Epizoda #43 · 2. ožujka 2026. · 1 h 25 min
Stipe Petrina: Tijat, NK Šibenik, vodovod, sudovi i budućnost Primoštena
Stipe Petrina Lokalna politikaMore i otoci 2026Gost: Stipe Petrina, načelnik općine Primošten
O epizodi
Gost nove epizode "Druge strane medalje" je Stipe Petrina, načelnik općine Primošten, a epizoda se snimala u prekrasnoj knjižnici u Primoštenu.
Poglavlja
Transkript
Prikaži cijeli transkript razgovora
Stipe, dobar dan. Dobrodošao u još jednu epizodu "Druge strane medalje"; zapravo, dobrodošao ja u vašu ovu lijepu knjižnicu u kojoj se nalazimo. dobar dan vama i gledateljima. Zahvaljujem na pozivu. Da, hvala što ste se odazvali. Nego, ovaj, nekoliko ljudi mi je reklo, ako se sjećate, onaj skeč što smo bili napravili na početku, kao,"to su vam ljudi povjerovali", ovo-ono. Što vi mislite o tome? Je li moguće da je to netko ozbiljno shvatio? Pa uvijek je bilo hlebinaca, pa ne vidim da su za ovo vrijeme izumrli, pa neka vjeruju. Blaženi oni koji ne vide, a vjeruju. Da, da, to. Ali mislim, ako tako što povjeruju, onda stvarno i nemaju pomoći. Onda znamo u kom intelek- svijetu i intelektualnoj, ne znam, disciplini živimo, ako se tako nešto... Ali neka vjeruju. Neka vjeruju. Ma da, da. To mi je, to mi je i smiješno. Nek vjeruju, nek me netko plaća, ono. Mislim, to je, eto, ovaj, valjda je teško povjerovati da netko radi ovakve stvari za— Ma sve je u redu, što će? Za džabe. Ne valja se zbog toga uopće... ne, uopće to ne valja ni registrirati. Ma istina. Ma ne, meni je to samo bilo smiješno htio sam ovako podijeliti s vama, da, da je to, ono, da je to komedija. Nego, zadnji put smo pričali pred lokalne izbore, zadnje, pa hoćemo nekakav kratki post-mortem napraviti.
Može. Kako je, ovaj, znači, HDZ je dobio na jednom i na drugom mjestu. Mislim, ma, ovaj, grad Šibenik, mislim, i županija. Kakav vam je Paško Rakić kao novi župan? Pa on je samo stranački aparatčik, ništa tu nema novo. Može biti malo, ne znam, prihvatljiviji jednom dijelu, manje agresivan, ili, što ja znam, ljubazniji, ali on je jednostavno HDZ.
Kao i svaki koji je izabran na takav način. On ne može biti samostalan, niti može provoditi svoju politiku. On je samo špica onih koji su ga izabrali i doveli na to mjesto i kandidirali. Dakle, uopće, najbolji primjer je što je, evo, jednostavno, županijska skupština je u prošlom mandatu donijela, donijela odluke o sufinanciranju domova za stare i nemoćne. Tri, primjerice: Drniš, biskupija, Primošten. Sa svima su pod— i sad su, vidim, na zadnjoj sjednici županijske skupštine su uveli, ni ne znam kad je to, Strumica? Strmica, kako se zove, oni su sa svima potpisali ugovore, osim s općinom Primošten.
Na toj sjednici ja sam postavio vijećničko pitanje Rakiću: zašto HDZ i on osobno diskriminiraju općinu Primošten? Meni je to, baš pravi primjer diskriminacije. Ako Drnišu dadete 2 milijuna eura za dom koji se nije ni počeo graditi, a općini Primošten dužni ste po odluci dati 700.000 eura, i skroz to ignorirate, to mi je najškolskiji i klasičniji primjer političke korupcije. I što je on rekao na to? On je rekao da to nije— da će doći, ali evo, već vidimo, ima 3 mjeseca uopće ne dolazi. Ali mene, nas, nije ni briga. Mislim, briga me jer me podcjenjuješ. Jer se svake godine u županiji, u kasu, odnosno proračun županije, slije preko 700.000, 800.000 eura koji idu iz Primoštena po raznim osnovama. Na ovoj sljedećoj sjednici županijske skupštine ja ću to argumentirano i dokazivo elaborirati. Dakle, dan-danas od toga ništa.
Nije Paško Rakić svojim odlukama samostalan, već, ponavljam, on je samo proizvod onih koji su ga doveli u taj položaj. A mislite da sad, kad ste to baš to htio ispitati, mislite da itko od tih, tako, likova iz HDZ-a, iz tih većih stranaka, uopće išta sam, da li Željko Burić išta sam zapravo odlučuje, ili— ili mislite da je Rakić baš ekstremniji slučaj, to da, da nema svoje neko djelovanje, autonomnost? Pa oni su svi isti. Može Burić odlučivati, primjerice, di će stati k— staviti kantu od smeća, to može odlučivati. A što se tiče ovih strateških odluka, mislim da ne može. Ne, mislim, nego znam. U stvari, Burić je takva osoba bila, ono, čitav život, a znam ga od 90., dok je kao mladi liječnik izdavao pomorcima svjedodžbe, a nisu nikada dolazili na pregled. fino, fino. Da, on je bio tad i u HSLS-u, ako se ne varam, u početku. Da, da, još od kada ja znam, još nisu bili ni održani prvi stranački izbori. Dakle, to je 90. Početak 90-ih. Početak 90-ih, ne 90-ih, 90-ih.
Aha. Ovaj, što kažete na, na ovaj fijasko zvan TIAT? Vi ste još dok ste bili predsjednik županijskog vijeća bili netko protiv toga, to je Jelić to gurao, ne znam ni ja zašto to. To mi se više činilo kao neki štos pred ove parlamentarne izbore, sad je on tu nešto. I, ovaj, i sad kad je došao Rakić, u principu, to, to sam, bio ga i javno hvalio da je, ono, u principu dobar napravio izbor da se to riješi, tog broda, da je to ogromna financijska teret i to, da to ne može. I sad kad je došlo konačno Stani-Pani, znači, jedan od uvjeta su suludi. Znači, traži, ne znam, da, da bude u plovnom stanju brod, da dođe na komemoracije kad god se njima prahne, pa opusti nekakvi uvjeti. Meni se čini kao da se oni ne žele zapravo riješiti tog broda. Kako, kako to komentirate? Pa, ja sam po struci strojar, pomorski časnik. Od asistenta bi ja sad do prvog časnika, odnosno čifa makine. Dok sam bio u Jadrovnini, sam bio nešto više od 10 godina.
U to vrijeme sam išao u redalište, odnosno u redalište sa čak 2 broda i obavljao sam jedno 6-7 remonti u tih, više. Posebno na ovim kruzerima tada, jedino jugoslavenski kruzeri koji su bili, to je bila Istra i Dalmacija, recimo. Ja sam počeo asistenturu na Istri, a završio sam staž u Jadrovnini na Dalmaciji. U međuvremenu sam čak 2 broda, to je Lun i Rad, to su teretni, recimo, od, od, ne baš Rad, sad ni do Vea jesmo bili iz Finske. I ja znam što je brod. Recimo, TIAT ili Ohrid, to je jedna, ali vidit ćete, ako ukucate, nije danas to teško na, na internetu, to su jako dobri brodi bili, bili. Recimo, gledam sada, TIAT ima original Schulzer motore, to je— Što ima original? Molim? Što, što ima original? Schulzer motor, original, glavni porivni stroj je Schulzer, Vin- Vinted, to je Švicarska. I, ali on je, moraju znati da je on svoj vijek
potrošio. Pitanje je, može li— i ja sam od početka bio protiv toga. I ja sam postavio isto vijećničko pitanje da mi se dostavi sva dokumentacija o TIAT-u, i županija, odnosno upravni odjel, mi je dostavio, uključujući i zahtjev županije da firmama koje će utvrditi što sve treba promijeniti, ono, promijeniti, zamijeniti, rekonstruirati, staviti novo, ne znam, u staro, u, staviti u funkciju. I to, ovaj, knjiga od 40 stranica, izvrsno, ono, bašultra profesionalno napisano. A tko je to uopće izradio taj dokument? Jedna firma iz Splita, bile su 3 ponude. Sva je ta procedura od strane županije korektno i po zakonu obavljena, ali, primjerice, što je meni upalo u oči, to bi, to je, to bi trebalo kao projekcija onih radova koje treba. Na primjer, piše plan rekonstrukcije MB TIAT, motornog broda TIAT.
Jako profesionalno, vidi se da su, ne znam, inženjeri brodostrojarstva to radili, i stručnjaci za posebna, za elektriku, za glavni porivni stroj, za opremu za spašavanje, opremu za sve, od sidrenog vitla do porivne osovine. I, ovaj, međutim, jedna stvar, u tom elaboratu, dat ću vam ga ako hoćete, poslat ću vam ga na mail. Pa može, može. To je javno, to je javni dokument. Baš me zanima vidjeti. E, jedna stvar, jednostavno, što A, ili je županija, mislim, preskočila, nije znala. Po meni, takav dokument mora imati projektantsku procjenu, koliko to košta. Toga nema. Samo su navedene, primjerice, količina toga, količina toga, ovo treba zamijeniti. Ponavljam još 5. Vrlo, vrlo profesionalno i dobro. Na temelju toga, tog plana rekonstrukcije TIAT-a, poslane su ponude na 3 firme. Po meni, i to je, to je promašaj. Zato što se vidi da taj, taj zahvat na TIAT-u
prelazi takvu vrstu javne nabave. Dakle, treba ići javni natječaj, puni, u punom profilu javni natječaj o javnoj nabavi visoke, velike vrijednosti. To nije napravljeno. Dobili su 3 ponude, uključujući jedan obiteljski obrt, ne znam, tu je išlo od 3 i pol, kao što je zadnji put na sjednici rečeno, do 5 milijuna. A taj dio mi je dosta, ovako, sporan. I sad, no, nema veze. Pitanje je, svih pitanja, da li županija želi taj brod i zašto ga želi. I drugo pitanje, ako ga želi, hoće li taj brod donositi profit ili će gomilati gubitke. Za, pretpostavimo da je brod rekonstruiran, da je dobio sve moguće plovidbene dozvole i certifikate i klasu.
Može li taj brod funkcionirati bez 5 članova posade? Ne može. Znate zašto? Zato što sam isto ja, u sklopu tog vijećničkog pitanja, naknadno, direktno na županiju, poslao pitanje, temeljem zakona o pristupu informacija, koliko je članova posade bilo zaposleno od dana kupnje broda do danas.
I da li je brod, dok je bio na operativnom vezu Šibenske obale, a operativna je, imao obaveznu trećinu. Trećina, ovaj, ima broj posade koja mora biti u svakom trenutku na brodu, i da li se ta, ako jeste, da li se ta posada plaćala. Međutim, oni su meni poslali odgovor da je u 2 navrata brod koristio usluge posade. Ima 5 ugovora, mogu vam i to poslati, nije nikakva tajna. I da su svi ti, recimo, zapovjednik, upravitelj stroja, mornar, kormilar, i još neki opći poslovi na palubi, ne znam što mu to znači, pa mogao je staviti i 2 mornara. I, ovaj, oni su potpisali ugovor o djelu, bez naknade za to, da su obavljali te poslove. Dakle, prvi dio je, piše, kad je brod dobio klasu, dakle, plovidbenu, na probnu vožnju. I drugi dio je bio tegljenje, mislim, odvažanje. Brod se odveo do doka, brodogradilišta, brodogradilišta Iskra.
E, to u Šibeniku, da. Da, ono kad je bilo, kad je plaćeno 40.000. Po meni je tih 40.000 eura jako bačeno u vitar. A što su, u principu, podvodni dio očistili i— Ništa, ništa, samo pintura bela. Koper stavili, valjda, ako i to, mislim, valjda. I pitanje je, ok, ako se i brod rekonstruira, i da ga netko, da netko i donira tu rekonstrukciju od 3 i pol milijuna eura, što po meni nije nikakav novac za županiju Šibensko-kninsku. To se može— Pa dobro, to je 3, 4 posto, je li? Ma to je doslovno nikakav novac. I budimo u to uvjereni. Novac je posljedica dobrog ili loše rađenog posla. To je veliki novac jer županija radi loš posao. Dakle, da li će taj brod donositi profit ili gubitak? I kolikoće— a 5 članova posade mora biti. I po meni— Jedino se, što se po medijima— Županija ne bi se trebala baviti s tim poslom. A da, da. Jednostavno, to nije u opisu posla regionalne samouprave. Eto. Da, da, jer ovaj— Može dati nekom, nekoj firmi da obavlja.
Darujte taj brod nekoj firmi i napravite ugovor da ako brod dobije sve moguće plovidbene dozvole, po prigodama bude na usluzi županije. I ništa drugo. A tko je uopće zapovjednik tog broda je kao Saša Jurat, to sam vidio u Slobodnoj Dalmaciji, ali to— Točno, ali u ovim papirima— Ja ću vam to poslati. To možete i objaviti. To nije nikakva tajna. Gospodina Jurata nema nigdje. I to je meni jako veliko— Mislite da to onda skrivaju? Mislim, zašto bi skrivali? Po svemu sudeći. Ali ne volim nagađati. A što mislite, je li on isto volonterski ili mu se plaća nešto? Ma što će, prošla su vremena entuzijazma i volonterstva. To je, život je jako skup i jako surov. Dakle, i svak naginje na svoju— Mislim, a možda on nešto i radi inače. Mislim, ja ne znam je li on— Ne znam. Ali znam da je gospodin Jurat rekao: "Jedina mi je želja još jedan put stati na komandni most TIAT-a kad bude totalno rekonstruiran i kad dobije potrebne plovidbene dozvole". Odnosno, plovidbenu dozvolu, pretpostavljam da je mislio kad dobije sve potrebne klase.
Da, da. Koje su preduvjet za tu plovidbenu. Jer meni se čini da je, da je Rakić tu da se prestrašio, ono, kad je u 12. mjesecu, kad je rekao da neće to, to ga se izgadilo. Ajme, meni, i novinari su bili ljuti, i onako, komentari su prštali. Ne vidim zašto. Pa ne vidim ni ja, ali onda se, ali ja mislim da se onda— Mi smo radili u općini Primoštaj, bili, bilo koji posao, bilo koji projekt, ja se trudim da bude profitabilan. Mislim, ono, prštali su negativni komentari i onda se nakon toga ide taj javni, taj, objava kao, kako se prodaje sa nemogućim uvjetima. Tko će im ono kupiti? Ma, rekao sam— Mislim da će, ja imam dojam da će taj brod sad vječno tamo u, na Batižanama biti vezan i trunuti i— Po meni nije problem više TIAT županija. Problem je TIAT Lučka kapetanija Šibenik.
Razumijete? Ne može brod, a TIAT nema status broda. Da se razumijemo, u ovom trenu TIAT nema status broda, niti je TIAT ima status broda kad je kupljen. Zašto? Jer su, njemu je istekla plovidbena dozvola i brod je ima sta— mislim, TIAT, pardon, neću zvati brod. TIAT je imao status plovnog objekta. A plovni objekt ne može biti na operativnoj obali već na mrtvom vezu. I to je, i čak na mrtvom vezu, mi smo jedan put bili u Alžiru na mrtvom vezu. Tamo nas je poslalo jer su ovi— A što, što znači mrtvi vez? Koja je razlika? Mrtvi vez, to, totalno ste izvan svih zakona, ali i tada, dok se ne riješi vaš status.
Ali i tada, na tom mrtvom vezu mora biti barem jedan član posade. Mora biti. To je valjda sad taj Jurat. To je— To određuje. Ja ne znam tko je. Ne znamo, e. Ali ovamo gdje brod staje ispod autobusnog kola, to je operativna obala. Da, da, da. Brod je morao imati nužnu trećinu. To je komedija. A to je minimalno, ako ih je 5 stalno zaposlenih, minimalno 3 člana. Dakle, zapovjednika, upravitelja stroja i mornara. To je mora imati. I moje pitanje je bilo, poslat ću vam i moje pitanje. Ako jeste, koliko je članova posade bilo u nužnoj, u trećini, i koji su to članovi posade? Oni su ništa, oni su samo poslali ta 2 ugovora i to je to. Dakle, to je problem. Je li Lučka kapetanija, odnosno inspektor za sigurnost plovidbe, napravio prekršaj, odnosno prekršio Zakon o sigurnosti plovidbe? I zašto je to učinio? Sad je, znači, sad je tamo na Batižanama vezan, i to je valjda, je li to sad mrtvi vez onda? Pa ne znam. Mislim da nije na Batižanama mrtvi vez. A i gdje je, Batižane, gdje je to? To je TEF tamo, gdje su oni bili festivali nekakvi. Tamo. Aha.
A, pa ne znam. Tamo je već jedan brod izgorio, ne znam, to je ono. E, tako će se i desiti. Tako će se valjda i s ovim. Po svemu sudeći. Ali ne znam, mislim, to je brod koji je potrošen. To vam može netko uzeti kao iz Jesenica dolje, Jasenice, kako se zove, neki brodar koji ima iskustva, koji ima posadu koja je educirana, koja mora od tih, po meni, oni, ti elaborati o rekonstrukciji, mislim, posada koja je uigrana, može jako, jako puno toga napraviti. A ovo drugo, što se mora ići u dok, mora se ići u dok i, ne znam, ima dosta stvari koje treba nove zamijeniti. Recimo, piše tamo sva, sva ova oprema za sigurnost treba ići nova, elektronika, i tako dalje. Ali ponavljam, meni je smiješno da se oko takvog broda ili plovnog objekta, kako hoće, ne znam, pokreću ovakve i ovakve diskusije u javnosti ili polemike. Čemu to? Ma da, mislim da je tu dosta ljudi i protiv toga, jer netko smatra da je to ogroman trošak za, za što točno, i, i ne znam, ovaj— Što će županiji, što
će županiji to, što će im to. Da. I sad su još— Pa i ako vam treba od prigode do prigode, iznajmite taj brod. Ma da, da, malo, ali tko će to, koji investitori, tko će toliki novac, jer kao, kao što ste rekli, to je stari nekakav motor, to je, on je sad, to je kao nekakva, ono— A i nema više rezervnih dijelova. E, pa baš sam to htio reći, to je sad, ono, praktički status umjetničkog djela. Ne možeš ti na internetu kupiti dijelove. To se valjda mora tokariti posebno, mislim, tko će to, to, to. I zato i je valjda tako brutalne cifre, znate, tih 3, koliko, 3 do 5 milijuna eura se— Pa 3 i pol milijuna eura to nije neki novac, ponavljam. Da. Više je. Ha, mislim, nije, nije ni malo, ono. Veći je, po meni, problem što poslije. Ha, da, ništa. To mi je, to mi je problem. Ok, 3 i pol milijuna. U stvari, taj TIAT, evo, ja malo sam razmišljao, isto kao hotel. Imate hotel, sagradite hotel za 50, pretpostavljam, 50 milijuna eura, i kad to, kad je sve savršeno, kad dobijete sve uporabne dozvole, tek onda počinju vaši problemi. Skupiti personal, bukirati, imate jako nisku profitabilnost,
do 5% godišnje. Tko će to raditi? Da, da, da. Pa to je siguran gubitak. Razumijete? Šta, dakle, mi ćemo u ime čega rekonstruirati i osposobiti TIAT? U ime čega? Da vozi i dalje putnike? Pa mislim da, da je putnicima koji dolaze s otoka sasvim sve isto kojim će brodom doći. Samo da dođu što prije, što redovitije i što češće, da imaju liniju Šibenik-Otok na kojemu žive. A sad, je li se to zove, ne znam, TIAT ili torpedni čamac ili ne znam, katamaran ili, recimo, imate tamo u Šibeniku Lošinjanko. Ja sam tu prvi put vancao za časnika još 78. godine. A, baš na taj brod, da. Na Lošinjanki je moj švab. E, trajekt, dobar je, dobar je brod. Škova Cera. E, tako. Tako da o tome nešto znam.
Da, da, da. Da, mislim da svakako s ovim uvjetima to, to se neće prodati. To ja mislim. A, rekao sam, meni je to— Kraj priče, ono— Besmisleno da je ovakva pusta polemika o nečemu što je odluka u dvije rečenice. Vrijeme ti je isteklo, sol long. Jeste pratili što, ovaj, oko HNK Šibenik, o nogometu govorim, ovaj— Pa to, o tome znam sve, nažalost. E— Ne, bilo je ono, u javnosti se pojavila vaša slika s gospođom Mukić Kotarac i Karajicom, i to je nešto kao— To je bio koncert, to je— Kontroverzno nešto. Cetinskog i Avenine Badrić, i s obzirom da jedan dio Ogranka, Ogranka, nema veze to s NK Šibenik, ovdje radi dosta tih investicija, onda je on poslao karte za taj koncert, poslao je u općinu. Meni se nije išlo jer nisam baš neki posebni obožavatelj. U stvari, nisam ja ikakav obožavatelj ni gospodina Tonija, mada ima dobrih pisama. A, sigurno ima, da. Ali o ukusima se ne valja raspravljati. I tako, išli smo tamo, tu večer na koncert i to je to.
Da, ništa, ništa specijalno. A, ovaj, dobro, ali sad— Ali što se tiče NK Šibenik, pa za Boga, ja sam otvorio prvi aferu još u mandatu, mislim 2013., 2017., i to kad je NK Šibenik dizao tada kredit, pa je jamčija vodovod bio— Dobro, e, to, to smo pričali prošli put. Tako je, da. 25 milijuna kuna javnog novca slilo, odnosno, tamo je bilo onda milijon i pol, pa bankrot Jadranske banke, pa je taj pametnjaković zvani, ovaj,
Burić, koji je tvr— i Pauk, veliki ekonomisti, Željko Burić i Goran Pauk, to su izuzetno veliki ekonomisti. Vidjeli smo, tvrdili su da je to ništa, da će banka ostati, pa vidimo danas gdje je banka. Ista je takva stvar s NK Šibenik. U krajnju liniju, NK Šibenik ne može nikada uspjeti dok ga vodi profil ljudi koji sada ga vodi. Dakle, ti iz zajednice sportova, Županijske zajednice sportova. Mislim, ja sam napravio bio kompletan elaborat kao predsjednik Županijske skupštine o evidentnom kriminalu. Mislim, čak tu je išlo to toliko daleko da su oni pisali i lažne ugovore s korisnicima županijskih sredstava. I onda sam išao od jednog od tog korisnika koji je navodno dobivao novce iz tih fondova, pa su ljudi rekli: "Mi ni nemamo pojma da se to dešava." I onda je to unutrašnja kontrola županije, i gospodin Jelić onda su taj predmet zataškali. I tako, da, tako dan danas to stoji. Dakle, ne može NK Šibenik uspjeti dok ljudi koji vode
taj klub danas su tu u bilo kom obliku. Pa ovi kad su došli, ti pitali ono: "Hoće li općina Primoštaj?" Mi ne želimo se uplitati u nikakav posao s vama. Ali imali smo mi ponudu dok je još bila i ranija struktura, prije Kolumbijaca, prije Jurića, dok je bila isključivo županijska struktura, županijska i gradska. Ma dajte, jednostavno, ne hvatajte se posla za koga niste profesionalno osposobljeni. Mislim— E, po meni, NK Šibenik, ako se već proda, treba imati bankovnu garanciju od onoga kupca, što će, i hodogram, radnji koje će se obavljati u, pred, ajmo reći tako, u petogodišnjem planu. U slučaju da se to ne desi, grad ili netko tko je sada vlasnik kluba naplati te garancije, i onda ni Grad Šibenik, ni NK Šibenik, ni omladinski, odnosno juniorski pogon ne gube ništa. Eto. E, to je, to je bilo— Ali to nije, ma što je, što su rekli, ti ljudi su jako jeftina roba na tržištu. Mislim, taj cijelo, ta, ta prodaja kluba je bila, po meni, čudna.
Prvo su, kao da su, prvo za nekakav sitniš je to, nekakvih, tipa, 100.000 eura je dano i koncesija na ove, na travnjake, na sve što— Ne, ne, ne, jer ja ne znam pojedinosti, jednostavno. Ma da, da, ali hoću reći— Možete o TIAT-u koliko hoćete, jer to mi je struka, ali o ovomu, ja niti me to zanima, ponavljam, niti me to zanima, niti se bavim. Ne, ma samo, jako je čudna bila ta prodaja. Znači, prvo su nekakvim indicima, pa je to stopirala ova neka klirinška agencija, da se ispostavilo da su nekakvi kriminalci, nešto, pa onda neki Kolumbijci, pa tako da je sad došlo na kraju do, do ovoga. I mislim da je i klub je i, i prežestoko kažnjen, ovaj. To bacanje u četvrtu ligu, to, to nas je tek uništilo. Niti koji sportski klub ili bilo koja kulturna ili znanstvena ustanova opstati u ovim novim uvjetima u kojima se nalazi Grad Šibenik i Županija Šibensko-kninska. Može li? Po meni, ne može. Zašto? Kad je šibenski sport, šibenska kultura, šibenska znanost doživljavale ove najsvjetlije trenutke. Dok je to bilo vlasništvo udruženog grada, pa bi, recimo, primjerice, Ivo Medić
za košarkaški klub Šibenik zvao bi, ne znam, direktora Maksima Pancirova iz Šibenika, čuj, ili direktora TEF-a ili direktora, ne znam, Telema, čuj, treba mi za klub toliko, i onda bi iz računa TEF-a, Telema, šta ja znam, Šibenika, dostavilo se na... Tko će više to? Nema toga. U Šibeniku nije ništa šibensko više. Tko dođe izvani, neće on, neće on sa svojim profitom financirati šibenski sport ili šibensku kulturu. Je li to, je li to ikome jasno u gradu? Da, da. Je li to, je li ikome jasno? Odakle će se, primjerice, NK Šibenik financirati? Odakle? Može isključivo iz svojih sredstava, koja nisu baš nešto reprezentativna kao posljedica ne baš dobrog rezultata. Čime će se financirati šibenska kultura, kazalište? Iz tih razloga. To je prije bilo suprotno. Svaki stranac koji dođe, a danas su sveoko, mislim, sve su prodali, on će iznositi svoj profit, kao što mu jamči Ustav,
bez ikakvih ograničenja, u zemlju iz koje on dolazi. Pa će tamo financirati svoj sport, svoje zdravstvo, svoju kulturu, svoju znanost, ne znam, svoj pomladak, svoje predškolske ustanove. Što će u Šibeniku ostati? Kolonija. Mislim, naravno, kultura se i financira uglavnom javnim novcem. Je, ali do— Tipa 30, 40%, na primjer, kazalište, mislim da čak i dosta dobar postotak. Do kada će se tako moći? Odakle se puni državni, ne znam, gradski proračun? Ha, od nas svih, od koga? Od koga drugog? Mislim, ne treba biti previše pametan. Baš ne treba biti previše pametan. Recite mi, ja sam pisao bio o preuzimanju šibenskog vodovoda vašeg komunalca, to jest vašeg pružatelja usluga vodovoda i odvodnje. Kako, koji je status s tim? Gdje je se to išlo nešto? Jeste li— Kakav je status? Koliko ste jaki, toliko vas poštuju. Da budete— Jer ova zna da je Knin je na kraju odustao, je li tako? Knin je odustao na kraju. A Knin su isto ništa. I u kojem je to statusu? Jeste li— Naš? Da. Kao što je bio i prije ovog zakona.
Mislim, je li oni sad tu nešto kreću sudski protiv vas ili— Kojim sudskim? Ne znam, pitam— Svi zakoni su na strani našoj. Baš svi zakoni. Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o vodopravnim poduzećima, Ustav Republike Hrvatske. A zar nisu oni donijeli neki zakon koji to omogućava? To je, to je najveća tragedija u tom poslu. Zašto imamo dva puta da je Ustavni sud donio da je taj zakon u skladu, odnosno te odredbe, jer su se neki isto žalili tamo. Meni je to besmisleno, jer ja od početka tvrdim, u krajnju liniju, radi mene i raspuštenosti sada iz Sabora, kad sam postavio pitanje što su to ustavni suci i tko su. Razumijete? To je— Oni su dva puta donijeli odluku da su, da je taj zakon, novi zakon o tim vodopravnim poduzećima, da je on ustavan. Ali nije ustavan. Zašto nije ustavan? Zašto vidite članak od 48. do članka 50. Ustava, posebno članak 50., koji jasno kaže: prvo vlasništvo se ne može ograničiti, niti se može oduzeti. To je prva stvar. Druga stvar, ako se i uzme iz interesa Republike Hrvatske, nužni su nadoknaditi
po tržišnoj naknadi. I mi u Primoštaju nemamo nikakvih razloga. Okej, naša odvodnja je, primjerice, 5, 6, 7 milijuna eura. Izvolite to naplatiti općini Primoštaj, koja je osnivač, vlasnik i stopostotni investitor svih tih iznosa, i građanima općine Primoštaj, i nosite. A mi ćemo osnovati drugo s tim novcem. Ne. Vi ćete uzeti, pazite, koji je to zločin.
Ali u 35 godina mi smo se takve vrste zločina nagledali. Pa mislim, meni je žalosno zašto velika većina ovih nesretnih građana to poslije 35 godina ne vidi. Vidite ovo. Kaže: "Nije istina, to ostaje vaše." Mislim, trebaš biti idiot da povjeruješ u to. Dakle, u ovom trenu, konkretno, općina Primoštaj, odnosno upravljačka struktura odvodnje Primoštaj, je 100% vlasništvu i 100% ima upravljačka prava nad, jer se slažemo s tim.
Danom preuzimanja, odnosno pripajanja Vodovod i odvodnja Šibenik, koji ima temeljni kapital ili današnje, današnju vrijednost od, primjerice, 500 milijuna, dakle 100 puta više nego što vrijedi odvodnja Primoštaj. A još jedna digresija: odvodnja Primoštaj višegodišnje napravi nove kanalizacije nego čitava, ovaj, Vodovod i odvodnja Šibenik, i to odvodnja Primoštaj sa svojim sredstvima, a Vodovod Šibenik se zadužuje od Hrvatskih voda i od europskih fondova i još dobiva kredit, kao što je slučaj Rogoznica od Svjetske banke, koji građani Rogoznice plaćaju. Ali vratimo se. Dakle, i mi se pripojimo Šibeniku, Šibenskom vodovodu. I mi, s obzirom na našu vrijednost, karikiram, 5 milijuna eura, imamo tek jednu stotinu utjecaja na upravljanje Vodovodom. Pa koja budala to može pristati na to? Koja budala, recite. Da li ja imam pravo veta? Pa ja sam, imam, ja sam od 2005.
ili 2009. član skupštine Vodovoda, temeljem pozicije. Jer je općina Primoštaj u početku, pogledajte kako vam, ona je imala 7,4% udjela u Vodovodu Šibenik. I onda, kako idu investicije Vodovoda Šibenik, onako vaš udio pada. Imate slučaj, recimo, lokalna samouprava je vlasnik, odnosno, pardon, financer sve vodovodne mreže na području te lokalne samouprave. I to u iznosu od 100%. Dakle, investicija je neka proširenje vodovodne, lokalne vodovodne mreže, sad je, primjerice, milijun eura. I općina Primoštaj da milijun eura. I kad se ta investicija završi, ona je vlasništvo Vodovoda i odvodnje. I vi više nemate milijun eura. Vi imate samo 1% odlučivanja prava. I onda Burić, kreten, lopov, jasno govorim, lažov i lopov, koji kaže, digne ruku, oni imaju 64%.
Ja dignem ruku, imam 1%. Nas 64 treba da nadvlada. I kakva prava ja imam? Nikakva. Što sam ja klasični rob? Da, da, ništa. I to ne želim biti. I dok sam ja načelnik, sigurno se neće odvodnja Primoštaj pripojiti Vodovodu. Mislite da vas ne mogu prisiliti nekako? Sudski? Može. Sudski ne. Pa sad vodimo spor. Ali ne, ne mogu nas prisiliti. Možete, u krajnju liniju, ja govorim već 25 godina što je sudstvo u Hrvatskoj. Da, da. Nije to neka tajna. Nego, imam jednu ovakvu temu za vas, ovaj, baš me zanima vaš komentar. Sad, dok sam se vozio tu u Primoštaj, vidio sam dosta ovih, baš u Primoštaju, kuća, nekoliko objekta, imaju ravni krov. E sad, zašto, zašto sad spominjem ravni krov? Dobro, to je, mislim, da ćete se složiti, to je jedna, onako, tehnički sasvim valjana izvedba, danas moderna, to se, to se radi. E, općina Tribun je, ne znam, u 10. mjesecu prošle godine su donijeli dekret da na općini, znači na površini općine Tribunj, ne smiju biti ravni krovovi, nego samo kosi. Sad sam, meni je to, meni je to ovako skandalozno.
Ajde, još bih shvatio za, ne znam, za Tribunj, za onaj otočić, stara gradska jezgra, povijest, tradicija, ovo-ono. A smiješno mi je, ima hrpa kuća i van. I sad, na primjer, tu u Primoštaju vidim da vi nemate problem s tim. I sad, kad sam to malo ovako kroz svoj neki, ono, šaroliki stil komentirao, da je to glupost totalna, to je takva bila pljuvačina u komentarima, što nisam valjda doživio nikad. Znači, stotine komentara: "A ti si kreten, kako možeš, što fali, u kosim krovovima, to je nakaradno ovo." Pa evo, što vi mislite, ovako iz pozicije načelnika,
da li, mislim, je li ima smisla i zašto bi se zabranjivali ravni krovovi na kućama? Pa, najprije vi ne možete progres, napredak i trend zaustaviti. Koliko god se trudili to i pokušavali administrativnim zabranama. Život ide dalje. Sve ono što je probano, vi morate, ne znam, zabraniti u jednom trenu, ali sutra će to još većom snagom izbiti.
Mi smo, mi, mi smo imali problem i u početku, a kad je bila ona legalizacija, što je meni apsolutno bilo loš potez. Mislim, to se moglo izvesti i na drugi način. Ali mi smo do tada imali jako dobru sliku gospodarenja prostorom. A to je bilo prizemlje plus dva plus jedan, plus pokrovlje. Dakle, nismo ograničavali može li se raditi ravni krov, kosi krovovi, osim na starom dijelu, odnosno poluotoku. A to je i meni čak, koji sam onako za slobodu, to mi je, ajde, okej. Ja i sada, ja imam i sada problema sa jednim dijelom stanovništva koji kažu:"Zašto ta velika preizgrađenost?" Ili, pa, primjerice, ne znam, Hong Kong je 10 puta, 20 puta manji od općine Primoštaj po površini, a ima, primjerice, 9.000 nebodera preko 40 katova. Ne možete zaustaviti napredak, a treba maksimalno zaštititi prostor.
Jer sama, sama ta zabrana mi je apsurdna, kao, znači, nekakav razlog koji daju, kao očuvanje tradicije, ovo-ono. Onda sam se ja isto šalio, onako, okej, ajmo očuvati tradiciju. Kao, prvo, koju tradiciju čuvamo? Hoćemo prije 50 godina, prije 100, prije 500? Onda, što imaju auti tražiti na općini Tribunj? Nema automobila. To imaš magarce, lijepo. Ne, ne, što ima marina tražiti? E, marina. Je li to tradicija? Da, da, imaš kariole, imaš to. Što je sa onim brodovima koje su imali prije 50 godina? Da, da, da, onako drvene, nikakve. Onda, klima uređaji. Zašto autima idu u polje? Zašto ne idu tovarima? Zašto sa sobom ne vodu koze i ovce? Tako je, tako da možemo svašta sad, prije 100 godina nije bilo. Kakvi frižideri, kakve gluposti. To je mentalni sklop koji ti je: "Ajme, to je emocija." Je, to je čista emocija. I onda, ja se znam s ljudima svađati. Samo je od emocija se ne plaćaju računi. Jer ja se znam svađati s ljudima, kao, ono, ja se, ja sam imao doslovno svađe oko, mislim, svađe. Znači, ja imam taj svoj stav koji imam. To je to meni apsurdna glupost. Nikad vi njima nećete dokazati to što vam je energija. Da, da, kao, ono, ali kaže, kaže, kako vidiš, vidiš kako je ružno.
Ja kažem, ono, ali što ti gledaš tuđu kuću? Mislim, što te briga? A nemoj gledati ako ti smeta. Ali pitaj, pitaj onog koji je naručio takav. Je li njemu ružno? Da. Razumijete? Pitajte projektanta. Je li njemu? Pitajte vlasnika. Da, da. Okej, tebi je ružno. Ne kažem da nije. Ali dajmo čuti drugu stranu. Da, da, jer mislim, to je sad stvar već estetike. Osim toga, ti ravni krovovi su... O tome se svima ne valja raspravljati. Jeftiniji su, onako, malo sam, malo sam baš, ovaj, istraživao o njima. To je danas sa tim izlivenim pločama, stavi se iznad one folije, vamo-tamo, to je prilično dobro. Ima to svojih prednosti, ima svojih mana. Mana, da. Okej, ali, ali mene, mene strašno me živcira to da, da se nekakav dekret donosi, kakav ćeš ti sad krov imati onda. Ali ima toga. Primjerice, u Njemačkoj sad, i u Austriji, kad smo bili, isto, baš su određeno, prije, na tom i tom, ja se slažem s tim, na tom i tom području, određuje se čak i boja fasade. Boja fasade, tip krova, tip prozora, može li plastika, ne može li plastika. Ali to su za posebne zone, da se očuva, ne znam, povijesna jezgra.
I ja se s time slažem. Da, to može imati nekakvog smisla. Ali van povijesne jezgre. Meni nije povijesna jezgra 3 kilometra od Primoštaja. Meni je povijesna jezgra, primjerice... Zna se što je, mislim. Do magistrale, ajmo reći tako. Da, da. Do magistrale. I poslije sad oni ne znaju možda svi slušati, odnosno gledati. Do magistrale i to se trudimo zaštititi. Samo pazite, vi jedno vrijeme, i danas, niste uopće imali, niste imali građevinskog inspektora. I onda smo mi inzistirali dugo već da se komunalni redari unaprijede u prvi stupanj tih građevina. I to je sad usvojeno. I sada to ovisi od, od ovoj lokalnoj samoupravi, kako će se graditi, da li će se graditi prostornim planovima. Pa sad, tko voli, nek izvoli, što ja znam. Da, da, je. Tako. Onda treba, ja mislim, zabraniti i aute i frižidere i klime, i kao u Sjevernoj Koreji propisati frizure. Što? Možda će nekome smetati. Evo, možda, ono, treba ići na nulu ili ne znam ni ja što. Ovaj, recite mi, koliko općina Primoštaj plaća medije? To mi je ovako jedna uvijek vječna tema.
Pa plaćamo... Ili što, vi plaćate? Mjesečno 350 sa PDV-om eura. To ja imam svaki mjesec jednu emisiju na Radio Ritam i to je sve. Aha, to je sad nekako, ove, portale i to ništa ne. Ništa ne. Ni lipe. Ovaj, što kaže... Bavimo se s tim. Baš, ovaj, mislim, to je ona slaba točka. Recimo, promocija rezultata, odnosno rezultate približiti što većem broju ljudi. Zašto to kažem? Zato što smo, bez ikakve rezerve, daleko najuspješnija. Općina po gospodarenju javnim novcem ima najbolje rezultate. I dijelom, u nekim segmentima, ne samo u Hrvatskoj, već i šire. Međutim, nas jednostavno nema u medijima. Nas ima u medijima ako je neki incident na... Kontroverza neka, nešto. Načelnik je ovakav, načelnik je ovo. Ako se sjećate one s mojim kućama tamo, što sam radio ja. Sad je 5 godina, to je treslo, ono, svih što je na kraju 5 godina, 5 godina punih je prošlo. Što je od toga?
Sve. Ne da je sve po zakonu, nego ja sam još manje napravio. Sad imate ista stvar, baš jučer gledam s mora, ljudi su napravili 8, 8 objekata. Koji što je i onda bilo, samo je u ono vrijeme bilo 10.000 kvadrata, sad su povećala država na 20.000. Ne, hoću vam reći, samo takozvane loše vijesti idu iz medija. Moramo na tome malo poraditi, ali kažem vam, ne volim ništa plaćati i vjerujem u to da još uvijek ljudi imaju zdravu pamet, pa će vidjeti. Ali iz dana u dan sve manje i manje sam pobornik te teze. Ali živimo u doba kad ove društvene mreže, i ne samo nužno, nego i lako, ako ja bez ikakvih novaca, bez ikakvog zaleđa, bez ičeg, mogu na neki način sudjelovati u tome. E sad, tko? Gdje treba novac. Znam, ali da, okej, ali hoću reći, meni je ovo nekako hobi sa strane, pa nekako se, ono... I jedan primjer... Zamisli onda što možemo kad netko i uloži nekakav novac i trud, pa to onda, ono. Jedan primjer. Ja sam 25 godina predsjednik turističke zajednice.
Nisam ni jedan put bio o trošku turističke zajednice općine Primoštaj na nijednom sajmu i ni na nijednom događanju. Eto. Pa isto Primoštaj je dosta, dosta poželjna destinacija. Da, pa je. Ne, ne ja samo, niti, recimo, direktor. Idemo na račun turističke zajednice županije, ako nas pozovu i kad nas dođe red, i na račun Hrvatske turističke zajednice. Evo, sad naša direktorica turističke zajednice je stalni član svih delegacija Hrvatske turističke zajednice na svim sajmovima koje se održavaju. Dakle, jako kvalitetan kadar. Eto. Dakle, mislim da nije, nije mjerilo koliko ćete novca potrošiti. Meni je mjerilo kakav ćete rezultat napraviti i u kojem vremenu. I to je moj modus operandi. Eto. I bije me glas da sam jako škrt.
Ali neka. Da, da. A recite mi, ovaj, ovako još jedno, jedno Primoštajnsko pitanje, gore na, je li, Gospa od Lorete, jesam dobro to rekao, ovaj, da, tamo su i odašiljači neki, netko mi je spomenuo da još uvijek agregati ih, ovaj, pogone i da je bilo je nešto iz 2006. neka vijest da je netko kao insinuiralo se da, da ste to vi, ovaj, da ste presjekli kabl. Ne, mislim, vi kao vi, nego kao općina, ovaj, što ste vi demantirali. Mislim, što se tu dogodilo? Zašto, zašto agregati još 20 godina? Čudnovate ptice, čudnovati krila i kljunova. Ali vjerovali ili ne, te famozne 2006. godine protiv mene je pokrenut postupak radi, eto, uništenja imovine, kako tamo se piše. Dan-danas se taj postupak vodi. A to još nije okončano. A što, mislim, je li ima ikakve dokaze? Je li ima išta? Nema. Nema. A zašto vam nije odbačeno? Što? Pa zato, zašto Hrvatska nije pravna država. Hrvatska je jedno leno grupe kriminalaca koje su uzurpirali
atribute državnosti i predstavljaju se kao da je Hrvatska, predstavljaju nas kao da je Hrvatska država. Hrvatska nije pravna država. I u Hrvatskoj, Hrvatska nema nikakav pravni sustav, posebno ne jedinstveni sustav, recimo, iz razloga jer svaki sudac, svaki državni odvjetnik je posebni pravni sustav za sebe. Dan-danas se vodi taj postupak protiv mene. Zato. I za napomenuti da je u početku se vodilo protiv mene i komunalnog redara.
Taj postupak je ubio komunalnog redara i on je umro. Smiješno. Nije smiješno. Nije, ali ne smijem se, da. U ovoj zemlji nije ništa smiješno. Mislim, meni je smiješno što ljudi nakon... A kako mislite, umro? Umro je. Recimo, to su bili takvi pritisci, maltretiranja od strane i odvjetništva i suca istrage i sudaca koji su vodili, pa se čak izmjestilo u Zadar, jer su svi suci, pazite, svi suci kaznenog odjela općinskog suda u Šibeniku 2015. godine protiv mene su digli tužbe radi uvrede i krevete iz razloga da bi se izuzeli s predmeta u kojima se meni sudi. I onda je Vrhovni sud, kao vrhovna instanca nepravne države, taj slučaj preselio u Zadar. I onda su počela privođenja policijom, maltretiranja i tako dalje.
Na moje zdravlje, to je imalo nepregledne, mislim, nepopravljive posljedice. A kad je uopće zadnje ročište bilo oko toga? Zadnje ročište je bilo 10.01., a sljedeće je 18.03. Eto. Aha, znači nedavno. Ne, 10.01. je bilo. Ima dva mjeseca. E, da, mislim, ove godine, jel? E, ove godine. I dobro, i što se, kako izgledaju ta ročišta za nešto prije 19 godina, bez dokaza, bez ičeg? Mislim, što, što hoće? Par puta su me imenovali. Recimo, u tom postupku moram imati odvjetnika. Recimo, kompletna istraga je to prekršila. Sam čin preseljenja je nezakonit, ali sad ima još jedan predmet, još bolji, iz 2002. godine, koji je vraćen Hrvatskom pravosuđu po nalogu Europskog suda. Čak dva su predmeta vraćena. I, ovaj, i mislim da će na ovom ročištu se ta odluka Vrhovnog suda staviti van snage, jer je donešena unutar vremena
kad sam ja bio saborski zastupnik i imao saborski imunitet. Dakle, Vrhovni sud nije mogao o tome odlučivati bez suglasnosti mandatno-imunitetskog povjerenstva. U jednom predmetu koji se isto vodi u Zadru, sad je to uvaženo. Sad čekamo rezultat. A u ovom drugom, vidjet ćemo što će biti 18.01. Ovaj, ali dobro, ali... Ali ponavljam, taj komunalni redar koji je donio rješenje o uklanjanju tih stupova na javnoj površini je umro kao posljedica vođenja tog postupka. Pa čovjek bi bio izbezumljen kad bi ga doveli. Čekaj, za što me sudite? Zašto sam radio svoj posao? Isto kao da uklonite nekome štekat jer ne plaća. Nije tražio da ga tu postavi, da, da, da tu stavi štekat. Ali je on jak politički i onda vas zajaše državno odvjetništvo iz Šibenika. Mislim, dobro jutro. Da, da. I tako je. Ali sama činjenica da se to već 19 i po godina vuče. Ne 19 i po. Recimo, 8., 9., 10., 11., 12. A taj članak je bio iz 2006., ali onda bi trebalo neko vrijeme da, da se krene s tim sudskim...
Prva, prvi je, prvo ročište je bilo sazvano 2009. A kako to da su ti generatori gore još, zašto se nije popravila ta... Baš, baš sve što je gore je nezakonito. Ali baš svaki element, sve što vidite, totalno. Što su zapravo, znači, od televizije, odašiljači, ovi mobiteli... Činjenica jeste da je općina Primoštajn prije nas, negdje od 1998. godine, dala suglasnost, u stvari prodala je jednu parcelu da se napravi od TV odašiljač, jer je signal bio katastrofalan, nikakav. I oni su napravili to, pa je opet signal. Onda, ne znam, napretkom tehnologija tih mobitela, trebalo je... Pa vidite na što sada to liči. Ali nema nigdje suglasnosti. Ali činjenica je da je taj objekt gore, Polak, je napravljen na 100% na općinskoj zemlji, suprotno građevinskoj dozvoli. A u građevinskoj dozvoli jasno piše da se objekt ne može pustiti u rad bez uporabne dozvole. A uporabnu dozvolu ne mogu dobiti jer uvjet je za građevinsku da, ne
znam, elektro priključak bude izveden po onako kako je navedeno u lokacijskoj. A to nije nikad napravljeno. I to je bio spor. Uz to su stavili te stupove na javni put bez da su ikoga pitali i tako. Mislim... Aha, kao, išli su zapriječiti. Da, da, da, kužim. Ali baš sve je nezakonito i suprotno propisu. A tko je onda napravio tu sabotažu na kraju? Je li se to zna uopće? Bar onako neslužbeno. Kakvu sabotažu? Pa to, da su presječene te, te žice i to. Pa ne znamo. Dignute su dvije kaznene prijave protiv nepoznatog počinitelja. Policija je službeno digla. I, ovaj, ali što je? Državno odvjetništvo je teretilo mene kao prvog okrivljenog i pokojnog Gorana Furčića kao drugog. Dakle, načelnika koji je izdao nalog i osobno učestvovao u rušenju tih stupova. Da, ali niste za, za te kablove imali ništa s tim. Ma mislim, ma ima tu propusta. I da je, i da je nastala šteta velikih
razmjera koja je imala utjecaj na redovni život stanovništva. Pa baš i ne vidim da su se stanovnici išta bunili. Ali sačekajmo. Nego, recite mi malo o Primoštajnu. Sad dolazi nam, dolazi nam ljeto, dolazi nam sezona. Hoće biti kakvih? Kako je generalno ovako stanje, ono, je li ima nekakvih projekata kojima se veselite? Ne nužno vezano uz turizam, općenito, mislim. Pa veselim se puno projektima. Dobro su nas ovi u županiji. Vole vas, jel?
Imamo ovdje, ovaj, Primoštajn, ta zona, turistička zona Marina Lučica. Po meni, jedan od najatraktivnijih područja. Baš pogled na staru, staru gradsku jezgru. I moj san je bio da se tu, da se premosti taj stari Primoštajn sa Marinom Lučicom. Najprije smo bili stavili da tu bude po prostornom planu most. Onda ne mogu dolaziti jedrilice, viši brodovi tamo. Onda smo to preinačili, pa smo stavili, ajmo, tunel. E, znam, to smo bili pričali prošli put. Je li tu bilo kakvih pomaka?
Tu je katastrofa. Nakon samo, okej, sve smo gotovi, izdajte nam građevinsku dozvolu za taj tunel. Mislim, ja sam, hoće biti prošle godine, četvrti, peti mjesec. Sad je odjedanput, onda te prošle godine iskrslo: ne možete dobiti dozvolu jer nemate koncesiju. Šta, općina nema? Tko onda ima? Ne, ne. Nemate koncesiju. Zašto? Jer je taj tunel pješačko-gospodarski. Da, da smo samo stavili pješački tunel, bilo bi, ne bi trebala koncesija, jer takav je zakon. I onda, mislim, baš nas je zbunilo. I onda smo, okej, dajte nam koncesiju. I onda još jedan gori uvjet je bio: ne može lokalna jedinica, jedinica lokalne samouprave ne može dobiti koncesiju. Može samo pravni subjekt u vlasništvu. I sad sve te papire koje smo spremali 8 godina moramo prebacivati. Evo, sad smo brzo pri kraju, pa ćemo predati. Koji je uopće, koji je budžet za to planiran? Mislim, koliko će to koštati? Pa bilo je, projektantska procjena je bila negdje oko 2.700,
2.800. Ali pazite, ima to već 8, 9 godina da mi... Koliko, koliko? Nisam shvatio. Molim? Koliko? Nisam shvatio. 2.500, 3.000.000. A onda smo bili, napravili jedno ono iskazivanje interesa, javni poziv za iskazivanje interesa graditelja. Onda je bila najbolja cijena 3.500.000. Pa je onda došlo do ono uvođenja eura, pa je to skočilo na 4. Pa računam negdje 5.000.000 eura da će doći. Ali kako ćete to isfinancirati? Ako je novac problem, onda nema problema.
Ovaj, ali mislim, nije mani, je li ima, ima općina tako diskrecijskih, ono, kako bi rekli? Rekao sam vam prije: novac je posljedica dobro ili loše rađenog posla. Imate i moje kolege sa sjevera koji su se, baš sjevera, iz Pirota, koji se hvalio:"Šta se ti mišaš, tvoj je proračun 3.800, a moj 8." Pa onda kad smo vidjeli izvršenje tog proračuna, taj proračun od 8 ostvario je 1.300.000 eura, a moj proračun od 3.800.000 ostvario je, ostvario je od 4.800.000. Dakle, pa pumpajte nezakonito i lažno proračune svoje. Šta mi to znači plan proračuna? Ništa. A je, to je često neka lista želja više nego...
I to imamo još i taj autobusni kolodvor ovdje. Jako izvanredan projekt. I sad ćemo... Je, to je sad baš bez veze. A što se planira onako, malo da ima ove nadstrešnicu, ne, neko malo to ljepše. Ne, ne, baš pravi autobusni kolodvor. Bomba. Jako... Ali na istom mjestu ili? Ne. Aha, ne. Ovdje nasuprot pumpne stanice, ovdje je Cvjetnjak. Ali smo, tu smo zapali u dva problema. Pa dobro, to je blizu starog, što to je, 100, 200 metara, mislim. To je dobro mjesto. Ali baš zgrada od 800 kvadrata sa podrumom, sa svim elementima. Da, da, shvaćam. Zašto? Jer, ovaj, izmjestit ćete centar Primoštajna. Povećat ćete.
Povećat ćete. Pa možda je bilo okej da ne ulaze busevi tamo, mislim. Da, povećat ćete atraktivnu, zahtjev, atraktivnu površinu ćete naselja povećati. Ali smo upali u probleme. Primjerice, zakon o cestama, ako je nadvožnjak, zahtijeva neku svoju zonu. Pa sad čekamo da nam Hrvatske ceste to daruju, jer nemamo dovoljno površine za, da nam daruju samo za, da dobijemo dozvolu. Onda su se, sad kad smo išli sređivati i moguće pravne odnose, javili su se neki koji ni ne znaju gdje je to, a eto, upisani.
Sada smo oko toga se pretrpali. Ali novac i za kolodvor i novac za autobusni, ovaj, za autobusni kolodvor stoji spreman. I ne treba ničija pomoć. Jeste vidjeli ovo tamo kod Almare u Šibeniku? Jeste? Koja je ono komedija, ovaj, opet kašnjenja, kao zbog nekog komadića, nogostupa, što, što se tamo nešto sa... Raimo Burića koji kaže da se ništa ne radi bez gotovih dokumenata. Da, da, sve po zakonu, molim lijepo. Da, da, da, to je. A ne, mislim, pa vidite i sami da smo jako, jako upitna, upitna, ne znam, administracija, bar tako blago rečeno. Da je sve upitno. A mi sada ćemo, mislim da ćemo do kraja, do početka sezone ovdje izmjestiti ulaz. Tu imamo jako dobru koordinaciju sa županijskim cestama i hrvatskim cestama. To smo sve složili. I sad čekamo glavni projekt. Nije ovdje izlaz iz zaleđa Primoštajna, burnjeg, južnog Primoštajna, ovaj put koji vodi u unutrašnjost.
Tu jako je ružno izlaziti na Jadransku cestu. Ovdje je osan i sad smo to odlučili riješiti, taj, taj čvor. I sad za koji dan počinje nam uređenje pristupne ceste za kapelicu. Gradimo jednu kapelicu. Dobili smo, ovaj, dobili smo glavni projekt. Čekamo građevinsku dozvolu Gospe od Lorete. Isto ono, jako, jako lijep projekt. Vrlo lijep.
Hoće ovaj, hoće biti ova biciklijada, što bude Primoštajnska? Biciklijada je u uobičajenom terminu. Prije biciklijade je... Kao u svibnju, kad je ono bilo prošle godine? Enduro je isto, to je manifestacija koja traje već 15, 16 godina. E, znam, znam, to sam viđao. I vrlo je interesantno, više od 15 godina. Mi smo ovdje 15 godina u ovoj zgradi. To je već dolje počelo smo, mislim, 2 godine, negdje 2008. je počelo. Evo, već 18 godina. Ali jako interesantno, u početku, tu manifestaciju nije htio nitko. Ona je najprije ponuđena gradu Šibeniku, oni su je odbili. Pa je ponuđena isto nekim općinama, oni su, i Vodicama, pa su odbili. Ma su to Talijani, inače Talijani to organiziraju. Pa su oni došli ovdje, mi smo to prihvatili. U početku smo čak i sufinancirali taj dio. A sada, ono je besplatno. I sad kad se to pokazalo jako velikim uspjehom, jer dođe vam 1.200 ljudi dva puta godišnje, 1.500.
Pa da, to sigurno se onda iznajmljuje. I to dođe vam u četvrti mjesec i dođe vam kraj devetog mjeseca. Baš vam ono začini. I to 3 dana misto kipi. I onda kaže mi baš ovaj glavni organizator, taj Talijan, da ga sad svi vuku i da mu nude sponzorstvo. Ali jednostavno kaže: "Ne želim. Sjećam se svojih početaka kad me nitko nije htio." I ono, proslava 1. svibnja, pa onda ide Gospe od, Žežin Gospe od Loreta, 10. svibnja. Imamo goste ove godine, dolaze i te prijateljske, bratimljenje općine Loreto. I šesti mjesec imamo jedan jako zanimljivi Babićće za Neze fest. Ono je bio Babić fest. Ali s obzirom da smo mi bratimljeni sa jednom općinom u Italiji, Piljo, doli iz ove provincije Frosinone, 30 kilometara južno od Rima, ne znam, Regija Lazio. Mi smo njih, a to je treća proizvodnja vina u Italiji.
I on ima isto svoj festival, Sagra dell'Uva, festival vina. I mi smo ove godine bili tamo. Mislim, bili smo od 2010. Idemo, ono, redovito održavamo te kontakte. I oni će ove godine doći, izložit će ta svoja vina. Naša sorta je Babić, njihova je će za Neze. Oni imaju najveću vinsku cestu u Italiji, ima 52 kilometra. Trebate vidjeti to. I tako. A ovo ostalo je, ima 6, 7 koncerata na Gospi. Hoće biti i ovo, ja volim u zadnje vrijeme ovo trail trčanje po stazama i to, kao trka. To smo isto, a ovi, mislite, polumaraton? Ne, ne, ne, ono što se ide u brda, trail, ono, baš kao. Trail, da. A nismo to još. Niste to još? Nismo to još, ali nema smisla kopirati svakog. Ali imat ćemo jako veliku akciju čišćenja. Odmori. Baš ove, ovaj tjedan dolaze.
Ma ništa posebno, uobičajene radne pripreme pred sezonu svakog malog dalmatinskog mista koji se bavi turizmom. Da, da. Ovaj, recite mi kako komentirate ovaj rat sa Iranom, sad što se, što su Amerikanci i Izraelci pokrenuli. Dosadno predvidivo. Da. Dosadno. A je, bilo je neko vrijeme već. Dosadno predvidivo. Mislim, slika svijeta se mijenja. Poredak koji je vladao od završetka Drugog svjetskog rata definitivno se ruši. Povelje Ujedinjenih naroda su sve srušene.
Došlo je do promjene granica nasilno, ne samo u Ukrajini, na Kosovu i tako dalje. Andaluzija, odnosno Katalonija, isto svak teži sebi. I Iran je ostao ko zadnja kost u grlu još. I tako, to je. Ali vidite, mislim, ovaj proces je počeo slomom Libije, ko najsocijalnije države na svijetu. Ne znam, niste bili, ja sam isto dolje smo vozili liniju.
Ali to izlazi, mogu to komentirati ko jedan od, ne znam, 2.800 građana općine Primoštajna. Nikako sa... Ha, mislim, ništa drugo ni ne tražim. Dosadno predvidivo. Pa ne može se. Pa ja davno kažem, sva moć Amerike počiva na vojnoj sili. Ali ovo je dosta drukčije nego invazija na Irak. To je, to je baš bilo, ovo su sad, okej, smaknuli su ovoga Atolaha i još njih par. Sad ne znamo hoće li dalje od toga. Za 15-ak dana, najviše, mislim da se to može preliti. Jer neki kažu da je to neka vrsta teatra, malo će, malo će jedni rakete, malo gore-dolje i to. Ne, ne, ne, rat u Libnju prošle godine, isto. Da, da. Maknite se, tu će vam baciti bombe, trudite se da vam šta bude. Da, da, onda Iranci isto bace noge, pa nešto. Svašta s vaše baze, ali ovo nije to. Mislim da je ovo... Dobro, ovo je, da, sigurno nisu pristali da ih se pobije, mislim.
Lipanj 2005. godine nije došlo ovoliko, ovakva armada nije došla. Je, je, sad su došli su ovi, vaši su ovi nosači i to, kao. Ništa, vidjet ćeš. Samo je pitanje kako će se to preliti i da li će se i u kojoj mjeri preliti na nas u Europu. A mi ko zemlja smo u svoj toj priči jako nebitni. Pa mi smo za Boga jedna malo veća zgrada, ili ako hoćete veća četvrt u Šangaju. Je li istina? Ma da, baš.
Ne vjerujem da itko nas ozbiljno shvaća. Osim na način kako nam oteti, kako nas prevariti, kako nas kolonizirati, kako nas totalno pokoriti. Ali nama ni ne treba neprijatelj, dovoljno smo mi sami sebi. Evo još možda za kraj jedna ovako tema vječna, ovoga, Thompsona, spornog pozdrava, zabrana, što vi mislite o tome? Pa znao sam da ćete me to pitati. A moram. Primjerice, u početku Thompsona, ovaj, i danas, neki stihovi su meni i njegovi izvrsni tekstovi. Svidjelo se to kome ili ne. Primjerice, 2007. godine, kad je izašao album Thompsona, "Bilo jednom u Hrvatskoj". I mislim, ja sam veliki ljubitelj i zaljubljenik, zanesenjak u Arsenu, poeziju Arsena, inače u poeziju, i Arsena Dedića. I ti stihovi, bio je koncert na Starom placu iza Plinare u Splitu. Onda je bilo samo jedan lokalni političar, marginalni lokalni političar je bio prisutan na tom koncertu.
Bili smo na ovom Poljudu. I, ali Thompson više nije Thompson. Thompson je sad postao igrač, kao u nečijim rukama. I kao takav više nije niti autentičan, niti ništa. A što se tiče samog pozdrava"Za dom spremni", ne vidim razloga da se toliko bure diže oko toga. Pa to se samo, samo se daje kontroverzu tome, mislim. U krajnjoj liniji, ja ne mogu reći ništa protiv toga, jer pod tim znakom ja sam bio u Domovinskom ratu. Jeste vi ikad rekli tako, urlali"Za dom spremni", što moraju reći novinari? Mi smo bili sastavni dio 113. brigade, prva satnija, druge bojne. Ja sam bio zapovjednik prvog voda. Možda je to samo znak da je Hrvatskoj dobro. Ako je pozdrav na nekom koncertu, onako, tema broj 1, pa hajde, nije loše. Pa šta da vam kažem. Mislim, meni je smiješno da, ne znam, i to mi je u stvari, nije mi više smiješno, to mi je žalosno, da dođe Thompson u Rijeku i kaže ovom gradu i ovoj županiji: "Treba Isus".
Mislim, to mi je, to mi je demode. I to mi je vrlo loše. Mislim, drži se svog posla. Dobro ti ide. Bio sam, on je, Thompson je prije rata ovdje konobario u Primoštajnu, u jednom bistrou, gostioni, restorančić, čujem. I bio je pomoćni konobar. Dakle, došao si sada na nacionalnu ikonu. Da, da, sad je. Ne bacaj se kamenjem u Boga. Budi skroman. To je moje to mišljenje. Nema smisla da sad odjedanput postaješ ili ono što nisi nikad bio. Pusti. Slažem se da te evolucija nekih događaja dovela tu gdje jesi, ali ni se u dobru uzvisi, ni se u zlu ponizi. Da, da.
Ma da, mislim da je, ja isto nisam neki, ono, ni fan, ni niti toliko, ali isto se, netko se, ljevica se tu puno grakće na to. Ne znam, ne znam ni sam, ovaj, samo se, ja mislim, s tim radi. Pomaže se njemu na kraju. Imao je povijesnu priliku 2000. godine. Što se desilo? Ništa. A da, ništa. Ljevica je imala povijesnu priliku u gradu Šibeniku 2001. godine. Što se desilo? Baš ništa. Ljevica je imala povijesnu priliku u županiji 2009. godine sa mnom. Što se tu desilo? Ništa. Izdali ste i mene i sve. Dapače, vaš tada predsjednik Sabora, Josip Leko, kad je delegacija SDP-a došla kod njega u Zagreb, ko predsjednik KSAR-a rekao je: "Petrinja je 100% u pravu, ali nemojte ga podržati jer to nama šteti". Mislim, to, te stvari jako bacaju ružnu sliku na tu ljevicu. A i konačno, 2015. isto je ljevica imala priliku voditi državu.
E, da, ono kad ste vi, kad ste vi bili u Saboru. Od 2011. do 2015. što je učinila. A u krajnjoj liniji, ponavljam, osmi saziv Sabora, meni je, primjerice, neki vrlo visoki SDP dužnosnici, kad se raspušta Sabor, mislim, ja sam bio, ja znao sam što će se desiti, ali dobro, neću. Ne, bolje tebe, nekom drugom prilikom. Nije ni tema, ni vrijeme, a ni prigoda. Ali u svakom slučaju, bilo tko da je na vlasti, bilo tko, a ljevica može doći samo ko unutrašnji, ne znam, unutrašnji sukob između desnice, samo da idemo do kraja. Ja ni ne vjerujem da u Hrvatskoj ima ljevice, niti desnice. Onda se pitam što je to, ne znam, nacionalna desnica. Što je to nacionalna ljevica? Tko se više zalaže za nacionalni suverenitet, nacionalnu samodostojnost, nacionalno samopoštovanje? Ljevica ili desnica? Pa jedni i drugi ste, ne znam, jedni i drugi ste vazali
stranih ideologija i stranih, ne znam, centara moći. To je jedna stvar. Ali čime se, čime se može mjeriti ljubav prema državi? Pa mislim, rezultatima. Pa da je ovo bilo kome reći 90. godine, mislim da referendum o odcjepljenju baš i ne bi baš tako bio sa velikim postotkom, 98% uspio. To je sve. Što je danas u Šibeniku šibensko? Ništa.
Pa nisam glasao, ne znam, 90. na referendum 91. da mi dođu ovdje Mađari upravljati. Pa bio, bili smo najveći, jedan od najperspektivnijih turističkih mjesta. Ne samo perspektivnih, nego uistinu turističkih mjesta u bivšoj državi. Što smo danas? Naši hoteli služe kao destrukcija hrvatskog turizma. Zašto? Jer to traži gospodin Plenković, premijer, i državno
odvjetništvo Republike. Pa gore kod mene u uredu imate, ako hoćete, doći ovakav dokument, 3.000 stranica. Pljačka pola milijarde eura. Ja Plenkoviću, ja i on sjedimo ovako, hoću, hoću. Ja mu kažem: "Premijeru, pa to vam je pola milijarde eura". A on meni, a kraj njega stoji, sjedi zamjenik ministra financija. A on meni kaže: "Mislite li pola milijarde kuna?" Ne. Unese mu se pola milijarde eura. On se okrene, pita ovoga: "Je li ovaj?" Kaže: "Je". Donesemo zaključke koje godinu dana nisu. Mađari su još uvijek tu. Niste im u stanju niti naplaćivati koncesiju na pomorsko dobro.
Ti mi živ. To je apsurdno, stvarno. Pa kojoj desnici vi kažete? Kom HDZ-u? Pa tko upravlja s HDZ-om? Pa HDZ je samo političko krilo, puno jače i opasnija institucija u Republici Hrvatskoj. A ljevica ni nema. Koja ljevica? Da, ljevica je dosta obezglavljena. Ali što se to desilo u 35 godina na hrvatskoj političkoj sceni što je izazvalo nacionalni potres? Što? Baš ništa. Imali ste radio 101, imali ste onda kurikularnu reformu, ono Jokić. Evo i sada Thompson. Dobro, ajde, i ove COVID potvrde su bile isto lijepi potres. Tu su se prestrašili kad je došlo 100.000 ili koliko već ljudi. To je, to je, to je sve jednokratno. I Facebook prosvjedi. Je li istina? Ali to je sve jednokratno. Vi nemate organizaciju. Vi ne, evo, imamo u Srbiji. Godinu i pol dana su uporni. Kad tad će uroditi plodom. A u krajnjoj liniji, država ne mora, mislim, bilo tko je na vlasti, on teži apsolutizmu. Bilo tko. Bilo koja politička opcija, bilo koja ideologija.
Htjeli to priznati ili ne. Pametniji od mene to još puno prije zaključuje. Opozicija ili oporba, kako hoćete. Što je njoj cilj? Doći na vlast. Koji je korektiv tih dvaju krajnosti? Samo javno mnijenje. Kako je javno mnijenje u Hrvatskoj? Nikakvo. Ne postoji. Mislim da je, samo da se nadovežem za ljevicu, mislim da je Plenković tu dosta dobro odigrao. Oni su u principu, što god ljevica traži, ne znam, ovo možemo, što se tiče i od femicida do tih nekakvih društvenih davanja i to, oni su zapravo im pokrali sve te neke lijeve, ajmo reći, ekonomske stvari. I sad ovo priuštivo stanovanje, ovo ono. I što, što onda na kraju SDP može obećavati kad Plenković već dijeli pare, ono, ko lud. Tako da jedino mogu ići u nekakve ekstreme i naprosto im je pokupio, im je, bar tako imam dojam, pokupio im je netko dobar dio lijevog glasačkog tijela. U redu, ali pitanje, svih pitanja, što mi želimo od Hrvatske kao nacionalne, kao građanske? A da, ne znam. Ajmo ići korak dalje.
Što mi želimo od Hrvatske kao države, između ostalih, nacionalne države svih? Što mi želimo? Pa ja ne znam ima tu neki baš. Po meni. Konsenzus. E, to je, to je problem. Po meni, država mora biti socijalna, mora se brinuti o najugroženijima, mora imati stabilan pravni sustav, jedinstven. I ono što piše, sve što piše u Ustavu. I pitanje, svih pitanja. Da li imamo to? Nemamo. Gotovo. Ne možete vi, primjerice, ja kažem, meni dok sam bio u Saboru, isto sam pokretao pitanje o sustavu. To mi je najdraža tema bila. Nažalost, sve sam platio na vlastitoj koži. Ali ne možete meni suditi 20 godina iz razloga što sam samo radio ono što mi jamči Ustav i što mi jamči Zakon o lokalnoj samoupravi. Ali vi ipak sudite. Ima još gori slučaj. Evo, sad ste vidjeli na mom profilu o ovoj gospođi Mitri Meštrović. Pa vi ste meni 8 godina sudili.
Vi ste mene, dva puta sam tamo padao u nesvijest. Dva puta je dolazila hitna pomoć na sud u Zadru. Zašto? Jer me neki odvjetnik tužio i predao tužbu. I po toj tužbi se postupalo dok sam imao saborski imunitet. Pa tamo vam piše 10, imate prije dva dana, tri je izašlo da Dalija Orešković je mirna jer je netko tužio, pa je sud odbio tu tužbu jer nisu zadovoljeni uvjeti. Jer gospođa ima saborski imunitet i ne može vam se, ne može vam se pokretati postupak ako mandatno imunitetsko povjerenstvo nije dalo suglasnost. U mom slučaju toga nema. Županijski osuđen, ja budem osuđen, županijski sud u Dubrovniku poništi to i kaže na moju žalbu da imam imunitet. Mora se provjeriti. Ako ima imunitet, postupite po tom i tom članku zakona koji kaže: dužni ste odbiti tužbu. Opet se to zaobilazi. Opet me se osudi. I tako sam ga. I onda dođe ponovno u županijski sud u Dubrovniku koji je već donio to i 100%
promijeni svoju odluku od prvog puta. Koliko općina, koliko vi imate trenutno sudskih postupaka? Što, što prema općini, što prema vama kao vama? Pa prema općini imamo jako puno. Jer mislim. A dobro, ajde, to je možda i. Borimo se. Želim, meni je, ne znam, imovina svetinja. Ja se imovine, kako općinske, tako privatne, državne, ne želim po nikakvu cijenu. Pa vidite, ovaj rat za odvodnju i Primoštajn, što meni treba da se ja sad sa svima sukobljavam? Sjednice vijeća pa da dolaze iz Hrvatske. Aha, da, da, ja. Ali koliko imate, toliko i vrijedite. Amen, gotovo. Ali imam, što ja znam, evo, sad me dvoje, troje me gone privatne tužbe. Imam ta dva predmeta i to. A koje, koje je stanje s onim, s onim zidom famoznim gdje ste, gdje je općina. Pogledala tu. Zid je prošao sudsku provjeru. Samo što imate posla s najgorim tipom ljudi. Najgorim tipom ljudi koji su umislili da sve mogu. A ne možete. Pa vi ste ukrali. Ukrali, uzurpirali ste.
A što su, kao, uzurpirali su dio dijela. Pa uzurpirali ste dio ceste. Pa i sad, sad vode postupak sa sasvim drugim vlasnikom. Mi smo kupili. Možda jeste kupili, ali od nevlasnika. I čak i u tom postupku, recimo, tvrde kako je jedan dio javne površine njihov. I vještak kaže, nije, oni uporno kažu da je to njihov. Ali on, mislim, imate takvih slučajeva. I onda, ovaj, isto tu jedna zgrada koja se napravila na javnom putu.
Ako se ne svađate i borite za svoje, za par godina bi općina ostala bez ikakve imovine. Neki su prodali općinsku prije nas. Evo, sada, nakon 15 godina, nakon 15 godina ovih parničenja, sad smo došli u fazu da je Vrhovni sud uvažio reviziju općine Primoštajn i kaže: ako ta nekretnina nije bila u temeljnom kapitalu Primoštajna d.d., nije se mogla prodati. Sad ponovno ide. Već je bila jedna rasprava, pa sad će druga. Valjda ćemo to vratiti nakon 20 godina. Nikad kraja s tim nekakvim procesima. Tako, takva vam je sudbina. Predajte se i nećete imati nikakvih sudskih sporova. Da. I razumijete, nećete imati nikakvih sudskih sporova. A ovo drugo, to su parnični postupci.
Moja obitelj s jedne i s druge strane je, ono, izvorno smo Primoštajnci. I jako puno sam naslijedio s očeve strane, s materine strane. Ja i sestra smo sami. Imali smo na, ne znam, na posjedovnom listu od oca preko 100.000 kvadrata. Od matere isto samo. Još mi je, ne znam, ostalo nešto malo. I stalno ste u, na sudovima. Imate parnica koje traju 6, 7, 10 godina i tako dalje. Je, da, famozno sudstvo koje stvarno traje dugo sve. Još sada što je država napravila.
Još jedna pljačka u nizu. Ona je uzurpirala sve što je bilo u vlasti, ono, opće, općenarodna imovina. Pa to nije, ona je sve sad prepisala na sebe. Čak smo imali 35, 40.000 kvadrata imovine, ali sad smo to sve završili. Smo, ja i sestra. Ali uvijek, za svoje se morate boriti. Moji prije mene nisu bili upućeni u to. Bili su više radnici, poljoprivrednici, ribari. Oni su se bavili s tim i sve se išlo na riječ. Ti daš jedan papir, on potpiše i to je bilo. A zemljišne knjige su sasvim drukčije. I danas je i svijet i stanje i ljudska psiha i karakter i sve je drukčije kao prije 56 godina. I što mislite, da li vam ovo zadnji mandat kao? Pa vjerujem da jest. Općina.
Vjerujem da jest. Ali u životu i politici nikad ne znate što donosi sutra i. Dostoji. U ništa se više ne možete zakleti. Ali mislim da je. Pa imat ću 75 godina. Da, da. I to ne 75 godina kao što je veliki Gogo rekao da ima 60. A što sam se nasmijao na ono koji luđak. On je tako dobar štos. Nego, ja ću stvarno imati 75 godina. Cvjećar od 65. 65, a ono 45, 20. S ilegalnim kremama.
I pali su mnogi na to. Jao, jao. Dakle, stvarno ću imati. A onda i prevelike generacijski jaz. Prevelike generacijski jaz. Ali, mada ja smatram i uvijek ću biti, ne postoje stari i mladi. Postoje samo za ovo, za ove funkcije, odnosno dužnosti. Samo postoje dva tipa ljudi: koji znaju i koji ne znaju. Koji su uspješni i koji su neuspješni. Sve drugo je najmanje važno. A koliko sam uspješan, nek rezultati pokažu. Kad smo došli mi, mi smo naslijedili 3 i po proračuna minusa.
O, to je momentalno. To kao da iza mene sada ostane 17 i pol milijuna eura minusa. Eto. Minusa. I da zaposlenici u općini ne primaju plaću 8 mjeseci i da općina Primoštajn ima nula imovine. Nas je imovina općine Primoštajn preko 50 milijuna eura. Preko 50 milijuna eura. Startali smo od minus 3. I to je po meni najbolji rezultat. A ovo, što ćete vi, PR. Ne mogu ja lagati svom susjedu o sebi. Bilo koji PR bio. A mogu lagati, može me PR dignuti ili srušiti, primjerice, u Zadru, Zagrebu, Međimurju, Baniji, Banovima. Ma da, vi ste ovdje stabilni, nema tu. A i nisam zadovoljan, da budem iskren. Što s rezultatom? Pa ovo je prvi put da sam dobio ispod 70%. I to me jako razočaralo. I to ste na početku smo to počeli. To me jako razočaralo. 68% je mizera rezultat. Pa dobro, nije to toliko ni loše. Što? Jako loše. A koliko ste dobivali inače? 73, 74. A dobro, 74.
Okej, ajde. Nikad ispod 70. I što je simptomatično? Recimo, nijedan glas, odnosno jedan glas više su dobili, ovaj, druga strana, Most i HDZ zajedno, u odnosu na 21. Mi smo dobili 170 glasova manje. To je jako znakovito. Dakle, ti birači, tih 170, dobro, jedno 40 i nešto ih je u međuvremenu umrlo. Ovaj, oni su, nisu glasali, oni nisu se preokrenili ni za HDZ ni za Most. Ali nisu više ni za nas. Znači, nešto, nešto ih je odmaklo od mene. Pa vidiš. Ali jednostavno nisu izašli. Aha, da. Ima i tih, jedan dio. Ali u svakom slučaju, ali dobro, kažem, tako je kako je. Izbori su. Ništa, gospodine Petrina, bilo mi je zadovoljstvo kao i prošli put. Pa nadam se da se još koji put vidimo ovako preko kamera, ali vidjet ćemo se svakako na biciklijadi. Svima predlažem da u Primoštajnu, što ste rekli, u svibnju negdje će biti.
Svibnju. E, pa dođite, baš je, lijepa je tura, nije pre, prezahtjevna, onako, baš je, baš je lijepo. I na kraju je bilo, bio je dobar roštilj na kraju. A sve će biti dobro. To sam upamtio. Eto ga. Hvala vama na pozivu i pozdrav gledateljima. Eto ga, ljudi moji, budite pozdravljeni do iduće epizode.Ćao.
Slične epizode
#26
DSM #26 · 8. svibnja 2025.
Stipe Petrina, o Primoštenu, Mađarima, lokalnoj politici i još mnogo toga
Stipe Petrina
#13
DSM #13 · 13. siječnja 2025.
Ivica Ledenko, saborski zastupnik, dugogodišnji političar, menadžer
Ivica Ledenko
#4
DSM #4 · 3. studenoga 2024.
Petar Baranović, predsjednik savjeta šibenskog SDP-a
Petar Baranović