Epizoda #39 · 17. siječnja 2026. · 1 h 17 min
Silvija Mutić o politici, ljubavi, jahtingu
Silvija Mutić ZdravljeLokalna politika 2026Gost: Silvija Mutić, gradska vijećnica u Obrovcu, pjevačica i influencerica iz Karina
O epizodi
Razgovaram sa Silvijom Mutić o njezinoj glazbenoj karijeri, društvenom angažmanu i ulozi gradske vijećnice u Obrovcu, o reality showu Brak na prvu, kako izgleda moderni dejting svijet i brojne druge teme.
Poglavlja
Transkript
Prikaži cijeli transkript razgovora
Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Danas je s nama gospođa Silvija Mutić iz Karina, je li tako? Jesam to— Tako je, iz Karina. Dobro, iz Karina, da. Gospođa Mutić je, ovako, svestrana je u svačeme, žena, stvarno. Znači, šta si sve? Da nabrojimo: političarka, pjevačica, influencerica— Slastičarka. Maserka. Maserka, slastičarka, sve, sve. Znači— Kao Barbie, možeš sve. Da, da, da. Ovaj, pa ništa, znači, možemo krenuti od moje najdraže teme, politika. Ovaj, ti si, znači, šta, gradska vijećnica u Obrovcu, je li tako?
Tako je, gradska vijećnica u Obrovcu, od ovog ljeta. Aha, e, da, sad ovih lokalnih izbora. Jesi ušla kao nezavisna, dio neke stranke, koja je situacija? Da, ušla sam kao nezavisna, ali sam na listi Mosta i HSLS-a u Obrovcu. Kako misliš na listi? Aha, bila si na njihovoj listi, a? Na njihovoj sam listi, ali ne pripadam niti jednoj stranci, ali po ideologiji— Da, da, da, shvaćam, shvaćam, da, da, da. Jednostavno, podupirem rad dečki u Obrovcu. Da, da, a Most često ima tako te nezavisne, znam, to i u Šibeniku su uvijek, uvijek imaju neke, neke tako nezavisne. I reci mi, kako izgleda sastav gradskog vijeća u Obrovcu, je li to sve HDZ ili ima, je li ima ikog osim tebe u oporbi? Ponekad sam samo ja. Aha— Kad dečki ne stignu, ovi iz oporbe, onda sam sama. Ali da, većina je velika, velika većina je HDZ. I mislim, koliko uopće ima vijećničkih mjesta? 11, naprema 4 nas je. Aha, znači 15. To jest, njih nas. Da, da, da. Ha, dobro, hajde, nešto se, ima vas nešto. I tko je još iz, koji su još stranke? Bit će SDP, možda— Most i HSLS. Ne, ne, ne, mislim, u oporbi, je li to to, 4? To je to. Aha, 4 su vaše liste. Da, da, da. Četvero. Ali bilo je još lista na— Bilo je dosta lista, ali evo, to je to što je prošlo.
Nije nitko prešao prag, osim vas— Samo 4 smo mjesta dobili. Pa dobro, to nije, nije to loše. Mislim, to mi izgleda nekako kao utvrda, onako, HDZ, a šta ja znam zapravo. Nositelj liste je bio taj naš Ivan Matić, iz Mosta. A kako je za gradonačelnika, kako je izgledalo odmah u prvom krugu, dobio HDZ ili ipak— Da. A je li? A koliko, misliš, tipa, koliko je bilo postotak? Joj, ne sjećam se, ali nije nešto sitno je Matić dobio. Jednostavno, to je već— Da, da, ma znam. Uigrana, momčad. To je zabetonirano, ali opet, ajde, ono, 4 od 15, nije, nije toliko ni strašno. Ovaj, znam, na primjer, evo tu neke općine blizu Šibenika, nikad nisu, tek su 2021. prvi put da je netko van HDZ-a uopće ušao u vijeće, to je već bilo ono, ovi su se čudili, ajme meni, sad moramo, ono, tu nam se netko mota. Zamisli to, samo jedna lista i onda izađe 5 ljudi i dobiju, i to je to. Strašno. Užas, ovaj. Je. Ali bude nekad tužno kad onak dižeš ruku, a tvoj glas ne znači ništa jer je već odlučeno. A dobro, ne, ha, mislim, uvijek je tako. Ha, ajde. To je oporba, to je uvijek tako, mislim, ovaj. Kakav je Obrovac, ovako, gradić, ono, mislim, pretpostavljam da ima svoj dio problema i svega, ali ono, kakav je život tamo, kako je, kako
su, komunalno, kako je sređeno, kakva je infrastruktura, na šta to liči sve? Obrovac kao grad, mislim, tu mene uspomene vežu, pa ja to malo romantiziram, ali— To je okej, e. Sad, recimo, što je pozitivno, imaju srednju školu, imaju osnovnu školu, odvojeno. Dok sam ja išla u školu, to je bilo zajedno. Doslovno se jedan mostić dijelio u školi, i onda desno je bila srednja škola, lijevo je bila osnovna. Tako da, napredak. Imamo sada tamo i taekwondo klub, vrlo uspješan.
Dosta djece, čak iz Karina, ide sad na taj taekwondo. Onda imaju, mislim, teretanu su nekako isto otvorili, vidjela sam, čak sam i sama bila jednom. O, super. Da, događaju se nekakve, ajmo reći, te, mislim, kakav je život, gledaš onako što tebi nudi kao kvalitetu, što ti poboljšava, povećava, obogaćuje, tako da malo neke stvari se dešavaju, ali mrtvo je dosta. Sad, tko voli mir, super. Moram pohvaliti također i Advent, Advent je bio fantastičan ove godine. Gdje su ga smjestili? Dolje na parkingu kod škola. Meni je Obrovac, ovako, lijep je gradić, tamo ona Zrmanja, ono je prekrasno. Ja ti tamo odem možda, ha, skoro svake godine odem u Obrovac, pa bicikliram, znači, odem na Majstorsku cestu. Znači, na Majstorsku cestu, spustim se dolje, znači, na prijevoj Mali Alan, pa se spustim dolje u Sveti Rok, i onda preko Gračaca, asfaltom natrag. Wow. Wow. Hoćeš, ovaj, mogu nešto samo dodati? Reci. Kad sam ja osnovna škola bila, ako autobus ne bi došao, mi ostanemo na zboru, onda smo mi pješke morali kući jer nije bilo mobitela. Da, da, da, nije bilo ništa. I onda, dok roditelji skuže da nas nema, onda negdje po putu nas pokupe.
Nekako putuju autobus kore. Da, da, da, da. I, ovaj, ali ono, zašto sam to sad spominjem, onako, baš onako, ima puno potencijala taj Obrovac, ali, na primjer, kao, ono, naravno, dođem autom tamo s biciklom, imam nosač i sve, i parkiram tamo na onom autobusnom kolodvoru. Ajme meni, na šta ono liči, ono je baš jezivo, onako. Iako više volim tamo negdje u centru parkirati, ali obično nema mjesta, pa onda odem tamo. Tako, ono, hoće se to ikad srediti? Mislim, koji je uopće status toga, šta je s tim? Ne bih znala, nešto mi sad zvoni, kad god se spomene taj autobus, nešto su oni to prodavali, kupovali. Ja nemam pojma što se tu dešava, ali budem malo još. Aha, jer mislim, to je očito zapušteno, očito nema, nema ništa. Je, potpuno je zapušteno, ono je baš tužno. Je li ima Obrovac neke svoje mjesta baš za kupanje, onako, neke plaže uređene i to? Doslovno nasuprot tog Obrovačkog kolodvora, kao na rivi, dolje se kupaju ljudi. Misliš nasuprot s druge strane rijeke, hoćeš reći? Aha, onda moraš s druge strane doći, da, da, da. Jer prošli put kad sam bio prošlo ljeto, taman sam se vratio i neki stranci me kao, gdje se može kupati, a ja kažem, di ste mene našli, baš nemam pojma o ičemu, ono, ja kažem, a probajte
negdje tu, ne znam. Znači, ima, ima nekakva, ovaj. A kao, ima, ali recimo, osobno se nikad nisam tamo kupala. Nešto mi sad zvoni da je bilo do Mosta čisto, kao kako Zrmanja protječe, onda od Mosta bilo prljavo, valjda kanalizacija se ulijeva, pitaj Boga. Samo je onda pitanje gdje si, je li, u toku rijeke, ono, da, da, da. Opasno, opasno. Do točke. Je li ima nekakva vlast, nekakve kapitalne projekte, jesu li EU projekti u igri? To je u Šibeniku je to velika stvar, stalno su nekakvi megalomanski EU projekti koji, ono, mislim, neki su dobri, na primjer, bila je aglomeracija gdje se, dosta se kanalizacije napravilo i obnovilo ovih vodovodnih cijevi, to mi je, na primjer, super, ali ima, ono, tipa tamo u Dolcu, u starom dijelu grada, nekakav eskalator grade koji je kao, to su dvojni bedemi, i sad imaš, to je bilo za vojsku nekad, ono, ne znam, 15. stoljeća, i kao, kažu, u skladu s konzervatorskim smjernicama, kao, je sve napravljeno. Ma kakvi su to, molim te, eskalator na struju bilo u 15. stoljeću, 16., koje već, to su takve viceve.
Kako je, kako je staro, je li imate vi eskalatore u Obrovcu? Evo, imamo mi eskalator, sad ću vam ja opisati naš eskalator. Da čujem. Ne mogu, sad ne znam točno koje su to godine bilo, ali napravili su naselje nasuprot Karina. Znači, ima cesta, ispod ceste je bilo naselje, sad su iznad naselje napravili. I oni su to tako riješili da su napravili jedan bazen, septička jama. E sad, ja sam već par puta postavila našem gradonačelniku pitanje oko te jame, jer se meni ljudi uporno javljaju. Ne mora čak niti biti užina, ne mora ništa biti, ne mora biti vruće, to smrdi. Zamislite da izađete doslovno na svoj balkon, sjednete u vrt, i onako, preko ceste vam je bazen, septička jama. Čekaj, a kako je to otvoreno? Ne razumijem. Nešto je to pokriveno daskama, pa je kao. Aha, pokriveno daskama, super. Ja sam to ovako shvatila, gradonačelnika, pošto svaki put malo nekako drukčije priču složi, ali, znači, aglomeracija će biti, ne znam ja, Novigradskog zaljeva, što li, pa će se onda valjda i to isto gledati. Ali Hrvatska država, kad je to radila, to nije bilo za upotrebu,
međutim, oni su to stavili u upotrebu, pa je onda grad Obrovac kao heroj veliki, to nešto spašavao, pa su nekakve pumpe ugradili i to je sad podnošljivo. Mislim, ne moram ništa pričati. Aha. 21. stoljeće, septička jama, ti smrdi onak, izađeš. Blizu skroz, a? Da, da. A pretpostavljam da tamo naselja, naselja nemaju neku mrežu kanalizacije, onako, ništa posebno. Ne, to je sve, znači, septička jama, sve se u jednu slijeva. Okej, znači ima, ima mreža, ali ide. Tako je. Tamo negdje blizu, ono. Tako je. A šta je sa ovim mjestima, ne znam, tvoj Karin i ovo okolo, oni uopće imaju kakvu mrežu ili nemaju ništa? Ne, ne, to svaka kuća ima posebno. E, septičku svoju. Septičku svoju, pa ti prazniš ako ti se napuni. Čula sam, neki čak imaju navodno pukotine, negdje nikad se ne napuni, negdje otječe, ali to sve, mislim, pročišćeno ide u more, valjda na kraju dana. Mislim da nije ništa tu pročišćeno.
Samo je malo rastopljeno. Tako je. Je, to su takozvane, mislim, to je tehnički naziv za to, polutehnički je crna jama, kao gdje, gdje ono, to u principu otječe, ali gdje će otjecati nego u more, gdje se, gdje se kupaš i onako, ne znam, tu se tiče tih bakterija i to, nekako ne zvuči baš. Pa dobro, mislim, neću ulaziti u to, nije se nitko žalio, nije nikom ništa bilo, ali specifično u Karinu je to sve strmo. Aha, da, da, mislim. Onak si na vrhu, a? Ne ideš sigurno uzbrdo, nego, ide nizbrdo, užas, ono. Mislim, meni je to malo komično, Hrvatska se toliko s tim turizmom, nešto se bavimo, pusta ta ulaganja, ovo, ono, a mislim, i kod Šibenika je slična stvar, hrpa naselja naprosto nema kanalizaciju, a što je najgore, ni ljudi kao da to baš skoro pa da i ne žele, ono, ne, pa što fali septičku, a mislim, što fali, a ne znam, mislim, nije to baš neka sreća. Razumijem još i, ajde, i naselja, to sad, što se sad spaja gradu, ali recimo, kad pogledaš Zadar, kao Zadar tek sad dobiva, neka naselja dobivaju kanalizaciju propisno. Aha, aha, tek sad su se počeli s tim baviti, ha, dobro, ajde, bolje ikad nego nikad, valjda. A to svakako.
Onda imamo sad još jedan gorući problem oko cementara, spalionica otpada, vidjet ćemo što će biti, ali sve u svemu, sad nedavno je pokrenuta javna rasprava, to jest, prošla je već, onda smo imali nekakav rok za žaliti se na javnu raspravu i tako dalje, ali bilo je jako nešto kratko, brzo, sve kao, doslovno imam osjećaj kao da su nas gurnuli u to. Možda ja griješim, ali dosta se ljudi žalilo, ja mislim čak da je preko 300 ljudi uložilo, ili 60 građana, ne znam.
A šta su na, na ono, e-savjetovanje, bit će, ili koja je? Ne, ne, ne, odnijeli smo osobno. Aha, aha. Pritužbu. A što vam se ne sviđa kod betonare i? Pa ne sviđa vam se. Ne sviđa vam se. Pa recimo, evo, projekt je, znači, započeto je, cijela ta priča je započeta prije 20 godina, a recimo danas, EU standardi su sasvim drugačiji. Onda imamo te sve studije koje su provedene, nema sad nekakve nove, neovisne studije koja će uopće procijeniti kumulativni utjecaj na okoliš, na sve. Onda imamo preopterećenje infrastrukture koje će nastati, tu su djeca, buka, kamioni, neprilagođene ceste. A gdje to mislite napraviti? U Kruševu. Mislim, je li to blizu Obrovca, di je to, šta je to? Je, je, to je, ovaj, točno između Karina i Obrovca, i kažem, to se već skoro 20 godina oni pričaju o tome. Javna rasprava je provedena loše i formalno.
Nije uopće ispunjena svrha te javne rasprave, stavili su u blagdansko vrijeme, prekratke rokove. A kad su stavili, bit će negdje, šta, pred Božić ili između Božića i Nove godine? Između Božića i Nove godine, doslovno dva dana u Novu godinu. Onda nitko nije protiv razvoja uopće, nitko se ne buni protiv toga, nego protiv nametanja toga. A zdravlje ljudi i prostor nisu pregovaračka stavka, uopće. U biti smo podnijeli zahtjev, ponoviti, da se ponovi taj proces, a da se ne gura na silu, jer ako je projekt dobar, on će izdržati sve te provjere nove. Pa da, mislim, tako, tako bi trebalo.
A kako kažeš, betonara, spalionica, šta, nije niti sigurno šta će biti, ili mislim, ili će sve u ovome. Službeno je cementara, ali Matić ekipa kaže da je to, ta je spalionica otpada. Čekaj, kažu, službeno je i neslužbeno, mislim, kako, jer, kako bih rekao, jedno mi ne ide s drugim, jer, jer, ovaj. Uglavnom cementara se pravi. Okej, možda će za, aha, možda će za izvor energije će možda biti spalionica smeća, aha, možda je u tome stvar, da, da. Jer tu i u Šibeniku imaju neku veliku ideju spalionice smeća, to je počelo kad, prošle godine, pretprošle, sad više, više ne znam, odjedanput su se sjetili, je, kao, ono, spaljivat će se smeće, ali sve pod najnovijim standardima, ovo, ono, ti neki filteri vamo-tamo, mislim, ne znam, meni to izgleda kao jedan onako korak unatrag, tu, ono, protuturpijate desetljećima sa nekom, zeleno ovo, zeleno ono, nikako spaljivanje ičeg, sad bi hoćeš staviti spaljivanje smeća na par kilometara od Šibenika, ne znam, to je stvarno onako, svi se zgražaju na to.
Sad je u trenutno u nekoj fazi da se, izrađuje se studija za okoliš koja košta, ne znam, neke milijune, šta tu sad ima koštati opet toliko, meni to nije jasno, i onda će se kao vidjeti je li to nama, pod navodnike, treba ili ne. I kao, ideja je da, da, da bi to bilo blizu ove industrijske zone, njima treba puno energije, ovo, ono, da će, čak će, čak su i, pazi ovo, HŽće valjda prvi put u, ne znam nakon koliko, čak će novu prugu napraviti. Resurrection. Za smeće, ono, pa mislim, to je stvarno za, za poluditi. Dobro, i kako se sad, znači, vi kao oporba ste protiv toga, kako se? Pa mislim, svi. I ljudi misle. Svi mještani su protiv toga. Dobro, to je stvarno. Čak možda ne bi ni bili protiv toga, da je to malo jasnije, da je to, osobno nisam otišla na javnu raspravu baš zbog toga što su bili blagdani, nisam uopće bila ovdje, ali ovi što su bili, to kažu da je to nemoguće pročitati uopće što je to, trebaš doktor nauka biti. A čekaj, a grad Obrovac prenosi online, ove, sjednice, vijeća? Ne. I takve stvari. Uopće niti se snima, niti išta?
Ne. Nevjerojatno. Mislim da je, koliko ja znam, to je, trebaju, zakonski se mora. U zapisnik ulaze stvari. A u zapisnik i onda to iduću sjednicu kao potvrdi ili šta već. Tako je. Da, da, to je old school, ono. Je. Jer znam da dosta je već i nekakvih i manjih općina i manjih gradova, Šibenik već to ima dugo, to mi je neko najbolji, na YouTube-u live i ajmo i to, nije to neka produkcija sad, ne znam, skupoća, par kamera. Sad ste mi dali ideju. Pa dobro, pilaj za to, to je, mislim, to je dobra stvar onda da ljudi, možeš ono na YouTube-u, mislim, to svak može upaliti i gledaš ako te zanima. Mene to zanima, na primjer, i pogledam skoro svaku i onako, ne znam, zanimljivo je, šta znam, pa možeš vaditi klipove, možeš i sebe, ne znam šta si govorila ili druge kolege iz stranke i tako, to jest liste. Baš vam hvala, sad ću, ovaj, pogurati to. Poguraj, mislim, to. Top ideja. Ma to je zakon stvar. Oni se toliko bore da sve bude online. Je li? Osim toga. Pa neki bude i to. E pa nego šta, mislim, ma kažem to. Online je online. To je jako malen trošak, nije to sad nešto za, i ne moraš ništa imati, znači imaš platformu YouTube-a, imaš sve to, samo pičiš i ono, treba se malo, neko ko zna to, potrudi se i to je to, ono. Da.
Mi svaki put očekujemo neke novinare koji nikad ne dođu, to bi bilo. Sad niti novinari ne dođu. Točno. To je polu-online, šta onda, pa mislim, ko vas uopće pokriva medijski, jer imate valjda ovaj, Zadarski valjda i. Slobodno, Zadarski, ali. A dobro, to je ista stvar. Da, ali do sad nitko nije bio. Aha, nikad nitko. Za trajanja mog mandata. Aha. Čak ni za ovo to nešto kao važnije isto se, nitko se ne pojavi. Ne. Oni kao svaki put očekuju neke novinare, ali ne dolaze. Ko zna jel ih uopće pozovu.
Nećemo biti. Da, da, da, zločesti, da, da, da. I tako, ovaj, šta još ima, osim, znači, osim betonare, jel ima nešto pozitivno da misle graditi, ono? Iskreno, nisam se toliko davala sad u to, to mi je bio fokus i taj, mislim, nije to ništa bilo ekstra, raspravljali smo samo o proračunima, neki su se žalili na neke stvari, neke su jasne, neke nejasne i tako. Aha. Uglavnom, ne bih rekla da je ništa ekstra za naglasiti. Kako ti prolaziš ovako kao žena u politici, to, onako, vidim ti na tvom Facebooku često bude malo ogavnih komentara i to, ali onako baš imam dojam da su na meti su političarke što mi ide na živce, onako, ne znam, ono, uvijek će nešto, uvijek ima ekipa nešto protiv, ne znam, ono, ili je debela ili je ružna ili nije dovoljno ovo, nije dovoljno ono, dok neki muškarci tu lišće prolaze, jel to samo nekakva, šta bi ti rekla, neka, prvo, jesi ti to osjetila uopće na svojoj koži, baš, znači, otkad si službeno političarka, nekako na tu temu da. Pa prvi. Da te se nešto. Prvi komentari su bili, mislim, to je bilo još onaj trag od onog mog, nakon
izlaska iz realityja, bilo je, kako da kažem, to je bio samo jedan val koji je prošao, onda kad sam neke te malo konkretnije stvari počela spominjati, kad su ljudi vidjeli da, mislim da se ne zezam, za sad su komentari top. Čak puno bolje nego što sam ja očekivala da će biti. Da, da, da. Da. Aj sad kad si spomenula reality, znači, bila si šta, brak na prvu, a gdje je prsten, da vidim je li, ili to, nema prstena. Jeste pratili? Nisam ja pratio to, ja ne gledam baš TV, tako da me to sve propuste, ali zanima me čuti kako to izgleda, mislim, znam otprilike, kako bi rekao, radnju, ono, kako to nazvati, znači, šta, u principu te oni te spoje sa nekim isto tako natjecateljem i onda vi kao ne uđete formalno u brak, pretpostavljam, ono, baš pred matičarem, nego je to onako pred kamerom, ako i to uopće. Ne, ne, ne, sve to stoji, znači, to je sociološki eksperiment, doslovno uzmu dva sastojka koji se nikad prije ne vide, stave ih na oltar, moraš razmijeniti zavjete. Dobro. Staviš i prsten i prođeš i probu vjenčanica, pa zovu te čak i pitaju te okus
torte, kakav preferiraš, i ništa, dođeš tamo, mislim, upoznaš se s tom osobom i dalje eksperiment kreće. I koliko to traje? Sve skupa je malo duže, 2, 2,5 mjeseca otprilike. Čekaj, jesi ti onda tamo bila na lokaciji stalno ili si išla kući, aha, to je znači. Ne, ne, ti budeš sa osobom. Kao big brother, ono, mislim, praktički. Znači, doslovno prođeš sve faze kao da se stvarno udaješ. Znači, medeni mjesec, useljenje zajedno, biranje stvari zajedno, za stan koje nedostaju u stanu, shopping lista. A to ste na nekom setu bili ili, mislim, to je u Zagrebu ili šta? Dobili smo od RTL-a, od RTL televizije stanove. Aha, mislim, hoćeš reći je li set ili je baš stan, stan u nekom. Ne, ne, stan. A, okej. Stvarno živiš tamo 2 mjeseca. A, okej, okej, okej. Ali možeš izlaziti van ili ideš u dućan ili, mislim. Možeš, mislim, kako da kažem, nije baš da si ti slobodan, jer ti si, mislim, kandidat. Da. Ne mogu ja sad reći, e bog, odo ja na Maldive, vidimo se za tjedan dana. Pa mislim. Bilo je upitno da odem kući, recimo, baš kad smo mogli, ovaj, kad je bio neki blagdan ili nešto, onda smo imali kao slobodno, ali, mislim, rizik je bio da me puste da ja odem u Dalmaciju.
Hoću se vratiti, hoće snijeg pasti, ja se moram vratiti na snimanje. Tako da nekako, kroz neko vrijeme te onako malo i usisa taj reality i onda misliš da je to stvarno tvoj život i to ti je kuća, pa ni ne ideš kući. Ima svog muža tu. Tako je, moj čovjek. Da, da, da. I kako si se slagala s svojim mužem? Bilo je sve dobro, mislim, do jedne točke kad smo skužili da ne funkcionira. Mi smo baš ono prošli kako treba taj eksperiment, probali, vidjeli da ne ide, razišli se, ne pričamo više, nema djece. Srećom nema djece, pa onda je sve okej, ono. Pa jesi falila svojima, kako, ono, sad. Jako sam falila, pa mislim, to je, ali opet nekako to je toliko bilo dinamično i toliko te, kažem, usisa to sve da uopće. Ali opet nije mi jasno sad, mislim, da sad ne idemo u prevelike detalje, ako ti sad živiš s njima, tu onda nema ništa fizičkog, mislim, ili možeš ako želiš ili kako, ono, ili je to, kako bih rekao, je li kamere stalno. Ne, ne, ne budu stalno kamere, ali dosta vremena, mislim, ti bude to cijeli dan snimanja. Ali, pa bože moj, to je svrha toga, da upoznaš nekoga ako ti se svidi fizički, kako god
hoćeš. Šta god hoćeš. Da, da, to je svrha. Oni to i žele, to je cilj i svrha eksperimenta da spoje ljude, da se ljudi upoznaju. Je li tu bilo onda i uspješnih da završi sa, baš sa brakom, brakom ili. Naravno. Mislim, pretpostavljam da je. Je, je, je. Bio je u svakoj sezoni uspješan, baš doslovno ljudi su djecu dobili iz toga i to je bila moja misao vodilja kad sam se ja prijavila, ne da imam djecu i tak dalje, ali mislila sam ono, to ti je nekako, kako da kažem, kad tražiš, inače u pravom životu, kad tražiš, ono, odeš na te aplikacije, to je normalno nekako, šta, ono, isfiltriraš si, a sad ovdje imaš još dodatni filter, neko je dovoljno lud da ide pred kamerama, isto ko i ti. Da, da, da. Znači, ko dating servis, praktički. Ja sam to tak gledala, pogotovo zato što sam imala u glavi, mislim, ja sam gledala i prije sezone, ali imala sam u glavi nekako ono Love is Blind, u biti, što je original, i gledala sam kako prolaze kandidati koji pokušavaju doći tamo pa se samo ispromovirati, glupiraju se, prožvače te što produkcija to ne voli, što publika prepozna to i gotov si. Da, da, shvaćam. Znači, javni linč ti slijedi. Mrze te.
I šta onda, je samo jedan par po sezoni ili vas je bilo više u paraleli koje prate i tako nešto, ono, snimaju ili. Ma ne, uvijek kreće sa 6 parova. E, pa to pitam, niste jedini. I onda doslovno neki otpadaju, upadaju, to. E, su i drugi parovi blizu, pa možete ići na double date-ove i takve stvari. Ove godine je bilo iznimno, svi su parovi bili kao u velikoj Big Brother kući, samo smo imali svako svoj stan. Aha, znači tako. Ovaj, ali inače su, koliko sam ja, koliko sam čula, bili su različiti stanovi, različiti dijelovi gradova, kako su imali, to je ove godine nešto novo u RTL-u. Da, da, da. Jel planiraš još na koji reality ići ili ti je dosta? Pa iskreno, mislila sam nakon ovoga kao, ono, dosta mi je, ali onda na Instagramu su počeli objavljivati da traže za Below Deck, pošto sam ove godine, to jest prošle godine, sad već, u ljeto sam pokrenula taj svoj nekakav kao kanal, ono, dok sam na jahti, tako sam snimala iz svakodnevnog života što radim, i to je bilo, pokazalo se kao pun pogodak, stvarno ljude zanimalo i ispostavilo se da sam super, ovaj, ono, educirala ljude i tak.
A pošto je to tak bilo, onda sam odlučila možda probati na taj Below Deck, jer su mi počele stvarno stizati poruke u inboxu, ono, slali su mi ljudi, evo ti, evo ti, kao, pogledaj si ovo, jer ima više tih kao casting timova i onda stalno ti izleti odnekle. To je Below Deck isto nešto šta na brodu kao nekakvom ili. To je u biti najgledaniji reality show na svijetu i još je o jahtingu. Ali to je strano, ali mislim ima neka domaća produkcija. Nema. Ne, ne, to je Bravo TV, to je američka televizija. A, okej, oni dođu u Hrvatsku i nije da, ne znam, RTL ili neko tu lokalni po licenciji ili nešto, da, da, to pitam, aha. Ne. I šta onda, znači, šta je radnja, onda isto tako na brodu pa nekakav, ono. Ovako, znači, produkcija složi posadu, izaberu brod, izaberu lokaciju, izaberu, znači, kandidate, posadu i jave ti gdje ćeš doći, dođeš tamo i upoznaješ se, od kapetana pa nadalje. Kao da si došao na novi posao i ti u biti radiš i onda ti gosti dolaze. Aha, aha. Ali navodno da, mislim da su, nisam sad, ovaj, davno gledala to, ali mislim da su kamere čak i u kabinama i ne, ne, znači nula, kao Big Brother. Znači teški Big Brother na brodu.
Teški Big Brother na brodu. Tu tek ne možeš di pobjeći. Tu je svega. Čekaj, ko ono u prvoj sezoni je neko Big Brothera ili ono preko zida je preskočio, ne znam, jel to bio. Joj, to je bio onaj momak. A neki, ne znam to. Onaj Krešo, kako li je bio. Bad Blue Boys, onaj nešto je bilo pa je čovjek čuo. Prvu sezonu sam čak i ja malo gledao to. Ko je to, 2000. i neka sitna, ono, to je baš već prije 20 godina i više, ajme meni, kako to zvuči, grezo malo, a? Je, Saša je. Je, Saša, tako je, tako je, ono legendarno kad mu je, jel bila, na vratu sjedila. Da. A evo ti Zdravko Lamat, on je bio najbolji frend od Hrvoja. Aha, jel. To mog iz, on je nama bio u gostima čak.
Big Brother. Čekaj, u drugoj sezoni je bio onaj isto neki, kako, mislim da mu je glavna nagrada mu je bila Punto, neki onako žuti Punto i pitaju ga kao ono, kao kako ti se sviđa tvoja nagrada, ovako gleda, mislim, ono Punto, nije sad Maybach ili nešto, ha, kaže, evo ima volan, ima kotače. Nemam pojma. To, to je baš bilo komično, dobro se snašao lik baš, mislim, bio je zajebanto, ono, generalno i tako, ovaj. Uglavnom, ja sam poslala, kako su me tako, zaintrigirali su me, onda sam poslala prijavu, čak su mi se javili sad pa čekam, još sam u procesu castinga. A šta, a dobro, ti imaš, ti i radiš na jahti, ovaj, kako se to zove, jesi ti hostesa ili neka crew ili mislim šta je to. To se zove stewardess. E, da, da. Da, da, da. Znači, moraš proći obuku, onu temeljnu sigurnost na brodu, ona se sastoji od gašenja požara, preživljavanja u slučaju, ne daj Bože, a tu svega ima, mislim, prva pomoć. Pa koliko su to veliki brodovi, gdje obično završiš, jel to ono tipa 30 metara jahtetina,
jel nešto manje, veće ili. Pa ja nisam baš imala, nemam puno jahti u svom CV-u, jer prva, prvo sam, znači, kad sam prvu sezonu počela raditi, ostala sam od početka do kraja, to je bilo 35 metara, onda sam otišla na 55 metara i tu sam se zadržala skoro 2 godine, i onda sam odlučila malo freelanceat, malo me to zanimalo kako izgleda i završila sam onda na 40 metara, mjesec dana, uskočila doslovno i onda sam na 29 metara, ali bila sam sama i to je bio nov novca, doslovno ispod čekića brod, ono što kažu. Koliko bude posade tako na tom brodu? Na 29 metara je bilo nas troje. Samo troje? To je toliko su male kabine.
Čekaj, to nam ne zvuči dovoljno za cijeli brod, ne mislim za ove stewarde, nego sve skupa. Ma ne, to je privatno, znači dovoljno ti je kapetan, inženjer i stewardessa. A, okej. Aha, aha, okej. To sve ovisi što gazde žele, da li je charter, ako je charter normalno da bi morali imati više, ne bi ja mogla sve stići to. Pa da, da, nekako to. Ali ako je meni dvoje gostiju, mislim, ja to mogu. A, okej, ako je to mali broj ljudi, onda se da, da se ishendlati. I kakav je život na jahti, tako, na što to liči, kad je ono baš udarno, kad je ljeto i. Teški Below Deck, uživo. Da, da, dobri su ti oni, oni vide i onako baš, imaš tu nekog smisla, koga tu upilaš da ti snima, to me zanima. Aha, pa na ovom brodu gdje sam prvo bila i kad sam. Kolegu biće. Ne, ne, ne, imala sam tu jednu curu koja je sa mnom radila, ona je baš dobro snimala, tako da zato su mi tak dobra videa bila, a poslije sam onda nekako sama, kad sam se malo opustila i sve, onda sam sama snimala, znala sam točno što želim, kako želim da izgleda, i onda sam već znala sama kako ću kameru postaviti. Da, da, da. Ali sama editiram, sama snimam, sama. A šta, to s mobitelom vjerojatno, ništa specijalno.
iPhone. I šta, s čim editiraš, kako to, sa CapCut ili neki od tih alata. Ne, odem samo u Instagram, onaj. A, čisto Instagram, da, da, da, ali ima tamo efekte, ima, bit će sve, može titlove i to, kako to napraviš. A titlove sama radim u videu kad radim. A dobro, ajde, to su kratki su relativno, pa nije problem. Jer skužila sam, kad ubaciš u te neke sve druge programe van Instagrama, jednostavno pokvari kvalitetu. A da, to je cijeli sad svijet za sebe, ja dosta onako isto kad proizvodim shortove, čak sam napravio sam neki mali program koji šalje negdje pa mi vrati, pa onda to u Premiere Pro, tako, ono, mislim, to je stvarno svijet za sebe, ovaj. Ja sam ti neko vrijeme radio, koliko, godinu i po sve skupa u marinama, bio sam u Frapi i tu u Šibeniku u Mandalini, tako da sam, bio sam, u Frapi sam bio mornar, mislim, mornar pod navodnike, ne znam zašto to tako zovu, ali ja sam bio onaj lik koji te dočeka na gatu i veže brod i tako tu, onako, mislim, to je bio tako zanimljiv posao, dosta upoznaš tih kapetana, tih, ovaj, tako stewarda poput tebe, onako, fora je bilo.
I ono što mi uvijek iskače kod tih ogromnih brodova, to je vjerojatno, to te zapravo želim pitati, ti si stalno tu u pogonu, ja sam stalno primijetio, njima je stalno bila krpa u ruci, čovječe, znaš šta, ono, glancali su one inox ograde, plastiku, išli bi u gumenjak dolje i ono sa bokova, nije prihvatljivo da sad ti onaj plastični bok da ti bude od soli ili nešto, sve se trljalo tako. Da, da, a imaš još i onaj dio gore kad se popnu pa se vežu. Što? Na najgornji kad se popnu. Aha, aha. Iznad sandeka. Da, da, da, da. Je, ono iznad bridža i ono, ne znam kako to sve već zovu, je, je, tako, ajme da, ta penjanja sam isto sam, ovaj, kako sam, osim što sam bio mornar, bio sam i u servisu, pa je često sam polirao one, te plastične dijelove, pa isto je bilo pentranja gore po nečem, ajme meni, to je ono baš da, moraš paziti šta radiš. Doslovno. A ja, to je najgore, onako, umoran si i sve, a opet moraš biti skoncentriran. Da. Da, da, jednom sam tako bio na nekakvoj plastičnoj, tako, ko se bi polirao i ne znam, sjedio sam, ali ono, kako je bilo, dobro, uvlašteno, čovječe, ja sam se počeo klizati dolje i ono, uhvatim,
a dobro, nije bilo straha da ću sad negdje, opasno bilo je, znači, kosina i dolje, ono, ali ono, pokušavaš se zaustaviti, čovječe, nema šanse, ja sam se ono, dupetom do dolje i sve ok, ali ono. Doslovno iskustvo, iskustvo, iskustvo. Svaki dan nešto novo naučiš. I koliko tu radiš dnevno? Znači, ovako, kad je zimi, ima zimski mode i ljetni mode. Dobro, zimi si valjda više u luci, ono. Zimi je, da, luka, vezan si, ne izlaziš. A šta uopće onda radiš ti, kao ti? Imaš, kao, recimo, normalno radno vrijeme, meni je bilo od 8 do 17 sati, i onda kad ovako bude još mračnije, onda skrate na 4 sata, ali ajmo reći od 8 do 5 je radno vrijeme, bude pauza za ručak sat vremena. To je baš onaj američki model, znam to. I radi se od ponedjeljka do petka, s tim da se mijenjaju dežurstva, znači ti tijekom tjedna imaš dežurstvo, to znači ne smiješ s broda nigdje, ti si taj koji sjedi i gleda kamere, prati fendere, prati užad, ako su valovi, moraš pratiti pasarelu, zadnja osoba kad uđe na brod, ako su išli van negdje, ti dižeš pasarelu, nema pristupa
brodu, moraš zaključati sva vrata iznutra i tako, svjetla, to je tvoj zadatak. I recimo onda je bilo svakih, ne znam ja, ovisi koliko je posada na brodu, koje je na godišnjem, ali bude, recimo, svaki, ne znam, 5-6 tjedana imaš vikend gvardija, se to zove. Što se zove? Vikend gvardija. A, gvardija, da, da, da. I onda moraš ostati na brodu. I jesi ti, ne znam, kakav je novac, jesi ti zadovoljna s takvim životom i poslom ili, ono, mislim, onda si dosta i od obitelji, onda to, u principu si non-stop, kad je ljeto, nema te ko zna koliko dugo. Ljetni mode. E, ljetni mode, ljetni mode, to nismo prošli, znači to je. Ovo je ovaj lagani dio. Ovo je laganica, ajmo reći, ali recimo isto, od kad ujutro dođem, dok ne odem, ja radim, znači nema tu sad, ti moraš raditi, samo kad imaš pauzu, možeš stati. Ali što radiš ako nemaš goste baš? Uf, svaki dan nešto drugo, znači ovako, recimo, sad ću probati sjetiti se što sam radila, znači, mi smo bile četiri cure, sad je, jedna je dala otkaz, ostale smo nas dvije, tri, i tu se sad na nas dvije, tri mora rasporediti taj posao, jedna uvijek mora biti u laundryju, druga mora uvijek biti zadužena za crew mess, jer posada je tu, doručak,
ručak, puni salame, pripremi doručak, za ručak postavi, očisti nakon ručka, i onda, recimo, imamo jednom, pušta se voda u cijevima, pa moraš sve obrisati poslije u gostinskim kabinama, pa recimo onda ideš, posteljina, inventura, pa onda mičeš dekoracije izvana, pa inventura toga, pa mičeš ovo, stalno nešto, ti od ujutro do popodne radiš, i dalje, iako nema gostiju. Pa da, na brodu uvijek ima nešto, to je sve u skladu s onim što sam vidio, da se vječno nešto, i zimi uvijek su, neki vrag su uvijek radili. Znači, poliraš beštek, poliraš čaše, poliraš tanjure, sve živo se to mora opet proći barem jednom, onda imaš, recimo, jednom mjesečno komplet gostinske prostorije, moraš usisati, obrisati, sve, kao da će doći neko, ali nije, mislim, sve je pokriveno, sve je zaštićeno, ali kažem opet, ne može sad to biti prašnjavo. Jel dođu ikad vlasnici ili gosti zimi, ili toga baš i nema. Imali smo čak najavu, ali su odustali, i onda recimo, to da se vratim sad napokon na ljetno. Aha, na ljeto.
Znači, u ljeti recimo, ja sam bila ta kao early girl, znači jutarnja, i onda recimo, to je 5:30, 6 sati ujutro krećeš, tijekom dana imaš doslovno 2 sata pauzu, e sad, kad te pauza dopadne, ovisi. A to obično radiš 12 sati ili ne znam koliko. Od 6, recimo, ja sam radila do 11, i onda do 1 pauza, u 1 se vratim, spremam za ručkom, trr, i tek završim navečer oko 9, 10 sati, i onda imam svojih 8 sati pauzu, odnosno taj noćni mode, prespavanje. To jest kad spavaš. Nemaš, ja mislim, ništa drugo za raditi. Ne, ali ti budeš toliko mrtav da svako. Da, da, dobro ti dođe. A možeš, jel ubiješ oko kad ti je ti 2 sata isto ono malo možda? Jesam, stvarno jesam.
Čak ovo ljeto sam to izbjegavala jer sam skužila da mi jako smeta to, budeš navečer onda ne mogu zaspati. Ne mogu zaspati, a moram se dići ujutro u 6. Tako da sam onda gledala nekako da se opustim, mislim, obavezno se otuširaš i to ti je vrijeme kad ti kosu pereš, moraš ju osušiti, oprati sve živo u to vrijeme. A sad ovako za nekog tko gleda, tko zanima taj svijet, kako bi ti, kako ući u to, kako se uopće zaposliti tu, mislim, što zapravo traže i tako ono.
Pa tu mislim da najviše igra ta, ajmo reći, sreća, na našim prostorima moraš recimo nekog znati da bi upao, jer to je, koliko god da je velika industrija, toliko je mala, ja stvarno kažem nekad ono, nešto napraviš na ovom kraju svijeta, na drugom se čuje, ono, eho dođe do tamo, tako da treba paziti šta radiš, ali uglavnom ako upoznaš nekog lakše upasti. Jer to najčešće ide na preporuku. Pa to mi neko ima smisla. Jer kapetani se u Hrvatskoj, ja mislim da se svi znaju. Je li to tebe zapošljava direktno onda neka, kako bi rekao, kompanija, je li to neka proxy koji pruža usluge, ne znam, vlasnicima brodova, ili te sam vlasnik mora na neki način platiti i zaposliti, ili ima neki posrednik? Ima varijanti toga. Znači, prva varijanta je da je kapetan tu, da to nije ništa, kako da kažem, da će samo gazde doći, i kapetan je taj koji je zadužen za sve. I onda on recimo možda ima neku, ako je chief stewardess, kao glavna, onda možda se s njom eventualno konzultira, jer će ona raditi s tom osobom. A opet, sad na zadnjem ovom brodu na kojem sam radila, tom velikom, gdje
smo nas četiri u interijeru, mi imamo menadžment, imamo vlasnike, imaš kapetana i imaš chief stewardessu. Znači, tu je sad već puno faktora. To je već hijerarhija, ono, ozbiljnija. Je, to je stvarno hijerarhija, ali recimo kapetanova opet je, čak bi rekla 90%. Tako da to ti je prilično sigurno da ćeš dobiti posao ako te kapetan odobri. Aha, dobro, da, to je baš. I onda on eventualno pošalje tamo i kaže hoću ovu osobu, onda menadžment mora svakako proći proceduru, oni će te odobriti i eventualno pokazati gazdama. Što se može desiti da gazde kažu ovo mi ne paše. Da, da. Opet. A valjda je njihovo na kraju diskrecijsko pravo, koga hoće, koga neće, da, da, da, kužim. A što se tiče novaca, da, novci su bomba, mislim za naše prilike, ali opet, kad staviš na vagu kolika su odricanja, mislim, ja stalno govorim da imam nekakav normalan zemaljski posao, na kojem ja odem, odradim svojih 6, 7, 8 sati, vratim se doma i ne znam za posao. A to je dobro što u teoriji praktički ništa ne moraš potrošiti, jel tako, preko mjeseca. Mislim, možda šta, imaš kupu pastu za zube eventualno, jel moraš uopće i to.
Ne, ne, to sve plaćam. Sve je plaćeno. Da, da, da, to je pa način... Znači doslovno možeš s nula proći se ako baš ništa ne za sebe, vjerojatno imaš tamo i odore, imaš, da, da, sve imaš. Da, možeš proći s nula eura da potrošiš, ali to baš i nije slučaj. Najčešće dođeš u Dubrovnik, pa si malo odeš na večeru, pa ti ta večera košta. Ode plaća odmah. Na troje osoba, onak, 600 eura. I tako. Da, da, bolje ostati na brodu. Bolje ostati na brodu, još pogotovo ako te stave da si dežuran. Da, da, da. Onda lijepo još i radiš, napraviš posao i mir. A kako se nosiš sa nekakvim zlim jezicima i ne znam šta, jer to su uvijek onako, a sad si ti stewardessa, sad ti radiš, neću reći šta, kao s vlasnicima, ovo ono, mislim, jel toga ima, jel nalijećeš nekakve osude toga gdje se onako to se smatra da su i takve stvari uključene ili ipak nisi to susretala? Zanimljivo, ali recimo to bi bilo u postotku 30% ljudi da još ima tako loše mišljenje, a ovi ostali ipak znaju o čemu se radi, jer onaj tko zna o čemu se radi samoće reći joj vidi se ubijete od posla. Dobro, da, da, je.
Doslovno svi to sad govore, ali opet ima ljudi koji ne znaju i opet ima ljudi koji će to reći, i ja samo kažem, a kamo sreća, oni dođu tu u Hrvatsku, znate, sa svojom obitelji, onda će gledati stewardesse, onak, dok mu žena i on sjede i večeraju. To mislim. Jel vi odete na večeru, onak, i sjedite u restoranu sa svojom suprugom i onak gledate konobaricu. To kad žena ne gleda onda. Pa ok, ali opet nešto otići s konobaricom dok sjediš sa ženom, a pogotovo ako ideš na putovanje sa ženom, neš gledati stewardesse, apsolutno nebulozno. Mislim da ljudi nisu ni svjesni koliko je to na neki način sve skupa i profesionalno i stresno i visoki standard se očekuje i tako, to je onako baš, jer to je neka luksuz i sad ti nekakvi bogatuni ne žele nešto traljavo, to ima da bude sve sakum pakum. Ne ulazim u to jel se to dešava, dešava se sigurno. A valjda se dešava. Kao što i dođe čovjek pa upozna konobaricu, odvede ju doma, može dragi. Ali ne podrazumijeva se kao što neki možda misle, taj dio je meni isto jasan.
Da, ali recimo što je teško ljudima shvatiti, ti kad si tamo, to je opet kao nekakav reality show, zato što ti živiš s tim ljudima, oni tebi nisu radni kolege. Da, da. Uvijek moraš naći taj neki jezik s njima i uvijek mora biti ta, to je jako velika doza toga. To ima onaj izraz na engleskom, close quarters, ono, to je to, ono gdje je onako tjeskoba malo ta kabinska, onako. Sve bude divno, rapsodija, simfonija, dok ne krenu prvi charteri. E onda se na muci poznaju junaci, kad krenu ljudi pucati. Ja sam čak se zezala da treba ljude staviti na vagu.
Zašto? Pa stres. Aha, zbog toga, da, da, da. Da, jer svi se na kraju udebljaju, ko radi. Kako udebljaju ako si stalno u pokretu? Nemaš ti, to toliko te konzumira da jednostavno, ja ne znam, valjda te adrenalne žlijezde, svi ti neki hormoni stresa ti se aktiviraju. A šta, mislim onda. Pa food comfort, samo papaš, gluposti. Jel se ti udebljaš? Uf. Uf, jesenska kura svake godine mi slijedi. A je li? Da. Jel si skinula sad, jesi valjda od ovog ljeta. Imam 17 kila. 17 kila si dobila? 17 kila od zadnjeg broda. To mi zvuči nevjerojatno, ali dobro, znači ti to gore-dolje onda stalno, aj dobro, mislim.
Baš suprotno bude na kraju, svi se debljaju. I gdje su ti uglavnom luke, jel budeš ikad u Šibeniku tako preko zimi, ono, su vezani ili? Jedni od gazda su jako volili, onda smo stalno dolazili u Šibenik. Da. A inače ne, kad su baš ovi turisti, recimo Amerikanci, to ne nestajem u Šibeniku, oni vole onak više. Otoci bit će nekakvi. Jet set, da, pa dobro, to je Hvar, vamo-tamo vjerojatno. Hvar, Mljet. Ma da, pa da, ljeti, šta ćeš u Šibenik, da, da, to je ono. Šta je, mislim da je Joe Rogan je bio ovo ljeto na jahti negdje tamo, ne znam ni ja šta. A neko je spominjao Leonarda DiCapria isto. Aha, moguće, valjda sa najnovijom curom od 26, kad ih oni se ono riješi, ima neka fora.
Užas. Ovaj, reci mi šta smo još spomenuli, da si dobra pjevač, to je tu, znači, kad si to krenula, to je nešto oduvijek si u tome ili? Jesam, jesam oduvijek, pa sad sam pričala, znači zbor je bio u Obrovcu, mi najuporniji bi ostajali po cijenu, čak i da bus ne dođe po nas da nas odveze doma, ali imala sam odličnu učiteljicu u osnovnoj školi, baš top je bila i za zbor, baš smo bili odlični.
Ovaj, koliko imaš pjesama, koje su baš ono vani, dvije? Sad sam dva singla prošle godine izdala i kako mi je ovaj drugi bio onak baš dobro prihvaćen, malo sam sad pričekala, čisto da odradi svoje, a sad pripremam novu pjesmu. Imaš što neki teaser dati, o čemu se radi ili? Ma nema se tu, još ni ne znam ni kako će ispasti, sad čekam to aranžer da odradi svoju produkciju, ovo ono, pa ćemo vidjeti. I kako to izgleda sad, kako se napravi pjesma?
Da, to je baš zanimljivo. Daj mi sve te trikove, da odmah ja sutra napravim jednu. Dobro, znači, prvu pjesmu kad sam radila i drugu s Markom Tomasovićem, igrom slučaja on je svaki put bio bolestan. Ono što je on meni poslao, ja, znači, ti moraš kao pjevač, ok, čuješ ti melodiju osnovnu koju ti on da kao skladbu, jel, ali moraš doslovno smisliti kako ćeš ti to interpretirati. Ha, da, da, je, to treba iz duše doći, ono. Ovako, znači, prvi korak je da dobiješ demo u kojem je recimo taj nekakav tekst i u kojem je glazba, skladba osnovna, melodija. Dobro.
Ako ti se to svidi, onda ide dalje. I to je, ajmo reći, prva transakcija, prvi iznos koji plaćaš. Najčešće i tom koji je pisao tekst i tom koji je radio skladbu. Onda drugi korak je aranžer, produkcija. To je ono što ti dobiješ u biti kao matricu. I onda ideš kod te osobe u studio, snimaš, i onda on radi finalni miks od toga. A kako to da sama ne pišeš i, mislim, tekst i to, mislim, zvuči mi kao da bi to bilo bolje ako ćeš ti to i pjevati i onda da i sama to bolje ćeš poznavati, ono. Mislim, kako to ide, zapravo ne znam koji postotak na kraju pjevača piše svoje, to neki mizaran postotak ili ono, samo neke najveća imena ili šta ja znam. Nisam, nisam se upućivala u brojke i u postotke, ali. Pa mislim, ono, šta ti misliš. Pa mislim da bih mogla si napisati pjesmu, ali jednostavno ja uz sve ovo nisam imala vremena sjesti to probati. Tako da mislim da je najgore sjesti i probati. Što ne znači da se neće dogoditi.
A ko zna, možda budeš i dobra, šta. Da. Imaš uvijek ChatGPT da ti pomogne. A ne, sad kad o tom pričamo, kad se sjetim, u osnovnoj školi, ne, lažem, u srednjoj je to bilo, imali smo nekakav sastav na temu djetinjstva i znam da je bila nekakva zamjena nam u školi i svi trojke dobili, najbolja ocjena trojka, jedna petica. I rekla, imamo novu Ivanu Brlić Mažuranić u razredu.
Moja malenkost. Tako da ovo mi je sad malo izazov. Ajde, znači, iduća očekujem da bude tvoja. Neće biti iduća, ali možda ona iduća. Jedan od spotova ti je u Cancúnu, u Meksiku snimljen, jel tako, kako je to, kako je to ispalo? Ludo. Kako si se uopće našla u Meksiku, to si išla na godišnji ili šta? Ne, ne. Ili si poslom ili? Ne, ne, ne, ja volim Joe Dispenzu, Dr. Joe Dispenza, i onda sam. Ma koje je to, ni nisam. Ne? U, sad sam se, jesam se sad izblamirao. Ne, to je sve okej. A mislim, on priča o kvantnoj fizici, o kvantnom stvaranju realnosti, o vibracijama. To je moj paha, ali čudno mi je da nisam, šta, mislim, nekakav znanstvenik, fizičar ili nešto. On je inače kao, uglavnom priča o neuroscience dosta, ali koristi izrazito, izrazito stručan i znanstveni jezik.
I u biti pomaže ljudima da, ne znam, stvore neko bolje ja. Čak ima jako puno knjiga on napisanih, svi su bestselleri, ima te baš stvorite novo ja. Ok, a kakve on ima veze s Cancúnom i pjesmom? Ja sam se odlučila otići na njegov seminar, to mi je već drugi u mom životu. Da, da, i to je bilo u Cancúnu ili? S jednom kolegicom sa broda sam se dogovorila, ali to je tolika navala bila na taj seminar, ja sam dobila kartu, ona ne. Niko od mojih tad nije dobio, navodno je 12.000 ljudi bilo na wait listi. U, čovječe, pa kako si ti uopće upala? Nemam pojma, klikala ko manijak, ali imala sam trik, stavila sam srce na taj event i kad sam kliknula, kao u košarici mi se stvorilo, niko drugi nije upao. Brzo, plaćaj, brzo. E, i onda je prošlo to čudo. I o Bože, koliko je to bilo, jel to bilo 2.500 eura ili 3.200? Tako puno? 10 dana, da. A ne, ne, ne, mislim sami, ili je to bilo sve inclusive? Ne, ne, ne, samo seminar. A, samo seminar je 2.500, 3.000. E, ali, znači, imaš, ja se ne sjećam sad 10 minuta za ispuniti sve, sve, sve, ono što te traži, sve upitnike i platiti. I ja sam pripremila novce na kartici, sve top, i onda platiti neće.
Šta je sad? Banka, limit. A mi na mljetu, nemam signala, ja zovem čovjeka, ajde, hvala Bogu, dobila sam čovjeka u banci, ja sam rekla, slušaj me, Roko, sad dobro, ovo je pitanje života i smrti, puštaj. I on pusti, ja kliknem, doslovno 20 sekundi je ostalo još u košarici. I dobila kartu. Dobila kartu? Da. Da, da, da, a kolegica jedna izvisila. Jako puno njih je htjelo ići, imam jednu kolegicu iz Beograda, ona ide s nama, mislim iz Hrvatske, ali živi u Beogradu sada, onda imam baš puno njih, sa svih strana svijeta su mi se ljudi javljali, nisu dobili. Da, da, aj, znači, posjećila si. I kako je, kakav je bio taj, jesi zadovoljna bila?
Mislim, dovoljno otići u Meksiko, dobro, a još otići na taj seminar. Da, dobro, još nekog dok ti je stalo, da, da. Je, je, baš je bilo. A to, mislim. To neka bit će kongresna hala ili nešto, koliko je bilo ljudi, masa? 2.100, 200 ljudi. Ti miša. Da, ali uopće nemaš dojam kad si tamo da je to toliko ljudi. I fora mi je kako on uvijek podijeli ovu dvoranu na timove, svak dođeš tamo i onako kako se osjećaš u tu boju ideš. Aha. I onda si u biti dio te grupe. I fora mi je kako on svaki dan onda mijenja te grupe i u biti svaki dan imaš pravo na biti blizu njemu, dalje od njega i tako. To mi je baš fora. A šta je to onda, više dana je to trajalo? 10 dana. Aha, svaki dan je bilo. To je bilo extended, kao produženi. A, ok, aj, sad mi ja snimam i onda malo ta cipretina, da, da, kužim, kužim. Je. I dobro, i kako onda, šta, između kongresa je spot išao ili šta? Ne, ja sam onda. U slobodno vrijeme. Surađivala sam sa ovom kolegicom jednom, Anom Boriću iz Zagreba, uglavnom, ona mi je, nešto smo pričali, ona govori, pa Bože dragi, što ne bi spot napravila ti tamo, malo se snimi, kaže, kamerom. Mislim, sad, da, ona izda će spot, malo će se kamerom snimati.
Isti dan sam sjela na Google, našla sam studio. Javila se čovjeku sa svojim zahrđalim španjolskim, ali smo se razumjeli. I onda je on meni neke manekene slao, meni se to ništa nije sviđalo, mislim da bi svi bili manji od mene. I onda smo nekako razvili priču šta ćemo, kako ćemo, mislim, ali opet, strah te, ideš sam u Meksiko i još nekakav studio unajmljuješ. Nikad ne znaš hoćeš ući u neki Jack Trbosijek.
Da, tamo sa. Laboratorij. Sa El Chapom. Snimati nešto. Malo bubrege ti prodam. Da, da, baš bi mogla kokaina kupiti, ajde. Možda bi ti dao popust, evo studio, evo ti 2Kill, pa ono. Ne, hvala, neka mojih bubrega. Da, da. I tako. Aha, znači šta, iznajmila si studio i udrio. Ne, ne, dogovorili smo se, on čak ni nije iz tamo gdje sam ja bila. U ovome. Ali odakle ti, jel onda onda on je i kamere i zvuk i, mislim, dobro, zvuk ti možda i ne treba toliko. Ne, ne, on je došao su oni asistentica iz nekakve Chihuahue.
U ovaj Cancún i tamo smo se našli, on je čak došao po mene, rentali su auto, došli su po mene u hotel kad je meni seminar završio. I onda sam ja išla s njima, unajmila si hotel i, a znate šta je bilo najveći izazov, naći studio za šminku i frizuru, to je bio veći izazov nego naći nekog da ti dođe snimati. Aha. Tamo je bila sezona vjenčanja. Aha, misliš, svi su bili zauzeti, to hoćeš reći, da, da, da, kužim. Nevjerojatno. I eto, tako malo u avanturu se upustila i dobro je ispalo. I koliko ti je trebalo da to snimiš? Dva dana smo išli. Inače, snimanje spota par sati bude. I to pogotovo kad imaš režiju, sve ovaj. E, ali to sam ti pitao. Mislim, može se protegnuti u dva dana. Ako ti je odakle kamerman i ta sva tehnika i to, isto to, taj studio, sve da. Da, da, da, on je vlasnik studija, on je to snimao, ima opremu, sve ponio je sa sobom. On je pregledao lokacije u glavi, ajmo reći, već je znao što će raditi, jer on tamo radi, to je njegova. Da, da, već je radio i za Sony, ne znam ni ja za koga se. Je li bilo neobično sad za nekog kako iz Hrvatske, niti je pjesma na španjolskom, niti ništa. Ludo, ali to je ispalo, mislim, valjda kako sam ja ovaka luda. Mi smo tamo Chingon, a to da Madre, već sam ja propričala s njima španjolski na kraju
i to meksički. Da, da, da. Tako da top, top iskustvo, ne, ne, riječi suvišne. Uvijek me zanimalo kako to, kako bi rekao, kako sinkroniziraš, sad tu je, to je, spot je spojen od ko zna koliko, je li ono, kadrova, kako onda se sinkroniziraš da svaki put, jel ti uopće pjevaš ili imaš neki sa strane, ono, kazetaš ili ne znam ni ja šta, di ti ide pjesma, pa pretpostavio sam da je tako nešto, ali čisto me zanima tehnički, znači, ali kako onda odlučiš koji dio pjesme ćeš, mislim, kako to sve pospojiti, se baš onako zvuči gadno. To je njegov posao, recimo, imali smo zvučnike, imali smo, znači, taj master mix, moje pjesme, već sam snimila pjesmu i onda smo. E, da, da, to su već. Onda smo s tim išli na lokaciju i tamo bi s dvije kamere čak snimao, ali svaki put bi par puta otpjevala. Dobro. I onda je on birao najbolje kadrove.
To je njegov posao dalje. Ali, čula sam da Taylor Swift, recimo, uopće kad ide na snimanje videa, ona uopće nema pjesme, nema ništa, ona to samo lipsync odradi. Valjda ne želi da izađe pjesma. Ne znam, nisam provjerila ovu informaciju, čula, kazala. Aha, znači, zvuči dobro, ali ono, ha, dobro, to je Taylor Swift, možda ona to može i zna i ne znam. Recimo, meni je bila preporuka da pjevam. Pjevam jer ako ne pjevaš, to se vidi. Da, da. Da, da, mislim, pogledao sam oba spota, nema tu ono, greške, to stvarno, stvarno izgleda okej. Neko mi je napisao u komentaru da. Što? Da ne znam snimati spot.
Spoiler alert, to mi je bio prvi spot. Da, da, da, šta. I to u Meksiku. Mislim, koja luda priča, stvarno su ludi. Pa luda, da, da, da. Ali stvarno luda. I koliko te to zadovoljstvo koštalo? A snimanje spota? Uf. Čekaj, mogu pogoditi, je li 10.000 eura? Nije manje. Manje, jel? Mislim, ne računam put i ovo. Ne, ne, ne, ne to. Ali ajde, da sam i put uzela i hotel, pa ne znam, možda, ajde 6. Jel? Da. Ali, studio me samo košta, šminka i frizura 400 i nešto eura. Pa dobro, haha, mislim. To je deračina Europljana kad ideš tamo. Pa mislim, ne zvuči strašno za studio i sve, mislim, nekog vraga ti tu sad dade i još je tako za nekakav, ajmo reći, luksuz, mislim, kako to nazvati, neka ono, šta oni znaju, bit će, vidi, ovaj ima para, sad ćemo mi nju.
Ali ne, ali ja kad računam, znači on je imao let isteći, wow, imao je rent-a-car, imali su hotel i oni. A dobro, možda on još, ko zna koliko je on još poslova radio tu, mislim. Ajde, da, imao je neke Kineze, Japance, snimao poslije, ali svejedno. A možda ti se posrećilo da mu je taman, ajde onda ću i tebe odraditi, pa šta. A drugi spot je tu malo bliže, jel? E, to sam. S ove strane svijeta. Da. Šta ono, bila si mi rekla. Poličnik. Poličnik, tako je, tako je. Biser, ta vila di Polisane je baš biser, prekrasna je. Ali usred onak poličnika. Malo čudno svima, ali. Je, baš fora izgleda, onako, jako lijepo. Malo nas je kiša zezala, pa nije baš bilo. I mislim da, ako se ne varam, noćnije je više. Je, noćnije je bio kadar. To je to namjerno ili je zbog nekih. Je, ja mislim da je on htio baš tu neku mistiku napraviti. I da se vidi auto i svjetla i sve kad odlazi, jer to je bila priča kao. Aha, aha, kužim, da. Da. I tu, šta je, tu si isto nekog angažirala lokalnog, ovaj, nije iz Chihuahue dolazio, nije? Ne, to je bio ovaj, Victory Lab Films.
Dečko se zove Matej. I on mi je radio to, on inače radi za velika imena u, u Beogradu je živio, a zamislite, čak je moj brodžanin, tamo s Slavonskog Broda. Aha, aha, da, da, da. On je sve to smislio kako će to izgledati, on je zamislio tu vilu, ta vila je morala biti, imala je sva druga opcija, ali ne, on je rekao to. Samo isključivo vila. To je bilo ono, ako je maestro rekao, mi smo mu omogućili. E, ja, bolje slušati struku, a? Je, je, je. Ovaj, i šta si ona rekla, znači, treća je sad u pripremi, mislim, kako to ide, kad očekuješ eventualno snimanje i to? Ma to sad kad krene, to će ići brzo. Još se nisam odlučila kad ću krenuti u to, ali planiram do kraja mjeseca to pokrenuti, znači sad mi slijedi finalizirati demo. Jer dobila sam samo isječak demo, ali jako mi se svidjelo kako to zvuči, malo je drukčije, kažem, ići ću malo sad u trap.
Neka druga imena će se sad malo pojaviti, nešto malo drukčije, vidjet ćemo. Da, da, da. Ja stvarno sam uzbuđena, mislim da bi ovo moglo biti, uvijek se nadaš, svakome njegova pjesma, naj. Ha, naravno. I uvijek misliš, bit će hit. Bit će hit, nadaš se, mislim, koji je to, koji je to uopće nekakva putanja, ajmo reći, ili nema ništa baš tako fiksno, nego ono, nadaš se najboljem ili, mislim, kako bi rekao, kako ćeš, kako ti planiraš na kraju toga zarađivati, ono, jer. Pa iskreno, ne planiram. Ne planiraš ništa. Ne planiram. Ti ko ja s ovim podcastom. Pa je, ali kako ćeš drukčije, mislim, ti moraš uživati u tom, smatram da moraš uživati u tom što radiš. Je, meni je ovo gušt raditi. Iako ono, mislim. Na kraju dana, u nekom sasvim desetom obliku ti dođe taj payoff. Je, istina. Ali, imaš emocije. Mislim, još nije meni bio nikakav, ali. Zašto je ne bi izrazio? Da, da, da, jasno, jasno. Mislim da je snimati lako i da je pjevati lako, pjevati bi znao svatko. Ja učim već. Dobro, ti si. Zadnje tri godine sam se stvarno dala u to i evo, danas sam imala dva sata pjevanja.
Nekad se desi, imam četiri puta tjedno pjevanje. Kad uspijem dobiti energiju. Imaš nekog ko te prati, baš nekog svog, ono, kako bi rekao, učitelja. Imam više, imam više, kombiniram. Kombiniram u kakvoj sam potrebi, u tom momentu, tad uzmem si. Svako ima svoj nekakav šug i nešto ti drugo da. Znači, kažeš trap, to je sad u zadnje vrijeme. Samo ćeš tih biti malo na trap. Molim? Aha. Malo samoće biti. Ali opet ću zadržati to svoje. I opet, recimo, Marko Tomasović, kad imam ja te svoje neke momente, kad se pitam što je ovo sad trr, onda on meni sve objasni. I govori mi da i puno veća imena od mene nemaju, recimo, odaziv kakav sam ja imala, jer ljudi su gladni valjda bili tog dancea 90-ih. A moje obje pjesme, kad sam snimala, doslovno sam bila u glavi, u tom emotivnom stanju o čem sam pjevala. I on kaže, jednostavno, ljudi su ti prepoznali, to je autentično bilo i to su ti ljudi prepoznali. To ti ja tvrdim, kaže, ako meni ne vjeruješ, onda ne znam.
Ja sam autoritativan za reći to. Da, da, pa dobro, eto. I tako, ovaj, šta, znači, muža nemaš, kako reci ti meni, kako 2026. izgleda dating scena, ja već dulje vrijeme nisam u tome, ali, ovaj, kao ono, čuo sam da su muškarci izgubili svoj nekakav, ono, da neće više ulijetati ženama, da su neko sramežljiviji, onako, šta ti kažeš, jel ima šta istine u tome ili. Pa u mom slučaju, ako moram pričati iz svog iskustva. Ha, nego iz čijeg ćeš, zato te i pitam. Ne, pa meni ulijeću normalno, frajeri, ali mislim, sad, kakvi su. E, to je sad. Dođu oni, sve to bude okej, ali na kraju, mislim, mislim da opet trebaš biti spreman za ući u vezu. Naravno, da. A ja sam sad fokusirana skroz na neke druge stvari, tako da meni to čak nije sad prioritetno. Pa dobro, to je. Ali opet nekako odeš na taj idej, daj šansu, onako, uvijek se nadaš, možda će ovaj put uspjeti. Ja bih rekao da je to, takve romantične veze i djeca i takve stvari, da
to ide u paraleli sa svim drugim. Ne možeš ti, a sad, e, sad moram čekati, ne znam ni ja, promaknuće, taj i taj posao, i onda ću, ne znam, tražiti ženu ili muža ili dijete, to je nekako. Nisam u tom smislu mislila, nego jednostavno, kao ono. Dobro, ma kužim, nije ti to sad fokus. Moraš imati prostora za to da bi ti to ušlo u život, ajmo to reći, ali opet nekako, mislim, nisi zatvoren u limenci. Da, ali opet moraš probati, ali opet, ono, kad ti se neko svidi, odjednom uđeš u fazon, ajde, molim te.
To su te finte, nisam ja spremna, dobro, okej. Dobro, da. Da, da, da. Ne, ne, ne, kod mene je druga situacija, ono, kad sve propadne, onda si kažem, okej, dobro je da sam sad slobodna, sad se mogu vratiti svom poslu, ovo mi ne treba, ono, samo mi je oduzimalo pažnju i vrijeme i to je to. Da, da, da, dobro, kužim, ono. E, tako da. Kakve su ove, jesi na ovim platformama ili si onako starinski to odrađuješ? Ma dala sam ja tom šansu tim platformama, ali tri dana, lažem, tri sata to kod mene, kad dobijem, počnem dobivati tamo neka pitanja, ne, nije to za mene. Da, s tim da mislim da je muški i ženski experience potpuno, potpuno drukčiji. Vjerojatno. Ne znam, ali znam. To je bilo prije mog vremena, ovaj, to jest poslije mog vremena, ja sam još ono, moj taj online dating je bio net hr, chat i takve stvari, ako. A bilo je to vrlo uspješno čak. Je li, ali opet možda za žene. Ne, ja sam bila dijete, ovaj, isto, mlađa sam bila u to vrijeme, ali koliko se ja sjećam, bilo je okej. Da, da, da, u kom smislu? Ne, pa znam neke koji su se tako upoznali. A je, pa je, mislim, bilo je tu, da, da. Ili ono što sam čula, da su se upoznali prije.
Da, da, da, pa naravno. To je bilo ono Iskon nekako. Je, Iskon, Iskonovi, to je bio net hr, chat, je, je, tako je, tako je. To je bilo, ajmo reći, prije moje faze. Aha, jel? Izlaženja. Ali ako moram dati komentar, da, vrlo sam pristrana i ono, podupirem i dajem podršku tim svim, legitimne su apsolutno aplikacije, mislim da se tu može upoznati, opet kažem, ovisi ko šta traži. Da, da. Da. Jer fino, ti možeš samo sebe isfiltrirati, šta želiš. Aj da, s tim da. Ali to je opet sve, jesi li ti spreman za vezu, da li ćeš, da li si otvoren, opet se vraćamo na sve ono, isto kao i u stvarnom životu. Jedino ono, mislim da je problem sa Tinderom i svima njima, znači, ti po toj slici, u principu, mislim, šta možeš vidjeti. Nemam iskustva s Tinderom. Da, da, da, ma dobro, ali svi oni na slično funkcioniraju, to sad onako za, ono, ima neka fora da, ono, 80% žena bira 20% muškaraca, da je jako, kako bi rekao, muškarci su često. Nesrazmjerno. Nesrazmjerno je, da, prvo, ima muških valjda pet puta više, onako, čisto za početak. O, nisam znala, šalim se, ne zanima me to.
Drugo, muški praktički svaku može, može, može, samo ako serijski do žene više biraju, i onda, na primjer, za nekog muškarca koji, ono, nije sad, ne znam, Brad Pitt ili ne znam šta, ono, gadno je to, da, da uopće dobiješ dejt, a kamoli išta više od toga, i onda sad, na primjer, ako i pristane na dejt, ima ih u inboxu već deset, i to je onako, sve je to malo čudno, onako, ali ne kažem da ne može, da je to osuđeno na propast, ne, ne mislim to, šta ja znam, to je još jedan, ono, isto alat, ali ja mislim da se tu muški neće baš, većina se neće usrećiti, ali ono, kad si nekako zgodan, ovamo, tamo, mislim da, ono, jer će onda opet imati, neko će ti doći, ono, ma što, puf, tu sam ja našao žena i žena, ono, okej, ali dobro, ako izgledaš super i imaš spiku i to, ono, ali sad, ako je neko jako malo povučeniji i to, uf, ne preporučam mu to, radije uživo, ne znam, skupi hrabrosti i pošalji joj poruku ili negdje priđi i, ono,ćemo na kavu ili nešto, mislim, ne znam, sad i ja lupetam, ali ono, mislim da je veća ti je šansa tako, nego uopće se tu išta pokušavati s tim. Pa evo, nadovezat ću se onda na temu tih zgodnih muškaraca, ajmo samo od društvenih mreža krenuti,
meni kad osobno neki zgodan muškarac, zgodan, vidiš da lijepo izgleda na slikama, znači, prvi instinkt, gledaj koliko ima frendova, gledaj, i najčešće, čovječe, kradu slike. Ma da. Kradu slike, ko zna, to tih prevara masu. I tako, i na tim društvenim, tim dating aplikacijama, isto se zna zalomiti, jednostavno vidiš da to nije ta osoba. Da, da, pa kako ne, pa često i meni, ja dobijem zahtjev za prijateljstvo, neka zgodna mlada žena, single, piše i onako. Isto muškarac iza. I vjerojatno, ali ono, gledam, ima isto, ne znam, 15 prijatelja i to, ne znam, 4 neki mutual, neki mojih, ono, ajme meni, pa zar stvarno nasjedaš na to, evo, evo, samo hoću tebe, ti me nađeš, čovječe, vjerojatno u Nigeriji neki crnac, ima tih akauntova milijun i ono. Treba se paziti, stvarno, danas. Je, je, to, to. Je, je, treba se paziti. Jer ima onih isto. A najčešće su meni Afganistanci, oni jadni usamljeni vojnici, šta neke udovice pecaju, pa im onda traže neke bonove od njih i tako. Da. Ili ima onih fora kao iz, ne znam, iz Venecuele ili odnekle, kao
nađe tu nekog, ajmo reći, šmokljana, mislim, preko tih mreža i to, i onda ga onako navlači, evo, sad bi ja došla do tebe, ajde, trebam, ne znam, na policiju, plati mi pristojbu, ne znam, 48,5 eura, on uplati, pa onda opet nešto zapne, opet, i to je jedan beskrajan niz nekih izlika zašto se konačno ne pojavi, baš onako, tih prevara ima milijun, baš onako, u principu, onako, predatorski nekako na neke nesigurne ljude i onako, a više danas valjda, valjda nije niti Nigerijac iz Nigerije, nego AI, onako, ma mislim, ne znam, baš, baš onako gadno. Meni se isto te neke stvari, baš onako, smetaju me i ne sviđaju mi se. A da, šta ćeš, to je taj, valjda. Moraš prihvatiti. To je taj moderni svijet. Pazi za sebe i na sebe i to je to. Čuvaj se i Bog će te čuvati.
Tako, ovaj, gdje si aktivna, sve je po društvenim mrežama, rekla, spomenula si YouTube, Instač, koji ti je handle, da ljudi znaju. Aha, znači, Instagram i ovaj Facebook, to su mi Silvi Muti ili Silvi Mutić, tako mi je i TikTok, a na YouTubeu sam Silvija Mutić. Pa, pošteno. Koliko imaš pratitelja, mislim, kako ti ide u tom influencanju? Što se tiče YouTube kanala, krenut ću od najlošijega, to sam doslovno pokrenula nedavno, jer pjesme sam objavljivala sa Markovog kanala, tako da ljudi, dosta su bili zbunjeni, ali nekako moraš prepustiti to, zato što on već ima uhodanu publiku, ima uhodan algoritam i tako smo. A i ko zna koliko subscribera i sve to. Ima, ima on 20.000. A to je već. Tako da to ti je već njegova početna publika je.
Skupila sam zasad skoro 200 pretplatnika na YouTubeu, ali sam pokrenula te shortse, recimo, videa, i moram priznati da mi dobro ide. Opet me, onako, jednostavno uhvati me algoritam. Da, da, da. Ne mogu se žaliti. Onda TikTok sam otvorila doslovno nedavno isto. Tu sam, kad sam aktivna, onda idu ti pratitelji, tu sam negdje oko 2.000, ali opet probijem i odem na viralno. Ode mi video na viralno. Da, da, da. Ali naglasila bih, tu samo recikliram. Ja uopće ne pravim content koji je za TikTok. Pa dobro, koće to, mislim, imaš, imaš što imaš i onda pit ćeš, to je okej, šta ja znam. Meni je primarno stanje. Sve novo što napraviš, onda, mislim. Recimo, što se tiče Instagrama i Facebooka, tu sam podjednaka, imam skoro 14.000 na svakoj mreži. I na jednoj i na drugoj. I onda, recimo, ako mi je video lošije prošao na Instagramu, znam zašto. Zato što Instagram opet ima svoju publiku. Ako mi je prošao loše na Facebooku, znam zašto. Znači, tamo imam baš posebnu jednu vrstu publike. Onda ja tako kombiniram. Da, da, da. E, nego, skoro sam zaboravio, zapravo, razlog za koji te i
zovem i kako si mi došla na radar, uopće zapoznati na podcast za ovo, već skoro sam zaključio ovaj podcast bez toga, ovo za, primjer ja na toj svojoj stranici, dosta o davanjima za kulturu pričam i takve stvari, i bile su ove nekakve porezne reforme sad od nove godine, gdje su htjeli kao za sportske donacije firmama dati nekakve ustupke, nekakve olakšice i to, i ti si povela, rekao bih, hvale vrijednu inicijativu, sad ne znam, je li to bila originalno tvoja ili baš tvoja, super, ovaj, da se ista stvar i za kulturna događanja, što je meni ono, super, zašto ne bi se potaklo privatne firme i to, ko želi, je li, da se, ovaj, znači, to je čak i prošlo nekako, ti si, kako si to poslala, nekako službeno ili si čisto tako preko mreža, kako to išlo? Doslovno sam u pola chartera bila i vidjela sam taj članak, da Tonči Glavina, ministar, znači naš ministar sporta, traži za sport olakšice i te donacije i tako dalje.
Kako sama sam u tome i kako sam imala, znači, tolika davanja oko pjesama, oko spotova, koga god da sam i pitala, možda da me nešto sponzorira, što oni imaju od toga, nemaju ništa. Žele ti, znači, bilo tko, i da za sport želim dati, znači, nema mi smisla, jer nemam ništa od toga, znači, moram duple poreze plaćati, gluposti, jer ja kao primat, znači, meni će se oduzeti porez od toga, od donacije. Da, da, da.
I onda sam samo postavila pitanja, zašto ne bi se samo proširila lepeza i na kulturu i na glazbu. Zašto ne, recimo, imaš dramsku nekakvu skupinu, amatersku, nebitno, ali oni će organizirati predstavu, opet će nekome uveseliti dan i obogatiti. Ja to volim reći, kulturološki ćeš ga uzdići. Pa da, i na kraju krajeva, zašto ne i za glazbu, jer veliki su izdaci i davanja na spot, pjesmu, trrr. I ono što sam primijetio, osim ovako mene i par nekakvih, ovaj, medija i to, slabo ti je iko htio podržati čudo jedno. Ne, ne, ne, niko. Jer to mi je ono nekako, na primjer, kad sam ja progovarao u ovoj sredini kao za ta kulturna davanja, čovječe, to samo spomeneš, ne, niti ono, moramo srezati, nego ono, da se možda malo pripazi to, drvlje i kamenje. Sad kad neko nešto pozitivno napravi, brige ikog, to me onako baš, mislim, malo mi je to i razotkrilo koliko je to, dosta je trulo nekako to sve skupa, nažalost. Tako da, svaka čast tebi što si nešto konkretno tako, ono, ajde, kad se već radi tako, ovaj, i mislim, super.
Mi smo samo, mi smo samo, kako da kažem, dobila sam nekoliko intervjua, tako da kroz to sam nešto i rekla, i novinarke su baš dobra pitanja postavile, tako da se nešto smo i napravili, ajmo reći, u kombinaciji, to je sa tim medijima, mainstream, ali opet da nije bilo, bio je pritisak, to, ministar je bio, bila je ministrica svako malo u novinama i na portalima zbog mene, tako da, evo, onda su rekli kao. Ali iz kulturnih krugova, kao da, jesi imala podršku neku? Ne, zato što, ko je u tome, ne želi se politikom baviti, ne želi da ih se povezuje s politikom, tako sam ja to barem razumjela. Pa nije to povezivanje s politikom ako podržiš dobru inicijativu, šta ja znam.
To nikog nije briga, čini se meni. Da. A dobro. A dobro, ajde, glavno da je prošlo. Hvala Bogu, nije došlo do tog da sam morala, imala sam već podršku, nije to bilo nešto ekstra, ali bilo je ljudi koji su mi ovako, dali bi potpis na peticiju i to pismo otvoreno koje sam, ovaj, radila, ali. Da, da, kužim. Prošlo je, kako god, prošlo je. Dobro, ajde, kad je to krenulo na snagu, sad od nove godine ili tek pre? Nisam sad stigla gledati da li se šta, kad je bio taj plenum i šta ja znam kad će biti to, ali. Dobro, u svakom slučaju. Ide. U proceduri je, ono. U proceduri je. Da. Ništa, Silvija, bilo mi je baš zadovoljstvo, hvala što si došla, tako, mislim da smo pretresli sve najvažnije, tvoj brak, dejting, šalim se. Pa po meni najvažnije je moje pjevanje trenutno, jer kažem, opet sam sad se vratila. Kakvi su planovi za ovu godinu, jel imaš nešto, koja ti je tvoja rezolucija novogodišnja?
moj, ovaj, onaj bucket list je dobio, htjela bih, meni je najveći san u biti otvoriti svoju malu slastičarnu. Tako da probat ću sad vidjeti kako će se to realizirati. Nekako gledam, dijete mi je sad ulazi u pubertet, voljela bih se maknuti s broda, jer na kraju krajeva, ako odem na brod, opet ne mogu dejtat. To ću sama šaliti, ne, ne, ne, ajmo biti ozbiljni. Ne, ne, ne, gledam da se maknem jer, ovaj, odeš, jednostavno ljeto ti ode, tebi kao da neko odreže taj dio godine. Pa je, mislim. I tako svake godine. I ne vidiš dijete i onako, mislim, gadno je to. A vidim ja nju, ali nije to to, nisi. Ali kako uspiješ vidjeti ako si. Ture su, to su ture, ja se vratim, ali opet, prošlo je. Aha, aha. A meni to prođe toliko brzo, ja ne mogu. Onda čekaš da budeš i par dana na kopnu ili tako. Je, je, budeš ti par dana između, ono, nekad ne budeš, nekad to bude po mjesec dana da si. Da, da, da, shvaćam. Znalo je biti toga, hvala Bogu, nije često, ali znalo se dogoditi. Da, da, da. Da. Dobro. Tako da, eto. Ništa, eto, Silvija, do nekog drugog puta, ljudi moji, pozdrav svima, eto ga, čao. Hvala na slušanju, čao.
Slične epizode
#59
DSM #59 · 30. srpnja 2026.
Posvojili troje djece, a proces nije noćna mora
Mateja Šeneta Skračić
#3
DSM #3 · 11. listopada 2024.
Božena Dulibić, potpredsjednica gradske četvrti Stari grad iz Šibenika
Božena Dulibić
#9
DSM #9 · 5. prosinca 2024.
Klara Rodin Čače, predsjednica mjesnog odbora Brodarica
Klara Rodin Čače