Epizoda #42 · 22. veljače 2026. · 1 h 6 min

Tamara Labor i Beauty clinic: Ljepota, laser i istina o mršavljenju

Gost: Tamara Labor, vlasnica salona Beauty Clinic u Šibeniku

Zdravlje

Podijeli: Facebook X WhatsApp Viber

O epizodi

Tamara Labor, vlasnica Beauty Clinic by Tamara u Šibeniku, gošća je nove epizode Druge strane medalje. Tamara je iz Novog Sada, a ljubav ju je prije 10 godina dovela u Šibenik gdje je od nule izgradila salon koji danas nudi široku paletu usluga: od laserskog uklanjanja dlačica i tetovaža, preko tretmana lica i tijela, do Firebody treninga s infracrvenom tehnologijom.

Poglavlja

Transkript

Prikaži cijeli transkript razgovora

Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Danas sam, ovako, na malo neobičnijoj, neobičnijem mjestu za snimanje: Beauty Clinic by Tamara. Današnja gošća je, kao što možda možete pogoditi, Tamara—Tamara Labor. Tamara, dobrodošla. To jest, dobrodošao ja u tvoj prostor. Dobrodošao kod mene u salon. Nadam se da ćemo... da će ovo biti zanimljiva jedna tema koja se do sad nije baš puno provlačila po tvom podcastu, i mislim da... Da, uglavnom su bile fitness i politika, pa evo malo nešto... nešto drukčije. Nešto drugo. Nešto što nema veze s politikom, ali s fitnessom svakako. A s fitnessom je, pa da, da, doći ćemo do toga. Evo, ako se možeš malo predstaviti. Ti originalno nisi iz Šibenika, jel' tako? Ti si tu došla jer te ljubav dovela, ili pretpostavljam... Tako je, da. Znači, bila sam ovdje na ljetovanju i upoznala sam svog sadašnjeg muža. Tu sam već 10 godina.

Bila sam super zaljubljena, brzo smo se venčali, nakon 4 mjeseca. Tako je, tako to i treba. Nema tu puno čekanja, šta sad. I onda sam odlučila da je Šibenik pravi grad za ostati ovdje i stvarati porodicu i posao. Pa svaka čast. Pa je, Šibenik je lijep, stvarno, ono, nema se šta. Samo, eto... Da. Iako ja, kad sam došla, bilo je sve jako usporeno, jako mrtvo, bih rekla. Da. Da, znači, prije 10 godina nije bilo puno izbora, ne znam, od dućana, od restorana, svega. Ali to se sad puno, puno popravilo. I puno je grad življi u danima kada nije sezona, to jest u mjesecima kada nije sezona. A dobro, ovdje ljudi uvijek gunđaju da je kao zimi, ono, ajme meni, nema ništa, ovo-ono, ali vidiš... Pa ne bih se složila. Nek' dođu ovdje u centar grada i nek' gledaju kakva je gužva od 8 ujutro pa do podne ovdje. Dobro, Šibenčani vole gunđati, to je istina. Ali sviđa mi se tvoja perspektiva, da nekako nije sve tako sivo. Što i ja često kažem, onako, a, nema se gdje izaći. A kako se nema, čovječe, ima se, samo, ono, okej, ako ti sad, ne znam, ne paše ti Azimut i tih par mjesta, a šta ću ti ja onda, idi negdje drugdje, ono. Da, mislim, za svakog ima po nešto.

Za mlade eventualno najmanje, ali, ovaj, uvijek se može otići do Splita ili do Zadra. Pa i to je, da. Ali čak bih rekao i da za mlade ima okej, mislim, ima tih mjesta za izaći i, ono, mislim. Može se, može se pronaći. Da, da, da. Ovaj, znači, jesi ti već i prije, jesi se ti školovala za ovo ili si nekako ušla u to? Mislim, kako si uopće nadošla ideju baš u Šibeniku, evo, otvoriti? Da. Zapravo, ja sam kao mala jako voljela šminkati. Znači, šminkala sam najboljeg prijatelja, pozdrav za njega. Šminkala sam ga, a tata mi je stalno kupovao one dečje sjenke za lice. I onda bih ja... to jest za oči, i onda bih ja njega šminkala. I tako nekako, od malena se već stvarala ta ljubav prema šminkanju. Ali put me nekako vodio u to da se školujem, da završim, naravno, srednju školu. Nakon toga sam upisala fakultet. Zapravo sam ja diplomirani inženjer za kvalitetu i logistiku. Pa dobro. Da, ali sam na posljednjoj godini faksa odlučila, usporedo, upisati

i tečaj za šminkanje. I onda sam krenula lagano s tim. Vidjela sam da mi se to baš sviđa, baš sam uživala u tome što radim. I onda sam upisala, nakon toga, tečaj za iscrtavanje obrva. I s tim sam krenula. I nedugo nakon toga sam upoznala muža i preselila se ovdje. I onda, pošto nisam nikog znala ovdje, bilo je: odakle ću krenuti, šta da radim. I tako sam dobila priliku da krenem u jednom dugogodišnjem salonu u Šibeniku, znači u Crnici. Jesi to radila za nekog ili si svoje odmah otvorila? Imala sam odmah svoje. Zapravo, žena mi je iznajmila prostor, jedan, znači, stol. Stol na kojem sam ja radila, znači, obrve i jednu stolicu za šminkanje. I onda, kako je ona izlazila iz tog posla, jer je bila jako dugo u tome, pitala je da li ja želim da se educiram vezano za kozmetologiju. I onda sam tako krenula, zapravo, u cijeli taj proces otvaranja svog salona.

Znači, radila sam kod nje, nisam radila za nju. I onda sam, nakon što je ona izašla, onda sam ja otvorila svoj obrt i sve krenula od tada poslovati. Kako je bilo teško otvoriti obrt? Znam da je onako, mislim, ti si obrt, jesi firma, što? Obrt, obrt, baš, aha. Jer, ovaj, baš je onako, u Hrvatskoj je legendarno koliko je nekako i birokracija teška i to. Kakvo je tvoje iskustvo, je li to nekako sipu, sve okej? Pa zapravo ne, bilo je poprilično lagano, da. Ono, mislim da se to čak i... to je sad već bilo prije 9, 10 godina.

Bilo je poprilično jednostavno, sa, ne znam, u jednom danu se to otvorilo. Apsolutno. Tako da, da, stvarno, što se tiče obrta, to ide poprilično lagano. Sad, za ove druge firme, JDO, IDO, nisam baš upućena. Da, da, dobro, ali mislim, u principu, šta onda, samo neka davanja državi moraš i nema tu puno nekakvih komplikacija. Zapravo, ja jesam u sustavu PDV-a. Aha, jesi. Jesam, da, tako da ja svakako plaćam to.

Tako da tu nema nikakvih, nema nikakvih problema. Jesi ti bila, jesi ti bila na vidicima isto tamo, zapravo, bioci to dođu? Da, zapravo sam bila u prvu to u Crnici, bila sam 5 godina. I onda sam odlučila otvoriti na vidicima samo za treniranje. Znači, one trake za treniranje, FireBody, s vakum... vakum svjet... s vakum tehnologijom i s infracrvenim svjetlom unutra. To sam otvorila na vidicima iz razloga što u Crnici nisam imala prostora da to sve spojim u jedno. Nakon toga, vidjela sam da to ne funkcioniše dobro na dva različita mjesta, da bi bilo dobro spojiti fitness, zapravo te trake, i tretmane u jedno. I onda sam odlučila se prebaciti na, tamo, na vidike, zapravo na bioce.

I tamo je ispao neki problem gdje nismo imali dovoljno prostora, i onda smo morali tražiti drugi prostor. I tako sam došla ovdje, u ovih 120 kvadrata u centru grada. Pa je, pa, mislim, ovaj, sigurno reprezentativnije, ajmo reći, mjesto za nešto ovakvo. I baš je lijepo, ovaj, lijepo je sređeno. Hvala, hvala. To je onako, baš i s ulice se vidi da je tu nešto fora, kako je mene i početno i privuklo. To je valjda i ideja, ovaj. Da. Mislim, trudili smo se, imali smo dizajnera za uređenje prostora koja se potrudila stvarno da to odradi kako dolikuje nekom gradu. Ne bih rekla nekom većem gradu, jer smo u Šibeniku, ali svakako mislim da je ovo najuređeniji salon u gradu, jer je sveže uređen, s obzirom da je ona to projektirala. Mislim da je stvarno... Da, da, je li uopće imaš nekakve baš, ono, konkurencije, ajmo reći, u... Pa ne znam. Ne znaš? Ne bih, ne bih to sad...

Ma ne, ne tražim da imenuješ, nego je li, mislim, je li ima još tako salona firmi koji rade... Pa zapravo ne pratim puno kolegica po gradu, jer uvijek me nekako gura naprijed to da gledam neke svjetski poznate salone. Gledam uvijek da uvodim neke novosti u Šibenik, a ne gledam uglavnom šta radi konkurencija unutra. Ma tako je najbolje, ma briga te, radiš svoje. Iskreno, nije mi zanimljivo. Da, da, da, radiš svoje kako misliš da treba. Dobro, to je... dobro je da imaš... sad je to u doba interneta, YouTube-a i to, možeš toliko dobiti ideja, inspiracije, edukacije, šta god hoćeš. To je stvarno... Živimo, ja mislim, u jednom dobu koji je... Zahvalnom. Zahvalnom, da, ali lako je nekako pljuvati sve negativno, ne znam, s YouTube-a, interneta, društvenih mreža i to, ali... Pa svatko će pronaći ono što njemu odgovara. Da, da, ali hoću reći, takve neke tehnologije su često... imaju svoje negativne i pozitivne strane, mislim, kao i sve, tako i ovo. Da, ima hrpa gluposti, stvarno, ono, i... Tako je, ali ima i hrpa kvaliteta. Ali ima i hrpa jako kvalitetno, tako da ne treba bacati sve u isti koš i tako, ono, ovaj... I onda, što sve nudiš, ovako, u...

ima, ima baš. Ima toga dosta. Ima puno, da, s obzirom kako sam se postepeno, postepeno razvijala, tako sam postepeno i uvodila nove stvari. Znači, kako smo krenuli to sa šminkanjem i obrvama, ja sam krenula sa trepavicama dalje. I onda sam zaključila da trepavice nisu moj đir i da ne želim to raditi. Imala sam problema sa leđima i to ne bih nikome preporučila. Tako da sam polako krenula sa tretmanima lica kad sam preuzela taj salon. Kad sam krenula, zapravo, u tom prostoru obavljati te kozmetičke usluge, imala sam zaposlenu kozmetičarku koja je radila, znači, tretmane lica. Pa smo postepeno uvodili... to jest, zapravo smo tad imali tretmane lica, masaže, i imali smo maderoterapiju. Znači, to su za celulit, kao oni drveni valjci sa kojima se žena tretira.

Nakon toga sam krenula sa laserskim uklanjanjem dlačica i to je zapravo ono što je, rekla bih, neka glavna usluga našeg salona, najtraženija, jer može se raditi cijelu godinu. Onda, nakon toga smo krenuli, pošto sam vidjela da aparati zapravo mogu jako puno dobrobiti donijeti tijelu, krenula sam lagano uvoditi tretmane, aparate za tretmane tijela. I tako da sad imamo baš široku ponudu svih aparata za lice i za tijelo. I taman su nam u dolasku 4 nova aparata. Opa. Da. A što znači lasersko skidanje dlačica, kako je to razlika, ne znam, nad normalnom depilacijom ili... Znači, kod laserskog skidanja dlačica je dobro to što jednom kad se napravi ta kura od nekih 6 do 10 tretmana, jednom godišnje se radi održavanje. Znači, dlačice ne rastu tako često kao, recimo, kad se žena obrije ili kad napravi depilaciju sa voskom.

Dlačice se proređuju iz jednog u drugi tretman. I već nakon, ne znam, trećeg ili četvrtog tretmana, puno bude bolji rezultat. Ali ako se ne radi to održavanje jednom godišnje, dlačice se nikad neće vratiti na 100% onog kako je bilo na početku. Znači, one se mogu... može se raditi održavanje kako bi se ti rezultati zadržali što duže. Da, da, znači, je li onda ih nekako ih možda više uđe unutra, mislim, korjenitije ih uništi ili šta? Da, da, da, znači, laser je... laser radi po principu prepoznavanja pigmenta. Znači, kad se radi sam tretman, on prepozna korijen dlake. Znači, uništava crnu dlaku, svijetlu i tamno smeđu. Znači, one kao super svijetle, riđe, sjede i bijele dlačice ne uklanja, jer ne prepozna taj pigment. Tretman kao tretman malo onako pecka, ali nije na nekim dijelovima. Ful je podnošljiv i žene rade zapravo sve dijelove tijela, a rade i muškarci većinom leđa, ramena i ovu prednju stranu prsa.

A to bude onda brže na neki način i manje bolno? Mislim, koje su još prednosti? Prednost je toga što se ne može... što se ne mora brijati svaki dan, ne mora se čekati mjesec dana da se ide na depilaciju. Znači, nema nekih neugodnosti u smislu da, ne znam, da moram paziti da li ću ići na plažu danas ili ću imati, ne znam, depilaciju sutra, pa tek mogu prekosutra ići na oblogu. Aha, shvaćam, da, zgodnije je na taj način. Da, da, da, i ono, ne znam, žena može obući kratku suknjicu bez da razmišlja da li će joj izviriti koja dlačica, jer svi imamo... sve žene imaju kompleks, mislim, pretpostavljam da sve žene imaju kompleks od toga da li će se koja dlačica gdje vidjeti. A da, ne znam što da kažem. Da, ali evo, ali evo, imaju i muškarci isto. A znam, znam, ma da, mislim. I skidaju se dlačice dosta sa, znači, sa leđa, ramena i sa prsa. Imamo čak klijenata koji rade bradu. Znači, muški koji rade onako, onu ravnu, ravnu liniju, da imaju baš neku kao frizuru, ajmo reći, na bradi. Da, da, ma mislim, zanimljivo je što to kažeš za komplekse, dosta se, dosta se vrti

oko toga, ono, da je neugodno i to, ali mislim, ne znam, to je isto... možda se malo i pretjeruje, ali dobro, mislim, razumijem na nekom nivou. Pa mislim, isto se pretjeruje do neke, do neke granice, rekla bih, ali isto, mislim, ja isto ne volim dlačice i meni je to ono... Ma da, ma da, to je sve stvar osobne preferencije i šta ja znam. Tako je, zato i imamo žene, mislim, žene koje se, koje će prije odabrati kući da se obriju ili da se ne briju. Čak i imamo žene koje žele to trajno ukloniti. I zato sam rekla da je naš salon zapravo najpoznatiji po toj usluzi. Mislim, najpoznatiji, rekla bih, u smislu da nam je to najtraženija usluga. Aha, to vam je najtraženija baš, da, da. Vidim da, vidio sam na internetu da imate i lasersko uklanjanje tetovaža, kad smo već kod lasera. Je li tu ima kakvog interesa? Ima, ali zapravo slabo, slabo ja reklamiram laser za uklanjanje tetovaža, zato što uklanjanje tetovaže jeste proces, i to dugotrajan proces, od recimo godinu i pol do dvije.

Jer tetovaže, na primjer, koje su rađene u kućnoj radinosti s iglom i s tušem, one zapravo jako brzo izađu. Recimo, nakon neka 2 do 3 puta. Ali tetovaže koje su rađene s mašinicom, koje su jako duboko pigmentirane, koje su onako više sad već razlivene, koje su možda promijenile boju u plavu, njih je dosta teško ukloniti u smislu treba im jako puno tretmana. I onda se ljudi zapravo ne upuštaju u taj proces iz tog razloga kad pomisle da moraju, ne znam, raditi 2 godine. A to je i onako i bolno i onako nije baš... Pa jeste, jeste. Nije baš šala sve skupa, da. Sam tretman kao tretman ne ostavlja nikakva oštećenja na koži, znači nikakve kraste, nikakve upale, ništa, ništa. Ali tretman kao tretman pecka.

Ima... svi smo vidjeli... Pa možda i ovisi gdje, gdje ima više živaca, tipa na licu je, pretpostavljam, da je gadnije, nego negdje na ruci bezveze. Pa zapravo kad se uklanjaju obrve, na primjer, to je dosta, dosta traženo. I obrve nisu jako duboko unesene, znači one su u prvom sloju kože. Kad se one uklanjaju, to ide dosta brže i čak nije bolno, vjerojatno zato što je tako površinski. Ali čim je duboko tetovaža, znači dosta, dosta to više pecka, a i zavisi od toga gdje se nalaze linijni čvorovi, tu svakako više, više boli. Baš sam, ovaj, to nisam bio ni svjestan za to lasersko skidanje tetovaža. Prije par godina sam nekakav... gledao nekakav, na YouTube-u nešto, ovaj, i kao da su ovi iz El Salvadora, ako si, ne znam, znaš za one MS-13 i one nekakve bande i to. U svakom slučaju, oni su ti tetovirani, ono, od glave do pete, ima neka fora kao ako ima suzu, koliko ima suza, toliko je ubio, vamo-tamo. I ovaj, u svakom slučaju, ali oni to svi sa, ne znam, sa 15, 16 godina, ono... Kreću već da... Ali to je lifestyle, to je nekako u tim getima, tim, tim mjestima, to je praktički

nema šta ni drugo raditi. I u svakom slučaju, zašto to sve govorim, i sad taj jedan od njih je sad, ne znam, u, mislim da u Meksiku živi, ima neka, ono, čovjek je sad, ne znam, 30 godina, ono, ima ženu, djecu, vamo-tamo, i to lagano skida sa sebe te gluposti. I baš, ono, da, što kažeš, već on godinama i godinama ide, i sad je to sve i u laganoj tajnosti, jer onako su oni malo i traženi, i sve je to tako da ide prečko nekih ilegalnih za skidanje. I isto tako sa lica, da kaže da, ono, da je užasno bolno, da nikad kraja, i da ne može baš ni skroz se skinuti, tako da je baš, ono, treba pripaziti. Ako ćeš stavljati tetovažu, neka je nešto, ono, ne znam. Zapravo ja imam dvije tetovaže, sad ne znam koliko se može vidjeti. Znači, na jednoj ruci mi je rađena jako tanko, a na drugoj ruci mi je jako, jako deblje napravljena. I sad, recimo, kad bi se, kad bi se te tetovaže išle skidati, znači ova koja je deblje napravljena, za nju bi trebalo sigurno 10 puta, znači 10 tretmana da bi ja to skinula, a za ovu bi možda trebalo 4 do 5 puta. Tako da zavisi tko je radio, znači sa kojim materijalom je rađeno i

koliko duboko. Tako da je to sve, sve individualno. Zapravo, znači, imam jednu klijenticu koja je na dva različita mjesta tetovirana i skida obje tetovaže. Jedna tetovaža joj puno brže ide, znači puno bolje izlazi pigment iz kože nego ova druga. Zato što je radila kod dva različita tattoo majstora, to su rađene drugačije tehnike, drugačiji pigment, i puno i to utječe na... ali ne samo od osobe do osobe, nego od, zapravo od tattoo majstora. A koliko je između tretmana, tipa, sad ideš na prvi korak, koliko onda trebaš čekati da možeš opet? Zapravo od 5 do 8 tjedana. Ako je tetovaža tanja i slabija, može se raditi češće. Ako je pigment duboko u koži, znači ako je tamnija, razlivena, onda se svakako preporuče nekih 8 tjedana razmaka da bude od jednog do drugog tretmana, kako bi naši, naš limfni sustav mogao izbaciti taj pigment. Jer baš sam, nešto sam gledao o tome, kao ta tetovaža je fora da te komadiće tog, tog inka, tog, kako to nazvati, te tinte, to se neko zaglavi u epidermis i onda

jadne, ovaj, imunološki sustav to pokušava ukloniti, ali je prečvrsto i ne mogu ništa s njim. I onda je to nekako uvijek omotaju, tijelo ga omota s nečim i to ti sad stoji tu. A kao laser to, ako sam dobro shvatio, to izrazbija onako fizički. Tako je, ali recimo ako je tetovaža, ako su već ožiljci na nekim tetovažama, se može primijetiti kad se povuče, recimo, prstom preko njih, ako se osjeti onako zadebljala, znači zadebljali dermis, onda će se tu boja ostaje začahurena. Znači tu nema šanse da se to izvadi ni s kakvim laserom, ni sa čim, jer jednostavno to što si rekao, znači da koža njega obuhvati, jednostavno ga ne pušta, ni laser ne može doći do njega sa svojim, sa svojom zrakom. Tako da ja uglavnom ljudima koji, znači koji dođu na konzultacije, zapravo volim napraviti konzultacije i odmah im mogu reći, znači ovo ti neće izaći ili ok, možemo se upustiti u proces, sve će izaći, jer volim biti na čisto sa, sa tim da, da jednostavno ljudi znaju šta ih očekuje. Koji je uopće best case scenarij tu u smislu, jel se može dobiti kao ono da se vidi da nikad nije ništa ni bilo

ili još uvijek neka... Pa to zavisi, kažem, baš tipa ako je to tipa ako je sad ožiljak, on će i dalje ostati, on će se vidjeti, znači jednostavno ne može, ne može se izbaciti. Ali recimo ove iz kućnih, iz kućnih uvjeta što su rađene, znači to zato što nije svuda jako, zapravo nisu jako duboko utisnute i one se najbolje, najbolje uklanjaju. Ali one bit će i prirodno blijede same od sebe, te bezveznije. Tako je, one zapravo da, ako su rađene, ne znam, sa 17, 18 godina, a sad ima čovjek, ne znam, 35, 40, to je već dosta nepravilno izgleda i više se ni ne vidi tako čisto kao što je bila na, na početku. E, to mi je smiješno kad vidim, ne znam, na plaži onako vidim nekog od 50 godina, neki tip, i sad ono više nije toliko, onako vidim, ne, ne, neko je mafijaš luk, ili bog te pita šta, mislim, možda sad i ja prejudiciram bezveze, ali ono, vidim nekako te tetovaže su onako izblijedjele i ne znam, onako malo mu koža visi i sad to onako izgleda malo mrvicu jotužno nakon, nakon par desetljeća, tako da... Zapravo ja radim i tetovaže, da si to znao. A čisto ono, da, da, ok. Da, ali radim, radim tanke tetovaže, ove fine line tetovaže

koje se ne razlivaju, koje, koje vremenom posvijetle. Znači nakon, ne znam, 10 godina ona neće izgledati tamnije, razliveno, plavo, nego će samo biti nijansu svjetlija, da se ona može radije napraviti korekcija, nego da to izgleda tako loše nakon, ne znam, 20 godina što, što imaš tetovažu. Ili te tetovaže koje ja radim mogu se lakše ukloniti sa laserom. Znači ne idu preduboko, ne dodiruju krv, znači nema nikakvog razlivanja boje, to jest miješanja boje sa, sa krvi, tako da... A jel to inače opasnost? Mislim, opasnost je li se to događa kod, kod normalnih tetovaža? Kod normalnih tetovaža se događa, a ne bi trebalo. Pa da, ne zvuči to baš dobro i da ti u krv može i ulaziti, to mislim. Da, jer čim se, čim se pomiješa krv, znači da je jako duboko i da će ta boja u nekom trenutku početi plaveti. Znači čim je dotakla krv, jer ona oksidira i ne može biti... Aha, aha, da, znači čisto taj neki proces se nastavlja, ovaj. A reci mi ovako, neko lijep poput mene, jel imaš što tražiti? Mislim, muškarac, šalim se, ovaj, da li imaš muških

klijenata, da li dolaze za, za beauty tretmane i što bi zapravo, što muškarci tu mogu i tražiti kod tebe? Pretpostavljam da ima nešto. Zapravo... Spomenula si već skidanje dlačica, što još? Da, da, da, radimo, znači kod muškaraca većinom radimo tretmane lica u smislu čišćenja. Čišćenja lica, priprema za možda neki jači tretman. Znači većinom su to ljudi koji dođu po preporuci od, ne znam, žene, sestre, koga god. Ili prolaznici nam dosta dođu, jer vide da je nešto beauty se dešava ovdje, pa dođu, pitaju i onda tako i naprave tretman.

Masaže ne radimo muškarcima, jer smo nekad davno imali nekih neugodnih situacija. Ja sam rekla da to ne želim i ima puno drugih, baš masažnih studija koji to, koji rade masaže i uglavnom većinom za lice, za lice. Ali imamo i klijenata koji dolaze na tretmane smanjivanja masnoće, znači muške klijente, na, na tom režimu, ajmo reći, na nekom protokolu sa više tretmana da smanje neke masne naslage. I evo, ajde, daj mi konzultaciju, šta bi meni preporučila ovako? Pa zapravo konzultacije se odvijaju tako da ja imam jedan papir sa sobom i postavljam pitanja. Znači to su pitanja u smislu, nekad ranije ja sam se bojala ako ja budem rekla ljudima da, da oni ako, ne znam, se hrane nezdravo, ako ne treniraju, da neće imati rezultata. Sad mi je to glavno što govorim i stalno. Tako da na tom papiru za konzultacije prva, jedno od prvih pitanja je kako se hranite

i da li se krećete, da li, da li trenirate. Jer tretmani nisu neki magični štapić, znači nije, ja ću sad ovdje platiti 200, 300, 500 ili 1000 eura i sad ću ja izaći ono tip-top sređen. Ako se ti sam ne pobrineš za, za unos masnih naslaga, a mi ih već tretiramo, znači jednostavno nije moguće ih smanjiti. Ako ćeš ti dodavati, ne znam, ja ti napravim tretman, ti odeš da pojedeš burek. Znači jednostavno ne funkcioniše. I onda tako na tim konzultacijskim papirima postavim zapravo pitanja da li imaš kakvu bolest, da li imaš neku bolest srca, da li imaš, ne znam, astmu, sad ne znam napamet, ali uglavnom su za žene hormonalni neki problem, jer kod žena dosta, dosta žena ima jako problema sa hormonima, sa štitnjačom. I onda većinom kod žena koje imaju problem sa štitnjačom bude sporiji metabolizam, da se one jednostavno daju sebi još više razloga da se ne kreću. Znači ako je sporiji metabolizam u smislu bolesti, moraš se kretati

da bi dobio neke rezultate. I zato i potičem žene da, da treniraju, a svi drugi samo traže izgovor. Kad kažu da imaju spor metabolizam, jednostavno spor metabolizam niti ne postoji. Da, da, to je malo, malo sumnjiva izjava, ovaj. Da, da, da. Je, mislim da je, evo, što se mene tiče, ja onako u treningu sam, nekog trčanja, bicikla, tako da ja sam nekad, nekad davno sam imao dosta više kili, ali ne mišića, ovaj, tako da sam, ali sam nekako sa, koliko sam imao, 21, 2, sad imam 42, znači 20 godina je prošlo. I onako, a ono, mislim, čudo jedno na koje to sve načine utječe i na psihu i na uopće ono, ne znam, razgovor sa ženama, ma bilo šta, užas živi. I onda sam ono u principu je bilo, ajmo reći, jednostavno. Prvo jednostavno jer sam imao 20 godina i to nekako ono ide ko ludo i onda tipa išao sam se malo oko tih kalorija, ovaj, educirati i onda pao u nesvijest kad vidim da ono, ne znam, kao za muškarca poput mene, ne znam, napamet sad govorim, treba 2500 kalorija, jedna čokolada je ono 800 ili ne znam ni ja. A što je to meni bilo satrat dvije takve u danu i tako sve.

Onda kad sam to malo, ovaj, što kažeš, kad dovedeš prehranu u red, to je stvarno ono broj, broj jedan da, da taj nekako taj junk izbaciš, masno i kretanje. Ja sam u jedno ljeto, ne znam, 20 kili sam izgubio i onda ono, i onda sam. Onda zadržavaš to sad, a? Je, tako da, bilo je zlokobnih komentara, a, jako ljudi su, odmah su opsjednuti s bolešću, a, odmah su mislili da imam rakčinu nekakvu, pa nemam, ja kažem ono, imam, imao sam hrpu viška kili i konačno sam nešto učinio po tom pitanju. Nije toliko, još onako, ako mlad muškarac, testosteron, nekako to ide to, možda čak, možda čak i lakše nego ženama, ovaj. U svakom slučaju sam poskidao i nisam nikad vratio kilažu, jer onako, malo se krećeš, malo vamo-tamo. Još prije 4-5 godina sam krenuo i onako, ajmo reći, ozbiljni trening snage, znači 2-3 puta tjedno. Mislim da je to si isto bila spomenula, to treniranje, ja mislim, baš izuzetno važno, jer nije samo mišić sada ti na plaži, ne znam šta, nego je zbog tog famoznog metabolizma. Zbog zdravlja, da. I zbog zdravlja, čisto ono, i kad, ne znam, svoje dijete pokupiš od 10-15 kili,

da ne stenje kralježnica, nego da ti je to ono ništa, je li, za dignuti. I stvar je kao kad imaš dosta mišićne mase, onda si u, ono, bazalni onaj metabolic rate ti je kao brži, pa, to jest jači, pa onda i kalorije, ako i malo i pojedeš, ajmo reći, više, nije problem. Tako, ono, ali svejedno, još uvijek treba paziti. Jednostavno, živimo takve živote gdje svi dosta sjedimo, niko više nije na polju i to je onako, nema trošenja kalorija ako se ne potrudiš sam. Tako da to su. Da, slažem se, ali žene, žene to znaju, ali žene to izbjegavaju da znaju. Prave se zapravo da, da, da će im tretmani ili neko magično rješenje, neki magični čaj ili kad vidim, ne znam, ono da stavljaju ricinus u pupak da bi, ne znam, smršavili 20 kili, znači kosa mi se digne na glavi. Ali jednostavno, njoj je lakše da naspe taj ricinus u pupak nego da se potrudi za sebe i poslije će reći: "A ne radi mi ništa, ne funkcioniše to tako kako su oni rekli." Neću probati više ni jednu tehniku ni metodu, ali zapravo kod mršavljenja

je jako, jako jednostavno. Znači, što manje kalorija uneseš, to ćeš brže smršaviti i to je to. Da, da, zapravo tu najsmješnije nema neke mudrosti u principu. Tako je, da. Jedino što je, ako, ako smijem primijetiti, u modernom svijetu je jako nezgodno reći: "Disciplina je riječ koja nije baš." Znači, tu moraš biti dosljedan. Nema tu ono, bit će malo gladi u početku, ali se tijelo i navikne i moraš, treba imati discipline, znači držati se, ići na te treninge i kad ti se ne da, već, mislim, ja već koliko god ja to volim, ja te treninge volim i svejedno mi se ponekad se natjeram praktički, ali onda mi je drago, ono, kad završi, a, baš je bilo dobro, onako, jedva sam se dovukao, ono, ajme, meni ne da mi se, vamo-tamo, tako da je to baš gadno. Mislim, ja mislim da u treningu stvarno super uživaju oni više profesionalni sportisti koji su ono, koji jedva čekaju ići na trening. Mislim, ja sam krenula sad malo aktivnije, pokrenula sam se, znači da treniram i u teretani, iako treniram redovno i na traci ovoj kod mene u salonu.

Kad sam krenula sad u teretanu, bilo je, je, jedva čekam, već mi je onako, ne znam, četvrtog, petog odlaska, a, kao, moram u teretanu, iako je to već, mislim, na početku, ali idem. Ali ideš na neke, na neke grupne, privatne ili sama-sama onako? Pa rekla bih neke privatne, privatne sa prijateljicom koja je fitness, fitness instruktor, tako da smo, da sam sa njom u teretani i to mi dobro, dobro dođe. Ali evo, na primjer, išla sam sad prije neki dan sama i već mi bilo kao: "A, moram u teretanu sama, ne da mi se, nekako mi je draže biti sa nekim." A je, i lakše kad ti neko program već kad ti govori šta raditi. Da, s obzirom da sam se odlučila da želim biti u top formi stalno, znači ne samo do ovog ljeta, do sljedećeg ljeta, do nečega, da. Da, da, da. Jer jednostavno mislim da zdravlje nema cijenu, a zdravlje se održava tako da imamo, ne znam, dobru prehranu, trening, a za tretmane, za izgled su tretmani zapravo dobro dođu. Znači, tretmani kao tretmani neće napraviti puno ako se ti ne brineš o sebi. Da, i ono što onako ljudi koji se muče sa težinom često, ne znam,će mene

pitati: "Kako imaš volje, kako imaš ovo, ono?" Ali, ali opet nekako ne shvaćaju da, da se i meni zalomi, ne znam, napravi žena kolača, misliš ti da ja to ne jedem? Da. Jedem itekako, ono, ali opet se ne, ne, ne, kako bih rekao, ne kritiziram se previše radi toga zato što znam da, ok, sad ću dan-dva, ne znam, posebno, evo, sad su mi, sad su mi od, od mlađeg sina mi je brzo rođendan i od starijeg sad za mjesec dana, znači ovaj drugi, treći mjesec bude kolača, brate mili, ono, i previše. Pa mislim, to je to oko Božića, ono, kao oko Božića. Ej, Božić odradim i to, ali opet, ali ima taj dio gdje, ok, jesam sad žderao tih, hrpu tih kolača, ali onda i stanem, znači nije da, nije da nastavim. I neće se to odraziti na, na debljini. Tako da, ono, ono što hoću reći je da to ne znači ako kreneš u nekakav fitness, ako imaš viška kila i to, ok, u početku ćeš morati imati discipline malo, zbilja, ne, nemoj kolače dok, dok se ne dovedeš u koliki-toliki red. Ali to ne znači da više nikad nećeš smjeti krempitu pojesti ili ne znam. Da. Ali samo je stvar, ako kreneš s krempitom, čak nek si dvije, tri krempite, ali nemoj sad i sutra i prekosutra nastaviti sa junkom i onda je tu se dosta ljudi, ja mislim, popusti im nekako disciplina

i volja i onda se vrate na staro i to onako, ne znam, prođe par mjeseci i eto ti pet kili natrag, ono, ko iz ništa. Da. Zapravo, kad žene dođu u salon i kad napravimo te konzultacije, ja ne volim neke striktne dijete. Kad mi neko kaže: "Jaću ići na, ne znam, na onaj fasting ili na keto ili na nešto od tog tipa," ja imam jako veliki otpor prema tome, baš iz razloga što to nije održivo. Znači, ti ako kreneš na tu dijetu, šta će biti nakon što prestaneš? Znači, jednostavno mislim da svi moramo naučiti pravilno se hraniti u smislu da, da većinu dana jedemo zdravo, zdravije, ali da opet u toku dana mogu ja pojesti kockicu, dvije čokolade, da mogu pojesti, ne znam, komad pice ili dva komada ili tri komada, ali da ne jedem opet sutra. Da, da. Da pojedem, ne znam, svaki dan cijelu pizzu. Znači, pojest ću pizzu, ne znam, jednom u dva tjedna zato što mi se baš jede. Ali, na primjer, ako ti sebi oduzmeš to sve, znači ako ti ideš na strogo: "Neću pojesti pizzu više nikada, neću pojesti burger, neću pojesti ništa masno, neću pojesti, ne znam, palačinke," i onda ti se zaželiš svega

toga i onda kao: "Aha, sad sam ja smršavila 10 kili, sad idem jesti ponovo sve ono što nisam jela dok sam bila na režimu," i onda se to vrlo, vrlo brzo vrati. Brzo se vrati, da. Jer to nije održivo, jednostavno. Moramo unositi što više vlakana i proteina, a onda ti ugljikohidrati koji nam nisu dobri za, za nas, neće napraviti veliku štetu ako smo se većinu dana hranili kako treba. Da, da, i ja, na primjer, volim riža i krumpir su zakon što se tiče ugljikohidrata, a to, to meni i treba, jer onako idem tri puta tjedno treninge, pa trčim, pa ono, znaš, da ponekad onako isto budem malo, ono, uf. Tako da mi onako dobro mi dođe, tipa napravim hrpu krumpira, slistim ono masu, ali nije da to, ja mislim da je to. Dobro, ali to je dobro čak i prije treninga uzimati ugljikohidrate koji će se tokom treninga trošiti. Jest, koji će ti dati, dati malo, ovaj. Tako da, da, ovaj, šta još imaš, imaš, znači te, te trake i kako to izgleda onda kad, kad klijent, ako želi, klijentica želi smršaviti, osim što kažeš to za prehranu. Da, znači, uglavnom je taj kao konzultacijski list, krenuli smo odavdje. Ajde, da. Konzultacijski list je takav da se dotakne neke bolesti, ako žena ima da mi kaže,

da ja mogu odmah reći ako nešto nije za nju. Naravno, prođemo to sa prehranom. Ja nisam nutricionist, znači ja ne mogu davati neke savjete u smislu plana prehrane, ali savjet poput toga šta bi ona mogla, ne znam, pojesti zdravo kao zamjenu za, ne znam, za čokoladu, svakako, svakako bih mogla dati neku preporuku, makar zdraviju opciju čokolade. Znači, ne mora to biti, ne znam, Milka, nego pojedi neku proteinsku čokoladicu, samo treba pročitati sastav te čokolade. A dobro, danas je sve nešto proteinski, vidimo ono, nekakav puding čokolade, sve ono. Da, da, da, to je sad postao trend. Malo ko luta očima na to, ali ono, ne znam. Zato sam rekla treba pročitati deklaraciju, znači ako, ako naučiš čitati to, vrlo je jednostavno zapravo, ali ljudima je lakše kupiti jer piše protein, bez obzira što proteina unutra ima 0,2%, nego okrenuti sa druge strane, aha, jel ima proteina ili ima više, znači tih šećera koji nam nisu dobri. I jednostavno, samo treba malo truda, jednostavno da se to, da se to nauči

pratiti šta nam je dobro, a šta nije. Tako da, recimo, kad se dotaknemo te teme prehrane, ja dam neko svoje mišljenje, naravno, koje ne smatram da se svi moraju strogo držati, ali ako želiš bolje rezultate, svakako bi trebalo da se pripazi i na, i na to. Tako da žena, ne znam, kad dođe da trenira, recimo, ona nakon tog, nakon tog dana, znači ja, ja ću joj reći, ne znam, nakon treninga pojedi ili bananu ili pojedi neki posni sir koji ima puno tih proteina koji će ti dati zapravo ono što ti treba. U većini slučajeva žene budu sa treningom super zadovoljne jer se rezultati stvarno brzo vide. Kad se uđe u traku, ta infracrvena svjetla jako puno zagrijevaju i žena unutra, kad, to jest kad izađe, bude doslovno mokra i one to puno brže onda primijete i rezultate nakon što su. Ali to, to mi nije baš jasno s tim, s tim infracrvenim i to, kakve to ima veze sa, sa masnoćom, jel to samo da se onda iznojiš puno ili na neki način djeluje i za, jer da li ubrzava stvarno gubljenje masti?

Ubrzava u smislu, ubrzava ti metabolizam što sam rekla da se ti pokrećeš, znači ti si u pokretu i unutra ima šest, šest lampi koje su, koje su poprilično jake i unutra bude jako vruće, znači tokom treninga da se potakne to znojenje. Ali infracrvene lampe, znači one su, imaju dvije naprijed, dvije sa jednog, sa jedne strane i dvije sa druge strane i tu gdje su one upaljene, koža bude puno zaglađenija, recimo, zato što one prodiru, prodiru duboko i stvaraju poticanje tog kolagena, recimo, koji je imao, na primjer, nakupine celulita, recimo, na tim, na tim mjestima.

Tu se dosta smanje baš zbog tog infracrvenog svjetla koje, koje unutra zagrijeva. A kako se nosiš sa očekivanjima klijenata koji sad u principu, ono, svak želi šta prije vidjeti, a to je ono, sad ovisi koliko imaš masnoće viška, a to je možda ono godinu i dvije realističnog, kako bih rekao, kontinuiranog rada i žrtvovanja da, da vidiš baš prave rezultate. Jer svak u principu, jer, jer to je onako i Varka na neki način, na primjer, neka, ovaj, pretila osoba, odluči se, krene, to stvarno i onih prvih par kili i ovako ide, ali onda ono, onda u principu se tijelo malo navikne, onda stagnira i tako, ono, da li imaš problema s tim? Zapravo teško se nosim, rekla bih, zato što žene. Jer ono, prošlo je već dva mjeseca, a ne znam, nisam ono halberiv. Imala sam skoro upit, neće se klijentica naljutiti jer neću spominjati ime, ali nakon četvrtog treninga je napisala da ona još ne vidi rezultate. I ja sam bila kao, jel stvarno, neko misli da će samo nakon četiri treninga, a ne znam, nisi bio aktivan, ne znam, dvije godine, ne znam, bila je trudna, rodila je, nije se pokrenula na

vrijeme. I onda kada je napisala, ja sam kao, stvarno, stvarno ljudi misle da će samo nakon četiri tretmana vidjeti, ne znam, kilu, dvije, tri, pet na vagi, jer jednostavno, ljudi imaju nerealna očekivanja. I onda kad, ja jako volim konzultacije raditi, jer im odmah na konzultacijama kažem šta mogu dobiti, koja su real, koje je realno stanje, znači kažem im, ne znam, napravit ćemo šest dolazaka na, na tretmane, u tih šest dolazaka napravit ćemo šesnaest tretmana. Znači u jednom dolasku se rade tri tretmana i ima jedan koji je samostalan.

I onda kažem, vidjet ćemo kakve ćemo rezultate postići nakon, nakon tog odrađenog paketa, da vidimo šta možemo dalje i da li možemo ići dalje sa tim, sa tim paketom. Jer jednostavno, ja volim baš to što sam rekla, komunicirati na početku, na konzultacijama, prehranu i trening, i onda odmah mogu reći rezultate. Znači ako žena meni na konzultacijama kaže da se ona ne kreće, da sjedi osam sati, ne znam, na poslu, da nakon toga ide kući, leži, odmara, spava, ja kažem da će se rezultati jako sporo vidjeti. I onda budem dosta ja otvorena na tim konzultacijama u smislu da kažem šta ona može da očekuje, baš iz tog razloga, jer prije sam se to bojala reći i prije sam mislila ako ja to ne kažem, niko neće htjeti dolaziti kod mene, ali sam ipak zaključila da ja ne želim, ne želim to raditi. Znači želim biti transparentna i reći. Pa tako je najbolje, neku realističnu sliku dati, a ne sad obećavati brda i doline, a posebno ako se, i posebno što u principu nije toliko do tebe. Ok, ti možeš, ti daš savjet i, ali opet, ne, ne možeš ti ono, tu je, ne znam, sat vremena koliko kod tebe je 23 ostala sata u danu, treba se držati toga šta si, šta si propisala.

Tako je, da. Zapravo, kod tih tretmana, mislim, imam, imam stvarno divnih žena koje žele poboljšati sliku sebe, ali ne očekuju od mene čuda ako one se ne potrude, baš to što smo rekli, ako se one ne potrude, ne znam, 90%. Znači moje je da ja poboljšam njeno tijelo, ali uz nju, znači a ne sa, kao samostalno, tretmani će mi, ne znam, smršaviti, smršavit ću od tretmana ili smršavit ću od, ne znam, od trake, a kasnije nakon što sam izgubila u traci, ne znam, u toj traci se jako puno može kalorija izgubiti, baš zbog tog zagrijevanja.

Žene misle, o, sad sam ja ovdje izgubila 600, 700 kalorija, idem ja sad pojesti nešto. I onda pojedu to nešto što ne smiju i onda se vrte u krug, tako da. Da, da. A šta ti voliš ovako, kako se ti hraniš, što? Pa ja zapravo, rekla bih da imam dobru genetiku, ali gledam da to uvijek bude zdravija opcija nečega. Znači meni se isto desi i pizza, desi mi se nekad i pekara da ću pojesti za doručak kad mi se, ne znam, ne prave žitarice, kad mi se ne prave jaja, kad jednostavno sam u nekoj žurbi ili kad imam želju za nekim. Tu i tamo stvarno nije problem. Tako je, ali ja imam neku granicu, jer ja neću svaki dan jesti u pekari. Znači ja sam pekaru skoro skroz izbacila, ali. I ja isto, da. Već ima desetak godina, nekako, ne znam, otprilike jednom godišnje, onako, ne znam, sam vani, sam onako gladnjikav, sam, e, baš bih sad mogao jedan burek, onako ga slisati, stvarno je dobar, šta je, je ono, ali. Meni se češće desi nego jednom godišnje, da, zato sam rekla da imam dobru genetiku, ali nije to. Pa dobro, ali ako nije sad to svaki drugi dan, nećeš. Nije, nije, nije svakako. Mislim, možda sad tu i preekstrem, a ne znam, jednostavno.

Nema potrebe. Nema potrebe i otkad sam, zapravo zanimljivo, kad sam počeo sa teretanom, puno mi je taj, kako se to kaže, ovaj, je li sad inzulinski respons ili nešto, puno bolje podnosim ako ne jedem, na primjer, tipa ako sam gladan. Prije bi mi onako bilo, ajme meni, ono, samo o tome mislim, nekako ono, padne šećer, šta ja znam već, ali otkad sam baš skroz izbacio i te pekare i to, nema toga, ono, evo, ja sam sad mrvicu gladan, ali ono, whatever, znači mogu sad još satima i satima,

da mi to ne utječe ni na raspoloženje, ni na snagu, ni na ništa. Tako da, to mi je baš jedno, tako je oslobađajuće. Uvijek prije bilo, nekako, ono, plašio sam se te gladi, jer znam, ono,ću biti loše volje, neću se moći koncentrirati, neću se moći kretati, mislim, malo pretjerujem možda, ali ono, shvaćaš šta, šta hoću reći, ovaj. Tako da je to, baš je, baš je važno neko, ta, ta prehrana, to, to dovesti u red, strašno važno. Jeste, znači ja inače gledam da, da mi prehrana bude nekako raznovrsna, i da, ali da nemam tu potrebu nekad, ne znam, da pojedem cijelu čokoladu, mislim, zapravo meni se to nikad ni prije nije dešavalo, jer nisam ja sad neki, ono, fan da ću jesti, ne znam, kile slatkoga.

Meni uglavnom imam potrebu iza ručka, znači iza ručka pojedem nešto nezdravo slatko, ali to je, znači to, ne znam, bude red male čokolade. Znači sad otprilike svi znamo kolika je mala čok, mislim, svi znamo kolika je mala čokolada i pojedem zapravo nešto da mi ugasi tu, tu potrebu za slatkim i ja onda u toku dana nemam potrebu. Znači ujutro ne jedem slatko, jer mi je to, ono, ne mogu, znači draže mi je pojesti nešto slano. I onda, ne znam, gledam da uključim, ne znam, u toku ručka da bude dosta povrća, neke salate, naravno uz meso, ja sam veliki fan mesa. E, pa meso je, drago mi je čuti, jer ne, ne, ne volim tu modernu, ne, nešto se, meso se strašno demonizira kao. Ne, mislim da bi me svrat odrekao, da, da, da, kad bi u nekom trenutku rekla da ne jedem meso, jer on za sva tri obroka u toku dana jede samo meso. Dobro, to je opet druga krajnost, ovaj, ali meso je zdravo i to je moje mišljenje, ja smatram tako, tako da uključujem raznovrsno i djecu svoju učim da, da prepoznaju šta je dobro za njih.

Zapravo, u vrtiću imaju jako lošu prehranu, ali oni su ti koji izaberu da li će to u vrtiću zapravo jesti ili ne, jer, jer. A jel imaju, pa ne znam, ovo što ja vidim, nije toliko loše, nekakvi su onako ručkovi, pa, pa. Znači jako loše u našem vrtiću, tako da, ne znam, baš je bila sad, prije dva dana je bila tema hrenovki, gdje sam ja strogo protiv toga. Dobro, da, hrenovke su stvarno, ajme, to. Da, to je moje mišljenje, opet, da su hrenovke jako loše, ali 99% drugih roditelja ne misli to. I onda me teta koja sprema hranu u našem vrtiću baš je pitala: "Gospođo, da vas pitam, vaša djeca ne jedu hrenovke?" Ja sam rekla: "Ne, zar niste odustali od tih hrenovki? Već sam, već sam se žalila jednom, nisam ništa postigla." I onda sam rekla: "Ne, samo im napravite čak to pecivo bez ičega, znači dajte im tako da pojedu, bolje mi je i to nego da." A vaš sin je rekao da će on ipak jesti jabuku. Ja sam rekla: "Dajte mu jabuku." E, bravo, sine, super. Da, tako da, mislim da smo na dobrom putu sa, sa njima, da ih učimo da biraju za sebe. Jer treba, treba to od, od, od malih nogu.

Ja, na primjer, tu, spomenuo sam da sam bio debeo, ali nekako kroz, kroz djetinjstvo i to, ali ono, mislim, naprosto mi roditelji nisu to toliko pazili i sve, sve sam na neki način ukrivo, tako da sam sa 20 godina morao sam, ali sad kad imam svoju djecu, itekako pazim na to, tipa, uvijek vodim rat, ono, za ako mi neko dolazi, molim te, nemoj donositi kile. Ok, ok, da doneseš nešto, tipa jednu čokoladu, ali nemoj sad deset donijeti. Da, da, da. Ali oni vole, znam da vole, hvala Bogu da vole. Pa mislim, da, tko ne voli. Ovaj, tako da mi je ovaj stariji se bio prije, prije tri, četiri godine, onako, primijetio sam, malo i meni je malo popustila ta disciplina, to jest, nisam je ni toliko ni imao do tad, jer nije ni bilo potrebe. I vidim, čovječe, onako, udebljao si se, ono. I onda smo, ono, a ja kažem, idemo mi sad lijepo svaki dan pješke u grad, tamo živimo na vidicima, ovo, ono, i malo mu onako kroz priču mu to pokažem i njemu se to svidjelo. Znači, onda me uvijek pita: "Je li ovo zdravo, je li ono zdravo?" Na neki način pazi, sad ide, sad trenira košarku i tako da sad, i to mi je baš drago vidjeti, onako, kad ga vidim onako nekako skladan, onako, on ima, sad će 12 godina, onako, već, već lagano je onaj, onaj muški, onaj, onaj trokut

se vidi, ono, ništa specijalno to nije, ali uglavnom nije praščić kao što sam ja bio, to, to nekako, ono, malo ovako pokazujem mu slike sebe, ono, vidiš na što sam ličio, onako, zgražan, ne želim tako izgledati, a ja kažem: "To je dobro." Onda ćeš jesti šta ti ja kažem. Da, ali ne, ne, ne buni se puno. I opet, nisam sad fašist u svom smislu da nikad ništa slatko, na primjer, sreća, on ne želi ove gazirane, ove voćne, pod navodnike, sokove, to je, ja mislim, smrt teška, to mi, na primjer, u kući jednostavno nemamo. I to je savršena prevencija, ono, imaš vodu, čovječe, ali, ali ni jedan ni drugi zapravo ni ne žele ništa drugo, malo su izbirljivi po tom smislu, tako da, i kad dođu negdje, sad im, ne znam, neko im nudi, ono, evo, hoćeš soka, hoćeš ovo, ono, oni to odbijaju, sreća, ali opet, ono što sam htio reći, nije meni problem tu i tamo, on, tipa, na primjer, zna me pitati: "Tata, mogu li otići po slatko u konz?" Odi, ono, on ima svoje novce, dajemo mu nešto džeparca, kupi si šta hoćeš, nema ništa protiv, ipak su onako djeca, trebaju oni energije i to, ali tako je to sad, ne znam, ono. Da, da ne ide u neku drugu krajnost. E, da, da ne ide u drugu krajnost, mislim da onako uz, uz moderaciju to, to, to sve može lijepo

funkcionirati. I tu su, tu neki, ne kažem svi, neki roditelji na neki način ne prate, a šta će, nek, nek dijete jede, svi mi želimo usrećiti djecu, ali mislim da im, da im samo radiš medvjeđu uslugu. Da, da. To baš gadno, ono. Jako sam stroga što se tiče tog. Ti si fašist. Jesam, mislim, u smislu, moja djeca isto pojedu slatko, znači pojedu svaki dan, pojedu nešto malo, ali sin je malo, mislim, sin ima 6 godina i on će pitati da li on može pojesti nešto, da li, da li smije, ne znam, ako je pojeo nešto, ne znam, komadić čokolade, pitat će poslije da li smijem još jedan bombon. Već nekako zna, ko, ne, ne, ne, ali i ja i muž smo po pitanju toga dosta strogi, jer ne želim da ide, mislim, strogi u smislu, ne znam, možda će sad zvučati strašno, ali nije probao nikad kolu. Ja sam ga skoro nagovarala samo da proba, jer kao, krećeš u školu za par mjeseci,

kao, sviće piti kolu, da znaš kakvog je okusa, i nisam uspjela da ga nagovorim, ali i skoro je probao tek cedevitu i rekao je: "Ne sviđa mi se ovo, neću ja to piti," jer sam kao htjela da, da zna zapravo, da ne bude opet ono izbačen sa strane, jer kao, nisi probao cedevitu nikad, ali dajem mu na izbor da on sam odluči, mi ćemo mu reći, ne znam, probaj kolu, ako on nju nekad proba, mi ćemo mu reći da to nije zdravo, da on zna da nije zdravo, ali da će sam birati i da će sam snositi posljedice za svoje odluke nekad kasnije. Da, da, je, je, ma da, ja, moj isto, ne, to, moj brat ga je znao, ga je nagovarati, ajde probaj, ovo, ono, ali proba, ali ne znam, mislim da mu to, oni mjehurići, ono. Da, da mu to. Ma ima i bolje, ajde, molim te, šta ćemo. Mislim, ali opet kažem, nije toliko strašno, ne znam, na rođendanima popije sok, ono. Da, ali slatkog ili nešto. Kao narandže ili nešto, pije to, ne mogu reći da ne pije. Aha, je li ipak popije, da. Popije na rođendanu i to, ali tipa mi u kući to ne kupujemo i. Ma to je savršena prevencija. Nema pritiska tome, tako da.

Kad nema, onda mislim da su tu većina djece i neko i navuku, ako roditelji to konzumiraju, onda vide od njih, pa probaju, pa. Tako je, da. I to neko ta šećerusina, ovo, ono, ta šta su to, to je kao magnet za djecu, mislim, mora im se to svidjeti. I ja sam, koliko sam ja trusio tih ogavnih sokova. Da. Od pod navodnike jabuke, ne znam, oni multivitaminski, kao, zdravi, ajme majko, a pogledaš, pogledaš sastav, ne znam, 80% je šećer.

Meni su zapravo mama i tata skoro bili, pošto oni žive u Novom Sadu, pa su došli malo da nas obiđu, i onda je moj tata doneo punu kesu neku slatkiša, to je bilo ono, ne znam, Jafa, Plazma, čipsevi, ma nema šta nije bilo unutra, a moji su onako samo prošli pored toga, kao, jel smijemo nešto uzeti odavde, ja kažem: "Možete po jedno nečega," i onda su uzeli i to je to, kaže tata: "Ja ne mogu da verujem da tvoja djeca tako neće da jedu ništa." Ja kažem:"Zato što smo ih naučili da, da ne smiju, jer jednostavno ne želim." Meni je, u, kako ću reći, u, moji preci, preci, sad zvuči malo predaleko, ali rekla bih, ne znam, znači mama, moj ujac, moj dida, svi su dijabetičari, i onda sam rekla: "Ako ja mogu to." E, imam ja u obitelji dijabetesa, to nije to šala. Da, rekla sam: "Koliko god mogu spriječiti sa hranom, da ne vuče neku genetiku, spriječi ću to." Tako da jednostavno to ne želim i želim biti stroža po pitanju toga, baš iz tog razloga. Reci mi, ovaj, kad si tu, šta si ono rekla, kad si se preselila u Šibenik, 2015., 2016.,

tako nešto? 2016., da. Je li bilo malo onako kulturnih šokova, kako, kako si primljena, kako je to sve izgledalo, ono? Pa zapravo, kulturni šok mi je bio jedini što, ne znam, ne mogu pojesti kinesku hranu, što ne mogu pojesti, ne znam, nešto kuvano, nešto. Da, nešto drugačije, zapravo jeste to bilo prije 10 godina, i što nema neke gužve tada, nije bilo gužve, što nije bilo, nije bila neka široka ponuda, ne znam, dućana, da sam ja, ne znam, morala sad, lupam, za, za kupiti, ne znam, neke lipe šalice, da bi morala ići u Split kupiti lipe šalice.

To je tad bilo i zapravo to mi je bio najveći šok, što ja ne mogu sad nešto želim, želim to sad ići kupiti, a ne mogu. Mislim da se to puno popravilo, to što sam rekla na početku, u posljednjih par godina. Tako da, to mi je okej, a sad što se tiče ljudi, kao ljudi, sve je ovo Balkan, ja bih rekla, i, i nema sad tu neke prevelike razlike, osim što su. Pa slažem se, da. Osim što su ljudi gore, ne znam, u Novom Sadu, jako su više ljubazniji, u smislu, ne znam, proći će pored tebe na ulici potpuni osoba koju ne znaš i reći će: "A, dobar dan," ili ne znam, reći će: "Joj, što su vam slatka dica," ili zapravo rećiće:"Što su vam slatka deca." Ovaj, ali nekih, nekih stvari poput toga da, što sam ja iz Srbije, nisam nikad imala neku neugodnu situaciju ili nešto tog tipa. A, super. Da. Ovaj, da, u Novom Sadu nisam bio, čuo sam da je jako lijepo, da je dosta bike friendly, je li to istina? Jeste, zato što je ravan.

Pa, a dobro, nije samo stvar ravnice, stvar je infrastrukture i stvar je kulture, ono, rekao bih. Jeste, zapravo, ja mislim da je cijeli grad sa tim bike stazama, ono, okružen, i poštuje se to, ono, kao, ljudi ne šetaju po stazi za bicikle, znači, i dosta je sve to, jer je to sve nekako iscrtano, ono, po toj stazi, i ljudi paze na druge ljude, znači, nije ono samo ravno, idu i gledaju, znači, baš gledaju, ne znam, kad prelaze cestu, kad, ne znam, prelaze sa, ne znam, pešačkog dijela na semafor, a moraju prijeći preko te biciklističke staze, uvijek se gleda. Zapravo, mom mužu je to bilo ono u početku: "Aj, ovi biciklisti, hoću li nekog pogoditi," jer nije navikao gledati. Da, da, da. I ovaj, znači, onda šta, u principu, ostat ćeš u Šibeniku, za sad je nekakav. Pa plan je, da, takav. Sviđa mi se ovdje, sviđa mi se zapravo život ovdje, što mi je, ne znam, s jednog kraja grada na drugi stignem za 10, 15 minuta autom, maksimum. Pa to si previše rekla. Da, da, da. Pa dobro, kad je gužva, ajde. Ne, zato što sam ja na Brodarici, pa kao, zato računam tako. Ali sviđa mi se što je dosta mirno i pogodno je za odgoj

djece, ne znam, meni je super za posao, jer sam se razvila u tom nekom pravcu da donesem u Šibenik puno stvari koje nisu dostupne u drugim, recimo, salonima ovdje, i rekla bih čak među prvima u Hrvatskoj sam donijela neke, neke aparate koji se zapravo su tek krenuli da se pojavljuju, poput tog lasera za uklanjanje dlačica, ne, ne za dlačica, bože, za tetovaže, ali ga nisam reklamirala baš iz tog razloga, jer je to proces i ljudi, ljudi se u to ne upuštaju, a aparat je, ono, poprilično velika bila investicija. Dobro, ali, ali imaš nešto posla s tim. Da, da, da, imam, imam. Da, da, da, zapravo taj laser za dlačice je naš kao primarna, primarna usluga, ali recimo taj laser za, za uklanjanje tetovaža, imam ja naravno klijenata i za to, ali većinom se odluče ljudi skidati obrve, zato što je to puno brži, znači, nakon 2, 3 puta, u većini slučajeva sve ode, nekad je to isto proces i sa obrvama duži, jer recimo neko ko je radio 10 godina, svake godine obnavljanje,

on, on će duže to i uklanjati, tako da, što se tiče toga, ali evo, na primjer, tretmane lica nisam nikako spomenula, a radimo tretmane lica i jako su mi dragi i jako volim raditi problematiku lica kod mlađih, kod mlađih osoba, u smislu dječaka i cura, ajmo reći, koji su. Znači, šmakne i takve stvari. Da, da, da, od nekih tamo 16 do 20, 22 godine, jer jako imaju velikih problema, a jako, jako malo se priča o tome i baš mi je to žao da sam jučer prošla pored jednog momka, došao mi je da mu kažem: "Molim te, dođi kod mene u salon, jer mi da." A možeš tu nešto realno pomoći. Mogu, da, jako, imamo jako dobre rezultate sa kemijskim pilinzima i sa tim derma penom koji je.

Je li ta stvar obavezna? To može ostaviti neku ožiljke kasnije u principu. Ne, zapravo, ožiljke mogu ostaviti samo ako oni sami istiskaju, to, znači, ako sami uzmu, ako diraju aknu koja nije zrela za istiskanje i koja se zapravo ne smije, te upalne akne se ne smiju dirati. Da, da, da, tu možda i unosiš neke bakterije, nešto što sve imaš na rukama. Znači, to čim se. Čim se pukne, znači, ta akna, ti i da nemaš ništa ispod nokta ili na rukama, jednostavno u zraku ima. Ima puno, puno svega štetnoga što ti se samo zalijepi prašina na, na to i jednostavno se to gnoji i prave se tu veliki ožiljci i veliki problemi koji zapravo ne moraju biti takvi. Da, da. Reci mi, gdje se, gdje se voliš kupati? Na Brodarici. Na Brodarici. Na Brodarici. Brodarica, Krapanj, Krapanj, Krapanj mi je nekako u posljednje 2 godine baš super drag. Tamo ispred onog hotelića. Hotela, da. Hotela, jako lijepo, baš tamo, jedna prijateljica je tamo bila sa djecom i to, pa sam jedan put došao brodom, ja sam znao zapravo na Krapanj ići s onim brodićem, pa bicikle ponesemo. Aha, dobro, tamo dođe.

Ja i brat i žena, pa onako, otočić je zgodan, možeš, sad ima ovaj skroz okolo, možeš napraviti, tako, ali htio sam reći, baš ta uvala je zakon. Jeste, ne znam, nekako mi je, ja volim te neke mirnije, mirnije lokacije, ako živim blizu rezališta, ne znam da li sam se ikad kupala na rezalištu, jer. A ni meni se baš tamo ne sviđa. Ne, previše je gužve, previše ljudi, ta voda tamo, ne znam, ne. Da, da, da. Pardon, Dalmatinci, more. Dobro, nisam ja strog oko toga. Šta ja znam, kad sam došla ovdje, kad sam rekla: "Hladna mi je voda," to je bilo, kako misliš voda, to nije voda, to je more. Ljudi, ljudi malo gnjave s tim, moram reći. Da, slažem se, ali dobro, naučila sam. Naučila si se, znači, ubičevali su ti. Da, da, da. Kako se kaže, sad sam se ispravila sama. Da, da, da, znači, dobro je, slomili su te. Da, da. Reci mi, ne znam, Jadriju jel voliš, jesi tamo išla ikako? Ne, nekako ne, ne znam. Šalim se. Ne da ne volim, nego nisam bila. A nisi bila. S obzirom da sam na Brodarici, tamo od kad sam, od kad sam došla, nekako mi je taj đir mirnijih plaža, jer ne volim, tipa Jadrija je isto bila jedno vrijeme popularna,

sad mislim da je, da su se svi prebacili na Brodaricu, ali ja se uglavnom ne kupam tu gdje ima ljudi, imamo neke svoje sakrivene. Pa dobro, da. Mada Jadrija je onako, nije, nije, nije baš s ruke, ima onaj brod, meni je tamo onako fora atmosfera, malo je, malo je, kako bih rekao, zabačeno pod navodnike, lijepo je more i to. Lokalci su većinom, da. I lokalci su, da, da, i tamo je sad, primjer meni osobno, ona, ljudi uglavnom ne vole onu betončinu i to, a meni je to zakon, na primjer, ja baš najviše volim na, na betonskim plažama, možda sam tu malo neobičan. I ja sam na betonskoj plaži, nisam na Jadriji, ali na Brodarici, ali ne znam, Jadrija me nikako, nekako me nije privukla. Ma ja šta ću, ma da, shvaćam. Nije mi, ne znam, tako sam fan sam Brodarice. Ma dobro, to ti je i blizu. Da. A dobro, može se autom, ima, ima raznih lokacija, imamo tamo Žaborić, prema Grebaštici. Da, a dobro, čak sreća što živimo u takvom okruženju da možemo birati gdje, gdje god hoćemo i stigneš autom za minut na super plažu. I da, i ima ovih hrpa ovih otoka, možeš onako, mi znamo otići na nekav izletić, onako, poneseš sa sobom neke hrane, nešto, ili odeš tamo u restoran, ili šta god.

Da, da, da, isto bude zanimljivo. Da, da, je, posebno onako, na primjer, Žirje mi je drago, tu sam baš, sa malim sam otišao prošlo ljeto, ovaj, koji je bio, osmi mjesec, da, da, pa smo onako, znači, ponijeli smo bicikle, lijepo u Bisage, za, za kupanje, sve, baš je bila, bila je avantura i po. I šta nam se dogodilo, taj dan je bio neki problem sa, sa trajektom koji je zapeo u Šibeniku. Aha. I čovječe, ono, mi, i sad neko mi je poslao link, ono, na, na, na portal neki, a vidi kao, pokvario ti se trajekt, hi, hi, hi, haha, a ja ono, a nisam ja to ni povezao toliko, sad tek kasnije, u čovječe, nije vrag sad da neće doći, ono, jer mislim, kako ćemo se vratiti, ono, i stvarno nije došao, tako da smo morali smo prespavati na, na Žirju neki tamo. Znači, nisu poslali cijeli dan nijedan trajekt. Ne, mislim, ono. Bome, dobro. Ne, baš bome, trebao je, ne znam, u 5 i po, 6 krenuti, i sad ajde, ja onako mislio ja, ma, ma, valjda će nešto poslati, došli mi tamo natrag u, u luku, ma kakvi, tako jedan lokalac nam je, hvala ti još jednom, stari, baš si pomogao, ovaj, nam je našao smještaj, jer šta, to je bio ono, ne znam, 10.8.

je bio. O, nema, nigdje, čovječe, ono, mislim, i on je zvao je, valjda, valjda je 20 ljudi zvao, i, i niko, niko ne, jednostavno ne, nema niko mjesto, i, i tamo baš u, u Muniji, u tom, tom mjestu, nasuprot uvale, kako se zove, ne, nekog je našao super za, za, za neku sitnu paru, samo ja i mali da imamo di, ono, prespavati, i ne znam, brod išao je katamaran u 6 ujutro, mi došli smo ovim adrenalinim trajektom, ukrcali bicikle, nisu nam ništa pravili probleme za to, i, i dobro, to je. Onda, onda dobro je prošlo. Je, ma dobro. Kako je moglo biti. Je, neočekivana avantura i tako. Ništa, Tamara, hvala ti na, na ugodnom razgovoru, baš mi je bilo lijepo, nadam se i tebi. Hvala tebi, da, hvala tebi, baš mi je bilo zanimljivo, iskreno, s obzirom da nisam bila nikad ovako gost na nekom podcastu.

Gdje, gdje, gdje ti se može pratiti, imaš društvene mreže, pretpostavljam, mislim, znam da imaš, ali. Da, Instagram, Instagram i Facebook, uglavnom sam. Gdje si aktivnija? Na Instagramu, da, definitivno, tu i tamo objavljujemo na TikToku, ali nismo redovni, zapravo je, ja sam neki taj đir Instagrama i u tim nekim sam godinama di smo na, na Instagramu, mislim da je TikTok opet za ove neke malo mlađe generacije, njima je nekako primamljiviji, ali svakako, nadam se da ćemo, da ćemo aktivirati TikTok, da. Dobro, ništa, eto ga, hvala ljudi svima na, na praćenju, do idućeg puta, pozdrav svima.Ćao.

Slične epizode