Epizoda #63 · 16. rujna 2026.

Dronovi, cijena jednog klika i granice AI-a

Gošća: Mara Pilić, šibenska fotografkinja

Podijeli: Facebook X WhatsApp Viber

O epizodi

Mara Pilić je šibenska fotografkinja koja je krenula od klikova mobitelom i danas vodi vlastiti obrt. U epizodi se otvara cijeli put, od prve nagrade u Rijeci i članstva u fotoklubu koji postoji od 1964. do svega što treba proći da bi se legalno diglo dron. Priča se i o tome koliko posla stoji iza rečenice da je fotografija samo jedan klik, kako izgleda obrada u Lightroomu i zašto su joj društvene mreže jedini način da se rad uopće vidi. Na kraju ide i ono za dušu: duge ekspozicije, makro i astrofotografija.

  • Zašto skupa oprema u startu ne garantira dobru fotografiju
  • Što sve treba položiti i prijaviti prije prvog leta dronom
  • Koliko stvarno košta dron koji nije igračka
  • Kako izgleda kad se cijena fotografiranja svede na to je samo klik
  • Zašto slike nakon vjenčanja znaju kasniti i mjesec dana
  • Umjetna inteligencija koja Šibenik pretvori u otok
  • Što o nama govore komentari koje pišemo s lažnih profila
  • Ekspozicijski trokut i zašto nikad ne koristi automatiku
  • Blenda 1.2 na portretu i zamka mutnih očiju
  • Gdje u Hrvatskoj uopće možete vidjeti Mliječnu stazu
  • Kamera koja se nakon sat vremena u 4K jednostavno ugasi
  • Zašto fotografija zamrzne emociju koju video ne uhvati

Poglavlja

Transkript

Prikaži cijeli transkript razgovora

Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Danas je s nama fotografkinja iz Šibenika, gospođa Mara Pilić. Maro, dobro došli. Dobar dan, hvala na pozivu. Je li dobar taj vokativ, Maro, ili kako volite da vas tako dozivaju ljudi? Pa, ljudi uglavnom kažu Mare. Mare. Mare. Mare, Maro, da, da. Mare. Maro već nije odavde. Da, moguće je. Ovaj, evo, vi se ovako... bavite se već neko vrijeme fotografijom. Često su mi na Facebooku iskakale vaše objave i, onako, prilično lijepe slike. Vidim, dosta ste bili ste po Primoštenu, posvuda, po obali. Kako ste, kako ste... kako ste počeli? Sve mi se ukaže prilika. A, to je jednostavno ljubav. To baš cijeli život me nekako privlači. Prvo je počelo s mobitelom, tako ti klikovi nekih lipih pejzaža, zalazaka. Ja to nisam uopće objavljivala, nekako mi je to malo bilo, ovaj, nelagodno objavljivati. I onda, tako kako sam krenula, u biti, s tim objavama, tako se, u biti, i reakcije ljudi, publika, se širila, povećavala. Uvijek me tjerala da idem korak dalje, uvijek naprijed. Znači, želja za učenjem, za napredovanjem. Uvijek želiš nešto više naučiti, nešto više savladati, pa onda kupiš foto, pa naučiš

neke osnovne postavke, pa onda savladaš, tako, taj ekspozicijski trokut, pa malo se igraš perspektivom, igraš se kadrovima, učiš, vidiš reakcije, malo fališ, pa naučiš na tim greškama. I tako, uvijek nešto novo. I ono, jednostavno, ta ljubav prema tome te vodi dalje. Jednostavno, uvijek ideš korak po korak naprijed. Bili ste sad nedavno na nekom natjecanju, ostvarili dobar rezultat, 3. mjesto, ako se ne varam, u Rijeci. Je li tako? Pa to je prošle godine bilo. Aha, to je prošle godine. Da, to me iznenadila, ta nagrada, jer je sama tematika bila, u biti, mislim da je tema bila ili portreti ili žena ili tako nešto, pošto, onako, tad sam ljudi najmanje imala što se tiče da su baš, onako, umjetnički fotografirani. Tu sam, tako, prijavila nekoliko slika iz kategorije, malo u boji, malo crno-bijelo, i ostala sam baš ugodno iznenađena kad je baš moja fotografija bila na popisu nagrađenih. Prvo sam gledala koje su fotografije prošle, vidim, nema mene, računam, ništa nije. Ništa od toga. Kao, ono, puf, stoji, ovaj, na popisu nagrađenih. Tako da mi je to baš bilo, onako. Da, ali ste ovo doli di su ovi koji nisu uspjeli, da. Da, da, da. Ja kažem, vidi, ništa, aj, nema veze, nije prošlo. Tako da mi je to baš, onako, bilo drago.

Pa super, svaka čast. Na primjer, dobiti nagradu u kategoriji u kojoj nisam baš domaća, da sam svaki dan, tako da... I to je crno-bijela fotografija? Jesu sve bile crno-bijele ili je to bilo po izboru? Mislim da sam, ne znam koliko se slalo, 4-5 fotografija. Ja uvijek, onako, volim različito poslati. I eto, tad sam uspjela. Znači, znači to nije bio uvjet natjecanja? Ne. Aha, aha. Mislim da nije bio uvjet. Znači, ono, iz perspektive kako mi nešto vidimo, znači, na neki umjetnički način, da fotografija ima neku dubinu, neku priču. To je naziv "Dalmatinka", znači, dalmatinska žena u nošnji, u kombinaciji sa starim skalinama, znači, tu ima nekakva priča, skaline, malo... sami kadar, kompozicija je estetski zanimljiva, tako da. Da, lijepa je fotografija, vidio sam je. Ne. Vi ste članica ste i fotokluba u Šibeniku koji još od 1964. postoji, to je 60 i kusur godina. Da, on postoji nekih 60 godina, a ja sam tu nekih možda 6 godina. Da, taman.

Željko Krnčević, je li on još uvijek, kako se zove, predsjednik? Je. On je isto bio na ovom natjecanju, on je čak drugo mjesto osvojio. Da, ali nismo se mi dogovarali, znači, to je bilo individualno, po osobnom izboru, tako da... Mislim da je tu i bila fotografija Mirande Trklja, isto je prošla, tako, lipo nas je vidjeti. E, znam, Mirandu, ona mi je isto bila, mi je gost. Ovaj, osvanu u Rijeci. Fora, fora. Neka nas, neka nas. Kako, je li, je li živa ta udruga, kako to izgleda? Pa je, uvijek su nekakva događanja, uvijek nešto ima. Imate neke prostorije ili? Pa ima nešto u gradu, tako, nije baš, onako, full kako bi trebalo, ali rade se na tome da se to malo opremi, da bude nešto. Da li, što radite tamo, je li, nešto se... da li mijenjate nekakva iskustva ili je to, onako, više druženje? Pa uglavnom više druženje, zafrkancija i tako, uglavnom malo pozitivne atmosfere i tako. Aha, aha. Recite mi, ovaj, bavite se i dronovima, isto snimate, kako to izgleda? Pa to mi je zadnje, znači, tu sam, ono, upotpunila, kad, ajmo reći, prošla taj fotografski dio. Kad sam to, onako, znači, to je jedna perspektiva koja je opet malo drugačija, i onda dobiješ želju

da se nadogradiš. Isto je uvijek mi je to bio pojam, fotografija iz drona. A je, pa to je super, ovo baš. Osim tog tehničkog, onda kad kupiš, mislim, nije igračka, kupiš dron i poleti, znači, to je opet ko vozilo, imate tu određene, znači, određena pravila, od polaganja kategorije do registracije, do osiguranja, da bi, mislim, morate sve to proći da bi mogli uopće regularno digniti. Svaki let se prijavi, obavezno. Ta aplikacija vam sve, mislim, tu vidite je li zona, jesu svi parametri kako treba, znači, kad dobijete dozvolu, onda možete dignuti dron. Koliko jedan dron tako košta, neki, ajmo reći, entry level, a da to na nešto liči? Kakve su to cifre? Pa imaju ovi mini kategorija do 250 grama, mislim, imate, ne znam, par stotina eura, ako hoćete nekih, ne znam, sad, 1000 eura da je, onako. A dobro, to je par stotina. I to je onda i za početnike, ali da opet imate solidnu, solidni rad. I kako, kako on ima leće unutra uopće, koliko ima senzor uopće to bude? Pa senzor je u biti, onako, ne loš senzor imate, ovisi, imate dronove koji su ovako više za videa, ono, avanturistički, tako, za te...

A imate dron koji je, ono, baš za snimanje iz zraka, za fotografiju, on ima više megapiksela, po 40, 50 megapiksela, senzor 1 inč, to su isto ovi baš dobri. Ma pa dobro, to je, onako. Tako da, daju dosta solidne fotografije surau, tako da se može, ono, onako, ovaj. Aha, da se može obrađivati, bit će vjerojatno 90-bitno, ovo. Da bi malo kvalitetnije, tako da... I koliko on može u zraku zapravo biti dugo? Pa ovisi koji, na primjer, pola sata, ali ja ne volim, mislim, ono, ili imate one dopunske baterije pa ga spustite, dignete opet. Ja sam nekako uvijek skeptična, znači, ono, meni 50% priđe. A već je malo nervoza. Ne volim ja.

Valjda je to tako nekako. I za što ste onda, snimanje nekakvih eventova, nekakvih vjenčanja, nečeg, za šta zapravo koristite? Ili promo više, shotsi? Pa za sad više promo, i ovako više sad za nekretnine, ljudi koji imaju kuće za odmor i tako, vole vidjeti svoju nekretninu iz visa, iz zraka, iz visine, tako da... Trebali ste nešto polagati za to ili samo nekakvu licencu nabaviti ili? Da, da, da. Prvo vam je polaganje, znači, A1, A3, znači, otvorena kategorija, tu imate, znači, imate, na internetu skinete sve materijale, tu se upoznate sa pravilima letenja, sa, ono, općim stavkama upravljanja i tako to. Imate ispit koji traje jedno sat vremena, online se polaže, znači, ne plaća se, besplatno je, možete ga pasti, ponavljati, sad, koliko puta padnete, vi ponavljate sat vremena. Da, da. Tako da se tu, tek nakon toga se, znači, nakon toga se idete dalje, znači, registrirate letjelicu, ona mora biti registrirana, uplatite osiguranje, isto kao i za sve drugo, nakon toga se prijavite na portal

koji vam u biti odobrava letove, tako da bi u biti regularno, po zakonu, letjeli. A koje su, u neku pravilu, zapravo zone, ajmo reći, off-limits, zabranjene za, na primjer, tušip? Uglavnom vojne zone, nacionalni parkovi, ili ako je negdje vojska, ili ako su nekakva događanja, onda vam tu aplikacija javi da je taj dan na toj i toj lokaciji uspostava zabrane leta na tom području. I, znači, ne smijete dizati dron, ali oni vas mogu evidentirati, jednostavno dobijete kaznu. I, znači, onda sad, ne znam, vama se snima tamo banj, prijavite na aplikaciji, dođete s opremom i to je to, ne treba, jel treba nešto čekati sad, neko specijalno odobrenje ili? Pa odmah vam to bude, znači, ako su svi parametri okej, odmah vam dobijete dozvolu. Mislim, imate vi posebne neke kategorije, ono, ali uglavnom za ovo osnovno dizanje leta, to je to. Koliko se treba paziti na vrijeme, na pritisak zraka, vjetar, pretpostavljam da to sve igra nekako. Pa igra, ja ne volim, mada on sam upozorava, ja ne volim kad su tako ti neki loši uvjeti. Nisam još testirala, mislim, preskupo mi je, preskup je sport da bi testirala na visini i tako. Da, da ga ne bi odnijelo negdje, hoće ga više. A dobro, on drži, odličan je što se toga tiče, ali rađe više volim kad je bonaca i mirno.

Ma da, da, je. A jel vam se ikad nekad buni, kad snimate, ima, ima malo, onako, jedan neugodan nekakav zvuk, stvarno je, onako, neprirodno, onako, zuji i ko neka muha da je. Zuji, kao neki komarac. Ko neki komarac, žestoki. Ali zato ne volim kad ima ljudi, ja, recimo, izbjegavam. To je, ono, obično su tu pogledi i, u biti, ne smije se ni letjeti baš iznad ljudi, tako da nije poželjno. Ja volim, na primjer, s ravne površine, na miru negdje, dignem, spustim, bez tako tih... Kad on dostigne neku visinu, on se ne čuje. Znači, nije, ovisi kako, koji dron, da je malo veći, teži, on više zujavi, ovako manji su malo, ovaj, uglađeniji, što bi se reklo. Nije, nije toliko. A recite mi, kako ste s opremom, sa, što se tiče foto, Nikon, Canon, Sony, što je. Znači. Opa.

Je li to mirrorless ili SLR ili? Mirrorless, mirrorless. Full? Ja, pošto sam novija generacija, DSLR je već izlazio, nekako, taman su počeli s tim, tako. Mislim, ja sam krenula s tim, nisam uopće znala, praktički, šta je bolje, šta nije. Tako me nekako vuklo, jer kako sam dosta, ja volim, onako, dosta prirodu i volim šetnje po prirodi, po parkovima i tako, i sama ta priroda me privlači, znači, te prirodne ljepote. Tako da sam gledala da mi je šta laganije, jer ja kao žensko, na primjer, dva kila oko vrata, možete biti ono s pet minuta, ali kad vi dva sata hodate. Je, je, to se nekako se, onako. E, i sad kad kombiniram, sad bi ja, na primjer, isto kad idem negdje, sad bi ja htjela objektiv za ovo, objektiv za ono, za bolje, ali u biti...

Nekakav kompromis se treba raditi, a koliko imate objektiva? Pa ima ih dosta. Da se ne, niti ne želite reći. Nećemo. I to košta. Imam malo za portrete, malo za. A pa neki tele, pa. Tele, mislim, malo makro, malo uvijek te nešto vuče. Je, je, tu nema, nema kraja tome. Full sport. Full sport. A kako je on, je li Fuji ima baš neka, svoj onda mount ili, ili, ili prolaze i objektivi od? Dobro, imate objektive, znači, određene proizvođači rade ciljane objektive. Tipa Tamron, znam da oni rade za zamjenske. Je, ima, Viltrox ima Tamron, ima Sigma, ima baš Fuji, tako da kombinirate. Mislim, svaki, u biti, najbitnije je da vi znate raditi s tim. Pa, ono. Da, da, da. Ima neki koji su baš skuplji. Ovisi u biti za šta.

Ja opet nekako gledam, bezveze mi je dati, ne znam, puno novaca za nešto što će jako biti za svoj gušt. Onako, ono, ajmo reći, balansiran. A šta za neki event, šta trebate ponijeti, neka možda? Joj, to se i ja uvijek mislim, šta mi je pametno. E, ali ovisi možda i gdje i što je. Imam tri aparata i... Ovisi sve kakvi su uvjeti, jer je li na suncu, je li blišti, je li zatvoreni prostor, je li slikate u malom skučenom prostoru pa vam treba široki objektiv, ili slikate iz daljine pa vam treba malo veća, žarišna, udaljenost, ono, milimetraža, tako da... Da, da. Nekako uvijek nastojim što pametnije odlučiti šta, šta koristiti za nešto. Šta ste, jeste išli na Krapanj, šta ste tamo nosili, vidio sam ono kao 40 fotografa, to jest. A to je ležerno, druženje je bilo, to mi je onako baš jedno lipo druženje. Nosila sam foto i mislim da sam mijenjala dva objektiva. Nisam ja tu puno slikavala, meni je više bilo ovako. Druženje malo. Druženje, malo usputno, koji klik napraviš. Jeste tu dron digli ili je bio samo foto? Jest. A zašto sram, što je?

To je tako. Je, jeste, jeste. Jesu i drugi ili ste bili, a pa dobro, a mislim, to je Krapanj je i sa, iz neba je isto fora, ja mislim, za vidjeti. Je, je. Jako neobičan otoč, to je stvarno, ono. Lip je, lip je. Kako ono, to je otočić, ja mislim da ima najveća mu je visina dva metra ili nešto tako. Da, sve je ravno, sve je ravno. Taman sad, ono, deveti mjesec, nekako najljepše. Malo, mada je vruće bilo dosta, bolje je bilo ovako malo zračnije, ali dobro.

Ovaj, kako ćete se sad sa tom, sa tom, s tim obrtom baviti, jel imate nekakav plan i program, kako vas ljudi uopće mogu kontaktirati? Pa ima, na primjer, napravila sam sad, friško sam, web, isto tako može, na Fejsu me mogu naći, imam dosta tu pratitelja na Fejsu, na Instagramu. Tako da, sve događanja, šta god treba, krštenja, nekretnine, apartmane, kuće. Da, da, pa super. Je li bilo do sad nekog interesa? Je, je, je, sad sam u subotu odradila u Primoštenu, ovaj, Primoštenu, moje divne uzore. Jučer ova dodjela nagrade, Guinnessova knjiga rekorda, ovi crteži. E, vidio sam, to je lijepo, ono, fora izgleda. Tako je, ima sad još nekih dogovora, već kroz narednih mjesec dana, rezerviranih termina, tako, privatnih nekih proslava, krštenja, ima, tako, nakon sezone, ljudi isto vole dosta kad odu u goste, srediti zaslikavanje, tako da ima i tih upita. Ima nešto se vrti, ali naravno, treba dalje. A jel ima tu isto nekako kao izričita sezona da vas se više traže fotografske usluge

ljeti ili, ili je više. To ću tek saznati, to ću tek saznati, ali ima, ima. Na primjer, logično je, na primjer, kad vam je vrijeme pričesti, da će vas tražiti za pričesti, za krizme, prije sezone, kad ljudi opremaju apartmane, da, za očekivati je da će im tad više trebati fotografije, ali svaka sezona ima nešto svoje, znači, nekad je manje, nekad je više. Šta kažete na ove što, kad kažete svoju cijenu, ne kažem da ste skupi, nego, to je često ovako, već je stereotip da, da ispadaju oči, ono, ajme, meni koliko traži, a to je samo kao. To je samo klik. Samo klik i šta. Da, ali uvijek ima toga i svak smatra, to je tako, u biti, najmanji je posao kad vi odete negdje, pola sata isklikate, ne znam, sto slika, treba to doći kući, treba to skinut, treba to obradit, treba svaku pogledat, znači, traži još određeno vrijeme, plus toga sama ta oprema, amortizacija košta, kad imate obrt, imate i troškove, tako da, jedno vuče drugo, u biti, kad uzmeš, nikad nije, ajmo reći, ni samo pola sata, ni samo sat, to vam je, ode jedna dnevnica na to, kad pogledaš dobro. Da, da, pa vjerujem.

Kako vam izgleda proces obrade, jel to, ovaj, Adobe ili, ili. Ja, u Lightroomu. A Lightroom? Lightroomu, već sam navikla, ima svoju šemu, kako klikam, ono, naučila sam svoj sistem, svoj princip, kako šta, u biti, šta imate bolji kompjuter, bolju opremu, softver jači, lakše vam je, jer brže odrađuje, na primjer, fotoaparat, dosta su teške te, te datoteke, tako da, najgore kad on uspori, kad vi kliknete, pa čekate dok on odvrti nešto, to malo i živcira, ali. Da, treba imati jak kompjuter i vjerojatno. E, e, e, točno to. Iznenađuje me tako, ponekad, jako, fotografima treba neko dugo da, nakon, ne znam, nekog vjenčanja, kako se zove, po, po mjesec, dva, da ljudima slike dostave, mislim da je to. Dobro, ja nisam još u toj fazi, jednog dana, ako budem u toj, pa ću vam onda moći reći, ali ne čudim se, jer, pazite, to je, jedno vjenčanje vam traži cijeli dan biti na nogama, znači, vi cijeli dan lovite neke trenutke, koji su, naravno, kad, tu je jako puno klikova, mora biti klikova, da uhvatite vi dok taj materijal skinete, dok

saberete, dok svaku sliku, mislim, traži to vremena, nije to samo klik, još ako ljudi hoće bukove ili nešto. Da, da, više sam mislio na ovo postprocesiranje, da to, ne samo. Da, da, sad ne znam, kažem, ovisi sve kako se neko uspije organizirati, ja za sad, na primjer, volim kad nešto odradim, da, kad nešto odslikam, da odmah to i odradim, znači, da mi se ne gomila, jer kad vam se nagomila, nekad dva, tri događaja. Je, i onda, onda bi, možda je stvar da, kod, kod popularnijih, da su oni odradili taj tjedan, ne znam, već šest eventova, i onda je možda, ono, dok backlog, sad. E, sad je sve pitanje šta imaju, na primjer, ako su taj dan imali jedan događaj, pa drugi, pa treći, ne znam, svaki ima svoj neki način kako radi, tako da.

Šta vi kažete na ovu umjetnu inteligenciju i taj bum koji je nastao oko, oko svega toga, koliko je dotaknulo fotografiju? Pa je, sad svak preko, a ja mislim, mada se to još uvijek vidi, vidi se svaka, mislim, najjače mi je kad tako mi iskoči neka fotografija, nekih Šibenika ili nešto, i ono, ispada da je Šibenik otok, da je katedrala na otoku, i onda svi ko ne znaju, piše divno, krasno, i tako, ovaj, mada, ljudski faktor događanja ili nešto, to još uvijek ne može vam i to zamijeniti.

A više sam mislio, možda je da li ima nekakva pomoć za, za samo editiranje, ne, ne nužno stvaranje slike iz, iz nule. Pa ima, uvijek tako tih nekih, kaj, ali mislim, ja, oni, to je toliko još uvijek, mislim, šta, i možete to i sami, obično, ako vam je, na primjer, ako hoćete nešto maknuti ili malo nešto ispeglati, ali, ja, ništa posebno. Mislite da nema, mislim, ja, na primjer, za, čak i za ovaj podcast, onako, dosta sve, sve koristim tu umjetnu inteligenciju, ali više za. Pa dobro, ovaj, sad vi mene, ja hoću, kad ja sebe gledam, da ja to bude, znači, AIurađeno, da vi mene lipo ispeglate, da mi glas malo uhvatite. Ne to, ne to, ne to. Molim lijepo. Ne, ne, ne, nego kadrove, jako to, tu mi je puno mi je stvari olakšalo, čak mi je i lakše, ja sam prije, ovaj, Premiere Pro sam koristio, ko, ko valjda i svi, ali jednostavno, ne znam, to, to je čudo jedno od tehnologije, jer u principu, sad se spalo na to, ja kad bi inače, kad bi epizodu, došao bi kući i kopirao fajlove, onda me čekalo jedno pet, šest sati, znači, pa te kadrove namjestiti, pa, pa titlove, pa klipove, pa, pa ovo, pa ono, nekako, onako,

puno je manualnog posla, ajmo, klikeći, vamo, tamo, posebno za ovu formu, znači, gdje ja u principu, u kontinuitetu snimim, ne znam, možda će biti neki tehnički rezovi, ako je nešto ošlo po krivo, neko mora na WC, šta ja znam. Da, naravno, ako vam ja prospem neku glupost. Da, da, naravno. Moranje. Znači, onako, jednostavan je use case, i onda je fora da, da mi on sve, znači, ono, zna po kanalima, ko priča, stavi na mene, po nekakvim pravilima, i onda, u principu, to se sad svodi na to da. Ne znam, to mi je nepoznato. E, dođem kući i, ono, ništa, evo, tu su ti fajlovi, isproduciraj mi epizodu. To je sve slučaj zadatka, ja ovako nešto slikam, ja ću reći, ovo sad napravi da se svi ljudi smiju, pa da vidim šta. Da, da, ali ne može mi on izmišljati nešto na video, to sve, znači, ono što je snimljeno, nije, nije da je, da izmišljam nešto. Jasno. Je, a to je, ja mislim, da stvarno ta umjetna inteligencija sve, sve je počela mijenjati, ne znam, sad, sa svim dobrim i lošim, šta to. A sve, sve, sve ima dobro, sve ima loše, znači, mislim da je sve stvar doziranja, isto ko što, na primjer, te društvene mreže, pa sad neko po tome govori, loše utječe na ovo, loše, loš utjecaj, ali mislim, ima i koristi.

Naravno, da, da. Sve je stvar pristupa i načina na koji gledamo na to, mislim, kako koristimo. Da, i kako se koristi. Da, tako je. Neko kaže, o šta će Face, tu stavljate, šta koga briga, šta jedeš, šta piješ, i tako, to mislim, ali, sve je stvar za šta nekome služi, na primjer, meni je, ja ne mogu reći, mislim, meni su te društvene mreže dosta pomogle, moj rad se vidi preko društvenih mreža. Ha, da, kako bi to inače. Moji ljudi ne eksponiraju, ja nemam vezu, ne znam ni ja, da sad piše, ne znam, Slobodne Dalmacije. Da, jasno. Znači, meni je doslovno Face ili Instagram, ne volim, nemam, mislim, imam TikTok, ali ne stignem se, ovaj, bazirati, na primjer, svoje radove kad izložim, ljudi vide, mislim, meni je to, ovaj. Da, da, da, svakako. Na taj način saviđena, i u biti, ima i pratitelja, skupi se određena publika, tako da.

Je, mislim, pa i ova forma isto što, što ja radim, kako bih ja, znači, to praktički, onako, neki glupanc, dvije kamere, sad tu, je li, i to sad dolazi do, do desetke i, ne znam, stotine tisuća ljudi. Da, ali opet da se istaknete, ili, na primjer, da dođete do nečeg, opet morate po nečemu imati. Je, tako je, mora imati određen kvalitet, ali hoću reći, prije samo, ne znam, 20 godina, mislim, to je bilo nemoguće, znači, bez YouTubea, bez, bez svega toga. Meni je bilo prije, muka mi je sad već prereći kad se sad sjetim, ajmo reći, od 2008., 2009., kad je taj Facebook, kad sam napravila taj profil, tad privatni, meni je to bilo šokantno da ja stavljam javno moje ime i prezime, tada, mislim, to je bilo, ono, ime stavljati tako negdje javno da se vidi na kraju, nekako ti trendovi. A je, tad smo bili svi po nekim forumima i to, gdje imaš nekakav, ono, nadimak, nešto. Da, meni je forum bio prostor u nekim, na neke informacije, tada mi je to bilo, ovaj. Ali to je malo i promijenilo, kad staviš ime i prezime, onda nećeš možda ni trljati svakakve gluposti. Da, dobro. Mada to ne sprječava neke.

Da, i s lažnih profila i tako, kad neko napiše, samo pogledaš profil. Ma čak i sa pravih, onako, ko. Pa ima, ali ne volim, ja mislim da je to isto ogledalo svakog od nas. Je, je. Svi mi prezentiramo sebe kroz ono šta govorimo, kako se ponašamo. Tako da. Imam sad jednu, jednu gospođu tako, ovaj, na snimanju, i sad, i tako, ne znam više šta smo, ono, pričali, da, da, bili na, hostesa je na jahti, i sad su nekakvi bili, neću sad reći šta, ali jako neprikladni komentari, i tako gledam, čovječe, otvorim profil tog lika, i sad, ono, ne znam, tamo, ima, ima i nekakve djece, pa onako, mislim, pa kako možeš to pisati, čovječe, šta, šta ti misliš postići zapravo s takvim gadarijama što piše, ima takve, evo, kad je baš tako neko, jednu izbrišem, onda ako se ponavlja, blokiram, ma nećeš mi, ono. E, pa baš to. Trovati nekako s glupostima, ali ovako, uvijek volim pogledati, okej, ko si ti, što ti sad, što te nagna da, da, da gadarije pišeš o ženi o kojoj ne znaš, ili muškarcu, mislim, ne, nebitno. Da, da, da, ljudi imaju tako te neke potrebe, ne znam. Da, da, ili neko, neko, ako je neko deblji, onda, onda po tome, obavezno, onako, neka vad hominem, ne znam, ne slažemo se šta je rekao, onda, a, debelo prase, nešto, pa mislim, ono.

A ne, to, meni tako te osobne stvari, to meni govori o osobi koja piše. Je, je. Tako da, ne volim to, mislim, ni na sebi, niti ne volim nekome nešto, uvijek nekako, šta, ne volim, u principu, šta, ne želim da se meni radi, ne radim drugome. Pa da, da. Mislim da to poštovanje mora postojati. Jer mislim da treba, na primjer, dobra je javna rasprava i kritika. Dobro, konstruktivna kritika. Da, da, onako, i možda i političarima to, ali nikad ne bi nekom, a, ti si ružan, ili ne znam, vidi, debeo si, trebaš napadati. Pa to, mislim, u nedostatku argumenata. Je, je, to je onda znači da si gotov. Znači da nema argumenata, to. Tako je, istina, treba napadati ideje, napadati postupke, napadati nešto, a ne sad kako izgleda, to je ono, šta ćeš s tim, to je tako jadno nekako, i, i bez veze, ono. Pa je.

Tako, ovaj, recimo ovako, neko ko, ko razmišlja ući u taj svijet, ili profesionalno, ili, ili ovako, amaterski, to, jel treba nekakva sad odmah skupa oprema, 5000 eura minimum, ili se može proći za, jeftinije, onako, za, za uhvati se rada. Pa ja ne znam, mislim da, ta sama skupa oprema u startu ne, ne garantira nikakvu kvalitetnu fotografiju, mislim, u početku kad ulaziš, najbitnije je savladati neke osnove, možete to i s mobitelom, kad prirastete, onda, ja sam prvi aparat kad sam kupila, to je bio ovaj mači Canon G9, ja ga još imam, jer mi je super, stane u torbu, i kad nemam, mada on ima bolje slike, mada sam ja govorila, kad sam kupila to, šta će to, svaki mobitel slika, ne može svaki mobitel slika, znači, razlika je, tako, mislim, ja sam se na njemu učila, taj ekspozicijski trokut i to, ja sam u dva mjeseca skužila da mi je to već postalo malo, treba nešto konkretnije, ali. A što je to ekspozicijski trokut, jel možete opisati? Pa dobro, to su pravila, znači, vi kad slikate na automatski ili na mobitelu, onda vam aparat sam računa

svjetlo, on vam sve sam odradi, ali on je odredio kakvi su uvjeti, kakva će biti slika, vi kad ovladate tim, onda vi određujete kakvoće biti svjetlo, koja će biti dubinska oštrina, i tako, malo s tim. Da, ali, ali mobitel ni nema otvor blende, njemu je fiksni, mislim, tako da. Pa ima čak neke kao Pro, ne znam koliko je to, s obzirom da je to sve elektronski, ona nije fizička, koliko je to. E, pa da, ali mislim, za blendu, blenda je koja je, tu ne možeš, ne možeš ništa dirati. E, ali ovako, za neke u idealnim uvjetima, slike su, mogu biti okej po danu. Koliko volite onaj, onaj Bokeh efekt, sad tipa nekom portret radite, ne znam, F-stop, jel onako, 1.8, 1.4, ili koliko vam ide ovako, koji vam je otvor blende na, najjači, ajmo reći. Ovisi, 1.2 od portretnih. U, to je onda baš, ono, to već. Je, ono, kad je dan, sve gori, ali je onako, kad je mrak, dobro, i on Bokeh dobar napravi. Je, da, da, da. Dobro, ali 1.2, to je već onako, ako je nos u fokusu, već su oči lagano mutne. Ali ovisi koja je daljina, ako se udaljite, nije. Je. Ovisi kako, ovaj, bude, bude okej. Ali treba već znati, jer, na primjer, ne možete slikati portret, ako vam je nos u fokusu, onda je oko

mutno, to nije dobro. Da, da, da. Je, jako, jako je zbunjujuće to, taj efekt otvora blende, kao ono, što više otvoriš, onda, onda je to, meni je to znalo raditi probleme i sa snimanjem, meni, na primjer, ovi su na, na 2.8, i sad nije baš pogodno, ako, zajednički, ako je neko malo udaljeniji, ako nije u onom savršenom jednakostraničnom trokutu, eto ti problema, tako da. Je, tako je i sa fotografijom, isto, onda kad su loši uvjeti, onda ideš kompenzirati, ako produžiš ekspoziciju, a osoba se u pokretu, znači, dobijete zamućenje, ako dignete ISO vrijednosti, onda je zrnatost veća, tako da, taj balans nekako. Je, puno je tu, puno je tu svega za zamisliti. Da. Koliko su dobri ti auto postavke, jel to pogodi on ili. Ja ne koristim nikad auto postavke, nekako, kad sam krenula, ja sam uvijek na ručno procjenjivan, znači, svaki objektiv ili svaka situacija traži svoje uvjete, uopće ne razmišljam šta bi automatika napravila. Da, da, jeste, mislim, bar iz kurioziteta, ono. Ali nama je bila totalno druga slika, ko da, ko da nije moj aparat, a sam ja to vratila ja na svoje, nekako, šta ja znam.

A kako onda ono ide pravilo, kad se, ne znam, nekakve, ne znam, more, tamo neka šuma, onda, onda se blenda se u principu smanjuje se propusnost svjetla. Ovisi šta ćete dobiti. Ovisi. Jer, mislim, imam dojam da je loša, ako, ako je, ako je jako otvorena, onda ono šta je prije. A, lakovan je dan, onda vam se sve pojavi. Ako, ako tu ne želiš Bokeh, nego, nego želiš da se sve lijepo vidi, onda treba dosta smanjiti. Je, malo zatvoriš blendu, da to, ovaj. Bar na, ne znam, 8 ili ne znam kakav. Da, da, da, da. A kakvi su vam ovi teleobjektivi, to mi je uvijek bilo fascinantno, to onako, na, na daljinu nešto slika, čovječe, to je tako dobra stvar. Je, je, to, to, to mora onako, još jedan, to mi je onako, još jedna želja, onako, jedan dobar teleobjektiv nabaviti. A koji je najveći šta imate, najjači? HR realnih 450. O, pa nije to, pa nije to loše. Tako da, nije baš neka, mislim, moje su slike okej s njim, ali, i ima, može i bolje. Jel? To je ono, ima, ono, znači, od 24 do 450, raspon, ali onda vam je to, kad možete vatati sve, u principu, malo slabije kvaliteta, ali za ono šta. Da, da, dosta, ogroman je raspon, to možda.

E, veliki je raspon, i onda, ali onako. I onda samo, valjda, sama leća, toliko već užasno kompleksna postane, da. Je, i onda. To se, da, inženjersko je čudo, kako su to uopće, ono, i dobili zapravo, da. Da, da, da, da, ali onako, kad šet- kad ideš negdje, onako, zna biti zgodno, mada, kvalitetnije su slike sa prime-ovima ili. Da, da, ima smisla, je. Kad ciljaš nešto, onda je to. Mada, ne znam, postoje tele prime nekakve, možda i postoji, nešto šta je onako, samo 600, ili ne znam ni ja, 1200. Mislim, onda s tim možete samo staviti slikati mjesec. Da, da, ili možda za paparazzije, ne znam ni ja koliko. Mislim da čak ima, ovaj, ali uvijek ti tele imaju neki, uglavnom, raspon određen. Ne znam, na YouTube-u znam vidjeti videe, ali gledam gdje onako, sad neko te, kažem, fascinantna mi je ta, teleobjektivi su mi super, i sad, onako, ne znam, ono, na pamet govori, 3000 milimetara, to ovoliko, brate, stoji, ono, ali to više ne možeš ni nositi, to, naravno, staviš ti na, na fotoaparat koji, ono, normalni više. Da, da, u kućište. Ali ne smiješ to držati, to će ti izvaliti se sve, moraš imati baš nosač za njega, ili ovako, moraš, u biti, builder, da to uopće držiš u ruci.

To je baš za ono, ko je fanatik, ili baš se nešto nečim, ono, ciljano bavi. Da, možda neka Vastro već, ili nešto. Nešto, nešto. Jeste to ikad probali, ući u svijet astrofotografije? Ja, nekako. Ili to treba ipak specijaliziranija nekako. Malo, baš nekako prilike, jedino, doseg mi je mjesec šta slikam, ja sam jedno dva puta slikavala tako, zvjezdano nebo, ali nije to ono šta bi ja možda tila, ili šta bi tribalo, možda će biti prilike. A da, tu valjda treba ipak imati tele, i ekspozicija ti ne može biti prevelika. Ali, ovaj, za šta, ako hoćete baš zvjezdanu mliječnu stazu, da uhvatite zvjezdano nebo, onda ne ide taj. Da, da, a i za mliječnu stazu, to ne možeš iz grada, to treba ići negdje, ono. Negdje gdje nema nikakvog zagađenja, znači, morate negdje. Ali ja sam jako malo puta, jedan put sam na, na žiriju sam vidio, vidio sam koji je bio, 10., 11. mjesec, i baš je bila noć, i tako se vidjelo, i neko, ono, savršeni uvjeti, to je, ne znam, to je veličanstveno, stvarno, onako, ali to, ne, nećeš to vidjeti iz grada, nema šanse, čak ni da se malo makneš iz grada, valjda zbog, zbog zagađenja, tako neki otok, ili neka duboka lika, ili negdje, onda. Negdje, baš gdje je određeno kilometražu, nema nikakvog svjetla, sad vi budite negdje, tako,

sami u. Da, i onako je iznenađujuće, ono, to je, je li, maglica, ono što, što zovu ta, ta mliječna staza, i onda izgleda ko da, da je oblačno nekako, i onda. Je, a to ti je baš. I onda skužiš da nije, da nije oblačno, nego su to, ono, milijarde i milijarde i milijarde zvijezda. Je, to, znači, u posebno doba godine, treba točno izračunati kad se vidi, gdje se vidi, posebni uvjeti. Je, je, treba malo imati i sreće, i lokacija, i tako. Ma. Mislim da je zimi tako, ne, ne znam više, zaboravio sam. Pa ne znam baš ko bi zimi, znaju, ili ti je isto, onako, ali morate se, znači, baš maknuti. Je. Baš. Ne, ne, više, da, ne znam, zapravo. A zimi je, mislim, noć veća, pa s te strane, ali je. Je, jer ja mislim, ovisi valjda i u kojoj smo odnosu na, na sunce, ako, ako nam je sunce pred mliječnom stazom, nećeš vidjeti ništa, jel', to je ono, u tome je problem. To je mjesečina.

Da. I to isto, ovaj, znači, onda šta, ne treba neku pretjerivati u, u opremi za početak, nego više to se baciti u nauku. Pa mislim, možete i slikavati i pretjerivati, ali obično, kako šta naučite, tako vidite, u biti, šta ne znate, šta vam triba, di vas vuče. Jer, mislim, koji smisao kupiti opremu, a ne znaš za što služi, tako, mislim, bar s moje strane, s mog nekog gledišta. Da, da, mislim da ne treba odmah pretjerivati u novcu, prvo, ko zna hoće li se to tebi svidjeti, hoće li to tebi ići, jel' tu ima i interesa i sve. Krenete, ono, osnovno, nešto, osnovni aparat, osnovni objektiv, i onda kad to naučite, onda u biti vidite šta vas vuče, šta vam fali, i onda tako se nadogradiš. Da, da, zapravo, da. Mislim, po mojoj logici. Ne, ne, pa to stoji, to stoji, da. Potrošiti, ne znam, 50.000 eura na opremu, slobodno, ko može, ali. Ma da, ali to je, a dobro, ako ima, ako je neko, ko brod, zašto ne, mislim, ali. E, ali, mislim da. Za nas smrtnike nema, nema smisla. Po meni, tako, ovaj, korisnije, znači, ako se želiš naučiti baš. Da, i onda, možda je bolje krenuti tako s nečim skromnim, onda kasnije vidiš, i kad

malo naučiš, vidjet ćeš i limitacije, i onda, i onda će ti početi. Kod svih tih stvari, neko, nebo je granica, ono. Okej, solidno tijelo, tu nema ništa loše, ali ono, što se tiče objektiva, vi imate, ono, raspona. Možda čak i ne mora odmah full frame biti, nego možda APS-C, i onako, košta to sve dosta, neko, pošteno tijelo, ja mislim da je 1000 eura, vjerojatno minimum. Da. Jel' tako? E, dobro sam rekao, da, da. Mislim, to za tijelo nisu neki novci, ali. E, znam, znam, ali nekako, početak. Ono, najbolje je vidjeti šta ti leži, šta voliš, pa onda se tako nadograđivati, jer to povuče, to povuče, to je, sad bi tili ovo, sad bi, mislim, ja znam po sebi. Da, da, da, nema kraja. To nema kraja. A jeste šta razmišljali o video snimanju, ali ne, ne mislim na dron, nego ovako. Pa jesam, ali jednostavno ne stignem, ja zaboravim to, ili snimim, i onda nikad ne obr, ono, ostane tako nekako, ne posvetim se tome, to mi je isto onako malo. A jeste i Fujijem snimite, ili mislim, jeste, ono. Jesam i Fujijem, ali onako, nisam baš tu, ono, velike, pa sam, kupila sam ovu kamericu DJI-a, Osmo Action, mislim, to onako podvodne.

A, je li? Sam se eto malo zaprepastila. E, vidio sam to, baš sam se pitao s čim je to. E, e, e, čekaj, koji, nije Pocket, nego neki. Nije, nije, četvorka. Nisam htjela neki najnoviji, bila neka akcija, ja kažem to da ja vidim, hoće to meni pasati, neće to meni pasati, ovaj, tako, ne loše, to mi je bila zanimacija, voli to malo. Da, da, super, ovaj. Ono, s obzirom da su vrućine, da su gužve, nisu neki kadrovi, onako, odeš negdje na more, gdje je čisto izjutra.

Je, je, ali to je isto taj, taj video, ja kad sam isto krenuo, pa nekakav, ono, Sony mirrorless je, imam dva ova, zovu E10, i sad mislim koji su to isto detalji, onda, ono, kao, prvo sam, ono, pa, a dobro, onaj kit objektiv, šta, to će isto biti sasvim dobro, šta, čemu komplicirati, a onda skužiš, onda nemaš onaj lijepi, ko da, da se gost stvarno, ili ja, lijepo vidi, onda, drugo, a čekaj malo, a zašto imam samo jednu kameru, onda moram i drugu kameru. E, pa to je to, to je to. Ali prvo morate vidjeti šta vam fali. Je, je, tako je. Neka, pa, šta ja znam. Tako da je tu, i meni je tu bio isto trnovit put, pa onda šta sa zvukom, pa šta s kablovima, pa sve tu neko, milijun pitanja, i onako, nisam imao nikog da mi pomogne, nego malo YouTube, malo Google, malo ovo, ono, pa nekako se čovjek snađe, tako da, mislim da je najbolje tako kad sam, ono, to istražuješ i. Da, e, baš to. Ali ono, bile su bizarne situacije, tipa, skužio sam da kamera može 4K, to jest, ja sam htio 4K, zato onda, može se, onako, ako treba malo kropati sliku, da mogu, da se ne gubi kvaliteta, kad snimaš u

Full HD, i sad ne znam, skužiš da u kadru nisi zadovoljan, hoćeš malo izrezati, i onda se odmah se vidi, a sa 4K se manje vidi. A, eto. I onda sam tako, ovaj, prva epizoda s 4K, s jednim gostom, i snimamo, mi snimamo, i čovječe, nakon jedno sat vremena, ugasi se njegova kamera, naravno. Za mene mi nije briga, nek se, nego, di mi baš od gosta mora krepati kamera, joj. I ja nisam onda skužio šta je, i šta je bilo, ovaj, ne znam, jednostavno je prestao raditi. Ja sam onako kući, kući, malo, malo po Redditu, vamo, tamo, e, kaže, e, na 4K ti se pregrijava, kao, ja ono, molim, pa čekaj, pa mislim, to je valjda predviđeno, ono, e, pregrijava se, i stvarno, ja ga kući, tesno ga ostavim da, da radi, bezveze snimaj, ne znam, put neki, i crkne opet nakon sat vremena, ovaj, i popipam ga, i ono, vreo je, čovječe, i šta sad, ovaj, i onda skužim da se mogu se kupiti aftermarket, nekakvi oni mali kuleri, na, na onom, što rade na onaj piezo, električni efekt, ne znam šta, i to ga taman ohladi, i eto, ono, gluposti, mislim, stvarno, ono, ko, ko bi to rekao. I onda gledam, sad, na primjer, ima Sonyjev line-up, ima bolji onaj FX30, to je tijelo

koje je, ne znam, je 1000 eura, ovaj je samo 500, i možda čak i više od 1000, to sam i pre malo rekao. Da, da. I ovako se pitam, ono, je li i taj ima problem za, s pregrijavanjem 4K, ja malo googlam o tome, e, nema problem, ali što, on u sebi ima ventilatorić, i tako su to riješili problem. Da, moraju nešto, možda, to je zato, e. Presmiješno, tako da, da. Je. Ali ja, ali ja mislim da isto, i video bi mi isto mogao, s vremenom, onako, to je onako, može biti atraktivno na nekom vjenčanju, na nekom nešto. Je, je, traži se, tako da, to je jedna isto stavka koja, ma mislim, onako, znam ja neke osnove, ali to su baš osnove osnova.

Ne, ne, ne bi to stavilo kategoriju nekog znanja što se tiče toga. A zar nije to opet na, na kraju sve isto, opet imaš, mislim, imaš ISO, imaš, kako se zove, blenda, kolika ti je, šta ja znam, mislim da to. A dobro, opet, malo je drugačije, ali što se tiče. Mislim, naravno, da, ali nekakve, ja mislim da osnove osnova, na kraju dođe slično. Dobro, znala bih, ajmo reći, onako, neke osnove, što se tiče te postprodukcije videa, o tome. E, o tome, e, to je malo, da, da, da.

Ono, tu znam samo one osnove, osnova, ne znam, okin kadar, malo ukropati, level promijeniti, tako te neke osnove, ali doslovno osnove, onako, ali ima tu, onako, prostora za kreativnost, da se radi na tome, pogotovo tako, kad imaš neki materijal, snimiš, tako, te neke isječke, onda tako to prezentirati, da to bude. Je, je. Kreativno, uklopiti sa muzikom, da se tu napraviti, onako, ono, može, i ima prostora za razvijanje tu, doslovno. To je onako, ko što je svijet post-obrade, je li, fotografija, tako i ovaj, ja bih rekao da je to čak još i dosta, ne da sad, kako bih rekao, da ne podaštavam fotoobradu, ali ovo je nekako baš jedan, onako. Dobro, fotografija je kompleksniji svijet. Drugačija, jer video prikaziva, ajmo reći, jedna fotografija, druga fotografija, zamrznete neki trenutak, i zamrznete neku emociju, koja se u videu ne vidi, na primjer, video prikaziva neku priču, to je opet drugačije, ajmo reći, mislim da se i jedno i drugo nadopunjava dosta, što se tiče toga. Je, je, istina. Jer vi u fotografiji zamrznete neki trenutak ili neku situaciju, i vi

to gledate, i vi taj zamrznuti trenutak možete gledati duže, a u videu to prođe. Je, je. Ali opet, video priča jednu drugu priču. Ma da, ko da su, potpuno su druge, zapravo, discipline. Ej, ali svaka ima svoje. E, da, da, dijele donekle opremu, ali ono, medij je jednostavno. Da, da, da, da. Jednostavno je. Drugačija priča se ispriča. Ja se sjećam kad sam ja krenuo s, ako sam snimio prvu epizodu, mislim, jesam ja imao već program i prije instalirano i sve to, znaš, sam malo se igrao, ali to je drukčije nego kao, okej, sad kad, kad dođe to, ono, ajme meni to, glava me bolila, doslovno, baš je, ono, nisam se nikad s tim bavio, jednostavno, ne znam, i sad, puno tih nekakvih sitnica, problema, i tako, ono, ali ništa, čovjek se nauči. Tako je, pa postoje izazovi, tako nešto. Jesu, jesu. Kad savladaš, onda se osjećaš onako, ovaj. Da, da, ne mogu reći, to bi sad, eto, sad, koliko već dvije godine radim to, dobro, sad, mislim da ste vi 63., 64. epizoda, pa dobro, nije ni loše, šta. Pa bome dobro.

Neko ko to radi, ono, da, u slobodno vrijeme, ali poanta je da čovjek i nauči nešto, evo, sad znam posložiti te opremu, to sve smontirati, šta ja znam, možda onako. Pa uvijek, mislim da u svemu, na primjer, uvijek ima prostora za učenje. Da. Bez obzira, ja ne mogu sad reći, ja sad znam to, ako ja sad znam napraviti jedan. Ma ni ja, ne, ne, uopće neću ni praviti da. E, pa kažem, znači, ne mogu ja sad reći, ja, ja sam položila majstorski za fotografa, sve to, ali uvijek, ako želiš učiti i rasti, napredovati, uvijek ima prostora za dalje, ne sad, to je to, ja sad znam, ne, uvijek, uvijek se učiti, učiti, učiti, uvijek možeš biti bolji.

Koje, šta, šta najviše volite, zapravo, slikavati, ko, šta je, šta je strast, kad nije posao, nego ovako za, je li, više neki lijepi portret ili neku prirodu. Ma meni je nekako priroda opuštanje, i onda samim tim, na primjer, ono šta ja volim, primjer, ne sad priroda, ne, ja volim tako to igranje malo sa tim dugim ekspozicijama ili tako u tim. A vidio sam tipa oni vodopadi, jel' opet, to je, to je klasika. E, a to je klasika, ono, ND filter i tako, ono, malo tu, da bude svila, onda neko kaže, to je Photoshop, to obrada, ali mislim, pa ne znam, ono, ne, to je tehnika snimanja, nema tu obrade neke, nego je to, ili tako noćne, ono, kad se zaledi more, ono, tako, te neke, bilo tično, onako, tako te neke prizore, koji nisu baš svakodnevni, to mi je ono, ili, na primjer, to mi je sad novo, to se mora malo, makro mi je onako zanimljivo, ali ne sad u smislu, ne znam da sad slikam oko od ose, nego.

Svijet je onako klasika. Ej, klasika, ali to je ono baš za dušu, ono, reset, šta se, tako, te neke malo kreativne, malo se igrati, tako, s tim. Pa je, znam, zna biti zanimljivo nešto, kad neki, neki svakodnevni predmet, kad, kad snimiš tako iz, iz blizine, to onako. E, pa to. Neki cijeli novi svijet izroni odjedanput, ono. Tako neki obični predmet, koji naoko stvarno izgleda bezveze, ono, kroz fotografiju, i to možeš uvijek prikazati, da to nekako izgleda umjetnički, znači, i, pa i arhitektura izgleda isto, na primjer, vidite neku običnu zgradu, ali, na primjer, ta igranja sa tim, kosinama, sa tako, tim, može se napraviti dosta efektna slika, ono, ima tu prostora, tako, za to neko umjetničko izražavanje, to onako, ovaj. Da, da, je. Mora biti izazov.

Ništa, ovaj, gdje vas ljudi onda mogu kontaktirati za vaše usluge, Facebook, Instagram, gdje još. Ja, ima na webu, ima preko Google-a, sad radim na tome, uglavnom, malo tako tih kanala, da se malo proširim. Dobro, ništa, želim puno sreće u svemu, baš je bilo interesantno, eto. Hvala, hvala na pozivu, bilo je ugodno. Nadam se.

Eto, hvala ljudi na, na praćenju, zapratite gospođu Pilić na, na Facebooku, na, na svim mrežama, pa evo, ako vam treba. Eto, znači, ja bih se, ako treba, i fotografa koji će ih opušteno snimiti, odnosno fotografirati, bez stresa, bez panike, znači, ono, nek se slobodno jave. Eto, zovite Maru, ja mislim da nećete biti razočarani, eto ga, ljudi, pozdrav, čao. Pozdrav.

Slične epizode

🎵 Glazba: "Balzan Groove", Kevin MacLeod (incompetech.com), CC BY 4.0