Epizoda #41 · 1. veljače 2026. · 1 h 13 min
Krešimir Ivančević o svijetu body buildinga, o steroidima, prehrani i ostalo!
Krešimir Ivančević SportZdravlje 2026Gost: Krešimir Ivančević, natjecatelj u bodybuildingu
O epizodi
Krešimir Ivančević je šibenski fitness instruktor i natjecatelj u “natural” bodybuildingu/fitness model kategorijama. Ostvario je rezultate na međunarodnoj sceni, uključujući nastup u Las Vegas na WFF Mr. Universe 2024, gdje je osvojio prva mjesta u kategorijama Sport Model i Jeans Model te stekao Pro Card status.
Poglavlja
Transkript
Prikaži cijeli transkript razgovora
Evo ga, ljudi, dobrodošli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Već sam 40 ovih epizoda naštanca, ako možeš vjerovati, ne znam ni sam kako i kad i šta i... ali evo, mislim, baš je onako, jedno zanimljivo iskustvo pričati s raznim ljudima raznih profila. Ima tu politike, ima svačeg, pa evo, nabacite subscribe, nabacite lajk ako vam se šta... ako vam se šta da. Danas je s nama gospodin Krešimir Ivančević. Krešimire, dobrodošao. Hvala, sportski pozdrav svim gledateljima. Znači, tebi... ti si, ja sam tebe viđao po medijima, si, ovaj, prvenstveno zbog bodybuildinga. Hoćeš mi reći kad si krenuo s tim? Koliko uopće imaš godina kad si... kad si krenuo s tim i šta te nagnalo uopće da počneš? Pa evo, ja sam u sportu možda nekih 22, 23 godine. Prvo sam trenirao vaterpolo do 18. godine, tu smo paralelno trenirali i teretanu, išli smo jedno s drugim, trening trajao po 2 i pol sata, to je baš bilo onako iscrpljujuće. I onda sam, kako sam uvijek bio malo privrženiji toj teretani, odlučio stati s vaterpolom
i krenuti, ovaj, u bodybuilding. I onda sam ja mislio... A možeš, pardon, jel' možeš objasniti što je zapravo bodybuilding? Mislim da tu dosta ljudi... znam da sam ja to brkao prije nego sam ušao malo u to sve, ono, šta bi... šta bi to bilo točno? Ako pričamo o čistome bodybuildingu, to je povećanje što veće mišićne mase, znači hipertrofija, uz što manji postotak masti. To bi bila neka definicija čistog bodybuildinga. Da, zato što i onako kad... znači ne ideš na, na ne znam koliko možeš deadliftati najviše, nego... nego je više stvar estetike, jel' tako? Tako je, jer raznim načinima treninga može doći do hipertrofije mišića. Nije nužno da se diže, ovaj, ogromna težina, a i samo po sebi, to je powerlifting, to je sasvim drugi sport, tu je cilj u jednoj sekundi, ajmo reći, izbaciti što veću težinu. I od toga nije nužno da će nastati hipertrofija. I powerlifteri, ja bih rekao, izgledaju dosta su... mislim, možda će malo ružno zazvučati, ružni su nekako u smislu, imaju hrpu masti na sebi i nekako su onako, na neki način gadni. Onako, oni što dižu gomile i to, čovječe, ne liči na ništa.
I ovako, rekao bih na njega, ono, da, ma šta, ovaj, ovo je neki prasac, ono, ali zapravo je pun mišića, ono, ali... jel' tako, da imaju oni dosta i masti? Ciljan, ovaj, tu težinu, svoju masu povećavaju, masnoće i to sve, da bi imali što veću snagu, tako da oni... Tako je, skroz druga disciplina, mislim, da, jasno je, je. Oni ispunjavaju svoj cilj, tako. Ali oprosti, prekinio sam te, znači, kako... znači, vaterpolo si trenirao, ali više te neko teretana vukla, kako je to onda izgledalo? I onda sam mislio da ću u kratkom periodu postati Arnold Schwarzenegger, onda sam krenuo vježbati, furio se, dobio sam neke rezultate, ali nije to bilo to. I onda, naravno, vidiš da to nije tako, da oni kako izgledaju, da to na steroidima, anabolički steroidi i svašta se uzima da bi se moglo doći do te faze. I ništa, onda sam svoj put nastavio, ovaj, s treninzima, u međuvremenu je došao trener kojeg sam upoznao davno, bio je iz Kalifornije, i onda sam se za prvo natjecanje prije 9 godina počeo spremati s njime. Znači, on me vodio, bio je, ovaj, 9 mjeseci je to trajalo, vodio me kroz
treninge, trenirali smo 6 puta tjedno, samo jedan dan je bio odmor. Svaku mišićnu grupu smo radili po 2 puta tjedno, to je bilo dosta zahtjevno. Koliko bi po danu, koliko bi sati po danu vježbe? Pa sat vremena je trajao trening. Pa dobro, ajde, očekivao sam i više. Aha, dobro, ali opet, 6 puta tjedno, ima tu volumena da se skupi, onako, poprilično. Je, i jednostavno, nakon takvog treninga, ono, oporavak nije baš, treba dugo vremena da se oporavi. I onda sam uvidio da mi to nije baš pasalo, onda sam prišao samostalno trenirati, uz neke njegove korekcije, i zapravo druge pripreme sam odradio 3 mjeseca, praktički. Iako, ja sam tu još i vozio kajake i neke trčanja, plivanja, dosta je bilo. Da, da, aktivan si, znači, poprilično. Da, aktivan sam cijele godine, međutim te, ajmo reći, striktne pripreme su trajale 3 mjeseca. I sad se, eto, pripremam 3, 4 mjeseca za natjecanja. Kad i što imaš sad sljedeće? Sljedeće imamo svjetsko prvenstvo u natural bodybuildingu i fitnessu, to je u Mađarskoj. Ko to, ko to organizira, to je IFBB ili je neko drugi?
To je natural Olimpija i NBA. Oni već 28 godina organiziraju Olimpiju tradicionalno u Las Vegasu. I šta onda, jel' to natural, to znači da testiraju i ono... Znači, testiranje ima sad, evo, meni može se najaviti kontrola na kućnu adresu 24 sata prije, ja moram biti na adresi kad dođu oni na testiranje ili... ili na samom natjecanju dođu, izvuću neke brojeve ili ako im je sumnjivo, i onda reću, ovoga, testirajte ovoga, i onda uzmu mokraću ili... Kako izgleda testiranje, samo mokraća ili krv? Pa pretežito bude mokraća. I na šta tu sve testiraju, na ove... ima, to bit će neka cijela lepeza tih... tu imate anabolički steroidi, hormoni i svašta ima. Evo, recimo, puno, ja sam neki program taj prošao, šta se smije uzimati, šta se ne smije, certifikat polagao pri odboru. Ovaj, puno ljudi uzima, evo, recimo, spomenut ću ove pumpice, inhalatore. Recimo, tamo imamo Ventolin, on je isto spada u zabranjena sredstva, pa onda se mora postati...
To je to, oprosti, to je ono što asmatičari uzimaju, jel' tako? Aha, okej. Tako je, postoji određena količina inhalacije koja se smije uzeti. Pa recimo i sam kofein iz kave, samo je dopušteno dosta miligrama, možda čak 450, 500 može, ali znaju to i biciklisti prići tu dozu kad oni voze, tako da... Da, znači, kavurina se dobro, ovaj, dere prije ili neko drukčije uzimaju, ovaj... Pa to je stimulans koji znatno utječe na broj ponavljanja, izdržljivost. I dobro, kako se sad ti dođeš na stage, tu je drukčije kod, kao, nekih drugih sportskih natjecanja, gdje, gdje ono, okej, tko više digne i tako dalje. Što se tu, ako nema tako nekog objektivnog, mislim, rekao bi netko da je estetika, da je, ono, ovisi o oku promatrača, pa sad, kako se to uzima u obzir, kako se to, na koji se način boduje. Pretpostavljam da ima, ima nešto, nije samo ono kako se kome svidi, pa... Znači, to je sad dosta dobro postavljeno, znači, kategorije su stavljene, za svaku kategoriju imaju normativi šta mora biti ispunjeno i kakav izgled ima.
Suci koji su obučeni za to moraju svoje bodove davati na osnovu toga šta su oni vidjeli, i kad se to, evo, recimo sad na Olimpiji je bilo preko 10 sudaca. I onda, kad se to zbroji u njihove bodove, uvijek se to dođe do nekog rezultata koji je stvarno takav. Znači, to nekako onda boduju i tko ima više, i onda taj se proglasi pobjednik. Tako je. Kako, ovaj, kako to stižeš sve, vidio sam da si, kad sam te malo istraživao, da si pravosudni policajac, jer imaju, sad ti si, ne znam, spomenuo si mi prije nego smo počeli snimati, da si išao u Vegas. Sad to vjerojatno nije samo dan-dva. Kako ti je s poslom i to, jel' ti izađu neki ususret ili uzmeš godišnji ili... koja je situacija? Pa eto, imam trenutno tu sreću da imam dobre kolege, pa neki čak i treniraju s menom, i kolegijalnost je u tom poslu najbitnija, mi moramo pokrivati jedan drugoga svim segmentima, tako i kad trebamo ići na godišnje i to, pa se dogovorimo. A super, znači to nekako funkcionira. A ovaj, jel' imaš nekakve lude smjene, noćne, ovakve, onakve, ili ti je stabilan posao u
smislu da možeš uvijek trenirati, uvijek možeš to nekako... Trenutno sam prva smjena i radim dežurstva povremeno, a u budućnosti će biti i neke noćne, tako da... Da, da. Kako je bilo to u Las Vegasu, to mi zvuči zanimljivo ovako. Pa Las Vegas je nešto... Na šta liči taj grad toliko? Posebno, to je uvijek živi grad, nemate osjećaj kad izađete navečer, vi ne znate, jer ste po danu, po noći, više ne znate di ste. I 2 po noći, 5 po noći, vi ste budni, ne možete zaspati, jer to je velike količine svjetla i razbuđuje. Koliko si dana bio tamo? Pa bio sam, znači, ove prošle godine 12, i pretprošle sam isto bio tako nešto. Da, da. I kako, bit će ono par dana da malo dođeš sebi, od jet laga, vamo-tamo, pa onda tek kako izgleda to samo natjecanje i to, kako to ide? Pa evo, ovaj put mi je baš bilo to naškodilo, kad sam došao prva 3 dana, ja bih zaspao u 9 navečer po njihovom vremenu i probudio se u 2 po noći. I sad ne znam šta ću. Da, ne znaš šta ćeš od sebe, da. Onda ideš trenirati, jel' imaš negdje...
Pa imao sam teretanu tamo, pa... E, a mora biti teretana za vas. A doduše, svi hoteli to uglavnom imaju. Pa to je prvo bilo kuvanje, iskoristio sam za spremanje hrane, sam imao apartman, onda bih tu pripremio jaja, sve šta treba, i onda trening, i onda da sam... Da, da, da. Spreman. I ovaj, i jesi, u kojem si bio mjestu, kako je to izgledalo, jesi... Bio sam treće, mjesto sam osvojio u kategoriji, ovaj, beach body, a kasnije sam izašao u kategoriji sport model, tu sam bio četvrti. Super, to, svaka čast, odličan rezultat, to je neko, to je međunarodno, mislim, ono, koliko je tu bilo natjecatelja? Pa tu je sveukupno bilo 370 natjecatelja raspoređeno kroz kategorije, sad ne znam točno koliko je bilo kategorija. Wow, to je baš ono, mislim, odličan rezultat, bravo. Ovaj, jesi tamo, kakvi su ti ljudi, ti drugi natjecatelji, jesi šta, onako, upoznao ljudi, jeste se družili ili ono... Pa da, recimo, ja sam iz Hrvatske došao sam, ako uzmem u obzir jednu Njemačku, Norvešku i tako, oni su dolazili sa svojim timovima, njih 10, 15, 20,
čak imali su karme, snimanje, non-stop su snimali neka videa, promocija na televiziji, prijenos uživo, neki je bio, a kod nas to u Hrvatskoj, nažalost, to nije popraćeno medijski i ne vodi se briga oko toga. A šta onda, jesi onda sam išao, doslovno sam ili s nekim? Išli su još moja ekipa, ali... A dobro, i ti si onda imao ekipu? Oni su na nivou, imali podršku na nivou države, ajmo reći. A, shvaćam, da, da. A kako ti to financiraš? Pa ja samostalno većinu troškova, nešto Savez sportova i donacije šta uspijemo i sponzorstva. Da, da, ili pa znači ima nešto čak sponzorstva? Nešto se uspije, ali sve je to jako malo. Da, da. Je li postoji neki način, je li imaš ti neku ambiciju tu, onako, na neki način to, kako bih rekao, da zarađuješ, da živiš od toga, ili to baš i nije moguće? Pa ne da mi se, to je konfuzno malo u našoj Republici Hrvatskoj, pa onda ja to pustim sa strane, pa kako Bog da. Pa to je problem. Uglavnom je da treniram i da se trudim i da rezultati idu i to je to. Da, da, shvaćam. A tako, tako je možda i najbolje kad ono se s nečim onako, s duhom
uđeš i pa gdje te odnese, to je to, ovaj. Nego da se, da se vratimo malo na steroide, ovaj, tu je dosta, kako bih rekao, to se voli onako koristiti, posebno je ono tamo u 2000-ima kad je Ronnie Coleman bio i ovaj Jay Cutler i oni su svi su toliko baš ono u Mr. Olympiji, oni su svi postali monstruozno veliki, ja ne znam, ono više to nije bilo ni lijepo ni ništa, ali to je bio valjda nekakav trend, jer čini mi se da s ovim Bumsteadom i ovim da se to kao da se malo vraća na 70-e i onako malo, malo neki taj, pod navodnike, klasičniji izgled. Šta ti misliš o tim, baš tim ekstremima, Ronnie Coleman? Pa po meni je ono zlatna era šta oni zovu, znači od 70-ih, 80-ih, 90-ih godina, pa možemo reći do 90-ih godina je bilo ono da su estetski lijepo izgledali, a sad imaju noge kao u konja i to ne liči po meni na ništa, ali eto, imaju svoju publiku, digli su se ti nivoi novčanih nagrada, oni dobro sad zarade na Mr.
Olympiji, ali za zdravlje nije nikako dobro, jel'. Imaju one, kako to ono zovu, je li bubble gut ili ono gdje ti bilderi često imaju drob, mislim nije to mast, nego nekako im iskoči na neki način to tih steroida. Pa imaju pretežito dijastaze i organi već od tih steroida, isto se povećaju kako i mišići i sve to, tako i oni se povećaju i dobiju taj izgled trudničkog droba. Je, to baš, baš se, baš je vidljivo, ovaj. A taj Ronnie Coleman je baš bio luđak totalni, znači njega sam onako, malo sam i za pripremu s tobom, malo sam još, znao sam za njega i prije, malo sam još gledao, mislim, ima poseban jedan video gdje diže lik na onom na leg pressu, znači na mašini, i ekipa mu natrpa, mislim 2200 i nešto funti, čovječe, to je, to je tona. I on je to u 3-4 ponavljanja toga, mislim, pa šta je to, kako se to uopće, ono, to cijelo auto diže, mislim. On je sad, ako gledatelji ne znaju, on je invalid praktički. E, znam, to sam taman htio reći, da. E, i on je sad rekao, kad je davao izjavu, kad je dizao nešto, ne znam, bio je nekićučanj, 450 možda kila je bilo, on
je rekao, žao mi je šta nisam digao još jedan put. Je, je, to sam vidio, to sam vidio. E, i njemu to nije ništa žao, on se s tim pomirio i to je njegova želja bila, on je htio biti najveći, najbolji u tome i 8 puta je bio i... Da, da, sad je, sad jedva hoda, mislim. Živi u mukama, puste operacije i sve to, ali i dalje on sa smiješkom na televiziji bude. Gledao sam ga na Roganu i na tih par, onako je, pozitiva je nekako lik, ovaj, šta ono njemu je sa kralježnicom, mislim da mu je, to je sve popucalo, to je puno vijaka, puno nekih armatura. To je donekle mišić mogao pratiti, ali ne, jednostavno naše tetive, kosti, to ne mogu popratiti i to dođe do pucanja. Da, mislim da je njemu kralježnica baš popucala. Je, to je sve smrskano, i kukovi i sve. Da, da, ajme meni, ono, užas, užas, živi užas, ovaj. Ali dobro, nekako, živ je i gura naprijed, ali onako, ono, praktički treba mu hodalica, kao starim bakicama, strašno, ono. Primjer, pozitivniji primjer toga mi je Jay Cutler, on je nekako isto bio prilično ogroman, ali on se nije opet tako iznaredio, nego je nekako malo, dan
danas, čini mi se, onako, još uvijek ga ima, ne onako kao onda, ali je normalan čovjek. Vjerojatno su to bili isti unosi steroida, slično, ovo-ono, nego on nije možda išao u taj ekstrem, a opet ima i neka genetika i tako, sve to igra, nešto šta nekoga ubije, neka minimalna doza nečega, neko može izdržati, jel', genetika. Kao i s duhanom, vidjeli ste, kad puši neko, može pustiti do 80. godine, ništa mu ne, tko dobije rak pluća od pušenja sa 25, a neko dobije i nije nikad zapalio, to je sve individualno. Dobro, s tim da tu, ja mislim, isto šansa dosta igra, znači, neko će možda doživjeti 90, puši kutiju na dan, ali ono, na jednog takvog dođe, ono, njih 500 pušača koji su nadrljali, tako da je to onako, baš, baš gadno, ovaj. Nego, kad si, kad si za, znači, za competition dio, koliko tebi bude body fat, to bi, pretpostavljam, da to mjeriš nekako, onim Dexa čudima ili kako? Pa, vrlo teško mi je bilo ispod 7 da spustim. U, pa dobro, 7 je ekstremno malo. To, a oni znaju po 4 imati, ali to bez ovih nekih,
ovaj, doping sredstava se ne može postići. Vrlo teško. Možda genetika isto tu igra, ali bez tih dopinga nema. Kako to održavaš, to je stvarno, a možeš biti sa hranom, ono... Pa to je kratkoročno, to se ne može dugo držati, jer nije zdravstveno to dobro, jel'. Tako je, da, da. Tu je dosta onda ti, hormoni ti nastradaju, tvoji vlastiti, stalno si loše volje i ne znam, ono, libido pada, stalno sve moguće problemi. Ma sve hormonalno to ide dolje, tako da to se tempira samo za natjecanje, kratkoročno, a ovo ostalo se onda vrati u neku normalu, samo šta je sad trend i da se tu oscilacije kilaže budu po 20, 30 kila, znaju oni u pripremama gubiti, ja uvijek tu bude nekih 5 do 6 kila gore-dolje. Dobro, da, to, koliko si visok? 82, i sad trenutno 82 kila imam. Dobro, to je okej, ovaj... Jer volim biti funkcionalan, volim da mogu ići plivat, da mogu trčat, da mogu zgibove radit, propadanja i sve to, da ne budem rob te mišićne
mase i da mogu nešto pogurat 5 puta i to je to. Bit će s toliko malo masnoće, nemaš ni volje, nemaš ni snage, nemaš ništa, to je katastrofa. Sve padne, padne. Da, da, da. Ovaj, koliko je za, ajmo reći, za, znam da razlikuje se za muškarce i žene, ali koliko je, na primjer, za nekog fit muškarca, onako, koji je postotak, onako, zdravog? Pa ovisi sad o konstituciji, nekome će se vidjeti trbušni na 13%, nekome će se vidjeti tek na 9%, sad nema tu. Dobro, nisam toliko mislio radi estetike, nego više iz neke zdravstvene perspektive, opet, da lipo izgledaš. Pa zdravstveno, a to isto nije baš uvjetovano, baš sotin. Jel'. E, neće ići se ono sad 20%, pa držat 20%, pa će možda imat kolesterol, ovo-ono, ali sad to već spada u nutricionizam i rad jetre, bubrega i svega ostaloga. Kako tebi izgleda prehrana? Pa prehrana, nastojim da se bazira na proteinima i ovim ugljikohidratima,
sporin i masti zdrave da uzimam. A šta onda, šta onda od masti? Maslinovo ulje? Maslinovo ulje, avokado, orašasti plodovi, to su mi neki izvori masti, ugljikohidrati, neka integralna riža i tako to, nekad zna iza treninga u bijelu rižu, da naglo digne inzulin, jel', da to malo se tijelo bolje hormonalno. Reci mi, šta misliš o kreatinu i whey proteinu i takvim nekim, ono, stvarima? Znači, sjećam se baš kad sam ja počeo tek trenirati, ja sam odmah počeo piti protein, taj pokojni čača mi je donosio iz Slovenije, ali ovdje ga je bilo teško di kupiti, nije se imalo di kupiti, onda su svi vikali: "A ti uzimaš protein." A sada svima, kad idu u dućan, vidiš kako nose proteinski sir, proteinski ovo, proteinski ono. Sam po sebi protein je sirutka koja je koncentrat ili može biti izolat, hidroizolat, i to se izolira mast i ima čista sirutka, jel'. A kreatin isto je sastavni dio tijela i kreatin monohidrat je najistraženiji, sad imaju neke varijacije druge, ali najistraženiji je monohidrat i potvrđeno da on djeluje
na snagu, da malo i mozak i tako to pospješuje. Da, to navodno kognitivno dosta. Ja sam neko vrijeme uzimao, ja sam isto aktivno u treningu, znači, uzeo bih najčešće poslije treninga taj whey i kreatin skupa, ali u nekom trenutku mi je dosadilo, ne znam više, ne mogu se natjerati. Volio bih zapravo opet krenuti s tim, ali nekako mi ide skroz okej, bez ičega i šta ja znam, ne da mi se, ono, tako, to je baš, ne znam, ali ono kao taj kreatin da je navodno jako, jako siguran, da tu nema problema, ono. A šta onda, ti trenutno to ne uzimaš? Pa uzmem ga, možda ću ga za mjesec dana, kad počnem malo jače trenirati, onda ću početi uzimati možda 4-5 grama i to ću možda 2 mjeseca koristiti, onda ću samo ostati protein i na kraju neki burner. A šta je problem, kao, mislim, problem, da, kad si na kreatinu, onda ti malo više vode uđe u mišiće, vamo-tamo, pa si... Pa organizam onda malo više pojačano rade i bubrezi i može se zavodniti malo tijelo, pogotovo u onoj fazi definicije, pri kraju može biti u mišićima malo viška vode, pa mi to izbacimo tad u tom periodu.
Da, da, ima smisla, ehe. A reci mi, je li istina ono da se, pred natjecanje, da se ekstremno onda dehidriraju ljudi i to, da, da, ne znam, ne piju 2 dana praktički, kao ono, da što više se iscijede, da se što više mišići vide, je li to... Pa dijete, to se dosta ide u krajnost, znači, čak isto uzimaju i te diuretike koji su isto zabranjeni na doping sredstvima, ne smiju se uzimati, i onda znaju pasti u nesvijest, bilo je slučajeva, dolazi hitna, oni su u nesvijesti, zarobili su kalij u stanicu, jer diuretik zarobi kalij u stanicu i dolaze oni dati infuziju, a u infuziji imamo natrij klorid, imamo kalija i čim je dobilo još dodatne doze kalija, već je bilo zarobljeno puno u stanici, dolazi do srčanog puknuća, tako je bilo slučajeva, jel'. I onda su to skužili nakon nekog vremena i sad kad davaju, samo davaju natrij, natrij klorid, jel'. Sol. Da, sol, e. E, bez kalija, jel'. I tako to dosta bude ozbiljnih situacija. Da, da, znači, bude tu svega, a vjerujem da...
Ovaj, koje su ti ovako, gdje treniraš, jel' imaš u gradu, po teretani neko ili imaš... Pa volim dosta često mijenjati radi motivacije, odem čak i preko granice isto promijenim povremeno, a ovako svaki mjesec možda promijenim negdje drugo da treniram. Jel', znači, često mijenjaš lokaciju onda. A dobro, nemaš baš po Šibeniku ne znam koliko ni izbora, jel'. Pa najviše sam trenirao dolje na bazenu u Crnci. Aha, tamo ima neka teretana. Ima jedna mala teretana. To je baš od bazena? Od sportskih objekata, da. A što, jel' imaju, bit će i nemaju sprave, nego vjerojatno samo power rack i bučice i to, šipke i takve stvari? Ma opremljena je teretana od 2004., dosta dobre su sprave bile tad u to vrijeme došle i sad su malo onako pohabane, ali još se da na njima odraditi. Jesi ikad u legendarnom Viru trenirao? Bio sam još dok je bio pokojni Vedran Jakšić živ, tamo sam nekoliko mjeseci trenirao.
Kao, ali to nešto davno bit će. Pa davno, to... Ja mislim da to više ni ne radi čak, nije otvoreno. Pa ne znam sad, neko je to bio preuzeo, pa je neko opet od nekoga pod najam, ovako-onako, sad ne znam u kojem je to stadiju. Samo siguran sam da su još uvijek one, one žute odlijepljene, one mašine koje su tamo od 90-ih, ne, zapravo ja mislim da je u 80-ima čak ta teretana, to je prva teretana u gradu, to sam prilično siguran. Ma da, ono je Vedran prema sebi pravio, da izolira pokrete i ručno je dosta toga bilo rađeno. A jel', da, tamo su bile one neke sprave razne, ja sam tamo trenirao, čovječe, davno sam, prvi put sam išao tamo, ali nisam nažalost nastavio, imao sam, ja mislim, 18-19 godina, sjećam se da je ovaj, Ivanišević je Wimbledon osvojio, to je tad bilo, znači, ja mislim da je to 2002., kad je to ono bilo, stvarno dosta davno, ali nažalost nisam nastavio, nego sam imao dugu pauzu, tako sam sad sam opet počeo prije, sad mi je već peta godina da aktivno ovaj, treniram. Ne znam, dosta ljudi je, to je uvijek onako, ja volim reći da je trening nije samo sad da ti, kako bih rekao, da postaneš Schwarzenegger, kao prvo nećeš postati Schwarzenegger, to, pogotovo se žene boje, ajme meni, neću ja
kao dizati utege, ja ću, dobit ću mišiće, kao ja kažem, tu nema ti straha od toga za početak, ali ovaj, ono što je, trening snage je jako bitan za, znači, da ti mišići malo izrastu, to toliko ima zdravstvenih, ono, benefita od toga, u smislu da ti metabolizam ti je brži i ove što pojedeš ti se brže ovaj, razgradi i to sve, mislim, šta ti misliš, kako bi ti, bi li ti preporučio svakom da neku vrstu baš treninga snage radi? Pa tako je, trening snage bi trebalo raditi minimalno 2 puta tjedno, iz razloga šta nama postupno s godinama mišićna masa sama po sebi pada, pada nam testosteron, pada nam snaga, sve nam pada, ali to treba održavati. Da. I onda tu trening snage, onda uz taj trening snage treba i neku aerobnu aktivnost isto imati, poput nekog plivanja, trčanja, bicikliranja, planinarenja, nešto isto treba uvesti, jer mi sjedimo na poslu dosta i sami mislimo da ćemo u sat vremena napraviti nešto, i svi krenu u tu teretanu, 8
sati sjede, pa onda dođu na uteg, nepravilno dizanje, i onda dolazi do povrede često. Je. I onda možemo sad vidjeti dosta ljudi sa povredama kralježnice, sa povredama tetiva, svega ostalog zbog tih nepravilnih izvedbi. A baš jedna poznanica što je znam, ovaj, ona krenula je u treninge, a mislim, imala je čak i treninga, to je po meni trener kriv, znači žena nije u principu nikad to radila, onako je, glupo je reći jača, onako neko genetski vidim predispoziciju da može ona, kužiš. I ona mi priča kao, ne znam, nešto se ozlijedila, kao radila je deadlift 90 kili, a ja ono gledam, molim? Ja kažem, čovječe, ja treniram 4-5 godina, maksimum je negdje 75-80, ono nekako, i to je već hrpa, ono, mislim, pa kako? Ja kažem, a šta ja znam, on je rekao da mogu, pa mislim, ali ne možeš to tako, mislim, to mi se zvuči prebrzo za nekog tko u principu nije nikad trenirao, sad ga ubaciti na deadlift od 90 kili i to je, to je ekstremno puno, mislim, šta ti misliš, je li to ono, još... Apsolutno, potrebno je prvo tehniku naučiti, pa onda progresivno opterećenje povećavati,
sad imamo puno trenera, svi pročitaju nešto na internetu, upišu učilište neko, a niko nema iskustva, i onda dobro se reklamiraju, plate reklame, i onda oni budu u centru pozornosti, a ovi u biti koji su pravi treneri, oni, ne da im se s njima busati, ajmo reći. Da. I sad ima tu dosta tih situacija gdje su treneri krivi. Ja treniram kod ove Martine Perković, znaš nju?
Mislim da sam čuo, ja ne znam je li ovako poznata. Pa ne, pa dobro, mislim, mala je ovo scena u gradu, mislim, možda ako je znaš, ona mi je na primjer baš primjer, odlična trenerica, žena je baš profesionalna, full. Meni ti je jedna prijateljica nagovorila, ovaj, ja sam znači išao sam 2 godine solo u Orcinus, i sad to je onako, jesam ja to oprezno, dosta sam ja to gledao YouTube videa, znači nisam pretjerao s težinama, nisam dizao deadlift 90 kili uopće, dok sam došao do deadlifta, znači prvo sam onako sa, ajde, dršku od metle, da uopće uhvatim taj pokret, uopće moraš znati onaj hip hinge napraviti, to sve, onako čovjek bi rekao šta, digneš s poda i gotovo, polako, čovječe, to je onako, ušao sam u, prvo sam kettlebell swingove radio, gomile njih, da uopće taj pokret tog kuka i to sve da ide nekako, i onda ovaj, 2 godine sam ja tako sam i ajde, išlo je to nekako. I nagovoriti mene prijateljica, ajde kao, dođi s nama na trening, ovaj, grupni. Pa ja kažem, šta ja znam, to su samo žene, ja priznajem, bio sam pun nekih glupih predrasuda, šta ja znam, ovo-ono, i ništa, ajde, nagovorim, ona mene kontaktira, ja Martinu, dogovorimo
se da dođem na jedan ogledni sat, pa ono, ako mi se svidi, upisat ću se. I sad dođem ja tamo i ono, mislim, sad ajde, ja bicikliram, taj trening, sad je to lako, e, čovječe, kad sam ja došao na jedan pošten trening, onako gdje se, gdje nema mobitela, čačkanja između setova, nego ono, sat vremena prženja, više-manje, znači to je ono, desetak minuta zagrijavanja, onda trening snage, 30-40, i onda za kraj još kondicija. Sjećam se ono da sam, mislim, jedva živ ostao, da ono, to je znoj kapao s mene. Došao sam kući, žena me gleda, šta je tebi, kaže, i sad meni oči ovakve, ono, ja sam samo nešto pojeo, ne znam, 2 jaja sam na brzinu, nešto, samo sam u krevet išao, to me, toliko me to satralo, i znači, i onda sam nekako shvatio, u čovječe, ja sam sve krivo, mislim, sve krivo. Dosta toga je, bilo je drukčije kad sa, kad te neko prati, i onda mi ona, na primjer, iako sam ja htio na šipku odmah, ima ona i šipke tamo, nije mi dala, na primjer. E, kaže ona, nisam baš prezadovoljna kako to izgleda, na primjer, ono s bučicama, deadlift, ovo-ono. I ovaj, ali ono što ti hoću reći, znači, baš je ona pazi nekako
na to, neće te bezveze stavljati, i onda tek nakon 5-6 mjeseci, ako ste, onako, sam dosljedno išao, onda me je stavila na šipku i sad to nekako, nekako ide. Tako svima bi preporučio da, ako misle na trening, ti grupni treninzi su zakon stvar, znači gdje će te ipak netko malo pogledati, jer ti kad sam, ne, ne znam, nije to dobro, posebno kad ne znaš šta radiš, šta ti misliš o tome, mislim, bolje i to nego ništa, ali... Bolje je, ali recimo, ja sam radio individualne te treninge, grupne treninge,
pa znam, moja praksa jednostavno pokazala se najbolja kad sam ljude individualno držao, pa onda premjestio nakon nekog vremena kad su oni se oformili za taj trening, premjestio u grupni rad, tad su najbolji rezultati. A recimo šta je dosta problem, sad ima puno teretana u gradu, ima grupnih treninga, kad je u grupama po 20-30 ljudi, pa u jednom satu dok traje taj trening, taj čovjek koji to kontrolira ne može ni vidjeti, on nije ni vidio koji su ljudi došli, i te grupe znaju biti tako velike, ali takav je trend, to je po američki, jer tamo oni znaju po 80-100 ljudi imati u grupama i cipaju, ali... Dobro, ajde, kod Martine konkretno bude nas desetak, pa onda to je, ja mislim, ipak bolje, zato jer onda zna ove neke starije mušterije, ne mora toliko gledati, a kad neko novi dođe, i baš vidim kod nje što mi je super, kad je neko novi, onako oprezno s njim, hrpu toga ne radi što mi radimo i tako, znači ti si i treniraš ljude. Da, da. Znači aktivno to, ovaj, mislim, kako bi rekao, i sad to radiš, jel? Po 5-6 godina već to radim. Jel? A gdje onda, u teretani ili? Pa isto u teretanama, gdje kome ono paše, tako.
Da, da, da. Radiš grupne ili si samo individualno? I grupne isto. A koliko ti imaš u grupi tako ljudi? Pa bude jedno 10-12. Uspiješ to popratiti, nije problem, jel? Pa imam ove stare vježbače, oni su dosta iskusni, pa oni znaju šta trebaju već. Samo se dogovorimo koje će partije raditi, danas radimo te i te mišiće, onda oni počnu svoj redoslijed i to, a uvijek onda dođe neko novi, onda ga malo treba popratiti, uputiti, tako, ali više volim da prvo ode malo individualno, pa da onda mi nasamo to riješimo, pa ga onda preusmjeriti tamo. Da, da, je. A mislim, čak i meni kao pod navodnike, mislim, ja sebe smatram nekim, ajmo reći, naprednim početnikom, tako bi sebe nazvao, pa i još uvijek tu i tamo, kad se malo nešto opustim, me ona upozori, nije dobro, ja ono da, da, tako da je to baš... Pa ja sad nakon bodybuilding treninga 15 godina šta radim, ja još kad upalim video i snimim se u nekoj vježbi, vidim da radim pogrešku, a svjesno mislim da radim ispravno, znači dok se čovjek ne vidi i dok ga neko drugi sa strane ne vidi, on nema predodžbu toga.
Da, da, da, shvaćam, shvaćam. Koje su tebi ovako najdraže vježbe, šta voliš raditi od snage? Pa jednostavno postoje mi periodi, jedno vrijeme sam volio noge, čučanj, pa mi onda nije pasa više za leđa, pa sam onda na presu, preša, pa sad neke nove varijante, sad naša i tako šta mi paše, pa onda jedno vrijeme volim prsa da radim, i tako, to mi se mijenja stalno. Aha, aha. Kakve su tebi brojke što se tiče 4 ono najvažnije, znači šta, deadlift, čučanj, zgib, koliko tu uspiješ? Pa dobro, sad ako imaš sad ozljedu, onda za čučanj i nije toliko. U zadnje vrijeme izbjegavam, evo, do prije godinu dana sam se natjecao i u sportovima snage, pa sam išao na natjecanja u baš zgibove i propadanja, kombinacija je bila disciplina.
Mislim, jedno 4-5 natjecanja sam odradio, s menom je bio pokojni Nardo Prelević, isto on se u tome natjecao, i par cura, tu zna biti drugi, pa prvi sam bio dva puta i tako, dosta mi je dobro išli ti zgibovi i propadanja. U benču sam nešto uspio, bio sam drugi pa prvi, a što se tiče mrtvoga dizanja, tu baš nisam, ovaj, nekako konstitucija tijela mi ne dozvoljava da mogu veliku težinu potegnuti. A mislim, koliko ono je to, tipa 150 ili možeš? 150 sam mogao, sad mogu možda 130 dignem. Kad dignem. I to je fino ono. Da, da. Ja sam negdje na 70-80, ali dobro, ja to, ja to čak smatram da mi je to, nek mi je to plafon. Imam dojam, nekako s tim deadliftom, onako, može to biti opasno za kralježnicu ako nisi ono baš atletski tip i ono, ne znam, mislim. Pa konstitucija tu dosta diktira. Ima ljudi koji nisu nikad ušli u teretanu, uđu i dignu 180-200 kili. Je, je. Tako da to je, ta konstitucija dosta igra. I navodno kao i, na primjer, ja sad imam 193-194, tako nešto, da je tu visina dosta
te ograničava. Je, zato jer poluga bude duža, pa onda opet... I tako, kao što kažeš, ima ljudi uđu u teretanu, ne znam, ono, za 3 mjeseca već mogu 10 zgibova, o, mamicu ti tvoju, ja jedva jedan mogu, ono, to mi je baš jako težak pokret, to, ne znam, to, imam dojam da neću to nikad moći, ono, iako često mi tamo i na treningu latisimus radimo, mi to, ali ono, čovječe, znači, ono, baš je, treba to onako prema prsima ići i sve, ali pogledao sam gomilu tih videa i to, a kad dođe, stani, pani, čovječe, ne mogu, ne znam, nemam snage, valjda još, treba valjda još vježbati, ne znam. Iako mi je to, mi je baš onako neki sveti gral, taj zgib, ono, da ih mogu 2-3 napraviti, ali čovječe, to je ono, nije mi još u kartama, ali imaš kakav savjet možda? Pa ima raznih tehnika s kojima se može poboljšati, jel? Ima i statičkih vježbi za to, i onda imamo dinamičke, onda imamo i te na spravama koje mogu pridonijeti boljem, jednostavno, ne znam sad, ne znam, nemam predodžbu kako ga izvodiš, sad kakva ti je simetrija tijela, tu konstitucija, pa kako povlačiš, to bi trebalo vidjeti uživo, pa onda vidjeti šta se može
korigirati. Da, da, ajde, ne možeš mi ovako sad na suho, da, da. A ono, mislim da, bio sam jedanput nešto kod fizijatra, rekao mi je kao da mi je lijeva strana onako vidno slabija, ali to je valjda, dešnjak sam, valjda je to ono. Pa to je često i problem, ono se tu događa, i onda uvijek se povlači malo s jednom strane više, pa ova strana napreduje, a ova nazaduje, i onda tu je, nesimetrija se stvori između lijeve i desne strane. I onda uvijek ono, ali pokušavam paziti, tipa, uvijek je, znači, ista težina kad neke unilateralne radimo, tipa, kettlebell cleanovi i tako, primjer mogu sa 16, iako bi s desnom bi mogao i više, ali se držim 16, ne isti broj ponavljanja koji sam i s lijevom, tako da, nekako se nadam kroz vrijeme da će to, ovaj, kako je tebi, girije, jel ih voliš za treninge? Pa ne baš. Ne baš? Dobre su onako kad idem u fazu definicije, kao hoću malo ritam ubrzati, ali nije baš da ih obožavam. Jel? Meni su drage, meni su baš ono, na primjer, ovaj kettlebell swing mi je, to mi je tako dobra vježba, čovječe, to bi mogao raditi ono, dan i noć, ovaj, sad sam počeo malo, malo
učim, ovaj, snatch, znači ono, to je baš onako gore, to mi je tako, jako tehnički pokret, gadan, dosta za naučiti, ali onako je, eksplozivan je, tako te ono, napraviš 10 ponavljanja toga, čovječe, ono, nemaš zraka više, gotov si, ono. Te su vrlo dobre vježbe, koordinacija, tu dosta pokreta radi, aktivira stabilizatore dosta, puno je funkcionalnije od ovih vježbi u, na ovim utezima, jel i spravama, jel? Da, ovisi možda ono, koji ti je cilj, meni je cilj, što kažeš, više mi je funkcionalnost cilj, znači da sam onako, ne sad ono, da imam ne znam kakve mišiće, ne znam šta dižem, nego onako da sam, kako bi rekao, žilav, onako, to, to ja mislim da to nije, nije loš cilj, ono. Je, je, to je. Ovaj, i te girije, to je relativno nedavno ušlo u Hrvatsku i ono, to ja mislim u 90-ima tek, to je ruska stvar, koliko ja shvaćam, ovaj, to su oni dosta koristili, onda na zapad to došlo tek prije možda 3-4 desetljeća je ušlo i ono, i često znam u teretanama to preko neke stvari, uzmu
ih par i onda ono imaš, ne znam, 2 od 12, 1 od 16, ono, i šta ćeš sad s tim, mislim, i nije baš nešto ono. Ne, kod nas uvijek sve kaska, mi smo uvijek 10-20 godina iza svega, a mislimo da smo na vrhu, i to je naš problem uvijek, ali jednostavno tako, evo sad u sportu uvijek, mi imamo u nekom sportu neke dobre igrače i to, ali to je premalo za, za, to su individualci sve, znači mi nemamo sustav izgrađen sporta, da to seulaže u sport da bude bolji rezultata, da djeca naša igraju sportove, da im bude dostupno, to je nevjerojatno koliko se maloulaže kod nas. Da, da. A stvar, ja mislim, ja bih rekao i mentaliteta, ovaj, kao što sam već bio prije spomenuo, nekako se, jako se, imam dojam ponekad onako, ja preškri sam čudak, što onako već dugo treniram i ono, nekako to, imam određenu strast prema tome, to je istina, ali nekako jako malo neko od mojih ovako društvenog kruga slabo ko zapravo
baš ide i to se nekako smatra ono, a to je za sportaše, šta ću ja to, ali mislim da bi to, to bi stvarno trebao svako, ok, ne moraš sad nužno mrtva dizanja, ali nešto, ne znam, ono, baš, baš nam toga, toga nam jako fali, ono, ili ne znam, ja dosta obožavam bicikliranje, idem dosta na ture onako po 80-90 kilometara, tu se onda moraš i pripremiti, to je onako dosta, dosta je gadno, ali ovaj, to je onako, isto se gleda, aha, kao ono, prečkri sa podsmijehom, to je nešto za dicu, ili eventualno ono za Tour de France, nema, nema ništa između, ili si, ili si dijete, ili si ono vrhunski profesionalac, ne znam, ono, ti si rekao da voliš biciklirati, gdje ovako voliš ići? Pa te ture kad idem, ne idem dalje, ako to je sve nešto 20-30 kilometara, kad koristim, kao hoću smanjiti podkožno masno tkivo, onda koristim te aerobne aktivnosti. Je, bicikla je tu baš nekako i bolja možda od trčanja za takve stvari, možeš dulje i ono, da, da, je, bicikliranje je super. Ali prehrana je alfa i omega u svemu tome, ovaj, bez prehrane nema ništa.
Je, mi smo malo informirani, odnosno puno se plasira dezinformacija, svi nešto surfaju, gledaju i onda na kraju više ne znaju di su s tim informacijama, i onda dolazi do problema. Ja sam se isto toliko odvikao od tog nekog junka, baš danas sam nešto bio u Kauflandu, kupio neku piletinu, nešto nebitno, i sad prolazim one puste sa nekakvim sočinama, sa čokoladama, sa mesom, diže mi se želudac od toga, ne znam, ne mogu to više vidjeti, čovječe, ono, baš sam i, ja ovaj, imam dvoje djece i, i to sam prije jedno 4-5 godina sam počeo malo tu strože, tipa, onako, kad neko dolazi, ne znam, donesu im 3 kila nekakvih grickalica, gluposti, čokolada, ono, ma ja kažem, nemoj im to donositi, ma mislim, nemam ništa protiv donijeti njima jednu čokoladu, nisam sad ono fašist toliki, ali nemoj ono 5 kili toga, čovječe, a oni vole, pa da, znam, naravno da vole, mislim, to je šećer u sinu, nego šta će, nego volim i ja ono, ali to ne znači da je to dobro, kao ne znam, nekom alkoholičaru, ono, kad uskratiš, a on voli piti, ja znam da voli piti, ali to ne znači puno, ono, tako
da, mislim da, što ti misliš ovako o prehrani, meni se čini da se tu ne treba nešto puno komplicirati, tipa, jaja su super, meso se jako demonizira u zadnje vrijeme, a ja mislim da je to praktički najbolje šta možeš jesti, ono. E sad, tu dolazimo do drugog problema, evo, baš si spomenio piletinu, svojedobno sam ja ono, bilo je tad informacijski dostupno, piletina da je dobra za mišiće, pa sam ja jeo veliku količinu piletine, riža, i podigli su se enzimi jetre, ALT, AST, otišao je u duplo gore, šta se sad događa u tijelu? I poslali smo na analizu Zagreb, gori ovaj meso, ja poslao osobno, platio, ja da vidim šta se događa, šta ja to idem redovno piletinu, a sad ne valja krvna slika, jel? Unutra antidepresiv, hormon rasta, penzilin, i to se sve metabolizira preko jetre, kod nas i otežano radi, povećaju se enzimi, jel? I dugoročno to donosi do problem stvara u organizmu, informativno, ove upale se događaju i sve ostalo, tako da, problem sad šta ta hrana,
više meso, to nije meso koje je bilo prije 20-30 godina, mlijeko i sve ostalo. I to nam stvara problem, nemamo zdravu hranu. A da, to je malo, priznajem, malo je sumnjivo izgleda, jako je to jeftino, nekako ono, sad u nekom dućanu zapakirana ta piletina, na primjer, znam, često odem do mesnice, pa tamo uzmem svinjetinu, teletinu, takve stvari, to onako bude dobro, ili je i to sad loše, ne znam šta misliš o tome. A, pa ne možemo mi imati na prirodan način da se opskrbi naša populacija s tolikom količinom hrane, i onda se ide na ubrzani rast, razvoj, i sad se to postiže s tim suplementima, medikamentima, šta oni dobivaju, ubrizgavaju životinje. Evo, vidio si kako pilići rastu tamo pod svjetlom, su 24 sata, dobiju penzilin, šta sam spomenio, da se ne razbole, dobiju hormon rasta da ubrzano raste, i to tako funkcionira. Da, da. I on je za nekoliko dana spreman na našoj tavi.
Da, da, jeste. I šta, kako se protiv toga onda nositi? Nikako, mislim, odakle ti hrana? Malo ko baš ima nekog na selu da sad, ne znam, ono, uzgaja svinje i ono, pitanje ima ili kokoša, a kamoli nešto više toga, više nema baš. A evo, sad nešto su oni postrožili ta pravila, pa eno, zna biti na ono, bez antibiotika, bez hormona, da je meso, ja znam kad sam u Americi bio, ima odjel gdje je hrana koja je ispitana, sve, sve piše do vitamina A, B, C, koliko ima, sve na deklaraciji i ovo vamo, i sad ti biraš, ovo platiš duplo skuplje, ovo ti jeftinije, ali ti znaš da si uzeo, a ovdje kod nas kad uzmeš i skuplje, ti ne znaš šta si dobio, to je problem. Ti meni pokaži na deklaraciji i certifikatima i sve šta imaš i dokaži da je to to, ja ću to platiti, ja znam šta sam unio, e. To bi bilo nešto ispravno, da se to tako, eno kako imamo med sad, prodaje se med, bude unutra trstika, nemam pojma šta.
Da, da, znači nema baš nekog jednostavnog rješenja za to da. Nema, puno se dopušta da se svašta stavlja u tu prehranu, kaže dopuštena količina emulgatora, ovoga, onoga, za dnevni unos je ta i ta, i onda u ovaj proizvod stave toliko i kaže ovo je dobro. Ali kad naše dijete pojede malo one čokolade, malo ovoga, malo onoga, skupi se 10 puta više nego što tijelo može apsorbirati. I sad onda pusti karcinomi, pusti rak debelog crijeva, ovo, ono, a zašto? Kako? Da. A teško je to reći, mislim, moglo bi biti to, ali toliko je neko tu faktora raznih, ono, i dosta je, ajde sad, ajde tako to meso i to, ali dosta se i puši se i pije se i ne trenira se i šta ja znam, onako, mislim da je debljina isto veliki problem, to je stvarno gadno, onako, vidio sam onu, prije par godina izašla u javnost ona, ne vijest, nego kao statistika da smo Hrvatska među kao pretilnijima u Evropskoj uniji. Mislim, čak će otvoriti da se. E, ma nešto onako, neko fino visoko mjesto, ja sam onako, ma nema to, gluposti, ma šta, dobri
smo mi, i onda, pa nije mi vrag dao mira, malo sam onako gledao ljude oko sebe, ha bome, vidim dosta ja drobića, ono, trbušina ima, koliko god hoćeš, zapravo, ja mislim da je to, kako bih rekao, da je realno, nažalost. Dosta smo mi, ono šta se ne želi neko priznati, dosta smo mi postali na neki način bogatiji, dostupnost hrane, i posebno te procesirane, i nikome se ne da ništa, i samo se nešto baci bez veze, neke pice, neke gluposti, užasi neki, ono, i onako, pretila nam je populacija, ne trenira se, ne vježba se ništa, mislim, ne znam. Tako je, ne kretanje je jedan faktor, drugi je faktor ta povećana prehrana, i stres, stres je okidač, isto dosta toga, manjak odmora, svi negdje letimo nešto, nemamo vremena za spremiti hranu, onda dođe u pekaru. Da, da, e. Bukla, burek, ovo, ono, i nema toga. Da, hrpa tih groznih ugljikohidrata, i onako, ja se držim samo krumpir, meso, i ponekad tjestenina što se tiče, kruh minimum, tako, ono. Ali kad izbaciš, kad prehranu pročistiš, puno se bolje počneš
osjećati, ja sam ono, isto prije, ja sam nekad davno bio dosta deblji, tipa imao sam jednu, hajde, lijepih 25 kili više nego sada, ali ne mišića, nego čiste masti, ja sam to negdje 2000. koja je bila, šesta, sedma sam poskidao, ali nisam još vježbao i to, i onako, malo sam počeo paziti na hranu i to, ali kad sam baš počeo aktivno trenirati, viš, zanimljivo, neko mi se, kliker mi se u glavi okrenuo, ajde, ako se sad već zajebavam s tom teretanom i sve, idem onda i pročistiti malo prehranu više, onako, proteinski, manje ugljikohidrata i to, i na primjer, jedna od stvari što sam napravio sam kruh, koji ono je u, kod nas je kruh je sve, znači, kruh se jede uz maništru, ono, čovječe, to čudo jedno, i kad sam kruh skoro potpuno izbacio, znači, možda jednom tjedno ću uz neki obrok, onako, kruh znaš, supruga zna napraviti, onako, nešto domaće, to je onako okej, ali prvo, odmah sam izgubio nešto kili, i drugo, osjećam se puno bolje, ne znam, ono, kad bi se ja natukao za ručak, onako, krušine, ovog, onog, čovječe, to bi ne bi mi bilo dobro, sav bi se, ono, nikakav, a sad to više nema, tako da je, hrana je baš,
to je, ja mislim, jedna od onih stvari, kad si na lošoj prehrani, navikneš se da ti je loše, i onda niti ne poznaješ neko drugo, ajmo reći, postojanje, onako, kad, i onda, tu se dosta, onako, zeznu vegani, na primjer, koji krenu u zdraviju neku prehranu, ajmo reći, iz etičkih razloga, okej, nećeš meso, i onda onako, jedu zdravije i vide, u, super, koliko tu ima benefita, ono, samo zato jer su pročistili prehranu, onda se opet zeznu, i opet jedu, posebno na zapadu ima onih nekakvih, kao, to sam onako u Njemačkoj vidio, kao, nekako, izgleda kao neko mljeveno meso, ali je veganski, okej, nema, nijedna životinja nije stradala za to, ali to je onoultra procesirano, to je užas, mislim, puno je bolje pravo mljeveno meso, što se tiče te nutritivne vrijednosti, ono.
Ma da, to sam baš sad vidio, sad hoće nametnuti da idemo tako tu hranu koja je napravljena umjetno, nema u sebi sadržaja mesa, kukce da jedemo, kao protein, dobar izvor, leća, ovo, ono, uopće opet, evo, sad je Amerika, nakon ne znam koliko godina, 30, promijenila onu piramidu prehrane. E, znam to, pod ovim RFK-om su nešto mijenjali. E, bilo je žitarice, žitarice, toliko je bila ta, ta proizvodnja žitarica, i taj lobby je bio jak da su non-stop nabacivali, treba jesti žitarice, i sad odjedanput ne treba jesti žitarice, nego su sad stavili dol povrće.
Sad je izvor ugljikohidrata, sve iz povrća, puno povrća, šta više vlakana. I sad ljudi ne znaju šta to znači, šta više vlakana. Opet, ako uneseš previše netopljivih i topljivih vlakana, opet možeš dovesti sebe u problem dugoročno, jer počne ta vlakna navlačiti na sebi pozitivne one dijelove, vitamine, minerale, magnezij i tako to, cink, sve ti izvuče topljivo vlakno, jel? A, jel? To je dugoročno gledaš. A to spomenio si vegane, oni se dobro osjećaju dugoročno, njima isto počne faliti kalcija, fosfora i nekih minerala i vitamina, pa dugoročno kroz 5-10 godina mi pofali im D vitamina, pa počnu propadati kosti i B vitamina i tako te stvari.
Sve to ima kratkoročno i dugoročno gledanje na to. Da, da, je. To je, da, to kratkoročno kad malo pročiste sranja, onda se osjećaju dobro što je ono, ima smisla, tu brzo dođe do nekakvih, ono, benefita. Kao i ona dijeta sada, popularno je 24 sata, ne 36 sati, šta se događa. Kao, u, super se osjećam nakon 36 sati šta nisam unosio hranu. A, kao onaj fasting, ono. Da, da, da. Šta ti misliš o tome? Nisi baš. Pa ništa, dogodi se uistinu to da se osjećaš super. A zašto se osjećaš super? Hormoni, adrenalin čak skoči, noradrenalin, serotonin, dopamin, ali neki drugi se sruše. I onda isto nastane problem. Ako će se to provoditi učestalo, onda opet dovedeš tijelo u disbalans. Jer nama treba energija. Šta ti misliš o onom intermittent? Znači, kao unutar 8 sati da pojedeš 2 obroka, onda 16 sati ništa. Ja se, na primjer, toga držim, ali nisam to negdje pročitao, nego mi neko mi je, još prije par godina
mi je prirodno bilo, tipa večerao bi, i onda ujutro ne bi bio gladan, ne bi ništa pojeo, i onda ručak oko podne jedan, i onda ne znam, večera oko 6-7, i to je to, ono. Šta misliš o tome? Dobro je tko ima neke probleme želučane, pa da ne unosi, ako mu je pojačana kiselina, ima gastritise, i te može biti pogodno. A nekima može i djelovati suprotno, jer će morati se najesti u kratkom periodu, pa će veliku količinu unijeti, pa će mu opet djelovati loše. Sad sve to ovisi individualno. Ali ako uzmemo neki cilj, evo ti kažeš vježbaš, treniraš, ti bi trebao biti sa hranom, da non-stop aminokiseline dolaze u mišić i grade taj mišić, tokom noći ne primaš hranu, znači 8 do 10 sati je tu već puno. Sad znaju i ujutro ići na trening, nakon toga odraditi trening, pa tek onda pojesti, a tu onda inzulin puno kasnije skoči, pada, tu. Ja sam neko, u principu, slušam svoje tijelo, znam kad baš, kad bude neki gadan dan na treningu, tipa, ne znam, ako čučanj na 60-70 kili, hrpa serija, ovo, ono, onda bome budem gladan ujutro, mogu ti reći, onako, ali ako je bilo lakše,
ako se nisam toliko, ne znam, onako, probudim se oko 7-8, popit ću kavu eventualno ili nešto, ali ja jednostavno nisam gladan, meni je sama pomisao da jedem, ajme majku, ali onda mi dođe neki zdravi apetit oko podne jedan i onda ručam, pa tako, ne znam, možda nije preloše slušati tijelo, jer baš bi, morao bi na silu doslovno se trpati, a to mi je nekako, još iz dana te debljine, uvijek mi je to u primisli, ono, ajme meni, da se opet neko ne uprasi, mislim, neću, ali uvijek taj demon mi je nekako tu, pazim na to. I još zna se dosta, metabolizam u sportu, kad tijelo dobije signal da ne dobija duži period hranu, onda ono sve šta dobije, počne slati u masti i tako, zadovolji osnovnu potrebu, glikogen napuni, i onda počne slati u masti i kaže, ko zna kad ću dobiti sljedeći obrok, i onda je usporeniji cijeli metabolizam, ovako, kad dobija svakih par sati, onda on nema vremena to skladištiti, on samo to prerađuje i to je to. A da, mi smo kroz našu duboku povijest, vraga su jeli svaki dan, to je onako bilo,
mislim, ono, davno, davno, to je, kad se nešto ulovi, teško je nama i zamisliti kako je život izgledao, to je onako, dosta drukčije nego danas, mi smo tu malo i, ja bih rekao, i razmaženi, onako, čovječe, imaš sve na pladnju, možeš jesti kad god hoćeš, i onda tako, to je zanimljivo kako ta debljina na kraju i nastaje, baš zato što imamo obilje svega, dostupno svakom, i onda je to, valjda taj, imaš taj impuls jesti šta više, jer ko zna kad će idući doći obrok, a iako to više nije tako. E, tad je bilo preživljavanje. Je, svi su bili, ja mislim, mršavi, nije bilo debelih. A sad opet, a sad opet preživljavamo, zbog bolesti. Da, da, je, sad se moraš ići na dijete da ne jedeš previše, čovječe, kako se promijenilo. Sve se promijenilo. Gadno se promijenilo, ono.
Tako, ovaj, šta onda, jesi sad u žestoko u pripremama? Krenio sam lagano od prvog mjeseca, pa ću onda povećati za jedno 15-20 dana, ono, baš pravo ući u to. Reci mi, je li, kako bih rekao, je li primate, to jest, je li se novi nekakvi prijavljuju za to, kakva je scena u Šibeniku, tako, baš za buildanje, za bodybuilding? Slaba. Slaba, jel? Slaba, bila je, bilo je par natjecatelja iz Šibenika, stariji bodybuilder Ivca Vukšić je jedno vrijeme izlazio na binu, onda je u jednom razdoblju bio ovaj Luka Škubonja, izašao par puta, Katarina Skroza, Nada Njemčić, ona je onako bila u onoj starijoj, kao, kategorijama izlazila, jer ima ona preko 60 godina, ali se dosta dobro drži.
I s menom je izlazio Nardo Prelević, na nekoliko, on je nažalost poginuo prošle godine. U, ajme. I to je to, što se tiče bodybuilding scene, šta su izlazili. Da, da, da, znači, slabo ima baš interesa, i ono, a da, dobro, doduše, mi smo mala sredina, kakva je Hrvatska generalno? Pa, u zadnjih nekoliko godina ima, ima neloše natjecatelje, samo šta je kod nas ovi savezi sportski i to sve, niko ne podržava, čak se svađaju međusobno, pa se pravu raskoli, pa jedan savez, drugi savez, evo, ja sam i u Boćanju, evo, trenutno i nemamo predstavnike saveza, isto, tako i u bodybuildingu postoje dva saveza, gdje god pogledate u sportu našemu, neki su raskoli. Ajoj, da. Aj, šta je to prokletstvo, gdje god se, oko bilo čega gdje se ljudi skupe, nekog zajedničke teme, uvijek brzo dođe do nekakvih tenzija, ono, od nekakvih najbanalnijih stvari do nekakvih politika i nekakvih, onako. Pa to je problem, šta ste spomenuli tu politiku, to je politika, politika, i eto.
Aha, je, politika ima posao. Ničemu ta politika, sport je sport i treba biti dostupan svima, i to se pošteno treba sve razlučiti, ali kod nas to ne funkcionira. Ovaj, spomenuo si petanke, igraš? Pa petanke igram isto već dugo, skoro 10 godina. Znam, ono, na Vidicima su tamo, kod Rasadnika su, nešto nedavno. Je, to se napravila petanka centar, tu nekoliko klubova trenira iz Šibenika i ima županijska liga i. O, znači ima klubova, dobro. Mislim, kako ti je to? Dosta je rasprostranjeno na Šibensko-kninskoj županiji, nešto se sad tamo, Istra, Zagreb, ovo, ono.
Napravili smo čak bili reprezentaciju, igrali smo prvu utakmicu prošle godine, na ljeto, ovaj, je bila prva utakmica, gdje smo mi kao na svjetskom prvenstvu prisustvovali, među 50 i nekoliko država. I koliko vas ima u jednom timu, kako nazvati, u petankama, koliko tu ljudi bude zapravo? Pa, ako se igra liga, onda bude trojke, dvojke i pojedinac, i još zamjene, znači 9-10 ljudi bude. A, pa dobro, to je kao nogometna momčad. Da, da, da. Ali dosta je tu dobro, ovi stariji ljudi mogu igrati, to se igra s mista, i onda ne treba puno fizičkog napora ulagati, ali jedino šta treba ta preciznost, mirna ruka, ima valjanje i tuča, dosta preciznosti treba. Koja je razlika toga i Boćanja? Pa, ovo šta sam baš rekao, s mista se igra, znači nema trčanja, nego s mista iz kruga i udaljenost je do 10 metara. Vidiš, zanimljivo, za te boće, ono, ja kad sam bio mali, bilo je tih zogova više posvuda, a to je nekako nestalo i više-manje. Ovaj, uvijek mi je bilo smiješno, uvijek su tako neki bili malo starija gospoda, i
ovako drob, ono, 10 mjeseci trudnički, pa uvijek sam se pitao, onda su oni valjda nisu, očito nisu tu baš puno trčali, nego su više to neko s mjesta igrali, možda su neku varijantu igrali gdje nema toliko trčanja. A nije profesionalno bilo. E, dobro, to je bilo ono. A fizički može to praktički igrati svako u bilo kojoj kondiciji, ajmo reći, samo da je malo precizan, pa onda se to toliko i ne vidi u tim stvarima. Ali evo, u cijelom svijetu igra 104 države. O, pa dobro. Tako je dosta zastupljeno.
Jel znaš ovoga Ivana Jurkovića? Je, on je na ovim velikima. Je, on je. Dobar on, dobar, precizan, on je u štafetu, pa trči, pa tuče, dosta dobro. Da, da, znam, baš sam, on mi je isto bio u podcastu, pa smo malo pričali o tome, ima tu trčanja dosta, onako, on je. Je, je. Mislim da je aktivan, ako se ne varam, ono, je li Solaris, kako im se ono zove, klub tamo negdje na ovim, blizu Vojarne tamo. Je, tamo u Vojarni je igralište baš.
Jednom je rekao ono da je malo za moderne trendove, da užasno dugo traje utakmica, tipa, to jest, taj nekakav susret, ono, po 6-7 sati se to zna, ovaj, jesu li petanke malo brže u tom pogledu ili. Pa isto je, u biti, jedna utakmica traje oko sat vremena, međutim, dosta često se prave ovi turniri, pa ti turniri traju po dva dana. Da, dok se izredaju svi. Igraju se neki švicarski sistem i onda bude po 50-60-70 ekipa, i onda dok se to izvrti kroz krugove, pet krugova pretežito bude, pa onda ide ono finale, odnosno četvrtfinale, polufinale i finale. Aha, aha. Ovaj, a inače, generalno u ovim profesionalnim sportovima, kad smo se bili dotakli dopinga, ne znam, kakva je situacija sa nogometom, košarkom, ja znam onako, dođe tu i tamo do mene da je neko od nogometaša pao, i sad, je li to, je li to jedna od onih stvari gdje se to u principu svi rade, pa onda neko onako kao žrtveno janje mora pasti, ili ipak je to strogo i ne radi se, šta, kako stvari stoje, jer
znam, mislim, ono, po tvojim saznanjima, što ti misliš? Pa ono šta sam ja upućen, pa ovi rezultati koji nastaju sad u profesionalnom sportu ne bi ništa bili bez dopinga. Jednostavno, većina uzima i kad padne, to se neka zataška, onda neki su dobro zaštićeni. Šta će on sad ako ima nekog nogometaša koji vridi, ne znam, milijune, sad će on njega na doping testu zezati. On plati tamo, ne znam koliko, i on njega pusti, to je to. Da, da, sada dvije godine ne smije igrati, šta znam. Imam percepciju i onako šta sam u tom sportu već godinama i vidim šta se događa, znači ti su pravi igrači, veliki, koji su na dopingu, oni su zaštićeni. A ovo, mali igrači i to, to se pada tako i to je to. Ali dosta, dosta se konzumira u svim sportovima, trčanje, biciklizam, to su sportovi izdržljivosti, mogu reći da se jednako koristi koliko i u ovim sportovima bodybuildinga, snage i tako to. Joj, kako se zvao onaj legendarni biciklist, sad mi ime mu je, šta je baš, neko retroaktivno
je nastradao, ono, gdje se otkrilo da je. Mislim da je Armstrong bio. Armstrong, tako je, da, da, da, ono, najjači svih vremena je tu, tu je onako, dosta velika je sramota, ono, nastala oko toga svega, ali valjda stvarno svi to rade, mislim, ili je tu možda i nekakva igra i mačke i miša, ono, gdje proizvode neke novije te injekcije, ovakve, onakve, gdje ovi klasični testovi ne otkriju, pa ono. Pa to je već 80-ih godina, u Americi su oni najboljima davali, potpisivali ugovore i na njima pravili nove lijekove. I dok ovi nisu doćukvali, i onda su počeli, ovaj, zamrzivati krv da naknadno, kad oni to povataju za godinu, dvije, tri, pet, da uzmu, jer nisu oni to mogli pratiti koliko to više se proizvodi. Da, da, nije postojao test, i onda kasnije, valjda je tako i Armstrong nastradao, pretpostavljam da je u tome bila stvar, da, da. Ovaj, kakav ti je, što kažeš na šibenski sport, ako generalno,
mislim, spomenuo si da se neulaže dosta i tako, ovaj. Pa, rezultati su i dobri koliko seulaže, po meni. A evo, sad nemamo baš nešto ove godine, koliko sam vidio, ni u nogometu, ni košarci, vaterpolo isto, sve je to, nije to to. Šta misliš, kako, ovaj, jel pratiš nogomet, šta je to sa Šibenikom, je neko velika previranja, ovaj, vlasnik se ne javlja, grad kaže da neće ništa, ne znam. Pa da budem iskren, znam da je tu dosta politika, pa onda niti ne pokušavam to gledati ni pratiti, do čim tu politika, ima svoje prste, ono, očigledno, onda izbjegavam takve sportove. Popratim ovo, karate, tekvando, ovo, ono, tu ima individualaca, dobro osvoje medalje, sve, tako, to volim popratiti. Mada ajde konkretno za nogomet, to čak i nije gradski sad, to su oni prodali onim Kolumbijcima nekakvim 2020. i mislim, konkretno za HNK Šibenik, mislim, tako da mi je bilo ono smiješno prije tjedan dana, kako se zove, Funcutisu, bio onaj skup, ovo,
ono, i pozvali su političare, ono, a šta ćeš njih zvati, čovječe, oni su to sve i zakuhali na neki način, ono, jer to, cijela sva ta prodaja je bila jedan svojevrsni fiasko, tako da. A šta će, jadni navijači, godinama su navikli da navijaju za svoj klub, vole to, a. Da, taj dio mi je jasan, da. Hoće, pokušavaju spasiti, a to ješ, nema tu, to je jako teško. Ne znam da li se može nekakav model postići, kao što je Hajduk imao da se, ili naprosto nema dovoljno navijača da se otkupe dionice, i još je klub u nekim pustim dugovima i to, koće to, čovječe, koliko bi tu trebalo para. Ne znam, baš ne znam. Da, da, bog te pita, ko su valjda neki milijuni u dugovima i to, ne, ne možeš to, valjda je premalo tu naprosto ljudi, nema ko crowdsorsati i tako. Bio si spominjao nekakav fond misteriozni iz Njemačke, kao da će preuzeti, ali ne znam, to se sad, ništa o tome ne priča. Nema interesa više. Da. Pokušali su neki, ali nisu uspjeli, sad je to to. Zapravo, ovaj zadnji, ovaj Karajica mi se, ja to onako marginalno pratim, neko mi se činio i najozbiljniji od tih, bili su oni neki Kolumbijci, pa je bio onaj neki Splićanin, pa ne
znam ni ja, tako da ovaj je ono nekakvi, imao drugoligaše u Njemačkoj, gdje već, činilo se kao da ima nekakvu ono kolotečinu i neku praksu toga, ali eto, na kraju ipak nije, ovaj. A dobro, nadam se da klub neće propasti, da će se ipak, bilo bi šteta koliko on stotinjak godina postoji, ima nekakvu tradiciju, mislim. Najgore je tradiciju prekinuti. Je, je, tako da, iako me na neki način nije briga, ali opet, ne pratim nogomet, ne zanima me, ali opet, bilo bi mi žao da to nekako tako sve propadne i to, a ne znam, jako, jako teško, ono.
Ništa, Krešo, ovaj, hvala ti na razgovoru, jesi, hoćeš možda još nešto, što imaš poručiti mladima, da li da se uhvate bodybuildinga ili da li bi to ovako preporučio nekome? Pa da, ne mora konkretno biti bodybuilding, može to biti i neki drugi sport, uglavnom, treba jedan sport trenirati, pa vidjeti je li ide, ne ide, je li ti se sviđa, ako ne sviđa, bože moj, ima drugih sportova. Tako je, ima toga koliko god hoćeš, ono. Ali svakako jedan sport treba. Da, da. Onako, možda je, a ne znam šta bi bilo, je li bi bila teretana ovako za neku rekreaciju još i najbolja. Pa ako ćemo govoriti o mlađim uzrastima, uvijek je bila dobra gimnastika, bilo je plivanje dobro, tu se razvijaju osnovni ovi ljudski obrasci kretanja i to, a onda kasnije, evo recimo iz gimnastike, uvijek dobro prođu, idu karate, tekvando, hrvanje i to, znači to je neka podloga, jel? Jesi ikad te neke borilačke vještine trenirao?
Pa jesam nešto, zato jer mi je pokojni otac karate trenirao, pa sam onda s njime imao tako. Aha, znači imaš ovaj. Treninge, toga tipa. Da, da, da. To sam, nešto sam čuo kao da je, na primjer, ako nekog zanima neka samoobrana, to da je jiu-jitsu dosta onako dobar za ući u njega i onako za, šta misliš o tome. Je, mi smo dosta, ovaj, pošto sam ja to u pravosudnoj policiji, pa onda kad imamo polaganja i kad smo imali tečaj, onda su ti pokreti u biti bili, ovaj, implementirani u tečaj, jel? Pa se dosta to može, ovaj, primijeniti dobro. Da, da. Jel moraš to ikad koristiti u poslu ili? Pa uvijek može doći do nekih problema, pa treba, ali uvijek se nastoji sve riječima da se riješi, jer svaka primjena, moraš pisati izvješća i sve ostalo. To je papirologija. Papirologija, onda boli glava. A, onda je bolje. Bolje sve lipo riješiti. A da, i bolje da neku ozljedu ne zaradiš, nešto u nekom nagurivanju, ajme meni, to je. Ma da. Garan ti je posao, ja mislim, onako sa takvim uzorkom populacije
imati posla, nije lako. Ali dobro, šta ćeš, to je ono, kako si uopće ušao u taj posao, kako ti je to, ovaj. Pa ništa, s 18 godina sam počeo zaštitariti, pa sam onda, ovaj, bio u Solarisu, pa onda sam prišao u državnu ovu firmu AKD, tamo sam radio 8 godina, i iza toga sam na pravosudnu policiju išao. Da, da. Dobro, ništa, želim ti puno sreće toj Mađarskoj, kako se zove, kako se, jel osjećaš da ćeš doći s nekakvom, ovaj, medaljom ili šta misliš? Pa evo, do sad sam uvijek u ovih proteklih 8 godina, ali nikad ne znaš koće biti na stageu, kakva će biti forma, tako da je to uvijek mačak u vreći. Znači, ali imaš plan i program, znači baš onako striktna priprema i sve. Ima, ima, relativno sam i rano sad počeo, znači malo ću se duže pripremati, da budem šta čvršći i pametno to sad pokušati odraditi, samo da se neka ozljeda ne dogodi, da ne sabotira i.
A da, da, ozljede su uvijek nekakva onako misterija, nešto se može dogoditi i šta onda, propadne sve, ali valjda neće, ajde. Imam dojam da ti to pametno i nisi od jučer u tome, tako da sam oprezno i to je sve okej. Eto ga, ništa, hvala ti puno na razgovoru, ljudi moji, do iduće epizode, pozdrav svima, čao.
Slične epizode
#5
DSM #5 · 8. studenoga 2024.
Martina Perković, trenerica funkcionalnog treninga
Martina Perković
#42
DSM #42 · 22. veljače 2026.
Tamara Labor i Beauty clinic: Ljepota, laser i istina o mršavljenju
Tamara Labor
#30
DSM #30 · 23. svibnja 2025.
Miranda Trklja, profesionalna fotografkinja i fitness trenerica
Miranda Trklja