčiji je skroz, što se tiče, što se tiče razvoja i tako. Imamo dosta za naučiti od njih, ono. Ovaj, i šta misliš za, za ovu, za grad, kako će proći? Hoćeš uspjeti upasti u vijeće, hoćeš možda čak i više od jednog mandata skupiti? Do mene ti dolaze uvijek neke, meni ti je to smiješno sve, znaš. Ja svakako sam informacije dobio. Nemam pojma, hoću reći. Ono, feedback je stvarno super. Ja vjerujem, eto, ja vjerujem da, teško mi je povjerovati da moj grad neće izabrati bar ono jednog mog vijećnika, znaš ono. Teško mi je to vjerovati, ono, mislim, ono, kako bi ti rekao, tu se radimo, ne ja, nego više nas. Ono, nismo nikad izdali, ne, ne znam, ako to nije dovoljno, a šta da ja radim? Ja vjerujem da ćemo dobro proći. Čak iznenađujuće dobro. I šta, šta planiraš, je li, mislim, ako uđeš u vijeće, hoćeš, ne znam, sad na primjer, dosta ljudi, onako, šuška se, ono, da ćeš podržati HDZ, onako, to vidim po komentarima. A šta će oni šuškati, oni pojma nemaju.

Ne, ne, pa evo, zanima me. Meni ti je to, ono, super kad ja to pročitam. Ili podržati HDZ, da, ako im bude trebalo ruka. Prvo ćemo sjesti i odmoriti dva dana. Onda ćemo vidjeti kako je uopće prošlo. Da. A onda ćemo vidjeti sve. Budi samo siguran da ja svoje ideale neću nikad izdati. To je sve što mogu poručiti. Ja mislim, HDZ sigurno neće imati većinu u vijeću. To je sve što mogu poručiti ljudima koji me prate i nas i tako to. A šta misliš o buduće, je li vrijeme da za neku promjenu u tom, u izvršnom dijelu, za grad ili? Pa mislim da se malo, mislim da bi se malo svi oni morali vratiti na zemlju, znaš. Ja ne mogu reći, oni su, ja nikad ne osuđujem nikoga. Ali moraš se malo, previše je tri mandata, znaš. Je, slažem se. Mislim da dva mandata je maks za svakoga. Treći, već ulaziš u među ljude, pojavljuju ti se ljudi koji ti si okružen, ti si okružen u svom privatnom životu s ljudima koji ti podilaze konstantno, 100%. A negativne imaš samo na fejsu i to, i sad kao ti si ono super, pusti te na fejsu, ovi oko mene su mi svi super. Pa jesu, čovječe, sad. Vidjet ćemo te kad odeš.

Ne on, nego svi ti takvi. Dva mandata, po meni, maks, to je to, gasi. Ali ja mislim da te to i promijeni, vjerojatno. Promijeni te ako si, ako želiš da te promijeni. Ali ja mislim da je čak i... Ali ja ti se ne slažem sasvim. Misliš, jel? Ja sam bio dvije godine, mislim, bio sam u vrhu vlasti. Pa mene to ne da me nije promijenilo, nego još sam gori postao. Kako te može promijeniti? Onda znači da si lažov, jel? Nisi taj, ili si rasvara, ili si labilan, ono, ne znam, osjetio si, ono, ne znam, par tisuća eura više i šta sad, ono, high life. Ne znam šta bih ti rekao, ono. Mislim, oni su, prva, prvi mandat, dva, baš sad u gradu su, bili su, mislim, okej, bili su okej. Bili su, pa šta, pa nećemo se lagati. Bili su okej, radili su okej. Neko normalnija, sad su, jako su postali osorni, neko, ne smiješ ih ništa pitati, to se, to se ljuti, to, znam ono, pa pratim ja te sjednice vijeća, čovječe, onako. Pitaš ono nešto, ovi vijećnici, na primjer, posebno Slavica, joj, onako, Buriću, ide mu para na uši, majke mi. A Slavica je taman u godinama kad je, znaš, ono, nabrijan u svoje stavove, znaš, i to treba razumjeti, on mu samo kaže, bravo momčino, bar si dosljedan, znaš, ono.

Da, da, da, je. Ne možeš ono govoriti, mlad si, ono, nekulturan, ono, pusti ga, mlad je, ono, ima svoje stavove, drži se njih, šta treba, ono. Da, da, je, a možda Burić ide na živce, tako mlad, a tu on njemu sad... Dobro, možda bi i on mogao, ali... On te tu, vjerojatno će ti na ulici reći, ono, gospodine, dati ti ruku, ali znaš, ono, tu je politička neka borba, ono, neka se smijese. To je ta arena, šta sad, gdje je problem, ono. Da, da. Ne znam, ne volim ti ja, meni su svi ljudi, ne znam, svakom daj priliku. Ne mrzim nikoga, svima sam oprostio sve. Da li si nekog javno podržavaš od kandidata za gradonačelnika? Ne. Ne? Ne. Čekaš da bude, šta izbori kažu, pa... Vidjet ćemo kako će proći, javno neću podržavati nikoga. Čak nisam ni razmišljao o tome, da ti budem najiskreniji. Najbitnije mi je da lista moja prođe i da dođu nova vremena. Vidim na TikToku si, pratim te tamo, ovaj, onako, kamera, kamera si se dotaknuo. Je li to nešto novo ili mislim da imaš takav stav ili je... Ne, ne, ajme, meni, ja sam to od početka protiv toga, samo nervira me to, opet kažem, nemam ja protiv kamera ništa. I čak se slažem da ima kamera po gradu, jer svašta se događa i vremena su zajebana.

Ali čovječe, ne možeš mi naplaćivati kaznu za minutu stati. A, do minute je džabe. A znaš, ono, ne možeš mi, ne možeš mi to raditi. I unesanje stresa među ljude, i to se baš osjeti. I promijenilo je potpuno, ono, kako bih ti rekao, ono, promijenilo je, ono, način života. Kao onaj glupi parking na Vidicima, gdje je popila onu šumu i ono, one stabla i ono. Pa se vidi razlika sad tamo, ono, nekako, nije to više isto. O čemu, šta misliš, one tri trake? Ona stabla kad su popila za parking ispred, to mi je na Vidicima. A, to, da, da, da. Znaš, to su neke stvari, ono, znaš, ono, dođeš, napraviš i, ono, kova sijek. A dobro, ajde, stavili su nova, mislim, ono,će za 30 godina narasti. Ispilali stabla stara 50 godina, ali dobro. Da. A kakve to ima veze s kamerama? Možete reći kako te neke stvari promijene vizuru načina života, ali te kamere me strašno, to sam rekao, nervira me da se daje kazna za minutu i po kad si stao. Ne znam jesu sad to smanjili ili su povećali. A nešto, navodno je sad tri minute, a to je... E, sad kao tri, ali tri minute, znaš, ono, daj, ono, srca malo, empatije, ono, znaš, vidi di kako. E, ali znaš što je tu, mislim, ima tu i... Dvosjekli je to, ma sve to stoji. S druge strane novčića, ne, tipa, ono, kroz jutro, ako svaku minutu stane, sad ti tu, ne znam,

50 auta, onda je to rezultat je. Čak i ako je taj, neko je pristojan, pa bude samo stvarno minutu, ali, ali ako je, ne znam, na primjer, ono, autobusno gibalište, ako je konstantno puno auta. Slažem se za autobusno gibalište, tu ne treba. Ali ima nekih situacija gdje ljudi stanu na rivu i skrcati žive, pa iskrcati neke stvari. Glazbenа škola, Partizan, dobro, stat će negdje drugdje, ali, ono, daj malo. Da, na primjer, meni je ono šta mi je dobro s kamerama, konačno je riješeno, na primjer, tamo na Vidicima gdje živim, oni nesretni nogostupi su sad konačno, napokon su čisti i to je, mislim, meni tamo dijete ide u školu, meni je to, puno mi je lakše sad. Išlo mi je na živce, ono, čovječe, imaš, imaš lijep nogostup, a ovaj ga je potpuno zakrčio i sad mislim, ono... A imaš situaciju u meni, ja, ja nikad nisam, ono, uvijek na jednoj strani, meni ispred zgrade, moj ležeći neboder, imaš tamo ispred zgrade ulaz u park, ono, znaš, onaj park. Da, da. Čovječe, ljudi stvarno zatvore skele. Nevjerojatno je. Znaš, ono, i sad, ja sam protiv, jer ti tamo, na primjer, meni su stavili dva puta kaznu u 7:30 ujutro, a znaju da idemo raditi do 8:00. Meni je to užasno, ono, neljudski. Užasno mi je to neljudski.

Onda opet dođe ta budaletina i zatvori skele. Ja bih njemu sad uplatio, ja bih njemu 1000 eura dao kaznu. Kužiš? To ti je, ono, to je dvosjekli mač. A ne možeš mi staviti kaznu u 7:30 ujutro. Znaš da je problem s parkingom, znaš da, i onda nas ima puno, gore se cesta radi. To je jedini period, dio, di je, ono, besplatan parking ostaje, ali ima ih još, ali to je bitan. Dođu ljudi od svakud parkiraju tu, i ti mi staviš kaznu u 7:30 ujutro. Da, da, kužim. Pa pričekaj do 8:00, pa otićemo na posao, čovječe. I možda, evo, na primjer, za ta ugibališta, tu bi ja bio fleksibilniji. To se slažem. Poslije 10-11 navečer, ajde, ono, okej, ako sad ideš u pekaru ili ne znam ni ja di. Znači, od 8:00. Kad ne prometuje autobus, recimo. Od 4-5 popodne do 8:00 ujutro nema šta se kažnjavati radi kamere. Čak ni parking. Šta ima to raditi? Šta je problem? Šta ćeš po noći naplaćivati? Da, da, kužim. Znači, gasi kamere i parking od 4 popodne do 8 ujutro. I sve okej. To je to. I ovaj, šta bi ti s kamerama da, ako budeš u poziciji, malo to... Ne, ne, ne, pa ti treba biti sa stručnjacima, sa ljudima, šta se želi, neću ja sam odlučiti šta ćemo. Ako budem u poziciji. Jesi ti za micanje kamera? Pa ne bih ja, ali to ni ne možeš ja da se maknem.

Skroz, i tko zna jel se to uopće može maknuti, tko zna koji su tu ugovori potpisani, tko zna šta je to. Znaš, ne možeš doći ovako obećati i sad reći ja ću doći. Ma pusti me s tim, ono, šemama, ne znam, besplatni vrtići, ne znam šta, ne ide to tako. Da, da, da. Treba prvo vidjeti šta si, znaš, ono. A ja mislim i da MUP voli kamere, da ti oni ne bi dali prvi da to makneš, tako da. Za njima za rješavanje i kriminala i prometa nesreća. Uvijek se može naći rješenje, da.

Sa pametnim ljudima koji su bolji i pametniji od tebe. Ono što, na primjer, što je meni kod kamera je bilo skandalozno, ono, kad je ona rijeka kazni počela, ne znam. Ajme, meni. Koje su ono bile brojke, neke luđačke, 18.000 u... U 2-3 mjeseca završili smo u nacionalnim vijestima, to. Čudo. Čak i međunarodnim, ono. Ali ljudi ti sve zaborave. Ljudi ti pamte samo mjesec dana prije izbora. To sam, ono, skužio 100%, iako mene to nikad nije pokolebalo, ja uvijek radim svoje, ja tako živim. Ali pojave se ljudi, čovječe, mjesec dana, dva prije izbora i sad oni tu dođu, prođu, zaborave te opet 19.5. Da, da. Ja nisam to nikad razumio, stvarno. I to je smiješno, ovaj, dosta ljudi je to uhvatilo nekako nespremno, a nisu rekli da će to raditi. Mislim, čak su i govorili u više navrata, ja sam to prenosio na stranici, ali to je, neko to, niko to nije baš doživljavao baš kao ozbiljno, ma kao, ma neće valjda ili ne znam ni ja šta. Ja ti opet volim naše ljude. Ja volim ovaj ludi Šibenik, znaš, ono, i ova mista, ja sam lud, ja to baš obožavam. I cijelu županiju, pa kakvi su god, nek me 100 puta mrze, meni je to sve super.

Takvi smo, posebni, to je to. Šta ima veze? Ma da, da. Šta je tu je. Ajde, isto moramo proći nezaobilaznu spalionicu smeća, šta ti misliš o tome? U početku si nekako onako po komentarima, bio si dosta, ono, suzdržan oko toga, šta ti misliš o tome? Nisam, ja ti nekako, a šta ću se ja tu javljati kad, šta ću se ja javljati, je li potrebno da ja govorim da sam protiv nje? Pa ne znam, potrebno je. Ako je čisto smeće, ako sam tu 10 godina u tome, pa normalno da ne želim da mi pored grada dolazi smeće iz cijele Hrvatske i da mi se tu gori i ne znam, ono, mislim, stvarno, ono, baš sam protiv toga, eto. Ali ono, smatra se da je licemjerno od mene da ja sad na tome kupim poene politički. Namjerno nisam to htio, eto. Ha da, a to je bitno. Namjerno nisam htio to spominjati. To se pretvorilo u tešku političku temu. Pa normalno, ja sam to izbjegao, ako sam trebao pokupiti na tome bodove, možda, nikad. Nisam taj i gotovo. Da, da, da. Eto, to je to. Ali problem ogroman imamo sa smećem. Treba vidjeti koja su rješenja, raditi nešto na tome, ali smatram da možda čak i ne bi imao protiv spalionice ništa da je negdje malo dalje

i da je samo naše. I mene taj dio ubija, šta će to biti nekakav regionalni centar, ne znam ni ja šta. Čovječe, ispada da su napravili izlaz na autoput, šta da bi se dovozilo smeće ovdje? Čak i pričaju... Ne kažem da je to istina, ali ispada. Pa valjda jesu, da. I sve ste to napravili bez da je to, ono, ponuđeno na uvid. Je, je, to je sve to bilo ispod radara. I sad ti je gotovo, koliko, sad da je to i prava stvar i da rješava probleme, sad su ti svi protiv. I sad se zajebavam. Da, da. Misliš li da je to... Nema ti od toga ništa. Da je ovaj politički problem to sad HDZ-u? Pa mislim da čak, mislim da i je problem, ali ja ti mislim da od toga nema ništa. Misliš od projekta toga? To su ogromni novci, vidio sam neke cifre, ono, bolesne. Je, je, to košta. Pa dobro, to će, ne znam, država, ovo, ono. Pa dobro. Mislim, ne znam, ne znam. To ćemo vidjeti. Prostorni plan županije ti donosi. E, znam, to uopće nije uneseno. Tko zna tko će biti na vlasti u županiji. Ja se uvjerujem da netko neće biti sam. A svi oni kontra HDZ-a su protiv spalionice. Da. Je li tako? Pa jesu, da. Znači da nema spalionice. Je li tako? Znači ako će im falit dvije ruke, bilo koliko im da te dvije ruke ili četiri ruke, nema šanse da se glasa za

prostorni plan koji će dozvoliti spalionicu. Znači, ja živim za taj dan. Da, da, da. Eto. Ja znam tko će biti protiv. Ma, tko zna što su oni uopće razmišljali baš o koliko će to politički biti problem ili ne. Mislim, ne znam, možda se i nisu nadali da će to toliku buru dignuti. Pa nisu se nadali, ali kad su ljudi dokučili da ti dolazi smeće, evo meni ljudi šalju neke slike i svašta, da smeće svakodnevno dolazi, ne znam, Trogirsko. Ja ne kažem da je to istina. Ali mi je poslalo par ljudi slike, da. I sad dolazi pusti kamiončine neke tamo iz Splita, kašta je, ne znam ni ja. A dobro, ali zato što smo onaj CGO, pa... Za gospođu... Za Mokrače? E, e.

A mislim, sve je to, mislim, najveći je, ajmo reći, argument kao to će naši ljudi tu pokvareni, neće oni te filtere, nešto će polovno, neće pola toga staviti, pokašće se. A dobro, ne mogu sad reći da bi to netko baš tako uradio. Znaš, ono, pa nije to, znaš, ono, valjda postoji netko tko to nadgleda, pa ne bi to valjda, valjda će netko nadgledati to, ono, neko, ono. A valjda bi to neki stranci tako i tako. A znaš, ono, pa nije sad to da će mi doći filteri iz, ono, iz crnoga donijeti. Ne mogu, ne mogu to, ono, vjerovati da je to. Mislim, kod nas je sve moguće. Ali to je, ono, baš ono dno samo, ne znam, ono, ne vjerujem to. Da bi to bilo, ali se svakako nek ide će odavde. Ili ostavi nama i daj naše, pa ćemo mi, razumiješ? Ali nećeš mi dovoziti. Da mi, ono, Šibenik postane, pa tu ljudi žive, čovječe. Ono, halo, e, to je tu. Šta je, jebote? Kako je on rekao, gospodin Podrug, direktor Bikarca, kao da će salata i zelje ili ne znam ni ja šta biti 10 puta bolje u Donjem Polju. Mislim, valjda se šali, ali, ali, ono, mislim... Možda je bio samo sarkastičan. Pa, valjda je bila šala, samo ne znam baš koliko je to ljudima smiješno bilo, ono. Normalno da nije smiješno, ali dobro. Jer još je ovaj... I to se je kao, ova vlast to prezentira kao neko magično rješenje, evo, to je sad,

ono. To nema tu nikakvih, nema nikakvog dima, nema ničega, ne znam to baš. Znaš šta ti ja, znaš šta ti ja sanjam? Ja sanjam da će jedan dan neki, ono, neko na vlasti izaći i reći: "Pogriješio sam." Pa moguće da to nitko neće reći. Uf. Mene ti to, mene ti to baš fascinira. Da nitko nikad nije izašao i rekao ko je na vlasti: "Palio sam." Palio sam, oprosti, glup sam, ajmo iz početka. Ali to je toliko teško. Eto. Da, da. Ovaj, imate nekakve planove, ako osvojite izvršnu vlast u županiji, vi imate većinu, šta biste radili ovako? Šta bi, ono, kakve promjene, kakve... Zaštita okoliša, ulaganje u sport, vidjeti kako možemo pomoći, ne samo mladima, nego svima s ovim luđačkim cijenama nekretnina, stanova i svega. Starima, domovi, vrtići, klasični problemi koji muče ovdje sve nas koji živimo tu. Ali ja neću reći da će biti to, to, to, to i to. Jer ja nisam... Da, da, obećavati ja. Tko sam ja? Pa šta ja znam o vrtićima. Znači, ja sam taj koji vodi neku ekipu.

A to je više i na gradskim institucijama, tako i tako. Ajde, ni sa listom za grad... Tako je. Ali ti hoću reći da ću ja sa stručnjacima, sa ljudima kojima vjerujem da to znaju, da ću s njima i ljudima koji su dio nečega, toga, vrtića na primjer, da ću s njima naći rješenje koje je najbolje. To ti je neka moja vizija kako se problemi rješavaju. Tko sam ja da ja odlučim: "Sadćemo, ne znam, izgraditi tri vrtića." Primjer ti govorim. Ili: "Sadćemo, ne znam, dati besplatno." Kako to možeš reći? Šta ti, kako? Možda oni mogu kad su na vlasti već 12 godina, ili bilo tko. Znaju sve. Kako ću ja to reći kad ne znam? Kad nemam uvid u ništa. Kako ću to reći? A nekakvi kapitalni projekti, tipa konačno ta cesta iz Knina, šta kažeš na to? Bi to bilo dobro da se napokon napravi? Pa ja vjerujem da netko upregne baš u to, ono, istinski, da mu se to samo postavi. E, ti uopće shvaćaš u čemu je to problem, zašto ovi nisu napravili sve te godine? Ne znam kad ja nisam u tom dijelu, kako ja uopće... Ne, ne, mislim, jel ti znaš, ono... Uopće ne razumijem je li birokracija, je li to samo floskula koja se konstantno, ono, samo pokriće svaki... Ne znam, stvarno mi nije, ono, nisam nikad išao, ne mogu sve popraviti, znaš. Ne znam gdje je točno zapelo u vezi te ceste. Ono što mene najviše zanima, dvorana u Šibeniku, ono,

malo više taj sport, pogotovo amaterski, i disudica, jer, ono, mi smo grad, čovječe, ono, alo. Uvjeti su užasni. Evo, meni prvome. Šta sam ono sad htio? Starački domovi, to mi je jako bitno. Glazbenа škola, pod hitno je negdje drugdje, ono je tamo užas. Je, znam da je ono užas. Ono, uvjeti su, ono, Bože sačuvaj. Tako, to su mi neke, ono, parking taj, bi volio da je besplatan od 4 do 8. To su te neke stvari koje, ono, jel... Hajdemo mi s ljudima, di su problemi, i idemo. Ako budemo mi mogli, mi ćemo raditi šta možemo napraviti.

Ono, za druge. Da, da, da. To je to. Jel imaš za, ako upadneš u gradsko vijeće, za šta ćeš se isto zalagati u principu za iste stvari što si sad rekao? Da, ne, nema tu šta. Klasika, ono, znaju svi za što ću se ja zalagati. Ono, empatije, malo ljubavi, jednakosti, pravde, realizma. Znaš, ono, zube pokazati kad treba, ono. Znaš, ono. A šta kažeš na demografski slom koji se, mislim, slom, to je pad je već neko vrijeme i, na primjer, ovo, ovo šta si pratio, sagu oko Sitnog Donjeg i to, ovako, šta kažeš na takve stvari gdje, gdje... Nisam se ni tu htio petljati, jer je to isto krenulo u političku, pa nisam htio ja to nikad spominjati. Ali imamo problem. Ali ja mislim da je trebalo, ljudima je trebala podrška, ne znam zašto to svi... Ne, ne, podršku, nema tu podrške, imaju. Pa da, ali moraš, mislim, ono... Ma ne, pa ispada, pisao sam ja jedan put, a šta ću sad ja spominjati to cijelo vrijeme? Pa ne, cijelo vrijeme. Ja nisam, u početku bio niti upućen točno o čemu se radi, dok ono nije krenulo prepucavanje i to, pa sam onda malo, ono... A znaš šta je zanimljivo, moram biti iskren, da je to jedno od rijetkih mjesta gdje nisam nikad nešto čistio. Jel? E, tu bi, to mi je baš žao. Možda da sam bio, da smo tu koju put akciju odradili ili nešto, možda bi, ono, više bilo čisto.

Možda nema smeća tamo, je li to moguće? Moguće je to. Evo, neki dan sam prošao, nisam baš vidio smeće, moram biti iskren. A ti to već imaš, već profesionalna deformacija. Ja ti uvijek idem motorom po svugdje, sad sam bio u Perkoviću, sitno i to prošao, išao tamo, ono, okolo Mirlović i to, Unešić, sad sam to prošao, ja tu i gledam... Zapravo je dobro ako ti u neko mjesto ne uđeš, znači da nemaš šta raditi. Tako je, tako je. To je dobro. Prošao bih u Bosinje i to, ali imamo, imamo tu problema. Ja mislim da je vrlo jednostavno rješenje, ono, nekako vratiti, ono, ostaviti te ljude na miru po selima i po tim mjestima. Ono... Pa dobro, doduše, to već sad rade zadnjih 30 godina. Umanji tu birokraciju, daj, makni te papirčine, ono, glupe, da, ono, ne znaš, ljudi 80 godina ispunjavaju 60, 50, pa čak i mi, pa tko će ono ispuniti sve? Znaš, ono, daj malo nekog poticaja i malo daj, pazi, kome daješ te poticaje? Za te krave, ne znaš šta, a ne svojim, ono, općinskim načelnicima i njihovim atacima, pa daješ poticaj na te krave i stoku i to sve. A kako? To oko poljoprivrednih subvencija, tu je baš, ono, svašta događa. I na kraju krajeva, znaš šta ti ja često razmišljam, ja ti stvarno idem po svim mjestima, ali ja, ono, ja to ne govorim u kampanji, briga me. To je moj život.

Ja se uvijek pitam kad dođe neko mjesto, ne znam, u, šta ja znam, u Ruži ću, sad, je li ikad itko bio od njih u Ruži ću, ono, od tih, ne znam, ono... Jel znate vi koga u Ruži ću? Imaš koji prijatelja? Ja imam svugdje prijatelja. Ne, tamo ne. Ne ti? Aha, okej. Ne ti, nego znaš, ovi, veliki frajeri što svi, jel', sviće oni pomoći sve. Ja ti u svakom mjestu imam nekoga. Svugdje mogu doći popiti kavu. To puno govori. Da. Tako da ja ti nikad ne govorim: "Sadću ja napraviti to, to i to." Nego ću doći tamo, di smo, šta treba, šta mogu. To je to. Mislim, to konkretno za Sitno Donje se ljudi pobunili da će im školu zatvoriti. Za školu zatvoriti. To je onako baš problematično jer, mislim, ja bi poludio da sad odjedanput mi dijete mora u Vodice ići. To su takve kilometraže, nije to vic, mislim. A škola je sasvim dobra, nije da je ruina neka koja se... Nejasno mi je da netko tko živi tamo može biti za to da se zatvori škola. Ha, nije nitko, ali evo, glavešine iznad imaju druge planove i eto ti, ono. Mislim, iako, oni su, znači, skupili su, ne znam koliko, ono, potpisa, 300, 400, i poslali su, znači, upit baš uredniku, ovom uredniku, uredu gradonačelnika, ono, koja

je sudbina te škole, mislim da im je ikad odgovorio. Ništa, jel'. To je ta, to je ta, ono... Znaš kako ti oni, ne kažem ja da to oni tako, ali znaš kako ti oni gledaju ti što su dugo tu i što su, ono, kao:"Štaće mi to, nešto 50 glasova?" Razumiješ? To ti je to. A i to, ja mislim, možda su toliko već arogantni da, ono, ma, šta, glasat će oni za mene, svejedno, ali ne znam baš. Od njih 100 glasat će za mene 20. To ti je, ono, ta šema, znaš. Jer sad se i Sitnog Donjeg se, ovaj, Zoran Kljajić se priključio i sad je na listi NLSP, pa ne znam, baš me, samo me, strašno me zanima vidjeti rezultate od tamo. Znači, gradska vlast ih je toliko izgazila, toliko ih je isponižavala. To nekako onako ima, znači, taj, taj zbor mještana su, ne jedite jade, dobili, znači, svi su izglasali sve te točke, uključeno sa onim vijećem njihovim, i ovi su na sve rekli: "Ne." I opet ništa. "Ne, ništa, nećemo vam ništa dati." Valjda se boje naprosto, ako sad, ako sad njima popuste, ja ću onda, ne znam... Onda moraju Vrpolje, onda moraju Boraju, onda moraju... E, Perkovićaće ostati ono... Lepenicu, Perković, Zlarin, Kaprije. Sviće nešto tražiti. Do kad ćemo nabrajati?

Je, je, ali mislim, ono, ali znaš im uzimati novce, znaš im naplaćivati komunalnu naknadu, znaš im sve obveze, a kad treba nešto vratiti, onda se nekako, ono, ustručavaju se. Kako dođe ta otuđenost, ono, uvijek sam bio osjetljiv na to. Ne, ne, ja svijet vidim baš drugim očima, ono, možda me to bude čak i koštalo, ovog svega. A šta ću, ja jednostavno vidim svi drugim očima. Ja uvijek vjerujem da se od svakoga može izvući nešto dobro, i zato ti ja nemam tu naviku ni vrijeđati, ni spominjati, ni raditi svoje ime na tome. Jednostavno nisam, nisam taj, gotovo. Ima neku svoju viziju. Baš me zanima hoće li sad ovo predizborno, hoće li dolaziti sad u ta sela, ne znam, jesu se tako ponašali prema njima, hoće li imati obraza doći? Pa vjerojatno neće u Sitno možda doći, ali vidjet ćemo. Pa ne, vidjet ćemo, to je sad... Ali vidjet ćemo, ne, ali vidjet ćemo po ostalim selima, ali šta ti ja znam. E, po ostalim hoće, sigurno. A to ti je ono što ti ja rekao, ljudi ti padne samo taj mjesec, dan, ja se uvijek poselim. Sve četiri godine, ove sad, od 21. do 22. Ja sam konstantno po tim selima. A tko to zna? Da, da. Znaš, ono, i napišem ja nekad neki svoj putopis, to me gušta, jel'. A tko to zna? Da, da.

Sad bi trebao, jel'. Bi da ja i sad, a šta bi ja sad, ja svaki dan pisati, evo me u Unešću, evo me u... Pa dobro, odeš tamo i... A znam, mislim... Odradiš šta... Pa kako, ono, daj malo, ono, aj malo se prisjetite. Pa sad su vam došli tek. Zadnji mjesec dana ili zadnji tjedan. Je li moguće? Kakva je reakcija ljudi ovako, kad pričaš, šta ti... Meni je feedback top i ljudi, čak iznenađujuće, u skoro svim mjestima znaju za nas. To mi je, ono, super. Dođe valjda, jel', nemamo ni plakate Jambon, nemamo tamo neke svoje igrače i to. A dobro, ti ipak imaš neki brend i zna se za tebe. A spasilo me to što pičim svugdje. Eto, to ti je, to je stvarno sam svugdje. Ali baš me zanima rezultat, evo, moram ti biti najiskreniji. Kao, znaš, kao sportaša me zanima. Nema ti ja tu neke emocije sad, ono, ako me ne izaberu, sad ću ja plakati, nema ti ja to, to ti mene ne zanima. Nego me zanima sportski, ono, trudim se, živim to što govorim, baš me zanima, ono, rezultat. A to kažu da uvijek da je teren najvažniji. Ti si tu... A ja sam uvijek po terenu. Ti si to odradio. Sad ćemo vidjeti je li to vrijedi i u Šibeniku i u Šibenskoj županiji. A valjda da. A vidjet ćemo se. Vidi svugdje.

Vidjet ćemo se. Jer to, ako ostaviš dobar utisak tamo, sad nikad ti ne znaš tko će s kim pričati i po kavama i po večerama i po roštiljima i ne znam ni ja šta. Znaš što ti je meni super? Meni ti je super što... Ja čak, evo, jučer sjedim i govorim sam sebi navečer, ajme naporan si više s ovim Facebookovim društvenim mrežama. Znaš, ono, najradije bi sad ugasio, jer ono, znam da je ljudima puna kapa, ali mora, to mi je jedino što mogu odraditi da mi je besplatno, jel'. A je, je. Šta da ja radim, pa ne mogu plaćati, ono, neću to plaćati. Te... A i ne bi, a i šta ćeš plaćati, jer opet... A to ti je to. Opet je, svi ti i portali su na kraju na Facebooku na najvišem kliku. Pa dolazi to. To je ta tajna, ono, gdje je Facebook postao de facto u nas nekakav za diskurs glavni alat. To je sad, ne znam, u Americi je više Twitter, onako, mada sad i... Kod nas je za... Za posebno za to... Ipak Facebook. Gdje je Facebook je za to pisano, gdje ipak, ne znam, na primjer, ti si na TikToku i ja sam, ali to je više video drukčije, to je za jako za mlađe. Facebook je jako 40 plus, ja bih rekao. Neki dan sam imao jednu, javlja mi se jedan u poruku. Ne? Poznat jedan, znaš, tu čovjek. I kaže, pratim te, poštujem, znamo se mi, jel'.

Malo ga, nije bitno. I kao, ali zašto ono sve staviš na Facebook? I sad ja, ono, mislim se i uopće ne stavljam sve na Facebook, ne stavljam, stvarno ne stavljam skoro ništa ja na Facebook, vjeruj mi. Šta ja prolazim u životu, a ne stavljam ništa na Facebook. I onda mu kažem, ti si umjetnik i moraš se izraziti kroz umjetnost. I ja sam ovo i jedino mi je, mislim da se mogu izraziti na Facebooku.

Njemu ja objašnjavam. Znači, ako možeš ti kao umjetnik se izraziti, jel' te to čini tim šta jesi, pa pusti mene da se ja izrazim kako ja mislim da mi je najbolje. Znači, prije se pisalo članke, knjige, romane, danas se piše na društvenim mrežama ako nema nešto drugo, jel'. Meni je to, meni je to, ono, odušak neki. Volim napisati, volim kad netko mi pošalje privatnu poruku i kaže, ono, jebote, ono, stari, top, a toga ima more. Znači, da sam nešto kvalitetno nekome napravio. To je to, meni je to jedini cilj. To je to. Ništa me ne zanima što drugi govore. Da, da. Nula, potpuno, ono, teško. To je to. Ništa, Gorane, bilo mi je ugodno. Hvala. Ovaj, želim ti puno sreće u Bjelovaru. Hvala. Kad si rekao da će to biti? 30.5. 30.5., znači, taman je to, šta je to, dan prije drugog kruga. E, e, bravo. Ako bude na njemu. A vjerujem da hoću. Jel', neka, ovaj, djeca se može pratiti na Facebooku. Facebook, Instagram, TikTok, imam sve. TikTok, da, da, imaš sve. Udaramo sad sve. Ništa, želim ti i to puno sreće. Hvala. Tebi i tvojoj listi, pa vidjet ćemo šta će izaći od toga, eto. Bit će to super. Eto.

Pozdrav, ljudi, svima, do iduće epizode,ćao, bok.

Slične epizode