Epizoda #60 · 1. kolovoza 2026. · 1 h 13 min
Bench 212,5 kg, ronjenje na 92 metra i požari
Gost: Goran Šimić, državni prvak i rekorder u bench pressu, ronilac na uzgajalištu ribe, dobrovoljni vatrogasac i nositelj nezavisne liste
O epizodi
Goran Šimić, državni prvak i rekorder u bench pressu, ronilac na uzgajalištu ribe, dobrovoljni vatrogasac DVD-a Zablaće i nositelj nezavisne liste, drugi je put gost podcasta. Priča o rekordima i pripremama za državno prvenstvo, poslu na 60 metara dubine, požaru koji je okružio punčevu kuću u Grebaštici i o tome zašto je svoj mandat u gradskom vijeću prepustio drugome. Na red dolaze i spalionica, smeće na Bikarcu, divlje bove po uvalama te najava natjecanja u sportovima snage na Brodarici 8.8.
- Najjači hrvatski bencher po omjeru težine: 212,5 kg službeno
- Zašto je otkazao europsko prvenstvo iako savez sve plaća
- Natjecanje u sportovima snage i kalistenici na Brodarici 8.8.
- Zatvaranje kafića zbog dvije pive poslije radnog vremena
- Mandat u gradskom vijeću prepustio Šimi: priča o pravom vođi
- Vatra koja je okružila kuću u Grebaštici
- Upozorenje piromanima: lovačke kamere snimaju danju i noću
- Kako izgleda posao ronioca na uzgajalištu ribe
- Rekordi ronjenja na dah: s utegom do 214 metara
- Spalionica, kartice za smeće i 140 eura po toni na Bikarcu
- Nikad jači nismo bili: planovi nezavisne liste
- Sudbina Tijata i prodaja za 20.000 eura
Poglavlja
Transkript
Prikaži cijeli transkript razgovora
Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Danas je s nama gospodin Goran Šimić, po drugi put u podcastu, ali evo ovaj put u malo, ajmo reći, adekvatnijim uvjetima. Pozdrav, Gorane. Pozdrav, i baš dobri su uvjeti, lipo je, klima radi, i to je najbitnije. Klima je najbitnija po ovim žegama, da. Evo, ovaj, vidio sam na Facebooku da objavio si da je 8.8., to subota valjda, dođe na Brodarici organiziran nekakav, kao, ne bodybuilding, da krivo ne kažem, nego powerlifting baš, kao neko malo natjecanje i to, pa me to nagnalo ovako da te pozovem, da malo o tome pričamo, ali ovako, općenito, o svemu. Nije ti to ni powerlifting ni bodybuilding, to ti je neka kombinacija, to je Krešo Ivančević organizira, on je naš poznati tu šibenski bodybuilder. E, znam, bio je kod mene. Tako je. I pala mu je ideja na pamet da odradi natjecanje, neki miks snage i kalistenike. Ne razumijem se u kalistenike. Aha, ti ne znaš, da. Tako da ne znam koji će tu dio biti, ali razumijem se u ovo. A plan je neki da. A bit će pull-upsi i to, šta drugo. Bit će ti pull-upsi, bit će ti mrtvo dizanje, bit će ti propadanja ili razboj, bit
će ti sklekovi i zgibovi, ali to će sve ići na ponavljanja. Aha, aha, da. U mom sportu nije tako, jel'. Da, da, da. Kod mene je šta, koliko kili više digneš, to je to. Aha. Jedino što će biti, benchće biti jedina disciplina koja će biti tko više kili digne. Ali bit će i čučanj, ako sam dobro... Neće. Neće, jel'? Neće, neće. Bit će mrtvo dizanje na ponavljanja od powerliftinga i bench koji će ići na tko više digne. Da, da. Tu je, vidim, Stjepan Ursa, isto, on je, on će biti kao voditelj, šta ćemo. On je host, jel', on će biti voditelj. Da, da, on je. On je lik ovako, ovaj, pratim ga na mrežama, to je onako. Je. Luđak svoje vrste, ali dobar je, dobar je. Je, zanimljiv je lik skroz. Da, da, baš je, baš je žestok, onaj, šta sam htio reći, ovaj, koliko će to trajati, koja je, ono, koji je nekakav plan i program? Teško mi je sad to procijeniti, koliko će trajati. Znaš što, ne znam uopće koliko se ljudi prijavilo. Aha. Tako da, za sad, brojka raste, čak iznenađujuće. I koliko ima, koliko će to biti, ovaj, natjecatelja? Pa ja mislim da za sad ima sigurno 50-ak ljudi da se prijavilo. O, ti miše, pa to će pribati. Znači, ima, ono, realno da će biti 10-ak. Evo, iskreno, mislio sam da će biti 10-ak ljudi, i to ti je to, znaš. Ovo nije ovo natjecanje, ovo je, kako bih ti rekao, ovo je kao neki festival sporta, ono, malo više, u biti, on
je htio, njegov je plan bio da malo donese ljudima kako to sve skupa izgleda, jel'. I da se malo širi taj, taj, ti sportovi snage. Tako da, ono, iznenađujuće, prijavila se čak i Žonja, ova moja iz. A, jel'? Iz kluba.Će biti,će biti i nekakav ženski onda dio, ili? Bit će, bit će i žene, i one će imati isto sve discipline kao i muški, plus hip trust. Aha. E, tako da, danas ti je žena u sportovima snage, ja mislim da je čak brojka veća nego muških. Ma da, ozbiljno. Tako da, rast ogroman ženskih zadnjih par godina. A šta je s tim hip trustom, to je kao nešto žensko, ali mislim, ja to isto radim, to je teško. To je univerzalna vježba. E, znam, znam. Zna napraviti kako treba, itekako teška vježba i jako bitna. E, ja znam, ja idem na treninge snage isto, grupni, to često bude, to je onako, tu se nakrca možda 70 kili, 80, i to je fora kod te vježbe, prva 2-3 ponavljanja nekako idu. Je. I onda misliš, nije strašno, onako, dođe, ne znam, 7., 8., čovječe, kad ti onako dah samo, okej, ovo je gotovo, i onda, i onda umireno, ono, idući put. Znaš, po meni nije strašno, nije strašno onome tko ne zna tu vježbu napraviti. Aha. Da, tu vježbu napraviti kako treba. Je. Kao i svaku, a posebno nju. Znači, ti ako se nisi digao dovoljno da aktiviraš gluteuse. Gluteusi, najviše. Šta naprave, a kad, ako ih svako ponavljanje aktiviraš, onda teška vježba, normalno.
Kompleksna vježba. Da, da, da. Eto ti. I šta onda, koliko će to trajati, to jest, onako, do kasno u noć ili? Pa neki plan je od 5, mislim, do 8 navečer, da bi moglo već lagano biti pri kraju, onda neke medaljice, neki koncert će biti, piva neki, neko piva, to organizira Krešo. Ja sam samo dao ruku, dat ću utege svoje, i rack profesionalni, i šipke, i ja ću. Hoćeš se natjecati? Neću, ja ću demonstrirati bench. A, da, da, da. I probat ću dignuti, ono, 200 i preko 200 kila. Koje su tvoje najveće kilaže, tu sam nešto zapisao, 250 čučanj, bench 212 i pol, jel'? Je. I deadlift 270, to je. Je, to je službeno. To je službeno, jel'? Službeno, je, je. Ovaj, i kako, mislim, to su stvarno monstruozne brojke, ne znam šta reći. Pa. Posebno ovaj bench, mislim, ovo. Bench je, bench je sami vrh, mislim da sam trenutno u biti čak i najjači bencher što se tiče omjera tjelesne težine i podignute težine. Di? U Hrvatskoj? U Hrvatskoj, da. Pa svaka čast. Mislim da, da sam tu najjači. A čučanj i mrtvo, iskreno, ne znam jesam li uopće u prvi pet. Jel'? E, u svojoj kategoriji. Tako da, to su dobre brojke za mene sad će rez dvije godine, jel', ali u Hrvatskoj. To su dobre brojke za bilo koga. E, je, ma naravno. Ali u vrhu tu nisam, ali evo, sad se pripremam za državno, pa ćemo vidjeti di sam.
A čekaj, nešto sam shvatio da si odustao. Od europskog? Aha, od europskog. Trebalo je biti sad 5.8. Aha. A ja imam upalu u uha, 3 tjedna. E, uf, to. I vratila mi se to druga upala nakon 20 dana što sam pribolio već jednu. I onda mislim, to je 4-5 tjedana, ono, užasnog treninga, ići tamo predstavljati državu i dres, a ono, biti nespreman, to mi je ono, nemoralno potpuno, još da mi, a država mi plaća to. Da, da, kužim. Mislim, savez mi plaća i put i smještaj, pa to je ono, ne mogu ja to tako. Tako da, ima vremena. Čekaj, nisam te shvatio, di, na šta se, za šta se pripremaš onda? Za državno u 11. mjesecu. A, okej, a znači ima to vremena, ono. E, tako da, polako, a di mi se žuri. Ma, da, da. Ne živim ja u sportu. Kakva je konkurencija uopće na, na takvim natjecanjima? To je, bit će žestoko. Nikad, nikad luđa, nikad gora, nikad jači momci nisu bili. To je dobro, ajde. Istraživačeva velike pripreme. Znači, sve sam, sve sam posvetio tome. Kako se pripremaš? Ha, eto, spav. Osim pumpanja. Spavam i idem, i radim posao svoj, ajde, ne mogu sad reći da me to nešto ubija, ali puno putujem, znaš. To mi uzima energiju, ali posao kao posao, sad trenutno, ovih par mjeseci neće biti toliko fizički težak, tako da ću se uspjeti, ja mislim, dobro pripremiti za, za tu državnu. Uglavnom, pazim ti na prehranu, imam prijatelja koji je.
Nutricionista nekog? Čudo, Luka Batur, on spasio me, on zadnje 3 godine. I pokušavam odmarati što više mogu. Ne, jednostavno imam, ono, takav, moram odmarati, to je to. Da, da. A di, di treniraš, jesi u Orcinu? U Orcinu sam 2 puta tjedno, i u Očcama sam ti sad, priko vatrogastva. Sam ti upoznao vlasnika dvorane u Očcama, Ivan Bosatenkeke, on je profi vatrogasac iz Očca. I ja, iskreno, nisam ni znao da, znao sam da neka dvorana tamo ima, ali nisam znao o čemu se radi uopće. I slučajno se vidjelo na 30. godina mog DVD-a Zablače, kad smo slavili ovo sad prije godinu dana. I tako se malo skompali, i došao tamo na trening, ono, ono, ozbiljan trening. Ono, ljudi baš ozbiljno treniraju. Ne powerlifting, nego ono, kako bih ti rekao, funkcionalni trening. Nije crossfit, nije hi-rox, nego funkcionalni trening. A to i ja radim, to je sad najbolji pola godina. Znači, nabačaj, izbačaj, ti rek, sve rade ljudi. Čučanj, sve, bench, sve rade. Da, da, da. I ja gledam. Ali nema mašina, pretpostavljam. Nema mašina. Da, ali ima, ima rack i. Ima koji. Da, da, ma je, to je. I tako sam ti ja onda dogovorio s njima, i donio sam ti tamo svoj rack, profi, i 2 šipke i utege,
i sad od njihove ekipe, dvoje se s menom natječu, i baš treniraju s menom. Jakov i Valentina. I ono, baš smo nekako, ono, našli neku nišu zajedničku, tako da sad smo, evo, radimo i majice neke zajedničke, i ono, baš lipo, baš lipa priča. Da, da. A šta ti je sa, sa tvojim klubom baš, ovim, powerliftingom? Pa i dalje uvijek isto, nas 4-5 se natječe za njega. Gledaj, ja nemam vremena, prvo, nemam svoj prostor. E, to je, to je problematično, da. A i da bi imao svoj prostor, trebao bi onda imati ljude i posvetiti se tim ljudima. Kako ću ja to sa svojim životom? Ne mogu ja to. Znači, ja imam 4-5 istih ljudi koji se natječu za moj klub, i radimo uvijek isto, to ja, Ivana, Kiki, sad njih dvoje, i još jedan, dvoje, i to je uvijek isto, to je to. Funkcionira uvijek isto. Reci mi, ovaj, bio si, ono, malo pod povećalo pao zbog, ono, šta si kritizirao, one inspekcije i zatvaranja, kako je to. Pa kako ne. Završilo, mislim, završilo, nema šta završiti, nego, mislim, jer sad, onako, po medijima su bile razne neke priče, ono, da, da je kao recidivist, ovo, ono, a meni isto čini se jako drakonska kazna zatvoriti nekog usred sezone, na koliko, ono, 8 dana, mislim, zbog šta, zbog pive poslije
radnog vremena. Ja ne znam je li recidivist ili nije, neću uopće ulaziti u, u, u to. Ako je recidivist, jel' način da ti dođeš na uru po noći kad je utakmica, i mlade konobare pitaš da ti daju stol i 2 pive, to jest 2 pive, oni ti daju 2 pive i stol još, ono, budu ljudi normalni, i reći ću ti da kafić ne radi. Pa jel' to normalno? Pa to je baš ono, bacili udicu mladim momcima koji nemaju veze sa životom. I ti radi toga zatvaraš 8 dana i riskiraš njima otkaz i ne znam šta. Da, da. Možda je mogao kazati da je bio neki totalni kreten, i ne znam s kim ni s plaće, ono, tih 8 dana dati otkaz, ne znam šta. Ma da, mislim, uništio si praktički biznis, ono, radi zbog, mislim. Ne znam, meni je to, ja ne kažem da, možda je on radio greške prije, nemam pojma. Ali ja sam reagirao, ono, i zvao sam da provjerim, neću pisati bezveze. Znači, stvarno je tako bilo, jel' svi se kunu da je tako bilo, pa meni je to užas. Znači, to mi nije ljudski, ono, baš mi nije ljudski to. Je, je, ma mislim, to, to zatvaranje, posebno, ajde, još nekakva kazna i to, ali opet, ono, ali i te, te, što ste vi kao, ne smije biti ni centa više u taku inu i što, mislim, čemu to. Mislim, harmonija 4,30. 4 eura i 30.
Koji je on recidivist? Nisam znao da je on recidivist. Da. Ja to, evo, ne znam, stvarno nisam znao, nemam pojma, možda je, nemam. Pa 4 eura i 30. Ne mislim da se za ovog drugog, za. Ali kao, ali kao, do, do 4 eura je okej. A jel' onda to može. E, ali 4,30 nije okej. A daj, čovječe, pa znaš, ono, pa nemojte represiju raditi na takvim ljudima. Znaš, ono, napravio represiju na Keruman. A evo, sad su ga upitali, ajde. Pa evo, nakon 20 godina. Nakon 20 godina. Da, da kaže on da je i on kriv, šta ja znam, jel' on kriv ili nije. Znaš, ono, napravio represiju, ono, šta ja znam. A je, i to je ono, dok je, dok je Agrokor bio jak, kad, kad je ikad tamo došla nekakva, ovaj. Mislim, ono, radiš represiju uvijek na malim ljudima. Da. Mislim, malim ljudima, ljudima koji ono rade, bore se. Da. Velikim ljudima. Jesi u politici šta, ovako, ili si samo sad pratitelj? Ja sam, ja sam uvijek u politici. Uvijek si u politici. Ja sam uvijek u politici. Nego, ovaj, kako to da, da nisi išao na, na listu, to jest u, u gradsko vijeće, to je dosta ovako, što sam, ako si ljudima pričao, mrvicu kontroverzan potez, što ljudi glasaju za tebe, ti si ime, ja shvaćam da je to potpuno legalno i na neki način dio igre, možeš ti, ono, odustati od svog mandata kad god hoćeš i kao nositelj dati kome god hoćeš, ali opet nekako, i ja sam tog mišljenja da si možda trebao
ti ipak i, i djelovati u gradskom vijeću. Tebi ću to prihvatiti, jer znam otprilike tvoj način razmišljanja, i znam da nije sa, s krivom namjerom pokvareno. Naravno, ja te samo pitam, ono. Ali većina, ona koja je protiv mene, je to išla na taj način. Pa evo, da to razriješimo. Imam danas, baš danas u teretani radim baš jednu tešku vježbu, i ja dok radim, razmišljam o svemu. I sine mi ideja jedna, danas sam ti u biti nešto čitao, ja sam ti, ona prva loza od Andrije Šimića, znaš tko je to? Ne. To ti je Hajduk, najpoznatiji, koji se borio protiv Osmanskog carstva. Aha, okej. Robin Hood Hercegovački, jako poznat lik, ja sam njegova loza, ali to sam nešto čitao, nije bitno. I jedna rečenica me baš kupila, kaže, znaš šta je pravi vođa? Pravi vođa je kad je, kad su teške situacije, on je prvi. A kad dođe mir, onda ono šta si dobio lipo, daš okolo svojima. A ti se i dalje pripremaš za, za sljedeće bitke. Zato sam ti ja Šimi dao tu drugu poziciju. I bilo kome.
A zašto misliš, pa nije gotova bitka? Zato šta ja jednostavno smatram da ja, da je moj trenutno posao pripremati teren, raditi šta radim, i smatram da će Šime puno bolje to odraditi zajedno s menom i nama u gradskom vijeću. Šta nikad nije značilo da sam ja mičen, niti je ikad značilo da sam ja mak od politike, dapače. Samo sam htio pokazati da ne želim biti nikakav, ono, vođa glavni, ono, Šimić lista, ne želim to biti. Da, ne želiš da se previše ime. Ne želim biti nezavisna lista Goran Šimić. Želim da smo nas tu par jednaki, i da ovi drugi sad za ubuduće znaju, ako dođemo do neke situacije vlasti, da znaju da mogu računati da će biti sve pošteno. Jednako, da mene ne zanimaju ni pozicije, ni novci, ni ništa. To je jedini cilj moj bio. I mi smo se dogovorili godinu dana prije izbora. Čak razmišljamo da nakon 2 godine mandata opet nekome damo još 2 godine. Da i on nauči malo, da vidi kako. Pa da, to je isto. Možda i ja vratim, tko zna. nije loša ideja. Uglavnom, mi smo to razradili, mislim, prije izbora. Ja sam znao da ćemo imati jednog vijećnika 100%, iako smo svi govorili da nećemo. Pa da, ne znam, meni si, ja sam mislio da će možda i više, šta ja znam, bio si jak dosta.
Ja sam znao da ćemo imati jednoga, a sam znao da nećemo imati dva, jer dosta ljudi još možda skeptično malo. Ali moram ti biti iskren da ovo što doživljavam zadnjih par mjeseci od ljudi okolo, nisam to očekivao. A šta? Pa evo, svako malo mi dođe neko i kaže, ono, da, da sam ih iznenadio, da sam toliko godina uvijek isti. I da će sad sljedeći put 100% glasati za mene. Ne koji su glasali za druge, nego jednostavno nisu glasali, jel'. A puno je takvih, da. E, kaže, sad ćemo se dignuti i glasat ćemo, ono, za tebe. Sad ti govorim primjer, što sam, 5-6 ljudi mi je sad to reklo zadnjih 2 mjeseca, 3. Hoću ti reći, to je neki moj cilj, to je moj život, moj put, i hoće, ide, ne ide. Ne, ne, ma evo, mislim, baš, baš sam te to htio pitati, zato šta je baš, da, ne znam, mislim, stoji šta si ti rekao, ali ime si, možda si trebao ipak u vijeće, ali dobro, okej, ako to. I ja, znaš šta ti je meni, meni je vrlina, ja se znam staviti u tuđu kožu. I onda, ajmo reći da znam otprilike procijeniti tko ima dobre namjere, tko ima loše. Tako da, razumijem te u potpunosti, s tvog stajališta, ali mislim da sam u pravu 100%, jer onda ne bi ja ja da nisam to napravio. Da, da, ma kužim, ali osim toga, ti si isto u županiji si, nisi do kraja, koliko si,
pola si otprilike. Pola, rekao sam pola da ću odraditi, i ako bude sve okej, da ću odraditi do kraja. Ali odmah sam znao da neće biti okej. Da, da. E, tako da. Kojem si se DVD-u to priključio? Zablače. Zablače, a? Da. Kako su, kakvo je stanje u DVD-ovima općenito, baš je bilo nedavno nešto, DVD Šibenik je nekakve apele su slali, moram priznati da nisam to najbolje upratio što se događa, ali evo, ako možeš malo. Dogodilo se to da ti je njihova cisterna za vodu često na popravcima, i sad je valjda, oprosti, bila na popravku i nije se valjda uspjela popraviti. Bez cisterne za vodu si u problemu. Šta ti vrijedi izaći bilo di kad nađeš cisternu za vodu. Tako da, sad su napravili apel i stavili su broj računa, i tko može, nek pomogne, i to je to, da se kupi ta cisterna. A stanje u DVD-u bi moglo biti bolje. Mislim, ovo, ne mogu ja sad reći da je to loše. Ali male su tu plaće, i uvjeti su, nisu uvjeti da bi sad tu netko gradio karijeru, znaš. To je sezonski posao, sa nećeš ti nekom plaćicom, i kako ćeš ti privući tu mlade, znaš, da tu neku karijeru grade. Ono, kad ja starac, sa 42 godine, moram dolaziti, prijavljivati se u DVD, znaš, onda znaš da nešto nije u redu.
Iako ja ne radim to za novce, ali ništa. To ti je dobrovoljno, da. Nema veze s tim. Tako da, mislim da bi mogli bi imati veće plaće i možda malo bolje neke, šta ja znam, benefite i to. Ali radi se valjda na tome. Ali kako se uopće onda zapravo financiraju, treba to, i tu opremu, i vozila, i sve. Pa ja mislim da ti svaki DVD spada nekome, ili vatrogasnoj zajednici, ili gradu. Na primjer, gradu Šibenik, koliko ih ima, ja mislim, 11 DVD-ova, Perković, Zablače, Grebaštica, mislim da se oni financiraju svi iz proračuna.
Nisam išao u detalje da ti budem najiskreniji, ali mislim da je iz proračuna većina. I vatrogasne zajednice i grada, jel'. Ili ako je županijski, iz županije. Zapravo mi nikad nije bilo jasno ne čemu služe ti DVD-ovi, glupo je to tako reći, nego kako to da to nije sve JVP Šibenik ili što već. Pa ne znam kako ide ta povijest, zna. Je li to nešto, možda neki povijesni se vuče, ono. Jedan put sam negdje nešto čitao kako je to tako krenulo, ali da ti pravo kažem, nisam nešto išao u neke dubioze, očito ima neki razlog zašto je to tako. Ne znam. Jer mislim, neko, čini mi se, sve se komplicira. 300, 200, 300 ljudi, šta ja znam. Ali opet, mislim, ja iz prve ruke mogu reći da su DVD-ovci čudo. Ja sam zato sam ušao u DVD. Ja gasim te požare od 15. godine, ja uvijek idem na te požare. I onda sam se našao u zadnjih par godina u dvije situacije, baš sa njima iz Zablača. Gdje su mi, ono, gdje su me kupili, jer su, ono, ljudi su, ono, idu do kraja. Nema, ono, pardona. Ja kažem, ovo su moji, to je to. Znaš šta, moram se prijaviti kod njih i pitaj ih, i oni kažu, to je to. Da, da. Tako da sam na to sam baš ponosan. Evo, sad se, konačno se radi nov, novi vatrogasni dom. Je. To sad ne znam, mislim, krenulo je, raščišćavaju tamo teren, vidim da se nešto događa.
Šta su vam rekli za godinu, dvije, da će to biti kao? Pa, ja mislim da su rekli za, ej, tako je, 2028. evo, da su rekli. Da, da, nisam siguran, nešto razumno brzo. Pa mislim, hitno se radi, valjda će se napraviti. Mislim, ne ide to baš tako lagano. Ali krenulo je, čim je krenulo, dobro je. Misliš da će tamo biti bolja lokacija? Pa bit će sigurno, mislim, više mjesta za aute, znaš, ono, ovdje su, znaš, ono, izađu cesta, promet, auti, šta ja znam. A je, u sred grada si tamo, u maloj skroz. Triba i zaslužuju oni bolje, mislim, ti ljudi, znaš šta, lako je nama pričati svima, prođe zima, ovo, ono, ne rade ništa. To je najveća glupost da oni ne rade. Ma to je glupost. Znaš, ono, to su, tolike ono, nebuloze, to veze s mozgom nema. Ti su ljudi najpotrebniji, ne daj Bože, nikad ne znaš šta se može dogoditi. Da, da. Ti ti ljudi uvijek trebaju. Navijači, DVD-ovci, vatrogasci, hitna policija, vojska, neko, oni budu tu uvijek, jer nikad ne znaš šta se može dogoditi. Tako smo govorili, pa eto, uvijek se nešto dogodi. Da, da, je, ma mislim, vatra je baš zeznuta stvar, a imaju oni isto intervencija, ja mislim, zimi. Kako nema, prometa, svaka ti je. Da, svaka to, je, je. Da ne govorim zagrijavanja, ima tu sto stvari. Da, da, ha, i ono kad se zapali neki stan, nešto, i to, takve stvari se isto događaju, ono, mislim.
Naravno. I u marinama znaju brodovi gorjeti, to je onako opasno, ono. Jednom sam za, za jedan posao sam, je baš iz, išao sam na nekakve one tečajeve, kao osnovne za, od javne vatrogasne postrojbe, i sjećam se da su za testicu, kao neku kašetu, ako metalnu, nekakvu, ne znam šta su, benzina, stavili, nešto kao ono, čisto da ti to malo pokaže, i to su zapalili. E, čovječe, baš su, poanta je bila da ti prikažu koliko to peče. Da. I mi smo stajali jedno, ne znam, 5-10 metara od toga, čovječe, ti osjećaš ono, ono infracrveno, meni je bilo nelagodno, pržilo mi je lice, onako, to je baš. Je. Onako, na prvu kad su to išli raditi, ono, šta nam, zašto nam sad to pokazuju, koja, ali mislim, ali shvatio sam bit, onako, da se, ono, s tim se ne zajebava, to je stvarno gadno, onako. I to mrvicu, mislim, evo, kao ovaj stol, možda je bila ta škašela, su zapalili. Ovakva vatrica. E, onako, možda malo veća od toga, ali u svakom slučaju, toliko energije izlazi iz toga, to ima, možeš zamisliti, ne znam, kad se kuća zapali ili. A malo sam ti htio reći, znači, kad je bio požar ovaj u Grebaštici, veliki, onda ti je ta vatra
nevjerojatnom brzinom došla gore iz brda, doslovno oko moje kuće. Od žene, to jest od punca mog. Znači, okružila ti je kuću, i sad taj najbliži dio kuće je gorio, nenormalno, i već je počelo vata zid od kuće. I sad je, ja inače sam znao ući par puta u vatru, nisam nikad imao neki, znaš, ono, je to vruće, ali nije sad to, znaš, ono. Ali ova u Grebaštici, ti se nisi mogao približiti tome. To je tolika energija iz nje isijavala, ja to nikad nisam doživio. Netko mi je onda ispričao zašto je to tako, ja nisam školovan za to, pa ne mogu sad to objasniti, ali energija iz nje je bila, ono, stravična. Možda je puno toga na istom mjestu, pa. Znači, strava, nikad to nisam doživio. Gustoća možda veća tih stabala i to. Ili do temperature, te trenutne, koja je bila vani, tlaka, ne znam, ima neka fizika tu, ali nikad to nisam doživio tako, ono, ono, duševna bol je to bila.
A dobro je to i prošlo sve. A isto ovako kad prolazimo, onako, idem prema Primoštenu i dolje prema jugu, čovječe. Ugao je velik. Baš onako, i golo je, ovaj, vidim da su, makli su one stare, one trupce i ono šta. I makli su 90%. Jel? Čak. E, još je godinu, dvije, još prošle godine sam vidio dosta, dosta, ali sad su dosta toga makli. Makli su, makli su, makli su. A to je valjda isto zbog, zbog požara, to sad su uhobi,će to krivo pogledati, što gori ili šta. Zašto to zapravo miče? Pretpostavljam da ima neki dobar razlog. Da ti pravo kažem, nemam pojma zašto to miču. Ne vjerujem da je radi požara. Misliš? Vjerojatno da da, oslobodi prostor da se. Jer mislim, i to trune, isto je hrana za. Vjerojatno osloba, logično je da to maknu da oslobodiš prostor da priroda sama ponovo se obnovi. Jer najbolji sistem za, za pošumiti je pustiti da sama to napravi. Jelinjak je prvi put kad se zapalio, ali nakon 7 godina je sve procvjetalo. A sad mi se čini, gledaj, realno je da se neke klimatske promjene događaju, tako da mislim da bi sad moglo možda malo duže potrajati. A može, da. E, ali po požarnoj sezoni ti znaš da su neke klimatske promjene u điru ovdje. Znaš, ono, možemo mi sad pričati o teorijama zavjere, ne znam šta, ali kad ti je požarna sezona počinjala 01.06.? Prije. Je li bilo nekih većih intervencija tu, na, na području grada i županije?
Sad? E, ovo ljeto, mislim. Ne mogu se sjetiti da se nešto. Je li sad požar u Grebaštici opet? A da, je. Nije toliki, jel? Nije ni blizu, ali je opet krenulo ono muški. Mislim da je Danilo isto nešto. I Danilo, i ima požara dosta. Svaki dan je neki požar. Mislim da čak u Europi da nikad više požara šta. E, znam da je Francuska, da, da su neke. Ma nije samo Francuska, nego meni to nit ne pišu. Gori ti u Norveškoj, i na više mjesta gori. Nisam ništa istraživao u detalje, samo se iznerviram onda kad to čitam. Bilo je prošle godine u Kaliforniji, gdje je baš, čovječe, tamo one, one. Kako ne? Vile nekakve gorilo, onako, gledao sam snimke toga, ali to je toliko ogromno, to ne možeš zaustaviti. Sad je u Francuskoj do sada, do jučer je izgorilo to, sad taj sam podatak vidio, 400.000 hektara. Nemam ti miša. Znaš koja je to površina, koliko je to, ono, strašno nešto. Dobro, znači tu, tu nije, nije toliko ovako. A kako, kako nastaju ti požari? Pa ne znam. Se to uopće. Znam, mislim, znam da je ono popularno reći Srbi i ovo, ono, ali ja isto ne vjerujem da je to baš tako. Ako je, gledaj, taj požar u Grebaštici prošli je podmetnut, to, to su, valjda su našli dokaze, jel? Aha, e, ne znam, da. A ovaj sad je grom.
Iako su neki rekli da je neki motorom prošao u neku glupu uru s tog puta, čudno obučen, ali zato sad ne znam dokad. A dobro, to stvarno zvuči malo. E, ali ovo je sad kao grom. E, tako da, ono, i priroda tu svoje ruke isto ubaci. Da, da, još je suho je. Ali dosta je podmetnuto. Suho je sve, i misliš da je podmetnuto? Pa dosta toga je podmetnuto. Pa koji može biti motiv? Ne znam zašto ne znam koji je motiv, je li to samo neka psihička boleska i ne znam, ono. Ha, možda i to, da. Pa ne znam šta bi ti rekao. Znaš da postoje piromani, jel? Mislim, ta bolest postoji sad. Pa dobro, svi usude danas sa svim tim kamerama, svim tim tehnologijama i to, ajde još. Znaš da je bolest jača od. E, e, je, je. Jača je to od zakona. To ovako, prije 50 godina, kad nije bilo ničeg, šta, to je bilo, negdje tamo prođeš. Ali da upozorim te piromane, čisto da znate, ljudi moji, imate lovačke kamere, ako niste znali.
Tako da, lovačke kamere vam snimaju po noći i po danu, čisto da, da znate, ovaj, za Grebašticu i sve ostalo. I još toga ima. Da, da, a sad će sigurno to još, te kamere danas mogu na solarno, to može raditi non-stop, spojeno sa ovim 4G, 5G, ne znam ni ja kakav G, to se onako sve se. Ovo pijem cijelo vrijeme, sam s treninga, i onda sam žedan cijelo vrijeme. E, pa ipak. Čisto da ne bi ja ovdje nekulturan. Nisi nekulturan uopće. Nemoj mi se vuče u usta od treninga.
I šta onda, znači, plan je u DVD-ućeš biti sad? Dokle god mogu, ja sam tu na raspolaganju. Ne idem ti ja na ove požare sad, svaki dan šta budu, jednostavno nema potrebe, jer ima tamo njih 6 koji rade, jel? Klasika. Ako, kad zatreba. A šta, kad te onda, te, jel te zovu ili se ti sam nekako? Oni mene zovu kad treba, ali kad god oni odu, oni, ja znam di su oni, ja ti odem, odnesem ispit, sve, nema, i idemćaj. Ne, ne pravim se ni pametan, niti gasim bezveze, niti se namećem, ono, odradim svoje šta mogu i. da, da, ha, dobro.
Ovaj, vidio sam na Facebooku, nasmijao si me s onom objavom, pod vodom, s onom motikom, onako, šta si ti zapravo, ti si ronioc, kao neka, ronioc bauštelac, tako mi to nekako izgleda. E, to je. Pa to mi ovako izgleda zanimljivo, pričaj mi malo o tome. Pa gledaj, ja ti radim na, u, na, na uzgoju ribe. Što je, ovaj, jako nepopularno sad, ovaj. E, pa i o tome, i o tome sam mislio. Što se tiče posla, plana i svega, nije bitno ni di ni šta radim. Dobro, ne, ne zanima me to, nego čisto ovako šta radiš, kako to izgleda. U privatnom uzgajalištu ribe, i tu di radim, mogu reći da, jedan od razloga zašto radim, zvali su me ljudi, jer je dosta duboko i zafrkan je posao. A eto, ja imam iskustva s tim, pa eto to radim. Ali što se tiče, na primjer, tog dijela i, i zaštite okoliša i uništavanja tla i to, nisam to primijetio tamo. Ne mogu reći da sam primijetio. Jednostavno ne. I kako, kako to izgleda, znači, su to nekakvi kavezi? To ti je, to ti je kavez u kojem je riba, i sad oni govore da, da to uništava dno.
Pošto je to duboko, ja često odem do dna, znaš, pa. Koliko to ima dubine? 60 metara. Ništa tu, dapače, ne da ima života, nego dapače. Za ovo ovdje ne mogu govoriti za ostala uzgajališta. Za uzgajališta tune, slažem se da ima problema, jer sam i tamo radio, kratko. Ali ovo di sam ja, treba samo biti, treba netko biti tko će gledati kako se to radi. Znaš, zato postoje institucije, da dođu, ne znam, svakih 5 mjeseci i provjere je li sve okej. Mislim, bože mili, jel imate svog ronioca? Pa zaroniš, snimiš robote, sve se to lako vidi, jel? Tako da, ono, može to biti sve okej. Da, da, pa i meni se čini da se tu malo panika previše diže. Ako ćemo sad biti realni, pa šta više uništava, tih, ne znam, ajmo reći 200 kaveza u Hrvatskoj da ima. Jel ta bila riba ima dosta kaveza. Tamo oko Pakoštana, oni imaju, samo oni imaju 100 kaveza, tih brancina je u radu. A šta više uništava, to je ili ove puste kuće, brodovi i to sve. Ako ćemo sad biti, ono. Da, da, baš. Ako ćemo sad ići do, znaš, ono, do kraja. Tako da ne treba nikad, znaš, ono, osuđivati na prvu ako nešto ne znaš. Ne mogu ni ja sad reći da su kuće, ono, uništavatelji, kad ne znam ni ja točno, ni koji je to postotak, ni, ni, ni ne
znam šta, znaš. Tako da, ono, treba prvo se upoznati s nekom temom, pa onda, znaš, o njoj pričati. Je, meni malo to, isto mi je smiješno, u narodu uvijek sentiment, kao ajme, ništa ne proizvodimo, uvozimo ribu sa sjevernog mora, i sad netko želi, evo tu sad, kod Kaprije Žire, želi uložiti, želi tu uzgajati, e, ne može se, jer Mjesečeva površina dolje, a ne znam baš, mislim, pa koliko to može. Ne, ne znam, opet, nisam ni ja težak čovjek. Ne sviđa mi se ona pozicija, to sam, što se, ne sviđa mi se ona pozicija, to, to se slažem s njima, tu ne mogu reći. To treba biti van ljudi, van svega, što je više moguće dalje. Opet, normalno, ne mogu ni oni ići predaleko i riskirati da su i nevremena neka, da poruše te kaveze i to. Nađi ti neku poziciju bliže kopnu, ali maksaće od ljudi. Pa dobro, ovdje je, gdje je predloženo, pa nema tamo ljudi. A znam, ali znaš, tu je. Nekako, znaš, ono, tu je. Ha, sve je naseljeno, di, di će onda? Znaš, ono, makni se di ima mjesta di nije naseljeno. Eno, tamo na Balabru isto su kavezi, tune tamo nema nikoga. Ovdje kod mene isto nema nikoga. Ono, staviš kaveze negdje di nema ljudi, neće ti niko ništa reći. I nosi se struja, nosi se, obnavlja se, radi se, može se sve napraviti.
I kako ti izgleda tako radni dan? Što se tiče samih priprema, to, mislim. Znači, nikad bolji posao nisam imao. Jel? Radim šta volim. Dignem se ujutro, sidnem u auto, odvozim 130 kilometara u jednom smjeru. Obama imaš i. Ili 180, ovisi di idem. Odradim inspekciju svoju i završim, obučem se, tuširam, ručam i idem kući. Odmorim se i na trening i to je to. Da, da, da. Tako da, lipo. A šta, mislim, kad nešto, kad nisu samo inspekcije, moraš nešto namještati, krpanja. Da, imaš krpanje, krpanje kaveza, veziva, konope, opa.
Znaš, ono, klasika, ono, održavanje. Ti kavezi ti imaju, ne znam, doli jedan krug koji drži, jel', mrežu rastegnutu, pa tu uvijek nešto mijenjaš, konope čistiš od školjaka, čistiš kavez od, iznutra od školjaka, znaš, ima tu posla, ono. I na kojim dubinama osi uglavnom? Pa ja sam većinom duboko. Aha. 50-ak, ono, odem dolje do dna, znaš, samo moraš doći do dna malo, znaš, pogledati dno, i onda ono ideš u krug, ono, znaš, i onda, ono, obađeš cijeli kavez, vidiš jel' sve okej, i ideš dalje u drugi, i to je to. Kakav je osjećaj, tako? Predivno. Na 50 metara. Predivno je. Tu više ni, jel' ima svjetla baš? Ima, ima. Ima još? Ima, ima, kad lito ima, ma ima čak i zimi se vidi, ali ima, lito ima svjetla. I koliko? Ja mislim da čak, da ti je svjetlo čak do 100 metara. E, da, baš to sam htio pitat. Ima, znam da ima jedan gdje je, ono, vječna tama, da je ne znam kakvo sunce, ne pomaže. Ja sam bio na 92 metra, najdublje na Komiži kad sam živio, ironija, na 92 metra sam bio i, mislim, vidiš. Sve se vidi, a? Ne mogu reći da je, nije mrak. Da, da, da. Tako da ne znam kad nastaje mrak, ja mislim čak tek dole na 150, 200 metara. A do koliko se smije zapravo roniti sa, sa opremom? Šta je maksimum? Rekreativno ronjenje ti je na zraku, ovo što udišeš sad. To ti je rekreativno ronjenje, ta ova smjesa ti je i u boci.
Dobro. Za rekreativno ronjenje, to ti je do 40 metara. Aha. Nakon toga ti ide tehničko ronjenje, dodaje se helij. A jel? Aha, okej. U ovu smjesu koju sad dišeš, 21% kisik, 78% dušik, i dodaš helij. Napraviš omjer za određenu dubinu. A zašto helij, on je inertan, čemu on služi? Zato što ti on pomaže da ti dušik se ne, kad se dušik, kako ideš dublje, tlak ti se povećava i dušik ti se stlači u krvotoku. Znači on može napraviti negdje zastoj u krvnim žilama i ne znam šta. A helij to. Aha, ali kad znam nastaviti zastoj, kad si dolje ili kad se vraćaš gore? Iako u biti on više čak i pomaže zaradi morskog pijanstva. Jel' dušik ti izaziva, može biti narkoza, može biti neko hiper ponašanje. Ja sam doživio jedno i drugo. Znači, helij ti pomaže da nemaš morsko pijanstvo na, jel, to se pojavljuje nakon 40 metara, kao, jel, po tim tablicama i pravilu. I onda ti tu helij najviše pomaže da nemaš, kao, to morsko pijanstvo. Iako sam ja prije ronio s tim helijem i doživio, i onda morsko pijanstvo. Treba to baš pogoditi točno, znaš. A sad se to razvilo jako. Je li se tu tehnologija šta promijenila u zadnjih, ajmo reći, par desetljeća?
Nisam. Pretpostavljam da je, ali ne znam ni koliko. Nisam baš u tom visokom tehničkom ronjenju, tako da više ne znam šta danas rade. Tako da ne mogu ti reći, ali znam da, da imaš sad te neke kompjutere i te neke mješavine zraka koje izračunaju, ono, u, u nulu sve. Da, da, i kad si tako jako duboko, jel' tu već, ono, zona gdje onda moraš u onu komoru ili se samo sporo dižeš gore ili koja je procedura zapravo? Imaš, gledaj, više ti niko, ti imaš u biti tablice, pričamo o ronjenju na zraku, pustimo sad tehničko. Okej. Znači, ti imaš tablice koje suurađene i koje ti vrlo lako izračunaju koliko na koju dubinu moraš biti kad se vraćaš gore. Na primjer, na 40 metara možeš biti nekih 20 minuta bez dekompresije. I onda se vraćaš gore i lagano izađeš normalno. Ako priđeš to, onda ti sat, kompjuter, ovo ti je kompjuter lovački. On ti pokaže na, ne znam, na 12 metara minutu, na 9 minutu, na 6,3, ne znam, na 3 metra, na 3 metra 5 minuta. Primjer ti govorim. Samo pratiš sat i to je to. A šta misliš, koliko moraš ostati na toj dubini? Tako je, koliko na met, na 12, koliko na 9, na 6 i na 3 metra. A po čemu on to računa, po tvom nekakvom?
Imaš parcijalni tlak kisika. Koji se računa kao 1,6. I u kombinaciji s dušikom, onda ti on nekako sam izračuna po tim tablicama. To su u biti tablice koje su napravljene sad na satu. Aha. 10, 20 godina, 30. Da, da, da. E, onda ti on po tim tlakovima izračuna koliko ćeš di biti i to je to. Iako ja uvijek, prije sam nosio ove tablice te u džepu. Čisto ono, znaš, da budeš siguran. One su ipak, ono, najbolje. Ali stvarno prati sat, ne možeš, ono, u milimetar. Da, da. Tako da više nema potrebe za tim tablicama, stvarno. A kako bi tad, na čemu, na šta bi držao te tablice prije? Pa to ti, to ti je. Eto, taman nešto se javlja. To ti je, znači, plastika ovako jedna. Aha, u nečem je. Koja ti ima, ono, redove, dubine, vrimena i. A, okej, pa onda to iščitavaš. Da, ti samo, ono, poprati, aha, tu sam, tu sam toliko, i onda ti on, ona, jel', ima ti rezultat, točno otprilike. Da, da. Ma jednostavno, jel', kad se baviš tim. A kako ide sa, znam, ono, kad, kad ja ronim, mislim, ronim na, na par metara, na dah, nisam, nemam veze s ičim, šta je sa, sa maskom i to, jel' se, jel' se baš onako prilijepi, priljubi uz, uz tlo ili uz, uz lice ili kako to, ili ti malo ispuštaš zrak kroz nos pa tako?
Ima, znači, maska ti se tlači, kako ti ideš dublje, ona se tlači. Radi tih atmosfera koje mijenjaš kad ideš prema dolje. Ali ti samo upuhneš malo na nos. E, to sam, da. Upuhneš malo na nos i, ja, ali malo je to zajebano kad ideš na dah. Na, na neku određenu dubinu, ako roniš 5, 6, 10 metara na zrak, nećeš ti ništa. Da, da, da. Na dah, jel'. E. Ali ovi što idu dublje, moraš malo to kombinirati, zato ti koristim šta manje maske. Aha, okej. Šta manje maske, neki čak i idu i bez maske, samo one u čale stave. Aha. Znaš, da im je nos slobodan. A, jel? E, tako, jer ti radi nosa ti se u biti događa to. Da, da, da. Najviše. Tako da ti, ono, ima i tu šema, iako nisam u tom ronjenju na dah već 20 godina. To jest, od 2014. nisam. Možda ako odeš na kupanje s djetetom. Odem sad s malom, malo treniramo, evo, sad je mala, vježbali smo na plaži, držati dah, ono, na površini. Aha. Evo, nje već na 2 minute lagano na površini. Opa, svaka čast. Ja sam isto mogao puno prije, tako da očito je na mene pokupilo. E, to, mene je to prije bilo mučilo, baš onako bi se stisnulo, i bio sam pričao s jednim, ovim, ajde, roniocem, u Marini Fra Pidi sam radio, davno, davno. Aha. I ja njemu nešto, ono, pričam to. Pa, budalo, jesi probao kroz nos? Ono, ooo, ja kažem, vidiš, ja idući put kad sam na kupanju bio, sjetim se ja njega i stvarno,
čovječe, to tako dobro funkcionira. Ne moraš puno, samo mrvicu, onako. Ali imaju neki ljudi problema s tim, znaš. Jel? Znači, ako pričamo o pritisku u masci, to je lako. E. Ali pojavi se bol u ušima. E, to se isto zna kad malo dublje, a kako to riješiti? Da, dosta ljudi ima, ista ti je ista stvar, samo stisneš nos i. Aha, a kako ćeš stisnuti ako ti je u maski? A dobro, možeš, guma je to. Samo, ali to, toliko jednostavno i lagano, samo malo stisneš i puhneš na nos, da izađe kroz uši. Ali ima ljudi kojima je to problem. Da, da, da. Jednostavno ne mogu to napraviti. Tako da, odeš na tečaj ronjenja, 4-5 dana, malo teorija, malo svaki dan polagano ronjenje i nauče 99%, nauče sve. Da, da, jer. Ništa to nije znanstvena fantastika. I nije ronjenje na dah znanstvena fantastika, nikako. Da, da. Mi smo prije mislili da je to, ono, znaš, da su to ljudi posebni. Misliš na neke veće dubine? Sjećaš se onog filma Big Blue? Je, naravno. E, mi smo ti svi mislili da je to, ono, da su to vanzemaljci, ti ljudi koji to rade. Danas ti žene rone duplo više nego oni, onda.
Jel? Danas ti je ženski rekord, mislim, 105 metara, 110, s perajom dole gore. Čak? A bez peraja, ja mislim, 80, znači bez peraja. A oni su ti onda u tom filmu sa utegom, znači s utegom, ošli dole i baluni su ih vraćali gore. I rekord je bio onda 100 metara. Aha. A danas ti je rekord 214 u toj disciplini. O, čovječe, koja razlika. Tako da, ono. Čekaj, tu, tu nemaš ti dekompresijskih problema i to? Ima, nekad se pojavi. Jel? Rijetko, ali se pojavi. Na primjer, taj što je oborio rekord 214 metara, ti je išao na 250, srušiti rekord i dobio dekompresiju. Jel? Odvezali mu lijevu stranu, on je pilot vojni.
I evo, dan danas problema ima s tim. To su, to je opet, ono, stvarno ekstremna dubina za na dah, znaš. Pa da, mislim. Tako da, ono. Tu više nema ni svjetla, ni ičega. Tako da ti ovi, ovi što se natječu, ovi profesionalci, najveći, oni ti isto lagano, znaš. A kako tu neku sigurnost, jel ima ronioci koji prate? Kako ne, imaš ronioce na boce na 40, na 40, ima, ono, ovisi koja je dubina, znaš. A po, po, po zonama nekako. I jedan je uvijek dole isto. Samo šta ti je problem kod tih ronioca dole, zašto ih ima malo više? Zato što ti taj ronioc, na primjer, koji je sad na 100 metara i on te čeka dole, ne može on tebe vratiti gore tako. Ne može on izaći. E, da, da. Pa će on poginut. Znaš, onda se nekako, ono, dobacuju.
Evo ti ga gore, ono. E, ali jako rijetko, skoro nikad možda nisam čuo, osim u jednom slučaju, da je neko dole imao problem. Uvijek ti se dogodi problem ili zadnjih, i kad na površini, ili zadnjih 15, 10, 5, možda na 20 metara. Jedino se jedanput dogodilo, jedna ženska, zaboravio sam kako se zove, Amerikanka jedna, i momak joj je bio najpoznatiji ronac na dah, i dole je došla na 160 metara s tim utegom, i išla napuhat, imaš dole bocu koja ti napuše balun, i boca prazna bila. Uuu. Da, da, i šta sad? I kako će sad ovaj nju? Tako da je to jedini slučaj za koji znam. A ne, zar ne može se neko vitlo spustiti dolje pa nešto da. A šta ja znam. U slučaju da, da, da ga zakači? Možda danas to ima, stvarno ti ne znam, evo. Ne stignem više to toliko popratiti, šta se danas više događa. Znam samo da su, ono, prišli te rekorde nenormalno. Pretpostavljam da ima tih klubova ovako po, po gradu. Pa čak ima, ja mislim da čak i u Šibeniku ima jedan klub ronjenja na dah. Da treniraju tamo na bazenu.
Čuo sam da postoji, mislim Goran Čejko da ima veze s tim, ali ne znam, evo, iskreno. Mislim, meni, meni je dugo želja, baš, ali ja bi na, na bocu probao. A na bocu? To mi onako baš se čini. Pa uopće ne znam da li ima u Šibeniku to. Jel? Evo, iskreno. Ima na Krapnju. Aha. I u Ovcama, to znam sigurno. Pa dobro, ja više sam mislio u, ovako, u okolici, ne sad nužno možda. Pa u Šibeniku. A vidiš, a nema u gradu, znači. Nema u Šibeniku, ja mislim da nema, čak. I kako izgleda ta, kako ta obuka uopće izgleda? Ajme, predobro. Znači, 4-5 dana si na moru. Aha, dobro. Imaš svaki dan, ono, 2-3 ure teorije, ima, ono, znaš, pravila kako ovo, ono, i onda svaki dan, prvo dan, dva misliš teorija, onda ti ide, ono, kao discovery zaroni, to ti je, ideš sa instruktorom tu na 2-3 metra samo, znaš. Čisto da se vidi jesi, jel se možeš snaći u tom svitu. I onda ako to prođeš okej, onda ti ideš svaki dan malo po malo. I onda ti je zadnji zaron, ono, do, do granice, neke 20-ak metara ti je prva zvjezdica ta kao. I do 20 metara ti je zadnji zaron s instruktorom, bla, bla, i ako to sve odradiš kako triba, plus skidanje, stavljanje maske, i ne znam, u prvoj zvjezdici zaboravio sam, ja sam položio stvarno davno. Meni je čak bilo i skidanje opreme pa vraćanje. I dobiješ pru, kao vozačku.
Da, da, da, aha. I onda, ono, 4-5 dana i spreman si. Da, da. Ako si zdrav i sve okej. E, to, ja to sam baš htio pitati, tu ima nekakvih preduvjeta. A moraš malo liječnički, moraš sve normalno biti, i taj je problem. Aha, sa srednjim upalom. Zbog našeg pritiska. Aha, aha. Stvarno, 99% ljudi nema problem s tim, ali zna se dogoditi da neko ima i to je to. Možda je poželjno da, da ne, da budeš fit i tako, isto onako, ne bi bilo loše. A gledaj. Ne znam ti pa debljina koliko ti tu smeta, ono. Možda ti nije toliko bitno biti fit za, za to položiti, ali ti je itekako bitno pustiti ako ćeš ostati roniti. Da budeš fit. Da, da. Posebno ako baš želiš roniti, ono, dublje i ne znaš šta. Da, da. A šta, mislim, tu, tu uglavnom sa perajama se zapravo, kako se tu, ono, pod vodom krećeš? Pa perajama. Perajama. A da, peraje su tu naj. Kao kornjače. Aha, jel? Samo lagano je. Samo lagano, ali nauči se to sve brzo, nije to. To ti je kao, kad naučiš jedanput voziti biciklu, to ti je to. Nije teško, stvarno. Prije koliko sad, prije 2 godine sam vidio, kako se zove, je li Glavata Želva to? Je. Kako se zove, vidio sam je na Jadri, čovječe. Ima ih koliko hoćeš ovdje. Ja nikad u životu nisam vidio. Bila je fora, bili smo ja i mali, i on obožava ove, nema masku, ali ima, ono, čale,
to nema šanse da će on ući u more bez toga. Dobro. A voli gledati isto. I moja mala isto. E, ovaj, koliko ti mali ima, isto 12? 10 i po. E, moj 12. Dobro, tu su neke, nebitno. I kaže on meni: "Vidi tata, kornjača ispred." Ne, višta kornjača, čemu ti pričaš, ono. I ja zaronim i stvarno, čovječe, ali to ti je bilo. Sila, koliki je? Komad životinje, onako, znaš, ono, da malo, onako, ovako, došla je relativno blizu nas i okrenula se i samo, ovako, par puta je napravila veće. Samo nestala? Nestala je u plavetnilu negdje. Imaš ih posebno. Baš je bilo veličanstveno. Posebno ih dosta imaš u kanalu, znači, dok sam radio u kanalu, radio sam, biće godinu dana, ne znam ni ja. Imaš i dole, stvarno, ono, ja sam skoro svaki dan vidio. Jer tamo je, znaš, imaš školjke, pidoče, i onda ti one hrane se. Pa da, jedu to. E, kaj joj rade? E. Sve se drže u kanalu i kornjače i ovaj, sve su potaracale dole. Baš sam, ovaj, jedan od prošlih gostiju isto je nešto je u mari kulturi i to, iznenadio me, kaže da, da orade jedu pidoče i to, da bez problema. Ja sam ti čak vidio da i kamenice jedu. Da? Da. A kamoli pidoče. Da, da, vidiš kako to tako čvrsto izgleda, ali valjda to, ne znam jel to nekako onako žvakljaju ili to iz jednog. Znaš kako evolucija se ubrza kad riba.
Ne. E, sad bi trebalo, logično, da je to, radi trebalo bar 500, 1000 godina, jel da, dođe do toga da ide kamenica. Mislim, znaš, ono, treba razbiti, to je kamen. A eto, nje u par godina došla s pidoče na kamenicu. Da, da, da, vidiš. Aj ti sad, aj ti sad to objasni. Je, kaže da je to tamo radi u, kod Šimenskog mosta, jedna od onih uzgajališta, kaže, to zna biti problem, ono, da to jednostavno dođe, ono, ogromno jato orada, tamo ih tiraju ih praktički, ono. Pa tamo ti je u, kako se zove, ono, misto, dole ti se, Ston je bilo. Aha. Tamo ti je 2-3 puta, imaš čak proglašena nepogoda, radi tih orada, koliko im poidu to. Ti miša, da. Te pidoče. Da, da. Tako da ne znaš šta. Ne može se nikad riješiti baš nekako. I onda je bilo jedne godine, znam da je bio problem veliki, ne znam jel se proglasilo ili nije, ali tamo ti 3 puta već proglašeno. To je, ono, mislim, ljudi su uložili, znaš. Ma da, da, je. I sad ako si ti njima da tu koncesiju, ako oniulažu novce i ako paze na okoliš i sve, mislim, i onda ako imaš problem s tim oradama, znaš, nije u redu nekako tim ljudima na pomoć ako se drže svega, znaš, ono, ako su im orade pojele sve pidoče. Da, da, da, je. Koji im je onda smisao uopće raditi to?
I još je fora s tim pidočama da, što me iznenadilo, reka mi je da godinu dana i više da to, prije nekakvih rezultata, ono, prvih. Kako ne? Ono izjede dok su male, ajme meni. Pa to ti je najveći problem kad ih izjede da su male. Šta onda? I onda još je rekao da zna biti problem, kao na, na proljeće i to, kad se snjegovi otapaju, da je, da je, da krke ima više, da, da, da to ih onda. I to ih pobije isto. To ih pobije. E, onda kaže da. Onda spustiš dole. Spustiš kao na 2-3 metra ispod i to onda funkcionira. Je, je, zanimljivo, i to je zanimljiv biznis. Je, je. Ne, čak i ko voli to, lijepo je to, znaš, ono, paziš, na moru si, zainteresira te, znaš, ako ti to nije samo neki, ako to ne gledaš samo kao neki prihod, novčani, zna biti jako zanimljiv posao. Tako da, ono, super. Vidio sam te da si bio na ovom, izmjeni koja, ono, sedma prostornog plana, nešto što se odugovlači još od 2018. Je, je, je. Ti si i bio u, u skupštini županijskoj. Je. I šta, gdje tu zapravo zapinje, zašto je to toliko, što, što traje toliko? Pa nemam pojma. Eto, najiskrenije. Nemam pojma. Ne znam. Ne znam šta zapinje. Valjda dok oni nađu, dok se oni dogovore, dok se
slože šta će biti, šta neće, šta će biti građevinsko, šta će biti zaštićeno, dok se zadovolje svi ti neki uvjeti, i sad plus zahtjevi europski i to, a šta ja znam, valjda je to problem najveći odugovlačenja. Ne kažem sad da je neke, ne znam. Mislim da je to najveći problem, mislim da se sad ozbiljno radi na tome, i sad nek prođe još jedanput, dvaput, da odgovore ljudima šta im se sviđa, šta ne sviđa, mislim da će to sad čak biti brzo sad riješeno. Jer koliko vidim, oni svaki, na svakoj toj izmjeni, koja je sad, mislim da sedma ili osma, svaki put zapravo smanjuju. Hrpu su vjetroparkova maknuli, nekakve aquaparkove su maknuli. Pa još ti je. Pa isto uzgoj nekakvih istih školjkaša, nešto su maknuli. Još ti je od, od Jelića je najavljeno da će se zaustaviti ti vjetroparkovi, a očito je i nova, nova vlast prihvatila tu, tu shemu, tako da to podržavam apsolutno. Jer, evo, ne znam, ti, mislim, sad kad dođeš bilo di kod nas u, ovaj dio, Lepenica i ovo sve, ti se više ne možeš okrenuti od tih vetrenjača. Sad. Pa je, da, ima ih dosta. Htio sam jedanput ići istraživati, ali mi se, ne da mi se sad gubiti vrijeme na to, jer neću
ništa dobiti s tim, samo se nerviram. Ali htio sam vidjeti koji, koji je benefit, na primjer, ljudi u Lepenici imaju od tih vetrenjača, njima se poviše kuća odmah. Šta oni imaju od toga, osim buke? E, pa dobro. Tako da ću baš jedan dan, kad budem imao volje, ići istražiti, ono, je li ih netko pita, koji benefit imaju i šta oni imaju od toga. Evo, mogu ti ja donekle reći, ja sam to, ja i Marijana Kljajić smo za to. Eto još. Ovaj, za, evo, na lido, dok ispričam. Dobro, dobro. Slobodno, naravno. Ovaj, znači, štos je u tome, imaš Danilo, Danilo Biranj, tamo isto, kao što znaš, im je iznad kuća i to. I sad je štos u tome da ti, što drže te vjetroelektrane, oni daju na svaki megavat sat, ne uzimaj me za riječ, ne znam točno koliko, neku lovu daju. I, ovaj, i onda, znači, kao, ono, doprinos lokalnoj jedinici, jedinici lokalne samouprave, znači, grad Šibenik u ovom slučaju. I eto, to, znači, nekakav benefit postoji. I sad, to su nekakav, od kad je otvoreno, ne znam kako sad, vidiš, to sam ti ja možda zapisati, jer nisam znao čemu si se dotaknuo, ali mislim tipa, ono, milijun eura ili više. Znači, nekakva lova sjeda.
I, i onda je smiješno šta kad ljudi od tamo nešto traže, napravite nam autobusnu postaju, napravite nam trotoar da djeca nam ne idu po cesti, onda Joško Jurić, pročelnik komunalca, kaže: "A niste dovoljno uplaćivali komunalne naknade." Ej, čovječe, pa znači, ja sam gledao, vrag mi ne da mira, gledao sam, ovaj, oni su, oni uplate duplo više po prosjeku, znači, stanovnika nego stanovnik Šibenika, koliko, koliko plaća. Znači, oni su, oni su se naplaćali toga, ajmo reći, što trpe te vjetrenjače i to, i ja nekako im se ništa ne vrati. I onda ti, onda ti pročelnik kaže: "Aha, vi ništa ne uprihodite, nećemo vam ništa napraviti." Neću sad, neću sad od pročelnika spominjati, ima neku osobnu situaciju, pa neću, neću ga spominjati, nije bitno. Ja znam da oni uplaćuju gradu Šibeniku, ali mi nije jasno kad nešto stavljaš, čovjeku poviše kuća, tamo živi 20 obitelji, jel? U Lepenici, sad govorim Lepenicu. Aha, okej. Jer mi je punac od tamo, pa zna, tamo sam često. Ja, samo me zanima šta su vodu dobili sad prošle godine. A vodu su trebali dobiti prije 20 godina, ali nema veze. Znači, znaš ti koja je to buka? Koji je to neki osjećaj, ono, jeb...
ja preziram taj osjećaj kad dođem tamo. A koliko su daleko od, od? Pa ono, brdo poviše, jel? Kako bi ti rekao, ono, gore, na brdu i iza brda. Je, čuješ, čuješ. Znaš kako, znaš koji je ružan, ono, neki, ono, morbidan zvuk, ono, konstantan, ne možeš ga se riješiti nikako. Mislim, navikneš se ti s vremenom. Da, da, je, ne čuješ. Znaš, kad nešto ljudima tako blizu stavljaš, ono, ne znam, bar im daj da, da im struju ne plaćaju, ne znam. Ako su već, ono, ne znam. A jesu pristali uopće na to? Samo više plaćaju zato što. Ne znam, nisam prije malo toga uhvatio, jer ne mogu na 100 strana. Naravno, pomaže sve to, da. Ja sam ti uvijek mrzio to u policiji, kad ljudi, valjda naš mentalitet takav postao da naši ljudi očekuju od političara da je on za sve. Pa ja mislim da nas je to baš uništilo ovdje u Hrvatskoj. Šta ti od političara sad očekuješ da je on sve? Kako ja mogu biti sve? Valjda je moj, na primjer, ako si gradonačelnik grada, znači, valjda bi ja trebao biti prvo socijalno inteligentan i imati neku mogućnost da nađem ljude koji će se baviti svaki resorom. A da ja zajedno s njima u priči vidim di je problem, da prokužim. Da, da, samo najveće neke informacije. I da nađemo, a ne da ja, ono, sad pričam o vjetrenjačama. A nemam pojma ni kako radi vjetrenjača. E, to ti ja smatram da treba biti politika, da će nas to spasiti ako se to dogodi.
Je, je, čuje se, znam, ja često bicikliram tamo, pa kroz Danilo, pa Vrpolje, onako, to onako baš. Dobro kažeš, ne, netko je opsesivan, netko je stalno. Znaš, ono. Ne, neko. Ja prvi put kad sam došao, nisam sebi mogao doći. Ono, horor, teški mi je u glavi bio. Ja dosta čekajuća. Da, da, to. A navikneš se. Ja sam došao baš ispod nje, jel? Aha. E, ali, ono, užasan. Ali dobro. Je, to je ogromno, ko, ko. Ma mislim, to su direktive te Europske unije, da koliko treba posto se pribaciti da, od tih izvora, ali ne znam koliko smo dostigli danas, jel smo na 20, 30 posto u Hrvatskoj, ne znam. Ma ne znam, sumnjam. A imamo ove, a dobro, ako ćeš hidroelektrane brojati, koje su stvarno. Pa ajmo brojati, ej, ajmo brojati ovo novo. Ne znam, mislim da neka trebalo biti do 2050. valjda 30 posto, ili tako nešto. Da. Ne znam jesmo to dostigli. Šta ti misliš o nuklearnim elektranama? Pa ispada danas da su one najbolje. Pa ja mislim da su one, one su po meni stvarno zelena tehnologija. Najčuvanije, najčuvanije, najefektivnije, i lako šta daju samo energiju, znaš, ono, bitne su jako. Pa evo ti Njemačka, šta se dogodilo kad je pogasila? A ja ne znam zašto su oni to pogasili. I to, ono, zeleni, ali zamisli ti ironije, zeleni su ugasili nuklearnu elektranu u Njemačkoj.
I onda su skužili u kojem su problemu, došao je rat i sve, okolo. I sad, pošto njih ne mogu upaliti, onda sad na ugljen di. Da, da, da, to sam čuo, je, da. Čuješ, je, da, ali to ti je, ono, to ti je. Tragedija. Zašto ti ja ne volim te moderne danas ljevičare? To su ljudi koji očito su izgubili vezu sa realnosti. Znaš, ono, prije kad su stari ljevičari, ono, borili protiv buržuja, i ono, znaš, prije su imali te buržuje i to. E, nema toga više. Danas su ti ljevičari postali to. Da, da, za buržuje su. Ne, čast iznimkama. Ma dobro. Ja nikad ne generaliziram. Ali znaš o čemu pričam. I zato ti ja ne, ja nikad neću biti dio stranke, nije jednostavno radi tog, radi tih stvari. Je, je, ma mislim, ono. To je to. A kako, da, zato jer je to nuklearno je, mislim. Kako se, ono. To tako, znači, proizvodi tu, tu energiju, ali i, ono, i samo ovu vodenu paru eventualno. Šta ćemo, hoćemo, znači ti, gledaj, ja, ja razumijem da ima radikalnih ljudi, ali to, to licemjerstvo mene nenormalno nervira. Znači, ti si spreman ugasiti nuklearke u svojoj zemlji, znajući da ćeš vjerojatno sjebati zemlju.
A ne znam, drkaš po mobitelu 10 sati dnevno. Di tamo dijete s Konga, ono, čupa onu bateriju za taj tvoj mobitel. Da. Pa da, brate, radije šuti. Znaš, ono, bori se za nešto šta je realno, šta možeš napraviti. A ti na mobitelu i lagano, ajde da spatke onih pedofila s Balenciagom šta su uradili. Da, da, da, i žugaš protiv moderne tehnologije. Sad sam ovdje malo sarkastičan. Da, za kužim, da, da. Znaš, ono, daj, pusti me na miru s tim, ono, napravite nešto kvalitetno i dat ću vam ruku. Nemoj mi samo pametovati, to je to. Eto. A da. Ne znam šta bi ti rekao, ono, više u vezi toga. Da, a šta, šta ti kažeš na spalionicu famoznu? Jesi ti, ti si malo onako, neutralan si oko toga. Nisam neutralan, ja sam strašno protiv toga bio u početku, ma i sad sam ja protiv toga. Ali znaš šta me zabrinjava zadnje vrijeme? Znači, ovo ti baš govorim kao čovjek sa strane politike, pustimo čovjeka, mene to, znaš, mene to ne zanima na taj način. Imamo baš previše smeća, jebote. Znaš, ono, baš smougušeni. Dobro, misliš ovo šta ostavljaju. Nenormalno. A dobro, to. Znači, ali to raste konstantno. Ne pričam samo o divljini i to, nego kućno ovo smeće. To, jebote, raste iz mjeseca u mjesec. Ja bih volio da se ona negdje izgradi, tamo u pizdu materinu, negdje gori, Bogu iza nogu, ali ne sviđa
mi se da je ovdje. Eto, tu moram biti iskren. Ne želim da je ovdje. Ne želim da je ovdje, ne želim da je blizu, i ne želim da mi kamiončine iz pola Europe ili Balkana dolaze ovdje u Šibenik. Ne želim to. A vidim da su se otvorili čak i autoputevi. Da, da, i. Da bi ti kamiončići lagano u. Čak si i o željeznici pričao, ono. A naravno. Kad je Dalmacija zadnji put. Nisam, nisam, ja sam, gledaj, meni se ne da biti lonac svakom po klopcu, znaš. Ja ti volim nešto prvo istražiti da bi ja išao o tome pričati. Tako da, sad po ovom svemu, ja sam protiv. Da, jer nekako je, koliko ja po mom nekom istraživanju, onako, ekonomski je to malo upitno, drugo, trećina toga, te mase što ti spališ, tebi ostaje kao nekakav pepeo koji nije baš najzdraviji. Znači, to su tisuće i tisuće i tisuće nekakvih tona godišnje. U Hrvatskoj ne postoje deponiji za to, nego spominju se nekakvi rudnici soli u Njemačkoj, zvuči ko, ko neka zajebancija zvuči sve skupa. I onda opet kamiončine, opet ćeš, znači, proizvoditi hrpu. I onda kao onda političari kažu kao to je, ono, zbog zelenog. A šta je zeleno, čovječe? Mislim, spaljuješ smeće, nemoj, nemoj mi to govoriti za, za zelenu tehnologiju, ono. I hrpa, hrpa zemalja je nekako malo i požalilo za to.
I najnovije nekakve, ono, smjernice Europske komisije kažu radije ne, itd., itd. I onda nakon, nakon svega toga, e, u Šibeniku se gradi spalionica. Moguće. Prije, ljudi su, oni su ljude zavarali prije. Prije, kad ti je krenula ona shema, mislim, Amerikanci recikliraju otkad? Ima 50 godina. A da, i. Sjećaš se ono starih filmova, oni recikliraju od kad gledamo filmove američke. Mi sad to kao pametni nešto. Da, da, da, sad smo se sjetili. Recikliranje, ali šta je, i nikad se nije očistila ta SAD od recikliranja. Zašto? Pa šta ti recikliraš od 10 kila smeća? Koliko ti recikliraš? Ma jako malo toga, da. 10 posto? Šta su ovih 90? Kužiš? Nije reciklaža, izlaz. Izlaz je, ali daj, taj drugi materijal, ne mogu reći da nigdje u svijetu nema netko tko je našao šta će s ovih 90 kili. Znaš, ono, mora biti način da se to iskoristi. Ili za gorivo, ili za grijanje, ili za oružje, mora biti neka shema. Ja to ne znam, nisam toliko duboko, evo, sad studiram nešto, pa ću možda naučiti. Ali, ono, vidjet ćemo. Da, da, da. Ej. Ali ljudi su s to problem, znaš. Ljudi proizvode smeće nenormalno. A da, je. Znaš. I postali smo baš, ono, čak sam malo razočaran, ono, kako se ovo.
Ha, standard nam je jako porastao. Znaš, ono, očito da nam je baš lipo u životu. Pa je, je, nemamo mi baš, baš neki prepravi problem. Mislim, ja mislim da neko kućanstvo, ono, koje je, ono, baš sad ne promišlja nešto, ja mislim da dnevno bit će 2-3 kese smeća bacaju, ono. Znaš li šta je to? Je, je. Mislim, triba, ono, ma dobro, vidjet ćemo. Sad su, po meni, su uveli dosta konfuzije, to ja sam, na primjer, ovi podzemni kontejneri su mi odlični. Da. Baš nekako je maklo je, ono, i smrdež, i vizualno, i sve. Je, je, dobro je. Ali kartice su, ove, fail. Evo, sad su, sad sam ih i ja dobio kod svoje zgrade. A meni, ja, ja ne mogu reći, evo, ja kad sam dobio, meni sve radi. Jel? A meni. I svima u mojoj zgradi radi. Nitko se, evo, nikad se nitko nije požalio, a onda jedni drugima, ako slučajno izgubi, ne ponese. Pomogli jedni drugima, ali da netko ostavlja vani, ne. Ali netko sa strane uvijek donese nešto. Je, je, uvijek se ostavlja. Kužiš? I to, mislim, ti ljudi su problem. Jer ti njima šta god napraviš, oni. Da, da, je. Znaš, ono. A ne, ali više sam mislio, zna se to pokvariti, ono, pa, pa nešto ne radi, pa to kao poprave, ali ono, a dobro, mislim. Je.
Koliko ja shvaćam, to su kao morali napraviti jer je došla isto nekakva EU regulativa. Da. Da kao po, po bačenom, jer do sad je bilo po kućanstvu, pa koliko članova, itd. Isto mi je malo milo, imao sam, imali smo sustav koji je onako desetljećima i desetljećima sasvim lijepo funkcionirao. Funkcionira. I sad, ono, s tim karticama, i onda onako sad, ako imaš malo kaotičnu obitelj, ko što ja imam, ajme di je kartica, pa, pa ne znam, žena ode bacit smeće, ja hoću kasnije u danu, e, ostalo njoj u torbici, jao. Ja sam imao posebno mjesto u kući gdje samo kartica ta stoji u smeću. Je, i mi smo stavili, opisali smo. Žena je samo probušila je s nečim i zakačila. Ja nisam nikad protiv da se nešto proba, ali ako vidiš možda da ne, nama ide, ne mogu reći, nama u kvartu ide. I u nekim kvartovima isto ide. A negdje gdje ne ide, daj nešto, ono. Da, da, da. Nađi rješenje, šta? I sad, okej, ono, je problematično šta ljudi ostavljaju sa strane i to, vjerujem da je neki bunt, i sad Zeleni grad je rekao kao nećemo više to skupljati, a mislim da nije ni to rješenje u kraju. A nije rješenje ni jedni ni drugi, znaš. Mislim, ne može on tako govoriti, on treba pokupit smeće. Da, da, mislim, znaš. Znaš, pusti šta oni pričaju, tvoje je da pokupiš smeće. Tako je, ti si ta institucija koja je bezdušna. Ili nađi način po i, po iskopa je po tim kesama, pa nađi tko je ostavio. A ti kazni to na drugi način. A ne možeš ti ne kupit smeće.
Mislim, ti si komunalno, tvoje je da kupiš smeće. Da, da, da, je. I Bog. Ja isto vjerujem da je to jedna manjina, manjina, manjina, pa tko to radi? Ma nije to puno ljudi, ja. E, ali, ali se nekako dovoljan neki jedan promil. To ti je problem. Dovoljan da bude brdo toga. Zato šta još mi nismo, ja sam 10 godina, ne, nije 10, od po do prije par mjeseci, godinu, ja sam uvijek govorio, ne triba drukat, ne triba ih kažnjavat, treba dat opomenu, reć. I dalje stojim pri tome. Ali triba puknit kaznu bar jedan put u pol godine nekome. E, pa Mile te je o tome baš na, na zadnjem gradskom vijeću govorio, da, oni su, kao, ali ima tu više nekakvih konkretnih problema, znači, ti sad, imaju snimke, hvala Bogu, tih kamera, i sad milijun po gradu, onda to dostave sudu, a sud kaže, a tko je to? Da. E, onda traže zapravo od MUP-a da, da dadu identifikaciju, a MUP kaže, imamo mi pametnijeg posla, ili ono, ne stignu, ne mogu, ne znam ni ja šta. I onda rekao je Danijel Mileta da čak i ako uspiju na sud, i ako to sve prođe, da, da, da sudac odreže neku. Sud blago kazni. Smislu neku kaznu gdje je, ono, u principu. Gdje se više isplati njima bacat smeće okolo.
Da, da, da, da, upravo to. To je ono šta mene, to je ono šta mene muči. Tako, ne znam, ako dobiješ kaznu od 20 eura, nije, nije to nešto, ono. To ti je, to ti je, ono, za šta di, di služe, di, di država služi. Ti donesi, čovječe, zakon kad te uhvati da odlažeš otpad u, u divljini. Ali nađi, nemoj bit, ne treba sad bit, ono, znaš, striktan prema svima jednak. Ako je bacio vlasnik neke firme koja obrće tolku, tolku lovu, kazni ga sa 100.000 eura. Neću više pasti na pamet. Ali ako je bacio neki, ono, čovjek koji nema pojma šta je zaštita okoliša, ne znam, kazni ga sa 100, 200, njemu će to bit puno, znaš. Neću pasti na pamet više. Da, da, je. Znaš, ono, nađi, to je toliko jednostavno. Kao u Švicarskoj kad je kazna za auto. Nije ista kazna, ono, obitelji s pet dice i nekom bogatašu. Da, da, da. Vrlo jednostavno je to. Meni to nije jasno, kao, što, što ti padne na, na um sad, nakrcati neku prikolicu ili auto ili nešto, otići sad, ne znam ni ja. Ja se, ja se to uvijek pitam. Mislim, evo, ti, ti si više u tome sad, ne znam, ajmo reći da imaš dvije tone toga. Koliko to košta na, na vikaracu? Mislim, ko, ko, o kakvoj mi tu lovi zapravo pričamo? Evo, ne možeš vjerovat, baš zadnjih mjesec dana mi je dvoje ljudi se javilo u vezi tog odlaga. Ih, koliko? Odlaganja na, na vikarcu.
Jedan iz Bilica. Znači, sve šta nije grad Šibenik, triba imat svoju reciklažno dvorište. Jer njima ne spada, onda oni tu odlažu. A kad ideš na vikarac, znači, moraš bit dio Šibenika da imaš pravo jedanput na. E, znam, imaš tonu, ja mislim, ili nešto. Inače ti je, čovječe, 140 eura. Šta? Tona. Tona? Ha, nije ni malo, ajde. Nije malo, znaš. Nije malo. Ha, dobro, okej, sad kad tako kažeš, onda i. Nije malo. Onda i shvaćam zašto voze. Tako da taj prvi koji mi se javio, odmah sam, evo, znam načelnika Bilica, odmah sam ga zvao. I, čovjek stvarno radi, ne mogu riječ reći. Trudi se na svojem mjestu. Dobro, dobro. Samo nekad da nađe neki način da subvencionira ljudima kad nose na vikarac, ako nemaju reciklažno dvorište. Ili da ga naprave u međuvremenu, a do tada nek sufinancira odlaganje na vikarcu. A ovaj drugi me zvao iz Brdarca i platio je. Sad to moram vidjet šta se dogodilo točno, jer ne razumijem zašto je platio ako je pod grad Šibenik. Jel ima? Možda, možda je već iskoristio. A nije, kaže da nije. Tako da možda, ono, netko nije išao za tim da mu je to prvi put ili nešto, jel? Tako da sam mu rekao da se ode ponovo obradit, pa ne znam, nije mi se više javio, ne znam ništa ja to.
A šta, ovaj, da, pa vidiš, a nadao bi se da je to jeftinije ipak, u kraju, ono. Pa iznenadio sam se ja s tom cijenom, mora biti iskren, eto. Mora biti iskren, ali. Ne, sad mi je krivo, onako, netko propovijeda okolo, a onako, sad. E, evo, znači, imate sad, evo, baš dvije poruke, i jednom i drugom je bilo 140 eura. 975 kila i jedan drugi tonu, ne znam. Da, da, je, čovječe. Tako da. A ček, znači, za to, za to džabe tonu moraš bit baš iz grad Šibenik. Tako mi je napisao. Da, da, ne možeš iz druge općine. Jedan od zaposlenika tamo u vikarcu. Mislim, to čak piše i online. Možeš to malo pogledat, baš onako. Nisam ni ja sad išao istraživat online, ali on mi je nekad tako napisao poruku, ja se po njoj ravnao. Ha, valjda bi, ha, mislim, sigurno je cjenik okačen. I to, to, ja osobno ne mogu reći, ja imam s njima, kad je Eko akcija i to, prijaviš kao Eko akciju i to se sve riješi. Ali da mi, na primjer, dopadne da moram plaćat to smeće i to, ne znam, stari. Znaš, 150 eura, ono, svaku drugu nedelju, treću. Iz, iz džepa. Ne, nema to, ali dobro, valjda se može ovako.
A kako to onda ti riješiš? A da, da. Prijaviš, ti prijaviš Eko akciju svaku. Aha, onda to bude okej. E, to je automatizmom se, jel', nekako, jel'. Ali ti zna ja i izvadit smeće i ostavit ga, pa neka ga netko skupi. Da, da. Mislim, šta ja moram to i skupit i odnijet i šta? Znaš, ono, hoću, ali ne trebam uvijek. Šta si ovo nešto, o Grebaštici si u zadnje vrijeme pisao, ovaj. Misliš bove one? E, e. Pa jebote, gledam, nije mi jasno. Svaki par, par dana neki brod nikne, ono, na, negdje u vali. Na to je totalno, na, na divlje. A kad dođe taj kamen tamo? Kad taj blok dođe? Ha, bit će u okrilju noći možda. Mislim, nije, to, to sam ja vidio, znaš, ono, znaš kako, naši ljudi to ne razumiju. Daj, ono, prst uzajšće ruku.
I sad, ono, šta ćemo mi sad pouzdat, šta cijela vala bude, ono, šta, bacaj blokove i vezuju brodove? Da, da, da. Mislim, ja nemam problem, nek se nađe, ali mislim, više nema ni bacanja blokova. Sad se sidre nekako drugačije, najviše toga. Ali, ono, šta ja znam, stavit ćeš još 20 brodova i doći će Kanada, više neće moći ni vodovod doći, a? Da, da, to je. I dokad, i, ono, stranci. Znači, mi cijelu povijest nismo vezivali nigdje po vali brodove, i sad, ono, dođu njih 10 stranaca i ti radi novaca njima, ono, staviš ovako, kao on baca blok. A daj, nemojte me jebat, ono. Da. Pa dokad ćemo to tako puštat? Ne znam, mislim, neću ja do sad kidat konope, ali treba doć ljudima reći, makni brod, jebote. Da, da. I prijavit ću te, zvat policiju, to je to. A kako se uopće usude tako, ako je totalno van? A kako, kako? A šta je sa nekakvim kontrolama? A ne zna kako. To je ono legendarno. Evo, sad je izašlo u medije, pa sad neka dođu iz instituta, neka dođu, Bože, Lučka, ovo, ko, ko god. Jel' tamo ilegalno blok? Ha, makni brod, izvad blok, bog te. A znaš kako to zna bit čudno, tipa kad netko bespravno gradi, tipa u Cikuz more, vamo, tamo, i sad bi to očekivao, ne znam, završi u Večernjem, ne znam, bilo je sa, ne znam ni ja kim, Orter negdje. Sad bi očekivao, okej, to će sad pravna država riješiti, a čovječe, nekako, nekako
su stvarno pojedinci su toliko, u sustavu toliko moćni da nekako i naočigled, znači, onako. Meni ti se nekad. Svi smo mi drugi budale i onda ovaj, ono. Meni ti se nekad više čini da, da, da to čak više nije toliko ni do, da, da je netko moćan. Nego da jednostavno neki ljudi rade svoj posao, ono, samo da se tu pojavi 8 sati. A moguće i to. Ja nikad, to ti je ono kad govore uhljebivanje i to. Šta je uhljebivanje? Uhljebivanje je kad zaposliš nekoga ko, da, da ja sad tražim da me zaposle u, ne znam, u, kao pročelnika financija. Pa kakve ja veze s financijama imam? Da, da, da, da. Jel me razumiješ? Ali ako netko da preporuku za mene da budem, ne znam, zamjenik direktora u komunalnom, kad imam faks i to sve, ili iskustvo, to mi nije uhljebivanje. Da, da, to je. Postaje netko u slučaju kako vidiš da će napravit taj posao. E, to ti je problem.
Znači, šta si rekao, političke ambicije nisu nestale, ti nas. Bože, sad ću ja spominjat, Bože, sad ću ja. Mi nikad jači nismo bili. Ja ti garantiram da nikad jači nismo bili. Hoće, hoćeš se držat tako nezavisnih lista? Da. Hoćeš stranku osnovati ili? Ma kakva stranka. Pa zašto ne stranku? Ako bude potreba neka, da vidim da nam to triba, naravno, zašto ne. Ali ako ide ovako, ide i to. Ha, da, da. Vidjet ćemo, mislim, kako se razvija, znaš, ono, ne da mi se ništa pridrudo, radit. E, ja sutra osnivam stranku, ajmo svi ko mene. Valjda to triba doć, da ono, osjetiš moment, onda ajmo u nešto. Kako se ljudi mogu pridružiti na neki način, kako? Pa dođu, pošalju poruku, popijemo kavu, popričamo, hoćeš bit s nama, nećeš, koji su ti uvjeti, nikakvi, budit će okej, to je to. Da, da, nula kuna, puno rada i dobro je. Znači, ja sam, ja sam ti takav kakav jesam, hoće li me to koštat, ali nema šta koštat kad ja mene ne zanima to. Mene ne zanima ni pozicija, ni moć, ni ništa. Da, da. Mene zanima da nešto napravim, ako ne uspijem, Bogu hvala. A Bogu hvala, dobro. Idemo dalje, neka dođe netko drugi, neki dio strančice, neki tamo, i to je to. Da, da.
Dobro si ti uspio i nać ta sva imena i to, znači, dvije liste, nije to lako skupit, čovječe. Da. Da, da. Evo ti, svi isti ljudi s menom. Jel? Dan danas. A tko to može uplatit? Pa to ti nešto govori, valjda. Da, da, je. Znaš. Tako da, vidjet ćemo, sve za 3 godine opet. Šta, kako ti se čini ova županijska vlast nova i većina? Jesi zadovoljan? Pa, da ti pravo kažem, nisam. Koliko si pratio zapravo? Ne mogu ti sad reć da pratim, ali nekako mi se či, mogu ti reć da, da župa radi. Prima ljude, trudi se oko toga čega može. Sad, koliko je on tu zakočen ili nešto, kak, ono, ne znam kako to uopće funkcionira oko tog HDZ-a i tih velikih stranaka. Ja nemam pojma kako to funkcionira. Eto, najiskrenije. Da, boga ti, pitam. Ali da ću ja sad reć da je on nešto loše napravio ovih godinu mandata, nešto šta me iznenadilo, nije. Nije mi se s ničim zamirja da mu ja sad reće, ne, majku ti tvoju. Ne mogu to reć, evo, ne mogu, bija bi smeće kad bi to rek. Šta ti kažeš? Šta ne znači da neće bit. Šta ti kažeš, ovo za Tijat, jel to? Pa ne znam, tu, tu mi je dosegli moć. Nekad mi digne živce stin, nekad mi netko drugi digne živce stin. Nekad se ja, ono, zapitam, a jebote, dobro je on je napisa koji će kurac taj brod.
Znaš, ono. Onda opet promislim, ima neku povijest taj brod, čak i od začina gradnje do, ja se opet pitam, tamo u nekim državama, ljudi, ono, iulažu novce, ono, iako nema profita. A ne, nije, ne znam, nisam školovan. Ne znam šta bi ti rek. Mislim, osnovni je problem kod svih javnih, tako, radova da to, i, i projekata, da, da je cijena jednostavno potpuno ridikulozno visoka, i, i mislim da tu Tijat nije iznimka i da bi to samo ipak bilo, onako. Da. Kako bi rekao, trošenje para, ne znam, ne znam stvarno šta reć. Ja ti ne mogu reć sa strane emocija kad ja nisam taj, taj brod doživija tako. Djeca se vozila s njim, ja ne, ne mogu. Ha, sigurno jesi par puta u životu. Ma dobro, normalno, prije kad dijete, ali ja sad, da ja neku emociju imam, ja, ja ne mogu. Ali ja uvijek sam mogu stati u kožu drugih ljudi. Ali onda se skupite, pa nešto napravite. Znaš, kako bi ti rekao, ono. A meni se čini da je nerealno bila ta uopće priča da, da on plovi, da to je svaki. Pa nije morao plovit, pa mogao se, ne znam, možda negdje stavit, šta, vidio sam vaka negdje da ima tih brodova negdje. Pa da, da, mogli su ga, ne znam, na, e, mogli su ga na Prvić staviti, ne znam, negdje u Šibenik, negdje vani, da se može ući na njega, povuć ne plakete, evo, na primjer.
Da, da. Ja sam to čak i zagovarao, ono, pa evo, to mi se čini okej, nekakav ulog, da se ipak sačuva baština nekako. Ja sam, ja stvarno nisam prije bio takav, ali, valjda, tako kako god ne dođu, baš mi se čuva ta baština, znaš. Samo opet ne bezveze, znaš, ono. Da, da, mislim. Znaš, ono, treba vidit koliko je stvarno baština, koliko je ono, ne znam, ideja ono dvoje ljudi samo. Primjer ti govorim, jel? Šta ja znam. Ne, mislim, imamo mi te baštine koliko god hoćeš, od starih utvrda koje su u šikari, koje su uopće nisu, ono, ne može im se prići, zaboravljene su i to. Je, je. Ja, ja to gledam s te strane, imamo mi šta za pokazati. Ovo je ipak samo jedan brod, mislim, ne, ne znam, ne znam ni sam. Znam da je, shvaćam da je to ljudima, emocije su tu jake, ja to shvaćam. Pa znaš šta, nekad te neke stvari ne petljam. Jednostavno ne znam. Da. Ne znam i nisam tu pametan i to je to. Nek dođe netko pametniji. Jer onaj prvi poziv od županije je bio lud. Oni su tražili kao, ono, da, da dođe na manifestacije kad god se njima svidi, znači, kao nekom privatniku, pa ovo, pa ono, pa ja gledam taj popis želja, pa dobro, niste normalni, mislim, šta sad, ono. Znaš kako je to, kad te emocije rade, to su, ono. Ha, dobro, ali, ali mislim.
Ali dobro. Rakić nema neke emocije od toga kad to nije njegov projekt, to je bilo Jelićevo, ono, mislim. Naravno, naravno. I ovaj, i onda, i onda drugi je poziv, ono, u principu, aj, samo ga nosi, daj što daš, i tako. Sad ne znam, neko. I on je preuzeo za 20.000 eura. Da, to je čak i ispod cijene željezaca, ne znam. Iako sam čuo da ga neka čudna firma kupila, ali nisam išao u detalje, jel, briga me tko ga je kupio. Na kraju krajeva, šta ja sad mogu još? Pa mislim, možda, možda on i vrijedi nešto s tim nekim dijelovima motora, šta, šta ja znam, mislim. Kažu da je motor dobar. E, ha, možda, onda, a možda netko vidija priliku da, da tu. Bože mili. Zaradi nešto iz toga i. Ha, neka rade sad šta hoće, ne mogu se petljat u sve. Ma da, da. A šta da radim? Evo, da se vratimo još samo za početak, rekao si da, da moraš ići, ovaj, evo, pozovi ljude, hoćemo pozvat skupa, doć ću i ja, baš, baš ću rado ću doć. U Bistricu-Bradarcu? Da. Pa, doć će dosta ljudi, ja stvarno bih pozvao ljude da dođu, čisto da, da vide, ono, ja baš zagovaram taj sport, i momčadski i pojedinačni, posebno pojedinačni sam dio toga, a posebno sportove snage, jer smatram da je to, ono, eliksir mladosti.
To, ono, garantiram. Ne znam za ostalo, kažem kako meni djeluje i šta gledam okolo. Tako da, pozivam ih da vide, i da vide kako se pravilno vježbe izvode. To su sve neke osnovne vježbe koje su osnova u svakoj teretani. Naučit će se, demonstrirat će se, da vide kako izgleda neko natjecanje i kako je to dobit medalju oko vrata, i ono, eto, nek, ono, da se družimo, da naučimo nešto. Da. Jel ti ikad padne na pamet u Orcinusu kad vidiš, ovaj, neku mlađariju? Ja sam znao viditi, onako, dok sam išao u takvu teretanu, mislim, daleko od, daleko sam ja od nekog da ikom išta govorim, ali onako, vidim, ovako neki, ono, momčić, čovječe, on, on tu šipku jedva, nekako, ha, on se, mislim, čovječe, mali, ozlijedit ćeš se. I još, onako, dosta široko su mu, onako, ramena, to jest laktovi su mu rašireni. Ne, ne, ne, petljam ti u to. Jer to je neki dvosjekli mač, onaj stari, šta ćeš ti to meni. Nisam ti, nisam taj, znaš, nisam taj. Jednostavno nisam taj. Imam čak i problem s tim ljudima. Ima u tim teretanama isto svakakvih bolesnika, znaš. Tako, tako da, ali nema veze, ali nisam taj, ali dapače, ako me pitaš. Rado ćeš reć. Iz srca ću ti pomoći. Tako sam i ja, znaš. Ali da ću sam doć i reć, neću. Stvarno neću, neću se petljat nikom u ništa, i to je to.
Da, da, da. Nisam taj. Ja slušalice, kantun, i, i to je to. Ali ako me pitaš, dat ću svakome pomoć, pomoć svakome. Da, da. Ništa, Gorane, hvala ti. Hvala tebi. Ljudi, dođite 8.8. Brodarica, gdje si ono reko, koja lokacija? Kako, to je nešto novo, neki beach bar, Oli. E, piše. Stavit ću, stavit ću u opis. Nešto je novo, pa ne znam sad točno, imam vid da je Oli. To je moglo bit ovako zanimljivo, šta si reko, 50-ak natjecatelja? Za sad 50-ak koliko ja znam, možda je naraslo još u zadnjih, e. To je mogla bit, to će bit spektakl, dođite, eto tako, ja, ja mislim da se, da se isplati. Eto ga, ljudi, pozdrav, bok.Ćao. Eto ga.
Slične epizode
🎵 Glazba: "Big Rock", Kevin MacLeod (incompetech.com), CC BY 4.0