Epizoda #26 · 8. svibnja 2025. · 1 h 26 min

Stipe Petrina, o Primoštenu, Mađarima, lokalnoj politici i još mnogo toga

Gost: Stipe Petrina, načelnik općine Primošten

Lokalna politika

Podijeli: Facebook X WhatsApp Viber

O epizodi

Stipe Petrina je dugogodišnji načelnik Općine Primošten, čovjek kojeg neki smatraju borcem protiv korupcije, a drugi kontroverznim populistom. Bez dlake na jeziku, često protiv struje. Razgovarali smo o lokalnoj politici, o preko 820 tužbi na njegovo ime, javnom novcu, odnosima s medijima, brojnim aferama i stanju u državi.

Poglavlja

Transkript

Prikaži cijeli transkript razgovora

Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". S nama je danas gospodin Stipe Petrina, načelnik Općine Primošten. Stipe, dobrodošli. Dobro vas našao i hvala na pozivu. Hvala vama što ste se odazvali. Ovako, po gradu kruži priča da vi mene plaćate. E, i to je živa istina. Da. Ali znate što, ja sam tu došao sad u Primošten s vama snimati, a za tramvaj mi niste dali novce. A sjetio sam se, ja sam spremio... A jeste li se sjetili? To nije moja greška, jer ja sad dam nalog mojim stručnim službama, pa evo vam ja plaću za četvrti mjesec. Aha, okej, okej. Tako da ne bude zabune, da me niko nije ni revoltirao, ne, tako. Možemo onda nastaviti sa snimanjem, sad je sve okej. Pa ja sam, ja sam pretpostavljao da će to biti... O, dobro je, debela je, debela je. Dobro je. Debela je, da. Malo je pojačana, izbori su... E, a mora tako. Mora, mora, mislim. Tako mora biti. Ovaj, samo približite još malo, molim vas. Svi smo mi ljudi, svi živimo od toga, od plaće. Tako je, tako je. I svaka mala naprijed stavlja. Ovo će puno pomoći. Bogami. Nego, evo, da počnemo sad malo ozbiljnije, ovaj, vi ste u županiji predsjednik skupštine, je li tako?

Bio sam. Bio, ha dobro, još, sad više ne traje, saziv je gotov, da. Znači, kad su raspisani izbori i to, to bi bilo to. Ne, raspuštanjem predstavničkih tijela prestaje i funkcija predsjednika predstavničkog tijela. I, i svih. I to je meni besmisleno. To je još jedan dokaz da Hrvatska nije uređena država. A šta hoćete reći, znači sad... Pa hoću reći da... De facto nema županije, to hoćete reći, da. Da, de facto nema, jednostavno nema županijske skupštine. Uobičajeno je da saziv jednog predstavničkog tijela traje do konstituiranja sljedećeg, dakle, i to je u Saboru. Dok se ne konstituira sljedeći saziv Sabora, traje mandat članovima Sabora od prethodnog mandata. Pa to nekako ima smisla, da. Ovdje je, ovdje je obrnuto. Što se tiče područne, eh, i regionalne i lokalne samouprave, ovdje je dano raspuštanja, prestaje mandat članovima predstavničkih tijela. I, i to je meni besmisleno. Dakle, eh, područna i lokalna samouprava egzistiraju minimalno 3 mjeseca bez predstavničkog tijela. Tko zna što se može tako u tih 3 mjeseca desiti.

Dakle, mislim da bi to zakonodavstvo trebalo uskladiti jedno s drugim. I kako ocjenjujete onda, zadnjih 4 godine bili ste, ajmo reći, na vlasti, niste bili zadovoljni baš sa, sa Jelićem, koliko sam ja to nekako ubrao. Ma nisam bio baš zadovoljan, nisam apsolutno bio zadovoljan. Onaj, šta, a što se tiče same županijske skupštine, ja mislim da je ona najbolje funkcionirala od 1993. godine, jer prvi put je županijska skupština uistinu postala predstavničko tijelo građana. E, ja sam čak i dovodio građane, pojedince, koji su imali određenih problema vezanih uz pitanje županije, ja sam ih dovodio na županijsku skupštinu i davao sam im riječ. Konkretno, primjerice, ako se sjećate štrajka Cesta Šibenik, ja sam doveo te ljude, njihove predstavnike, dao im govornicu i to je bilo ono, iznenađenje za svih, jer većina, većina tih smatra kako su oni nekakva elita. Ma šta ste vi, vi niste nikakva elita, vi ste tu da služite. Da, služite građanima, da. I šta više, dovedete takvih predstavnika da iznesu svoje probleme, bit će lakše služiti

ili upravljati sa županijom. Samo, nažalost, jako malo je tih koji to shvaćaju. I, primjerice, još iz drugih područja, recimo socijalne i druge, sa drugih područja, isto bih dovodio. Čak su se i neki vijećnici pobunili, oni su se bunili, i primjerice ne bi uopće dolazili na sjednice kad bih ja pozivao. A uz to je u ovom mandatu bilo najviše, čak 35 tih sjednica županijske skupštine, i prvi put da se je, da su se sjednice dislocirale iz županijskog središta. Mi smo održavali sjednice županijske skupštine u svim jedinicama lokalne samouprave koje su pozivale nas, i meni je to normalno. Pa da, da, to, to nekako ima smisla. E, ima smisla, jer neki, šta znam, elitizam ili centralizam nikad nije doveo do dobroga. Mora se čuti vox populi. Da, da. Mora se čuti. Ako ste bili tako nezadovoljni s gospodinom Jelićem, kako to da niste onda raspustili sve, nekako demonstrativno da i gospođa Ukić Kotarac i to da nije dala ostavku i forsirali nove izbore, zapravo. Da, i to sam ja učinio.

Međutim, gospodina Jelića na vlasti su zadržali Most, SDP, njegova lista, dakle kandidacijska grupa, SDSS i HDZ. Pa 22.03.2022. godine, ja kao predsjednik skupštine stavljam na dnevni red zaključak o zaključku o dopozivu, o raspisivanju referenduma za opoziv župana. I to je nesporno, ta točka dnevnog reda stoji, i na tu... Znači nije većina izglasala. Ne, uopće se nisu odazvali. Ma, nisu se odazvali. Jednostavno nisu, prvi put nisu se odazvali, i onda je bila redovna, onda sam ja kao predsjednik skupštine to po poslovničkom, po poslovniku imam pravo staviti i skinuti točku dnevnog reda. I to je prvi put da je predsjednik koristio instrumente koji mu pripadaju po poslovniku. I to je njih svih iznenadilo. Oni su navikli da, da županijska skupština bude jednostavno slijepo oruđe u rukama župana. I to ovaj put nije bilo. Nekoliko puta nije prolazio, prolazili prijedlogi župana.

Ali u biti, funkcija županijske skupštine je da osigura izvršnoj vlasti, dakle županu, zamjeniku i zamjenici župana, mirnu i kontinuiranu sigurnost u obnašanju izvršne vlasti. I mi smo to učinili. Ali da je bilo dosta točaka prijepora, bilo je. Pa dobro, to je... Ne radi tog, ne radi mene. Isključivo radi osobnog karaktera gospodina Jelića. Ali to više nije nikakva tajna. A je li mogla Ukić, gospođa Ukić Kotarac, dati ostavku, zar ne bi se onda forsirali izbori za župana? Pa, da, primjerice, isto tako, bilo je kritika iz neznanja. Mogao mu je ne usvojiti proračun, je li tako, i onda bi se... Ali to su gluposti, to, mislim, nažalost. To onda stvara probleme korisnicima, je li... Da, da, ako bi se ras... Ako ne bi skupština usvojila prijedlog proračuna koji je jedini ovlašteni predlagatelj župan, samo bi se skupština raspu- raspu- raspustila i bili bi izbori za novu skupštinu. A župan, odnosno izvršna vlast, ostala bi ista. I to bi, to bi bila teška glupost. Dakle, još više bi mu otvorili prostor za kojekakve samovolje

i, ne znam, podcjenjivanje predstavničkog tijela građana. I to je, to su, to se na kasnije shvatilo. Čak i novinari su u početku to zagovarali. Zašto se usvaja? Stalno pregovarate, ovaj, županu, a nećete da, a i-ipak mu prihvaćate proračun. Pa naravno da. Pa nitko ne, neće sam sebi pilat granu na kojoj sjedi. Ali ja sam rekao svima, i imate to i tonske i video snimke sa županijskih sjednica: "Okej, idemo raspustiti skupštinu, ali prethodno tražimo da se održi referendum o ovomu, o raz-razrješenju župana." Ali svi su oni odustali od toga. Samo je mojih tada još 7, ja i još 6 smo bili za to, a i ne vjerujem. Poslije se pokazalo čak da smo imali dvojicu Juda unutar svojih redova.

Kako je to, kad ste, kad ste osvojili vlast 2021., kako je to izgledalo u tu takozvanu utvrdu HDZ-ovu ući u županiju? HDZ nije nikakva utvrda. Oni nisu... Pa mislim, to onako, metafora je više. To su priče, to su... Mislim, utvrda u smislu da nikad nije, nisu nikad izgubili izbore. To su bajke ljudi. To su bajke ljudi koji uopće ne razumiju ovu materiju i jednostavno ne znaju. HDZ je jak koliko je slaba oporba. I ja to uvijek kažem, recimo SDP-u i Mostu i svima. Nisu oni jaki što su jaki, nego su oni jaki što ste vi slabi, ili vi ste povodljivi. Vi ste skloni kompromisu. I mislite kao, ne znam, birajmo manje zlo. Zlo je uvijek zlo. Ne, ne možete. Ono, ako vi birate manje zlo, ono će s vremenom evoluirati u veće zlo. I vi, vi ste u istom problemu. Dakle, cilj je bio, i to nije, nisu oni. Ja sam jako puno imao napora dok smo uvjerili Most da podrži Jelića. I oni su dosta zahtjevni bili u svojim zahtjevima. I što se mene tiče, nije bio to nikakav problem.

Problem je bilo ustrojiti županiju koja će biti uistinu u funkciji građana. A ona nije. Jelić je jako bio tvrdokoran. I u samom početku smo mi dolazili u prijepor oko koncepta toga. A on je tvrdio da će on to promijeniti evolucijom. Ja sam zagovornik revolucije, jer revolucija može trajati i 2, 3 milijarde godina. A i kao što vidite, traje.

Ne misleći pri tom na revoluciju, ne znam, rašpe, puške ili u vojsci. Da, da, oružanu, nego ona, da. Revoluciju koju sama po sebi riječ revolucija znači preokret. A glasači su i glasali za opciju zvanu Marko Jelić i Stipe Petrina upravo iz tog razloga, jer tražili su promjene u županiji. Samo što najgore je što često, najčešće u revoluciji dođe još gore. Tako nekako povijest zna pokazati. Pa dobro, nije sada. Ne uvijek, ali... Baš nije gora, jer goreg stanja od tog jednostavno teoretski nije moglo biti. Mislim, ja imam to dokumentirano u svim zapisnicima ranijih županijskih sjednica županijske skupštine, kad su se sve afere koje su slamale Šibenik i slomile su ga u krajnju liniju na kraju, definitivno i konačno, i sve afere koje su nagrizale županiju u cjelini, mi smo otvarali u mandatu 2009., 2013., 2017., sve do 2020. Pa prvi smo mi otvorili slučaj Jadranske banke. Ja sam prvi to otvorio. I onda su se Pauk i Burić, tada, to je bilo, recimo, gospođa...

Skandal. Ma mislim, on, gospođa, ja sam to otvorio na županijskoj sjednici, poslije toga je bila sjednica gradskog vijeća i to je elaborirala gospođa Iris Ukić Kotarac, zamjenica župana u ovom mandatu. I onda je Burić jako bio bezobrazan, kao što on uvijek zna biti bezobrazan kad je pritisnut u zid, a u stvari je jadnik. U suštini, kad vi njega izanalizirate, on je u svakom segmentu jadnik. Ja gospodina Burića znam još od 1989. godine, kao mladog liječnika, oftalmologa, koji je davao svjedodžbe pomorcima za adekvatne iznose. Aha. Da. Mislim, ali niste vi nikad ovako čuli da se govori o nekom u imenu i prezimenu i konkretno. Da, da, shvaćam. Tako je. Dakle, nema tu milosti. I što biste rekli, jeste uspjeli postići nešto od ciljeva u ovih zadnjih 4 godine na, na razini županije? Pa, rekao sam, jedan dio to je da se županijska skupština približila onima koji je biraju. Međutim, veliki je problem. Mi smo imali kao nezavisna lista, kao politička grupacija, dva cilja. I dva uvjeta da idemo u tu koaliciju.

Čiji sam ja, ovaj, ne znam, kreator. I, ovaj, i da ne bi bilo zabune, nije meni Marko Jelić i grupacija okupljena oko njega dala mjesto predsjednika županijske skupštine. Ne, ja sam to dobio na izborima. Baš na izborima. Jer u vakuumu izbora, koji su bili javni, legalni, 2021. godine, odvijali su se izbori između mene i Marka Jelića. I to je naš koalicijski sporazum tako bio konceptiran. Da će grupacija koja da, koja dobije više mandata za članove županijske skupštine, dakle županijskih vijećnika, imati predsjednika županijske skupštine. I naša opcija, oni su bili presigurni da će dobiti dva, da će dobiti dva puta više od nas. Iz razloga što su oni, nas je pet načelnika, gradonačelnika, što će, ti si sam i tako, ali zaboravljaju da mi već tra- trajemo više od 30 godina. Zaboravljaju da iz Primoštena su održani prvi demokratski izbori u Jugoslaviji. Čak četiri i pol mjeseca prije onih famoznih izbora 1990.

I to je tada bilo ono, neshvatljivo. Prvi put u povijesti bili su 100% preferencijalni. Ali to je neka druga tema. To je bilo, i naš uvjet je bio prvo da bude proračun županijski 100% transparentan. I to su me izigrali. I druga stvar, da svako domaćinstvo u županiji Šibensko-kninskoj ima vodu. Jer je, ja uvijek tvrdim, da je vodovod i odvodnja centar ekonomski organiziranog institucionalnog kriminala koji drži HDZ na vlasti. A da su vodo i drugi... Zašto baš vodovod? Pa zato, zašto je, tu je najveća centrala... Ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, nikad ne bih njih rekao da su toliko moćna organizacija. Izuzetno moćna. Pa, ako pogledate svoj račun za vodu, vidit ćete i još račune koji vam dolaze od Hrvatskih voda i ovih

odjeljenja koja su po županijama, vidjet ćete da neke stavke plaćate čak po tri puta. I to je... Je, istina, računi su šuma stavki. Da, da, ali to je što vi vidite kao građanin. Primjerice, ja kao čelnik lokalne samouprave još vidim da vi ne možete provući niti metra vodovodne instalacije, odnosno proširenja lokalne mreže, da sami ne financirate. Ili da građani ne financiraju. Sami sebi vodu koju plaćaju kroz račune za vodu. I to je kriminal par ex-pere. Zašto se to dešava? Mislim, i sada imate, vidite, ovaj pritisak što se Primošten prvi suprotstavlja. A to je ujedinjenje svih tih vodopravnih firmi i firmi koje se bave odvodnjom. Samo se Primoštenska bavi, odvodnja Primošten. I vodovod Drniš i Knin da se priključe vodovodu Šibenik. Nije problem u integraciji. Problem je da je, da će se s tom integracijom dovesti u pitanje prodaja Hrvatskih voda, kao što se desilo.

I to je pitanje. I to su prijepori koji se vuču već 25 godina. Otkad sam ja u mogućnosti da, da se moje odluke barem dijelom poštuju. I to je rat koji traje konstantno 25 godina između općine Primošten i vodovoda, i koji je trajao i jako eskalirao za vrijeme dok je bila SDP-HNS koalicija na vlasti u Šibeniku. I kakvo je sad stanje uopće te vodovodne mreže? Znam da još neka naselja nemaju, evo, sad je, ono, Vrsno je, ja mislim, ili nešto, neko drugo je pripojeno. Koliko sad, koliko, ajmo reći, koji postotak stanovnika na kraju nema? Pa, kad smo mi pravili analizu za 2021., bilo je nekih 25 do 27%. Stanovnika. Ne trebate se ničemu čuditi. Meni je smiješno. Ja bih rekao da je 2, 3%, ali... Da, da, 2, 3%. A kako onda ti ljudi imaju neke gusterne, kako su snažni? Pa to bi trebalo pitati gradonačelnika tada, ovog, Murtera, Pirovca, i načelnika, ovoga, Tribunja. I, ne znam, još jednoga iz grupacije Marka Jelića, i onda još gradonačelnika Drniša i ovoga, Desta iz Vodica.

Na, jer mi smo na županijskoj skupštini, to je bio dio koalicijskog sporazuma. I ja sam tu točku stavio na dnevni red. U Drnišu je bila sjednica i svi su glasali da, da županija gura projekt voda, tekuća voda, do svake kuće. I nitko se nije usudio ispred mene biti protiv toga. Zato zašto su kamere bile i bili su pred očima javnosti. I svi su digli, svi su digli ruke. Međutim, županija ne može sama odlučivati o tome. Da, da. Dakle, županija može biti potpora, support vodovodu i pritisak koji će raditi na, na, na upravu vodovoda. Prava, prava svrha toga je bila kad na, kad bude skupština vodovoda, i ta je tema. Ja sam isto kao udioničar vodovoda, predstavnik udioničara općine Primošten, stavio tu točku dnevnog reda. I ona je stavljena jer mora po statutu i društvenom ugovoru vodovoda biti stavljena. I sa Željkom Burićem sam dogovorio, konkretno, da ne bi poslije...

Pa Željko Burić je jedna od najvećih varalica. Onaj u rangu Amparisa, Marko Jelić. On se ništa ne razlikuje, samo moćniji on organizaciji pripada. Dakle, ja sam s njim dogovorio da će vodovod glasati da svaka kuća dobije vodu. Jer to nije nikakav problem. Ako je općina Primošten u 2 i pol godine, od 2000., od 2002. do 2005. godine, dovela u 18 naselja vodu sama sa svojim sredstvima, pa što je to bilo vodovodu ili gradu Šibeniku? Ništa. Sitnica. I što se dešava? A zašto mislite, zašto to koče? U čemu je zapravo problem? Ima tu puno. Primjerice, kad su naši se spajali 2000., onda su ovi poslovođe vodovoda i ovi koji su odlučivali uzimali mito od građana. I ja imam pravomoćnu presudu tada jednoga predradnika iz vodovoda koji je osuđen upravo radi takvih stvari. Jer lokalnu mrežu radi vodovod. Financira jedinica lokalne samouprave. Ali oni vam mogu to otezati ili vas neće spajati. To se upravo dešavalo tamo. I o tome odlučuju radnici na terenu. E, i to je bio jako veliki problem. I općina je digla, bila kaznenu prijavu protiv konkretne osobe i on je osuđen.

Ja ću, ako mislim, govorim jasno u kameru. Pa dobro, e, vjerujem. Ne mogu poslije poreći. Jedino da sam neuračunljiv. Dakle, zato je to. Ali sjećate se afere kad je vodovod... A nije valjda da, da se sad to šteka sve zbog, zbog predradnika ili je na, na višoj instanci nekakva zadrška? Ništa vas razumijem. Nije valjda da to šteka zbog nekih predradnika što uzimaju mita, mislim. Da, ali oni su, ono. Mislim, građani nisu svjesni koliko te niže strukture može opstruirati veće, a još pogotovo ako je sve povezano. A sve je povezano. A sve je povezano, da. A sve je povezano. I sad vam rećem, pa sjećate se samo afere 5 milijona, kupnje bezvrijednih dionica Jadranske banke od vodovoda. Jeste se sjećate toga? Ne. E, vidite, to je šteta. Ja uvijek kažem da je neznanje najveći problem. I što se... A koće to, znate što je problem? Problem je što su te afere idu kao na, na traci. E, ali zašto su... I normalan čovjek to ne može popamtiti. Ja sam još luđak koji i koliko-toliko prati, ali ne mogu ni ja sve. Jednostavno, neke stvari mi prođu pokraj mene i... Sve u redu. E, ne, ne, ma samo hoću reći... Ali recimo propast Jadranske banke je jedan veliki udarac opstojnosti županije

Šibensko-kninske. Jako veliki. Ljudi nisu svjesni. Zašto? Pa zato u prvom redu što je tu nestalo, ne znam, 6, 7, 8 poslovnica. Dakle, tu je već 20-ak ljudi ostalo bez posla. A u drugom, u drugu ruku, što je banka koje više nema. Stečaj smo mi navijestili, primjerice, jedno 6 do 8 mjeseci ranije, isto po Rekasa. To je bila katarza.

U drugom, što, ako ste vi ekonomski neovisni, vi imate svaku drugu neovisnost. Primjerice, više Šibenik, odnosno županija, ne upravlja sa sredstvima kao što je prije upravljala Jadranske banke. Sad neki drugi menadžment upravlja, ovaj, sredstvima i financijama. To možda čak i nije loše, da ove lokalne malo... A ne, niste u pravu. Ne znam, samo nagađam. Da, da, da. Ne, niste u pravu, ali ta struktura ostaje. Znači, to, ta struktura ostaje. Ja se, ja se volim igrati, ne znam.

Volim, pokušavam gledati što se dešava u tim vodama. I vidjeli smo na jednom od savjeta Narodne banke prozvana Jadranska banka. I mene je to zaintrigiralo, kao i vas, što radite ovaj podcast. Mi smo malo kopali i vidjeli smo da je dubioza te Jadran, a i prije, bilo je prije naznaka, jer su se suludno počele prodavati dionice Jadranske banke koje su vam narasle bile suludno. I iz nikakvih razloga, osim špekulacije, narasle su bile od 1000 kuna na 4000. I onda je, bila je pomama u Šibeniku. A to je sve bilo u funkciji da se dovodi novi, novi kapital, a da oni koji su bili štediše iz HDZ-a povuču svoj kapital. I došla je, došla je diferencijacija, odnosno razlika od nekih 5 milijuna kuna. Tad je to bio jako veliki novac. Jako veliki. Pa i sad je veliki novac, nije baš. Da. 700.000 eura. Ali nije više to onoliko koliko je bilo. Da, da, okej, je manje približno. Jedno 4, 5 puta je manje. I onda je vodovod i odvodnja skočila.

I oni su kupili tada 5 milijuna kuna bezvrijednih dionica. Imate moja izlaganja, svak tko želi može prekopati zapisnike sa županijskih sjednica i vidjet će to. I gospođa Iris Kotarac o tome govori na sjednici gradskog vijeća. I Burić je jako bezobrazno i prgavo u svom poznatom stilu, jako je osporava i vrijeđa, tek onako kako... A Burić ne voli takva pitanja. Da. Ne voli gdje se vidi točno koliko ste, koliko imate prste u pekmezu. U medu. I što se desilo? Banka je bankrotirala. Od tih 5 milijuna javnog novca, ja sam podnio kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba. Gdje vam piše u zakonu o javnim poduzećima, isključivo je zabranjeno špekulacija na financijskim tržištima. Isključivo. Ono, strogo je zabranjeno. Usprkos toga, oni su kupovali dionice za koje su znali da će za par mjeseci biti niti vrijedne papira na kojima su tiskali. Da, ali kako je to špekulacija ako su kupili dionice koje će biti bezvrijedne? Zar nije, zar ne bi trebalo biti obrnuto? Da kupe, da, da, da će znati da će narasti. Mislim, koja je točno igra, nisam baš shvatio.

Zato zašto su ugledni HDZ-ovci, ugledni, kad kažem imali štedne uloge u banci, nisu ih mogli izvući. Banka ih nije mogla ispiti. A, nisu imali sredstva. Nije imala sredstva dok ne dođe svježih 5 milijuna kuna. Točno se zna. Točno se znade s imenom i prezimenom tko je izvlačio novac. To je prva stvar. A druga stvar, sjećate se onih milijun i pol kuna jamstva za nogometni klub Šibenik? Kad je da grad, da isplati vodovod. Da, da, sjećam se. Ma mislim, ima toga deset. Sjećate se afere SEF? Naravno, to je legendarna afera. A što se desilo? Najneviniji ljudi platili su cek, proveli su 6, 7, 6 mjeseci u istražnom zatvoru, nikom ništa. Na kraju se, mislim, što se zaključuje? Policija koja je vršila pretres stanova tih osumnjičenih, osumnjičenih je bila bez naloga. I što sada? Je li se ikome išta desilo? A je li uopće itko znade finale ili crescendo te operacije? Ne zna nitko. Zašto? Pa zato, zašto je vaša, mislim, pardon, nije vaša struka, ali zato su novinari plaćeni od grada Šibenika da prikrivaju sve te afere.

Vi nikad niste u ove 4 godine, koliko sam ja predsjednik županijske skupštine, što bi bilo logično, zdravorazumski i životno, da je netko napravio neki portal, neka novina da je napravila s nama on intervju. A bilo je dosta turbulentnih situacija u ovih 4 godine. A niste platili. To je problem. Ali zato ste me vi zvali, zato je. E, ajoj. Ruka ruku mije.

A obraz oba dvije. Ovaj, kakva su predviđanja sad za županijsku vlast? Pa mislim, mislim da, da će biti neizvjesno. Nažalost. Moglo je biti tako jednostavno. Kako to da se niste svi iz te takozvane Čušpajz koalicije, koju posprdno zovu, da se niste... To je dobro pitanje. Zato svi oni igraju sa figom u džepu, što kaže gospođa Iris Kotarac. Svi su oni isti. Svi se oni kupe za malo bijeloga, malo pića i koju kakvu kunicu, odnosno eurić. Svi su oni isti. Jer sigurno bi pomoglo da ste u jednu listu nekog svog... Ne, jedna lista ne dolazi u obzir. Ali jedan kandidat obavezno. Jedna lista.

I zadnji put, ja sam protiv toga i to se pokazalo dobitno. E, mislim... Koliko se nadate? Što se politike još... Doslovno pacerski se vodi, vode paceri i totalne neznalice. Ali kao i u nogometu, svi misle da su veliki treneri, ovdje svi misle svi sve znaju. Na kraju dođu na to područje, vidjeli ste čak na funkciju predsjednika Sabora, potpredsjednika Vlade, na aspiracijama da budu predsjednici Vlade. I onda kažu: "Nama je to bio početak, mi smo se tek učili." I to je meni slom. I to je slom života i to je slom javnog mijenja. Kako uopće takvi likovi dolaze u funkciju da upravljaju s vama? Pa mislim, od svih vrsta na planeti, samo ljudi mogu izabrati gluplje da ih vode. Najgluplje među sobom. Ili najnesposobnije, recimo. Neka negativna selekcija sigurno se događa. Ovdje je baš ono, kad malo vi dublje razmislite o sebi, vi se zgražate. Zašto se niste vi kandidirali za župana? Pa vidi, malo je više razloga. Prvi razlog je bio moje zdravstveno stanje. I, ali dobro, bili bi moji pregorili to, ali ja znam, svi oni i ta koalicija

koju sam ja složio 2021. bila bi mahom protiv mene. I to, onda bi ispao, mislim, ispao bi... Zašto? Zato jer ste kontroverzni, pod navodnike ili? Pa dobro, to za one koji me ne poznaju. Ali rezultati kažu sasvim drukčije. Nek se itko pohvali sa ovakvim rezultatima. Jedan. Nek se udruže, nek se i županija, bilo oko, osim zagrebačke, govorim, međimurske, neću govoriti, ali ove dalmatinske, nek se pohvali rezultatima koje ima u usporedbi sa općinom Primošten.

A doslovno, ali doslovno, svi su protiv nas. Uključujući političke te protivnike općine, na računa. To je normalno. Nego mislim, strukture institucije. Ali netko tko ima preko 820 kaznenih prijava ili je notorni kriminalac ili je, što su rekli tamo u Uskoku, ili je teški genij. Nešto od ta dva mora biti. A ja kažem, ja sam vani jedno i drugo. A što mislite, je li ima... Ili diplomata i diktator. Je li ima šanse Paško Rakić se vratiti, da se HDZ vrati za UZDE? Pa svi imaju šanse. Svi imaju šanse i ne bi se o tome htio izjašnjavati. Ajde da preskočimo tu temu. Dobro.

Ne bi iz razloga što jednostavno ne želim nikome nanijeti štetu. Ma ne, mislim, čisto ovako, vaše mišljenje, što? Moje mišljenje je da nije, nije dobro stanje u županiji ako je to sav mogući izbor i ako je to najbolji izbor. Ima puno još više kadrova, ali ljudi se klone. Zašto? Jer nitko ne voli skočiti u septičku jamu i očekivati da će mirisati na Chanel. Da, da. Pet.

Općina Primošten, to mi je jako interesantno, mi je da ste, kad ste, to je već legendarna priča, kad ste vi došli zapravo na vlast, to je 2000. i koja je to? Prve. Prve, e, znam dosta davno. 28.11. Mi smo, to je, to je antologija političke scene uopće, mislim, u svijetu, da mi sa tri vijećnika pobijedimo u glasovanju, demokratskom glasovanju, pobijedimo HDZ koji je imao sa partnerima osam. A bilo nas je ukupno 11. I nismo im dali da... Tada se načelnik bira iz članova predstavničkog odbora. A, joj, da, da, da, nije bilo direktno tako, da, da. E, i mi smo, i mi smo koristili teoremu predsjednika Tuđmana, ako se sjećate izbora 1993. godine, kad je rekao da u dvorištu seljaka ne važi isti glas konja, plemenitog konja i obične kokoške. Da to nije isto. A kad nije htio priznati gradonačelnika u oporbi. E sad, taj, taj teorem sam ja primijenio. Ali kako ste onda sa tri vijećnika? Pa zato, zašto je naš svaki vijećnik bio plemenitih konja, njihovih osam bili su

obične kokoške. Dobro, ali kako ste većinu dobili? Pa nas je, po teoremu koji je postavio predsjednik Tuđman, svaki konj vrijedi za tri kokoše. Dakle, mi smo imali nas 3, 6, 9, a njih je bilo tek samo 8 i tako. Ali to je, to je antologija. Oni su bili toliko, toliko nepotkovani. Ima, ima, ovi novinari su pisali, to baš je bilo dosta, kaže, vješto manipulirajući između članaka poslovnika i zakona o lokalnoj samoupravi. Onda sam ja bio relativno nepoznat, mada jako nepoznat, mada sam i na prvim tim izborima za lokalnu samoupravu nosio sam listu za županijsku skupštinu HSP-a. Bio sam nositelj, tako. I bavio sam se s time dosta i tako. Interesantno mi je to, taj financijski dio mi je da se, da ste pokazali da jedna općina i da jedan JLS može bez silnih kredita, bez silnih dugova i... Ne, mi dižemo kredite, ali jako vješto s tim manipuliramo. Jako, jako vješto. Dobro, okej, ali niste, niste u nekim bolesnim dugovima i to, to, to. Zaduženost jedinice lokalne samouprave može ići maksimalno

do 20% njihovog izvornog proračuna. Zna se što je izvorni proračun, da ne ponavljam. I mi smo u ovom trenu nekih 11,5. Dakle, mi još imamo pola, čak skoro pola. Ali mi smo digli sada i za ovaj, što se neki dan otvorio Dom za stare i nemoćne, kredit, mislim, to je bilo milijon i pol eura. Po kamatnoj stopi 1,1. A prije par dana smo oročili čitav jedan proračun. Dakle, 3,5 milijuna eura smo oročili na 1,9. Posta. E, dakle, naša dobit je netaknuta 0,5. A na koliko je godina to? Na jednu godinu. More na 6 mjeseci, na jednu godinu. Moramo i raskiniti, takvi su uvjeti ugovora. Moramo raskiniti kad hoćemo i dobit ćemo naknadu za onoliko koliko je bilo oročeno. Ali nama to ne treba. Dakle, i prije eura, mi smo uvijek imali, ne znam, tu strat, ja to nazivam stratešku rezervu proračuna. I to svako domaćinstvo normalno trebalo bi... Trebalo bi imati neku rezervu.

Tko zna što vam se može desiti. Crni dani. Mi smo i prije uvijek imali nekih 600, 700 do milijun eura te strateške rezerve koja je spašavala. Ali moram priznati da sam sad malo zbunjen. Ako, ako isto dižete kredite, kako se onda razlikujete od grada Šibenika ili bilo koga drugog? Zato što grad Šibenik diže kredite iulaže ih u ono što nije profitabilno. Recimo, mi smo napravili Dom za stare i nemoćne. I tu je potrošeno 2 milijuna i 700 tisuća eura i 170 tisuća za opremu. Dakle, ukupno 192 milijuna 970 tisuća eura.

Najam tog doma i naša, mi smo digli samo milijun i pol. Dakle, cirka polak iznosa smo digli kredita. A polak su vlastita sredstva isključivo iz izvornog proračuna općine Primošten. I najam tog doma, mi ćemo imati 11.500 mjesečno prihoda od zakupa. Naša rata po kreditu je mjesečno 8.300 eura. I naše, naša kamatna stopa zaduženja je nepromjenjiva. Grad Šibenik... Znači fiksna je kamata. Primjerice, mi smo prvi digli taj kredit od ZABE 2007. za uzgradu, u kojoj se sad nalazimo. I onda je bila kamata do 7, 8%. Uobičajena. Mi smo digli od Zagrebačke banke po 3,2 i vezano uz Libor. Mislim, građani ne znaju, ali recimo padom Libora pada vaša kamata. Mi smo u jednom trenu imali čak negativnu kamatu. To se tako desilo. U to vrijeme kad smo mi to dizali, Ministar financija Republike Hrvatske, to je bila vlada, prva vlada 2003.

do 2007. Primjerice, Ivan Šuker, ministar financija, on je dizao kredit na svjetskom tržištu kapitala i plaćao je 5,9 kod države. Meni je to bilo jako smiješno. Možete misliti na 2 milijarde tada eura. Imate 3,6% razlike u kamati kako se to podijelilo. Bio je neki dan i predsjednik Milanović kod vas. To su neki komentirali, a to je sad predizborno nešto, vamo-tamo, kao, kao de facto vam je pružio podršku. Tako, tako kažu. Što kažete na to? Mislim, ne bi, mi smo dom mislili otvoriti najkasnije 1.9.2024. godine. Ali upravo jer su svi bili bili, ako se sjećate onog ministra zdravstva koji je uvačen u ove HDZ-ove, Vilija Beroša. A, Beroš, da, da. Vili Mili.

I ova, upravo radi takvih odnosa unutar društva, to je korupcija koja se proteže od najnižega do najvećega, taj, to naše otvaranje prolongiralo se evo do neki dan. I dom će početi full kapacitetom 1.6. Zašto? I već tada je predsjednik Milanović rekao i, mislim, pozovite me, ja ću doći. Ne vidim u tomu nikakvog, slučajno se uklopilo. A, vidio sam te komentare, pa evo, kad vas već imam, htio sam pitati. Kad nemaju ništa, onda će vam reći da, ne znam, krivo gledate ili da ste ljepši od njih. I kako to ste dali nekomu u zakup, to ne može općina menadžment. Pa mi nemamo iskustva. Ja se ne volim, ja ne volim eksperimentirati na ljudskim sudbinama. Jer meni je to, meni je smiješno da netko nema nikakvog iskustva, ima jako loše rezultate u vođenju samog sebe. Ni mu je baš reprezentativni, ovaj, odnos unutar obitelji i on se takmiči, posebno ne, ne znam, međuobiteljski situacija. Sklon je ovisnosti, sklon je svakom poroku i on se kandidira

da će voditi nekog drugog. Pa za Boga, ako ne morate voditi sebe, kako ćete voditi svih drugih? Da, da. Mislim, to je meni osnovno i prvo pitanje. Što ćete vi učiniti za druge ako niste u stanju to isto učiniti za sebe što tvrdite da ćete za nas svih? Razumijete? I to je to. Ali zato ja ne volim s time eksperimentirati i meni je logično bilo da mi damo nekomu tko ima maksimalno iskustva i tko je već dokazan u tom poslu i tko ima licencu od Ministarstva skrbi i te zdravstvene, kako se zove, socijalne, ne znam, već ministarstva. To je nama. I mi smo dali javni natječaj i javilo se jedno 6, 7. Između tih 6, 7 bilo je, ne znam, 4 koji su mi bili katastrofa. Onda smo išli obaći te domove. To je bilo, to nije dolazilo u obzir. Vidjet ćemo. U krajnju liniju, ugovor je na 5 godina. Ugovor je na 5 godina. Kako onda oni općini plaćaju nekakav fiksni iznos mjesečno? Da. Kako se, da, da, da. A profiti, što god zarade, je njihovo ili? A to je to. S tim što mi imamo stavljanje veta na to. I onda od tih 11.000, koliko će nam biti plaćanje rata,

nama nekih 2.500, 3.000 ostaje. Mislim da 2.000, 2.800 nam ostaje rest. Ta kuhinja u tom domu je dizajnirana, odnosno projektirana je da isporučuje 100 obroka više nego što su potrebe doma. I to ćemo dijeliti, odnosno to će omogućeno biti našim stanovnicima da uzimaju subvencirani topli obrok koji ne mogu kuhati ili nisu u mogućnosti sami su u domaćinstvu. To je zapravo u postojećem objektu bilo renovirano, sređeno ili ste iz nule izgradili? Ma ta rekonstrukcija nam je velika greška. To je velika greška. To je u Gradskom Dolcu, je li tako? Da, to je velika greška jer to je zgrada koja je rađena, mislim, 56. godine bez ijedne željezne šipke, bez temeljne ploče, bez ijednog, ne znam, onog temeljnog ankera između etaža. Bilo je prizemlje etaža, uopće nije bilo ove betonske deke, bile su drvene grede, beton je bioultra loše kvalitete. I to je nama diglo investiciju izlicitiranu preko 600,

700 tisuća eura. To nas je doslovno ukopalo. A jeste mogli to naprosto srušiti pa iz nule napraviti? To je, ali mi smo prije radili geotehničko istraživanje i to je propust struke. Ali komu ćete vi sada to nadoknađivati? Komu mislite? Je li to onaj objekt gdje je i centar, ovaj, sa Šubićevca isto je? To je centar i to isto smo... I onda vi mislite onda su oni imaju više išta s tim ili su, ili dijelite onda nekako taj prostor ili? Pa mi smo to dali Ministarstvu rada i socijalne skrbi. Još je bila ministrica gospođa Opačak.

Međutim, oni su nas odbijali. Mi smo im dali tu zgradu da se taj centar, onda Maslina, kako se zvalo, da se ti štićenici uopće nigdje ne razmještaju. Da nama država, odnosno Ministarstvo zdravstva pomogne u financiranju Doma zdravlja koji smo napravili. Međutim, oni su to odbili. I oni su tražili, njima je 2013. istekao 20-godišnji ugovor i oni nisu ništa plaćali, ni jednu lipu općini. I onda je istekao ugovor i ja nisam htio produžiti taj ugovor po istim uvjetima. Zašto bi vam davali nešto besplatno? Pa ni država, općini Primošten je, što smo radili, gdje je spomenik Gospi, mi smo to kupili od države i platili masno. Otkad je to bilo državno? Mislim, otkad je to bilo Republike Hrvatske? Nikada. Ali oni takve su napravili zakone i mi smo poštovali to. Dakle, i sada isto sam ja rekao, ako je to naše vlasništvo, ono je jamčeno člankom 3 Ustava i izlazite. Ili ćemo novi ugovor sklapati. Dva, tri puta smo bili sa tom, u tom Ministarstvu s gospođom

toj, mislim, jedan put sa tom Milenkom Opačić. Bili su jako bahati i mi smo rekli, okej, izlazite. Nema milosti. Ako smo zagazili u kapitalizam, onda neka takvi odnosi vrijede za sve relacije i sve razine. Da, da. Nažalost. I pogodili smo. Ali vidite, mi smo njima davali, mislim, to su ono društveno, socijalni, kako hoćete, apsurdi. Mi smo davali da oni nama daju, ne znam, 2, 3, 4 eura po kvadratnom metru najma, a oni su to odbili jer nama je trebalo za izgraditi Dom zdravlja jer bila je naša ambulanta katastrofa. Mislim, užas. I ovaj, dali smo im za 2 eura po kvadratu i oni su poslije to podijelili su na privatne ustanove te i plaćali su 10 i 12 eura po kvadratnom metru. I sad od 2, pa da je to općini su plaćali 10, pa država, općina, to je isti segment društvenog uređenja. Obrnuto je bilo. Oni su privatnim licima i ti ljudi su razdijeljeni po privatnim tim

ustanovama. Užas, mislim, ali... Nema ni jedne lijepe riječi. Ali sva sreća da smo to napravili. Sad je taj dom jako reprezentativan. Pa je, vidio sam slike, lijepo izgleda. Jako je reprezentativan, ali kažem... Je li on full spreman, mislim, je li, kad štićenici dolaze? Mislim, je li opremljen i to? Sve, sve. Ali to sam vam baš htio reći, ta komisija, državna komisija za javnu nabavu, to je katastrofa. Oni su nam oduzeli to od 8. mjeseca do ovog mjeseca. I čak ni to, morali smo još jednu premosnicu raditi. Koje se ne bi nitko sjetio, ali neću javno. Neću da dobivaju visoku literaturu za nikakve pare.

Ne bi još bili otvorili 2 godine. A u čemu je tu problem? Je li tu samo nekakva tromost? To je ono što vam ruši natječaj, ruši... To je neka tromost sustava ili mislite da su vas nešto... To je evidentna korumpiranost sustava. Recimo, imate 3 ponude. Jedna vam je 280.000 eura, full oprema. Imate jednu 230.000, jednu najpovoljniju 170.000. Koju ćete odabrati? Mislim, da li tu uopće ima dilema koga ćete, osim ako niste umoćeni.

Pošto nismo umoćeni, biramo ovu najmanju. I ovi najskuplji se žale. I ustanovi se u žalbenom postupku da ti najskuplji uopće nisu smjeli biti, da su trebali biti izbačeni s javnog natječaja. Zašto? Iz nekih formalno-pravnih razloga. I državna komisija poništava taj natječaj. I mi moramo platiti još trošak žalbe njima. I u drugom postupku ih se izbacuju. I oni se opet žale. I ponovno. I onda smo izmislili... Da, nećete reći kako. Neću reći. I onda smo to premostili i onda smo nabavili opremu. Ali dosta je bilo straha unutar aktera i to je tako. Ali taj strah ne volim. Mislim, kad sam u pravu... Da, da, jasno. Ajde, odbatalite.

Tu nema milosti. Spomenuli ste te, te silne tužbe, a što ste rekli, 820, tako? A što, mislim, kakve, što? Znam da ih ne možete sad sve poimence, ali tipa, je li vas, nekakve državne službe, jesu to privatne tužbe? Sve je, sve je. Primjerice, moj ratni put i moj ratni invaliditet, Policijska uprava Šibenskog Kninska tražila je da Državno odvjetništvo Šibenik angažira Interpol. Da, Interpol. Pa ja sam vam to donio, te papire onome Dujiću Nakazi, sam donio na sjednicu Županijske skupštine i pukao baš je igrom slučaja bio zamjenik ministra branitelja. Iz neke, ono je, bila je tematska sjednica u vezi bolnice Hrvatski ponos Knin. Baš je tematska u Kninu i tako se potrefilo. Ja sam mu donio, on je to, je, da, sa Interpol je to ispitao. Došao sam. I tadašnji načelnik Krim policije Zdravko Sedlar tražio zamjenika općinske državne odvjetnice gospodina Zorana Tešulova da se angažira, da je to još jedina mogućnost, da se angažira Interpol Beograd kako

bi utvrdili radi koje sam ja dijagnoze proglašen nesposoban za službu JNA. I oni su zatražili. Interpol Zagreb tražio Interpola Beograd. Interpola... E, ali sad nije to pitanje što oni traže, pitanje je kako ja imam to u svom posjedu. Jer piše dolje sve vrhunska tajna, vrhunska tajna. Ali ipak, ono, zaklela se zemlja raju da se tajne sve doznaju. A kakav je rezultat uglavnom tih tužbi? Pa kakav će rezultat biti? Mislim, sasvim suprotan od njihovih... Na slobodi ste još. Da, ali ima se jedno rješenje o određivanju disciplinskog istražnog zatvora da sam nedostupan pravosuđu, odnosno da izbjegavam dolazak na ročišta u jednom kaznenom predmetu, istome, istome

Državno odvjetništvo Zadar. I tu jako sam bio, ono, tvrd. Recimo, desetak puta bi me privodila policija po nalogu suda i ja bi desetak puta došao. Mislim, ne morete se suprotstaviti policiji, a nisam nikad ni pokušavao, ali jednostavno i šeta iz sudnice i izvrijeđa me. I oni su, ali recimo u drugim slučajevima sam redovito dolazio. Ali to su, to je takve namještaljke i takve prisile. Ali to je sve počelo 2005. godine. I ti, moja bolest, ta fibrilacija atrija baš je uzrokovana takvom presudom od Maje Šupe, famozne. U slučaju kad ja kao predsjednik općinskog vijeća mi se oduzima pravo stečeno na izborima i osuđuje me se na 3 mjeseca, uvjetno na 2 godine i tako. I onda su taj slučaj Nunđake. Ali problem je što su sve te presude pale na Europskom sudu za ljudska prava, Hrvatska je isplatila odštetu i ponovno posežu, primjerice, za takvim. Recimo, taj slučaj Nunđake, poznat to, navodna tučnjava, navodne Nunđake

iz 2002. godine. Još dan danas se vodi. 20 i... 23 godine. Još nije predmet. Završen je bio, ja sam osuđen na svim instancama u Republici Hrvatskoj. Sud u Strasbourgu je dosudio u moju korist temeljem te presude. Ja sam zatražio obnovu postupka koja je započela 2016. i još traje. I sad je u prekidu. I onda se otkrivaju tamo one neke tajne veze koje vi kao stranka u postupku uopće niste ni znali da postoje. Kad županijski sudac, odnosno sutkinja, vrši beskrupulozni nasilni pritisak na suca općinskog suda da me osudi. I to stoji u spisu i to svi prešućuju. A znam da ste i vi ste tužili druge, na primjer, bila mi je upala u oko kad ste gospodina Mario Marottija za onaj nekakav skup primaošenaca. Nažalost, htio sam pogledati opet taj članak, ali šibenski portal je nestao, pa nisam mogao više vidjeti što. Ali na osnovi čega? Jer koliko se ja sjećam, kad sam tad pročitao taj članak, u principu je bilo novinarski okej odrađeno. Tamo je došao... Samo sve je nastao na laž. Da, da, ali hoćete reći da je laž što je pisao ili što su ovi govorili ili što?

Ne, ne, što je pisao. Meni je novinarstvo, ja nemam ništa protiv da se piše što se govori. Ali ako se ne sasluša druga strana, to je pristrano novinarstvo. Ali i vi i ja smo svjedoci da grad Šibenik plaća te novinare. E, pa o tome sam mislio ispričati. Dakle, nije nikad Mario Marotti napisao pozitivni članak o općini Primošten ili o Stipi Petrini. Primjerice, u Slobodnoj Dalmaciji je tamo tih 2000. godina, ne znam, pete, šeste, treće do 2000., mislim, desete, izlazilo je ono na prvoj, na drugoj stranici, ono, prst gore i prst dole. I ja sam tako bi nakupio još, ono, još sukob je bio s Mađarima u početku, to je njima bilo neuobičajeno. I ja sam nakupio desetke tih prstiju dole. Uvijek je ono, bez gađenja, maksimalno okej. To me nije smetalo. I onda se desi ono svjetsko čudo, iznenađenje. Primošten među 5.600 kandidata dobije zlatni cvijet Europe. Prvi. Prvi van Europske unije i dan danas je to još uvijek prvi van Europske unije.

To je najjača krajobrazna asocijacija u Europi, Entente florale Europe. I tu nema utjecaja nitko jer je iz 13 zemalja tada, sad se to povećalo, ono je 17 ili 19 zemalja Europske unije. Samo su krajobrazni arhitekti i novinari koji pišu o zaštiti prostora i krajobraznoj arhitekturi. Dakle, ne morete na njih vršiti nikakav pritisak. I oni su, najprije je nama bilo neugodno kad smo dobili prijedlog da se kandidiramo. Mislim, dobro, ajde, među 5.600 nećemo biti najgori. Ali da ćemo dobiti zlato, ba. Nismo ni u snu se nadali. I to se desilo. I onda je na HRT-u izašlo 10 sekundi, veliko iznenađenje u engleskom gradu Harrogate, eto, Englezi nam nisu skloni. A vidite da su nam skloni ako imamo isti dobar rezultat. Dakle, onda je iznenađenje, ona gospođa Paro je bila izvjestitelj iz Velike Britanije, dobio je Primošten, ono svjetsko čudo, koji je taj, di je taj Primošten, što je to Primošten. Dobili smo zlatni cvijet Europe. I sad se to nije moglo prešutiti. I sutradan po toj vijesti otvara Slobodnu Dalmaciju, bogami,

Stipe Petrina, prst gori. Ono, zeleni prst. I čitam, majke mi moje, kao da imam 20 prstiju dole. Takav je, takvo je obrazloženje bilo. I tad, neukusno, ali tad. U krajnjoj liniji ima puno tih anegdota, ali eto. Da, znači kažete da je Marotti sve izlagao tu. Pa gospodin Marotti zna da svaki put, ne svaki vaš detalj, svaki kolega, odnosno svaki novinar mora doći kod mene. Ja sam, vjeruje, jedini koji nikad ne tražim da mi netko dostavi pitanja, koji se ne boji nikoga, koji, ne znam, i sa Stankovićem i sa svima, i u Saboru. I mislim da sam jedina osoba radi koje je raspušten osmi saziv Sabora. Upravo jer se otvara teme koje najviše zadiru u suštinu nefunkcioniranja države, a to je sutstvo, pa sam prozivao suce s imenom, prezimenom, brojem predmeta. I Ustavni sud, kako se vi blejite, vi blejite. Samo vi blejite. Imate dan danas to na YouTubeu. Ukucajte Stipe Petrina, ustavni suci, pa ćete vidjeti 17 minuta elaboriranja sloma društva u cjelini. I zato je, bio sam upozoren od novinara, ako tako nastavite da vas se riješe,

oni će raspustiti taj, i tako se desilo, ali sa srećom. Da, da. A mi možete objasniti ovu situaciju s Mađarima? Ja sam to, pokušao sam malo to istražiti, ali onako, samo fragmente nekako storije dobivam i nekako, u principu mi ništa nije jasno, pa evo kad vas imam tu da... Ne možete i to istražiti. To je... E, pa baš zato, jer jako je sporadično nekako, što se tu zapravo dogodilo. Nema tu ništa sporadično. To je tako beskrupulozna pljačka. To je tako jadno, žalosno. To je slom države u cjelini koji nitko neće moći... Da, da, ali okej, ali o čemu se radi? Možete reći konkretno. Radi se o tome da je na javnom natječaju 2002. godine ponuđene su dionice Primoštena, Primoštena d.d. tada u... od 66%, nečitki paket. To je, znači, to je hotel sa zemljištem. To je sve što vidite u Primoštenu. Aha, okej. To je sve što vidite u Primoštenu. Kako mislite sve što vidite? Baš sve što vidite u Primoštenu. I ovo i teren ovdje na kojemu je ova zgrada. Sve što vidite u Primoštenu je tada prodano od najgoreg, najgore sorte izdajnika, lopova i korumpiranog smeća.

Od najgoreg sorte. A tko je to prodao? Neki načelnik bivši ili tko? Prodaje načelnik. Pa kakve veze ima lokalna i županija i regionalna s ugovorima koje sklapa država? Kakve veze? Ne znam, ne znam. Pa to jest. Da, da, okej. Ali zašto smo se mi u zadnjih 2-3 godine, mi snimamo film, dokumentarac, tragom nacionalne izdaje i pljačke teške pola milijarde eura.

Spis je težak 3.000 stranica. Ja sam bio jednom sa, bio sam jedno 5-6 puta, bio sam od 2002. 15 puta u Fondu za privatizaciju, Audio, Dudio, to su sve sljednici Fonda za privatizaciju. Na kraju smo bili jedno 5-6 puta u CERP-u, Centar za restrukturiranje državne imovine. Onda sam bio jedno 2 puta s Bačićem, ministrom državne imovine. Onda sam bio s Mladenom Pejnovićem, jednom dok je bio Audio. Onda sam na kraju s Plenkovićem i jedno nekoliko puta s predsjednikom Milanovićem.

Radi se o tome, na tom natječaju, da je sklopljen ugovor s grupacijom Dijamant Marine, koja grupacija je bila dio fond, dio te veće grupacije, Bridge, kako se, Bundipest Bridge ili Euro Bridge, pardon, Euro Bridge, koja je bila u 100% vlasništvu te Dijamant Marine, a inače to su sve firme koje kontrolira mađarska vlada. Dakle, nije bezazleno. I tadašnji taj čelni čovjek tog Euro Bridgea bio je nećak od Viktora Urbana. Mater od ovoga i mater od Orbana su dvije sestre.

I oni su na javnom natječaju, 5 ponuditelja je bilo. Po meni, taj je bio najgori, to je najgora ponuda. Ali Dijamant Marina je osnovana upravo isključivo da kupi Primošten d.d. Isključivo i samo. I uvjet je bio da oni uplate 1.600.000 kuna, to je manje od cijena jednog kafića koji je kasnije prodan. I da u roku od 30 dana po sklapanju ugovora, dakle, ugovor je sklopljen 14.08.2002. do 14.09.2022. oni su trebali, iste godine, oni su trebali otplatiti sve dugove koje je Primošten d.d. imao. I sad slušajte priču. I to je ono što vas ubija.

I oni su, nisu ispunili taj uvjet iz ugovora. I u tom članku 2 tog ugovora je stajalo: u slučaju da se ne ispune uvjeti iz ovog članka, ugovor se smatra automatizmom raskinut, bez mogućnosti žalbe bilo koje strane. Dakle, u slučaju da kupac ne podmiri obaveze koje je u tom trenu, u trenutku kupnje, imala, imao Primošten d.d., ugovor se u mjesec dana, ugovor se, ugovor je automatizmom. Da, ništa van. Nema jedna strana obavještava drugu. On je automatizmom raskinut. U redu. Nisu to loše odredbe. To su jako dobre odredbe ugovora. I ugovor sam po sebi u tom trenutku uopće nije bio loš. Dapače, oni su se obvezali da će u godinu dana staviti sve hotele u funkciju na razini 4 zvjezdice, a da će ta Marina Lučica, hotel koji je bio najekskluzivniji kad je otvoren 1971. godine u Jugoslaviji, najelitniji hotel je bio, da će se u roku od 2 godine od

sklapanja ugovora. I investicija je bila cirka 15 milijuna eura, to je tada bilo 30 milijuna maraka. To je bila dobra cijena. Danas je 15 milijuna eura malo jača vila. Mislim, dakle, to više nema nikakvog smisla. I onda oni nisu ispunili taj članak ugovora. Mi to nismo znali do prije 3-4 godine. Onda smo se dokopali kompletne dokumentacije iz fonda. Neka dobra duša iz fonda je to složila sve, cijeli predmet, sa svim imenima, prezimenima, ugovorima, mišljenjima, umiješanosti do jedne institucije u Republici Hrvatskoj. Do jedne. Posebno DORH-a. Posebno DORH-a i bivše glavne državne odvjetnice, ove

Šipek, Hrvoje Šipek, Zlate Hrvoje Šipek. Ona je bila na ta dva, na te dvije koordinacije kad se baš odlučivalo o raskidu ili ne. Međutim, kupac, umjesto da isplati dugove iz svojih sredstava, jer to je cijena kupoprodajna, vi morate imati, dug je bio 69 milijuna kuna. Po svim osnovama. Dakle, vi biste trebali donijeti 69 milijuna kuna, isplatiti dugove i nastaviti poštivati odredbe ugovora. Ne. Mađarski kupac zadužuje Primošten d.d. Dakle, ne nosi novi friški, svježi kapital, nego on još zadužuje Primošten d.d., pazite, ne za 69 milijuna, nego ga zadužuje za dodatnih 106 milijuna kuna. Samo me slušajte. Isplaćuje te obaveze Primoštena d.d., ali Primošten d.d. više nije zadužen 69, sad je 106 milijuna zadužen. Taj novac koji je ostao od razlike 69 do 106, izvlači, financira neku drugu kupnju, ali obaveza Primoštena d.d.

povećava se. Dakle, totalno u suprotnosti, i to je jedan od svih rokova. Onda se ne poštuju se rokovi, ne poštuje se ništa. Dan danas vidite stanje kako je bilo i tada. Samo što je tada sve, poslije toga je sve rasprodano. Danas Primošten d.d. vrijedi 250 milijuna od onih ostataka što je ostalo, ništa se ne radi. Hotel je jedini, bazen ne radi, ništa ne radi. Kako je to sad stanje uopće? To je sve ruina i... Pa to je stanje ovako, recimo, država je... Nisam siguran ni di je to, ali na što to liči. Sve što vidite, Primošten, sve što vidite, Primošten, autokamp, poluotok, Marina Lučica i još je ovdje Marina... Znači, a zbunjen sam čak što i privatne kuće, nije valjda i to. Kako mislite sve što vidite? Sve što je bilo u funkciji gospodarstva. Aha, okej, okej. I dio privatnih kuća. Primjerice, te privatne kuće, on ih je prodavao, on nije smio prodavati, mislim, ima puno toga. Kako ste onda vi, ako je to sve bilo neriješeno, kako ste vi onda ovu općinu gradili, ne znam, ovu knjižnicu i to? Ne, mi smo njima, ja bih njima novu sauzimao zgrade, recimo, i di je...

Aha, okej, zbog tog dugovanja, jel tako? Da, oni su bili dužni za komunalne naknade i onda smo mi jahali ih ovo. Kad sam ja došao, mislim, općina je bila... Da, to je stvarno priličan nered onda. Nered? Kad smo mi došli, to je prva sjednica je bila 12. mjesec, 12.12., 15 dana po dolasku, po konstituiranju vijeća 2001. godine. Općina je u tom trenu bila dužna 3,5 proračuna. Kao da ja sad ostavim 12 milijuna eura duga, 12 milijuna eura duga, i za mene imovina nula. Zgrada općine je bila uzeta od Jadranske banke. Imate, dat ću vam na kraju, kad završimo ovu knjižicu, to je po meni Biblija kako upravljati s lokalno i regionalnom samoupravom. I zaposlenici općine nisu 6 mjeseci primali plaću, djelatnici knjižnice 8, vatrogasci i tete u vrtiću 24, i tako dalje, i tako dalje. Imovina nula. I onda je počelo ono, ustajte vi zemaljsko rublje. I onda je dobra ekipa bila, jako smo bili čvrsti, uporni.

A tu ste sad nešto i uspjeli postići. Nešto. Sad je naša imovina preko 50 milijuna kuna. Milijuna eura. Eura, eura. Preko milijuna. Pa samo... Je li to onda sad sve razriješeno ili... U kom pogledu? Pa mi smo dug za 9 mjeseci vratili. Ne, ne, ne dug, nego, znači... Mađari? E, Mađari. Mađari, to jedino može predsjednik vlade u pola sata. Ali oni neće. Oni su, mi smo sve doveli do sastanka, bio je sastanak s predsjednikom vlade. Dovedeni su svi. Ja mu kažem, premijer, ovako ja i on sjedimo kao i vi. Ja dođem na postolje i kažem: "Premijer, radi se o pljački od pola milijarde eura." Premijer Andrej Plenković meni kaže: "Je li vi mislite pola milijarde kuna?" Ne, pola milijarde eura. Pored njega s desne strane sjedi pomoćnik ministra financija. Se okrene i pita ga: "Je li?" Ovaj kaže: "Jeste." I to jeste pljačka od pola milijarde eura i nacionalna izdaja od preko pola milijuna kvadrata zemljišta. Najatraktivnijeg u Primoštenu. A zašto ne želi to riješiti ako je to jednostavno?

Zato zašto su svi dobili mito. E, tako. I točno se zna što su dobili gospoda iz SDP-a, to je vlada bila Ivice Račana 2002.-2003., a što je dobila prva vlada Ivesa Nadera 2007., a ovo dalje više nema ni smisla pratiti. Da, to onda ide jako visoko i kod nas i kod Mađara. A ide visoko nego sastanak, recimo, na kojemu su prisutni, primjerice, CERP,

DORH, zastupan po zamjeniku glavnog državnog odvjetnika Borisu Koketi i još jedna gospođa iz građanskog odjela. Prisutna je ova igranka Šumera, općinska, županijska državna odvjetnica ŽDO-a Šibenik, i ova gospođa što je bila isto predsjednica, županijska državna odvjetnica kaznenog odjela, Ministarstvo državne imovine, Ministarstvo prostornog uređenja. Ja doslovno kažem, gospodin iz DORH-a, jedini pravi krivac je DORH. I to je najkorumpiranije. Jer je, pokazalo se, jednostavno kod čiste pravne situacije, da nije uspio prisiliti vladu da raskine ovaj ugovor. Svi su korumpirani. Ali baš svi. I nema tu nevinih. I ovaj tren, to se može napraviti ako bi bilo političke volje u pola sata. Imate akte i postupite po ugovoru. Ugovoreno se mora poštivati. I vidjeli ste sada moj komentar ovo kad je Hrvatska izgubila arbitražu s Mađarima,

Molom. Ili kad je onaj Mesaroš kupovao zemljište od Belja, Forta Nove, pa kaže da je ponudio 300 milijuna eura. Je ponudio, sad napisao lako je Mađarima dati 300 milijuna, kad su samo iz Primoštena izvukli pola milijarde eura. I onda je obavljen jedan intervju u Nacionalu, znamo, on je Željko Rogošić je pisao, 6 stranica baš o tome. I onda je netko u vladi to pročitao i onda nisu prodali Mađarima, nego su prodali ovoj našoj nekoj firmi, Forta Novoj, što ja znam, koji će poslije opet prodati Mađarima i tako dalje. Mislim, čudan je to krug. Ali bolje znati. Ali ako znate, jako vas to ubija.

Recite mi, koji su planovi za iduće 4 godine? Pretpostavljam da ćete osvojiti opet vlast u Primoštenu, pa imate kakvih planova? Imamo svjetski projekt. To je tunel, podmorski tunel. Gdje? To smo trebali već dobiti građevinsku dozvolu, ali zavod županije nas malo zavlači. I moj veliki prijatelj Damir Lućev, oni su tvrdili da nije to u skladu s prostornim planom, pa onda žalbe na ministarstvu, mislim, pa se sve pokazalo da je to prazno pričanje. Onda da ministarstvo, onda da nema neki, ne znam, elaborat o požaru, pa se i to pokazalo da je neispravno. Uglavnom, izgubili smo godinu i pol dana, sad je sve sređeno. Navodno je prije par dana ponovno otvorena konferencija gdje se žalila Kopetaniја da nije bila dobro... Ali gdje je tunel, nisam shvatio. Gdje će biti to? Tunel ide od Nove Rive na Marinu Lučicu. Aha. Imate, dat ću vam tu brošuru, vidjet ćete tamo. Tunel je svjetska atrakcija. Tunel je dug 160 metara, od toga je 120 metara pod tom kupolom. Šta, hoće biti otvoreno ili ipak ne?

Ne, pod morem. Ne, ne, ne, znam, ali hoće li biti nekakvo staklo? Vidjet ćete naše. 120 metara je kupola. A, okej, ništa. Promjera je 25 metara. Ne, 120 metara, a vidjet ćete, dobra je simulacija. I 4ultra atraktivna poslovna su prostora, 2 na jednoj, 2 na drugoj strani, i cijeli taj tunel je pješačka zona i može se upotrebljavati kao galerija. I hoće to koštati? Ma ništa. Ako je novac problem, onda uistinu nemate nikakvih problema. Vjerujte mi. Samo je druga stvar što ljudi ne shvaćaju da je novac posljedica dobrog ili lošeg odrađenog posla. I to je problem. Zašto Hrvatska je u tim vječnim financijskim gabulama? Zato oni koji raspoređuju taj novac jako loše to rade. I jako loše gospodare s tim novcem. Ali mi možemo dio toga, evo, i još i autobusni kolodvor isto, vidjet ćete u toj brošuri, on je futuristički. Taj sadržaj nam treba, iako nam je bitan jer se izmješta. Centar Primoštena se pomiče za kilometar i po unutrašnjost.

I to je naša projekcija razvoja Primoštenske općine bila od uvijek. Napraviti najperiferniju točku općine, jednaku s najužim središtem. I to smo mi infrastrukturalno doveli do toga. Ali njima je dovoljno urediti neko područje infrastrukturalno. Vi morate stvoriti ekonomsku bazu za opstanak, za egzistenciju. A to je jako teško danas. I ovaj dom nama sam po sebi nosi 21 radno mjesto i to vam daje mogućnost kupnje puta 4, 80 i nešto ljudi, to će bar malo zaustaviti iseljenje. Jer morate vi staviti i zlatne ceste i zlatnu rasvjetu, ne znam, asfalt, ali ako ljudi nemaju egzistencijalnu osnovu, tu neće ostati. Oni postaju ekonomski migranti. Migranti ili još gore emigranti.

Morate misliti o toj dimenziji. I zato su nama hoteli, zato mi vršimo pritisak na Mađare. Jer da Primošten danas ima što je imao 90-e, to je 1600 kreveta, onda A kategorije, nek danas bude 4 zvjezdice, i da jedan hotel radi zimi od 300 ljudi, pa mi bismo bili top. Mi smo ovako top. I vidite da smo ove godine na britanskom tržištu isto osvojili prvo mjesto. Skriveni dragulj Hrvatske, mada skriveni, pa Primošten je 70-ih godina bio top. Govorilo se Šibenik kraj Primoštena. Prije nego što je Solaris sagrađena. I on je sagrađen jer je lokaciju toga odredio čovjek koji je i stvorio cijeli Primošten, to je Marko Skorin Maleni. Dakle, nije nikakvi problem da uspijemo mi, ako uspijevaju Švicarci, Danci, Norvežani. Zašto ne bismo mi? Osim što imamo loš karakter i, ne znam, element pohlepe je puno izražajniji nego kod tih ljudi.

Recite mi da za Šibenik, jel imate kakve, mislim, aktivni ste kao sa NLSP-u, imate, znači, svoju listu, imate kandidata, zamjenika, da li očekujete smjenu vlasti, konačnu vladavinu gospodina Burića ili je li to moguće uopće? Gospodina Burića od milja već zovu da je šibenski Bajden. Dakle, to nije neki pohvalni epitet. I rekao sam vam, gospodin Burić se tako primitivno ponio prema Primoštenu kad je ovršio DVD, isključivo iz privatnih osobnih slabosti, a to je što sam ja napisao na svom Facebook profilu: "Buriću, ajde, ne pravi se, da li si glup ili se samo praviš glup." U vezi proračuna županijskog za 2004. godinu, ako se sjećate, kad je donesen amandman na skupštini na proračun da se udovolji. Mislim, to je bila moja baza. Dakle, ja sad... Ja tad nisam pratio stvarno ništa. Ništa, šteta što niste pratili. Davno je to bilo, ima 20 godina. Dakle, onda su HDZ-ovci tvrdili i vršili pritisak, oni su sazvali tiskovnu

da se mora proračun promijeniti jer je županijska skupština usvojila amandman. I ja sam to znao da je to jednostavno nemoguće, ali ja sam ih pustio, znajući da je to nemoguće, da vi koliko znate. Ali tih 39 ljudi, odnosno 38, izuzimajući moje, jako su skromni u tom poznavanju upravljanja regionalnom samoupravom i poslovničkih odredbi zakona o regionalnoj samoupravi. Jako, jako su skromni. Više navrata ja bih njih uhvatio da uopće ne bi otvorili materijale za skupštinu. I onda je Burić održao tiskovnu konferenciju i napao je. To je prvi put taćušpajz koalicija koja ne poštuje odluke. I onda sam mu ja napisao: "Buriću, ili si glup ili se stvarno praviš glup. A mećeš se da si veliki gradonačelnik jer ti si napravio, ne znam, 6, 7, 8 proračuna." Pa za Boga trebao bi znati da jedini zakonski predlagatelj proračuna je gradonačelnik, odnosno župan. Dakle, i ako tko podnosi amandmane, on ih ne podnosi županijskom skupštini ili gradskom

vijeću. On ih podnosi zakonitom predlagatelju, to znači podnosi ga načelniku, gradonačelniku ili županu. Jer kud bi došlo, primjerice, da bude kohabitacija, da je predstavničko tijelo jedne političke opcije, a izvršna vlast druge. I izvršna vlast po zakonu je dužna u roku donijeti prijedlog proračuna, je tako. A ova druga ne slaže se s tim, pa amandmanima promijeni sav tijek proračuna. To su gluposti. Ja sam to napisao njemu i citirao članke, i to je dosta pozitivno, i u ministarstvu su se oni žalili, ali srušilo ih je ministarstvo. Ali što će ministarstvo ako iz Primoštena preko 20% tih lokalnih odredbi iz Primoštena je poteklo? I onda je on aktivirao, pazite sada, svu bijedu i jad zvanu Željko Burić. On je stvarno bijednik. Mislim, na takve grane pasti trebaš biti nula od čovjeka. I DVD Primošten 2003. godine išao na intervenciju u Brodaricu.

Između Brodarice i Šibenika je gorilo. I DVD Primošten tad je potrošio neku količinu vode koja je tada bila nekih 4, 5, 6 tisuća kuna sa intervencije. I to je evidentirano kao intervencija na požaru na toj lokaciji. Dakle, na gradu Šibeniku. Dakle, DVD Primošten, solidarno sa svojim kolegama, išao je gasiti požar koji je bio na području grada Šibenika. I tu je potrošio vodu koju je trebao platiti. Međutim, mi smo, ali 2003. godine, i mi smo to odbili. Mislim, zašto bismo platili? Zašto bismo onda hodili bilo tko kome na intervenciju ako će se plaćati voda? Pa to je zaštita javnih dobara, košta i voda javno dobro. A je li to normalna praksa da se tako naplati voda? Ne. I onda je bilo, kad je bila 2009., 2013., ne-HDZ-ovska vlast, dakle SDP, Ante Županović, onda smo mi, čak je i Baranović bio, na skupštini vodovoda donijeli odluke prvo da se ne plaćaju kamate i da se sva potraživanja, jer mi smo udioničar vodovoda.

Dakle, mi imamo vlasnički udio u vodovodu, općina Primošten i sve jedinice lokalne samouprave, da se ti dio skida i otpisuje se. Međutim, poslije toga, poslije Frane Malenice, došao je Miho Mijoć. I Miho Mijoć i ja nismo u dobrim odnosima. Mi od početka ratujemo. Isto upravo radi vodovoda. I onda su oni, Miho Mijoć je digao, vidio je to, iskopali su iz 2000., oni su došli 2013., oni su digli tužbu za to. To je nesporno da Primošten ima. I ta je tužba došla je, ne znam, ona je pravomoćna bila u korist vodovoda. Ali nijedan direktor od 2014., 2013., kad je to bilo, 2015., pravomoćnost nije. To je glupo bilo, da vi ovršite DVD radi požara koji je gasio u vašoj kući. Da, da. Jel razumijete? I onda je to došla je ova 21., kad je došao ovaj Damir od Suverenista za direktora. Martinović, jel? Martinović, ja mislim. Martinović je, i on isto zvao je mene, što je ovo, ali to je već naraslo na 130.000 kuna. Aha, kamate su došle i sad. E, kamate je ovo, mislim, pa jeste ludi.

I Martinović je rekao: "Nema problema, mi ćemo to otpisati, ali je Šibenik većinski vlasnik i neka Željko Burić to reče da otpišemo, mi ćemo otpisati, stavimo na točku dnevnog reda skupštini, postupimo jednako kao prema svima DVD-ima." I Rogoznica isto bila, isto je skinuto, isto smo mi glasali. I ja sam išao, ja sam u to vrijeme bio jako dobar sa Burićem. Mislim, održavali smo korektne odnose. I primio nas je, išli smo ja i Damir. I ja mu kažem:"Željko, to ne ide tako." Je, slažem se, to je glupost, to ćemo skinuti. Skini što prije, to mi visi. Vodovodu visi na vratu. Skidaj to. Hoćemo i sazvat ćemo, moramo sazvati skupštinu vodovoda. Okej, sazovimo skupštinu vodovoda. I oni sazovu. I mi dođemo svi, ne dođe grad Šibenik koji čini većinu. I to se raspade. Ta se skupština ne održi. Ja zovem Burića, kaže: "Koji ti je?" Veseljko. "Ajme, zaboravili smo." Nismo."Što si zaboravio?" "Blefaš." Opet idemo kod njega, ja i Damir. "Reci u lice." I on vrda: "Okej, sazvat ćemo još jednu skupštinu." Na drugu skupštinu isto tako, isto ne dođe Šibenik.

"Slušaj, ma odi tamo gdje ti je mjesto." I oni sazovu treću, ali idem ja prije te skupštine, ja kod njega pođem. I pričam sa Antom Galićem, koji je zastupao tada, bio je ovlasti predsjednika skupštine. To je glupo, je, glupo je. I ovaj, i dogovorimo se da će Šibenik glasati da se to ukine. Mislim, pa ništa od vas ne tražim, što niste drugima napravili. To je od 2003., danas je 2023. 20 godina kasnije ti mene ovršavaš. Mislim, bolesno. Je, baš bolesno. Bolesno je. I za što? Pa da je to općina potrošila vodu ili neka, ali DVD, ej. I što se dešava? Dođu, svi dođemo, mislim, još je bilo nekoliko tih, ne, jedinica lokalne samouprave koji su imali te. I oni su svih oprostili samo oni su Primoštenu. Ma mislim, digao sam se i rekao sam, sutra poslije toga više nikad nisam, ajde, tamo odakle si izašao, jebote. Mislim, štakor. Eto.

I to je Željko Burić. Zašto? Jer ga je pogodilo što sam napisao. On rekao: "Svetić čuje tamo iz kruga." Sveti ću, sve ja njega, pa glup si, jebiga. Jako si glup ako ne znaš tko može, tko je zakonski, jedini zakonski ovlašten da daje prijedlog proračuna. Eto. I to je to. To je karakter Željka Burića. Zato što prije ode, bit će puno bolje svima. Međutim, Željko Burić misli otići poslije ovih izbora. I on će ostati dvije godine. A onda će, temeljem zakona koji je kreiran za Komadino, ako se sjećate, da dvije godine, ako otiđe, ide zamjenik, nastavlja. I on će ga naslijediti. Zašto misli da će otići? Zašto hoće? Zašto on isto ima dosta velikih zdravstvenih problema, ali ih krije kao zmija noge. To nije korektno prema građanima. Misli da će otići i onda nastupa mister 10, 20 posto. E, to sam vidio da ste za gospodina Stankovića. A to je istina, što? Pa to svak zna. To je taj triumfira. To svaki tren na Facebooku vidim taj mister 10%.

A je li to istina? Pa nije to nikakva tajna. Ma ne znam ja je li istina, ali da. Pa čak se zna. Nisam u tim krugovima, da. Ali pazite, nikad me nije zanimalo ono što svi vide. Zanima me ono što je iza zavjese i što je iza zida. I to je pravi motor društvenih, ne znam, događanja i društvenih promjena. Ono što ih malo tko vide. I čak se znade tko prikuplja taj harač i dijeli ga na način na koji ga dijeli. A to je već mafijaški đir, ono, koza nostra. A što nije bio slučaj SEF mafijaški? Haha, da. A koliko tak, a što nije... Najsmišnije mi je ono kako je par godina prije... Samo malo, a što nije pljačka Jadranske banke mafijaški? A da, je. A što nije, ne znam, pljačkanje nogometnog kluba Šibenik mafijaški? A što to nije, a što nije godišnje milijardu ondašnjih kuna koje je županija trošila, a nije mogla napraviti niti mjesto gdje će se održavati sjednice županijske skupštine? Dajte. Meni je smiješno kod te afere SEF kako je gospodin Pauk prije godinu dana prije: "Joj, znate, ja imam puno kredita, imam dijete na faksu." To sam ga ja pitao.

Kao, teško mu je, kao on... 16.000 kuna plaće i malo mu je. I onda, i onda, mislim, nedugo nakon toga iz SEF-a ispadaju stotine tisuća keša. Je li vas zanima cijeli predmet? Sudski spis o tom? Dat ću vam ako hoćete. Mogu vam melirati, nije nikakvi problem. Stranački iskaz oštećenika Gorana Pauka i supruge, gospodine. Mislim, o kom vi mafija? Pa mafija je... A to možda čak, neki su govorili da možda to čak je i uvjetovalo pad 21., da to ipak, ipak je to imalo, ja mislim, neki odraz u javnosti, jer ne toliko zato što ima taj keš, nego što svi ovi drugi, hej, zašto on ima toliko para u SEF-u, a ja nemam, pa je to nekako možda tu nastalo onako... Ali...

Zaiskrilo je malo. Podatke iz istrage trebate pročitati. Ono, još dok se nije digla optužnica protiv tih. I ono, koliko je bilo pitanja, koliko je novaca bilo uđe. A što me to pitaš, tko to zna. E, tako. Ne mislim, o čemu, di živite. I to mene jako pogađa. A zašto sve tako napravljeno da što više eutanazira i uškopi javno mijenje? Jer da bi društvo, bilo koje, u bilo kojim socijalnim, društvenim, političkim okolnostima imalo ikakvog smisla, mora shvatiti da svaka vlast teži apsolutizmu, kakva god bila. I najteže je sam sebi biti oporba. Ja mislim da su, da je kod gospodina Burića stvar isto, u početku su oni, ja se sjećam, bili su nekako, bili su bolji, sad su baš postali jako arogantni i bahati i to je. Prešli su svaku mjeru. Baš me zanima što će biti sad na ovim izborima, bit će, ali ja mislim da im neće biti lako i da bi to lako mogli izgubiti. To je moje mišljenje, a ne tvoje sjećanje. Znate što, lako im je biti jastreb među kokošama. Nek budu jastreb među orlovima.

Pa da vidimo kako će se ponašati. Zašto se ode HDZ nije nikad vratio? Da se vrati... Ima što, ima jednog vijećnika, jel? Dva. Ali da se vrati, a sada im je lista užas. Mislim, užas. Narkomani, ali neću ništa govoriti. Dileri, užas. Užas, užas. Ali to samo jasno govori... A valjda se ne prijavljuje se netko i kvalitetniji jer nema šanse za dobiti. Zašto? Ali ti kvalitetni i ti pametni i ti normalni i ti pošteni moraju shvatiti da ako ne dođu oni, netko će političku prazninu popuniti. A taj netko je puno lošiji i ovakav kakav dobio. I onda meni ta, taj, ta izjava: "Mene ne zanima politika", to mi je jako veliki smrtni grijeh. A je, da, to je... To je jako veliki. To meni prijatelji znaju govoriti. Što ti to pratiš te njihove sjednice? Ako se povučete u svoje strahove, tko će ostati? Da, da. I u svoj komod. Tko će, što mislite, da meni u 71. ovo paše? A znam da. Pa dajte, ajde. Ja isto riskiram i onako izlažem se. A što ću, netko mora. Ja mislim. Pa netko mora, je.

A zašto baš? Svak radi neki svoj, ja mislim, kako bih rekao, dio u tom javnom životu. Vi morate odraditi dug društvu. Morate. Slažem se, da. Jer ste nedjeljivi dio društva. Ne more meni nitko reći: "Ma brige mene, ja ću u mirovinu." Ili: "Mene brige za Primošten DD." Itekako te brige. Pa u Primoštenu je radilo 70-ih godina 1260 ljudi. Uf. To danas teško zamislive brojke. Okej, promijenile su se okolnosti. Ali nas je tada, mi smo bili mjesna zajednica. Nas je bilo 800. Imali smo 1600 kreveta A kategorije, ekvivalent danas 5 zvjezdica. Dakle, imate u Guinnessovu knjigu rekordi, oni prvo izdanje tamo, kaže malo mjesto iza željezne zavjese. Mada, mislim, ja smatram da Juga nije nikad bila unutar željezne zavjese. Ma da, ali dobro, okej. Mislim, imali smo otvorene granice prema zapadu. Svjetski rekord, da. Svaki stanovnik ima dva kreveta A kategorije. Na glavi svakog. A što imamo danas sada? I što je, i 90-ih je bila da je sve bilo Primoštensko, a sad više ništa

nije Primoštensko. I to su, to su radikalne promjene u društvu koje vas... Sad se vraćamo na ono, ekonomski migrant ili ne daj Bože emigrant. A takvih je sve više. Jednostavno, demografska slika se mijenja na štetu nas. Da. Ništa, gospodine Petrina, hvala vam na ugodnom razgovoru, to jest, šefe, da budemo... Ne, ako dobro odradimo ovo, bit će toga još. Bit će još, je. Ništa, hvala vam puno na ugodnom razgovoru. Ja mislim da smo prošli zanimljivih tema, tako da će biti zanimljivo. Hvala vama. Ništa, ljudi, pretplatite se, pogledajte sve, odradite sve što treba. Eto ga. Pozdrav.Ćao.

Slične epizode