Epizoda #3 · 11. listopada 2024. · 2 h 13 min

Božena Dulibić, potpredsjednica gradske četvrti Stari grad iz Šibenika

Gost: Božena Dulibić, potpredsjednica gradske četvrti Stari grad iz Šibenika

Lokalna politika

Podijeli: Facebook X WhatsApp Viber

O epizodi

U ovoj epizodi sam sjeo s Boženom Dulibić, i prešli smo razne teme glede stare gradske jezgre, komunalnih problema, gradske politike, događanja u Sitnom donjem i drugo.

Transkript

Prikaži cijeli transkript razgovora

Dragi gledatelji, dobrodošli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Večeras s nama je Božena Dulibić, potpredsjednica gradske četvrti Stari Grad. Božena, dobrodošla. Dobro vam došla. Dobro došla, dobro vas našla. Dobro vas našla. Kako si inače, što ima dobroga? Prije nego krenemo u meso, da malo... Inače sam malo umorna, ali je završila sezona. Pa onda si valjda trebala biti odmorna sad. Pa dobro, sad se još uvijek pokušavam naći način da se odmorim. Sad kreću nove stvari, sad kreće ponovo gradska četvrt, iako nije stala ni cijelo lito, ali... A vjerujem da je bilo svačeg za raditi, i prigovora i svega. Pa dobro, to je bilo, ali to se rješavalo sve u hodu, to je više bilo što su stanari zvali, mi se dogovarali kako ćemo, što ćemo. Zovu gradsku upravu, zovu ovu, aj tamo. Ponedjeljkom ne radim. Stavila sam se u restoranu da ne radim ponedjeljkom, jer onda imam vremena za ići njih maltretirati u gradskoj upravi. Jer da smo stavili nedjeljom, onda ono, nedjeljom ne rade, onda mi promaknu. Moram da te strašno vole u gradskoj upravi. Pa omiljena si. Ja zadnjih par godina govorim da me ne voli ni mater, prema tome nije me ni briga, ono...

Ma vole, ne vole, mislim, nije nikome... Nije ni njima ugodno kad ja dolazim tamo non-stop. A ne dolaziš bez veze, valjda. Pa dobro, ima... Nije da ja njih sad pravdam, ali ima to toliko puno posla, stvarno, što je je. Ja sam i nju... Ja dođem uvijek nenajavljeno. Ali ono kao tipično, plava je žena, ja dođem i kažem: "Evo me, dobar dan, ovo-ono", i onda stvarno, ako imaju puno posla, pristojno odem čak. Ako zaključim da oni s druge strane igraju pasijans ili eto malo ovako se druže, onda se družim i ja s njima, tipa ispred vrata i kuckam, ono. Koliko sad gradska četvrt, Stari Grad, uopće ima stanovnika? Čisto zimi, onako stalno, koliko... Pa ja ne znam, tamo je na onome spisku navodno 1600, ali ja čisto sumnjam da ima svima 1600, to nema šanse, ono. Ja živim dolje i rijetko koja kuća navečer da ima svjetlo, tako da... Da, da. Ja vjerujem da je tu više prijavljenih ovih što imaju apartmane ili nešto tako. Ma da, da, vjerojatno tko je tu, prebivalište i to. Ali dobro, još uvijek, za razliku od Splita i Dubrovnika, mislim da nas ima. Šta je, u Splitu je gore? Pa ja mislim da je gore. Dubrovniku definitivno, tamo ja mislim da ne radi ništa apsolutno zimi.

Šta nije tamo cijele godine, na konto, Game of Thrones, ovo-ono... Pa ja mislim da nije. Ja mislim da imaju zimi. Jedna poznanica mi je rekla da su jedna istraživanja pokazala da je zimi u Dubrovniku 80 osoba u Starom Gradu. U, to baš zvuči loše. Tako da je... Ne 80 familija, 80 osoba. Da, shvaćam, shvaćam, da. I to vjerojatno sve stariji ljudi i ne radi ništa. A tko zna, mislim, što ja znam, mi se još uvijek držimo tu, sad dokle ćemo, vidjet ćemo. Da, još je Šibenska gradska jezgra zapravo jedna od većih, možda najveća čak u Dalmaciji, to sam nešto čuo. Pa ne znam, ja mislim da nas ima još dolje što, unatoč svim problemima, još uvijek volimo živjeti dolje. Ha, ima to svoje... Možda smo i sad omazo malo, ono, ne znam. Svatko se odseli, a rekla je: "Spasio sam se." Da, zapravo to nije ništa specifično za Šibenik, to... Pa dobro, nama je malo specifično. Po čemu? Pa na primjer, vi ljeti kad dođete s posla, vi odlučite ići na kupanje. I vi hoćete ići, ne znam, slanca, Primošten ili Dinasti, vi ćete moći otići, ali mi nećemo. Nije specifično za Šibenik život u takvoj staroj jezgri. Split je valjda isto, isto nema parkinga, ne možeš...

Pa ja mislim da je tamo došlo do puno više apartmanizacije. Ali ljeti definitivno iz Splita ljudi odlaze čak. Čak i oni koji ne iznajmljuju apartmane. Jer to se relativno brzo promijenilo. Ja sam, znači, 80-ih, ja sam živio u staroj gradskoj jezgri, ja se čak i sjećam nešto. 91. smo otišli na Meterize, i ja, ono, malo što pamtim, to je bilo hrpa ljudi, hrpa dućana, svakakvih, svega. Dobro, onda su bili dućani, onda su... Onda je pametna ekipa napravila Stari Pazar, takozvanu šetnicu, koju ja zovem pišodrom, jer tamo se ništa drugo ne dešava nego ljudi pišaju, piju pive. Tako da to, koliko god, oni su imali... Nakon koliko godina su imali opet neki natječaj kao da ožive taj prostor. Ja, to su oni njihovi nekakvi natječaji, projekti koji, ono... Tamo je bio čak i jedan... Idemo do grada i slično, gdje ništa se ne dogodi, i to je to. Čak je bio taj, na tom natječaju, ja mislim da je bio jedan projekt sa par ugibališta. Nisam sigurna, možda 4 ili 6 čak, nisam sigurna. Ali to je bio jedan od neloših. Naravno, oni taj neloš nisu prihvatili, nego su prihvatili ovo što, ono, mislim, nema veze s ničim, apsolutno. Jednostavno ne može saživjeti, neće saživjeti.

Plus toga je dovelo do toga da su svi obrti ošli čak. Jer ako ti nemaš di iskrcat, ukrcat stvari, mislim, to nema smisla, što ćeš tamo raditi. Da, da, to su stvarno žestoki problemi. Mislim, ono, mic po mic oni nas tjeraju, i to je činjenica, to je... A ne vjerujem da tjeraju, to je jedan proces koji... To je ono što ćeš reći, da nije specifično za Šibenik, sve gradske jezgre to preživljavaju. Pa nema to veze, ali stvar je u tome da to dovodi do toga da mi svi prodajemo kuće, te kuće postaju apartmani, hoteli, i to je to. Da, da. Znači, ono... To je istina. Nije da ću te udariti, ali evo, namjestit ću sve da padneš i da se skrkaš, mislim, ludo. I dobro, što ti bi da se kandidiraš i da ideš na te... Nisu lokalni izbori, nego te za mjesne odbore i gradske četvrti. Znači, ti si sa Davorom Živkovićem, on je predsjednik, i vi ste... Niste dio neke stranke, to je sve nezavisno. Ja sam inzistirala da nećemo biti nikakva stranka. A tko vam je bio uopće opozicija, je li bio HD... Je li imao HDZ neke svoje? Je. Vjerojatno je. Da. Ali dobro, nama je ovo, ovi članovi, vijećnici HDZ-a, što su s nama u gradskoj četvrti. Mi imamo nekako sriću da smo dobili sve normalne ljude. Tako, nama sastanak nikad nije...

Nikad se... Možda se nekad spominjalo nešto stranačko, ali to je ono općenito, ako bi mi privatno pričali. Ali tu da smo mi osjetili da je netko iz HDZ-a, a netko nije, to nema šanse. Mi smo dobili stvarno sve normalne ljude, vijećnike HDZ-a koji, ono, apsolutno rade, surađuju za svaku stvar koju smo mi izglasali. Mi smo imali raspravu između sebe. Iz svih mogućih pozicija, tipa, ono, ne znam, ja sam ugostitelj, ovaj je stanar, ovaj je obrtnik, i tako dalje. Uvijek što, sve što smo donosili, donosili smo stvarno da smo, ajmo reći, pazili na sve moguće sudionike tog svog suživota. Ali s tim da je prvenstveno pravo, prvo pravo, i pravo koje treba imati veću vrijednost, odnosno veći značaj, to su bili stanari. Mi smo išli stanari, onda smo išli obrtnici, onda smo išli, ne znam, ono, grad Šibenik, i tako dalje. Turisti. Jer ne možemo dati prednost turistima prije stanara. Pa to mi ima smisla nekako. Jer to je, zato smo i birani. Da. I onda smo probali to sve nekako uskladiti, i tu je bilo dosta problema, i bit

će još masu problema. Ali stvar je u tome da kad pričaš, i ako imaš normalne ljude koji ne misle samo na sebe, na primjer, ja kao vlasnik restorana, ja sad ne mogu misliti da ja hoću sad promet i da hoću 16 mjesta ispred restorana, i da meni maltene svi dolaze, ne znam, ono, na izvolite, u restoran, turisti. Znači, ja svojim turistima kažem: "Možete parkirati na Tef-u", kad oni mene zovu za rezervaciju. Ili "Možete probati ovdje naći parkirno mjesto", ali im savjetujem da idu na Tef. Pa Tef ima smisla, i to nije toliko daleko, što mislim. Pa je, ali... Još je to strancima, ono, praktički blizu, što. Strancima je, našim ljudima je to, znate, ono... Dobro, naši ljudi... Nama je, oprostite, od pizde do guzice, to se mora doći odmah, isti tren. Shvaćate? Ali stvar je u tome da ne možete gledati... Ja, na primjer, ako imam manji promet ili ako imam manje posla, ja to neću riješiti s tim ako ja stavim parking drito ispred restorana, ili ako stavim zvučnike i napravim party.

Da. Jer to nije... Jednostavno, teren nije takav, pozicija nije takva, a nisam plaža u Vodicama. Shvaćate? Ili u Solarisu, gdje ja mogu staviti dum-dum i tako privući goste. Ja ako hoću zaradu na dum-dum, onda ću otići isto tako plaćati negdje prostor koji neće guštati, ne znam, 500, 800, 1500, 2000 eura, nego će koštati 5000 eura mjesečno. Pa ću ja zarađivati tako. I tu je bio... Tu je bilo problema, ali nekako smo to donekle uspjeli riješiti, s tim da imamo još neke ljude kojima... Oni prozivaju uvijek da mi njima ne damo raditi, da mi njima uzimamo kruh, i tako dalje, bla, bla, bla. Tko vas proziva? Nebitno. Nećemo imena, ali... Ne mijenjajte se imena. Neki vlasnici, neki obrtnici, ugostitelji, bla, bla, bla. Ali onda se postavlja pitanje di su prava ovih koji tu žive. Da. A zato uvijek taj nekakav balans... Pa balans mora postojati....uživatelja i turista i ugostitelja, to sve treba postojati. Pa balans mora postojati, balans može postojati. A jel ti kao potpredsjednika, potpredsjednica i Davor, jel ima ti kakve... Koje su zapravo vaše ovlasti, koje su vaša zaduženja, jel to sve skupa...

Pa mislim, ovlasti nije... Totalno bez veze, jel ima nekakvog... Vi imate uopće ikakve... Ja mislim da je u Hrvatskoj postavljen zakon takav da ti u biti gradske četvrti i tako dalje, mi možemo kao njima predlagati, ali sve naše odluke za njih nisu obavezne, nego su savjetodavne, što je totalno glupo u biti, zato što smo mi birani. Da, i to radi se direktno... To je sad na nivou cijele Hrvatske. I sad dok se to sve ne uredi, kao što je na primjer u Londonu ili bilo di, gradska četvrt sve odlučuje, u biti. Zato i jesu birani, shvaćate. Ali ići sad čekati dok se to sve ne unormalni, to je glupo. Ne raditi u tom periodu ništa. Znači, mi njima sve možemo savjetovati, naravno, oni mogu nama reći sve lijepo, ste vi to s nama savjetovali, ali mi to nećemo. I sad onda dolazimo do toga da je to sve stvar u biti lobiranja, inzistiranja, dokazivanja. Koliko gnjavite i koliko stalno pojavljujete, valjda. A mislim, gnjavimo. Jednostavno lobirati, nemate što. Nemate druge nego njih zivkati, ne znam, ovdje je puknuta ploča, mora se napraviti. Ovdje je pukla žarulja, mora se napraviti.

Ova ulica bi se cijela trebala napraviti, jer je klizavo, sklisko je, opasno je. Mislim, meni je najžalosnije od svega što oni nama nisu prihvatili za ovu sezonu što smo mi njima uvijek predlagali da ide minibus sa Tef-a. Da ide minibus električni sa Tef-a, da staje kod Doma zdravlja, da staje kod kazališta, da ide dolje, može stati na početak rive i može ići tamo do Domina i okrenuti se, ne mora ići uopće dolje prema Krki. Jer onda se pokriva kompletno cijeli grad. I ta cijena minibusa bi trebala biti neka simbolična. I onda od sve te priče na kraju su oni našli rješenje, jer je neka firma, ja mislim da je Slab Tours, ali nemojte me vatati za riječ, nisam sigurna, došli su na ideju onog famoznog vlakića. Što je u biti traktor. A vlakić je... Nemam komentara na vlakić. Ne znam, to je kao vlakić, ali to je u biti traktor na plavi dizel koji non-stop čini drndrndrndr. I što to prolazi po šetnici. Znači, mene svaki dan susjedi, kako imam dolje restoran, onda oni dođu gore, kažu: "Božana, pa što je ovo, mi se idemo na šetnicu, mi ispružimo noge, ovaj prolazi, on će nas gaziti." Onda

ljudi normalno, instinktivno neće da idu na stranu do mora, nego se bacaju tamo u zeleno žbunje. Onda ljudi s kolicima... Ne, vlakić je promašaj, on udara, ono je preusko. Ali on radi prometni prekršaj svaki put, jer on ne može, on je preširok. Da, da, ma. I on ne može zavrnuti tamo kad idemo od dućana, od, na primjer, od Krke, on ne može proći ono desno da ide prema parkingu, nego on svaki dan radi prekršaj. I svaki dan izazove toliku gužvu. I sad nedavno sam ja komentirala to s gradskom upravom, oni su mi rekli: "Pa ne znamo sad sljedeće godine uopće hoće li to biti, ne znamo koliko se njemu isplatilo." Što ja smatram da je totalno kriv stav. Jer onda sam im ja rekla: "Evo, ja ću vam naći investitore koji će uložiti u garažu i napraviti tri noćna kluba. Na tri levela." I ja sam sigurna da će oni zarađivati brdo novaca. I prema tome, ako ono što vi sad ukinete tri kata parkinga, zato što bi oni... Da bi oni zarađivali. Znači, to je glupost. Ne možeš ti dati nekome, ajmo reći, dozvolu i super, to se njemu pojavi... Ono, pokaže mu se kao super, odlična investicija, na uštrb stanara, na uštrb prolaznika i svega. To je glupost totalna. Taj vlakić ne može biti dolje. I nije samo to, nego se, na primjer, kod onih kafića tamo uz more, znači,

štekati su i, znači, prolazi vlakić, prolaze svi automobili, prolaze kombi, gomila ljudi, kolica i sve, ja ne znam. Ne, ali je smiješno bilo iz gradske uprave, kako su oni rekli: "Našli smo rješenje." Ja sam stvarno bila oduševljena. Kad su oni mene zvali, rekli su: "Našli smo rješenje." Međutim, kad sam ja skužila da je rješenje mali ču-ču vlakić, mislim, to je ludost, totalno. Aha, to je, znači, kao trebalo biti rješenje tome što ste vi bili. A to nije rješenje. Mislim, što će turisti sad plaćati, ne znam koliko je karta bila, sigurno nije bila simbolična. Navodno je bila, ali nemojte me vatati za riječ, jer nisam sigurna. Navodno je bila više od 5 eura, čak neki govore 10 eura. Ali pošto ja to nisam platila, nisam dobila račun, jer nikad nisam ni bila tamo, tako da ja ne mogu tvrditi. Ali ta karta minibusa električnog je trebala biti simbolična. I to bi toliko rasteretilo grad. Jer meni turisti, svima turisti, kad dođu, oni iskrcaju stvari, plate garažu ili plate dolje parking, možda uru po ure, budu na parkingu, iskrcaju stvari, eventualno dvije ure. I onda, ako stoje ovdje 10 dana, oni ostave auto na Tef. I svaki dan prošetaju di treba i to je to. Pa da, nije to tako strašno za šetati. A dobro, ali je problem što je s našom gradskom...

Njima je teško pojasniti neke stvari, mislim, sasvim normalne. To nema veze ni s politikom, ni sa strankama, ni s ničim. To je čisto nešto što je funkcionalno. Da, jasno. Ali mene za Tef još više brine ako sad, pošto je ovaj natječaj, ako... Ako postojeći parking na Tef-u, koliko ja shvaćam, gradski parking je tamo u najmu. I ako postojeći parking na Tef-u ne ostaje u prostornom planu... Čekaj, u najmu kome? Zar nije to pod gradom? Mislim da je u najmu, nisam sigurna. Ali mislim da je gradski, da nije to gradski... Ne znam, možda su u najmu gradu ili nemam pojma kako sad, što su oni napravili s tim firmama, nisu, to je nebitno. Ali ako on u prostornom planu ne ostaje za namjenu za ove sadašnje korisnike, a ne da bude prilagođen u namjenu budućih korisnika, kad se tamo nešto napravi, onda ćemo mi imati jako velik problem.

Shvaćate? Da. Jer taj parking, u biti, bi se mogao napraviti, gradski parking bi onda mogao uložiti novce i napraviti još 3-4 etaže parkinga, što bi sasvim bilo dovoljno. Kako se sad radi već na te željezne konstrukcije ili što. Nebitno. Gdje misliš, u Tef-u ili negdje drugdje? Na Tef-u, da. Ali čemu, kad je već ledina ogromna, ima tisuće auta stati vani. Pa dobro, ali ako bi bili i ovi novi korisnici, onda bi se to trebalo raditi. Što ti misliš s tim Batizelama? Hoće to ikad išta se dogoditi, jer nekako je... Pa ne znam, po meni je bilo... Sad je to opet propalo. Mislim, baš sam čitao, Slobodna Dalmacija je bila na početkom ljeta vani na Kursar. Smiješno mi je bilo, već unaprijed su to bile žalopojke, joj, neće nitko to baš moći zadovoljiti svim našim uvjetima. Ne znam, meni je to sve zvučalo već kao da je sve bilo osuđeno na propast, i onda je par mjeseci kasnije... A misliš, ne znam... Da je ovaj investitor odustao, da nisu htjeli... Ja mislim da je problem tamo taj materijal i sve to što se mora ukloniti, bla, bla, bla, ali... I koliko sam shvatio, oni hoće da investitor napravi ceste, da naprave apsolutno sve stvari koje bi trebali graditi u tom trenutku. Pa ne znam, mislim, ja nisam sigurna, ali ovo kad se na Vidicima, kad su radili ove nove zgrade,

mislim, međe lijepe, što čak lijepo izgledaju. Ne ovi poslovi stanovi koji su napadnuti, raspadnuti totalno. Ali što nije grad radio ceste do tu? Pa naravno da je, to je njihovo... Njihovoj ingerenciji. Smiješno uopće... Ja ne znam je li za rezalište isto grad radio. Ja mislim da jest. To je dugo bio onaj nekakav makadam, zato jer je, ne znam, nisu imovinsko-pravni odnosi i nešto. Ja ne znam, ja mislim da je tamo... Razriješeno da su konačno asfaltirali. Ja mislim da je tamo sav taj materijal, što oni govore, taj troska ili što već, da se treba ukloniti. Ali po meni bi bilo najpametnije da je grad tamo odlučio napraviti jedan ogroman park. Kao što su parkovi u Londonu, gdje imate milijun sadržaja, svega, što je skroz lijepo, ali to kod nas ne dolazi u obzir nešto logično tako napraviti. Jer to, kako ćete izgubiti sad šansu da vi tamo prodajete, priprodajete, nešto elitna lokacija, to sve mora biti betonizirano i tako dalje. Mislim, ne mogu ja sad gledati moje osobne stavove, jer ne mora to biti...

Sigurno ne vjerujem da sam u pravu. To su nešto moje osobne, ali... Ja bih samo htjela da bilo što što se izgradi tamo, da imaju svi građani Šibenika korist od toga. I pristup tome... Ogroman projekt, to je baš onako cijeli novi kvart. I da mi ne izgubimo parking tamo. Jer ako mi izgubimo parking, onda mi u sastavu ove gradske četvrti ili sljedeći tko nas naslijedi, on bi onda trebao ići na referendum i tražiti da se stavi rampa na rivu i da ulaze samo stanari i dostava.

Jer nema... Što je bilo tamo kod Zore, se postavi rampa. Meni se to čini kao da bi to trebalo biti samo za one... To bi bilo dobro onda, samo što se onda dešavalo, kako to kod nas u biti... Dobro, ali mogao je ući bilo tko. Samo platiš parking i to je to. Ali onda se isto su se davale propusnice, ono, što ja znam, ja znam ovoga, daj meni, aj daj meni i tako dalje. Mislim, ti kao vlasnik broda, ako ti je brod dolje, onda imaš pravo ući 10-15 minuta, iskrcati stvari, izaći van. I ostaviti auto na Tef-u. Ili bilo kako. Ali to se uvijek nekako zloupotrebljava. Jer je najgore kad ti dijeliš te propusnice, onda ti dođe od prijatelja prijatelj, pa znam ovoga, znam onoga, onda treba malo biti čvrst i reći: "Ne može i buk." E, a to se nekako... To je kao kad sam ja tražila da se meni ispred restorana... Ja se nisam bunila protiv prometa, ja sam tražila da taj promet, ako je već dopušten, da teče, a ne da je zastoj non-stop. I onda kad bi meni došao netko tko će ići kod mene na večeru, onda bi tu parkirao, onda bi pitao jel se može, ja bih rekla ne može. Onda bi mene gost pitao pa tko će zvati pauka, onda bih ja rekla ja.

Jer ne može, mislim, teško je to. Ja isto nemam naviku dolje stavljati, ne znam, katrige ili nešto za moje auto, za moju dostavu i za ovo. Pa to svi rade tamo uredno. A to se ne može raditi, to je zato što svi prisvajaju, svak prisvaja sebi nešto, jer eto, ja sam tu godinama, ja sam tu navika i to je samo moje. Nema se u nas osjećaja, ako je nešto javni prostor, da nemaš... Pa to je isto tako sa vezovima dolje u Dolcu i u... Pa ne znam, i na staroj cesti, onako, letva stoji i gledaš u katastar, to je čisti javni put, naravno. Da, pa meni je kuća na staroj cesti, mi nikad nismo imali letve. Ma da, ma mislim... Jer tko prvi... To se išlo uvijek pravilo tko prvi njegova djevojka. A da, tko je bilo koji parking na javnom prostoru. Ne mogu ja staviti sad ispred restorana ili negdje blizu nešto zagraditi ili uvijek držati moje auto ili stavljati prikolicu ili stavljati motor ili stavljati gajbe, zato što ja mislim, eto, ja sad plaćam štekat pa je to uz moje. Nije moje. I ja ne mogu čak i kad maknem štekat i da ga maknem, na primjer, da zatvorim ranije 15 dana, ja taj štekat plaćam do kraja mjeseca. Isto nije u redu da ja na tom štekatu držim svoje auto. Jer štekat nije za auto.

Je, neka, gadno je to i vidjeti. Pa nema to veze, ali stvar je u tome što to kod nas uvijek sve prolazi. Uvijek sve prolazi i ja sam ljuta jedino na grad što nisu dosljedni. Apsolutno nisu dosljedni. Ako se za nešto izborimo, onda se to drži nekog reda, ajmo reći, liti i onda je zimi opet raspašoj. Tako da vi ne možete kriviti niti ljude koji se tako ponašaju, jer onda uvijek svak misli: "Pa što ako može ovaj, mogu i ja." Nije njemu napisalo kaznu, neće ni meni. Shvaćate? To je ludost. I oni zapravo, zato što su nekad u nekim stvarima nedosljedni i teško im se ući u koštac, jer ja to znam da je teško. Na primjer, i ja isto zbog nekih naših odluka, mislim, masa ljudi je meni digla pozdrav.

Što pričaju, to je show teški, ali nema, to je tako. A mogu zamisliti koje su to čakule. A dobro, nema to veze. Ali onako, mogu misliti. Nema to veze, ali to je tako onda. Mora se biti dosljedan. Ako hoćete nešto mijenjati, ako nećete, onda će to biti raspašojka i to je to. Koji su po tebi ovako najveći, ajmo reći, neki tekući problemi? Stare gradske jezgre, je li to neka komunalna infrastruktura, je li... Pa dobro, to je katastrofa. To koliko ljudi padaju tamo, posebno ono do nas, ispod bedema, ono gdje je onaj prolaz buta, što je u biti privatan prolaz. Jer to su familije, sve familije koje su u Svetoj Katarini. To je ono kod kvartira, misliš? Svetoj Katarini, taj dio, sve familije, oni su vlasnici tog prolaza. I mi smo našli zapisnik iz ne znam koje godine, da sve te familije daju gradu da on provuče kanalizaciju i da daju ljudima da prolaze, ali zauzvrat grad mora to držati sigurno, čisto i uredno. S tim da to ostaje naglašeno u zapisniku, premda oni daju dozvolu za to, to ostaje u posjedu njihovih familija. Znači, grad se ne može tu upisati. I mi smo tražili od grada da on tu stavi kamere, zato što ljudi koji dolje

žive, naši susjedi koji su na najvećem udaru, jer su im vrata u kuću iz tog točno prolaza, oni na kraju ljudi svaki dan troše po ure, uru vremena za to sve šmrkono prati, jer tamo imate sadržaja svega i svačega. Od kakenja, pišenja, rigotne, piva, razbijenih boca i svega. Shvaćate? I tražili smo da svjetlo u toj buti bude non-stop. I da se te skale nekako poprave, koliko god mogu za prvu ruku bar malo, i da se stave pašamani. Jer bilo tko... Pa pašaman bi bila dobra ideja, jer ja ovako sam relativno mlad, kao, jako su uske, to stvarno treba paziti kad je kiša, to stvarno treba paziti. Pa mislim i bez kiše su, one su sliske. Jer je navodno, navodno, netko prije x godina, kad je praznio kuću, samo špakere stare gurao po kamenu i onda kad je došao do skale, onda ga pustio da padne, da se sam odgega. I zato te skale su puknute na rubovima, to je jako opasno. Mi svako malo imamo neke lomove. I sad ako se desi da netko se slomi i tuži, tko je vlasnik na kraju? Pa mi smo vlasnici. Shvaćate? I na kraju, ako grad tu ništa ne napravi, nama ostaje zadnja opcija da mi stavimo vrata gdje su

nekad bila i da taj prolaz zatvorimo. Jer mi ćemo to morati sami uređivati. Naravno, uz dogovor s konzervatorima. Jer mi se tamo nikad ne bi usudili sami raditi nekakve gluposti. Shvaćate? Ali to je ono zadnje što se može napraviti. I što je glupo uopće da se napravi. Jer nije problem osvijetliti, to je stav kamere. Stavili su kamere za pisati kazne, a ovamo ne mogu staviti kamere. Kako bi kamera pomogla za... Pa kamera bi pomogla čisto kad ljudi vide da kamera, onda ipak nećete pišati. To da. Onda ipak nećete skinuti gaće i kakiti. Mislim, malo teže bi bilo. I da je osvijetljeno non-stop. Pa ne bi vjerovao tamo netko to radi. Pa tamo se uredno to dešava. I ovo što oni misle, ne znam, ono, ta mlađahna ekipa što se dolje skupi, oni su najmanji problem. Oni su u biti ispadaju najmanji problem. Mislim, još uvijek sjedi po onim skalicama i pije ljeti. Nekako kao da to ovo ljeto i nisam vidio toliko. Pa dobro, ne znam, ja s tim mladim ljudima nemam... Ne, nema dobro da nemaš kontakta, nego... Ne kontakta, nego da je ispalo to iz ira uopće. Oni to i ako naprave, ja mislim da su ovo ljeto u dosta puta bili toliko

ljubazni, to sve lijepo stavili sa strane boce. To su čistaci. Ujutro su pokupili ili ovi što kupe boce. Ma ovi što kupe boce, to se... Nisu oni davno radili nikakve nerede. To... Mislim, mladi su ljudi, što će dolje sjediti, stoju. Nije to... S njima nije to toliki problem, ali mi sad jedino što smo uspjeli zasad, mi smo stavili table upozorenja, tako da skinemo sa sebe tu odgovornost. Svi prolaze na svoju odgovornost i to je to. Ali glupost je da... Ja vam kažem, svako ljeto ima bar dva otvorena loma dolje. Stranci. A i naši isto, mislim, tu je bilo padova groznih. To me nervira, te stvari, jer koliko oni zarađuju u starom gradu, onda možeš nešto i uložiti u stari grad. A ne samo kad se radi, na primjer, napravila se peškarija i sad oko nje ćemo srediti. Mislim, došao neki investitor, napravio super krasnu kavu. Ali čemu to? Što su onda stanari, mislim, građani drugog reda? To su ludosti. Vi imate toliko problema s tim starim ljudima koji jedva šetaju po tome. A pa i mlađi isto tako.

A onda sljedeće je parking. I ta zaustavna traka na kojoj smo mi inzistirali, tamo gdje je bila na Starom pazaru. Prvo smo mislili, Živković je imao neku ideju da to bude samo za stanare, međutim to nije dobro. Jer vi ako dolazite s vidika, ne znam, ako vam dijete ide kod LaneĆale ili negdje bilo di, i ako morate otići po dijete, dovesti ga, mislim, 10 minuta zaustavna traka, u čemu je problem? Ali imam dojam da, ali kako bi to funkcioniralo? Plus građevni materijal isto kad se iskrcava. A kako bi to funkcioniralo? Zar ne bi to bilo stalno krcato s autima i opet ne bi bilo zaustavne trake? Pa to da bude, jedno je vi ste u autu i vas kamera snimi, nema vas 10 minuta, vi ćete dobiti kaznu ili 15 minuta da stavi. Shvaćate? A što, a grad to odbija, ne želi ni čuti za to. A grad to ne želi čuti, to je nemoguće. Ne može to biti nemoguće. Ah, nemoguće. Zašto bi bilo nemoguće? Plus toga, sva ta stabla koja su sad već veća i za razliku od rive dolje, ta stabla su čak i lipa. Jer ona na rivi, ono, pari, ne znam, ono, pare male bogomoljke rascvjetale. Ali ta stabla isto bi se tako dala prebaciti. Taj kamen se isto nije to, mislim, to se isto može normalno, ne mora se to sad sve skavati

bagerom i opet se trošiti. Ali može se napraviti zaustavna traka. Jer kad ljudi nešto grade, isto po Gorci, pogotovo gore, prije su ljudi tamo iskrcavali materijal. I sad kako ono ne mogu više, sad im daju da ulaze s kamionima. Ti kamioni su preteški. I zato su sve još gore, sve ulice po starom dijelu grada, skale po Gorci, gdje god su prolazili kamioni, to je sad srušeno sve. Koja je svrha onda toga? Da, nema je. Tako da, ja se nadam da će netko doći pameti, ono, nekako nešto bar razmisliti o nečemu, ali teško je to s njima. Kad će obnova Dolca? To je nešto kao trebalo 2020. još krenuti, ovaj, bivši... A, famozni Pekovac. Ne, ne, ne, općenito, znači, sve riva. Aha, to je to. To je projekt Pekovac, da. Da, da, to je davno već. To su neki, govorilo se o nekim pilotima, čak su kao radili nekakve početne, one, neka istraživanja podmorja, ovo, ono. Geotehnička istraživanja. Ima nalaz tih geotehničkih istraživanja i to njima ne ide baš u prilog. U kom smislu? Pa u smislu, zato što je to nabacivano, onako, od oka, materijal, malo ovoga,

malo onoga, i to dosta upada. I to je dosta nestabilno u biti. Ali meni je najveći, možda... Dobro, ali imali su tehničko rješenje tih pilota koji se zabiju u morsko dno i ne znam što. Lipa rješenja, jedino što ja mislim da je jedino kardinalna greška, to sad nema veze s dizalicom. Ja još uvijek mislim da dizalica dolje mora ostati, može ostati. Da ima pameti i volje, ali to je previše očekivati od gradske vlasti. Ali je problem što su makli iz prostornog plana valobrane. Tako da, vi sad gledate kaj je ogromno jugo, ona nova riva, Pekovac, takozvana ona šetnica, dolje, ona je cijela pod more. Ali kompletno cijela. Pa nije baš. A dobro, a je, bude dosta visoko to. Kompletno cijela pod more. A meni ispred restorana more dođe na metar i po. Zato što ja ispred restorana imam jedan dio mandroća, bez obzira koliko on upao unutra. On ipak taj val očito razbije i riva gdje je meni restoran još nije kompletno upala. Kao što se, na primjer, desilo na onom potezu od drugog mandroća pa prema Šešulji, ili onaj potez gdje je Domald. Ono je kompletno upalo.

Skroz. I sad zamislite vi kad vi to izbacite van, ne znam sad koliko ide, jel to ide 5 metara, 8 metara, ne daj Bože 8. Tamo je udar vitra puno jači. I to sam na javnoj raspravi sam ja pričala o tome. I dobro, aj sad, mislim, ja nit sam te struke niti išta, zašto oni moraju misliti da sam ja u pravu. Ali njima je arhitekt Popović na javnoj raspravi ponovio isto što i ja. Tako da mi nije jasno zašto rade, i još je njima u planu tome stalo da će oni to spriječiti, da će taj plan, projekt riješiti problem u najvećoj mogućoj mjeri. U kojoj mjeri, to se ne zna. Ja sam tog Galasa isto projektanta zvala i pitala što će biti s ovom oborinskom vodom koja prolazi kroz kamen. Onda je on meni čovjek na to rekao, pa mene na to nisu upozorili. Znači, kako radiš projekt ako nisi te osnovne stvari zbog kojih mi plavimo dolje? Ja sam nedavno na fejsu izbacila snimak. E, to sam podijelio. Kiša nije bila velika i bila je oseka. Znači, cijeli onaj dio je bio poplavljen od čega? Od kolektora? Jer oborinska i pupu voda idu kroz jedno. Da, da, znam. Znači, mi plivamo dolje. Zapravo, kad to sve popliva sa fekalijama, to je, znači, sustav radi dobro.

Da. To je to, da. Sad ja ne znam te cijevi, jer to je sigurno jako široka cijev, ali ona tijekom godina, kako se ne čiste te pumpe, valjda koje bi trebale to sve vući da brže prolazi, to nije radilo. Taj feed se najvjerojatnije, laički po mom mišljenju, smanjio. I onda su sad radili ovaj novi projekt, novu aglomeraciju, i onda su taj novi kao kolektor, što su radili, kroz skale ono od Svete Nedjeljice dolje, spojili na postojeći. Znači, još više su ga opteretili. I ja nisam protiv projekta da oni to dolje rade. Ja jesam pro... Širenje ne vidim čemu.

Jer Galaso, još kad je to njihov... Širenje čega, misliš rive? Rive. Jer, ovaj... A mislim, hoće kao nekakav pješački put, gledao sam te. Ne, oni su rekli zbog vozila intervencija i tako dalje, hitne. Tamo prođe mišalica za beton, jako velika. Znači, ona najveća mišalica za beton, prođe bez problema. Znači, to ne može biti opravdanje. Druga stvar, ovaj, taj što se mora raditi ta studija ili, ne znam kako se to zove, ruža vjetrova, kad radite projekt, jer utjecaj vjetra, la, la, la, la.

Arhitekt Popović, on je isto bio komentirao da je to rađeno samo na dva vitra. Znači, čisto da se zadovolji forma. I sad kad tamo budu veći valovi, kako će to izdržati? Jer što je riva izbačenija van, kako nemate valobran, imate jači udar vala. I onda ako ćete onako ostaviti, oni su stavili u projekt ondašnji. Sad govore da imaju novi, ja taj novi nisam vidjela. A ima nešto novo kao?

Još u prošlom sazivu gradske četvrti, Jadranka Fržop i grad ili županija, oni su osnovali kao neki tim da budu iz gradske četvrti svi mogući sudionici tu. Da se raspravlja o tome. Međutim, u par godina nikakav sastanak nije napravljen. Znači, oni su to sve opet izbacili, sve sudionike, i odlučili nešto sami. I sad da oni odluče sami po struci kako treba, to bi bilo super. Valjda ne bi bilo problema. Ali ja ne vidim prostorni plan da se promijenio. I ne vidim čemu micanje valobrana iz prostornog plana.

Dobro, znači, ukratko, nema se pojma kad će to ići i hoće li uopće ići. Pa ja ne znam, ja se nadam da će to ići brzo, ali opet govorim vam, nebitno, čak i da dizalica ne ostane, što je po meni teška katastrofa. Osobno, ja ću mrziti bilo koga tko je za to da dizalica ne ostane. Ja mu to neću oprostiti, ne znam, za četiri reinkarnacije buduće. Ali čak i da ne ostane, napravi projekt tako da stvarno nešto bude napravljeno koliko god moguće dobro. Ali ne vidim kako će biti dobro. I još mi je najgore što je, kad je bila javna rasprava, ovaj, za DPU Pekovac,

onda što su stavili da je dolje luka županijskog značaja. Jer po zakonu u luci županijskog značaja ne mogu biti sportski klubovi. I znači, sad je pitanje kako mi imamo dolje dva sportska kluba. Sad, da li su oni stavili obuhvat te luke županijskog značaja, da li su oni izdvojili ovo, da li je to uopće moguće izdvojiti, to ja ne znam. Ali me samo strah da ne bi jedan dan došli i rekli, pa znate, mislim, tu ipak ne mogu biti sportski klubovi, ono, ajmo preseliti, ne znam, Krku u Skradin, a Valovcećemo staviti tamo, ne znam, na šetnicu gdje su bili privremeno. Tako da je to glupo.

Kako je napredovao dvojni bedem, famozni? To je nešto bilo prije, koliko sad, možda mjesec dana, da je, ne znam, nekakve dozvole, ovo, ono, to se kreće naprijed. Ja ne znam zašto oni to rade, ja sam slučajno uvučena u to, zato što je to meni od muža familija. To je njihovo, znači, ona... A neka od tih čestica je li... Osa, prva, ona, znate gdje su ona željezna vrata. Ta vrata su otvorena nakon rata, tu nije bilo vrata prije. Jer nije bilo logike da skale idu ovako i da onda ide, da ulazite s ovakvih skala tu. Ali sad, svaki put, prošli put kad je izašao taj članak, onda je taman sutkinja bila na terenu. Jer oni su u biti provalili tamo i ukrali su kamen. I onda su... Kakav kamen? Jer tamo ima još iz bivše Jugoslavije kad je to njima, ono, Udbašija, ona poznata.

I taj, svi ti grozni komunisti, kad su im htjeli to uzeti iz vlastitih, što nisu uspjeli. Onda su oni bili jako detaljni pa su radili popis svega. Onda, tu je bila kućica mala, iza tog bedema, iza tog zida. Bila je kućica, bilo je devet kamenih stepenica gdje se ulazilo u kuću i bio je jedan pregradni zid. Taj pregradni zid je u biti, ako gledate odozdo pa vidite tamo drugi prolaz, skroz gore do tih drugih vrata, shvaćate. I onda, to su oni sve u biti kao, oni su rekli da je to čišćenje. Međutim, to je bio obrađeni kamen, jer tako stoji u zapisniku još kojeg imamo iz Jugoslavije. Točno dimenzije kamena, oni su bili jako detaljni. I zato mi znamo koliko je tu bilo kamena i kakvog je tu bilo kamena. Jer mi se nikad nismo usudili od tamo iznijeti ništa. Jer, mislim, i familija od mog muža. Oni se nikad to nisu radili, jer to je uvijek bilo pod nadzorom konzervatora. A teren, baš između tih zidova, je li to javno ili je to isto... Pa taj teren je njihov teren, shvaćate. Čiji, od... Od familije mog muža.

A, okej, okej, okej, shvaćam, da, krivo sam nešto shvatio. Onda ovo gore, ovo gore, oni su već otkupili. I onda su se u međuvremenu tu upisali jedni drugi ljudi koji su se pokušali na taj teren njihov upisati, mislim, od familije mog muža, upisati, pokušali su se upisati još u bivšoj Jugoslaviji. I onda imaju rješenje da se oni tu ne mogu upisati jer nisu vlasnici toga. Shvaćate. Ali su se, evo, nekako ovi uspjeli upisati. Ne samo to, ovi vlasnici sada, koji su na papiru tu vlasnici, oni su se upisali njima i na teren od dvorišta skroz druge strane.

Iako oni ulaze s desne strane, a ovi ulaze s lijeve strane, jako se dobro vidi razlika. Samo što je to netko upisao tko nije bio na terenu, ali to će rješavati sad druga tužba. Tako, a onda, mislim, oni, ako to misle napraviti, taj eskalator ili to što oni govore, to bi nama bilo od prozora, mi doslovno s tog prozora možemo sići u bedem. Niti pol metra. I sad meni nije jasno po kojem, po kojem zakonu oni to nekom mogu napraviti ispod ponistre. I meni nije jasno čemu uopće eskalator, zašto sve mora biti neka luna... Pa meni je najdraže bilo što su tamo bili komentari pa vas onda treba iseliti. Ili što su rekli da će izvlastiti po tržnoj, po tržnoj cijeni onda, pošto se sa spomenicima kulture ne trži baš. Ja ne znam kako će oni odrediti, oni će odrediti kolika je tržna cijena. I način na koji ih mogu izvlastiti to je da će oni napraviti veću vrijednost. Onda se postavlja pitanje, znači, vi nama ne date da mi od našeg napravimo veću vrijednost, nego ćete nama ukrasti naše, u biti ukrasti. Doslovno.

Legalno ukrasti, to mi je još draže. Ukrast ćete naše da bi vi napravili veću vrijednost čega i što. A u isto vrijeme, dok oni to rade, mi u drugoj kući imamo problem jer nam se stijena odvojila nekih metar. Znači, nama će cijela kuća klizniti, ali to njih ne brine toliko, nego ono... Onda se eskalator može staviti. Pa ne znam što će se klizati, neće... Ne znam kakav bi izgovor drugi imali osim veće vrijednosti, jer oni imaju toliko puteva.

A opet, to neće biti put za invalide. Tu neće moći biti invalidi, osim ako ne misle skavati skale, a skale ne mogu skavati dolje. Tako da ne vidim uopće nikakvu logiku, a plus toga, oni gore hoće podaščati onaj dio, da to bude kao, ne znam, neka podest terasa ili la, la, la, la. I sve to super, to odlično izgleda, osim što će nama zatvoriti svu dnevnu svjetlost. A, prekrasno. Tako da je to totalna ludost da tebe netko danas može ili želi izvlastiti da bi napravio što?

Da, nekakvu atrakciju, blesavu... Pa ne moraju nas izvlastiti, eto, mi ćemo to njima rentavati svaki mjesec. Jer po meni je tu, ajde, ako nešto želiš od toga napraviti, ali prvo, eto, doslovno ljude koji tamo jesu... Ne, meni je najgore, meni je najgore što oni uvijek govore, ne znam, ono, komunizam bio ovakav, Jugoslavija bila onakva, lijeva desna, uzimali, krali, otimali i tako dalje. I vi sad gledate da oni danas u biti napravili jako, ono, to jednostavno. Mislim, to je jedino dojam, imaš dojam da ti netko krade tvoje. I tjerate svoga za što, mislim, nije to niti autoput, niti nešto da je to, ne znam kako bitno. To je čisto preseravanje, apsolutno. Ne znam, eskalator mi je totalna glupost. Ajde da su nekakve skale kao što su nekad bile, da se rekreira nešto po... Pa ne znam, ja uvijek govorim... Kako je nekad bilo i... Jer to mi je smiješno sad, ti konzervatori, ne smijete imati grilje ovako i onako... Ne, ja sam pitala Angelu, Bujaz, koja je onda tamo bila, ja sam pitala Angela, da smo mi došli s malim minibagerićem na svoje i išli očistiti, ovako se ponašali s kamenom. Bacali ga, itali ga, jer svaki put kad on taj kamen digne, to je obrađeni kamen.

To nije sad neka bez škart šuta. I onda kad mu ispadne, onda normalno, rub se odlomi, sve se odlomi. I ja sam rekla, bi li mi dobili kaznu za ovo, ona je meni na to mrtvo ladno rekla bi. Ja sam nju pitala, pa dobro, zašto grad ne dobiva kaznu za ovo? Jer ja se sjećam prije kad su dolazili ti arheolozi i sve, oni su sve te velike komade kamena, oni su imali hidrauliku, onu malu dizalicu, i oni su sve to lijepo, stvarno pažljivo radili. I mi s njima nikad nismo imali problema, oni su uvijek znali da smo mi vlasnici, uvijek kad bi trebali išta raditi, nas su pitali ključ. I onda kad su, evo, kad su se ova ekipa uspjela upisati, ne znam kako, ali to me stvarno živo zanima i jedva čekam vidjeti koji je to sudac odobrio i na koji način. To me stvarno zanima, mislim, tako ste i vi mogli doći i reći, evo, ja se ovdje hoću upisati i to je to. Bez ikakvih papira, bez ičega, shvaćate. Ali ti arheolozi što su bili, oni su to radili stvarno pažljivo. Koji su to bili, iz muzeja ili... Bili su iz muzeja, bili su poslije, ja mislim, neka ekipa iz Zagreba isto, ali su bili apsolutno pažljivi. Jedino što su obećali da će to vratiti u prvobitno stanje, to nikad nisu vratili

u prvobitno, ostalo je onako kamen, i onda mi to više nismo mogli koristiti, ali mi smo taj dio koristili. Kako je sa konzervatorima, znam da ne smiješ imati prozore ovakve, onakve, a što eskalator je autentičan i to je okej. Tu mi se nekako čini veliki razdor, znači... Pa ja mislim da... Kao da se nekog malog čovjeka tare sa tim nekakvim regulama. Ali ako ste mali čovjek s malim novcima, onda će vas trati. Ako ste mali čovjek sa puno novaca, ali obzirni, pa ih idete normalno pitati, onda će, morat ćete raditi sve kako struka nalaže i zakon. A ako ste mali čovjek s puno novaca, ali boli vas uvo za sve, onda ćete raditi ono, onda će oni tu biti podložni da vama kažu tako je dobro, još pogotovo ako ih netko klepe po glavi pa kažu da tako moraju. Mislim, ja, kad vi radite, pardon, ja moram se naviknuti, kad vi radite nešto u starom dijelu grada, vi znate da će vas koštati kao svetog Petra Kajgana. Svi hoćemo mi prolaziti jeftinije, bolje, bla, bla, bla. I onda ja imam osjećaj da ti konzervatori, kako su pod presingom investitora, pa onda valjda i politike, pa kako tu idu sve veze, vezice, nema veze to

koja stranka, bilo što, to je sve isto. Onda oni kad naiđu na nekoga tko ih je pitao, ono, slušajte, ja bih radija po pravilu, onda su oni tu jako strogi. I ja mislim da oni se tu izguštiraju. Ali ne na loš način, nego se izguštiraju, jer napokon mogu raditi stvarno kako im struka i zakon nalažu. Shvaćate. I onda inzistiraju, na primjer, vlasnik prostora koji smo mi rentali, on je, njemu su naložili da ne smije biti oluk izvan kuće, iako on je on kuću uređivao iznutra. I onda je on, oluk treba provlačiti kroz kuću. I onda smo mi kopali, oni su kopali sve i tako smo mi... Zato što je to trebalo štemati sve. Da, tako smo mi svaku ploču štemali i stavljali oluk kroz kuću i samo je ovaj dio koji izlazi virio van. U isto vrijeme, kuća do nas, oluk je se radio, a radila se cijela izvanka iznutra, oluk je uredno stavljen izvanka i to je to. Pa zar nisu i nekad kuće imale oluke? Nije to nešto moderno skroz. Pa ne znam što da vam kažem. Mislim, ja bih htjela da se svi drže regule. Ja znam da je, ja automatski štetim sebi sad za ubuduće, ali mi, pošto u toj svetoj Katarini, meni muž ima još...

Moram zapaliti. Meni muž ima još, njegova familija, odnosno ima još tu nekretnina, a mi bismo htjeli dvorište napraviti kako je nekad bilo. Jer imamo one male kamenčiće. Sad, najjednostavnije bi to došlo lijepo, super, ono, samo betoniraj i bok. Ali to je šteta raditi. Ovo će inzistirati, bit će deset puta skuplje, sporije, bla, bla, bla, ali mi hoćemo već kad je to tu, onda poštivaš, napravi nešto kako treba. Uglavnom, konzervatori, bilo bi dobro da rade, da se drže zakona, ali ne mogu. Ne kažem ja da su oni osobno loši, ali ne mogu.

Koje ćemo sljedeće pitanje? Ovaj razgovor. Zanima me, bila si nešto na Facebooku još pisala i ovo ljeto... Sve što ja pišem na Facebooku, znaš, na sitca, da. Da, da, za ove nape, što restorani izbacuju i tu si ti dosta galame radila, mislim, galame, ali nisi jedina, gdje znači izlazi s nape, ljudima ovako... Jedina sam do sad bila javno zato što sam imala problem s bronzinom, majke mi. Mislim, ja sam skoro u zatvor završila zbog njih. To je prestrašno. Kako u zatvor, što si? Pa zato što sam ja dobila dojam, mislim, ja sam imala jedan put poriv, ja da sam imala želju, ja bih pucala. Mislim, otvoreno govorim. Jer to je toliko izluđivanje da ti tri godine stojiš i ne možeš otvoriti prozor uopće. To nije smrad s pize ili miris s pize.

Nego je, to je bilo kao da stojite iznad roštilja. Doslovno. To je bio dim i meni je pokojna svekrva bila, kako je bila dementna, bila je u pelenama, bio je sedmi mjesec. Ja sam morala promijeniti pelenu, sad da ne pričam o svemu. Uglavnom, dok sam ja otišla odnijeti pelenu u jednu posebnu kutiju koju smo mi imali za to, ona je počela kašljati. Ja sam mislila da se stvarno guši, jer ljudi u demenciji gube refleks gutanja. I ja kad sam ušla unutra, kad sam vidjela da ja sam otvorila vrata od sobe i da ne vidim prozor koji je udaljen niti tri i pol metra od dima, onda sam poludila totalno.

Dalje je bilo što je bilo, ja sam bila jako neugodna na tom telefonu, tom nekom jadnom čovjeku, ne znam koji je bio. Mislim, jadan. Jadni smo mi, ali dobro. Šta, zvala si bronzin ili? Zvala sam njih, to je bilo svega i svačega. I sva srića što su ti ljudi koji su uzeli taj restoran, ne znam, tu se i mijenjalo vlasnika, odnosno tih koji su vlasnici restorana. I onda su mene nazvali taj neki čovjek i rekli da će oni za 15 dana dobiti taj neki sustav pročišćavanja, la, la, la, la. I stvarno srića, oni to jesu uspjeli riješiti 85%. Nisu mogli 100% zato što netko tko je dao građevnu dozvolu nije smio dati. Taj dimnjak koji je toliko velik mora biti ravno. Ali to kod njih ide ovako, pa ovako, pa do druge zgrade, jer njima nije pasalo staviti dimnjak na prvu zgradu, jer onda ova druga zgrada, terasa s jacuzzijem, ne bi imala tako lijep, prekrasan pogled, nego bi gledali u ono što mi gledamo sad. Ali nema veze, sad je... Vrijeme je bitno, ajde. Ba, to se zna, mislim. Ali sad je to, mila majka, sad je to super. Oni to ujutro kad upale malo, malo to bude. A je li se to uopće, uopće postoji tehnologija da se to ništa ne osjeti?

Postoji, ali postoji, oni su dosta novaca uložili u to. To je stvarno, to je brdo novaca uloženo. Je, znam, to su jako skupi sustavi, da. I oni su to sad, kažem... Pa je sad onda situacija malo bolja kad si... Slušajte, mi sad možemo ostaviti liti otvoren prozor malo dok spavamo, možemo ostaviti navečer otvoren prozor. Sad više liti, kad izlazim van, kad sam prije liti uvijek trčala kući jer sam nešto zaboravila, što je zaboravila, sam zatvoriti sve prozore. Kao da će nevera, na primjer. Ali to je sad podnošljivo, ja ne mogu reći. To je sad puno podnošljivije. Ali što je problem? Imamo mi još druge, druge, dvije štacije u gradu, tri, koje se čute. Ali stvar je u tome što njih, nas ugostitelje, zakon ne obavezuje da mi ugrađujemo filtere i patrone. I tu je glavni problem. Onda vam je problem ako tužite.

Stvar je u tome da vi morate dokazati da vama dim ulazi i smrad u kuću. A to možete dokazati ako ćete platiti privatnoj firmi da vam stavi mjerače na kuću godinu dana. To je onda kad sam ja zvala guštalo oko 100.000 kuna godišnje, sad je to sigurno puno više. Tako da oni koriste se te situacije. I mi u par, u par restorana su ugostitelji bili apsolutno susretljivi i obzirni i sami su stavili filtere i patrone. Iako po zakonu nisu trebali. I sad čekamo još tih par restorana, nadamo se da će to biti okej. Je li ima gradska četvrt nekakve veze s tim, može nekako utjecati ili je to... Pa mi samo, mislim, mi samo njih možemo u biti doslovno moliti. Ali doslovno moliti. Jer onda dobijete s druge strane stanare, ja razumijem, jer sam ja imala taj problem. I normalno da ljudima nije jasno da ne postoji nikakva inspekcija koja njima to može zabraniti. Iako vi u zakonu drugom imate, na primjer, stoji vam da vi sa svojim radom ne smijete obeštetiti drugu kuću, obeštetiti drugi posao, bla, bla, bla, negativno utjecati na

sve. Međutim, zakoni u Hrvatskoj su jedno, a ono što se dešava u stvarnosti je drugo. Ali 99% ugostitelja ima nekog obzira. Apsolutno. I čuj, nije to ni za njih lako uložiti u to, pogotovo što ne moraju po zakonu, to opet govorim. Znači, sve ovo što smo mi do sad uspjeli, uspjeli smo na dobru volju vlasnika, s tim da nekad nije problem ni samo u vlasniku, nego tih ljudi koji to stvaraju, stavljaju te, ugrađuju, oni liti imaju masu posla. Tako da, ali nekako, nadamo se da će to mic po mic, da će svi to prihvatiti. Pa bilo bi to okej. Mislim, treba ipak misliti na ljude koji tu žive i nije to... A dobro, ali to vam je, to vam je uvijek, svaka strana misli da je ona u pravu, svaka strana misli da je oštećena. Jer svi ljudi govore, pa ja imam pravo raditi, onda vam kaže, ja imam pravo disati. I sad vi tu morate naći neki balans između toga svega. Ali u načelu, ako ste vi otvorili usred grada nešto, onda znate da niste otvorili na ledini. I znate da tu ima ljudi i svega.

Isto, ja sam imala taj problem. Dok nisam ja stavila filtere i patrone, meni je susjeda došla i rekla, meni to smrdi, ja... I ona stvarno, ona je u kotlini, iza nas, mi smo imali jednu bočnu ventilaciju. I stvarno, ja kad sam došla tamo, mislim, čuti se sva spiza. Čuti se, da. Međutim, ja to zatvorila isti tren, mi smo se do kraja lita gušili u kužini. Ali smo prije sljedeće sezone stavili filtere s patronama, izbacila sam sve ove lignice, girce, sve živo što smrdi iz menija. I mi sad, kad se to mijenja redovito, onda nema tu problema. A onda si malo si prilagodila sam meni, da manje možda prženja i što je zapravo ono što najviše tu smrdi. Ja sam stavljala, ja sam još uvijek imala te lignje, ali lignje sam radila u tavi, svaka porcija na ovo ulje, nema tu. A, okej, da, da. Jer u biti, u fritezi to je grozno.

Kako, često se, ovako, po komentarima i to, buka u starogradskoj jezgri, ne može se spavati, a s druge strane je masovni turizam, ima hrpa ljudi koji očekuju nekakve zabavu, jeli, znači, bendove, muzika i to. Kako pomiriti ta dva svijeta, znači, što kažeš, da tu ljudi žive i pravo na miran san i opet da su, da ima nekakvih sadržaja i... Mislim, pomiriti s nekim realnim očekivanjima. A što onda bi se moglo napraviti, tipa? Pa ne znam, ja sam vam maloprije bila rekla, ako ja otvaram kafić i hoću da to bude, da tu budu bendovi, da tu budu koncerti, onda bi bilo od mene nerealno da ja to otvorim usred stare gradske jezgre. Da. I da očekujem da ću ja tu raditi kao, ne znam, restoran ili bar ili klub u Ovcama ili klub na plaži. Naravno, koncerti svaku večer, hard rock. Da. A ne može biti i techno, može biti bilo što, mislim. Šibenik je toliko mal grad.

I vi sad kad gledate, ja imam, imam i familiju koja dolazi iz Londona na ove, oni su mladi, njima pašu ovi koncerti, ovi, party, Barbarella i ostalo. Onda on u gradu može biti do ponoći, on pijucka ovamo, tamo negdje, pije, jede i onda na kraju sjedne u taksi, ode u Barbarellu i tamo može biti do 6 ujutro. A što je Barbarella već? To je di party, tamo diskotehno i sve. Mislim, u gradu negdje, to mi ne pada. Ne, ne, to je tamo prema Tribuni. A, okej, okej, bla, bla, bla. A, da, tamo, okej, okej. Druga stvar, imate tunel.

Ima tunel koji isto tako... E, tamo sam bio par puta. Koji isto tako može raditi. I onda je tu opet povezanost, ti električni busevi mali, tu isto može biti, to se može organizirati. Ali da vi otvorite, svi krenu s tim. Ja kad sam otvarala restoran, onda su meni došli ovi iz inspekcije, oni su nama stavili limitatore na zvučnike. I što znači limitator na zvučnicima, to znači da toliko je dozvoljeno. A dobro, ti ne treštiš muziku, što u restoranu, to nećeš sad ni stavljati, ne znam što. Ali mislim da se to dešava nekad, ne znam, ne znam, pa rođendan restorana, nešto stvarno bitno za grad, pa ajde, di. Vi imate organizaciju, na primjer, tamo di je Fališ festival ili tako dalje, vi imate po komunalnom određeno di može biti prekoračenje buke, di ne može. I to di ne može, može biti jedino uz suglasnost ili dozvolu gradonačelnika ili gradske uprave. Ali to su iznimne prilike. Međutim, mi smo na par štacija doživjeli da su iznimne prilike postale ustaljeno pravilo.

Znači, pošalje se neki zahtjev da se pro forma zadovolji forma. I to vam je to. Sad nam je zadnje bilo, a zadnje je bilo zanimljivo, imali smo jedan zahtjev, znači, koncert nije koncert, nego je okupljanje. A glazbenici to nisu nikakvi, na primjer, ni duet, nije to nikakva grupa, niti išta, nego jeulični svirač.

I glazba vankaće biti, ono, limitatori iz restorana. Jer je u radu tako i bilo ili je bio bend? Unutra, i onda će zarada biti dio humanitarne svrhe. Mislim, to je sve lipo složeno, osim što za to nije postojala dozvola. Što smo mi na kraju doznali i od grada i od svega. I onda vam ispadne da jedan ugostitelj koji se pridržava svega cijelu litu, što je on zapravo budala, kako jedan može, drugi ne može. I to je to što grad mora vršiti kontrolu. Znači, kad se izdaju dozvole, da se to gleda, da se to stvarno poštiva. Shvaćate? Jer teško je to, oni su njih godinama naučili da svaka šupa može postati kafić. Doslovno, svaka šupa je kafić. I za privući promet, vi morate staviti ogroman zvučnik vanka. Ne morate imati, čak i stolove možete razbacati vanka kako hoćete, sve. I onda dolazite do toga da klub Azimut zapravo ne ispada budala. Jer on plaća 5.000 eura mjesečno. Najam. Što je za prostore, za koncesiju? Za prostor. 5.000 eura mjesečno. Znači, ja sam njemu rekla, Hrvoje, tebi se više isplati, uzmi prostor od 20 kvadrata iste zarade.

Jer to su gluposti. Znači, svaka mala, i čak više, sad štekatva ne mora biti ispred, direktno ispred vašeg objekta, nego štekatva može biti, ne znam, tri ulice dalje. Što je isto tako glupo. I posebno smo imali problema, ono što je bilo tamo s Jack Rabbitom. Što je Jack Rabbit tvrdio da je on zatvoren zbog gradske četvrti i bla, bla, bla. E, to se sjećam, to je bilo prošlo ljeto. Da, ja osobno znam da njima Davor Živković nikad nije zvao policiju. Nikad, apsolutno. Tako da, i sad, kao što vidite, tamo kafić i dalje postoji i radi. To nije bilo zbog gradske četvrti. A u isto vrijeme, kad imamo s druge strane jedan prostor, i to mi je vlasnik prostora poslao odbijenicu od grada. Odbijen štekat, jer tamo on neće da vam štekate. Znači, s jedne strane ne može, s druge strane može. I mene je dosta, dosta novinara napadalo zbog tog slučaja. Jer tipa, otimaju se neko, otima se nekome kruh, otima mu se zarada i tako dalje. Ja sam njima uvijek govorila da mu familija mog supruga ima tri, moj suprug ima

tri pozicije na kojima može otvoriti ono što oni misle raditi. I mi nismo to otvorili u svojim prostorima, mi smo odlučili plaćati najam. Zašto? Zato što smatramo, tamo di jesu naši prostori, na primjer, imamo veliki vrtal. Mi smo mogli isto kao jedan drugi restoran otvoriti u svom vrtu ili postaviti roštilj i dimiti susjedima, ne možeš to raditi. Jednostavno ne možeš, nije red. Nama bi to uštedilo brdo novaca preko godine, koliko plaćamo najma, ali nismo to htjeli napraviti. Tako da, ne znam, ono, tipa optuživanje nas da krademo nekom, uskraćujemo nekom zaradu. Pa tako se može javiti ova vlasnica kojoj su uskratili zaradu. I reći gradu, evo, uskratili ste mi zaradu. Nama to mora biti, to je ono što je, što je grad, ovaj, savjet od grada, sjećate se, di su Franka, Dino Karađole i svi, što su oni njima sami predlagali mapiranje stare gradske jezgre. I to se još uvijek nije dogodilo. I koliko ja imam informacija... Kakvo mapiranje? Mapiranje da se popiše svi prostori grada, znači gradski prostori, što je u njima. I da se...

Pa zar nemaju već nekakav katalog toga? To je, mislim... Mi kad smo tražili, mi smo dobili u jednom prostoru da je još uvijek Bravarija Sekulić. Ja mislim da se on, bože me prosti, dva, tri puta reinkarnirao do sad. Mislim, što kako da kažem to. To je totalno neažurirano. I ja mislim da to nije do toga, zato što taj savjet njihov ne želi ništa raditi, neće da rade, nego jednostavno zbog aljkavosti gradske uprave. Jer oni su to htjeli napraviti, koliko sam ja imala čuti, to bi čak neki ljudi volonterski obavili, a to se inače plaća dosta. Znači, da vi znate di mogu biti tihi obrti, kafići, restorani, tako, ne znam, frizeri, ovi, oni, cvjećare, tako da to ima nekog smisla. Jer vi kad imate više obrta, više tipova obrta, imate veći protok ljudi. Tako da ne bude samo kafići i restorani, jer to je totalno dosadno. I htjeli smo, pošto poto, tu smo bili jako, u dosta stvari smo bili mi i taj savjet jako suglasni. Ali na kraju, ja mislim da smo mi došli na vrh glave gradu, jedni

i drugi. Znači, i mi i ovi, ove što je grad stavio. Jer jako je teško, to svi ljudi koji imaju i svoje privatne poslove. Shvaćate, tako da... Ne znam, ja sam još uvijek veliki optimist, ono. Treba biti optimist, da. Ne znam, ja mislim da se sve može, mislim, ja sam uvijek smatrala, možda oni misle da mi vučemo za neku političku stranku, političku opciju, pa ovo, pa ono. Mi smo stvarno, u svim svojima, kad smo radili izbor građana, mi apsolutno nikakvu politiku nismo u to dirali. Mi smo uvijek govorili gradonačelnik službe i toga se još uvijek držimo. Jer meni je isto... Ali tako i treba, to je jedini ispravni način. Nama kao nama, sad tu, u gradskom vijeću kakvi jesmo, a ima nas svih, vela, lijevih, desnih, ovakvih, onakvih, sve se nalazi kod nas. Ali nama je ista stvar, tko je na vlasti. Nama je bitno kako ta vlast komunicira s gradskom četvrti. Ja mislim da s nama ne loše komuniciraju.

Dobro, Davora ne vole malo. Davor izgubi strpljenje na nebuloze i na pizdarije, i onda Davor malo digne glas. Ali ne mogu reći da je komunikacija loša. Međutim, sve je to lipo, lipo, lipo, i onda u praksi vi morate za svaku sitnicu nalaziti se 16 milijuna puta. Što ja mislim, ne paše ni njima, ne paše ni nama, u biti. Ali možda nekako dođemo do nečega. A, nadam se da će doći do nekakvog ravnoteže, nekakve... A u nadi je spas. Kakva je situacija sa ovim štekatima? Jer nam prijeti nekakav splitski scenarij gdje je sve preplavljeno štekatima i ne može se više proći. Sada ne govorim točno gdje i što, ali onako, u nekim dijelovima grada. Ja mislim... Ja ljeti jedva prođem, to je baš, postaje mi iritantno. Ali nemam ništa protiv restorana i nek rade i to, ali zbilja, već i onako, vrlo uske prolaze, to je sve zatrpano stolovima i malo mi ide na živce. I još kad je gužva, to se jedva prolazi. Jel se to uopće išta kontrolira ili je to tako u principu ucrtano i evo oni svi se... Ja mislim da su oni sad, da je neka regula, navodna, kao metar i po za proći, to ja mislim da je malo.

To je malo. To je apsolutno malo. To je okej zimi kad nema nikoga, ali sad kad je hrpa ljudi... Di je bio problem, problem je sad tih pitara, to ti pitari su se počeli širiti nenormalno. Kakvi pitari? Pitari okolo štekata, mislim, to je počelo ići sve ono malo... Aha, kao nekakva, misliš kao... Dobije dozvolu dotud, pa onda malo još naprijed, pa još malo naprijed i tako dalje. Ali ja mislim da je situacija bolja, meni se čini da su onaj makli poviše hotela Palas, tamo gdje je Medulić, gdje je onaj, tamo je bio ispod turističke, bio je jedan red stolova, to su makli, čini mi se. Je, to je... Onda su makli, ja mislim, stolove, sad ne znam da li su makli što se radi na onoj crkvi tamo do vina Ina, oni od picerije, stolovi. Mislim da ima, ali to je okej, tamo je dosta... Ne, ne, ne, ali tamo je bio drugi red stolova, to su makli. Mislim da je doli, gdje je Dobrić, gdje je San Antonio, oni doli kafići, restorani, mislim da su oni dosta, koliko mi se čini, da su oni uvukli pitare na svoje štekate. Tu je, ajmo reći, malo je prohodnije.

Mislim da mic po mic ide nekako. S tim što mi nismo bili zadovoljni sa onim štekatom, sjećate se ono zelena površina, što su uređivali sami stanari, gdje je bila bivša picerija Kiki. A, sjećam se, da. Da, i onda su opet tamo stavljeni bili stolovi. Ne znam sad kako je to išlo ovo lito, bilo je nekih problema, ali ajde, prošlo je dobro. Prošlo je nekako dobro, nije se po tome gazilo, ipak se to sad nekako održava, i maknuti su sad zelene površine. Ali, ne znam, znate što, svi hoće kad imaju te restorane i to, svi hoće da imaju više stolova, jer sezona je kratka. Međutim... Da, i hrpa ljudi, koliko god da imaš stolova, sve će se popuniti kad je... Da, međutim, opet vam kažem, kad vi nešto otvarate, pogledajte di otvarate. I stavite se u neke normalne okvire. Shvaćate? U tome je samo stvar. I opet je stvar nadgledanja. I onda što rade? Onda skužili, okej, komunalni redar radi do 10, onda do 10 nekako, 10 se raširi, i tako dalje. I to je uvijek problem. Ali šteta je to.

To ne bi smjelo biti tako. Sad je malo bolje, ja vjerujem da će biti još bolje. Mislim, ne možete vi te neke navike, niti iz gradske uprave da ih ne nadgleda, niti navike nekih ugostitelja. Jednostavno se to očito ne može promijeniti preko noći. A još se teže mijenja ako jedne godine gledate, druge ne gledate, pa ovako, pa onako. Mislim, izluđuju jedni druge. Onda su svi, svi živi u krugu, stanari, ugostitelj, gradska vlada, onda ne znate više tko je lud. Da, da, da. To je... Pije ko plača, što vam se kaže. I onda tu bude tonova svakakvih priča, svakakvih. Mislim, ja mislim da je sad bilo malo bolje. Ne znam, da vam iskreno kažem, nisam previše prolazila po gradu. Jer sam... A, nisam vidio baš neku razliku, baš sad taj Dobrić, što si spomenula, to je onako dosta... A ja sam vidjela, prije su pitari bili vani.

Da, moguće ono da se malo ipak, da se ih malo stisne. A treba to stalno držati pod kontrolom, jer će onako mic po mic nekako se... A to je, kažem vam, svi imaju, svi imaju taj stav, mi radimo samo tri mjeseca, mi moramo zaraditi. Okej, onda će netko reći, ja radim cijelu godinu, plaćam poreze, sve živo, ja imam pravo plaćati. Da, da, da, to nije nikakav argument. Mislim, ja isto nemam ništa od ugostiteljstva i turizma ičeg, pa opet želim da ljudi rade, što je okej, ali nemoj da je na štetu mene. To su očekivanja. Ja sam, na primjer, sad svog štekata makla jedan stol iznutra, izvanka, ja sam imala veliku navalu. Meni to išlo na živce. Velika navala, svježa hrana, ne možeš to izaći u pet minuta nikako. Tako da ne ide ni meni u prilog da ja ili konobar ne možemo prolaziti između stolova. I to isto blesavo. Ali dobro. Kad su ko sardine, nema nikakvih... Dobro, ja sebe ne smatram da sam ja sad tu neki prepametni, preiskusni, što ja znam, ugostitelj, ja sam možda malo komodna. Meni je ono manje zarade, ali mira. Ja imam mira. To je najvažnije, ja mislim. To je, ali dobro, nekome, netko se ne mora, ne mora mu biti isto što i meni, mislim. Ali ja ne vidim da vi imate, da vam je išta bolje ako vi zakrčite promet

ljudi, ako imate gužvu i tako dalje, ono, nit su vam gosti zadovoljni, nit je tko zadovoljan čemu, ono. Ali sve vam je opet dolazi do gradske uprave i regula. Koliko su oni kadri biti dosljedni. Evo kako su lipo naučili ljude da ne parkiraju na autobusnom stajalištu. E, a to je trebalo sa bičem tih kamera. Pa nema, ali ne, ali oni su bili u tome jako uporni. Jesu. I jako dosljedni. Pa mogu biti tako jako uporni i dosljedni u drugim stvarima. E, a to je bila cijela, prije sad već godinu dana... E, ali onda se zamara. Kad je počela Rijeka kazni dolaziti, onda se govorilo, a, nisu nas upozorili. Vi kad ste, vi kad ste dosljedni u drugim stvarima, onda ćete se zamjeriti nekim investitorima. A tu nisu toliko dosljedni, pa eto. Isto ko konzervatori, pa ćemo vidjeti što će biti. Dizali su cijene parkinga i to su lijepo prišili da ste vi to tražili, i onda evo, kao, mi slušamo gradsku četvrt, htjeli su dignuti cijene, tako je to nekako bilo prezentirano. Je, bilo je prezentirano, meni je... Draga 2 eura, ne, je li 2 eura, mislim da čak i je, baš onako je, dosta košta. Što se dogodilo? Ali ja ne znam od kad je Draga u sklopu gradske četvrti Stari grad.

A to su oni, digli su tamo kod socijalnog, zapravo, u principu su iskoristili to da dignu svugdje. A to je to, što se opet vraćamo na TEF, znači, mi smo njima rekli da se mora staviti, da bi bilo dobro, znači, ne naređenje, nego mi predlažemo, doduše, mi smo rekli da zahtijevamo, da se stavi minibus od TEF-a, bla, bla, bla. I sad kad vi ljudima date opciju da postoji minibus, znači, neko, vi dođete s vidika, vama se ne šeta od vidika do grada, vi dođete sa svojim autom na TEF. Dobro, ja idem busom, tako sam s djecom otići. Nema veze, vi idete busom, neko ne ide busom. I onda vi imate opciju za simboličnu cijenu minibusa, jer vam se ne da šetati do grada. I onda kad u tom... To više ima smisla za nekog tko dolazi izvana, ja ću s vidika, ja ću sjesti na bus i lijepo na Poljani izaći. Ne, ali hoću vam reći, u tom pogledu, mi smo tražili da se onda, u tom slučaju, značajno dignu cijene. Jer mi smo ljudima dali opciju, ako ne želi, nego hoće doli, jer vi doli, kad stanete, vi ste stanaru uzeli mjesto.

Jasno, to mi je jasno, da. I u tome je stvar bila. Nemojte zaboraviti da doli s mjesečnom parkirnom kartom imaju pravo i ovi iz Varoši parkirati, jer ni oni nemaju, nisu svi srušili vrtove i napravili garaže. I tek kad se to napravi, znači, cijene mogu ići gore, nešto se može napraviti. S tim da smo mi tražili da se stavi rampa od kad idete prema Dominu, doli prolazite od Rapule do Domina, i onda ravno od bivšeg malog štekata od Skipera. Da tamo bude rampa i da onaj desni, lijevi parking i sve doli prema Krki da bude za stanare. Znači, za sve stanare, a ne stanare koji žele gradske četvrti. I ovi kojima je, znači, težačka isto.

Znači, ne samo za ove doli gdje su kuće doli uz rub, nego za sve. Ali naravno, oni to ne daju. I onda su lipo upakirali da smo mi to tako tražili odjedanput, paf cijene. Mi smo dali rješenje i drugu opciju, shvaćate. Ali, mislim, ono što smo napravili... Ali svi zapravo su povisili profite gradskoj firmi, to je veliko rješenje, genijalno. To je uvijek isto, oni su nama tu valili jako veliku kajlu i to je od njih bilo bezobrazno. Ne, stvarno, ti njihovi potezi su ponekad tako, tako... Ne, to je... Fascinantno odlični, ono, evo, tražili ste, sad ćemo mi to, nema problema. To je od njih bilo, a, jako bezobrazno, mi smo to s njima poslije iskomunicirali. Neću uopće prepričavati kakvi su, kakve su tu, kakva je tu diskusija bila i kakve su tu riči bile, ali nema veze, mislim, ja čak to Buriću ne zamjeram koliko Bulatu. Jer to je bila, ono, to je bila takva prkanska kajla, baš prkanska, ono. Jel glupost teška, mi to niko ne radimo ništa samo za sebe. Apsolutno, to je bilo za sve građane Stare gradske jezgre. I to mora biti tako doli riješeno. Jer je jako glupo da vi imate horde ljudi koji idu prema plaži, i onda imate, pogotovo

od dućana Dijelo do plaže tamo, do Krke u Viti. To je prestrašno. To ako su ljudi s djecom ili u kolicima, njima nalete vozači skutera i u ono, to trubi njima, ono. Mislim, ljudi se osjećaju neugodno. Pa jasno, nije to ništa strašno. A ostalo nije ni sigurno, pogotovo u popodnevnim satima kad mladi vozači ili... Pa dobro, ja čak mislim da sam utepla dosta starijih, ne mladih, koji prolaze doli svom forcom jer misle da nema nikoga. Nek vam izleti dijete iz bilo kojeg štekata, bilo kojeuličice, to će biti katastrofa. Vlakić, ja samo čekam kad će pomesti nekog jedan dan. To će se isto dogoditi.

To je s onim, gdje navodno Burićev sin parkira iza one rampe. Famozna žabica. Molim? Famozna žabica. E, famozna žabica, to mi je netko bio poslao u inbox i to se digla frka, to su oporbeni političari, čak i grad nekako, ajde, priopćenje izdao na račun toga što je onako nečuveno. Baš se digla frka, mislim, što se tu dogodilo, jel bi uopće... Ja sam napisao... Po katastru, to je javno, znači... Pa to je javno, jasno. I sad je to, jel ta žabica pod ključem ili? Javna je površina, ona površina gdje stoji od bronzina, rampa, to je isto javna površina. E, znam, to je isto javno. E, ali ta žabica pod ključem ili to može svak spuštati, dizati, kako god hoće? Ne može se, naravno, spuštati, dizati. Problem je, navodno, što tamo ako nema žabice, odnosno prepreke. Ako nema prepreke, onda parkira bilo tko i blokira ulaz u kuću. Okej, nema problema, to stoji. Međutim, u tom slučaju se ne stavlja žabica. U tom slučaju se stavi čunj ili se stave stupići. Znaš, to je permanentno. Pa onda ne može parkirati nitko. Stupić najbolje. Pa ne može parkirati nitko. Dok god vi imate žabicu... I onda se prolazi pješke, klasični problemi, mislim. Dok god vi imate žabicu i dok god netko ima ključ od te žabice, kad će ona gore?

Onda je to privatni park. Na javnoj površini besplatni još. Porićima, Željka Burića, on je dao nalog da se to sredi. Davno. E, sad... A zašto to nije? Zašto to nije sređeno, to ćete vi morati pitati Željka Burića. Ne zna ni on gradski direktor. Pa imam neke ideje zašto nije riješeno. Ili komunalna, ali mislim, to ispada jako glupo. Isto kao što smo mi poludili za rampu restorana Bronzina i cijelog onog dol kompleksa. Ta rampa je na javnoj površini. I onda jedno od obrazloženja zašto je rampa na javnoj površini je kao, pa znate, ako tu nema rampe, onda će tu stati bilo tko pa će blokirati prolaz. Onda sam ja rekla, okej, pa ali zar ne postoje kamere? Pa kad netko stane, vidim kaznu. Pa se miču, kao što se miču s autobusnih ugibališta. U čemu je problem? I to vam je to što sam ja rekla da je grad nedosljedan.

Ne možete vi neke štacije ne dirati jer, eto, imat ćemo problema, ali koji problema? Mislim, ne može neki investitor imati prednost veću od građana. Ne može. Apsolutno, po meni. Pa makar da mi je sin rođen, da ima tamo restoran, stan ili bilo što. Jer to je glupo. Jer uvijek iza te rampe su parkirana 3-4 auta. Tko pušta te aute? Neće on doći sam dignuti rampu. Znači, ti puštaš tu ljude, svoje goste, nebitno je. Shvaćate? Isto kao što se zloupotrebljava nekad ona dostavna dva mjesta, pored Bronzina isto. I to ih zloupotrebljavaju ljudi koji bi trebali biti, kao, odgovorni, predstavnici. Da, da, strašno odgovorni. A to su malo gluposti. Ali dobro, na to smo navikli, nadamo se da će se promijeniti. Ne znam, ako se promijeni sva vlast, možda će brže, a možda i ništa. Možda, a onda bi mogao Burićev navodni sin, na primjer, u tom konkretnom, ako se promijeni vlast, onda će se promijeniti. Ja mislim da mu sin nije navodni sin, mu je sin definitivno. Definitivno, da. Ne znam, ali glupo je to, to su glupe... Nama je, mi smo čak imali u biti... Ma da, preočito je nekako, baš je bezobrazno. Dobro, ispada totalno blesavo. Ali mi smo imali, na primjer, mi smo htjeli, sjećate se da je bio prijedlog da se tamo

prema onom dio, ona dva račvanja imaju kod bivšeg Sesa, da se gore stavi rampa. Shvaćate? I onda je Burić sam predlagao, on osobno, da se rampa stavi odmah kod spomenika. Razumijete? Što bi po meni bilo još i bolje. Shvaćate? Međutim, to... Kod vatrogasnog doma. Kod vatrogasnog doma, ono lijevo. A je, tamo nema nikad mjesta, to je... I da to isto bude za stanare gradske četvrti i svi koji imaju karte tamo, znači to hvata i Varoš i sve. Međutim, i što smo, što je još bio problem? Problem su bile one garaže gore. Jer vi, na primjer, imate garažu, okej, nitko to ne spori. Međutim, što se dešava? Ljudi to isto zloupotrebljavaju. Onda oni turista stave u garažu ili ispred garaže. Ako vi imate garažu, ispred garaže ne može biti parkiran nitko.

To bi tako trebalo biti. Ima smisla, da. I onda što se dešava? Znači, stave turista u garažu, drugog turista ispred garaže ili od susjeda turista, tu ima razno raznih kombinacija. I onda svoje auto parkiraju tamo u onom prolazu, mislim, do Svete Ane. To je isto zloupotrebljavanje. Ali opet smo došli do toga, uvijek je gradska uprava nije dosljedna. I tu nema reda. A ovo za, mislim, za tu famoznu žabicu, što mi smo je prozvali više Burićeva žabica, ja ne znam kome to treba.

Ja da sam osobno, ja da sam na Burićevom, isto bi mi bilo zadnje za što bi se išla sramotiti. Jel to je sramota? Je, nepotrebno. A dugo su oni na vlasti, nekako se ne boje se više ničega. I vi kad pogledate, ja svaki put kad pričam sa Željkom o tome, oni kažu nalog je izdan, ali zašto se to ne izvršava, ja to ne znam. Ne, ne znam zašto ne izvršava. Jel postoji, znači, ako vama smeta nešto za ući u kuću, stavi se čunj, stupić, kamera, nešto? Pa da, ima načina, naravno. Ima načina. Jel ovako opet ispada nešto privatno, se uzurpira, mislim. Ja sam isto sad, na primjer, ja maknem štekat, i ja na tom štekatu svom, mom, moj je dok ga plaćam. Ali dok ga plaćam, ne može biti auto na njemu, opet vam ponavljam. Shvaćate? Ma da. Znači, ja tamo sad neću parkirati, tamo će parkirati svi susjedi, tko god naleti, ali on će biti otvoren, taj prostor za sve. A sigurno neće netko doći staviti. Ja kad vidim bilo di po gradu, željezne stupove ili nešto, to ne može biti tu. Vi ne možete prisvajati javan prostor.

A vidjet ćemo dokle će to. A vidjet ćemo. Što ti misliš o praznom centru tijekom zime? To je, gradska vlast uvijek pokušava neko, to revitalizacija, idemo do grada i to, ali opet, to bi se meni sviđalo. Što će ići do grada? Pa evo, mi s ovim što smo predlagali rampu, na primjer, od bivšeg, ja to zovem uvijek Maurov štekat, što smo predlagali, to da bude doli samo za stanare i taj parking lijevo da nam daju. Što će biti sa prostorom? Mislim, sad ću malo uskočiti, na primjer, dizalica ne smije raditi, jel tako? Međutim, može doći čače i vaditi brodove. To je nebuloza. A onda je druga nebuloza što je to u prostornom planu parking. U naravi se vade brodovi i tamo se pušta na, da se parkiraju auta, onaj tko ima koncesiju. Iako taj plato nije za parking. Znači, koncesija, ugovor nije za to. A onda, treća stvar, u upravljanju pomorskim dobrom, sad su tamo, ne znam, ležaljke, sandoline ili ne znam što. Onda se ja pitam što je na kraju na tom području. Tko to kontrolira?

Ali baš zato sam vam htjela reći, kad ste vi pitali idemo do grada zimi. Onda smo mi mislili, ako se to da samo za stanare, onda bi gradska četvrt mogla podnijeti da zimi, na primjer, od 4 sata popodne do 1, 2, 3 ili 5 ujutro, bla, bla, bla, nebitno, da imamo kao Split i Zadar besplatan parking. Međutim, nas se ni u tome ne sluša. Zašto? Kome to smeta? Osim gradskom parkingu. A da. Ne znam kome bi smetalo. A druga stvar, opet ta zaustavna traka, triba. Nema nikakvog smisla da ona gori ne bude. Nema nikakvog razloga da zaustavna traka ne bude. Ako ćete skočiti u apoteku, ne znam, po danu, po noći, imate neki problem, la, la, la, ta apoteka je dežurna. Jel problem staviti tamo zaustavnu traku? Hoće vam netko donijeti frižider, klime? Hoće netko iskrcati prozore? Sve se to može regulirati. Građevni materijal isto. Na Starom pazaru zaustavna traka. Od koliko do koliko uri, okej. Kad netko iskrca građevni materijal, imate, ne znam, pol dana za priniti ga, vratiti sve u prvobitno stanje, očistiti. Znači, sve se može regulirati.

I to su stvari koje bi puno olakšale život u Staroj gradskoj jezgri. I zašto se to ne radi? Mislim, na kraju ćemo opet imati za, ne znam, 10 godina. Opet ćemo imati natječaj kako to oživiti. Kako ćeš oživiti kad je tu uvijek bio parking? I to jednostavno ne može, ne može promijeniti. Ali hrpa ljudi dođe kad ima neki event, kad je adventura, to je sve krcato. Kad je neki dobar koncert ili kad se nešto događa, nekako onda ništa nije problem. Nije problem ni parking, nije problem ništa, nego ljudi dođu kad nešto ima. Pa normalno, ali vi morate dati neke sadržaje. E, pa sadržaj, da. Ali ne može sadržaj biti samo to. Na primjer, ja vam kažem, ovo što radi LanaĆala, tu masu roditelja dođe. Oni jadni bavuljaju po gradu isto, dok čekaju djecu lijevo-desno. Znači, može biti, ali tu više nema svita. Shvaćate? Na primjer, vi kad gledate zimi, svi kvartovi, svi kvartovski kafići su puni. Zašto su puni? Zato što tu ima svita. Zašto u Dolcu nema više? To je prazno. Zato što tamo više nema svita. Tko će doli biti? Ako ste zimi kao u getu, ako liti ne smijete da prostirke prdniti. Znači, ne možete vamo, ne možete tamo, ne možete ništa.

Pa tko će to živjeti? I onda vi gledate, vi u biti doli od starog dijela grada, vi radite resort. Pogotovo što ćete izbaciti tu jadnu dizalicu. Di će se ljudi okupljati? Tko će se okupljati doli? Što će doli biti? Zar se sad okupljaju kod dizalice? Pa oni se uvijek okupljaju kod dizalice. Pa mislim da se okupljaju i bez dizalice isto. Ali stvar je u tome da je tu nered. Stvar je u tome da je tu sve mračno, tu je sve zapušteno, tu je nered. Pa to se valjda misli sa tom obnovom Dolca, da će se sve riješiti. Ne, ali stvar je u tome, uvijek se ide na to da dok god neki pogodni investitor nešto ne kupi, sjetite se vi prije Peškarije. To je sve bilo u mraku. Je, istina. Okolo je isto, ona buta u Peškariji, pa to sidlo, pišalo isto. Sve živo. I onda kad mi tražimo da se ona buta tamo uredi, to ne može. Znači, ne može se uvesti reda ikakvog. Ne samo da oni urede, nego se ne može uvesti reda. Znači, dok god netko podoban ne kupi, stanari mogu stati kao štakori. Oni štakori ista stvar. Razumijete, u tome je najveći problem. I to je jednostavno, mislim, njima banja, ja gledam turiste sad, zimi, liti.

Masa ljudi, oni dođu do Bronzina, dalje neće. Zašto? Njih masu bi išlo do banja navečer prošetati, jer im je lipo. Ne znam, uzeli bi sami, šta ja znam, bocu kole, pića, bilo što. Sjeli bi na plažu, družili bi se lijevo-desno, ali neće proći. Probosti, sve je u mraku. Apsolutno. Tko će to prolaziti? Da, istina. Prema tome, kakve to logike ima? Ne možete vi za sve kriviti stanare, neodgovornost, ne znam, stanara. Što će stanar napraviti? Što će on upaliti reflektor doli? Shvaćate? Znači, to grad ne, zlatnu koku di ubere novce, njih boli uvo. To je toliko nemarno. Nema, nema smisla nikakvog. To nije ničije, nikome pogodovanje. A neću pričati uopće, doli brodovi, pa mi doli imamo toliko brodova koji uopće nisu u registru brodova. Vezani, misliš na... Da. I to je isto pitanje. Kako može doli brod biti vezan ako nije u registru brodova? A to itko kontrolira ikad? Ne. Ne. I zašto se doli ne napravi popis registracija, oni što drže brodove?

Ja jednog dana, da ja i muž odlučimo da nećemo više imati brod. Okej, mi prodamo brod. A mi možemo prodati vez. A kako možemo prodati vez? Zato što doli nitko živ ništa ne nadgleda. Taj vez kojeg ja imam... Mislim, znam da je to u takvom neredu, da se to nešto... Taj vez doli di je naš brod vezan, je naš vez, ali dok ga mi koristimo i dok mi imamo brod, ja kad prodam brod, ja ne mogu prodati posebno vez. Ali to se doli, to se doli dešava. Navodno je vez 3.000 eura. I sad vi meni recite, što se... Dobro, godišnje.

Ne, nego vi prodate vez za 3.000 eura. A, okej. Nešto što nije vaše. Da, da. Vaši mogu biti konopi. Razumijete? Ali što njih ferma je da oni sad ne naprave... Zar se ne plaća nešto gradu godišnje? Plaća se to, to svi plaćaju. Ali pazite, što njih ferma je lučku upravu da oni sad ne naprave popis. Shvaćate? A bit će se... Znači... Neka nepočudna imena, to jest, imena koja ne bi trebala se sad... Ne to, nego znate, svi su tu zadovoljni. Da, da, to. Valjda ne paše nikom da se to previše čačka i to je to. Zašto ne, pardon, zašto ne bi bio zadovoljan netko, na primjer, iz Zagreba ili, nemam pojma, iz Italije, iz Kanade ili bilo di, kupi brod u Šibeniku ili u Hrvatskoj i dođe doli i plati vez 3.000 eura i ima vez. Ludilo. I onda vamo u Vrnjaži imate ljude koji čekaju na vez ne znam koliko.

Znači, čuo sam da se ne može dobiti vez tek tako. To su baš problemi. Može se dobiti. Ja mislim da se još, ja mislim da se još uvijek može dobiti. Ja čujem da neki ljudi dobiju vez ovako. Sad, jel to rekla-kazala, ne znam, ali to je lako provjeriti. Ali vam hoću reći doli za Dolac, što njih sprječava i prije ovog projekta, ne moraju oni napraviti projekt odmah, što njih sprječava da oni ne naprave popis. Znači, vi možete prodati. A neće. Očito. Zašto? Ne paše. Zašto? Shvaćate, to je totalno glupo. Valjda neka zvučna imena koriste te vezove i bolje to ne čačkaju. Ja mislim, nisu to samo zvučna imena. Imate vi puno imena tu koja su totalno nezvučna. Mislim, zvučna, nekako povezani sa zvučnim imenima. Ali to je to što opet, opet, netko tko time upravlja svjesno dopušta, svjesno dopušta kriminal. Jel to u biti kriminal? Da. Kako vi prodajete nešto što nije vaše? Ma da, smiješno, baš. To vam je kao da ja sad prodam, ja na primjer imam, ajmo reći, parking. Na primjer, dobijem žabicu za parking. I ja prodam svoj auto, ali onda prodam i parkirno mjesto. Jel shvaćate? To je glupost totalna. To... Da, ista stvar.

S tim ja nisam nikako zadovoljna i meni nema tu opravdanja, pa znate, netko može onda prodati brod. Pa okej, prodaj brod, ali vez ostaje. Vez ostaje u lučkoj upravi. To bi tako trebalo biti. Jel ja jednog dana mogu očekivati da ću ja otići par dana na, ne znam, brodom na Kornat, onda ću vratiti, onda kad se vratim, vidjet ću da mi netko iz Kanade ili netko iz Zagreba je vezan. Ja ga ne smijem odvezati. A on je na mom vezu. I oni svjesno to dopuštaju.

Što očekuješ od ovih, od izbora sad, brzih, lokalnih? Hoće Burić dobiti četvrti mandat ili neće? Pa ako oporba, ako posije svakog svog gradonačelnika i izbaci, onda hoće. Pogotovo ako se jave ljudi koji znaju u startu da ne mogu dobiti. Mislim, a mislim da bi mogao biti problem imati većinu u vijeću HDZ-a. Već nisu imali ovaj put, što je, ja mislim, možda čak prvi put da se desilo. Ne znam da je HDZ... Ja ne znam da je HDZ-u više išta problem. Ja sam uvijek mislila da je u Jugoslaviji partija bila veća, ali oni su i jači, ali ovi HDZ-ova partija još veća i još jača. Mislim, to je... Dobro, ali nemaju većinu u gradskom vijeću sami, što je vjerojatno bio udarac veliki i tu su morali razne kompromise raditi. Pa ne znam ja da je njima ZKPK ikakav udarac sa ZKPK-om, oni na nivou države isto sve to... Ne, ne, znam, ali je, ali činjenica da im je trebao netko. I onda je trebalo... Pa, nažalost, kod nas... Funkcije i to se trebalo... Kod nas oni uvijek nađu nekoga jer to sve tako ide, nema tu... Znači, ne očekuješ neka iznenađenja, to će biti... Pa ja baš kažem, očekivala bih iznenađenja da se oporba možda skupi

i nađe jednu osobu. Pa ja, to je jedina nada, da se svi udruže. A ovo sad, ako će svaki izbaciti svog nekog kandidata, ovo, ono, ja to... Da, to je piškoće, propalo. To je ništa, to apsolutno. Ne vidim smisla. Ali to se neće dogoditi jer uvijek netko, ono, onda se traže neke pozicije, onda se traži ovo, onda ja sam zvučniji, ja moram biti prije, ja moram biti ovo, ono. Ali kažem, najgore je, na primjer, ja se nadam da se Davor Živković neće kandidirati ponovo za gradonačelnika. Jer to je, mislim, on će poluditi sad kad ovo čuje, ali mene to uopće ne zanima. To je uvijek bio moj stav i ja ću ga reći otvoreno. Čemu ćeš se kandidirati, nema šanse dobiti. Znaš da nema šanse dobiti. Ne samo on, ima drugih imena. Ja sam čula isto, na primjer, Goran Šimić da će se kandidirati. To sam ja nešto načuo, ne znam je li istina. E, mislim, sad, čemu, znaš da nećeš dobiti.

Nek ima, ne znam, 700 glasova, 1.000, bilo što. Znaš da nećeš dobiti. A jel ti ima smisla da se javi s listom za gradsko vijeće? Pa to je druga stvar, mislim... To mi je već realističnije. To je druga stvar, ali ići... Nezavisna lista, 20 godina... E, sad zamislite vi da ja sad kažem, ne znam, eto, ja sam ovdje, ovdje, već toliko godina, ja ću se sad... Koja, čemu, misliš, što? Zašto ja mislim, prva stvar, da ja mogu biti gradonačelnik. Shvaćate? Tako da je to, to mi je malo totalno blesavo i uvijek se to desi. I onda na kraju se svi čude, ajme, HDZ ponovo dobio. Pa tko će dobiti? Tko? Rasprše se glasovi, mislim. Zato što se oporba... Pa ne, ne, dobije u prvom krugu ipak. Pa oporba se ne može dogovoriti, mislim, to su lokalni izbori, tu se radi o komunalnim problemima najviše. Tu ideologije ne bi smjelo biti u malom prstu. Ali je, ali je sve u ideologiji nekakvoj. Pa što je u ideologiji? Mislim, što će meni ideologija... Meni će ideologija, jel ideologija srediti da se nema, ne znam, da se stavlja kolektor i da ne budu dvije cijevi, nego jedna, mislim. Kako je? Meni se čini da uvijek ima dva ili tri bloka glasača. Jedni koji su uvijek za HDZ, drugi koji su uvijek za SDP, treći koji možda malo šaraju i ovi koji nikad ne

izađu na izbore. Na primjer, na zadnjim lokalnim izborima, kad su bili Jelić i Ukić Kotarac, to se baš sjećam, po kafićima se pričalo o Jeli ću. Znači, pričalo se o izborima. To je prvi put u svom životu da sam ja doživio da se aktivno priča i ja sam tad već znao, okej, on bi stvarno mogao dobiti. Zato što je bilo u zraku, je bilo nešto i dobio je to pošteno, tipa u drugom krugu je pomeo Pauka i Rakića, ne znam, 60 i nešto posto je dobio. Ja, ali stvar je u tome što Jelić kad je osvojio vlast, što se to sve skupa, nažalost, je išlo kako je išlo. Jer ne možete vi apsolutno raditi ili mijenjati nešto ako vi imate kadar koji je naučio ili ne raditi ili je naučio raditi samo ako pogoduje. Shvaćate? To stvarno ne možete mijenjati ništa s tim. To nema nikakvog smisla. To vam je kao sad, ne znam, ajmo reći, bilo tko postane gradonačelnik, ima apsolutno iste ljude, oni su ispod, ono, mislim, to je ukorijenjeno, to su pozicije već vezane, već se zna kako što di ide.

I onda ako vi idete sa stavom pa nema veze, sad eto, postat će oni odjedanput odgovorni ili tako, ne može se to. I onda još što se dogodilo te, ta sva način komunikacije. To je po meni bilo nepotrebno. Apsolutno nepotrebno. A sad što će biti, kažem vam, mislim, za ovaj grad bi bilo najbolje da se složi neka lista od potpuno novih ljudi. A to je nemoguće. Svatko ima zrno soli u glavi, neće prići blizu toga. Je, baš je, ima to neki smrad, općenito. Ljudima se to općenito gadi. Plus toga, ja bih zabranila da se ta vijećnička mjesta plaćaju mjesečno ikako. A da, nisu to neki novci. Nema to veze, ja bih zabranila da se to plaća. Apsolutno. Svatko tko će tamo biti, to mora raditi volonterski.

Svatko tko će biti, pa onda bi bilo, znate koliko manje... Jel pazite, vi dobivate neke... Znam, ali opet nekako... Vi dobivate neke... Jako je teško upasti tu, za nije sad to, ne znam koliko je ta naknada. Pa nema to veze, ali vi dobivate... 500 eura, ma i manje. Ne znam, imate vi, imate vi, na primjer, i gradske četvrti da se plaćaju. Ja bih bila protiv toga, apsolutno. Nema to... Zašto bih ja dobivala novce? Ja svjesno išla u to volonterski i imam volje nešto raditi, imam volje izlaziti, ne znam, na sastanke, imam volje da me ljudi zovu u podne, u ponoć, stanari i tako dalje. Ja sam u to ušla svjesno. I sad zamislite da ja bih tražila naknadu za to. I onda još gore, što tamo ljudi neki koji dođu u gradsko vijeće ili županijsko ili bilo koje dođu i onda stoje ovako kao ovaj kaktus ovdje. Samo diže... Ma da. Samo diže ruku, nikad ništa ne kaže. Nekad dođe... A oporba čak i aktivira. Nekad dođe, nekad ne dođe. Mislim, kakve su to gluposti? Da, ali ovi vladajući, to su, oni su fikusi. Jedino zapravo kad se pojavljuju svi odreda na zadnjoj u sazivu, onda svi o, kako je gradonačelnik bio super, svi ste super. To se sjećam, baš 2021. je bilo, bila mi je komedija, svi su se naredali.

A to su bili hvalospjevi. Tito i pioniri, partizani, svi plješćemo cvijeće, nema sve to. Ali znate što je meni najgore? Meni je najgore kad, bez obzira, oporba dala prijedlog neki, vlast ili bilo što, ako je nešto dobro, onda to podržiš. Da. I nije problem, nije nikakav problem ako se oko nečega raspravlja. Ako je projekt bitan pa raspravljate se, u čemu je problem? Mislim, to, ne znam, to kod nas ne, to je uvijek neko pripucavanje. Meni to ide na živce totalno. Isto kao što oni za milijun, ja sam sigurna, iako, mislim, dobro, ja se nadam da vlast to tako nije doživjela, ali sve što je gradska četvrt, što smo mi predlagali, mi ništa nismo predlagali sad, mi ćemo njima u Valkajlu, prije izbora, poslije izbora, ovako i onako, mi predlažemo stvari koje su realne. Mi ne kažemo da smo 100% u pravu, ali mislim, sjedi, razgovaraj, pregovaraj, gledaj, pogledaj što je najbolje za grad. To uopće nije bitno sad, tipa ono što su oni nama uvalili, ono, a sad mi dižemo cijene zato što je gradska četvrt šoktila. Pa super, kad ste već tako dobri, ajde napravi zaustavnu traku jer gradska četvrt hoće. E, to nema smisla. Shvaćate, to su te gluposti, male sitnice. Vi tamo u gradskoj upravi i u županijskoj ili bilo di, vi imate masu ljudi koji bi

radili. Međutim, ja imam osjećaj da je u tom već, što, kako da kažem, kupusu, prođu najgori ljudi koji žele nešto raditi. Jer ovaj tko nešto hoće raditi, trudi se, on je automatski opasnost za sve ove što slažu pasijans po uredima. Ili nemaju pojma ništa. Kužite? Tako da tu ima i dosta mobinga i dosta svega. Mislim, ono što mi njih nazivamo uhljebi, lijevo-desno, mislim, koliko je to plaća? Ja znam neke ljude koji rade na nekim mjestima gdje im ljudi svaki dan, da oprostite, jebu mater. Ne zato što su oni nešto krivi, nego je šef kriv. Kriv je taj cijeli sistem i bla, bla, bla. Ti ljudi rade, zar ne, 1.000 eura. I trpe... Ja znam, nisu to neke plaće. Trpe svaki dan, trpe svaki dan sve moguće stresove i po mom iskustvu, većina tih ljudi zna bolje raditi nego što im šefovi znaju. Znaju zakon bolje nego šefovi, ali on ne smije reći da on zna bolje nego šef.

Tako da je to, mislim, sve skupa je to jadno. Tako da ja od ovih izbora, ako se oni ne... Ako ne nađu neku novu skupinu, novu listu ili ako ne naprave neku novu listu ili odaberu između sebe jednoga i zamjenika nekog, ajmo reći, relativno bar normalnog, ja stvarno ne znam, mislim, čega će se Burić bojati? Mislim, čega, ono, realno? Da, treba se okupiti na jednu poštenu listu, zamjenik i kandidat glavni i onda... Ali ne znam, ja ne znam stvarno jel' ima kapacitet za to napraviti. Nama je za gradsku četvrt Stari grad, mi smo jedva, jedvica našli 9 ljudi. Ali 9 ljudi koji stvarno žele dolaziti na sastanke i raditi. Shvaćate?

To je teško. Jer obično je bilo, znaš, ono, pa gradska četvrt, ajde budi tu, nećeš ništa raditi, samo da popunimo listu, la, la, la, la. Mi smo sad ovaj put tražili da se stvarno, ono, budi na listi ako želiš nešto raditi. Tako da je to jako teško. I jako teško je biti, ostati nekako dosljedan. Na primjer, među nama je bio problem što su neki inzistirali da se puste skuteri po Staroj gradskoj četvrti.

Da mogu stanari. Ja sam bila striktno protiv toga. To nije okej. Tu smo se mi dosta klali, ali mi to nismo izglasali da se skuteri mogu. Ali uopće, možete vi to izglasati, to je protivno nekakvom zakonu o prometu na cestama. Zato vam kažem, možemo mi svašta izglasati, ali hoću vam reći, morate biti jednostavno dosljedni. Ne možete vi sad neke stvari izglasati, eto, zato što je meni sad neko, ajmo reći, iz moje nezavisne tu grupe u gradskoj četvrti, pa eto, to njemu ide u prilog, pa eto, ajmo napraviti. Ne može, ako nema, mislim, skuter nema što romobili, električni nema što raditi u Staroj gradskoj četvrti. Shvaćate? To je totalna glupost, mislim, to je... Ali treba biti dosljedan. Ja mislim da je to... A da, romobili ipak manje sad kad se... Nije uopće manje, oni lete kao male rokete, njih uopće ne čuješ. Skuter onaj čuješ, pogotovo nešto što nije električno, njega ne čuješ. To je opasno totalno. Tebi dijete može izletjeti iz kantona, iza kantona, ništa. Ti ne možeš ni vidjeti ni čuti. Tako da, po meni, ti skuteri nemaju što raditi u Staroj gradskoj četvrti. Mislim, u čemu je problem? Sad se čini od onog članka iz Trisa što je jučer bilo,

ili jučer, ja mislim, jest, da se Burić nešto koška sa središnjicom tamo protiv Plenkovića direktno juriša. Meni je to osobno sve dosta sumnjivo nekako sada se. Prvo, da Blaževićka Davorka je dobila baš i izjave njih i to da se sad tako na otvorenom... Pa dobro, malo te... Sa Plenkovićem on svađa, meni to zvuči sve jako... Pa dobro, ja šta sam gledala, ono šta su izjavljivali, ko ono bija Kulušić, Paško Rakić, Burić... I Vuković, da. E, jedino od... Jedino šta je iskakao, iskakao je taj, kako se zove, Vuković. Da, direktor Čempres. Dobro, ne, mislim, jel' Paško... Pa iskakao kako, u kom smislu? Pa mislim, nekako mi je ton njegove izjave bija ono malo otvoreniji, to inače partija HDZ-ova ne dopušta. Mislim, malo je to bilo čudno, ali...

Meni taj Vuković pari da on stvarno razmišlja svojom glavom. Ja mislim, a u partijskim sistemima, ako vi razmišljate svojom glavom, mislim da to... Ne kažem ja da su drugi totalni telci, moronin, dapače. Ali ne znam, uvijek je u HDZ-u bilo struja. Da, to je činjenica. Samo sve njihove... To je bila javna tajna, mislim. Sve njihove svađe se događaju iza kulisa, ne ovako u otvorenom razgovoru. Pa dobro, oni su... To mi je malo čudno. Ipak, ako ste vi projekt partije ondašnje, onda vi imate neke manire. Nije da ćete ovako puštati dok dajete intervju i tako dalje.

Ali uvijek je toga bilo. To nije ništa, mislim, dobro, možda je sad to oko Jakeličke, lijevo-desno, ali ona isto, ja mislim, da misli svojom glavom. Po meni, ja mislim da ona nije loša. Sad koliko, kako to sve, jel' bilo što politički, nije, ja ne mogu u sve ulaziti, neću sve pratiti, ali ono, onako, prvi dojam. Meni se ona ne pari loša osoba. Ali nit mi se pari glupa. Nikako. Ne kažem da je Paško Rakić, da mi se pari glup. Paško Rakić, od dosta ljudi imamo komentara da se s Paškom da lipo pričati. Apsolutno. Dobro, i s Burićem se da lipo pričati, on nama sve lipo kaže i onda od toga... Ne bude ništa. U 99% slučajeva ne bude ništa, ali dobro, imaš bar dojam da nešto možeš malo po malo. Ne mogu ja reći, on nas prima na razgovore, to... Mi nemamo nikakvu blokadu razgovora s gradskom upravom, dapače, ja mislim da mi najčešće pričamo s njima od svih gradskih četvrti. Ali uvijek je bilo tih pripucavanja u HDZ-u, nikad nije bilo javno.

Ton ovoga što je Vuković izjavio, to već pari malo otvorenije. I ja vjerujem da on ima stvarno masu dobrih namjera. Ne mislim da je išta loše. A sad, da li su, ne znam, mlade snage u HDZ-u odlučile koristiti medije za ta pripucavanja, da možda se nešto istakne? Mislim, može toga biti. Može biti to, može biti... Ali imaju stvarno hrabrosti tako protiv Plenkovića, to mi je jako sumnjivo.

Pa, poznavajući Željka Burića, mislim, on... Njemu isto zna nekad puknuti film, a ipak ima on 70 godina. Ili koliko ima, ne znam. 69, a sad će idući će imati 70. Mislim, može biti svašta. Mislim, on govori o petom, šestom mandatu, to već ko Bidenće biti, mislim... Pa dobro, ja mislim... Meni isto iskreno nije jasno, okej. Ja mislim da on ne bija toliko glup, ludi se Nilan koliko i Biden. Mislim, koliko god šta ko misli o njemu, mislim, ali dobro.

Ne znam, to su njihova prepucavanja, ali to u biti... Ne nadam se ja puno tome nekim promjenama. Mislim, bit će onako, oni uvijek to imaju prije svakih izbora, oni sigurno imaju ta prepucavanja. Ima između sebe tu valjda neku hijerarhiju. Da, ovo je prvi put da je ovako baš... Ne znam, možda ovog čovjeka, taj što je direktor groblja ili čega li, bla, bla, bla. Možda on nije dovoljno dugo u HDZ-u, možda on po tom nekom pravilu nema pravo biti kandidat za dožupana, župana ili šta. Ali mislim, to je njihov kupus, taj kupus imate u svim strankama, apsolutno. To se uvijek svugdje dešava.

Ali činjenica... Da, i HDZ je jako heterogena, ogromna stranka tu. Mogu zamisliti da ima svega i svačega. Ima sigurno, samo što oni to uvijek rješavaju iza zatvorenih vrata. Ovo je slučajno sad nešto malo što je izašlo. Što je za njih u biti nije loše kao, jel'... Daje im i neki ljudski štih, jel'? Je, je, evo, mi se sad... Hoćemo svoje ljude, nećemo mi slušati što nama Zagreb govori i to, ali... Ma ne, pa oni... Čini mi se da je pravi fight bio prije par tjedana, a da je ovo sad nešto malo izletjelo. On će apsolutno uvijek slušati Plenkovića, to je, mislim... To je apsolutno, ono, šta on, dio on okon, on će skokon i tako, ono. A ovo šta on ne gleda, onda oni tu skaču po trampolin ću, kako god hoće, mislim, to je... Ali imam dojam da Plenković ima načina da ga se posluša kad dovoljno... Ne, pa on mene stvarno podsjećaju, mislim, ja sam bila mlada u onom sustavu, ali to je stvarno, ono, to je... On mene jednostavno podsjećaju na tu partiju, oni su uvučeni svugdje. A oni su i direktni nasljednici onih što imaju. Od privatnih restorana, od ovoga, od onoga, do vezu. Sve živo pokrivaju, mislim, ono. Samo što sad imaju veći bazen, ono, sad imaju više novaca, sad imaju strane investitore, pa se

tu sve kupi. A oporba, veći dio oporbe, to je, mislim, nek mi ne zamjere, ali... Ja mislim da se tu može naći 90% ljudi koji će se prodati po jako jeftinoj cijeni. Mislim, uvijek svaki sistem krade, svugdje se krade, ali kod nas ide u neke gluposti, ono... Što je stvarno nešto za opće dobro, što ima neku svrhu, onda se tu neki projekti, neke odluke se koče zbog gluposti teške, ono... To je čisto neka prepucavanja ega ili nečega. To su sitnice, ono. Svaki sistem krade, svaka država krade, to je jasno ko dan. Ali ovo što je kod vas... Korupcija uvijek ima, toga nikad nema. Dobro, ali ovo kod nas, ovo je, mislim, luda kuća, to... To je čisto ono, nećemo napraviti nešto što je netko predložio, a zato što je on iz neke druge opcije, drugo ovo, drugo ono, to su gluposti teške. Mislim, zato što... Meni je zato Iris draga. Jer ona nema tih problema, tog ega, tih kompleksa, ono, tipa... Ne znam, ja nikad nisam od nje doživjela baš ono strogo ja, ja, ja i samo ja, ali...

Ja mislim da je usamljena u tom polju. Nažalost. Ja bih nju volio vidjeti da se za grad natječe. Pa osobno ja bih nju... Ja bih nju volio vidjeti za grad, ali... S kojom ekipom, ko? S kim? Kome se može vjerovati? Onda ćemo opet doći do ovih ideoloških bla, bla, bla, gluposti, mislim, ono... Partizani, četnici, Thompson, ovaj, onaj, lijevo, desno, sad ovaj mali zeleni što je došao u Dubrovniku. I tako dalje, sva ta pitanja, mislim, ono... Onda ono, ne znam, molitelji, ovakvi, onakvi, mislim... Da, brzo se dođe do toga, nekako... Nitko se ne želi baviti nekakvim pravim temama, nego se brzo na ustaše i partizane vrati, što je onako... Uvijek je bilo pod Ilpa vladaj. Naporno već postalo stvarno. Pa dobro, meni je naporno, ali ja sad kad vidim što se dešava po svijetu, ja sad više nemam pojma tko je bio onda u pravu, tko je bio u krivu.

Da, da. Mislim, što je problem, u čemu je nešto loše ako je netko desničar? U čemu je loše ako je ljevičar? Ma ne, pa nema ništa loše u tome, to su nekakvi svjetonazori, samo ima ekstrema uvijek na jednoj i drugoj strani i nekako se koncentriramo na to. Meni nekako sad zadnje vrijeme se čini, zatrnula sam... Meni se čini sad zadnje vrijeme da čim se spomene desnica, da je to... Ekstremna desnica. Nema više nešto normalno, nego ono, tipa onu talijansku premijerku, odmah je ona Meloni. Svaki put ekstremna desnica. Po čemu je to točno ekstremna? Po čemu je ona ekstremna? A ne znam, po ničemu, ne znam. Po meni je ona ekstremno, ekstremno luda. To ne znam, ali ono, ne znam, za EU je, za NATO je, za... Sve je onako mainstream je totalno, ne znam po čemu je ekstremna desnica. I onda mi iskopaju nešto, neku odluku nečega, evo vidite... Ali ne, čim vi kažete desnica, to je odmah ekstremno, odmah isti tren je ekstremno. To, mislim, nije mi jasno što, zašto, u čemu. Jedino je HDZ desnica, ali oni su, ono, umjerena. Što znači umjerena? Što znači... Meni stvarno nije... Ne ide mi u glavu što znači brinuti se o granicama.

Što znači nadgledati tko ti ulazi u zemlju? Što znači držati se nekih regula? Što znači čuvati svoje granice? Što je u tome loše? Mislim, to mi nikako ne ide u glavu. A onda opet ova ljevica... Ja sam cijeli svoj život glasala za ljevicu. Apsolutno. A ja sad pod nekim razmišljanjima, ja sad ispadam, ne znam, ekstremni, radikalni desničar. Znači, što... Ja više ne znam što je, što jesam ja fašista, antifašista, ali danas kad vi kažete da ste protiv rata, onda ste vi fašist.

I kako se kaže, ono, jo za ovo... Antisemit ili tako. Antisemit. Koje su to ludosti više? Zato vam... To je sve toliko izmišljeno da... Ne znam. Najbolje je ono moliti Boga samo da me se zaobiđe. Ne znam što reći više. Mislim, u čemu su problemi ljudi što mole, u krajnjoj ruku? Ako ljudi što mole ovo što zove... A da, mislim, samo se radi se cirkus oko toga, imam osjećaj da dobivaju što žele. A nek se mole, što znam, mislim... Na primjer, da ovi s druge strane ne arlaukaju, da im smetaju ovi što ih zovu klečavci, tko bi to snimao? Da, da, je, sad se radi se cirkus oko toga. A s druge strane, ako ovi... Ako svi govore da su za demokraciju i pravo, onda nek stoje i jedni i drugi. U čemu je problem? Ovi prosvjeduju na jedan način, ovi prosvjeduju na drugi način, bogte veselja. Pa dobro, doduše, u nas na kraju tako i je. To je nekakav status quo, okej, ovi se dođu moliti, ovi dođu tamo stajati i eto, to je nekako... To je čak i okej, ajde. Svi su... Svi su demokrati, zašto bi se klali? Mislim, ja stvarno ne znam zašto nekome smeta nešto, netko tko se svaki dan moli i kleči ili ne znam koliko. Ja to ne pratim, pa i ne znam.

Svaku prvu subotu. Svaka prvu, u čemu je problem? Ja stvarno ne vidim u čemu je problem. I to je uvijek, uvijek nađu nešto podili, pa vladaj, pa ovo, pa ono. Mislim, di su konkretni problemi? Apsolutno. Ili ne znam, prava žena, imaš svoj zakon, koja prava žena? Koja žena će danas, koja žena, rijetko koja žena, ja ne kažem dešava se sve, ali onda pratite zakon.

Mislim, stavljajte ljude u zatvor, držite se toga, ono, mislim... Ali za ova prava u plaćama, ja da sam na mjestu ljevičarki ili bilo koga tko sam na radnom mjestu, danas bi ja iskoristila ovo transrodno. Ja bi rekla da ja nisam Božena nego da sam Božo, da imam pišu i da hoću pleći plaću. U čemu je problem? Karikiram, sad bezveze govorim, ali to je to, toliko ima ludosti i ljudima se skreće totalno pažnja.

Jednostavno je sve blesavo, apsolutno. I kad gledam to, onda i kad gledam probleme u gradu, to ja ne vidim nikakva rješenja tu, ono. Reci mi, jel pratiš ta sagu oko Sitnog Donjeg i tamo te pod navodnike bune što se dogodila, a zapravo nije nikakva buna, nego ljudi traže neke najosnovnije komunalna ulaganja, a tamo se, ne znam, 30 godina nije ništa taklo, više-manje. Ja sam to pratila bila onda kad je bilo i meni je bilo glupo, na primjer, sad iz pozicije, mi smo u gradskoj četvrti. I sad zamisli da se dogodi, ne znam, sad ja dobijem informaciju da mi desetak ljudi hoće zbor građana jer su nezadovoljni. Zašto da ih odbijem?

Ja stvarno ne znam zašto da ih odbijem. Na primjer, dođu svi ljudi koji mene apsolutno ne mogu smisliti. Ono, mrze me ko pasa, lijevo, desno. On stanar, on hoće zbor građana, zašto? Ili hoće sastanak. Prvi zbor građana se na jedvite jade uopće, znači to su... A ne, ali ako ljudi hoće... Ljudi su tražili tamo, to su... I ovi su odmah to odbili, onda su slali dopise... Ali mislim, čemu odbijanje? A ne znam čemu odbijanje. Ja ne znam kako bi ja sad mogla... Ali ja mislim, moje mišljenje je da je stvar u tome da gradska vlast ne želi da se previše ti zborovi događaju, zato da se ne bi... Ako sad popuste Sitnom Donjem, a onda će se sjetiti možda Danilova, sjetit će se, ne znam, sva ta mjesta... Pa mogu se sva mjesta, sit zborovi građana bi se mogli održavati kad god, to je pogotovo sad ovako, dok mi imamo ovaj sistem da su sve naše odluke za njih savjetodavne.

Mislim, vi šta, meni su puno puta, pogotovo sad liti, kad mi nismo imali toliko sastanaka, meni su pomogli građani. Stanari te zovu, govore ti di je problem, ja javim, ne znam, Jurču, ovome, onome, Bulandu, ovisi bilo kome. Stanari puno pomažu. Mi smo znali nekad, nismo išli samo ja i Davor... A ne možeš ti ni znati sve što se događa. Nismo išli ni ja i Davor sami, išli su naši vijećnici. Znači, svi mi u vijeću smo stavili da pokrivamo neke probleme. Meni je užasno žao što su Bogdanovići toliko zanemareni. To je katastrofa da nema autobusa za Bogdanoviće, autobusne linije, to je užas. Tamo živi nešto ljudi isto. Pa tamo živi ohoho ljudi, ali tamo se ohoho ljudi iselilo. Ja znam jedan par koji se zbog problema tog autobusa i škole odselio van Hrvatske.

To je totalna žalost. Zašto to, kome to triba? Ne možete vi reći autobusna linija nije isplativa. Mislim, svi ti ljudi odvajaju od plaće, poreze, ovo ono... Mislim, cijela ideja ovog sa... Čekajte, znači vi ćete potrošiti novce na tvrđave, na eskalatore, na sve živo, a nećete potrošiti novce na stanare. To nije pirlitao, nije... E pa to je glupost kod nas, zato što kod nas ja imam osjećaj da naš grad se radi, ono, tipa, naslijedio sam kuću, temelji su mi Bože sačuvaj, ali sad ću ja raditi ispred jacuzzi bazena, napravit ću fasadu, to što... I ovaj ću dio napraviti, bolje njega ću iznajmljivati više, a ovaj ću vamo staviti, ne znam, materćaću, jer ono, boli me ovo, jedva čekam da i oni umru. Mislim, karikiram bezveze. Ali to su gluposti, to se tako ne radi.

To je... Nema smisla po meni to nikakvog. Ali ja mislim da je tamo u Sitnom Donjem da je to krenulo sve od totalno krive komunikacije, krive atmosfere. Ja mislim da su prvo zezli ti što su u mjesnom odboru. Oni su očito imali neljubaznu ili totalno nenormalnu komunikaciju sa... Ma ništa, neću čuti za ove... Još u početku nešto jesu, ali kasnije... Ma čemu, kako vi ne možete čuti, brate mili, ako ste vi tu u mjesnom odboru, vi ste izabrani, nema to sad veze. Sad zamislite da meni dođe... Mi smo tu izabrani i sad meni dođe netko za koga ja znam da je ono žestoki HDZ-ovac, ne znam da mu je Andrej Plenković sjenica njegovog oka i sve živo, i čovjek ili žena mi nešto prigovaraju i govore, i sad da ja to ošišam zato što, eto, ja znam da s tih... Što to ima veze, kakve to ima veze? To je problem isti, nema to nikakve veze. I to ne smije imati. Ja mislim da je tu bio prvi problem. Onda pretpostavljam da je možda... Možda je taj mjesni odbor taj problem gradu prezentirao na svoj način i... Pitanje je jesu li oni išta prezentirali. Da, i jedino što sam ja vidjela u par navrata, netko, ja sad ne znam je li dobra ili netko,

nisam sigurna, ali ako vi ljude koji se zbog nečega bunite nazivate neka tamo skupina ili nešto tako, vi automatski radite još veći otpor. Ne možete vi ljude koji se bore za svoje mjesto... Dehumaniziraju to nekako. Pa i Burić je na sjednici vijeća, oni rade mimo mjesnog odbora, ovo, ono. Čekaj malo, mislim, bio je zbor građana, mještana, kako god hoćeš to zvati, znači svi su ti, uključujući sa vijećem, za sve točke su glasali, znači sve je bilo jednoglasno. Znači čak su, ljudi su čak i pratili proceduru i opet ne valja, opet ne, nećemo napraviti trotoar, ne može se, ne, ne, nećemo. Ja mislim da je to, to se desi zato što netko stavi te neke svoje glupe principe, neki glupi ego, tipa nećeš razbojniče i tako dalje, što je totalno glupo. To je totalno glupo, to je apsolutno krivo sve iskomunicirano i takav... Ja sam jedan put gledala ovog gospodina, ovog, kako se zove, Kljajić, kako se zove... Kljajić, aha. Kod Lucije Svitanje je bila emisija. Svitanje. E, ona info vodice, da. I onda se sjećam nešto, nekako mi je taj ton cijelog intervjua bio malo blesav, jer, pazite, ne moraju se stanari, na primjer,

u Starom Gradskom, tamo u Staroj Gradskoj četvrti, imate vi stanara, meni je iti spas kad mene stanar uputi na neke probleme. Kad mi javi da se, jer nisam ja u svakom trenutku nad svim dijelovima grada, kad mi javi: "Ovdje je Božena problem s tim i s tim, mi ne možemo živjeti od ovog, onog, bla, bla, bla." Ja sam njima zahvalna. Meni se redovito dešava da se meni ti ljudi izvinjavaju, na primjer, ne znam, kad me zovu, na primjer, u ponoć, ako se ima neki problem, sreća je što ja legnem tek u 2 ure.

Ali kad me zovu ili u podne, u ponoć, onda se izvinjavaju. Nemaju se oni što izvinjavati, ali ja sam njima zahvalna. Jer oni meni pomažu, shvaćate? I tako da imate vi ljudi koji će sudjelovati na takav način. Oni će sudjelovati na takav način i to je odlično. Meni oni pomažu. Znači, ne mogu ja reći sad oni mene dave, lijevo, desno. Ali zato si se prijavila, to si htjela. Ne, ali ne mogu ja njima reći: "Ko vama ne pašemo, mi i vi se sami organizirajte, prijavite." To je bahato. To je glupo, to nema nikakvog smisla. Zašto sam ja onda tu? Da me zovu samo oni koji će meni, ne znam, pasati, ajme vi raditi. Mislim, glupost totalna. Tako da...

Ili, ne znam, bilo je koliko njihovo mjesto u plati ili nešto, koliko... Joj, da, ono je najgori argument koji sam ikad čuo. Mislim, onda što ćemo tako, po svakoj zgradi, e, ne znam, nećemo vam tu cesticu srediti jer, ne znam, niste dovoljno komunalni. Kakav je to argument? Onda bi mi dole u Staroj Gradskoj jezgri trebali biti maltene u zlatu. Da, mislim, cijela poanta zajednice i civilizacije i sve, znači da svi sudjelujemo skupa, ne da se sad broji koliko, koliko su uplatili... Ma to je glupost, to je bilo... Grozno, grozno. To je bilo ružno iskomunicirano, ljudi su prozvani, ono, ajme. Lucija je tu bila jako nekako loše nastrojena prema gospodinu Kljajiću, nije baš bilo časti. Pa malo je glupo zazvučalo. Ne kažem ja sad da, na primjer, vi i ti mene ovdje sad moraš da oprostiš, lizak usta, hvalospjeve ili tako dalje, ali malo je glupo zazvučalo jer ljudi su davali konkretne prijedloge. Govorili su o konkretnim problemima. I da je tu bilo pameti, onda bi se ti ljudi nalazili i do tog svog medijskog buma nekog ogromnog ne bi ni došlo. I zapravo mi nije mi jasna ta reakcija gdje doslovno govore: "Ne, nećemo to."

Zašto, kako to da ne kažu: "Je, je, hoćemo, napravit ćemo nogostup, nema problema, onako s jednom figom lijepom u džepu." Nekako je sa, nekako PR gledišta jako čudno, kao da se, kao da su i Burić i Mileta, kao da su jako osobno shvatili to što oni sad njih traže, ma bilo bi isto da je, da je, ne znam, i Marko i Janko na vlasti. Ne možete to, to ne bi smjeli shvaćati osobno. A meni ja imam dojam cijelo vrijeme da shvaćaju osobno jer se... To ništa nije osobno. Kad je Slavica pila o tome, oni su uzrujani. Ajmo reći da sam ja, ajmo reći, ne znam, ajmo stavimo se u situaciju da sam ja, na primjer, gradonačelnica. I sad ja znam, tamo pojavi se neki problem u nekom mjestu, bilo kojem, i tamo je, ajmo reći, moja opcija.

Pa mislim, ja prvo sila na telefon, njih nazvala i pitala u čemu je problem. Zašto ne date zbor građana, u čemu je problem? Ali ja mislim da... Pazite, vi danas... Ja čak mislim da je to izbor njih na vrhu da se zbor ne održi. Da ovi ništa ne određuju, šta ćeš. Mislim, sumnjam da ovaj tamo predsjednik... Slušajte, ja sad... Tu vi šta? Ja ne mogu tvrditi jer ne znam. Ne, to je moj dojam, ne znam, moje mišljenje, ne znam je li to istina, ali ja sumnjam da je to njegovo... Ja ne mogu tvrditi, ali ja ne vidim šta bi grad dobio od toga da to zabranjuje. Šta bi dobio od toga? Okej, skupe se, nešto izglasaju i onda ne moraju ništa. Po tome, kao što si rekla, savjetodavno i doviđenja. I sad zamisli, sad zamisli ti da se skupi, ja znam da ima, na primjer, ajmo reći da ja znam da ima grupa od, ne znam, 50 ljudi i oni nas kao gradsko vijeće, gradsku četvrt ne podnose. Nas koji smo sad tu. I ja znam da oni nas hoće smijeniti. Oni, ako hoće zbor, ja moram sazvati zbor. U čemu je problem?

Mislim, ako ljudi te ne žele, ako imaš toliko i toliko glasova da te netko ne želi, pa Bože moj, makni se, ja bi se makla i Bog. U čemu je problem? Mislim, nismo svi za Sime, nit smo tu dovijeka. Sljedeći izbori u gradskoj četvrti, možda mi ne budemo. U čemu je problem? Da, da. Tako da ja smatram da je to totalno... Napravljena je velika glupost. Zašto? Jedino ako je bila sporna ta škola. Tu je meni najveći problem. U tome je najveći problem. Jesu li to europska sredstva, novci, lijevo, desno, možda je to zbog toga. Možda da. Jer ja ne vidim drugog razloga. Jer mislim, ljudi se boje zato da... Zašto? Sad u Vrpolju ide, ne znam, napamet govorim, red veličine 90 djece, a ovi grade školu za 250. Pa neće se sad naroditi toliko djece. Neće napuniti nit 90 i onda će ta škola postati šta? I tako oni se zapravo boje toga da... Što ni meni, meni sad, na primjer, ja živim na vidicima, mali mi ide na vidike i ne bi baš bilo okej sad da jednom mora ići u Vodice ili ne znam ni ja gdje, jer... Pa vi karikiram malo, ali... Pa vi kad mi ćete... Kad već ima ta škola koja je tu već dugi niz desetljeća. Pa to vam je isto kao za Bogdanovića, na primjer, tamo se meni, ljudi, nama idu čaj iz Bogdanovića

i odlaze čaj iz Hrvatske ili plaćaju podstanarstvo u Šibeniku. Jednostavan stan je danas 600 eura. Ljudi s dvoje, troje dice, koliko će oni platiti podstanarstvo? I oni moraju ići živjeti u Šibenik samo zato što oni ne mogu vozati djecu u školu svaki dan. A ta linija, kad vi pogledate, ta linija bi bila Bogdanović i Adrija. I to njima nije isplativo. Pa naravno da nije isplativo. I sad ne možemo... Koga briga je li subvencionirano ili nije. A sad vi ne možete govoriti niti da je to nešto, ajmo reći, politički. Tko je predsjednik Jadri, mjesnog odbora? Jurić.

Je li Jurić SDP-ovac ili ne znam, možda iz Mosta ili ne znam. Nije on. Pročelnik je čak komunalac, a to je komedija. O čemu mi pričamo? Znači, mi ne možemo reći sad nas se tu gazi zato što nismo ista politička opcija. Nije ni u tome stvar. Stvar je u tome jednostavno da se donose glupe i nebulozne odluke, pa ne možete vi, to se zna, ako vi nemate povezanost, tu ljudi neće biti. I to je jasno kao dan. I to je glupost. Ja ne vidim zašto bi on to sa školom, ja tamo stvarno nisam to čitala nešto detaljno, nit mogu sad nešto pametovati oko toga, ali ajmo raditi nešto logično.

Mislim, u čemu je problem? Mislim, oni su bili uputili, ima već godinu i nešto, jasno pitanje koji je plan sa područnom školom Perković. I sa pustnim tim potpisima gradonačelniku nikad nisu dobili odgovor. Je, nešto oni kao znaju spomenuti, neće se gasiti, ali aj ti to napismeno. Ja nekako neću se, nitko se ne želi obvezati. Zašto? Pa ne znam, potpis je isto nešto. Odgovorni ste na sve što se potpišete. Da.

Ne znam, ja se nadam da će se to ipak na kraju nekako riješiti. Jer u svakom mjestu, ja vam kažem, zašto to ne, ja nikad ne bih da ova mjesta koja mi radimo sada budu plaćena. Čim tu dođu novci, onda ljudi tu mogu doći, mislim, njemu nek je, ne znam, 100 eura, 100 eura mjesečno. Netko će doći zbog tih 100 eura mjesečno. To treba bi voljeli riješiti. A možda bi to bila i nekakva... To treba bi voljeli. Motivacija? Ne, ne, ne. Misliš da ne? Ma koja motivacija. Šta će biti 100 eura motivacija? Pa zašto bi onda i dolazio zbog 100 eura? Pa zato što vi dolazite. Prolazio kroz kampanju i sve. Zato što je puno vam je teško skupiti ljude koji stvarno žele raditi, koji se stvarno žele izlagati. Na primjer, ja ovo što radim, ja imam problema. Pa meni moja rođena sestra zbog buke u gradu i organizacije svega, ja mislim da bi ona mene noću iskopala. Mislim, to je, Bože sačuvaj. Tako da uvijek imate problema. Jer ona to ne može shvatiti kao netko tko živi tamo. I sad kad ovo čuje, dobit će slom živaca isto tako. Ali to su te situacije. A tko ovo gleda, ajde, neće. Pa nema veze, gledat će njoj. Dovoljno je da jedan pogleda, to se na kavi odmah sve prolomi. Šta misliš, šta misliš? Ali ne znam, ja se nadam da će biti bolje, jer...

Ali dobro, kad pogledam cijeli svijet, aj dobro, ajmo ostati optimistični da će biti bolje, ali vidjet ćemo. Imamo li još tema proći? Ja mislim da smo dovoljno ljude upilali. Da, meni je samo, meni je samo najbitnije da oni naprave tu zaustavnu traku, da to shvate. Za Dolac, da naprave tu ružu vjetrova u projektu kako treba, na sve vjetrove, a ne samo dva da zadovolje proformu. Bilo bi mi jako drago da stvarno pozovu stručnjake. I da poslušaju ljude, dobro, ja sam plava krojačica, ovamo tamo nešto blebećem, nema veze. Ali da pozovu stvarno ljude da vrate te valobrane u prostorni plan, jer ako to ne naprave, to će biti glupost. I da nam daju parking, da možemo imati zimi parking slobodan, jer onda može oživjeti možda grad. I možda će se netko i vratiti u grad. Ali ovako, situacija je, koliko god ja bila optimistična, ja isto sad stavljam kuću jednu na prodaju. Jer dole je jako teško živjeti. I ako oni to ne shvate do kraja, i svi ljudi koji viču na nas u Staroj Gradskoj četvrti,

šta vi hoćete, vi ste dole, vi trpite, lijevo, desno, nek se zapitaju. Nama cijene kuća nisu jeftine. Znači, mi prodajemo kuće dole najskuplje. I kad mi prodamo kuće, onda će se desiti stvar kao u Dubrovniku. I kad dođe ekipa kao u Dubrovniku, kad bude kao u Dubrovniku, recite mi koliko Dubrovčana živi u Dubrovniku? Ništa. Koliko od prosječnih Dubrovčana s prosječnim plaćama, koliko njihove dice može kupiti stan u Dubrovniku? Nitko.

Tako da nismo mi dole sebični ako mi tražimo da se uvede nekakvog relativnog, relativni mir, liti, i da se uvede parking za stanare Gradske četvrti Stari grad. Nismo mi sebični. Jer kad gledate širu sliku, mi u biti sprječavamo da se desi ono što se desilo u Dubrovniku. I što se dešava i u Splitu. I mi sad već u Šibeniku imamo, na primjer, mi imamo jednog vijećnika koji zbog buke, znači on ne iznajmljuje, on se ne bavi turizmom, on ne iznajmljuje svoj stan turistima, i on je ovo lito iznajmio stan samo da može spavati u miru. Ne svoj stan, nego on platio podstanarstvo da bi 3-4 mjeseca mogao spavati i živjeti u miru. Mislim, to se dešava. Tako da treba tu malo stati na balun. A ovo što će biti s izborima, mislim, da Bog pameti, ali da baš nešto vjerujem... Ja bih samo poručila svima koji znaju da ne mogu dobiti.

Nek rade svoje liste, nek idu u vijeće, nek idu kao vijećnici. Ali ići ovako razbijati glasove, to je svaki put. I onda svi, ono, ajme meni, kako je... Mislim, ja prva ne mogu glasati za nekoga za koga znam da neće proći. U čemu je problem? Tako da, uvijek ponavlja se isto, jedno te isto. Ne znam, možda imamo više sriće nego pameti. Možda će tako na kraju ispasti. Ako to ispadne, to bi bilo super, ali čisto sumnjam. A vidjet ćemo. Brzo su izbori, pa... Kad su izbori uopće? Ja nisam ni pratio. Pa mislim u četvrtom mjesecu, petom, tako nešto. A jel? A dobro. Sad će se to za... A dobro, sad će biti izbori u Americi. Mislim, kako će se to riješiti? Možda nas i ne bude nakon toga.

Šta misliš, hoće se Trump vratiti u ured? Ja totalno laički kako to gledam. Mislim, to su sad mediji toliko njega u biti počeli gurati. Ma koji ga mediji guraju? Pa u zapadu čak. Čak su ga neki mediji mic po mic počeli su ga čak i gurati, ali ja mislim da, ja mislim da cionisti to i onako sve nadgledaju. Oni drže sve u šaci. Tako da je nama, mi uvijek biramo između manjeg sranja. Tako da ja ne znam što će tu biti, ali da je situacija kompletno luda i opasna, opasna je to. A dobro, ja to kažem za svake izbore. Sad vidim, Musk govori, a ovo su zadnji slobodni izbori, a dobro, okej, 2020. svi su to govorili. Ne znam, ja sam jučer, ja sam jučer bila pročitala da je u Rumunjskoj vrhovni sud zabranio nekoj da se kandidira za predsjednicu zato što su oni zaključili da ona ima proruske, antizapadne stavove i tako dalje. Tako da mene ova zapadna demokracija užasno podsjeća na ono što su oni nama prezentirali za Sjevernu Koreju, na primjer. Ja ne znam koja je tu... Pa kako, ni koja je to demokracija? Zašto se netko ne može... Pa Sjeverna Koreja je baš ekstremna.

Dobro, ekstremno, ali znači što, što znači, zašto se netko ne smije kandidirati? Ma eto, ali to sad ne znam. Znači sad netko ima... Ne znam za te detalje. Netko, pa meni se isto, meni se isto ne sviđa Europska unija, sad kakva je. Ja smatram da je to apsolutna diktatura, još počevši od COVID mjera. Dobro, ja, mene će staviti u grupu teoretičara zavjere i svega i svačega. Ali mene u 21. stoljeću taj demokratski zapad me uči da je genocid u Gazi u biti dobar. Dobro, s tim, za COVID mjere, to je cijeli svijet poludio. Svi su imali COVID mjere. Da, ali na primjer mene... Na koji ne znam režim, svi su imali iste gluposti. Ja sad gledam da mene demokratski zapad uči da je genocid u Gazi da je to okej. Ono, kao, mora se tako. Pa malo je to meni nebulozno. Tako da je, kad pogledaš cijeli taj svijet, mi smo još ovdje relativno normalni. Dobra je Hrvatska, ja sam zadovoljan sa Hrvatskom. Uz sve svoje probleme, ali opet nekako, što se sve u svijetu događa i gdje sve možeš biti, ja mislim da je ovo... Pa dobro, ja jedino, ja jedino ne volim ovo tlačenje, ovo s nebinarnim i tako dalje, te pizdarije, ono, da govore nekome"oni", mislim, što? Jer ja vidim duplo. Kako ću ja... Aj, ono što i kad u nas doći, ja se nadam da neću. Kako ću ja jednoj osobi reći"oni", mislim, što sam razrok?

Koji"oni"? Mislim, to su takve gluposti, mislim, to je, to je totalno nebulozno. Ono, totalno nebulozno. Ja očekujem, ne znam, ja sam čak čula za jedan slučaj, da ima jedan dječak u Australiji koji govori za sebe da je mačak, pa mu se svako jutro mijenja pijesak u školi. To nije rekla-kazala nikakva teorija. A to se ja čula, da, ne znam. Ali to je meni rekla osoba koja... To je meni rekla osoba koja radi u toj školi. Tako da to su takve gluposti. Ja bih jedino što bih ja htjela u Hrvatskoj, ja bih htjela da se proizvodnja hrane zaštiti. I da bilo tko tko dođe tu raditi, da od ovih stranaca, migranata i svega, da poštuje naše zakone, našu tradiciju. Jer ja ako idem, ne znam, ja kad idem u Indiju, ja ne očekujem da oni žive i da se, da se ponašaju kao što se ponašam ja koja sam došla iz Europe. Shvaćate? Znači, vi tamo di idete, poštujete ono di jeste i... Zato mi nije jasno u čemu je problem ljevičara, desničara i tako dalje, danas sve ovo što se dešava, ali sve se to koristi za sve izbore. Tako da i ta pitanja na našim lokalnim izborima, to ne bi smjelo tu biti uopće. Tu se zna prostorni planovi, komunalna infrastruktura, uvjeti življenja, normalno i bla,

bla, bla. A ovo politiziranje, to nek ostave za druge stvari. Tako bi trebalo biti, a sad, vidjet ćemo. Božena, hvala ti puno na tvom vremenu. Hvala na vremenu. Da nas ne bi bio dobar razgovor, da smo prešli sve glavne teme, najvažnije. Ja mislim, ja mislim da će to ljudima biti iznimno dosadno, ali dobro. Pa ne znam, ima svakakvih ljudi. Valjda će nekom biti zanimljivo. Ja mislim da hoće. Nebitno, nebitno. Ja bih samo htjela da se u svakoj gradskoj četvrti i u svakom mjesnom odboru da se javljaju ljudi koji stvarno žele, imaju živaca i volje raditi nešto. To ide sve, ma nikako, to ide sve jako sporo, ali opet, ako vi nešto pokušavate, bilo koji pomak je dobar. Tako je. Tako da, ako se priča normalno i komunicira, bolje se sastajati za neku stvar ako treba milijardu puta, nego ne sastajati se i napraviti nešto što će poslije biti evidentan problem. Znaš, ako hoće biti na vlasti, ono, mislim, što ljudi odluče, odluče sami. Jer ja iz pozicije ove di jesam, mislim, mi imamo u vijeću i HDZ-ovaca i svih mogućih opcija, lijevo, desno, ovako, onako, ja tu ne mogu sugerirati ljudima ni što

će raditi, ni što će, za koga će glasati. Sami će svi odlučiti i to je to. Imaju oči, uši i gledaju. To je to. Ništa, subscribeajte se, lajkajte se, to jest mene. Lajkajte se. Možete i sebe lajkati, to je isto okej. Pa nego što treba sebe voljeti, ali ne previše, ja mislim. Kao što je Baby Lasagna kaže. Pa dobro, sad o tom potom, nije to loše. Ništa, pozdrav svima. Bog, Bog.

Slične epizode