Epizoda #61 · 20. kolovoza 2026.

Powerlifting, treniranje žena i rekord od 180 kila

Gošća: Karla Baličevac, powerlifterica

Podijeli: Facebook X WhatsApp Viber

O epizodi

Karla Baličevac je fitness trenerica i powerlifterica iz Rijeke, članica hrvatske reprezentacije, sa službenim rekordima od 152 kg u čučnju, 80 kg na benchu i 180 kg u deadliftu. U razgovoru otkriva kako je od odbojke i ozljede ramena došla do sporta snage, kako trenira svoje klijentice i zašto ženama poručuje da se ne boje utega. Otvoreno govori o cutu i skidanju kila dehidracijom pred vaganje, steroidima zbog kojih odbija klijentice, Ozempicu kao prečacu i suplementima koje stvarno koristi. Tu su i priče s natjecanja od Brodarice do Litve, trenerska zarada u usporedbi sa sestrinskom plaćom i ciljevi za državno i svjetsko prvenstvo.

  • Od odbojke i ozljede ramena do hrvatske powerlifting reprezentacije
  • Službeni rekordi: 152 kg čučanj, 80 kg bench, 180 kg deadlift
  • "Puknut će mi kičma": najveća predrasuda o deadliftu
  • Zašto je strah žena od velikih mišića neopravdan
  • Cut pred vaganje: kako powerlifteri skidaju kile dehidracijom
  • Steroidi među ženama i zašto zbog njih gubi klijentice
  • Ozempic kao prečac: lijek umjesto promjene navika
  • Suplementi koje stvarno koristi: samo kreatin i whey
  • Koliko trener može zaraditi u odnosu na medicinsku sestru
  • Kada je djeci mjesto u teretani i mit o zaustavljanju rasta
  • Pobjeda na Brodarici: natjecanje na koje nije planirala ići
  • Državno prvenstvo i svjetsko u Dubaiju kao sljedeći ciljevi

Poglavlja

Transkript

Prikaži cijeli transkript razgovora

Eh. Pozdrav svima, dobro došli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Danas je s nama gospođa Karla Balićevac. Jesam dobro rekao? Jesam. Jesi, dobro si rekao. Jer je u- u- na portalima bilo krivo, pa onda sam ja krivo tražio, i tako. Znaš što, više se ni ne obadirem, onako, od osnovne škole mi je to tako. A jel' da? Što, to je, znači, već neka česta pojava. Da. Ili sam Klara, ili sam Balićević, tako da... Da, da, da, sve se izmiješa. Evo, Karla je fitness trenerica, u powerliftingu je se ozbiljno, u nekakvim međunarodnim čak i natjecanjima, i domaćim, u- u hrvatskoj reprezentaciji, i svašta, pa proći ćemo sve to. Karla, evo, dobro došla. Hvala ti lijepo na pozivu. Ti si iz Rijeke, ja sam... jel' da? Je, Rijeka. Rijeka. Ovaj, ja sam te... vidio sam te tamo na Brodarici, je bio onaj, šta je, Ivančević, i bio je Ursa, i šta ja znam, baš je ono bilo fora. I onda sam vidio kasnije da si bila si pobjednica u, šta ono, u sklekovima i mrtvo dizanje. sklekovi i mrtvo dizanje, da. Da, da. Tako je. I, ovaj, netko je onako googlao ti ime, letio TikTok, pa rekao: "Ajde, idem je pozvat", pa vidim da si, da si trenerica. E, ja kažem, ja volim takve, pa da, da malo popričamo o svemu, o.

Sportu malo, da. Da, da. Kako si, ovaj, kako si došla na powerlifting? Kako si ušla u taj svijet uopće? U powerlifting kao sport? Pa da, i općenito je tako, i to, da, da treniraš druge i tako. Kako je to sve došlo? Pa... da treniram druge, u stvari je nekako izašlo što sam trenirala sam prije powerliftinga odbojku, ono, od malena, i ozlijedila sam rame. Ovaj, naravno, klub me poslao na, takoreći, kod fizioterapeuta na rehabilitaciju. Ja sam ti došla na svoj prvi trening s fizioterapeutom, i on ti je napravio taj privatni, je li, trening sa mnom, i ja sam izašla iz dvorane i rekla: "Okej, ja ću ovo radit." I to ti je bilo onako, s 14 godina sam otišla tamo, i eto, otkad sam to rekla, tako sam nekako težila tome, iako sam medicinska sestra inače po struci, to sam čak i radila jedno vrijeme, ali nekako me gym više uvijek privlačio, i sad sam full time u gymu, i to ti je to. Da, znači, i treniraš druge. Kako to, kako to izgleda? Koliko imaš klijenata, je li to... Pa, evo, trenutno sam ove godine krenula i s grupnim treninzima, tako da osim što radim individualne treninge i poluindividualne sa ženama, imam i 4 grupe u teretani, tako da sam taj broj malo individualnih smanjila, jer mi sad ovo, to ti je 40 ljudi tih grupa, pa mi je to već isto

malo dosta posla. A sad, eto, kolikoću ih imat, kreće nova sezona, tako da to ću tek znat od 9. mjeseca, ali ono, to ti je, osim grupa, jedno 15-ak ljudi. A je li u tim grupama ima muških i šta, je li su samo... Evo, ove godine sam dobila svog prvog muškog klijenta. Ovaj, kako sam se zaposlila u ovoj teretani, pa sam ga morala uzeti. Inače sam ja uvijek bila stajališta, želim trenirat samo žene, ali eto, kako sam krenula s ovim jednim dečkom, u stvari shvatila da nije to toliko, ajmo reć, strašno. Pa da, što ima veze. Da, da, da. Ne, pitam zato šta, ja isto idem na grupne treninge, meni je isto trenerica, i ono, samo su žene. Znači, mislim da ima možda 3-4 muških, ali u smjenama u koje ja idem, nikad, nikad nema. Tako da sam ja trenerica i gomila žena, tako da je to malo... Sve četiri. Malo je bilo neobično na prvu, ali sad sam se već naviko, šta, ono, čak ako je netko i muški u grupi, malo mi onako i čudno bude. Kužim, kužim, da, da, da. Ali, ovaj, a mislim, i kako izgleda s muškim, jel' to, ima ikakve razlike u principu ili... Pa, znaš šta, nema. Mislim, prvo mi je bilo na početku onako malo odredit kilaže, znaš, za muškog. Znaš, ono, jači su od nas, kako god, žena, je li, ali opet, na početku je treninga, kužiš, pa to mi je malo bilo u početku...

E, da, da, ne možeš mu odmah dat. Odmah, kužiš. Znam, na primjer, ženi kad mi prvi put dođe, znam sigurno kolikoću joj dat kila, ne znam, na određenoj vježbi, a ipak mi je muškarcu to za procijenit bilo malo, ono, drukčije, ali ajde, snašla sam se brzo, dobro smo si sjeli i okej, dobro. I kakve vrste treninga radiš s njima? Pa... To je funkcionalni, taj takozvani, ili... A, ovisi. Znaš šta, ja sam ti i studiram kineziterapiju, tako da nekako i taj svoj posao pokušavam što više ka tom smjeru isto usmjerit. Nakon što završim faks, ka rehabilitaciji, to me dosta zanima, pošto sam ja, evo, isto prolazila dosta ozljeda. Ovaj, ali više radimo, da, funkcionalne treninge snage, imam neke žene i koje su mi ozlijeđene, pa radimo i rehabilitacijske programe i tako. A, ovaj, da se vratimo na powerlifting. Možeš li objasnit ljudima što to je, što to nije, koja je razlika toga i bodybuildinga i tako, tu, tu dosta se onako, miješaju se ti pojmovi. Pa više weightlifting i powerlifting miješaju. A je li, okej. Powerlifting je, znači, sport, tri discipline: dižemo čučanj, bench i deadlift. Moramo podignut maksimalnu kilažu koju možemo, je li, u tom trenutku na natjecanju. A weightlifting je onaj sport di oni dižu šipku iznad glave, je li, i to ljudi često znaju, ajmo reć, pomiješat. Jel' to ona, to je onaj jerk, bude kao.

Je, je, onaj cleany, je. Cleany jerk, da, da, da. Da. Znači, a to je one rep max u principu svega, da. Tako je. Mislim, imamo 3 pokušaja na natjecanju po liftu, je li, 3 pokušaja za čučanj, 3 za bench i 3 za deadlift, i u principu taj treći nam je nekako, ajmo reć, najvažniji, jer tada podižemo najveću kilažu, je li. Koji su tvoji nekakvi rekordi, baš onako službeni, molim lijepo. Službeni: 152 čučanj, 80 bench i 180 deadlift. Pa kako dođeš do, do tih težina, to je stvarno mi. Godinama. Godinama. Godinama. Mislim, dobro, ja sam ono rekreativac, ovaj, meni su te brojke nestvarne totalno. Evo, bench mi je nekih 60, ali mislim da je tu jedini razlog zato što sam muškarac i mislim da ste vi žene u tome, imam dojam, dosta, neću reć hendikepirane, nego kao da, jel', mišićna masa prsa je manja, jel' to stoji, ta opservacija? To je, to je. Jer mislim, evo, ove, mislim, kužiš, na kraju dižeš 20 kili više od mene koji si u tome, a ja sam ono debil koji to uopće. A i uopće, na primjer, neka žena na početku može dignut samo šipku, ono rekreativka, a muškarac će uvijek sigurno moć podignut 40-ak, 50-ak kila, ono. Nemoj tako, kad sam ja počinjao, i šipka mi je bila gadna. Da. Ali sad mi je, sad mi je zagrijavanje šipka, tako da.

Pa svakako ćeš brže doć do veće brojke, je. Je. I vidim, onako, dosta se, na sklekovima je problem, i to uvijek rade one takozvane ženske, to jest. A i je, uvijek je ta snaga u rukama kod žena malo manja, da. Ali to se može valjda s vježbom i nekakvim stanjem. A naravno, mislim, ja kad sam prvi put ušla u teretanu i što, šta sam na bench-u dizala, ništa, i eto, kroz godine sam došla do te brojke. Ali ono što sam naučio kod žena, da su noge, nema šale, čovječe, sa, i sa deadliftom i sa čučnjem i tu, često me operu. Tu vas šišamo. Je, je, je, onako. Je, je. Tipa, vidim ono nekakve split čučnjeve, takve stvari, kad ja onako uzmem 2:12 i tamo krepavam, a ova do mene 2:20 i onako. I lagano. I napravi, ništa, ništa posebno, to je. A i više volimo radit taj donji dio, eto. Misliš da je to, kao da žene imaju tu, muškarci kao da više fokusiraju se na gornjem dijelu, a muškarci na. A žene, mislim, fokusiraju na donjem. A i je, to je tako uvijek, da. Misliš da je to neki, kao, zašto je to tako, mislim, jel' zato što bolje ide ili šta? Pa nije, nego ono, kad ljudi krenu u teretanu, ako nije zbog zdravlja i neke rehabilitacije ozljede, uvijek je zbog izgleda, je li. I naravno, uvijek su ženama u interesu hipertrofija donjeg dijela tijela nego da imaju veliki biceps

ili velika leđa. Dok će vama, muškarcima, bit da imate velike ruke i velika prsa, jel' tako? Da, pa valjda da. Mada. A prije nego da imaš, ajmo tako reć, veliku guzicu, šta ne? Da, valjda je moguće. Mada, ja mislim da, mislim, okej, ja sam isto kad sam, ja sam prvo 2 godine sam solo trenirao, onda sam došao kod trenerice gdje, gdje je onako, dobro, kod nje se i dosta radi gornji dio tijela, ne mogu reć to, ne, nema tu šale, ali sam shvatio da je i donji dio zapravo, možda je to čak i važnije, ja bi rekao. Pa je, drži ti u stvari cijeli gornji dio. Cijeli gornji dio, mislim, tako se po planeti se krećemo, to mora biti tip-top, ja mislim. Je, je, naravno. Tako da, i vidio sam, dosta mi je pomoglo, vozim biciklu, onako, malo rekreativno trčim i takve stvari, to baš, baš su onako napredci, ovaj.

Pričaj mi malo o tim svojim natjecanjima, kak, gdje si sve do sad bila, kako ti izgledaju pripreme i. Natjecanja, pa osim u Hrvatskoj, što se tiče internacionalnih, bila sam u Španjolskoj i bila sam u Litvi na svojim međunarodnim natjecanjima. Eto, to su bila neka malo veća, ovaj, natjecanja gdje su bile i dosta jače cure nego, ovaj, što je kod nas u Hrvatskoj, je li. Tako da je to bilo baš, baš lijepa, lijepa su iskustva kad idemo na internacionalna. Lijepo je malo i putovat i vidit tako i neke jače žene i muškarce. I koliko budeš dana, tako, na, na tipičnom nekakvom. A ovisi ti od lokacije. Znaš, kad smo išli na Španjolsku, to sam došla tipa 2 dana prije, kad sam išla u Litvu sam išla 3 do 4 dana prije, jer su ono presjedanja, pa još put do tog grada, a tako odemo 3 do 5, 6 dana, koliko možemo ostat. Nekad nakon natjecanja još malo ostanemo vidit. Ha, naravno, zašto ne. Kako izgledaju pripreme? Pripreme? Pa evo, sad sam trenutno u pripremama za državno, koje nam je u 11. mjesecu.

Ovaj, a ono, kad krenu pripreme u početku, to sve nekako laganica, takoreć, ispravlja se forma, ako nešto treba, ovaj, popravit kod određene discipline. I onda što se natjecanje sve bliže, bliže, bliži, to bude, naravno, sve teže, i pritisak u glavi, a i same brojke koje dižemo budu sve veće. A jel' bude nervoza tako pred samo. A bude, bude dosta, da. Bude, bude, bude. Pogotovo, ovaj, ako te još nešto popratno, ono, u poslu ili, ne znam, ima dosta liftera koji imaju obitelji, pa vjerujem da je, ono, i to dosta teško. Dosta zahtjevan psihički sport, ja bi rekla, više nego fizički. Znaš, ono, mi smo svi već navikli, ono, ić u teretanu, trenirat, svaki dan radit čučanj, bench, deadlift, ali opet, ono, ako ne ide taj dan trening kako si planiro, naravno da te to više u glavi, ovaj, dira nego ostalo. Da, da. A uvijek me zanimalo kako, kad, kad ideš sad sa svoj one rep max, ne znam, neke te kilaže, na koji se način tamo zagriješ? Ne dođeš valjda iz hotela, ono, evo mene, sad ću ja. Na natjecanju? Da, da, da, baš na natjecanju. Pa, prije nego što krene samo natjecanje, otvaramo sa čučnjem, to je prva disciplina kojom

krećemo. Imamo odvojenu sobu gdje se zagrijavamo. I ajmo reć, ja i trener se dogovorimo, ne znam, da ću otvorit sa 100 kila na čučnju, i ja, ne znam, zadnje ponavljanje dignem 90 u warm-up roomu i onda izađem na prvi pokušaj i dignem ti tih 100 kila. Tako da zagrijavamo se, naravno, prije tog, ajmo reć, maxa što dižemo. I, ovaj, a kako ti je, kako ti je bilo na, u Brodarici, na, na ovom natjecanju? Kako si uopće, kako si uopće to. A, ja, znaš da ja nisam ni znala da ja idem tamo. Aha, da. Uopće. Ja sam ti došla tu na godišnji, ovaj, meni dečko govori da Šimić baš, ovaj, organizira to, ovaj, neko natjecanje snage, hoćemo ić malo pogledat. To čak nije Šimić, nego Ivančević. E, istina, istina, ali da će on, ali on je sudjelovao, ako sam. Da, u organizaciji, donio onaj. Da, da, da, ispričavam se, da, da, je istina. Da. Hoćemo malo ić vidit šta ima, jer šta nam je to, blizu nam je Šibenik, ja reko, pa ajde, možemo, i ja reko, daj da vidim šta ima, i kaže, ono, šta natjecat, ja reko, pa ajde, mogu, šta malo. Pa zašto. Zašto ne, ono, a baš smo napravili trening prije toga i došli se tamo natjecat, ono, to je isto bilo. Znači, zagrijana si bila. E, e, i ništa, došli malo, vidi, baš je bilo fora. Baš mi je bilo lijepo, toliko ljudi, u stvari, jako se puno ljudi skupilo. Pa je, da.

Ono, koji vole sport i natjecat se, baš mi je bilo lijepo, i čak sam razmišljala, tako nešto, možda malo iskopirat i nešto u svom gradu izorganizirat, jer mislim da isto dosta fali, tako nešto. Baš mi je fora to druženje, kad se ljudi koji vole sport skupe i tako neko, ajmo reć, neobavezno natjecanje odradit. Je, je, baš je bilo fora, i ovaj, Ursa je nekako podizao temperaturu i baš onako, zajeban ti je lik, teški. Da, da, a treba tako nešto, da se ljudi i opuste, znaš, ono, kad tek dođu tamo. Bilo mi je iznenađujuće, dosta je žena bilo u, kao natjecateljica, to mi je baš. Bome i napeto je bilo, znaš. Znaš da je bilo napeto. Je li? Pa jake su žene bile, čovječe, znaš, ono. Bila ona, Anita je bila dobra, ne mogu se sjetit prezimena, baš, i bilo ih je par, baš ono. Imala si konkurenciju? Imala sam, da, baš su jake žene, iznenadile su me, odlično. S obzirom da sam ja, takoreć, natjecateljica u powerliftingu, je li, u sportu snage, baš, baš lijepo. Znači, ti si samo došla to vidjet i onda ajde, idem se ja aktivirat. Ajde, idem nešto odradit, pa da.

Super. Da, da, da. Koji su ti, koji ti je rezultat, tako, na, naj, najbliži srcu, koji si ostvarila u. U powerliftingu? Pa u čemu god. Pa, bit će ovih deadlifta 180, to mi je najdraža disciplina, ovaj, vjerojatno to. Samo zato jer sam tjedan dana prije natjecanja to failala u teretani. To nisam digla, ono, ni približno, ono, do koljena ga nisam digla i onda mi je to baš drago. E, malo ti je to, da, da, da, malo, malo ubije u pojam. Da. Taj, taj deadlift ima dosta, onako, lošu reputaciju, kao da ćeš tu zeznut i leđa, a šta ti. Slomit kičmu po pola. Što ti misliš o tome?

A što mislim o tome, znaš kako, ovaj, a da, ljudi se boje tog deadlifta, ne znam, evo, ne, ne znam šta bih ti rekla, znaš, ono, meni ti dosta žena, kad im kažem da idemo radit deadlift, isto mi to kaže, joj, ja ti to ne bi radila, puknut će mi kičma. I ništa, ja ti njima odmah kažem, pa neću ja tebi stavit 100 kila na šipku, pa ćeš ti dizat, znaš, da će tebi puknut leđa. Znači, ti si puno jača nego što ti misliš. Ovo je, na primjer, ja joj dam 30 kila da diže, i onda ona to digne i shvati, a okej, neće mi ništa bit. To je nekako, ne znam, to je došla ta izjava, puknut će mi leđa, evo, ja ne znam ni otkuda, i onda su ljudi to, tu predrasudu stvorili, ne znam, evo. A dobro, možda ljudi ovako, koji imaju problema sa kičmom, i onako će se možda toga bojati, šta misliš o tome, kad imaš neku ozljedu i onako, išijase, neke čuda, ono. A je, uvijek, okej, ako ljudi imaju neku ozljedu, tipa išijasa ili neke diskus hernije ili tako nešto, naravno da je tu uvijek neki strah. Ne znam, ja sam ozlijedila rame, pa me uvijek strah ić radit čučanj, jer uvijek sam ga osjetila, na primjer, kod čučnja, ali najčešće se te vježbe izliječe ljude, ja bi rekla, evo, iskreno. Pa da, da, mislim, i imam baš jednu, jedna poznanica mi tako, ona je krenula je u teretanu,

to jest sa, sa trenerom, i onako, onako, jaka je, ali ipak nije nikad to radila. I onda, kao, imala je trenera i kaže joj da, da, dao je, ne znam, 70 kili, ono, žena je počela relativno nedavno. Ja ono, pa čekaj malo, ja sam onako 2-3 godine treniram, tek sam sad došao do 70, i ono, e, i što se dogodi, i nešto je zakočilo, nešto, i sad, ono, jauče onako dugo. Imam dojam da, da tu znaju i treneri bit malo neodgovorni, ne možeš, ne možeš ženi koja je 3-4 mjeseca tu s tobom dati joj 70 kili, zar ne, mislim, jel sam ja lud, ono. A zašto se ozlijede? Ili krivo rade, nemaju nekog da ih spravi, ili baš to, nakrcaju previše kila u trenutku kada to ne mogu dignut, znaš, onako. Ja se isto nađem sto puta u situaciji di bi pokušala nešto dignut, ali zato imam trenera koji mi kaže, ne, nećeš to sad dizat, ima vremena, dignut ćeš to kad bude tvoje vrijeme. Da, da, i tehnika je važna, moraš savladati, hip hinge ti mora biti, ono, u malom prstu, na primjer. Udah, da. Udah i to. Ja sam, na primjer, kad sam ja počinjao, taj famozni hip hinge, mislim, nisam znao ni, ni šta je to, nego sam, ono, kako sam prve 2 godine sam, sam sam se dosta educirao na YouTubeu, ima, ima sve, ono, aaa, vidiš, jako, i onda sam, nisam ja to znao, mislim, ono, uvijek

bi onako, gledao bi se na ogledalo, uvijek bi me onako, leđa bi mi se za-zaokrenula, ovo, ono, i onda sam dosta sa, sa ovim kettlebell swingom sam to, prvo sam, ne znam, sa 12 kili, pa kasnije sa 16, i tih sam valjda tisuće napravio, kako mi je to dobra vježba, to, to, te girije su mi zakon. I onda malo po malo, baš taj, taj izbačaj sa kukom, koji ti na kraju i, i za deadlift ti pomaže, malo, malo je drukčija vježba, ali onako, to, mislim da to, hip hinge je užasno važan i za, za, ako se ne varam, i za čučanj i za svašta, nije to onako izolirano. Pravilan. Da. Kakve su tebi girije, je li, ih voliš koristiti? Joj, znaš, onako, da, imala sam ove godine jedan predmet di sam morala radit neke vježbe s girijama, ja si mislim, bože dragi, sramota da netko vidi, fitness trenerica, ono, jedva to izvodim. A to samo zato jer ne volim to radit, znaš, onako, mislim, ja svojim klijentima dajem, i pogotovo na grupnim treninzima, ne smatram da je nešto loše, da me krivo ne shvatiš, ali nije nešto što ja prakticiram, na primjer, u svom treningu. Nisu girije loše, ali eto, nije nešto što je, ono, ima tih trenera koji prakticiraju samo girije, ono, baš, baš samo girije. Pa da, mislim. Ima dosta i edukacija za girije isto. Da, da, jesi razmišljala to se malo proširiti u tome, jer mislim da su girije stvarno genijalna stvar.

Ne, kažem ti, više gledam edukacije za rehabilitaciju. Aha, aha. Baš u tom smjeru, nekako, želim pogurat posao. Da, da, da. Da. Da, da, ma mislim, ti, ti swingovi, i onda ona ima, kak se zove, snatch. Snatch, da, trkish get up, to sam trebala snimit za faks, muko moja, muko moja. U, da, trkish get up je baš je, baš je težak. A ja ga nikad nisam, znam šta je i znam pokrete, stvarno znam, ali ono, idem ja to prvi put snimat, bože dragi, to ne liči na ništa. A je, treba znati, ono, kak, koja je ono noga, gdje je pa, pa, pa ruka mora biti točno ravno gore. Ali položila sam. A, položila si. Da, ja sam neko vrijeme sam, snatch sam baš vježbao. Zapravo, kod girija je, jako su, na, na tehniku su jako. Da, tehnika je bitna. Ne, ne možeš bilo šta s njima dok su nekako, bučice su jednostavnije na neki način. Dobro, i za njih ti treba, ali, ali onako, kad ih skužiš, nekako, tako je, tako nekakav flow ima, onako, tipa kad, kad taj nabačaj naučiš, pa, pa onako, mislim, i ono, tu, na primjer, sa šesnaesticom, ne znam, radim taj snatch, odradim sam 8 ponavljanja, čovječe, ja sam gotov. Gotov, da, da, da, da. Izbije dah, ono, ne bi čovjek rekao. Tako da je to baš onako jedna mješavina kardija i snage, onako, genijalna stvar.

Super je, da, da. Koja ti, koja ti je ovako najdraža vježba, generalno? Da nije, da nije nešto iz powerliftinga, ili? Pa, ili powerlifting, ili. A što se tiče. Mislim, rekla si deadlift, da ti je. Deadlift mi je najdraža, a što se tiče ovako neke vježbe, a ne znam, volim leg press dosta radit, gurat, isto, da vidim maksimum, to volim radit isto. To na mašinama radiš? Na mašinama, da, da, da. A gdje, gdje radiš te svoje treninge sa grupama, je l' nekoj teretani? U teretani u Rijeci, tako, novotvorena teretana nam se baš otvorila jedna, pa smo se tamo, tamo radili. Kako misliš otvorena, baš otvorena, otvorena? Novootvorena, ove godine, novootvorena, novootvorena. Da, da, da. A ovaj, a kako ih onda, poslažeš ih na, na mašine ili radite free weights ili? Ne, nisam, nisam ti na mašinama, nego radimo funkcionalne, u jednom smo i prostorijici odvojene, tako da radimo sa šipkama, girijama, bučicama, trakicama i tako, neki funkcionalni trening im složim. Eventualno, evo, sad pred kraj sezone, kako je ljeto krenulo, ono, broj ljudi mi je padao u grupi, pa mi ih je ostalo po 3-4, pa sam ih malo, ono, provela po spravama, baš su bile sretne, znaš, ono. Da, da, da. Da se malo pokažu, kako bi one rekli, po teretani, a ono, zanimljive su mi bile sprave, jer nisu imale doticaj uopće s njima, pa eto, malo.

Je, je, sprave su baš onako staple, ono, to je, kad pomisliš na teretanu, pomisliš na sprave. Da, da. A ne toliko na bučice ili ne znam šta. Je, je, je, da. Kako ti ide sa powerliftingom i kategorijama, je l' tu, znači ti imaš, ti si u nekoj svojoj kategoriji po, po kilažama, je li onda? Po godinama. po godinama. Od ove godine sam senior, do prošle godine sam bila junior. Ja sam u težinskoj kategoriji došla s 79 kila, zadnje natjecanje sam, evo, odradila u nižoj kategoriji, ali inače, generalno, moja kategorija je do 69 kila.

Tu se negdje krećem, tako. Je l' onda, je l' ikad neka bulking radiš ili? Pa trenutno sam u toj fazi, eto, kažem ti, prošlo natjecanje sam odradila u kategoriji niže, di sam izgubila 7 kila, i sad se borim, doslovno se borim sa kilažom da se vratim na svoju staru kilažu, još je ljeto, teško je jest, naravno, ali mi ti radimo često cut, onako, pređemo ti kilažu, ove, kategorije u kojoj jesmo. Na primjer, evo, ja sam do 69 kila, treniram na 70, 71, i onda, tipa, zadnjih par dana pred natjecanje radimo cut, u kojem, u stvari, skidam te 2 kile da bi prošla vagu, je li. I onda, u stvari, nakon vaganja nadoknadim opet tu kilažu kroz vodu, hranu, i onda sam, ajmo, tako reći, opet na toj istoj kilaži na kojoj sam trenirala. A kako ti izgleda cut, jel se izgladnjuješ ili jednostavno smanjiš kalorije 2 tjedna prije ili koliko već? Pa ne, mi ti radimo gut cut, u kojem, u principu, ili water gut cut, to još nisam odradila nikad, a nalijevamo ti se vodom, tako reći, ovaj, izbacujemo ti sol i onda upadamo u dehidraciju, i onda izgubiš kile. A jel se tako onda i malo izgubiš i snage ili? Pa ne. Kad neko zvuči, mislim, neko zvuči nezdravo, ono, ali.

To ti je, to ti je 3-4 dana takvog cuta, to ti je stvarno minimalno, minimalno da ti se može, a naravno, budeš iscrpljeniji, ali ne toliko da će ti utjecat na performance, kako kome, naravno, ovisi od osobe do osobe, meni ne, ne toliko. A kad je sve normalno, kako ti izgleda prehrana? Kad je sve normalno? Da, da, šta, šta jedeš? Pa evo, na primjer, zadnje međunarodno natjecanje nisam trebala skidat kile, hvala bogu, a ja ti volim sushi pojest prije natjecanja. To ti, to mi je najdraža, tako reći, hrana, ima i riže dosta, ugljikohidrata, tako da volim pojest nešto, ovaj, što volim, noć prije. A što se tiče natjecanja, to prepuštam treneru i on mi govori šta moram jesti. Ja bi pojela jaja, kruha i to, ali ne mogu toga, jer mi trebaju brzi ugljikohidrati koji će me napuniti, je li. Ali ovako, više sam mislio, ne nužno pred natjecanje, nego ovako, kad nije nešto sad, nego ono, kad si, evo, sad na godišnjem ili ne znam, ono, ili kad generalno treniraš i ne, nemaš ništa sad da se baš pripremaš. Pa nisam baš neka striktna dijeta, brojim kalorije kad moram, nekako sam već naučila svoje tijelo da ne moram baš brojat svaki gram, je li, ja sam u tom sportu di meni nije bitno, ono, kako ću izgledat, tako reći. Tako da, ono, to je zdrava prehrana, ali ništa nužno, ono, striktno, striktno zdravo,

da izbacujem skroz slatko, da ne jedem u fast foodu ili nešto, tako da ljudi ne bi mislili, a ono. Pa da, treba, treba onako generalno pripaziti. Naravno, pazim, ali nije da sam, kažem ti, neka stroga, stroga dijeta, to ne, to ne. Da, da, mislim, ja sam, ja sam nekad bio dosta deblji i onako, tako da imam, imam uvijek taj demon nekako u sebi hrane, moram na neki način paziti, a nije da sad, ono, se bičujem oko toga, ali isto onako, tipa, ako nisam gladan, neću jest, ne znam, sad me neko nudi hranom, ne želim, ili sam nešto jeo, neću na silu, šta znam, mislim, mislim da isto treba malo, malo pripaziti i biti aktivan i sve, i onda to je okej. Svakako, ali opet, rekla bi da ne smiješ si skroz, znaš, to je kontraciju procesu mršavljenja, je li. Da, da. To ti ja svojim ženama uvijek kažem, ne smijete si nikad ništa zabranit, to je najbitnije. Kako se kaže, ono, umjerenost u jelu i piću. Da, da, je. Uživaj, ali znaš svoje granice. I ja mislim da svi znaju, onako, kad mi neko kaže, joj, pa ja ne znam kako, ja ne mogu smršavit, a znaš točno šta jedeš, znaš, onako, znaš kad je dosta, kad možeš još malo, tako da, eto.

Da, da, pa mislim, tako i ja, tipa, kad su, ne znam, u drugom i trećem su mjesecu ovi rođendani od djece, tako se neko poklopi i onda bude tih kolača, pa mislim, jedem, moram priznat. Pa znaš šta, to je ono, ti rođendani, vjenčanja, ne znam ni ja šta, to je sve jedan dan u godini. Tako je, da, da. Nije da si svaki dan. I onda malo više od jedan dan bude to. Aha, dobro. Nekako znaš, ono, žena napravi hrpu kolača, donesu, pa ne, ne, ne uništi se to u jedan dan, ali opet, onda kad, kad ti kolači prođu, nijedan, mislim, ne nastavim, to je ono glavno, onda mogu proći tjedni da ja neću ništa slatko, i u principu se nekako se i zadovoljiš, ono, ajde, sad sam se nažderao, sad je, sad je dovoljno, mislim. Je, je, je. Ali ono, mislim, tako sam aktivan sam, pa ta teretana, pa, pa trčanje, pa ovo, pa ono, pa mislim, onda valjda. A to, čim se krećeš, čim si aktivan, pa potrošit ćeš negdje, čovječe. Da. Evo, u principu, sad sam negdje na, na 90 kili, mislim da je to onako za mene taman, i naravno, ne, svjestan sam, kako bih rekao, nekako stagniram sa, sa kilažama, na primjer, deadlift mi je negdje 80, 85, čučanj mogu tipa sa 60, i to je sve, jah, sad, smiješno, onako, meni su to okej brojke, onako,

ne znam, kad gledam na internetu, i onda kaže, o, morao bi moći muškarac benchat 1,5 svog body weight-a, onako, pomnožim to, čovječe, pa di ću ja, ne znam, 150 kili benchat. A onda ti dolazi pitanje, a zašto? A za, da, da. Čemu? Mislim, i, i imam dojam da su to često nekakve brojke za nekakve nabrijane mlade od, od 19, 20, šta, onako, su puni testosterona, krenuli su u to, onako, 100%, okej, možda je za njega 1,5 body weight, to je za mene, onako, sa, sa svojim obiteljskim životom i poslom, i ja samo dođem, u principu, malo, ono, da. Točno. Mrvicu mišića, to održavati. Mislim, ja da nisam u powerliftingu, ja ne bi dizala ovo, ove brojke na treningu, znači, nema šanse, znaš, ono, ali eto, ja sam u tom sportu di želim ostvarit neke ciljeve, neki maksimum, i jednostavno dižem. Da sam i dalje, ono, tako reći, rekreativka u teretani, radila bi deadlift, ne znam, sa 60, 70 kila, i bilo bi mi super, kužiš. Da, da, pa to je, to je taman. Da. Kakva si u zgibovima, ne mogu se sjetiti jesi ih radila. Nije bilo zgibova za žene, to mi je čak žao, ali dobro, okej. Čak, znaš šta, ja se uvijek šalim, sad kako imam manje kila, sam odlična, ali onda kad dođem na 70 kila, mi se teško dignut.

Al' ono, znaš šta, oduvijek sam nekako, još dok nisam ni ušla u teretanu, uvijek sam mogla i te sklekove, i zgibove, ne znam, valjda genetski, eto, baš sam mogla se dizat, evo, tako da, okej, rekla bi da sam okej u zgibovima. Da, meni su zgibovi užasno teški, još uvijek ne mogu napravit nijedan zapravo. Da, to isto ovisi od osobe do osobe, jako, znaš, ono, imam isto žene, dođe mi prvi dan, ono, može napravit zgib, imam curu, preko godinu dana, jedva može dva napravit, znaš. Opa, dobra je, dva, šta, šta hoćeš, to je odlično, ajde, molim te, ono. I mislim, malo to mi je i ubitačno, koliko već dugo, i pazim, i nisam debeo, i to, a možda to, mislim, visok sam relativno, 192, 3 centimetra. A dobro, nije ti fokus tipa samo na zgibovima. Ha, nije. Kužiš, da se sad fokusiraš, ja bi ti, evo, kažem, 3 mjeseca samo na zgibove, mogao bi ih više. I kako bi mi preporučila, kak, na koji način da ih vježbam, osim samih zgibova? A morala bi vidit izvedbu, pa da ti točno mogu reći. Da. Ali ono. Mislim, onako, nekog generaliziranog, neke savjete. I sam znaš, staviš si traku da si olakšaš, staviš si dvije trake da si olakšaš, radiš negativ sklekove, možda radiš na nekoj mišićnoj skupini, tipa, koja ti je slabija, što se tiče zgibova, na primjer, ne znam, biceps, možda su ti leđa malo slabija, eto. Pa sigurno, da. Izolacije neke odradi. A što je najgore od svega, instalirao sam i pull up bar u stanu, ali ne koristim, nažalost.

Da, da, da, da. Užas, ono, možda, a možda bi trebao počet sa, sa negativnima više, onako. Pa moguće. Opet si na stolicu, lijepo, i ajmo udri. Da. Ali u jednom periodu sam čak i mogao jedan napraviti, jedan, možda dva, ali onda nekako se to izgubilo, nije da sam prestao trenirati, već zanimljivo kako to. A ne radiš pokret, možda. Kako misliš? Pa možda nisi radio taj pokret, to šta si rekao. Pa, a jesam, uvijek ova trenerica, jako često su ti zgibovi, skoro svaki put praktički, znači, nije, nije da ih ne stavlja, voli ona to stavljat. Da, da, kužim, kužim.

Ne znam, nema veze. Ovaj, kako ti imaju ciljeve, ovako, najviše polaznici tvojih treninga, mislim, sad ti, s čime ti žene najčešće dođu, onako, kao, želim smršaviti, želim, to je famozni tonus, napraviti mišića, što, što ti kažu, ovako? Pa evo, u zadnje vrijeme, na čemu sam ja baš sretna i zahvalna, u zadnje vrijeme kad mi dolaze nove klijentice, to je najčešće da se žele riješit bolova, i da žele krenut normalno funkcionirat. Volim ja i kad meni neko dođe, želim izgradit to, to i to, želim smršavit, znaš, meni je to drago, ali meni je još draže kad meni kaže neko, želim se bavit fizičkom aktivnošću, da mogu normalno funkcionirat u životu. To, to jako volim, jer volim kad ljudi shvate da im jednostavno fizička aktivnost je potrebna u tome, da ne mogu cijeli dan ležat, da ne mogu radit fizički teške poslove, ma, mislim, ne mora bit ni fizički težak, može bit i sjedenje, ali opet, treba ti vježbanje kako bi ti, ono, držalo posturu i kako te ništa ne bi bolilo, ali da, više je to zbog izgleda, žene dođu više zbog izgleda. Pa dobro, to je okej, šta. Da, je, je, je. A u kakvo, koje, koje su dobi, onako, generalno? A imam ti baš, ono, od malenih, kako bi ja rekla, mojih mićih curica, do,

ono, starijih žena. Imala sam, evo, najstariju ženu, imala je skoro 70-ak godina, umirovljenica jedna, a najmlađa mi je bila možda 17, tako, 17 godina. Tako da baš raznih dobnih skupina. A svega ima? Baš, baš puno, da, da, da. A jel ih ima da se boje, ovaj, ajme, meni neću ja te, te težine? Ima. Kao, dobit ću mišiće? Na početku, ali sad se više niko ne boji. I sad oni meni čak kažu, ma mogu ja još više, stavi, stavi, stavi slobodno. A ta ista cura mi je možda prije par mjeseci rekla, a joj, ne misliš da je to malo teško za mene? Tako da, meni je to jasno, jer prvi put se susreću s nekom vježbom, prvi put se susreću s nekom kilažom, i naravno da ih je strah, pogotovo jer slušaju, ono, da će im puknut kičma na deadliftu i tako. Ne, ne, više sam mislio na to što se boje, kao, ajme, meni dobit ću ogromne mišiće, ovo, ono, to mislim. O, joj, joj, joj, to je jako, da. Da. To je, to je, to je jako, da. A mislim da žene moraju shvatit, kao prvo, ni muškima to ne ide tek tako, a ženama, pogotovo, ono. To im ja pokušavam nekako, znaš, ono. Posebno ako se ne bodeš s nečim, ako nisi na nekim strogim prehranama i pet put tjedno i po dva put na dan. Šta je s nama ženama, to im pokušavam objasnit, ono, nama ženama, jako je teško to nabit. Jer one ti svi nekad vide mene, joj, ja ne želim bit tako širok kako ti, one ti meni to znaju reć, znaš, i onda kažem, nećeš, ne brini. Da, da. Možda nakon 8 godina u teretani, ko što sam ja, onda možda da.

I baš onako, fokusa, i mlada si krenula, i genetika. A i genetika, znaš, meni ti je tata isto širok oduvijek bio, i onda sam ja to pokupila na njega. Nisam ja, ja sam oduvijek bila široka, znaš, ono, nisam bila toliko mišićavija, ali sam oduvijek bila široka. A da, da, da, ma to je, ja mislim, genetika je najviše i tako, ono. Dosta, dosta. Men, na primjer, moj najstariji brat, on je nekad, ovaj, kako se zove, je trenirao, i čovječe, on je ko vol, bio baš onako, užasno snažan, meni je, čača je bio isto u svojoj mladosti jak, a ja nekako, evo, sad, koliko već treniram i sve to. Ti si na mamu? Da, da, da. Nisam onako, dođem, ono, niko ni ne bi ni rekao da ja već sad idem, koliko, 5 godina u teretanu, ono, evo, mislim, vidiš me, ništa special, ali, mislim, bilo je tu puno napredaka, vidim ja na sebi, i ne znam, one, malo su mi onako ramena, onako, popunio sam se ja, onako, ljepše to sad izgleda, ali nije, ono, ja sam isto, kad sam kretao, mislio nakon 5 godina, o, ti materi, ja ću bit. A zato jer svašta viđaš na internetu, onda misliš, pa tako ću i ja. Da, moguće, je, je, je. To ti ja svojim ženama uvijek govorim, meni ti znaju moje klijentice dosta slat neke postove od nekih, ne znam, Instagram, ovaj, modela, i kao, joj, želim izgledat ovako, a ja točno znam šta ta žena uzima, znaš,

onako, da izgleda. Da, da, ne želiš to. Kao, ne, ne. Njen program, ono. Da, da, da. Što ti misliš o tim steroidima, anaboličkim, ovakvim, onakvim, jel toga ima u tvom svijetu? Da, znaš šta, ja ti uvijek kažem, mene ti je sramota, ovaj, to reć, ali ja ti ne znam ništa o tome. Ovaj, nit me zanima, nit učim o tome, nit želim znat o tome. Imala sam puno i klijentica koje su došle sa prijedlogom da bi krenule, možda na neku vrstu testosterona, steroida, i to, i onda im ja kažem, može, ali od tog dana ja tvoja trenerica više nisam.

Ne volim, jednostavno ne volim. Što se tiče žena, što se tiče muškaraca, to me, ono, uopće ne zanima, uzimajte šta želite, ali mislim da nije za žene. Mislim da je totalno nepotrebno i da jednostavno, samo ti loše može napravit, znaš, ono, upadne, upadnu u jednom razdoblju u neke depresije, pa i onda im se sviđa kako izgledaju, pa ne sviđa, ne znam, ne volim, jednostavno ne volim. Meni su jako, jako puno ljudi su mislili da sam ja na nečemu dugi, dugi niz godina, dok nisam ušla u powerlifting, i onda su valjda shvatili da sam u sportu gdje mogu bit svakodnevno ili na svakom natjecanju testirana, pa su malo, ono, odstupili od te optužbe. A jel te testiraju na, na, na? Pa mene nisu nikad još do sada, ali na svakom mom natjecanju je doping kontrola, to ti je onako, oni random, ja mislim. Aha, aha, ja. Nisam baš sigurna, ili možda prva mjesta testiraju na, na internacionalnim natjecanjima, obavezno, naravno, prva mjesta, ali evo, ja još nikad nisam došla na red, ali vjerujem da sigurno hoću jednog dana, da. Pa mislim, rekla si, kao, nije za žene, ali ja mislim da to nije ni, ni za muške baš. A nije, da. Pametno. A nije, naravno, da. Možda eventualno u nekim medicinskim slučajevima, ako je nakon neke drugačije bolesti. A mislim, steroidi su nam, to jest, testosteron nam je došao i od toga što se u medicini prvo, je li, koristio, ali ovako za. Ovako za, za, za zdrave muškarce, to je ono šta se manje priča o tome, i nekako

sad, ako si ti godinama to i uzimaš, ili, ovaj, taj replacement therapy i to, onda, mislim, i, i testiti si, testisi se onda i, i, i smanji, i onda kad želiš i prestati, čovječe, ti više ne, nemaš svoju normalnu proizvodnju toga. Trebaš se skinut s toga, to je gore nego što si skinuo. Da, da, i onda kad se i skineš, onda moraš do kraja života uzimati ovu, nekakvu, kao. A zeznu si vidike. Zamjenu i onako to, i onda i hrpa nekakvih. Nuspojava. Nuspojava, pa. Ne uzimaju šta bi trebali, uz to, znaš, ono, propadaju ljudi dosta u tome, ali, a najgore od svega što je sad dostupno puno sranja, da oprostiš, ovaj, te robe, tako da to je najgore od svega, znaš, ljudi ni ne znaju šta uzimaju, mislim, di ćeš ti steroide naručit s interneta, znaš, ono, ne znam. Kako to uopće ekipa zapravo nabavlja, koji je zapravo, jel znaš, koji je uopće legalni status toga? Ne znam, ne znam ti, mislim, ja znam, ono, prije, prije. Ali mislim, više onako, čisto iz. Kad bi bila ja tek ušla u teretanu, kad su bile priče o tim steroidima, to je, ono, diler od dilera, diler ovog dilera nabavljo, znaš, ono, a sad, brate mili, uđeš u dark web, naručiš si steroide, znaš, ono, meni je to suludo, da ljudi u stvari, tipa i ovi Ozempici i to, ono, da ljudi naruče i, i ono, uzimaju, ono, totalno s nepouzdane stranice i, ono, koriste takve stvari.

A dobro, ovi Ozempic i to, to možeš legalno nabavit. Možeš, pa mislim, odeš u privatnu kliniku, ne baš na Ozempic, ali na slično, i da. Ma onaj GLP-1, ono, da. E, da, da, da, da. Šta misliš o takvim stvarima za ljude? A znaš šta, mislim, to je lijek kojim se liječi, naravno, ovaj, dijabetes, pretilost, ali opet me to nervira što su ljudi to gledaju kao farmakološku zamjenu poboljšanja životnih navika. Znaš, okej, ako je neki čovjek pretil, ima pre, preveliku, ovaj, tjelesnu masu, ono, body fat index preko 30, okej, njemu treba, znaš, ono, da ne umre čovjek, ali žene, mislim, ja znam, ovaj, naše privatne bolnice. Misliš BMI ili? Da, da, da, da. Pa dobro, 30 i nije toliko strašno. Al preko 30, da, okej, uglavnom. Tipa, preko 40, ja mislim, ono, morbidly obese, ono, al dobro, nebitno, al ono, da, da, ovaj. Al ovaj. Možda kao nekakvo pomagalo, onda. Pomagalo, da, za ljude, ali ono, kad mi ode žena koja ima 7 kila viška na to, to mi je, ono. Da, da, to je, to je malo. A znam da ima toga, ovaj, po našim privatnim bolnicama, jako, jako puno, pune su bolnice takvih, ovaj, pacijenata, ima baš puno ljudi sad, evo, na tome, to znam, to sam baš čula, pričala

sam s jednom kolegicom, bivšom, a kažem ti, ne znam, ljudi to uzimaju kako ne bi, ono, poboljšali životne navike, to mi je, evo, ne znam, popularno je, sve popularnije, isto se može naručit na internetu, znaš, ono, ne znam. Koje, koje su naj, najčešće, ovako, kod, kod, ili kod drugih ljudi ili kod klijentica, šta vidiš, kakve najveće, najčešće greške se rade, i onako, kod početnika i to? U vidu treninga ili? U vidu treninga, da. Mislim, možeš malo mi pojasnit pitanje? Pa ne, mislim, da li, kako, kad uđu u sam trening i to, da li, da li moraš puno ih ispravljati, ili, ili, kako ti to ide kod početnika? Pa znaš šta, opet, opet mi ovisi, na primjer, dođe mi neka početnica s kojom moram 2, 3 mjeseca radit korekciju forme, a opet dođe mi početnica koja nikad nije bila u teretani, jednom joj pokažem i zna savršeno. Evo, stvarno, baš, evo, sad mi je u glavi jedna klijentica, nikad nije bila u teretani, i ja s njom nisam imala posla, ništa, znaš, ono, nikakve, ono, ispravljanja, ono, minimalno, mizerno, tako da opet ovisi od osobe do osobe, neko ima to, ajmo reći, tako u sebi, nekom, ono, treba malo veći push da dođe do neke idealne forme, ali eto. A kako se u grupama snalaziš, kako, jel uspiješ nekome posvetit više pažnje, nekim

poč. Pa ima. Ako imaš mješovito, početnike i neke, ajmo reć, naprednije, kako to onda iz, iz, iz reguliraš? Pa kako sam se prve godine, evo, sad susrela s time, mogu ti reć da sam baš zadovoljna kako sam se snašla, meni je bilo u glavi, bože, kako ću ja s 10 žena odjednom, znaš, ono, ova mi radi super, ovoj krivi kičma, ova, znaš, ono, ja sam mislila da će to bit raspašoj, ali evo, nekako, ne znam, baš sam se našla u toj ulozi, ovaj, grupnih treninga, baš mi se sviđa, uspijem, uspijem svih popratit, nekako na početku si odmah stavim nekog na neku vježbu šta mislim da sigurno zna, i kod nekog sam, ko mi je tek došo u grupu, više malo bacim fokusa nego, na primjer, nekima koji su mi već 2, 3 mjeseca, okej, sam se snašla, dobro je, uspijem, uspijem ih pohvatat, dobro. Da li, da li preporučuješ nekve suplemente, tipa, kreatin je sad jako popularan, jel to uzimaš? Pa evo, što se tiče, baš se s dečkom stalno svađam oko tih suplemenata, kako je i on trener, jedine suplemente koje ja promoviram i koristim su kreatin i whey, to su ti, onako, jedina dva suplementa. Dobro, to je ta baš dva klasika. Klasika, a sad, ono, on ti pije, joj, znaš koliko ti on toga pije, ono, od tableta do nekih prahova, ja ga ne mogu gledat, ja ga ne mogu gledat, ono, znaš, ne, ne, ne.

Znači, kreatin ti se čini dobar, ja sam ga, ja sam ga neko vrijeme uzimao, pa bi onda, nije, nije, kako bi rekao, nije, nije da bi mi dosadilo uzimati, al nek, neko bi na svak, svaki put bi odustao, ne, ne znam ni sam zašto, nisam baš vidio ni neke, ni neke poboljšanje, nešto, jer ti vidiš tu neku smisao. A mislim da se dosta trošim na treningu i dosta trošim, je li, te unutarnje energije koja mi treba, ovaj, za moje liftove, tako da moram ga suplementirat, odnosno nadomjestit, ne mogu ga kroz hranu dovoljno uvest, sigurno, zato ga koristim, inače nisam ga prije isto koristila, nisam, nisam baš neki fan, možda je malo sad ovo čudno za reć suplemenat, ali eto, stvarno, ono, šta koristim, to i promoviram i na društvenim mrežama, i da. Da, da, a ne znam, onda omega 3, šta kažeš na to? A. To sam isto neko vrijeme, ovaj. Nije loše, naravno, ma nijedan suplement nije loš, pogotovo ako ne uspiješ unest dovoljno vitamina. A mora bit neki loš, koliko ih ima, ih milijun, ono. A ima ih, a to ti je. Beskrajni broj za sve. A je sad, ono, kvaliteta, kakva je, omjer cijene i kvalitete, naravno, o tome se da pričat, ali ne istražujem puno, tako da, evo, ne znam šta bi ti rekla po pitanju toga. E, to mi se čini dobra ideja, možda se držat nekih, onako, možda onaj magnezij, ali i to ima

nekakve dvije vrste, onaj jedan koji je bezvezniji, i onaj jedan koji stvarno i želiš, i onda vrlo brzo shvatiš da, ono, što kao valja, dosta i košta, to nam stvarno treba, i tako, tu je, ono, puno, ono. A dobro, ako se trudiš, ako se hraniš zdravo, stvarno ti minimalno i treba, mislim, kako su ljudi prije bez suplemenata, ja uvijek kažem, di su bili ljudi bez omege, bez magnezija, bez kreatina, bez wheya, pa su i bolje izgledali i bolje funkcionirali nego mi sad. Vidim, ovaj, aktivna si ovako na TikToku, Instagramu, kako ti se čini taj svijet, svijet influencanja? A znaš kako, ja sam, nisam, nikad sam imala u planu to, ali nekako taj moj, moj posao vuče jedno s drugim, nije mi teško, nije mi problem, nije mi problem se snimit, nije mi problem se slikat, ja sam oduvijek nekako bila za te storije, i prije nego što sam krenula, ajmo reć, u taj influencing svijet, ovaj, ali jedno s drugo mi prati, posao mi dosta prati društvene mreže, moram bit aktivna, želim bit aktivna, okej mi je, nije mi strašno, okej, snašla sam se. Mislim, gledao sam ti malo TikTok, pa dobro, vrlo ti to odrađuješ onako moderno, nekako sve

je po pravilima struke, što ono se kaže. Je, je, pratim, pratim, pratim dosta i našu scenu i vanjsku scenu, nisam toliko aktivna koliko bi trebala bit, moram priznat, trudim se, ali evo, baš dosta radim u teretani, po cijele dane sam u teretani, i onda mi još, ono, kad znam da moram snimit video pa ga editiram, ajme, meni je. Ali ono, potrudim se, potrudim se, imam i ovu tu suradnju s MyProteineom, pa imam i neke obaveze prema njima, pa i tako reć moram, pa eto, mora, može to i bolje, i bit će bolje, sigurno. A koliko imaš pratitelja, da mogu sad sjetit, pa imaš nešto? A imam na TikToku preko 10.000, da, i danas, da, Instagram je malo slabiji, ali evo, radim, radim na tome. Znate šta, to me je. A teško je, pa mislim, teško je, ovisi, ne znam, onako, meni isto, na primjer, TikTok mi ide relativno sporo, sad sam na nekakvih 3.000, ali evo, Facebook je, ono, ne znam, skoro 20.000, tako. Mislim, ja izbacujem te klipove, ja, čudan je to svijet, nekako je. Trebaš pogodit. Je, je, na primjer, ja nikad ne znam neki klip koji će bit dobar, i evo, ovako, sad sa tobom, onako, možda ni jedan ne bude dobar, a možda neki postane viralan, koji mi uopće nije jasno, ni, ni kako, ni zašto, tako je to baš, onako. I neki gosti za koje mislim, ono, mislim, za koga ja pozovem, od srca, nije u tome stvar, nego za

kojeg mislim, ono, da će bit super, gledam, a na kraju, onako, ništa posebno. Neko za kog, onako, sam mislio da neće niko gledat, i eksplodira totalno. Da, da, da, da. Baš je to, baš je to čudan svijet. Znaš šta, meni kad, na TikToku mi dosta eksplodiraju video kad krenu negativni komentari, to sam skužila, ono, kad neko krene po nečemu, i onda kad se još neko nadoveže, a onda ti to eksplodira, ono, baš puno, tipa meni, to sam baš skužila, ali dobro. Jel se suočavaš, onako, sa, sa nekim gadnim komentarima, u smislu, onako. Naravno, pa da, svakodnevno, ali. Jel to onda brišeš, moderiraš, šta radiš s tim? A je, ako su neke prostote, onako, baš žestoke, ono, baš neke riječi, onda to obrišem bez, pardon, to jest, ne obrišem, blokiram tu osobu skroz, a ovako, ostalo nešto što je primjereno, ja bi rekla, pustim. A kako to da TikTok to ne, ne filtrira? A ne, neke filtrira, neke on sam filtrira, neke pusti, pa ja to odmah mičem, mislim, ne iz razloga što me dira, nego iz razloga što ne želim da mi je to na profilu. Da, da, jer mislim, smiješno mi je, na primjer, ako će nekoga riječ ti bit na komentarima, tebi sam prvo poslao poruku preko TikToka, i TikTok mi je odbio. E, nisam, da, nije, baš sam gledala, nije, nije mi došla poruka. Mislim, pre, pre smiješno, ja gledam šta sam krivo i mislim da je, vjerojatno je nekakav sad tu AI nešto, i

ja mislim da je bio problem, prva, prva rečenica mi je odmah, vidio sam te na brodarici, i ja mislim da je to diglo alarm, aha, sad neki stalker, nešto, nešto, ono, ali stvarno, ono, ali ja gledam, pa dobro, mislim, šta sam ružno napisao, stvarno, ono, ja mislim da je poruka bila. Al vidiš, ajde, dobro, bar, ajde, nešto da rade, po pitanju, mislim, po pitanju toga, ajde. Znam, ali onda će neko, ono, neke vulgarne gadarije prođu, ono, što sam vidio uredno na, na drugima, a meni je onako skroz pristojan, pristojnu poruku, onako, aj ti bok, ono, užas. Nije mi došlo, baš sam gledala, da. Da, da, znači, otkad, još sam ja stavio kao onaj, tražio sam, kao da neko provjeri poruku, ali očito, nije to nikad ništa, ono.

Ti si, znači, full time onda u tome, s toga možeš živjeti, mislim, kako. Pa ja ne živim još od toga, ja živim od svojih, ovaj, klijenata, svog rada, ovaj, u teretani, ali ljudi žive, da. Ne, ne, ne, nisam mislio od, mislim, od, od treniranja. Od treniranja žive, da, da, da, kažem ti, radila sam ko sestra, ovaj, i ono, duplo, troduplo više mogu zaradit od ovog posla. Jel? Što je sramota, jako. Ha, da, ne znam ni sam, a na kojim, na kakvim si odjelima bila, šta si radila? Pedijatrijska sestra sam bila, u ambulanti. Da, da, da, to sam čuo da je kao najpoželjnije biti na ovom, na, na rodilištu, kao sestra ili doktor, jel to istina, jer je tu kao. Ja sam radila u ambulanti, pa ti nemam šta za reć. Aha, okej, jer kao to, mislim, ima mi smisla na neki način, jer tu je jedino mjesto u bolnici gdje neko dolazi s nekom radošću, a ne zbog bolesti i smrti i užasa, ono, da. Ali vidiš da ja ne bi mogla radit s odraslima, nikako ne bi mogla radit sa odraslima, kad bi se vraćala nekad u struku, uvijek bi to bila pedijatrija i djeca, sigurno.

Da, da, što bi ovako preporučila nekom ko razmišlja ući u svijet, da bude trener, kako uopće krenuti u to, šta, što i kako? Učit, učit, učit, i nikad prestat učit u ovom poslu, ono što si prije si spomenuo, ima dosta, da, ovaj, ljudi koji teže ovom poslu, što ja ne kažem da je loše nužno, ali se dosta ne educiraju i znaju dosta sjebat ljude, to mi, to je, to je veliki problem, a u našem poslu nema baš neke inspekcije, to mi nekad malo već ide na živce, znaš, ima puno ljudi koji u stvari rade bez ikakvog papira, ne kažem nužno, da budeš dobar trener, da ti je potreban neki papir, ali mislim da neka vrsta edukacije, kako se radi s ljudima, šta nekim ljudima možeš, šta nekim ljudima ne možeš davat da radi, da ipak treba, ipak bi trebalo. A dobro, da, ali ne bi ja zazivao previše regulacije, to, to nikad ne, ne završi na dobro. Kako misliš? Pa zato šta uvijek, uvijek regula. Ovo za inspekciju, šta sam rekla? E, ma ne nužno inspekciju, nego nekakve da se, da se to sad, da država sad regulira, ne, ne možeš nekoga trenirat ako XYZ. A znaš šta, mislim, da, naravno, to nije problem trenera, nego ljudi, što oni vide nekog na Instagramu kako lijepo trenira, kako lijepo izgleda, i odmah trče njemu, a ne znaju kako radi, to je problem, moraju,

ljudi moraju shvatit kad idu kod trenera, kad si traže osobnog trenera, moraju barem malo istražit o njemu kako radi, da li ima neku pozadinu ljudi, da li ima nekog minimalnog iskustva u radu, pogotovo ako imaju neke, ja bi rekla, zdravstvene probleme i to, trebalo bi, trebalo bi, da. Koliko stigneš uopće sa, baš samo ti trenirati van, van klijentica i klijenata? Četiri puta tjedno, četiri puta tjedno, po otca dva sata. Po dva sata? Da. I šta, kako, kako, kako strukturiraš svoje vlastite treninge? Pa ne strukturirajem ih, ja imam trenera, on sve radi, on sve piše, ja samo dođem i dignem, a ono, odradim ti prvo glavne vježbe, ne znam, taj dan imam čučanj i bench, to ti odradim, onda imam još tri, četiri pomoćne vježbe u vidu izolacija na spravama, i to ti je to. Aha, a dobro, mislim, to dva sata toga, mislim. A zato jer ti meni na samo sat vremena ode na čučanj kad radim, ili na deadlift, jako puno vremena, jer dok se zagrijem, pa dok odradim radnu seriju, pa imam tri, četiri serije back offa, uzme mi to dosta vremena, dosta, dosta. Reci mi ovako, neko ko je već, ajmo reći, ekspert u tome, da li ikad imaš upale mišića nakon treninga? Pa. Je li to redovna pojava ili to nestane? Kako kad, a nekad kad uvedem novu vježbu, onda, kad uvedem neku, ovaj, mišićnu skupinu koju

nisam radila, je li, onda, onda, slabo, slabo, slabo, ako nekih teških serija, možda, ono, leđa, malo guzicu osjetim i to, ali ono, sad je, naviklo se tijelo, kako bi se reklo. Jesi probala ikad nešto, nešto promijeniti, tipa, iz fore, pilates, odraditi koji session ili nešto u tom stilu? Ne, ne, ni neću. Ni neću, zašto ne? Mislim da bi umrla. A ne, pa nisam, nisam, nisam, evo, ni pilates, ni onu jogu nisam probavala, uvijek me ta snaga zanimala, nisam, evo, a možda nekad hoću, ko zna. Ja sam, ovaj, u Zagrebu je neko vrijeme, znam otić tamo ponekad poslom, brat mi je tamo, ovaj, pilates jedno vrijeme radio, kao hoćeš sa mnom, ima ono, ono, poluindividualni, je li, sa, sa, ali sa reformerom se radilo, i ja ti to, ovaj, dođem, i sad sam, tad već sam bio utrenirani, onako, i baš ono, u điru, u tome, i ništa, krenuo mi te vježbe, i, znači, bio je utorak i četvrtak smo odradili, ja sam do nedjelje se oporavljao, znači. Da, da. I, ali to su sve, ono, znači, on ti namjesti, dobro, ovaj lik je profić, on mi je, ono, vidio on da, da ja i jesam, nisam početnik totalan, mislim, jesam početnik za pilates, ali bilo je smiješno,

stavi mi te opruge i to, e, čovječe, koliko su meni ovi, ovi trbušni mišići, core, pa to, pa noge, pa sve, ja nisam mogao doći sebi, koliko me to razvalilo, mislim, valjda bi se naviknuo da, da, da nastavim, ali eto, bilo mi smiješno koliko me to. Je, drugačije, ja sam nedavno, evo, išla s prijateljicom otrčat 5 kilometara, mi powerlifteri smo poznati po tome da mi kardio. Znači, ništa, ja sam 5 dana dolazila na sebe, čovječe, a ono, nekad je, kad bi igrala odbojku, čovječe, ono, po 2 sata bi trčala u dvorani, znaš, ono, za dobro jutro, tako da, vjerujem ti da si se. I reci mi onda, koliko ne voliš kardio, to neću nit pitat jel voliš, ali znam da samo, koliko ne voliš. Nije nužno da ne volim, ne, ne, ne, nije nužno da ne volim. A što radiš od kardija? A malo bicikle, malo veslanja, ono, ništa, ništa. Sumnjiva si mi nešto.

Ali nije da mi je problem trčat, mogu potrčat, čak sam razmišljala odradit neki high rocks isto s ovom jednom klijenticom, tako da nije da mi je to problem, kažem ti, igrala sam 15 godina odbojku, volim trčat, volim, ono, isto kardio, ali eto, trenutno su utezi glavna priča. Mislim, ali imam dojam da, da je kardio je dosta važan, i svi oni, i svi, ne znam, gledao sam onoga, joj, kako se zove, nije Ronnie Coleman, nego onaj drugi, onaj bijelac, ne mogu se sjetiti imena, on onako baš o kardiju govori, isto, naravno, nešto ne voli, ali bome, baš je marljivo, i trčanje i to, to je onako baš za, za srce, imam dojam da. Naravno, da, da, da, svaki oblik kardija je važan, da, a odradimo ga i mi, kažem ti, ali ono, minimalno, minimalno, ne da mi se, čovječe, nakon 6 serija deadlifta još da, ono. A dobro, možda ne isti dan, možda bi mogla na rest day napraviti nešto. Ne, rest day je rest day, ništa se ne radi.

A šta, baš onda, ležiš po kauču, a dobro, imaš ti svoje aktivnosti po teretani, isto ćeš, ono. Tad si, kad mi je rest day, nekako si najviše i zadam posla u teretani, znaš, ono, taj cijeli dan si ispunim, jer opet, za trening mi treba, znaš, ono, dosta vremena, pa kad ja imam svoj trening, malo manje posla, kad mi je rest day, malo više posla, i tako, ali nahodam se po teretani dosta, i nanosim, da, da, tako da nije, nije, nije ležanje na kauču, uvijek. I koliko možeš istrčat, koliko si najviše u komadu baš? Otrčala najviše, oj, a ne znam šta bi ti rekla, ma nisam puno, 8, 9 kilometara. Pa dobro, nije to ni malo. A nije ni malo, nije malo, ali eto, to je možda, ono, maks, maks. To asfalt ili trail? Asfalt, asfalt, da, da, da. Jesi probala ikad trail? Ne. Toga ima sigurno po Rijeci i okolici tamo. Ima, ima. To je sad biznis postao žestok i to, u Dalmaciji ima, ono, posebno u proljeće, pa onako gledam, pratim te sajtove, to onako, ako ih nema 2, 3 svaku subotu, ne znam, malo, malo sam rekao, ono. Da, da, da, ono, running clubovi isto. E, i tome, i u tome sam se priključio jednom. Jesi? Jesam, je, je, ima već mjesec dana, isto baš, izletilo mi na Facebooku, run club, a hoću, neću, vamo, tamo, i onda, i pozvao ja tu organizatoricu na podcast,

i sad, čuli se telefonom, pita ona mene jel trčiš, pa kažem, zapravo i da, ali ono, ja sam tu relativno bezveze, aj, kao, dođi ti s nama, ajmo mi otrčat jedno, pa ćemo onda, onda ćemo podcast, a ja kažem, to je pošteno, ali onako, čisto da malo se upoznam kako to izgleda, i tako, ali fora je to, nije, to sam shvatio da ima razlika, to nije škola, nego je onako, neobvezno, to onako se. Ova jedna cura iz Rijeke isto, ovaj, organizirala svoj running club, i uvijek govorim, moram ić, moram ić jedan vikend, ono, da je malo podržim, znaš, da vidim kako ona, to, još nisam otišla, ali koliko sam kod nje skužila, isto baš ima, ono, rekreativaca, i koji nikad nisu trčali, i ljudi koji su trče, ono, trče neku rutu, onda idu svi skupa na kavu, branči, druže se. E, pa to je, e, takve stvari, da, da, je, to je onda nakon. A fora mi je to, lijepo. Nakon toga, s tim da sam ja sad se priključio to usred ljeta, to onako, napravim, baš na brodarici trčimo. A, lijepo, lijepo je dole, da. Tamo ona, gdje je bilo ono natjecanje, pa onda, u principu, do kraja mjesta i natrag, i to je nekih 7 kilometara, pa. Super. Tako da, ja to izdržim, ali ako bude pri kraju, mi je već, ono, ovaj, još kakve su ove vrućine, onda izgubim, valjda, ne znam, valjda litru toga, iznojim i sebe, to, to, nema kraja,

koliko mogu popiti, baš je onako, dehidracija teška, ono, i ovaj, da, da, i sviđa mi se što je neobvezno, nekako, dođeš, možeš. Koliko možeš, možeš. Ma da, da, to, prošetaš, ako, ako ne možeš, i tako. Da, a bitno da se ljudi kreću, kako god, da. I to trčanje je stvarno užasno teško, posebno ako, ako se ovako, ko ja, sa 40, sjetiš, pa počne ti to, ajme meni, ali. Nije lako, da. Čak onako, čak to ne bi ni, ne znam što ti misliš o tome, ja to čak ne bi ni, ni preporučio nekome, ako neki malo, ajmo reći, zrelim godinama, ako nisi nikad, i ako nisi trening snage, ni ništa. Pa da, i ako nemaš neku, onaj, podlogu u tijelu, tako reći, i onda ljudi krenu trčati, joj, ma boli me koljeno. E, vidiš, ja, ja nisam imao nikakvih ozljeda, ali ja mislim da mene spašava što sam ipak godinama, posebno kod ove trenerice, gdje ono, naučio sam se. Znam, jer si nešto da ti drži te zglobove. Da, da, ovaj, svih tih mogućih, ono, lateralnih čučnjeva i ovih iskoraka, čovječe, to, baš te onako, izrilate s tim. Da, da, da. I ono šta, imam dojam da često, onako, početnici znaju se zeznuti kad krenu u teretanu, i onda ako, što spominješ genetiku, mišići im se nekako buknu, razviju se

brzo, ali sve ove tetive, ligamenti, sve ta jedna kompleksna struktura svega i svačega nije došla još na taj nivo, i onda ako digne nešto, aaa. A da, to je ipak proces. Da, da, to, to, ja mislim da stvarno, posebno ako, ako nisi, ono, mlad, a tu trebaš lagano, nema, nema žurbe, nema, ono, posebno ako se ne, nisi za, ne ideš na neko natjecanje, daj, čovječe. Slažem se, slažem se s tobom. Nemoj, nemoj se s tim zafrkavat, to je, ja mislim, baš. Ma znam ja svoje klijentice, isto nekad bi one, ono, dizale, to sam vam to, ono, već rekla, ono, čudesa, pa im ja kažem, ajde, molim te, pusti tu šipku dole, ne, znaš, ono. Šta bi ti rekla kad je, kad je, koje je najranije doba da bi dijete, dečko ili cura, nebitno, kad bi trebali sa, mislim, trebali, kad bi bilo okej za trening snage, baš. Na odmah, aha, trening snage?

Aaa, pa čim, ovaj, krene pubertet, završi pubertet, ovaj, kad krene ta neka spolna zrelost, pogotovo kod muškaraca, kad im se krene, ovaj, razvijat testosteron, je li, kad ga krenu lučit, onda slobodno, bez problema, neće ostat mali, neće ostat niski, ono, to su isto, ono, gluposti. A vidiš, to nisam ni čuo, zar ima i takva neka. Ajoj, ma ne, ne smiješ ić, to sam čula sto puta, ne smiješ ić u teretanu, muškima to znaju govoriti, ostat ćeš malen, ostat ćeš nizak, nećeš se uspjet razvit. To nisam čuo, koje sto gluposti, majko mila. Da, da, da, to, to, ovaj, to je glavno kod nas, ne daju muškima da idu u teretanu s 15 godina, a i 14, jer će ostat malen, ono, to su takve gluposti, čovječe. Da, da, možda bi, ono, možda je dobar savjet da ne pretjeruju s težinama. Tako, ja bi ti rekla, sigurno, ono, srednja škola, ako se ne bave nekim sportom, ovaj, ekipnim, slobodno, bez problema, ovaj, naravno, ne pretjerivat, pazit, možda uz neki nadzor isto, tako, ali nema ništa loše u tome, baš ništa loše, dapače, ono, što prije kreneš, to ti je bolje za kasnije, što se tiče izgleda, je li. Ja znam se u teretani viđat tako, neke mladiće, onako, 15, 16, 17 godina, ne znam koliko to ima, i sad, i sad je to onako, kako su u čoporu, sad se tu, ja mislim,

malo se i nadmeću, idu oni bench radit, čovječe, dobro, on nasere onih. Da, da, da, da. Ajde, utega sa strane, i gledam ja, to je sad, ajde, čak kao i spotirao jedan drugom, ajde, to nije loše, ali onako, vidim, kao prvo, onako, jako ima, ono, rašireni su mu laktovi, to je kao, ovo je kao prvo loše, mora. A to je ono što sam ti rekla, može uz nadzor, ili neku malu poduku, da. I sad, onako, ono, i sad, ako se misliš, ono, hoću li šta spominjati, a ne, on će sad, hoće reći, ajde, starče, šta ti tu, ono, ne, nešto mi, a bolje ne, ajde, šta, šta ćeš se miješati u to, ne znam, ali onako, vidim svega i svačega, to baš. E, vidim i ja, vidim i ja, ima i dosta, ima i dosta, ali opet mi ih je drago, vidi, znaš. Pa je, je, ajde, ono, nek dođu, to je okej. Da, da, da. To bi možda trebalo, možda neke grupne za tako, a da, šta ja znam, a dobro, bolje da dođu nego da puše cigarete vani, opijaju se, ne znam šta. Tako je, slažem se, da, a mi bi prije, ono, po šipkama znali visit, ko djeca, dosta, ovaj, po kvartu, pa bi isto radili zgibove, sklekove, ono, to isto, ne znam da li to i dalje djeca rade, ali mi bi baš znali visit, dosta, dosta, da. Pa dobro je, to je super stvar, onaj.

Pričaj mi malo o Rijeci, kako je, kakav je život u Rijeci, jesi ti baš u gradu negdje, sa strane, ili. Pa blizu centra, sad sam trenutno, ono, do 18. sam živjela, ovaj, s roditeljima, malo dalje, ovaj, od baš centra Rijeke, a sad sam malo bliže, a okej, ne znam. Koliko Rijeka ima stanovnika, zapravo? Nemam pojma, čovječe, ajme, nemoj me tu sad pitat. Šta će ti reći prijatelji, ono. Ne znam, evo, iskren da ti budem. 50, 60 tisuća, ne znam, tako nešto. A moguće, da, da, da, a nije malen grad, sad se dosta i razvija, u zadnjih godina, onako, za život je okej, za, ovaj, studentski život, isto sam čula da je okej, ja studiram u Splitu, a ovaj, ali, ono, po prijateljicama, ono, okej, ima, imamo dosta fakulteta, ima uvijek posla, imamo more, što je najbitnije, ono, okej, mali Zagreb, tako reći, da. Kakva ti je razlika Rijeke i tu, rekla si da ti je dečko Biograd, tu, tu negdje, kako, ono. Obožavam Dalmaciju, jako, jako volim, više volim tu bit, evo, definitivno više volim tu bit, iako mi je tamo cijeli život, roditelji, posao, prijatelji, sve, ali ovdje mi je nekako mir, a neki ljudi kažu, ono, da im je po zimi tu nekako, ono, tmurno i tužno i tiho,

a meni to, s obzirom da živim u Rijeci, je li, tako paše kad dođem, znaš, ono, preko zime, šećem onim ulicama, nema nigdje nikoga, tišina, meni je to odlično. Di? U Biogradu? U Biogradu dole, da. A dobro, aj, Biograd je i malen gradić, ali dobro, nije ni Šibenik puno bolji, realno. Volim, volim, volim Dalmaciju od uvijek, puno sam i ljetovala kod djetetu, baš, baš volim tu doći. Jesi šta po Šibeniku bila? Pa. Jel te je put prenosio? Četvrti put mi je, ovaj, bio mi je brat, inače, on je u Kanadi, jedne godine ovdje u Hrvatskoj, pa sam ga vozila, ovaj, cijelom Dalmacijom, naravno, magistralom, morala sam mu sve pokazivat, pa smo stajali, pa smo čak i u Šibeniku isto stali da mu pokažem, lijepo je, lijepo vam je. Da, da, da.

I šta, Rijeka je ovako, za mlade, kažeš, ima posla, ima se što? Pa da, ima, ima, kažem ti, posla, ima teretana. Da, da, ništa bez teretana. A nije, znaš šta, ja sam ti oduvijek govorila da neću živjet tamo, sigurno, i imala sam jako veliku želju odselit se u Španjolsku, ovaj, ali eto, nekako me sad posao i faks i sve me nekako natjeralo da ostanem ovdje, pa nisam ispunila tu životnu želju, ali dobro, ali uvijek sam govorila da ću se odselit od tamo, ne znam, eto, tako, odbojno mi je za život. Bi šta negdje drugdje u Hrvatskoj ili bi šta? A Dalmacija, a Dalmacija.

Zagreb, na primjer, nikad ne bi živjela. Ne? U Zagrebu, nikad. Zašto ti se ne sviđa Zagreb? Prevelik, nije da ne volim velike gradove, ali taj grad mi je prevelik, nije na moru, naravno, i, ne znam, metropola mi je, ne volim, ne volim, ne volim. A dobro, pošteno, da. Ja sam neko vrijeme živio u Zagrebu, pa isto sam se, nekako sam se na kraju vratio u Šibenik, mislim. Da, uvijek se vratiš. Mislim, što se tiče posla, mislim da je Zagreb. E, ma da, da, da. Pogotovo ovako, neki, ovaj, influencing ili trenerski dio, mislim da je to super, marketing isto, ali eto, ovako, za živjet ili izgradit neki život tamo, baš ne bi. Ma da, mislim, i meni je bila ta okolnost šta, šta se, ja sam u informatici, tamo mogu se vratit od kuće, pa tako da sam. E, a i to isto, da. Zapravo, stariji sin mi se rodio u Zagrebu, neko vrijeme smo bili tamo, i onda smo se, pobjegli smo natrag, ali volim, volim posjetit Zagreb, volim Zagreb, nemam ništa protiv, dapače, samo mi braća žive i tako to, onako, odem često. Da, ima puno mogućnosti više, to je svakako, da, da, da. Kako je, u Rijeci je sad, nakon dugo vremena, je SDP svrgnut s vlasti, na šta to liči sa ovom Ivom, gradonačelnikom? Ne pratim. Ništa ne znaš?

Ne pratim, tu i tamo, ono, pročitam neki članak, koliko sam shvatila, nisu je baš ljudi nešto, ono, prihvatili, nešto sad sa strujom, ne znam kako je kod vas, imamo problema, ovaj, povećanje cijena struja, vode, ne znam ni ja šta, ali baš mi je nedavno izašao neki članak da je Rijeka najdepresivniji grad u Hrvatskoj za živjet, ne znam da li ti je izletilo. Ozbiljno? Da, da, da, ali ne pratim politiku, iskreno, ne zanima me. A da, u struja je više, to je državna stvar, možda, ali. Ali tako nešto mi je sad u glavi, pa eto. Vjerojatno voda, ali i ovdje su isto nedavno digli 60% vodu, onak, sjetili, ono, a dugo nismo, kao, da, da, da, tako da je tu, svugdje, svuda je ista priča, ja mislim, ono.

A kako je, šta je, što se tiče turista, je li onako grad baš živ, turistički? Pa je, više onako nam je Opatija, što se tiče toga, ono, Opatija, Ika i Ićići, malo van Rijeke, možda imaju malo više, ali dosta, dosta im nam da doć turista, da, dosta znaju bit po Rijeci, pa znaju švrljat, ono, Istra, kažem ti, Opatija, Krk, isto, Krk nam je dosta, onaj, buknut, to, znači, ja ti se samo, kad se u Rijeci kupam, kupam se samo na Krku, ne volim ić baš po riječkim plažama, i to ti je, ono, sat i nešto, za 30 kilometara, da, da, da, baš bude, baš bude gužva. A jel ima Rijeka neku svoju plažu, onako, u gradu? Pa imamo, mi imamo mi jako puno plaža, ne baš centar, malo onako, desetak minuta od centra, i, ovaj, zapadno-istočno, ali. Deset minuta autom ili? Tako, tako, da, da, da, ma imam do mora, evo, na primjer, s posla, da se spustim, imam sedam minuta autom, stvarno imam blizu, ali eto, na Krk volim, jako volim otić. Da, da, mislim, možda je problem što Rijeka je i onako lučki grad, i industrija, i svašta, ne možeš baš. Sad dosta govore da je ono čišćeno more, na tim nekim plažama, ovaj, popularnim, pa eto. A sigurno ima onu plavu zastavicu. Da, da, da. Ništa bez plave zastavice. Ništa.

Ništa, Karla, bilo mi je drago, reci mi, gdje te ljudi mogu pratiti, gdje si, gdje si aktivna najviše, spomenula si TikTok, Insta. TikTok, Instagram, da. Facebook, ništa? Ništa, Facebook. Zašto ništa Facebook? Nemam pojma, od kad sam dobila zahtjev za prijateljstvo od mame. A to je bilo kraj. Je, je, Facebook je ovako, ja bi rekao, za 40 plus, tako da, ono. Je, a ne, ne, ne vidim baš, ono, da mladi, to što kažeš, ono, nešto guraju na Facebook. A, da, da. Ali od njega je sve počelo, čovječe. Pa je, Facebook je bio, ono, kad sam ja bio mlad, to je Facebook je tamo 2008., 2007., ne znam kad sam, otvorio sam račun i to je bilo, ono. Da, da. To je bilo vau, ali čini mi se da u Hrvatskoj, e sad opet ovisi, čini mi se da je Facebook, jako dosta, inače, politički diskurs, i takve stvari volim, puno je življi, onako, posebno ja i na drugim, ali nekako, ono, tu uvijek su cvrci, dok Facebook gori, Facebook je nekako baš, čini mi se da je najjača platforma. Mogla bi probat možda. Pa da, da, mislim, ja sam, na primjer, za taj Run Club, isto je, ovaj, mlađa od mene desetak godina, ta organizatorica, isto je Facebook, ajde, isto je stavila, zato šta, eto, ali evo,

ja starac sam. Našto? Našto je preko, nisam je preko Instagrama, nekako mi je, Instač mi je, ono, Insta je kao za ove oko 30, a TikTok za još ove mlađe. Mlađe, da. Ti imaš koliko, 24? 24. 24, e pa da, da, to je ta. To je to. A što je sad, što je poslije TikToka, da znaš, što se još ovako koristi? Šta je, čovječe? Ili je to to? Ništa. Mislim da nije, onaj Snapchat su muci, to isto koristili dosta, ali nije, nije, šta je, a nije ništa, da, TikTok je onako, sad ja mislim najviše.

E da, još da te pitam, kad ti je sljedeće natjecanje, kad te možemo očekivat vidjet sa medaljama? Državno, 11. mjesec, prvi vikend u 11., i ako Bog da, i zaustavi rat, svjetsko prvenstvo u Dubaju, krajem 11. Znači tu ideš u svoju kategoriju, isto do 69? Do 69 kila, nadam se, eto, kažem ti da se borim, još nismo odlučili u kojoj sam, ovaj, težinskoj kategoriji. Hoćeš probit 180, šta misliš? To je cilj, to je cilj, cilj je probit sve brojke, naravno, i sva, natjecanje, natjecanje je cilj probit sve brojke, ali eto, mislim da je čak cilj i na treningu probit ih u 180, da, da. Ništa, želim ti puno sreće u svemu, mislim da ćeš ti, svašta ćeš postići, onako, imaš, imaš taj neki žar, onako, vidim ti to u očima, onako, ovaj, u cijelom tom svijetu, onako, i super je da, da treniraš ljude, i mislim da treba, treba to širit šta više, i onako, barem, dobro, ti si profesionalno u tome, ali mislim da je i za sviju to nije loše, onako, rekreativno. Rekreativno, da, da. Malo micati tijelo, i posebno su danas, većina poslova su nekako, mislim, ja prvi sjedim po cijele dane, mislim da to stvarno.

Znaš koliko ti ja volim reć ljudima, vježbanje vam je skoro jedini lijek koji vam treba u životu, tako da, eto. Da. Da. Ništa, ljudi, hvala na praćenju, evo, subscribeajte, lajkajte, učinite sve što treba, pozdrav! Pozdrav!

Slične epizode

🎵 Glazba: "Funk Game Loop", Kevin MacLeod (incompetech.com), CC BY 4.0