Rat SAD-a i Irana, Ukrajina, nuklearke, svemir i AI

0:08 Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Danas je s nama gospodin Matija Blače. Evo, jedan put da sam doveo jednog fellow YouTubera. Matija, dobrodošao. Hvala, lijepo. Ti si na YouTubeu koliko si već dugo? Dvije i pol godine. Još malo ranije kao gost u drugim podcastima, specifično vojne tematike, ali moj kanal je započeo prije dvije i pol godine i sad je došao do 14.000 pretplatnika, i jako uživam u tom YouTube svijetu. Koliko imaš pregleda, kako to izgleda? Pa, oko 300.000 mjesečno na dobar mjesec, 100.000 na loš.

0:45 Dosta je toga iz regije, ne samo iz Hrvatske, nego i iz našeg govornog područja. Kanal se zove "Codex Militaria", bavi se vojnom povijesti i aktualnim vojnim događanjima. Dosta je fokusiran na tehnološka pitanja, to je neka možda moja posebnost koja me ističe u odnosu na druge analitičare, komentatore, jer volim doprijeti baš u dubinu toga zašto se stvari odvijaju na jedan ili na drugi način. A YouTube, kao platforma koja dopušta duge videe, je idealna za prvo široku publiku, jer video je sve popularniji format, i idealna je zato što nema ograničenje trajanja. Dakle, moj kanal video traje koliko ja želim da traje. Da, da, to je zgodno. Pa i ja isto znam, možda najduža epizoda mi je 2 i pol sata. Mislim, ne znam hoće li to itko pogledati na kraju, ali fora je da imaš tu opciju. Pa dobro, 14.500, to je fina brojka. Koliko rasteš onako mjesečno, otprilike? Je li to nekako ide linearno ili je nekako... koje mi to... Ide skokovito. Iskreno, najbolje ide kad se ovi šoraju na Bliskom Istoku. U zadnjih tipa 40 dana 1.300 novih pretplatnika je došlo, ali inače

1:56 je to ta brojka puno niža i bude oko 300 novih mjesečno. Ali YouTube je platforma koja ovisi o tome koliko radiš. Imam i ja mjesece kad manje videa izbacujem. Recimo, zadnji mjesec sam bio super aktivan, 8 videa, svi su jako gledani, privukli su sve te nove pretplatnike. A onda bude razdoblja kad je ili teško pogoditi temu koju će algoritam zavrtjeti, ili nema događanja i ljudi naprosto ne obraćaju pozornost toliko na vojni sadržaj. Eto, ja sam krenuo sa YouTubeom baš negdje u doba rata u Ukrajini. Dakle, nedugo nakon početka, onda sam počeo gostovati na podcastu "Prva linija" jutarnjeg. Aha, tu si, znači tu ti je bio početak nekakav. To su počeci, počeci. Kad sam sreo urednika i pričao mu o vojnim stvarima dok me nije on pozvao u emisiju, što je bio neki moj cilj kad sam shvatio da on uređuje taj podcast. To je bio začetak, osma, deveta epizoda njihovog podcasta. Imali su jedan, jedan slot, slobodan taj tjedan od 20 minuta. Kaže: "Hoćeš doći da probamo?" Probamo. Ja se 10 dana pripremam. I ljudi kažu: "Ovo je dobro, ovo funkcionira." Pozvali me drugi put, treći, četvrti, i nakon

3:06 nekih 20-ak epizoda dođe meni na pamet: ja mogu pokrenuti svoj YouTube kanal. Ja sad dovoljno vladam sadržajem da mogu da se osjećam sposobnim da to krene. I bilo je to ispočetka dosta niske produkcije, dakle mikrofon i slike, slideshow u pozadini, bez puno videa, bez puno movinga, je li, neatraktivno relativno. Ali onda s vremenom naučiš, učiš, naučiš. Bolje snimiš zvuk, bolje snimiš sliku. Danas to više, danas su to videi talking head gdje sam savladao taj poluskriptirani način govora bez skripte. Kako to ide? Je li ti unaprijed nekako pripremiš onda scenarij ili? Moraš, moraš. Znači, kad je full skriptirani video, meni treba za punu produkciju za minutu sadržaja od pola sata do sat vremena rada, sve skupa, od početka do publishinga. Znači, nije to jednostavno. Kako taj workflow izgleda onda? Znači, dobiješ ideju šta će ti biti sljedeća epizoda, onda napišeš, pa onda... Treba naći literaturu. Nekad je to pisana, nekad je to, uglavnom su to digitalne knjige za povijesni sadržaj. A za ovu modernu vojnu tematiku moraš koristiti internet. Nema uglavnom tiskanog sadržaja, je li. Da, ima smisla. I u zadnje vrijeme malo se i AI-em koristim, ali samo u smislu da me uputi

4:22 u pravom smjeru. Nikad i nipošto ne smiješ uzimati sadržaj od AI-a zdravo za gotovo. Laže, laže ko pas, ali ti može dati poveznice i otkriti neke perspektive koje inače u klasičnom googlanju ne bi pronašao. Recimo, istražujem neki novi sustav oružja i tu mi AI pomogne da uđem malo dublje. Uvijek provjeriti sve izvore i stvoriti nekakvu skriptu na temelju toga, i onda idemo u produkciju, je li. Da, da. I onda što, znači, u čemu snimaš to, sa ovim Da Vincijem, šta si nešto spominjao, je li. Ispočetka je bio Audacity mikrofon i Premiere, ali onda sam zbog, a onda sam počeo uvesti jedan format terenskog snimanja. Snimali smo u Tehničkom muzeju Zagreb, u Bjelovaru, u njihovom tamo vojnom muzeju u Karlovcu, vojnom muzeju Željavu. To je jedan, jedan od gledanijih videa, preko 100.000 na mom kanalu. E, i tu sam se sa nekim profesionalnim fotografima koji su prepoznali moj entuzijazam i moju želju i htjeli su mi pomoći, njih dvojica. I stvarno su snimili par visokokvalitetnih videa. I tu sam ja, tu sam ja naučio lagano i svijet videa snimanja uživo.

5:33 I danas, u principu, snimam talking head videe, poluskriptirane. Znači, imam natuknice sa strane, ali govorim bez gledanja u njih. Prije sam čitao, sad govorim izravno. I to koristim što je moguće više video sadržaja, a ne fotografije, jer video sadržaj je dinamičniji. I na taj način, mislim da su moji videi danas i od prije tri godine ogromna, ogromna razlika u njihovoj zanimljivosti, u njihovom flowu. I danas su puno bolji nego što su bili. Ali to je bilo putovanje koje svaki od nas YouTubera mora proći dok nauči što funkcionira, što manje funkcionira. A da, da, mislim, koliko sam ja imao failova, koliko sam imao svačega, tu sam baš, ovaj, prvu epizodu sam, meni to isto dugo mi je onako, još sam 2021. sam razmišljao: "Ajde, pa mogao bi se podcast možda tu ima." Nekako je ovako, ja sam tu aktivan po nekim lokalnim političkim temama, onako, dosta tu znam pod navodnike. Ali ne znam, nekako bila je ono korona, vamo-tamo, nisam baš bio ni pri lovi. To je nekako mi je palo u drugi plan. I onda je 2024., ajde, ja kažem, idem ono zagristi u to. I onda malo po malo opremu kupovao.

6:44 I ono isto, što kažeš, ovaj, totalno ne znam ništa. Znači, ono, ja jesam ja entuzijast za računala, ja sam IT, ja sam, jako sam ja u tome. Ali onako, sad ta video produkcija, nemam pojma. I gadno je, kao što i ti isto znaš, biti one man show. Znači, ja sam ono i voditelj i tehnički i namjesti kadrove i kupi i ne znam, plati i nađi sve, sve, sve. Tako da ono, evo, prva epizoda mi je bila baš u ovom prostoru sa Denisom Perišom i to je onako,

7:18 odmah je bio zajeb, ono, predaleko smo stavili ove dinamičke mikrofone i to je onako, ne znam, onako, daleko. I to je ono, ajme majko, pokušavao sam ja to nešto spasiti kući, ali to je ono. Moj prvi podcast, dva prva načina snimanja zvuka nisu uspjela. Jedan je zujio, jedan nije uopće se uključio. I tek treći, znači zvuk sa mobitela je zvuk koji je bio donekle upotrebljiv. I mene je bilo sram, ali nije bilo, bilo je taman dovoljno dobro da ne snimamo ponovno, ali me bilo sram tog rezultata. Ali sad već do osmog podcasta stvari su se značajno poboljšale. Da, da, je. Najgore je tako kad, lako je kad sam onako nešto, ovaj, prskaš: "Ajde, onda ćeš, opet ćeš snimiti." Ali onako, sad nekog tu dovučeš, znaš, onako, tu se praviš da znaš što radiš. Ono, mislim, ja volim ljudima reći: "Slušaj, ja sam totalni amater, ja ti ovo, ja nemam pojma što radim, ali evo, trudim se." I onako, mislim da je, mislim da je važno imati neku dozu samokritičnosti. Meni kažu ono: "A ti si perfekcionist." Ali mislim da tako se jedino može i napredovati. Ono, mogao sam ja sad svaku epizodu držati 2 metra mikrofon od sebe i da to zvuči očajno. Ali ono, ok, na prvu sam totalno ono uprskao.

8:30 Ajmo sad, šta smo krivo napravili? Onda ono: "Aha, ok, treba biti blizu usta, treba ovo, treba ono, ta obrada svega i tako." Je, apsolutno da treba biti samokritičan i učiti iz grešaka. Moj prvi video, ajmo reći, ovog podcast formata, možda ga još nisam zvao podcast, je bio s prijateljem, dva mobitela i dvije bubice Stemua od 6 eura. Znači, moj glavni i moj stari mobitel. A nisi ipak nešto mrvicu, nek si dao 15 eura.

8:57 Ali to mi je žao, jer sva ta loša oprema koju sam u početku kupovao, danas je više ne koristim i zapravo je bačen novac. Ako mogu dati neki savjet, poručim YouTuberima: odložite u starta u malo bolju opremu srednje kvalitete, jer sve ovo što štedite u početku će vam biti ekstra trošak, jer ćete svejedno morati prijeći na bolju opremu, a tu početnu ćete zapravo baciti. Ali opet, evo, moj nekakav rezon bio isto sam, ovaj, kad sam počinjao, kupio sam, ne znam, ovaj XLR kabel od 6 eura, 4,5 metra. Ono, ajde pa šta sad, kabel, kabel. Mislim, koji vrag, ono, ne znam, predpojačalo, ovo, samo nekoj lošije bilo, isto ono, ne znam, 20, 30 eura. E, ali onda, evo, sad godinu i pol dana kasnije, mi je jedna epizoda propala. A što je bilo? Prokrčao mi je kabel. Još sam ja to nekako bezveze sam to hendlao, te kablove, sad onako pažljivo. Onda sam kupio nekakav bezpeko talijanski. E, sad ću ono, sad ću malo nešto bolje. I onda sam naučio ono over-under, sve. Sad imam čak jednu kutiju koju spremim. Tako, treba se, treba se poboljšavati. Onako, često ljudi, prijatelji kažu ono, ja zakuham nešto, ajme, nisam zadovoljan u ovoj epizodi sa zvukom, kao nešto nije dobro. Ne znam, sad da im ne objašnjavam šta točno. I ja to izdam, i onako poslušaj: "Pa šta, baš je bilo dobro." Ali čujem ja.

10:12 Ali dobro, mislim, to je na neki način i dobro da u principu, i kad je kao pod navodnike loše, u principu je to u redu, ako nisi ga baš ono totalno, ovaj. Je, je, ako neki minimum uspiješ postići. Recimo, ako ti nešto stalno zuji, to je neiskoristivo. I ako to ne možeš isfiltrirati, nije iskoristivo. Ali ako je glas malo, recimo, udaljeniji, je li, šuplji, ovo, ono, ali opet je razumljiv, ajde, ajde. Ali da, svima nam je cilj da zvuk, pod jedan, bude najbolji mogući. Jer ljudi često i slušaju bez da gledaju. I to ih užasno iritira. I mene osobno iritira kad tuđi kanal gledam i zvuk nije dobar. Pa daj, uloži, danas to nije skupo. Danas za par desetaka eura dobiješ pristojan zvuk, za stotinu eura dobiješ odličan zvuk. Daj, svatko tko se bavi s time mora uložiti neki minimum u to. I to je, to je neki moj savjet. To je prva stvar u koju treba uložiti. Ali nekako i ne izgleda da je to tako komplicirano. Šta sad, zvuk? To je ono, svi s mobitelima pričamo i to je. Ali kad ideš to, da to na nešto zvuči, da je to neka broadcast level, e, sad odjednom treba, treba filtere, treba one nekakve pasove, nešto. Ja imam neke sa skripte napravio koje ono, ne znam, u 3-4 pasa prođu zvuk

11:26 i onda da to ono, e, da, da ne ide u clipping, da ovo, da ono. Ajme, meni puste nekakve ono znanosti oko toga. Treba to malo, malo treba to ući. To znači, hoćeš ulaziti u to, moraš imati para da unajmiš nekog da ti napravi ili moraš sam zagrijati stolicu i ono. Mora. Srećom, danas na internetu ima materijala, ali čak i usprkos tome, bit će pokušaja i pogrešaka. Je, bit će, bit će. I onda opet, to je samo dio jednadžbe. Znači, sad govorimo samo o tehničkim aspektima. A gdje je sadržaj, a gdje je promocija? I da bi netko zapravo i pogledao tvoj proizvod. I to je, to je naporno. Nije, nije jednostavno. I stvarno moraš imati želudac da pretrpiš tih par loših videa dok ne ubodeš neki koji će zbilja eksplodirati. I taj osjećaj kad shvatiš da ljudi gledaju i cijene tvoj sadržaj, da se to širi u nekim tisućama, to je odličan osjećaj. Moraš priznati da je to adrenalin. Ajme, malo. Je, je, sad mi je, ovaj, na Facebooku sam sad baš prije jedno mjesec dana sam počeo. Prije sam isto znao izbacivati. Imao sam jednu Facebook stranicu od prije koju sam zapustio, onda sam je preimenovao. I prvo mi je dugo bio sam u nekom Facebook zatvoru, jer ono, kako ti je dugo stranica

12:39 hladna, ako nema ništa. Ne znam, dvije godine nisam apsolutno ništa na njoj. I onda sam stavio te videe i to je bilo ono, ne znam, 30 viewova, ono. A imao sam skoro 2000 followera. Znači, nije bilo ono ništa. I ovaj, malo po malo. I evo, baš je početkom trećeg mjeseca eksplodiralo. Ali, ali sam, ne možeš tu stavljati, Facebook je svoja beštija. Znači, tu ne možeš tu stavljati 16:9 videa, nego treba one vertikalno, dobre titlove imati. Ali to je sve posao. Pa sam ja malo po malo sam, ovaj, sebi nekakav toolkit napravio, ovaj, workflow da, da, da mi to pojednostavi. Tako da sad samo, pod navodnike, imam 3, 4, 5 sati sve skupa možda zafrkancije oko jedne epizode kad dođem kući. Znači, niti ne računam ovo, da, da dođem na mjesto da sve postavim. Znači, onako, možda sve skupa 6, 7, ajmo reći, nekakvog onako realnog rada. Ali onda je fora šta dobijem gomilu tih klipova sa titlovima i to. I to sam počeo ubacivati na Facebook i to je onako baš zadnjih, onako, tjedan-dva je baš, baš je krenulo. Je, kao što kažeš, adrenalin je definitivno. Kad gledaš te, ono, svaki, ako gledaš one insajtse, glupe.

13:49 Pa dobro, valjda će me to proći. Ono, kad, kad, kad, ovaj. Prođe, prođe. U jednom momentu oguglaš malo na to. Ali naravno, ali je i dalje tu. Tražiš taj idući high, je li. Da, da, idući high. I tu ne, praktički nema, nema granice. Koliko god da si velik, uvijek može više. I nekakav, ono, Kendis Owens ili ne znam ni ja, Joe Rogan, ne znam, i oni isto imaju taj high, iako su, ono, u vrhuncu su praktički. I te granice se tako lako pomiču. Meni je bilo ispočetka stotine, onda su bile tisuće, onda su deseci tisuća. A sad mi najgledaniji video ima 160 tisuća. I ako ne dođe do 50, više me uopće ne uzbuđuje. Skoro da ga ne smatram nekim velikim uspjehom. Škart. Objektivno gledajući, za ove prostore i za to specifično vojno područje, to je prilično dobro. Ali, ali da, apetiti uvijek stalno rastu. I jedan put kad to osjetiš, želiš nazad taj, taj osjećaj. Je, malo, malo dopaminske te hitove dobivati. Iako to je, to je jedna velika meni dvojba kao kreatoru. Da li proizvoditi ono što ja želim ili ono što publika želi? Jer to nije uvijek isto. E, to je sad onaj audience capture. Jesi ili nisi.

15:00 Da, da. I gdje tu naći granicu? I ja mislim da se i dalje nisam pogubio ili prodao, je li. Kako kažu, da se trudim naći balans između toga dvoje. Ali definitivno da samo mene pitaš, ja bih samo povijesno vojni sadržaj radio. Ali to se ne gleda. To je pet puta manje gledano od ovih aktualnih tema. Onda radim aktualne koje, ok, nije da se mi ne zanimljive, ali mi nisu toliko bliske. I plus, kontroverzne su. Znaš, sve u moderno doba je kontroverzno. Je, je, sve polarizirajuće. Koji god, uvijek se na dvije strane nekako se rasporedi. I oguglaš i na te loše komentare, ali nije da ih ne doživiš. Pogađaju. Samo, samo treba, treba stisnuti zube. Ja sam na to upozoren od prvog trena. U tom vojnom sadržaju koji radiš, bit će vrijeđanja. I ok. A mislim da će biti vrijeđanja u šta god da radiš. A hoće. Hoće. I ne znam, i za dječije valjda produciraš i tu bi te neko, ono. Tako da mislim da je to. Ali pogotovo za takve neke kao, ono, kontroverzne. Sad nešto ti, ne znam, svoje mišljenje o Iranu. A kako možeš, kao, ne znam ni ja šta. Nema ni mašte za to. Jedan video nedavno o ovim novim srpskim raketama CM-400.

16:13 Video ima 70 nešto tisuća pregleda i 1300 komentara. U, pa miš. Ali u jedan tren nisam više mogao. Jedan tren stvarno je bilo previše toga. A šta, je li bilo pljuvačine ili šta? A bilo je svega. Bilo je svega. S time da YouTube filtrira komentare. Neke nikad ne prikaže. Neke pozitivne stavi na vrh, negativne na dno. On to radi automatski. Znači, mi kao kreatori nemamo kontrolu nad tim na YouTubeu. To, to vidiš kad ih imaš više stotina, onda ti je jasno da ih možeš. Da, da, jasno. Ja imam možda 10, 15 u glavi, ali ja sam mali još skroz. Ali na većoj publici, to je to. I naročito kad te ljudi ne znaju. Znači, imaš uvijek stalnu publiku. Imaš novu publiku do koje dopreš nekim videom. I ta stalna publika u principu te zna i oni te neće vrijeđati. Oni će te poduprijeti, usmjeriti, blago kritizirati. Ali oni generalno žele da ti nastaviš raditi taj sadržaj. Oni su tvoja core stalna publika. A onda imaš ove padobrance koji prvi put vide kanal, ne znaju ni tko je, ni šta je, ni tko sam ja, ni koji su moji stavovi. Nego nađu neku rečenicu van konteksta i vrijeđaju po njoj onda. Ah, to je ono naporno.

17:21 Ja sam imao, ja sam imao jednu baš situaciju. Bio sam s jednom gospođom u Splitu, zapravo Vranjice. Tamo vodi nekakvu udrugu, nešto za djecu sa nekakvim poteškoćama, nebitno. Znam je od prije i dogovorili smo se, ajmo snimiti. Došao sam kod nje, znači, i onako jedno uru i pol možda smo tako pričali o njenoj udruzi, o djeci, o životu i to. I sad sam ja to, jedan od segmenata je bio gdje je ona pričala kako je, kako je posvojena, ne znam, tražila je biološke roditelje, ne znam, nebitno. I sad, u svakom slučaju, taj klip mi je najjači, na primjer, na Facebooku, preko 200 tisuća. E, ali, u, koliko je tu bilo komentara. A ovog voditelja, koje smeće, on je stalno, prekida ovo. Ali što je sad bilo? Mislim, prvo, popuštam sad njoj itekako. Nego, tako je u tom klipu, znači, svi se koncentriraju, vide to. Možda jesam stvarno malo je kao prekidao dok ona tu priča neku, ono, emotivnu priču. Ali isto malo boli vidjeti to, ok, onako, komentare nekako ne prestaju, kužiš. Ali onako, nakon nekog vremena, ok, pišite vi šta god hoćete. Ali onako, smiješno je, ali smiješni su mi ti komentari kao, a ovaj njega uopće ne zanima priča. Čovječe, ono, vozio sam sat vremena do nje.

18:31 Znači, taj setup, cijelu subotu sam na tome, pod navodnike, izgubio. Mislim, nisam izgubio, ja sam to želio. Ja sam to, želim promovirati nju, želim promovirati udrugu, čak i iz nekakvog, onako, dobrote srca, bez nekog falše. Niti ja tu išta zaradim, niti, niti ću zaraditi. Znaš, ono, baš je nekako, bar mislim, je altruistično. I takve neke komentare, ona nakon 50. rekla, ajde vi pišite šta god hoćete. Ono, mislim, koga briga. Moraš, moraš. Ali da, da, je, je. Ali to mi je bio prvi baš susret s tim mass pljuvačinom. Ali tako je, tako je, bezdušno je nekako, zato šta svaki put novi. I možda to stvarno ima nekakvog, ono, uporišta. Čak se i ta dotična gospođa se javila, pa kao, ono, da sam super, da znaš, da, da, da je njena priča se probila vamo-tamo. Ali ništa to ne pomaže, samo. A i ja mislim da ljudi jedva dočekaju gdje onako, gdje te mogu negdje kritizirati, nešto odmah će, onako, odmah će sjekirom po tebi. To je, to je ta anonimnost na internetu koja je baš dala za mogućnost takvim ljudima koji nemaju dobre namjere da se izraze glasnije nego što bi to mogli na ulici i u nekom većem društvu, je li. Kakav imaš nekakav plan budućnosti za kanal?

19:42 Ili imaš neku viziju gdje će to ići? Ili onako, gdje te, gdje te voda odnese? A, a, a, gle. Prva stvar što je meni zanimljivo, puno ljudi kad je vidjelo da moj kanal kreće, da je uspješan, da ima desetak, prvih desetak tisuća pretplatnika, onda svatko ima neku svoju perspektivu kako bi to moglo izgledati u budućnosti. Jedni kažu da iz akademskog svijeta, sad ću ja tebe uvesti u ovo, pa ćemo pisati radove, pa ćemo ovo, ono. Drugi iz diplomacije kažu, e, odlično, možemo u ovaj think tank, pa da tu radiš, pa da ovo. Ne, ljudi, meni je YouTube cilj. Meni YouTube nije sredstvo da pređem u neku drugu firmu i u neku drugu djelatnost. Meni je ovo gdje trenutno jesam, u opsegu u kojem radim, točno ono što sam želio od YouTubea. Bilo bi lijepo da ima to još više pogleda, još gledanije, i da su prihodi još veći, jer su relativno minimalni, zapravo nikakvi u odnosu na količinu uloženog vremena, je li. Moja, moja satnica za YouTube je monetiziranje kanal. Kakve su to brojke? Sigurno će to zanimati gledatelje. Euro i po do tri eura, ovisno o duljini videa, na tisuću pregleda. Dobro. Znači, kratki video euro i po, dulji video tri, možda čak i četiri, za one koji traju

20:56 po tri sata, je li. A što, zašto tri sata? A, ponekad, imam. Ne, je li tri sata nekakav limit njihov ili šta? Ne, ne. Ne, zato što. Čisto, to je najdulji video koji sam do sada snimio. A, ok, ok. Tako, pa, ali kad gledaš, naročito u prve dvije godine, to je bilo manje od eura po satu rada. Znači, manja satnica od one u Ugandi, je li. Aliulažeš poprilično neki, neki high level, je li, u to, znanja i iskustva. I bilo je, bilo je razočaravajuće. I taj period je trebalo prebroditi. Ali dobro, ali ima potencijal je ogroman, je li. I ja mislim da svaki kanal, ohoho, treba tu dipleti dok, dok neke konkretne brojke dođu. Ako uopće i uspiješ. Tko zna koliki je success rate zapravo, ono. Ja mislim da je tu valjda i 80%, 85% zapravo, ono, nakon nekog vremena, ono, ajde čovječe, šta ću se ja s ovim zafrkavati. I onda moraš razmišljati da li od toga imaš osobnu zadovoljštinu ili da li to imaš financijsku zadovoljštinu. Idealno je da imaš oboje, ali nije to tako lako, je li. Ja sam osobno zadovoljan, jer to je moj kanal, na kojem radim moje teme na način na

22:10 koji ih ja želim raditi. I ljudi to generalno prihvaćaju. Ima i jačih kanala na našem govornom području, u Hrvatskoj baš i ne. Ali ono, sad postoji nekoliko smjerova kojima se to može razvijati. Jedan je da budem potpuni crowd pleaser, da samo ono što publika želi proizvodim. To bi bio neki weapon of the week format i ove analize samo aktualnih događanja. To me ne zanima. To je, to je novinarski posao. Da želim novinarski posao, išao bi u. Jutarnji opet. Da, da. Vjerojatno bi me uzeli nakon što sam toliko sadržaja stvorio besplatnoga, je li.

22:44 Ja zapravo i moja gostovanja na televiziji koristim više da promoviram kanal nego što zaista ja imam volje biti neki profesionalni analitičar. Na N1 si sad bio nedavno, je li. Vidio sam te, da. I na Z1 i na makedonskoj televiziji. I jedan podcast sam najavljen, onaj najveći podcast u Hrvatskoj. Ali ajmo vidjeti da don't jinx it. Da, da, da. Šta, s R počinje host? Da, da. Kod njega sam bio na Z1 već. A, ok, ok. Da, da. Tako da nije, evo, to bi, to bi bila velika stvar za moj kanal. Ali iskreno, ja se u svom području, ja nikad neću moći profesionalno živjeti od ovog. Naprosto je premalo, premalo vojnih entuzijasta. Čak na ovom širem govornom području. Znači, moja publika je većinom iz Hrvatske, oko 30% iz Srbije i 15% iz BiH. I onda idu Makedonija i ove druge države, Slovenija i vjerojatno naša dijaspora. Znači, ja to govorim kao govorno područje, jer to je na internetu područje kojim, koje zahvaćam svojim videima. Naprosto, to je, ne možeš birati na internetu. Tko će te slušati, tko neće, je li. I ok, ali nema dovoljno da

23:59 bi, da bi se mogao profesionalno živjeti od toga. I sad su dva moguća puta. Jedan je prijeći na iduću razinu, a to je televizija. I prijavio sam projekt na HRT-u za jedan, šest epizoda dokumentarca. Nismo ga baš napisali baš kako smo htjeli, ali. To si s nekim radio, je li. Da, da, da. Jednim povjesničarem. I ako uspije, gledamo se ovu jesen. Opa. Ako ne, pokušat ćemo iduće godine. Jer mislim da imamo, imamo dobru ideju da bi se uklopilo u trenutno okruženje. A druga stvar je na engleskom jeziku, jer je to polje nemjerljivo veće, ali je i konkurencija nemjerljivo veća. Je, istina. I to su dva smjera u kojim, eto, može ići. I ja ću istraživati oba paralelno, uz guranje ovog kanala trenutno. Jer mislim, količina sadržaja koju trenutno proizvodim je maksimalna s obzirom na to koliko stignem uz posao. Naročito sad kad sam nedavno promoviran, sad sam na nekakvoj menadžment poziciji, sad mi je puno još manje vremena nego ikad imam za bavljenje s tim. Tako da bi ga trebalo što pametnije uložiti. I to su dva smjera u kojem ide. Ili na televiziju za prave dokumentarce, ili na engleski jezik.

25:11 Ovo na hrvatskome nikad neće zarađivati dovoljno, kažem, da bude, da, da, da postane moj glavni posao. Tako da čak to ne smatram perspektivnim da ovaj kanal vječno, vječno održavam. Da, da. A dobro, ajde, zanimljivo. Mislim, vidjet ćemo kako će to ići. A reci mi, hoćemo malo pričati o Iranu? Možda je vrijeme da, da, da malo da hejtere ovaj privučemo. Slobodno, evo, nisam već tjedan dana. O, čak tjedan dana, da, da. Šta se sad novo događa? Šta su srušili neki avion? Bilo je pitanje vremena. Pa da, da, baš sam to htio reći. To se predstavlja kao, ne znam šta, ali mislim, to, koliko, na desetke tisuća valjda aviona prošlo od početka. Mislim, valjda i oni moraju jedan srušiti. E, sad je Izrael se kombiniral. Mislim, i Srbi su bili srušili, ono, kad je bilo. F-117, da. Znači, kombinirano preko 15.000 letova, možda do ovog datuma i do 20.000 letova. I sigurno da imaš dva načina da srušiš. Jer, ok, Iranu je oko 85% protuzračne obrane devastirano. Prvo, i prošle godine je Izrael to narušio u onom 12-dnevnom ratu, a onda ovdje su potpuno odradili

26:23 posao do kraja. I onda možeš srušiti avion na dva načina. Jedan je da ga iznenadiš u zasjedu, kao Srbiji F-117. Znači, da si u pravo vrijeme na pravom mjestu, upališ radar i taman ti se meta nacrta iznad tebe. I na 15.000 letova, ono, ako je to jedan u tisuću, dogodit će se 15 puta, je li. Tako da, to je jedna metoda. A druga je kad se američki zrakoplovi spuste nisko. A viđali smo takve snimke, da se spuštaju skroz do, ono, tri-top razine, da sa strojnicama djeluju po tlu. I u tom slučaju, kad letiš visinom zrakoplova iz Prvog svjetskog rata, brzinom zrakoplova iz Prvog svjetskog rata, možete se i oboriti oružjima koja nisu puno naprednija od Prvog svjetskog rata. Znači, kad si nisko i sporo.

27:06 Znači, da se zalete s avionima iz Prvog svjetskog rata? Ne, ne, ne, ne. Nego, kažem, kad se s modernim zrakoplovom spustiš na te visine. Aha, aha, shvaćam, shvaćam. Jer gore si siguran. Znači, iznad četiri kilometra, toliko ručni bacači mogu dohvatiti, ovi manpads-i sa ramena. I dok si gore, siguran si. Jedino se moraš brinuti na ovu tešku obranu, ali onda čim upali radar, pošalješ je harm raketu. Znači, moguća je zasjeda, ali kad letiš nisko, ranjiv si na sve. To je, to je poanta. Aha, shvaćam, shvaćam. Da, da, tu ima puno veći dijapazon, valjda. Oružja koja te mogu dohvatiti, klasično topničko raketno. I tako da, uopće nije iznenađujuće da se jedan zrakoplov spustio ispod razine od tri kilometra, gdje ga dohvatilo nešto. A ovaj A-10 zrakoplov, on, s razlogom se, za njega već desetljećima ga se pokušava iz zrakoplovstva gađati, jer se želi riješiti, izbaciti iz službe. Političari ga drže u rosteru. I sad se pokazalo zašto nije pogodan. Zato što je to podzvučan zrakoplov koji leti da bi koristio svoj taj moćni top relativno nisko. I zato je vrlo ranjiv. Zato ga zrakoplovstvo ne želi. A političari ga iz neke, ne znam, uživljenosti u taj koncept i dalje drže u inventaru. Tako, eto, bilo je pitanje vremena.

28:18 I naravno, kao što je drugačija otpornost na gubitke u, recimo, u civilnim žrtvama, u tome koliko je tehnike, tako, tako i za vojnu tehniku. Iran je izgubio stotinjak zrakoplova od početka rata, ali to ima manji učinak nego kad SAD izgubi jedan. I sad, kao. Mislim, zašto? Čisto kao moralno ili, ili šta? Radili su. Ili novčano ili što? Ne, ne, čisto PR-ovski. E, pa to onda više. PR-ovski, jer nitko, nitko nije toliko ovisan o PR-u kao trenutni američki predsjednik. A ne želim previše pričati o njemu, jer nemam puno pozitivnog, pozitivnog. Ma da, Trump je ono, nije mi baš drag. Ova South Park politika koju on provodi mi je apsolutno nerazumljiva i sve nas analitičare dovodi do ludila, jer mi pokušavamo u tom ludilu i kaosu pronaći neku racionalnu crtu. I onda mu dajemo zapravo puno više racionalnosti i misli nego što je on sam posvetio. Ali opet, je li se to puno razlikuje, ne znam, od rata u Iraku, onog drugog? Znači, 2003., ja se sjećam toga, ono, oni su nešto, weapons of mass destruction, ovo, ono, da bi se to na kraju ispostavilo da je sve totalna laž, da je sve fabricirano, da su, ono.

29:29 Ali baš zato, baš zato što postoji to iskustvo, a on, koji bi trebao znati, zato što vodi državu koja je prošla kroz sve to, ima analitiku koja je nemjerljiva s ičim drugim, je svejedno opet na isti način ušao u još puno težu situaciju, jer Iran je puno veća i jača država od Iraka. I po meni. Da, i još i ono, su puste planine, nekako geografski je jako dobro utvrđeno. Nemaš tu. Nemoguće prepreke za invaziju. Irak ima otvoreni bok sa Saudijskom Arabijom. Znači, kopnenu granicu s koje je kopnena invazija bila moguća. Ti u Iranu nemaš. Da, da, samo tisuće tenkova i ono, ubacio pet. I oni kroz pustinju. Ovdje, ovdje nema šanse. Ovdje sve moraš avionima, brodovima. A Iran je strahovit, evo, moram priznati, iznad mojih očekivanja izveo čitav, na strateškoj razini, ovu obranu i odgovaranje. Znači, svoje projektile i dronove su obročili na način da ih nisu sve potrošili na početku. I te zalihe koje nisu neograničene im traju puno dulje. Pazi, oni sad lansiraju vrlo malo, desetak projektila dnevno. Prvi dan su napali s 300, pa su pali na 40, pa su pali na 20,

30:40 danas su na 10. Znači, nemaju oni neograničeno ni projektila ni dronova. Ali su ih, ali dovoljan je jedan projektil svaki treći dan da ti ne pustiš djecu u škole, da ti ne pustiš brodove kroz prolaz, da život stoji, da ekonomija stoji, da se gubici gomilaju, a ti možeš apsorbirati te gubitke bolje od protivnika. Iran je ovo izvanredno izveo. I pazi, neke od tih stvari su se znale. Ja imam videe na svom kanalu, stare godinu i pol, o iranskim raketama, o Hormuškom tjesnacu, o svim tim oružjima, minama i na koji način se oni spremaju. E, to, to mi je, kad sam te tražio, izlijetalo mi je baš, ono, valjda algoritam zna da je to prije sedam mjeseci si nešto, ili kad već je bilo o tjesnacu, da. I pazi, ako sam ja to znao, morali su i Amerikanci znati. A naravno da su znali. Ali su i usprkos tome ušli u ovaj rat, nadajući se, vidjeli su kako je Izrael relativno brzo i bezbolno za Izrael završio rat u lipnju prošle godine, 12-dnevni rat. Dobro, ali tamo su samo šta, par onih bunker buster bombi. I na tome je stalo. I tako su se nadali i ovaj put. Međutim, Iran se izvanredno pripremio. Zapravo drže za grlo svi u svim tjesnacima.

31:53 Jel mi možeš objasniti u čemu je strateški problem, zašto sad SAD ne oslobodi, pod navodnike, tjesnac? Zato što čak i da naprave kopnenu invaziju, prvenstveno na one otoke. To jest, možda da reformuliram pitanje, zar ne može osigurati prolaz brodovima? Može. Ili to ne ide tako? Može, ali će podnijeti gubitke. A nije spreman podnositi. Kako oni zapravo brane taj tjesnac? Isto sa dronovima, nekakve baterije topova ili sve što. Imaju u prvom redu, to su mine. Dakle, do sad nemamo dokaza da su položene, ali znamo da ih imaju, jer su ih snimili, pa znamo da ih imaju. Imaju glisere, imaju male podmornice od 20-ak metara koje im ih mogu položiti. Neke su sigurno uništene, te podmornice, ali tebi je dovoljna kočarica da položiš četiri, pet mina. Te mine su sofisticirane. Znači, nisu one iz Drugog svjetskog rata koje se, koje su na kontaktima, imaju one šiljke, je li, u kojima je kiselina. Kad ju slomiš, kiselina aktivira eksploziv, nego su. Da, to je valjda isto nešto moderno danas. Imaju senzore za magnetno polje, imaju senzore za masu, imaju svoje sonare. Mogu čak i različit magnetski oblik broda memorirati i onda se na određenu vrstu broda spuste prvi, drugi i tuf na trećem.

33:07 Zbog toga ti je potreban vrlo mali broj mina da stvoriš dvojbu gdje se, koliko je tjesnac miniran, je li. I tjesnac ima kao nekakav choke point, ono, tipa dvije nautičke milje gdje. Nije, nije dvije, nije dvije. Malo, 40-ak je, da. Ne, ne, ne, ali kao baš ima plovni put je relativno uzak. Za posao za te tankerčine, valjda neko malo. Da li brod može gdje hoće, ali da, da, da. Da, da. Onda je drugo sredstvo krstareće rakete sa obalnih lansera ugrađenih u klisure, koje je teško naći. I te rakete su čak i, kaže Iran, podzvučne u zadnjem stadiju. Znači, na tom području 40, 50 kilometara, vrlo malo vremena imaš da reagiraš. Treća tek, treće oružje su dronovi, i to pomorski. I oni nisu sofisticirani poput ukrajinskih. Ukrajinski mogu biti polu-potopljeni, skoro kao podmornice gdje samo jedna kamera viri da se s njom upravlja. Iranski su uglavnom gliseri na daljinsko upravljanje. I oni su nanijeli većinu onih gubitaka na tankerima koje vidimo u lukama, u Kuvajtu, u Jedinim Arapskim Emiratima i slično. I ti gliseri su potpuno autonomni, jel? Ne. U iranskom slučaju ne.

34:17 Iran još nije toliko napredan. Iran u prvom slučaju. A šta, imaju lika koji za kormilom i onda se zabije i tu se. Ne, ne, ne. Na daljinski, ali, ali, ali je radio kontrolirano na relativno kratkom dometu od 20-ak kilometara. Što je opet. To se onda možda može i ometati nekako, je li. Da, da. Može, može. Ako pogodiš na vrijeme pravu frekvenciju. I kako ti brodovi funkcioniraju? Šta, nakrcaju unutra eksploziva i zabiju ga u bok? Da, da, da. To je to. A brzi su. Znači, uhvate i do preko 40 čvorova. To je stotinjak kilometara na sat. I detektiraš ga, ako se malo uspije sakriti u valovima, tek u zadnjih par kilometara. I onda nije jednostavno skinuti ga na vrijeme, je li. I kao zadnje sredstvo imaju, imaju dronove iz zraka. Znači, razne varijante šaheda i manje. Oni nisu baš idealni za velike te tankere, što kažeš, zato što nose relativno malo eksploziva, 20 do najviše 50 kilograma. Ali mogu biti dosadni i ne moraju biti lansirani s obale. Znači, čak i da ti zauzmeš obalu, to je problem s kopnenom invazijom. Čak i da ti zauzmeš obalu, pohvataš sva ta, sve te glisere, sve te podmornice,

35:31 sva ta mjesta gdje su mine, ti i dalje oni mogu nastaviti lansirati zračne dronove iz unutrašnjosti. I zbog toga ti čak i kopnenom invazijom Hormuza ne bi uspio definitivno reći da je Hormuz slobodan za prolaz. Da, da, i to je, mislim da je malo nesporazuma kod te riječi dron. Razlikuje se civilni dron i vojni dron. Dron je više, možda ljudi više zamišljaju da je taj, ne znam, vojni dron, da su na one četiri elise, ali to je više kao nekakav aviončić bez, jel tako, bez pilota. Dronovi postoje na svim razinama, od nano dronova, je li, veličine dlana, koji se koriste za izviđanje, ali na jako malim udaljenostima, koji su skoro nečujni, pa sve do dronova duljine 9 metara, poput američkog Reapera, koji nosi četiri rakete i stoji 24 sata u zraku na 6 kilometara visine. Da, da, je to. I sve između. Šahed je klase 3 metra. Ima motor. Samo 3 metra, pa vidiš šta mislim. Da, da. I njegova bojna glava, kažem, 20 do 50 kilograma, što nije puno u odnosu na rakete, ali je sasvim dovoljno da ako pogodi krivi dio, čak i recimo vojnog broda u njegov radar, tuf, moraš ići kući s tim brodom, jer.

36:42 Da, da. Neučinkovit si. A kakav, kakav ima potisak taj? Je li to neka mlažnjak ili je propelerac ili šta? Imaju novije verzije 310, koje su mlažne, ali tipično koriste ove propelerce koji uopće nisu sofisticirani. Imaju običan ovaj motor iz Tomosa, tako nešto, snage stotinjak konjskih snaga ili čak manje, koji, koji gura. Propeler je u konfiguraciji da ga gura prema naprijed. Sad, oko bojnih glava se izgleda da su ih uspjeli napraviti malo sofisticiranijima. Znači, inicijalni šahedi, oni koji su se prvi put pojavili prije četiri godine, imali su samo inercijalno navođenje. Znači, on zna gdje je i prati koliko je prešao i tako zna koliko je daleko od mete. To se zove inercijski. Problem je što s vremenom je ta greška gdje se nalaziš sve veća i veća. Onda imaš satelitsko navođenje, naravno. I, a na kraju, idealno za napad na pokretne mete poput brodova, želiš i nekakvo ili vizualno ili radarsko. Još nisu u toj fazi. Imaju, izgleda, neke primitivne optičke sustave, ali još nisu u toj fazi da imaju te napredne radarske ili termovizijske sustave.

37:55 Ali postoje dronovi koji su opremljeni i takvim uređajima. Jesu ti, jesu ti iranski šahedi, jesu oni baš njihova proizvodnja ili je to nešto u kolaboraciji sa Rusima ili koja je zapravo tu priča? Oni jesu njihova proizvodnja, ali zanimljivo je da je koncept šaheda, dakle jeftinog drona koji je dostupan u velikim količinama, košta, kažu, između 20 do 50 tisuća dolara. Zapravo izraelski koncept koji su Iranci prekopirali. Ma, je li? Izraelci su prilično napredni što se tiče dronova. Imaju one Herone i slične dronove koji su slični Barjaktarima ili čak i malo bolji, dakle na razini američkih Reapera, tih velikih devetmetarskih dronova. I taj koncept, i zanimljivo je da je Amerika prihvatila koncept šaheda. Kod njih se to zove LUCAS. Low Cost nešto. Nešto. Akronim je. I u američkoj službi navodno košta 35 tisuća dolara i korišten je u ovom ratu po prvi put. Dakle, dron je potrošna, potrošno streljivo. Ti moraš razumjeti da danas jedna granata iz topa, koja je potrošna po svojoj definiciji, košta od 2 do čak 4 tisuće dolara.

39:07 A mali FPV dron možeš nabaviti za bitno manje od toga. I dronovi su, ok, ovi high-end dronovi, ti Reaperi, Barjaktari, tako, oni nisu potrošni. Sve ispod toga ti razmišljaš kao o potrošnoj robi gdje uložiš, dobiješ rezultat i to je to. Vadiš idućega iz skladišta. Koliko imaju dometa ti iranski? Čak do 2 tisuće kilometara. Imaju verzije sa manje. I koliko mu treba da to prevali? Mislim, nije on brz. On nije, nije brz. On leti na 50-ak metara oko 150 na sat. I zbog toga se može. Šta, 150 metara iznad zemlje? Tako nešto. Da. Šta, zašto? Da, da, da radare izbjegne. Da, jer. Ali kako onda ako su. Onda, onda je ranjiv na sve sa tla, naravno, ali to je kompromis koji moraš prihvatiti. Ali kako onda planine i to. Programiraš. Aha, ok. Jel mu onda moraš cijelu rutu. On nije autonoman. On je prilično primitivan. Vjerojatno da staviš neki Raspberry Pi ili nešto u njega, već bi mogao nešto puno bolje. Podsjeća, Iranci za sad nisu na toj razini, nego su na razini programiranja rute i tog inercijskog navođenja. Izgleda uz malo korištenja ruske satelitske GNSS tehnologije. Dakle, ti signal sa satelita, GPS-a ili GLONASS-a ili ovog kineskoga

40:20 ili Galilea, da, ne možeš zaustaviti. Jel on se može lokalno blokirati, ali ne postoji način. Ti sateliti emitiraju cijelo vrijeme i to nisu enkriptirani podaci. Znači da su je GPS otvoren svima, pa tako i tvojim protivnicima. Tako da šahedi su modernizirani kroz. Zar nisu u Ameri ugasili GPS nad Iranom i. Onda Amerima ništa ne bi štimalo. Oni su 100%. Aha, misliš da ne mogu selektivno nekako. Ne možeš selektivno. To, to, to je poanta. Sateliti emitiraju cijelo vrijeme. Da, da. I onda uz uređaj trianguliraš i to je to. Ili su sve ugasili ili. Da, da, da. I to je općenito problem kod elektronskog ratovanja, naročito u Ukrajini, gdje i Ukrajina i Rusija barem inicijalno koriste identičnu opremu. I onda bilo kakvo elektronsko ratovanje protiv Ukrajine je gasilo i rusku opremu. I tako, to je imalo svoje posljedice. Danas ipak su se malo razdvojili. Ali da, znači, Rusi su pomogli Irancima da usavrše šahede sa elektronikom koja ima i satelitsko navođenje i to je povećalo preciznost. Puno pomažu. To je, ovaj, Iran je ko Trumpov ova specijalna vojna operacija Putinu. To je nekako sličan je shit show, ono, što se, što se toga tiče.

41:32 I, i onda gledaš što se događa. Smijene 12 generala u SAD-u, isto kao što je i Putin smijenio, isto kao i Xi u Kini nedavno. I onda se pitaš koja je razlika Amerike i Rusije i Kine. A ja ne znam stvarno šta se, zašto su ovo napravili. Ne znam. Baš mi je nekako, meni je to nejasno, ali ono, ok, ne pratim, ne pratim. Kažu neki, bilo je skroz predvidljivo, ovo, ono, a šta ja znam. Svi su pametni jednom kad je hindsight, je li. Prvo, nemam ja nikakve favorite na Bliskom istoku, ali prvo, svi imaju svoje na glavi. Svi imaju i dobrih i loših strana. I Izrael i Iran. Ne možeš reći da su Iran pozitivci. Da, da, je. A opet, Izrael je toliko toga napravio da je teško i za njih reći da su apsolutni pozitivci. Znači, svi dolje su na neki način negativci. Znaš što mene boli? Onako, ako je ljevica je jako za Iran, kao, mislim, čovječe, ono, prvo, tamo je teška, koliko ja znam, teokracija, neko prava žena, neki gejeva, nešto su sve, ne da je na nuli, nego, nego ono, katastrofa, je li. Tako da, stvari su dosta, nisu tako crno-bijele. Mislim, ja sam siguran da i hrpa ljudi u Iranu u principu podržava i želi ove

42:44 maknuti sa vlasti koji su tu od 79. Isto zbog američkog petljanja. Imali su, koliko, ako sam ja to dobro shvatio, imali su lijepo demokratski izabranog nekog koji im se nije, nije im pasao šta, ono, jer htio nacionalizirati ove naftu i nešto. I onda su instalirali ove svoje koji su se odmetnuli. I evo sad, mislim, ono, koliko već, 50 godina teške teokracije i to. I opet, teško mi je. Propagandni rat je sa svih strana. Ne mogu, ne mogu ni sve ni vjerovati ovo šta, šta dolazi do mene. A Iran ovakav, onakav. Zapravo, ne znam, čovječe, onako. Na primjer, ok, je, ovaj, bili su sad ovo početkom godine ti teški prosvjedi. Sad ne znam, zapadni mediji tvrde, ne znam, 50 tisuća ljudi ubijeno. Kao ti pro, mislim, ok, možda stvarno i je, ali jel mogu, mogu li stvarno tome vjerovati? Sigurno su pobili nešto ljudi. To uopće ne sumnjam. Imamo, imamo snimke iz mrtvačnica, tako da, ali, ali da li je 5 ili 45, što je Trump rekao neki dan, ne znam ni ja točno. Ali definitivno su, i čak postoje, znači, taj

43:54 sustav u Iranu je stvarno sve gori i gori kako vrijeme odmiče. Zato što, kako gube ljude, tako sve radikalniji dolaze na njihovo mjesto. Svi se toliko boje tih atentata koje Izrael provodi svakodnevno da samo oni naj, koji najviše vjeruju i najviše su u tome i mogu stupiti na vlast. Dakle, Iranom trenutno ne vlada čak niti ajatolah. A pitanje je li vladao i prije. Tko zna koji je zapravo struktura vlasti. S vremenom je ta iranska revolucionarna garda toliko ojačala. To je država unutar države. Znači, oni imaju dvije vojske. Oni imaju dvije mornarice. Oni imaju dva zrakoplovstva i, dakle, normalnu vojsku i revolucionarni korpus čuvara revolucije. Oni imaju čak udjele u svim državnim firmama, dakle, koje proizvode energiju, koje prodaju naftu, bave se građevinom. Oni imaju svoje prihode, taj revolucionarni korpus. I oni zaista ne žele pustiti to što imaju ni pod koju cijenu. Prosječan Iranac u principu jest protiv njih. Ali ono što sam ja čitao, neka iranska svjedočanstva, oni su vidjeli što se događa kad se država raspadne.

45:05 Oni su vidjeli Libiju. Oni su vidjeli Siriju. Oni su vidjeli svog susjeda Iraka. Što se dogodi kad lošu vlast zamijeni nitko, kad nastane vakuum vlasti. I koliko god oni žele da se makne ta teokratska vlast, jer su navikli na nešto daleko, naročito, opet tu imaš razliku grada i sela, je li. U gradu su pod rezom šahom Pahlavijem stvarno bili nekakva normalna prozapadna sredina. Na selu je bilo malo drugačije. Ima, da sad ne ulazim previše, mogu, mogu jako dugo pričati o tome.

45:38 Oni su htjeli, ali, ali oni nemaju organizaciju u Iranu. Nema oružja u Iranu. Nema organizirane opozicije koja bi mogla srušiti tu vlast. Oni bi prihvatili promjenu vlasti, ali oni sami po sebi, znalo se da ne postoji potencijal za revoluciju. Ti moraš imati vrlo specifičan set okolnosti da bi unutarnja revolucija uspjela. A i onda često onaj koji dođe bude gori od onoga kojeg si išao. I još neki ekstremniji, ono. I to se dogodilo stoput. Ali u Iranu nema preduvjeta za to. Nešto Kurdi tamo na sjeveru, ovi na granici sa Irakom, ali to je, to nikad nije bila realna strategija da se oni raspadnu sami od sebe. Iranski revolucionarni korpus je preduboko ukorijenjen i on zapravo vodi državu. Recimo, prosvjede nadzire regularna policija, ali kad se vidi da oni štete režimu, regularna policija se miče i dolazi Basić, koji je taj, taj kontrolni unutarnji element za unutarnje, dio za unutarnje poslove revolucionarne garde. I onda oni ureduju i oni najčešće budu brutalni i nasilni. I onda se regularna policija vraća da počisti.

46:51 Hoću reći, tolika je moć revolucionarne garde da su oni jedina prava snaga, a oni su se toliko pripremili na te dekapitacijske strategije s svojom mozaik strategijom. Znači, podijelili su Iran u 31 administrativno područje. Teheran je najveće od njih. Ono je na, na, na dva podijeljeno. I svatko ima četiri zamjenika. I njegovi zamjenici imaju četiri zamjenika. Što znači da koliko god ti skidaš, dekapitiraš tu strukturu od vrha, oni i dalje nastavljaju autonomno djelovati. Kao. To ne znači da će biti uspješno ako ih dovoljno smakneš. Mislim, ne da sad branim tu strategiju, ali isto, ono. I ja mislim da je dosta, dosta je tu i unutarnjih nekakvih informacija. Eto, kako su, kako je uopće Izrael znao gdje, gdje rokati i to. Mislim, hoćeš. Mosad je strašan. Jest, znam da je Mosad strašan, ali netko ti mora biti tamo. Mislim, i vjerojatno su to Iranci, a ne. Trenutno koriste, koriste kurire na motorima zato što su sve elektronske komunikacije pod nadzorom Izraela. I onda je bilo genijalno kako su, ovaj, vodstvo Hezbolaha, ali mislim, samo ideja će reći to, to, mislim, s onim pagerima, to stvarno, ono, kad sam to čuo, ok,

48:02 to, to je ono, mislim, dobro, tu su, pobilo se tu i, i nevinih ljudi, ali ono, koja samo ideja. Ubacili su se u tu proizvodnju i postavili, mislim, ludo, stvarno. Ako imaš Hezbolah, ako pager, upitno je koliko si nevin, je li. Ali. Da, da, je, je. Jer, jer, pazi, spomenuo si maloprije ljevicu koja brani Iran. Pazi, apsolutno da instinktivno i ja stajem na stranu slabijeg, je li. I apsolutno sam tu neutralan. Desnica malo više staje na stranu Izraela zbog religije koja, koja nam je bliža. Religijski element je tu dosta izražen. Ali nije, ni, i, i Iran je itekako odgovoran za nebrojen broj smrti u toj regiji. Iran je itekako opstruirao stvaranje bilo kakvih normalnih odnosa oko Izraela. Iran je svojom strategijom, recimo, u Libanonu, Libanon je bio nekad Pariz Bliskog istoka.

49:00 Naravno, bili su tu građanski nemiri, ali država se držala na okupu dok nije Iran došao i te šiite sjevera pretvorio u Hezbolah i danas efektivno kontrolira taj Libanon gdje je, koji je uništen do kraja, koji je u katastrofalnom stanju. I to je iransko maslo. I taj Libanon i Hezbolah su stalna prijetnja Izraelu i čine Izrael još gorim, a Izrael neproporcionalno odgovara. Nema, nema isprika za Izrael koji krade teritorij na zapadnoj obali i koji je nebrojene milijune civila raselio u Libanonu i u pojasu Gaze i pobio desetke tisuća. Znači, ne želim nikoga pravdati, ali samo hoću reći da Iran nije tu nevina žrtva. Iran je desetljećima slagao strategiju kojom će destabilizirati i idealno uništiti Izrael. Hamas je njihovo djelo. Hezbolah je njihovo djelo. I ti Hutiji u Jemenu su njihovo djelo financirani od strane njih. Nisu pozitivci. Isto tako, žao mi je svakog Iranca koji pogine u ovom, ovom ratu.

50:06 Problem je kad biraš na koji način ćeš odgovarati. Onda ponekad sila možda ima smisla ako da rezultat. I to samo kondicionalno. Ali u ovom slučaju se znalo da se silom neće ništa postići. Da si bilo koga pitao tko nije iz Netanyahuovog kruga, svi bi ti rekli: silom nećeš ništa postići u Iranu. Preveliki su, prejaki su, preorganizirani su, previše vjeruju, previše vole svoju državu.

50:34 I onda je tu bio onaj sporazum JCPOA, Obamin sporazum o kontroli iranskog nuklearnog naoružanja koji je počeo stvarno davati neke rezultate. I svi su bili da on ostane. I Rusija i Kina i Njemačka i Francuska i sve druge potpisnice, osim Izraela i SAD-a. I u tom trenu je vjerojatno pod izraelskim pritiskom Trump popustio i raskinuo taj sporazum. Mi smo tada u spirali koja je, gdje je ovo jedini mogući ishod takve politike. Mi smo imali prije desetak godina priliku da to možda na mirniji način riješimo. Je li, što ti želiš? Želiš miran, stabilan, bogat Iran. Meni je drago da su Iranci bogati. Svima bi bilo drago.

51:18 Ali Izrael je toliko izmučen ratom, toliko su sluđeni svim tim prijetnjama koje im stalno prijete, a koje dolaze iz Irana, koje zaista jesu financirane iz Irana, da su oni izgubili svaki kompas oko mirnog rješenja. Traže samo vojno. Nažalost, našli su predsjednika koji je voljan ići sa tim sluđenim stavom. I to nas je dovelo, i taj put je započeo kad je 2018. razvrgnuta JCPOA, taj sporazum. I od tada Iran ima slobodne ruke da nastavi razvijati nuklearno oružje. I od tada smo na putu gdje je ovo bio jedini zapravo ishod. I to je tragično. To je užasno.

51:52 I nećemo dok se nešto u SAD-u koji ipak kontrolira stvari, koji ipak može, jedini na svijetu može kontrolirati Izrael, dok se nešto u visokoj američkoj politici ne promijeni, stvari će na Bliskom istoku biti samo gore, ne bolje. A ima ona nekakva teorija da, da ga, da Mosad Trumpa drži pod kontrolom zbog, zbog Epsteina i da imaju nekakve snimke njega i da zapravo, da je zapravo duboko kompromitiran. Što mislim, Trump je isto takva jedna likčina, ono, šta je taj sve u životu uradio, koliko taj ima prljavštine, to tako. Šta, šta ti misliš o takvoj nekoj varijanti? Da, da, naprosto, ono, ili ćeš raditi što kažemo ili na YouTube idu snimke. Mislim, karikiram, ali ono. Je, ali isto teorija ima s Putinom, jer ona bi objasnila zašto je to tako.

52:43 Ne, mislim da je kod Trumpa čista gramzivost za dobrim PR-om. Ima sjajan podcast New York Timesa o tome kako je Netanyahu iz mjeseca u mjesec nagovarao Trumpa i Trump se nije dao jer je kao miroljubiv predsjednik. Da, to mu je bila cijela baza za, za dobiti izbore. I to su zapravo njegova ova maga je poludili su na to. Mislim, sad ono nešto tu Forever Wars, ovo, ono, stalno si protiv toga. I sad si onako mrtvo ladno. Pregazio sve to. Izbrljavio sad tu. Još su im ovi midtermsi brzo to kažu, ono, kao da, da će sad, ako, ako izgube, kako se zove, većinu, da će ga im pičati 100%. Da, da, to baš onako bio gambit žestok. Pa ne znam sad, baš ćemo vidjeti. Je, je. Ja sam uvjeren da je njega Netanyahu, kad je Trump vidio koliko dobro Izraelcima ide u bombardiranju Irana tamo prošle godine u lipnju, da je on rekao ok. Zar nisu Ameri bombardirali? Ili su sad njihovi. Oni su se pri kraju, pri kraju su poslali na Natanzi Fort B2 bombardere sa onim bunker busterima Blue 52. Ona, onaj, ona, one ogromne bombe koje mogu do 200 metara zemlje, odnosno 60 metara stijene probiti, je li.

53:54 Ali oni su ušli samo u jedan napad na kraju i Izrael je to samostalno pokrenuo, taj rat. Kad je on vidio da je Izrael bez oborenog zrakoplova bacio Iran na koljena, da Iran moli za primirje, on je rekao: ako se i mi pridružimo, pa mi ćemo to urediti. Ne za 12 dana, nego za tri dana. Ali je potpuno podcijenio i Iran je maksimalno dobro odigrao karte. Znači, napad na te zaljevske države ja sam ispočetka kritizirao zato što on je, sad je Iran stvarno, neke od tih država su bile donekle na iranskoj strani. Htjeli su biti posrednici. Bahrein je najpoznatiji. Sad su to smrtni neprijatelji Irana. Ali to je cijena koju je Iran bio spreman platiti da preživi ove američke napade.

54:42 I vjerojatno će uspjeti u tome. Što misliš, koja je sad putanja? Hoće sad se SAD, ko Putin sa Ukrajinom tu mrcvariti godinama ili će to, ili će Trump reći: evo, pobijedili smo i dobro je, ono. Ne, ne. Znači, Trump je osoba koja nema ideologije. Putin je veliko Rus, je li. On ima tu veliku Rusiju u glavi i on je spreman do smrti i do zadnjeg Rusa tu ideju velike Rusije braniti, širiti.

55:10 Kao, mnogi od vas će poginuti, ali to je žrtva koju sam ja spreman podnijeti. Da, da, da, da. Na iranskoj strani imaš drugu stvar, religiju, je li. Oni su već, ako znaš onu povijest iračko-iranskog rata gdje su dječake od 13, 14 godina s bombama slali u samoubilačke misije preko fronta kao u Prvom svjetskom ratu. I onda profesionalce iza njih, kad su, kad je streljivo bilo potrošeno na djecu, onda su profesionalci. Znači, oni su već iscrpili strašno puno. Oni su religijski potpuno sluđena država i oni isto tako mogu ići do kraja. Trump nije poput njih. On nema morala. On nema ideologije. On, on samo dolar. Dolar je jedino što on poštuje. Dakle, burze, da je njegovim prijateljima i njemu samome dobro. Dakle, su burze visoke, a ljudi ne, ne stvaraju probleme. On je sretan. Ali ovo je napalo, načelo te burze. A spomenuo si midtermse. Obično kampanje kreću šest mjeseci ranije. Midtermsi su u 11. mjesecu. Znači, svi očekuju da Trump definitivno popusti krajem ovog mjeseca. Dakle, u petome kreće ta konkretna kampanja za midtermse.

56:24 U ovom trenu još se nije to zalaufalo, ali ja ću biti jako iznenađen. Ja sam mislio da će Trump se slomiti nakon mjesec dana. Ali evo, sad govorim javno, kamere su tu. Ja stvarno ne vjerujem da će on izdržati dalje od ovog mjeseca. Financijski pritisci su toliki, a to je jedino što je njemu bitno. Iran zna gdje ga pogoditi i on je prva najslabija karika. Bez njega, Izraelće se idući povući i onda je neka vrsta dogovora sa Iranom o plaćanju prolaza kroz Hormuz ili tako nešto. A stabilizacija će trajati još jako dugo. Jako, jako dugo. Misliš da bi mogao biti blue wave, kako se zove, u midtermsima? Da. Republikanci izgube detaljno. Uvijek se pita dvije strane. Znači, jedna strana mora odigrati dobro, a druga loše. Za sad su republikanci pod Trumpom odigrali krajnje loše. Još uvijek se mogu i demokrati smotati sami od sebe, ali ovo im je pobjeda servirana na pladnju. Samo moraju tući po Trumpu i po tom ratu i to je to. I, i po ekonomiji, je li, zbog cijena goriva i svega i cijena hrane i svega. I Amerika isto pati od tog problema kao i mi ovdje.

57:37 I ne mogu izgubiti. Ali znali su oni izbore u kojima su bili u prednosti gubiti i ranije, tako da. Aha. Nego da se malo preselimo na, na sjever. Reci ti meni šta se događa sa Rusijom i Ukrajinom. Ja to nekako više ništa ne razumijem. Onako, isto taj propagandni materijal, kako ga zovem, sa indeksa, onako negdje bacim pogled, ono, kažu: o, Ukrajinci, razvaljuju, čovječe. Mislim, ono, idu na Moskvu, majke ti mile. A onda drugi dan: ajme, meni grozno sve. Izgubili elitnu postrojbu, gori su od Rusa. Jeste. Je l' se to uopće može, ono, mislim, taj FOG war je isto onako gadna stvar. Šta si, je l' ti, evo, imaš sad vojnog analitičara pred sobom, šta se tu događa? Pa evo. Možeš ovako objasniti koji je tu stadij? Mislim, što, što, što je uopće cilj više Putina? Ima li ga? Mislim. Evo, ako, ako, mislim, najlakše mi je to preko par brojki, jer to je objektivan pokazatelj i tu nema FOG fora i propagande. Ukrajina ima oko 600.000 km2. U 2025. godini su izgubili oko 6.000 km2. I to je sve što je godinu dana medijskih natpisa o ruskom napredovanju.

58:49 To, to je rezultat ruskog napredovanja. I još su Ukrajinci sad ove godine vratili, da, što je 1%. I Ukrajinci su vratili 400 tih kilometara i trenutno su zapravo u napredovanju u ovom trenutku, iako to su vrlo male brojke. Ukratko, front se ne miče već dvije do tri godine. Koliko god mi dramatizirali oko prvo Sjevera Donjecka, kasnije oko Bahmuta i onda je sad Pokrovsk i sve to, to su sve gradovi veličine Šibenika u državi koja ima 40 milijuna ljudi i u kojem jedan takav grad nije presudan na kraju dana. Samo se prebaciš 2 km, 3 km iza na iduće brdo i imaš novu liniju. I to je konstanta ovog rata da je on izvanredno statičan. On je silno tehnološki zanimljiv zbog tog zida dronova i tih tehnoloških rješenja koja su učinila bojište prvo transparentnim, drugo apsolutno nemogućim za neke tradicionalne strategije gomilanja oklopa, vojnika, pješaka. To sve bude izrazbijano iz, i artiljerijom i dronovima. Istina je da rat stoji na mjestu, da su najzanimljivija zbivanja ona prvo, da li će Rusi uspjeti slomiti ukrajinsku energetsku mrežu i moral ukrajinskog naroda, a drugo,

1:00:02 da li će Ukrajina uspjeti dovoljno omesti ruski izvoz nafte i plina da ih ekonomski porazi uz sankcije koje Zapad uvodi. Sama ratna zbivanja su statična već godinama. A zašto je to tako? Je l' to zbog, zbog pomoći SAD-a, NATO-a i Zapada generalno? Znači, su njima i davali i, i oružja i svačeg i naravno hrpu ovog Intela i, je li, mislim, kako to da, da to Rusi nisu ono u tri dana, kako se ono, je li, se planiralo? Pola, pola. Znači, nije bilo zapadnog oružja u prvom valu. Spuštano je avionima možda 2.500 Javelina, onih protutenkovskih raketa, do trenutka kad je invazija krenula. Znači, to što je Ukrajina uspjela obraniti Kijev i Harkiv i Zaporožje i ostale gradove su napravili isključivo svojim snagama. Oni imaju ratnu industriju. Znači, kad se raspao Sovjetski Savez, svo oružje koje je bilo smješteno u tim prednjim vanjskim rubnim državama je ostalo u tim državama. Onda je bio onaj sporazum o vraćanju nuklearnog oružja. Uglavnom, gomila ruskog hardvera je ostala u Ukrajini. Dakle, isto kao što.

1:01:13 A što je njima ostalo? Kužim, kužim. Isto kao što Rusija ima ogromna skladišta tenkova koja su blizu kraju, koja su blizu kraju, tako i Ukrajina ima ogromnu, ogromna skladišta i streljiva i tenkova i oklopnjaka i starih rashodovanih zrakoplova na tisuće. I oni su uspjeli to nekako, to sovjetsko smeće sklopiti nazad u neki efektivan struk. A to će funkcionirati nakon 30 plus godina već. A slušaj, naša vojska još uvijek koristi BVP-ove i M80 koji su 40, 50 godina stari.

1:01:45 Ima, ima načina, je li. Beskonačno krpaš i ne možeš se baš pouzdati previše u to. Ali onda, ali toga ima fiksna količina. I onda dolazi Zapad i ja bih rekao da je uloga Zapada u opstanku Ukrajine oko 50%. Dakle, 50% je Ukrajina svojim starim zalihama, proizvodnjom i naročito dronovima koji manjim dijelom uvoze, a većim dijelom domaće proizvodnje. Jer dron je relativno jednostavno napraviti. Znači, malo 3D printaš neki, neku plastiku. Motor, motor nije ono osjetljiv materijal. Ili ga uvežeš, ili ga proizvedeš. Bateriju isto tako. Elektroniku. Ne, nije to neka složena nužno elektronika, je li. To su sve stvari koje su dostupne na otvorenom tržištu i ako ne direktno, preko proxyja se mogu i skinuti. Da, uvijek se može sve. Kao i, kao, kao i Rusija, je li. Dakle, Ukrajina ima danas i proizvodnju granata, proizvodnju haubica, proizvodnju streljiva, proizvodnju raketa i proizvodnju dronova. I to je ipak većina ratnog materijala. A onda druga polovica dolazi sa Zapada. To su složenija vozila, oklopna naročito. I to su radari.

1:02:56 To su protuzračna obrana koju Ukrajina nema i koje nedostaje jako u ovom trenu. Naročito kad su se te sve rakete sad u zaljevu potrošile, je li. Znači, Ukrajina je dobila oko 600 do 800 raketa Patriot za obranu svojih gradova. Potrošilo se 1.500 prva tri dana rata u zaljevu. I onda Zelenski kaže: pa niste normalni, je li. Ali da, Ukrajina preživljava zahvaljujući svojoj nevjerojatnoj sposobnosti. Da, imali su oni problema sa korupcijom, imaju i dalje. Ali kažem, 50-50 zapadna pomoć i ona više ne dolazi iz SAD-a. Ona dolazi isključivo iz Europe zadnjih godinu dana od kad je Trump na vlasti. Znači, što god Europa uspije onih Iris T protuzračnih raketa, Aster raketa, to je zapravo jedino što oni imaju kao protuzračnu obranu. Kako predviđaš da će to se završiti?

1:03:55 Ili će puknuti ruska ekonomija ili će puknuti ukrajinski moral. I ne mogu ti točno reći što će, što će biti prije od toga. Jer mislim, to, to s ekonomijom ruskom, pa koliko su već paketa sankcija, pa ih nikad ništa ne slomi. To je već sad valjda 20. paket ili ne znam ni ja koji. Je. Mislim, to sigurno je to udarac, ali opet, ovaj, koliko to smeta zapravo. Da su bili, da su bili dosljedni, pukla bi Rusija već. A po dosljedni, mislim da su ova ruska flota tankera u sjeni, da je ona zaustavljena na vrijeme, onda bi Rusija izgubila glavni izvor prihoda i definitivno bi to bilo to. Znači, ja pratim ekonomske podatke, njihov BDP. On je čak porastao neko vrijeme i onda su imali gadnu inflaciju i onda imaju kamatnu stopu od, imali su 25% u jednom trenutku. I to im je potpuno ubilo civilnu ekonomiju. I ti kad gledaš danas njihov BDP u egalu, 0,7% rasta za 25. A to je zato što im Kinezi drže civilnu ekonomiju na zajmovima. Sve one tvornice automobila u Rusiji danas proizvode kineske automobile. Rusi voze kinesko, kinesku elektroniku. Da, oni dosta surađuju. Da. To je civilna. Znači, nema, jednu stvar da razjasnimo.

1:05:06 Nema apsolutno nikakvih dokaza o vojnoj pomoći Kine, Rusiji ili Iranu. Nema. Moderno naoružanje nije stiglo u te dvije države. A imaš toliko tih stvari, hem civilnih, hem elektronike dvostruke namjere. Znaš, ovih FPGA uređaja koji se koriste u raketama i slično, navigacijskih modula koji nisu nužno vojni, nego se mogu koristiti vojno i civilno, ovisi gdje ih staviš. Tako da, da, Kina održava Rusiju na životu, ali istovremeno i Ukrajinu. Te sve komponente za ukrajinske dronove. A govorimo o proizvodnji od 2 milijuna dronova godišnje. Dosta toga iz Kine dolazi, naročito elektronika. Čipovi se printaju na Dalekom istoku. To znamo, je li. Koreja, Tajvan ili Kina. Nema puno više tvornica. Šta misliš, kad se sad, kad Kinu spominješ, hoće li biti nekakve invazije na Tajvan i to, na, na svoju odbjeglu provinciju ili? Mislim, znam da tu Ameri kao nešto garantiraju, ali Ameri su sad dosta, ono, su rašireni koliko fronta mogu podnijeti zapravo. Ameri u ovom trenu su potrošili dvo, dvije ili tri godine proizvodnje proturaketa za protuzračnu obranu.

1:06:17 Samo oni. Plus zahtjevi njihovih saveznika u zaljevu i Europi. Plus, dobro, Ukrajinu nećemo računati, ali načelno i ona ima 10 baterija Patriot. Da, oni su definitivno potrošeni puno više nego što su mislili da će biti. Oni su sad u Iranu ispucali hrpu tog preciznog naoružanja. Ispalili su 800 Tomahawk raketa. To je petogodišnja proizvodnja. Tako da, dok to nadoknade, oni su u puno lošijem položaju nego, nego što su bili, je li. Ali prva stvar, Tajvan je nacija koja, nacija, mislim, to su Kinezi, je li. Znamo povijest. Čakaj, Čin. Molim lijepo, nemoj mi Kineze, ljudi. E, e, e, da, zabranit će ti ovaj podcast u Kin.

1:07:01 Tajvan je država koja se 80 godina sprema na invaziju. Pazi, tu je bilo ratova. Oni, oni otoci između Kine i Tajvana su bili poprište sukoba, invazija, pomorskih bitaka, zračnih bitaka. Bilo je toga u prošlom stoljeću. I Tajvan se sprema za to. Znači, Tajvan nije vojno nezanemariv. On je itekako spreman da silom odbije kinesku invaziju. A to što je otok 100 km od obale znači da Kina tu svoju, da oni graniče kopneno. Kina bi to odavno riješila. Ali pošto treba preći 100 km morem, a Tajvan je natičkan protubrodskom i protuzračnom obranom, pitanje je da li Kina može vojno savladati Tajvan. Može gaugušiti s vremenom, je li, i bez pomoći SAD-a. Pa da, blokada nekakva. Da, da, i s vremenom Tajvan. I da ne govorimo o nuklearnoj arsenali, je li. Da. Ajmo ne pričati o tome.

1:07:58 Možemo, ako hoćeš, kasnije. Ali, jer nedavno mi je bio Tonči Tadić kao gost u podcastu, pa smo samo o tome pričali sat i pol, je li. A imam i neke svoje misli o tome. Kina je u velikim problemima da uopće projicira svoju moć na otoku iz 100 km dalje. Dakle, govorimo o transportnim kapacitetima. Oni trenutno ne mogu prevesti više od 100.000 vojnika u prvom valu. Na Tajvanu čeka 2 milijuna vojnika pod oružjem. Tajvan ima obavezni vojni rok, svi su ga služili, ima rezervistički sastav. I šta ćeš ti sa 100.000 vojnika, a ovih je 2 milijuna na plažama spremno. Znači, prvo, upitno je da li bi Kin, da li Kina u ovom trenutku uopće može vojno savladati Tajvan. Druga stvar je koliko bi SAD pomogao. Tajvan, ja mislim da sam po sebi bi bar prvi val odbio. A za dulji rat ipak je, ja mislim da, ja mislim da je nedavno je Xi smijenio dobar dio generala, tipa tri od četiri voditelja svakog roda vojske i tako. Izgleda da su oni bili ti jastrebi koji su zagovarali vojnu invaziju, a da je Xi bio taj koji je rekao: "Ljudi, pričekajmo i Tajvanćemo mirno aneksirati." Čini mi se da se Kina okreće od nasilnog rješenja pitanja Tajvana i da se okreće

1:09:13 mirnoj integraciji gdje će Tajvanu zapravo u svakom smislu biti lakše da bude mirno integriran. Jer nije i tajvanska opozicija, postoji jedna prokineska struja i koja je izgleda sve jača, jer oni znaju da ako se i obrane, država će ostati ruševina. Ostat će Bejrut i od toga izgubit će svo ono, svo, svu one tvornice i sve ono zbog čega su trenutno bogati. I pitaju se i Tajvanci da li se isplati braniti do zadnje kape krvi što nam ostaje nakon toga. I nemojmo zaboraviti, to je isti narod. OK, samo su jedni bili malo prozapadni, a jedni su bili proistočni, odnosno komunisti. Govorimo doslovce kao da Hrvatska ide ratovati sa Istrom. To su naši ljudi. Znaš, to nisu stranci. Da, da, shvaćam. I, i meni se čini iz tih razloga da se svijet kreće prema mirnom rješavanju napetih odnosa između Kine i Tajvana i da je rat što vrijeme prolazi sve manje i manje izvjestan. A koliko je uopće u Tajvanu popularna ideja vraćanja u Kini? A ne, ne, nije trenutno, ali postoji opozicija koja sprječava nabavu

1:10:27 oružja koje bi provociralo Kinu. I nije to, nije to realno u ovom, u ovom trenu. Ali definitivno da mislim da se stvari kreću u tom smjeru, da je i Tajvanu dosta napetosti, da bi možda i pristali na neku redukciju svoje autonomije za to da mogu prestati živjeti u napetosti da će im se svakog dana se, se dogoditi invazija. A na kineskoj strani je to izraženije. Kažem, kroz te smjene generala i jastrebova, mislim da Kinezi, Xi osobito, idu, idu, idu u tom smjeru da je to na strani komunističke Kine izraženije nego na Tajvanu, ali da su neki znaci za budućnost tu. Sad, ovo kad smo spominjali nuklearno, je l' se ikad brineš hoće li neka, neka luđakala Putin ili Trump, znaš, to su to prastari ljudi onako koji nemaju ništa izgubiti. Hajde, idemo ono, svoje neke stare protivnike pokušati barem eliminirati. Imam dojam da je tu isto onako da je jezičac je onako dovoljan samo jedan kreten koji kaže: "Hajde, koga jebe" i, i onako krene u to. Ili ipak misliš da sad sam Putin ili tko god ne može donijeti

1:11:39 takvu odluku? Ne, ne, ne mogu. Potrebna je suglasnost više ljudi. Znači, sustav je tako organiziran. Osim u slučaju kad se detektira istovremeni masivni udar, onda postoje neke, neke stvari. Ajmo reći da želiš ti ofenzivno koristiti nuklearno oružje. Ne, postoji cijeli sustav checks and balances. Čak i u Rusiji? I, i u Rusiji, da. Više ljudi mora svoje kodove upotrijebiti, isto kao i na zapadu. Ne, mislim da nuklearni rat je realan u jednom slučaju, a to je kad bi zaista, recimo, Ukrajina bila u poziciji da vrati Krim ili da zaista se probije ozbiljno dublje u Rusiju. Dakle, da brani svoj teritorij. To da za sve ove sukobe koji se odvijaju, recimo, na području Donbasa, koji je glavno ratište, u Zaporožje, koje je malo južnije, nema šanse.

1:12:28 U čemu je problem s nuklearnim ratom? On je tabu, je li. A ne znamo ni kako izgleda. Ono, u Japanu je bilo, eto, to je bilo šta je bilo. Ali ono, to je isto jedan ovako neistraženi teritorij, nadam se. A to je dulje vrijeme da će biti neistraženi. Ali ta, ta, ta teorija igara iza nuklearnog rata je fascinantna, ali se svodi na to da su nuklearna oružja strahovito sredstvo dok se ne koriste i beskorisna u trenutku kad se koriste. OK, zvuči kontradiktorno, je li. A mislim, da. Ali hajde, proširi misao. Zato što kad upotrijebiš nuklearno oružje, ti otvaraš protivniku legitimitet da ti uzvrati bilo čim ekvivalentnim. Znači, prljave bombe. Svaka država koja ima nuklearni reaktor može sastaviti prljavu bombu. Stavi radioaktivni materijal u običnu raketu, detonira iznad protivničkog grada i zagadi ga radijacijom na idućih 300 godina. I ako ti napadneš nuklearkama, ti si meni legitimizirao da ja istu stvar napravim tebi. Da, da, i onda se to nekako kotrlja se. Šta ako to napravim na izvore pitke vode? Ako njih radioaktivno kontaminiram?

1:13:42 Ja mogu napasti bilo šta, bilo koga u tom trenutku kad ti koristiš nuklearno oružje. Tako da čak i nenuklearne države imaju sredstvo odvraćanja protiv nuklearnih. Zbog čega se nuklearna oružja i ne koriste? Ne zato što nisu učinkovita u spaljivanju tih par kilometara kvadratnih. Jesu. Nego zato što mogu trigerirati odgovor na koji ima cijenu na koji država ne bi smjela pristati. A da ne govorim, to je govorimo samo ograničeno Rusija-Ukrajina u vakuumu. Da imamo i čitav blok iza Ukrajine, da se ispali čitav svijet iza Ukrajine. Rusija bi saznala što je izolacija tek u trenutku kad upotrijebi nuklearno oružje. U tom trenu Kina prestaje kupovati rusku naftu. Indija, svi se okreću protiv Rusije jer nitko ne želi imati za susjeda i uopće državu na svijetu koja tako slobodno, liberalno, bez razloga koristi nuklearno oružje. Dakle, ja mislim da na svakoj razini da postoji toliko razloga da se ono ne upotrijebi, da ono zaista nikad i neće biti upotrijebljeno. Reci mi, to me uvijek, ovako me zanimalo, da li se, da li se aktivno radi na novim modelima ovih hidrogenskih bombi, fisijskih

1:14:57 i tako dalje. Zapravo, hidrogenska mi je fascinantno. To sam nedavno sam malo ovako gledao oko toga. To je, znači, ono, ovaj, na, na, na fuziju gdje ti treba ogromna količina nekakve onako i kinetičke i svakakve energije da uopće tu fuziju pokreneš i da onda ono. I onda ju dobiješ atomskom bombom. E, da, znači, ti imaš, znači, hidrogenska bomba je zapravo prvo detoniraš ovaj, ovaj neki klasični eksploziv koji pokrene fisijsku reakciju i onda mala neka nuklearna bomba zapravo onu pravu detonira gdje, gdje taj, taj criticality nastane i onda to je ono eksplozija neviđena. Da li se, da li se išta radi na, na novim? I, i, i ovisno koliko tog materijala staviš, toliko variraš veličinu eksplozije. Ali to je osnovni mehanizam. Ne, ne radi se. Iz razloga? A da li se izrađuju nove? Postojeći ovi dizajni?

1:15:48 Moraju se periodički obnavljati i obje strane su, Rusija je već neko vrijeme u toj fazi zato što njihova oružja, dakle, te bojne glave imaju kraći životni vijek od američkih. Dakle, brže procuri radijacija. A Amerikanci su trenutno u zamjeni svojih Minutman III raketa i to je ogroman projekt. Znači, oni doslovce nisu uložili niti dolara u zadnjih 30 i nešto godina u obnovu svog arsenala. Amerikanci nakon hladnog rata, je li. Nakon hladnog rata nisu, nije bilo potrebe, je li. I kako lagano Minutmanu ističu resursi. Znači, naprosto rakete ne znaš više da li će upaliti, da li će te bojne glave upaliti jer prošli su taj shelf life. Oni rade na, na novim dizajnima, ali oni ne idu na snagu. Snagu smo postigli već sa car bombom.

1:16:38 To je nepraktično. To je nepotrebno. Je, je, pre, prekompleksno valjda postaje i skupo i čudno i i preteško. Ne, nema, nema, nema potrebe jer ta količina radijacije ti danas možeš postići preko hidrogenske bombe nebrojeno puno megatona. Car bomba je šta ono imala 20, a teoretski je mogla do 50 dizajna ako ju obložiš sa još dodatnim. Šta sad, nije 50-ica? Je bila 50, ali mislim da je 100. Ali je mogla do 100. E, da, da, da, da su htjeli, je li. I nemaš potrebe za tim jer u principu to će zagaditi tvoju državu. To će. A što nije fora baš kod hidrogenskih da nema radijacije? Ma uvijek ima. Uvijek ima malo. A nije, nisu ko fisijske da je baš onako to. Ovako, moderni dizajni imaju manje od onih prvotnih jer ipak paze na populaciju. A to neće.

1:17:28 Pa zezam se, mislim kad to eksplodira ono. Bolji su dizajni. U čemu je stvar? Oni su prvim bombama na Hirošimom i Nagasakijem postigli reakciju samo 3-4% tog radioaktivnog materijala u tom criticality. Ali nisu mogli osigurati. A danas je ta postotak iskorištenosti radioaktivnog materijala u eksploziji puno veći i 90% i više. E, pa, pa zbog toga one iz, recimo, iste težine proizvode puno veću eksploziju, a manje radijacije iza sebe ostavljaju. Ali opet, što je dovoljno malo radijacije? Znaš, tu, tu imaš taj problem isto kao u Hormuškom tjesnacu. Jedna mina ili 1000 mina, ti se svejedno ne usuđuješ prolaziti kroz njega. Malo radijacije ili puno radijacije, svejedno nećeš koristiti doći blizu tog teritorija. Da, da. Je li. Tako da ta, ta prijetnja je važnija nego sama, sama količina. A je li pratiš ovaj Artemis II? Joj, htio sam napraviti emisiju o tome. A je, znači, pratim Boeing, pratim SpaceX i užasno mi je to sve zanimljivo s time da sam kontroverzan. Nije valjda da ti misliš da su oni stvarno sletjeli na misiju?

1:18:39 Ne, ne, ali mislim da su, da su, da su simulirali na Mjesecu slijetanje na Mjesec jer je to bilo i najopasnije. Ne, i ima, ima jedan klip, poslat ću ti ga. Je, to me strahovito uzbuđuje. Znači, ja sam u science fictionu cijeli život, je li. U rat sam ušao malo kasnije, preko 3000 godina pomorskog ratovanja Borisa Perkera. Science fiction mi je prva ljubav u životu uz western. Znači, Arthur Clarke i sve to. I je, uzbuđen sam oko toga i pratim tu utrku iza i američku. Neće sletjeti nego šta, bit će u orbiti. Jesu se već i vratili? Zapravo nisam neko ni čuo ništa. Koji je status sad? Još će dva dana, ja mislim, biti. Znači, da, oni žele samo obletjeti okom Mjeseca. Bit će najdalje što je ikad ljudsko biće bilo od kugle zemaljske zato što će ići dalje od onih Apollo misija koje su isto kružile. Oni će malo veći luk oko Mjeseca napraviti. I ovo je test za budući Artemis koji će se sklopiti u orbiti. A znači, Artemis, odnosno SLS Boeingova raketa diže posadu, a Dragon, ovaj, odnosno SpaceX-ova

1:19:51 Starship diže ostale komponente i onda sklapaju taj, tu bazu koja će sletjeti na Mjesec. Imaju planove od 32. nadalje složiti pravu mjesečevu bazu. Znači, da baš neko bude tamo ko na ISS-u. Trajno. Da, da. Opa. Znači, ali SpaceX je tu ključan. Meni je tu užasno zanimljivo tu tehnološku utrku gledati jer Boeing je SpaceX i NASA su dvije filozofije. SpaceX je privatna firma i zbog toga ona može razbiti, potrošiti koliko god želi raketa i na taj način će brže doći do rješenja koje funkcionira. NASA, zato što koristi javni novac, ne smije imati neuspješne testove jer će političari zaustaviti dotok novca. I onda NASA radi puno sporije, puno kontroliranije. I taj Boeing je užas krš od firme, je li. Ako išta, znaš sve one padove aviona. Je, znam nešto za vrijeme nisu ono. I da im se vrata otvaraju. Ima video na mom kanalu o tome. I taj SLS i Artemis kasne masivno. Mislim, Artemis I je ostavio posadu na ISS-u. Njih dvoje pa ih je Musk spasio.

1:21:01 E, to se sjećam. Da, da. E, i tako da puno je dvojbi da li Boeing može ispuniti svoju polovicu tog programa slijetanja na Mjesec. A opet, nije ni Musk neko kome vjeruješ 100% jer su mu se srušila prva četiri Starshipa, je li. Ali sad izgleda da je došao do neke razine. Evo, uhvatili su te, taj booster nazad po prvi put onom robotskom rukom. To je fascinantno. Je, to je stvarno fascinantno. Da. I super je ta priča. Veselim se, pratim, gledam, navijam. Želim da uspiju ono for all mankind, za svo čovječanstvo. Ne, naravno da mi nemamo neke direktne koristi od toga, ali to je vrhunac. Imamo neposredne, mislim, hrpa je nekakvih tehnoloških inovacija zbog, zbog svemirskog programa tipa ono Teflon. Čisto jedan ovako primjer. Onda imamo teflonske tave zbog jer im je, ako se ne varam, tri natrag kad su se vraćali, trebao je neki ono materijal koji je dovoljno izdržljiv. Šta ja znam, ne znam više točno zašto. Možda ćeš ti bolje znati, ali ono nešto je bilo. Je, je, ma, ma. I hrpe toga, ne samo teflon. Je l' znaš, imali su problem sa kondenzacijom pa su izumili monofilament koji, dakle,

1:22:15 strujne žice koje se griju i tako isparavaju i tako i fen može funkcionirati, je li. Tako se fenom može mokra kosa sušiti bez da vlaga uništi fen. Aha, kužim. Pomoću monofilamenata. Procesori su izumljeni, je li. Prvi, prvo računalo na Appleu je moglo sedam operacija odjednom ko prosječan digitron danas. Ali to je prvi integrirani mikroprocesor koji su stvorili. Do tad su i preko čipova, do tad su bili preko ovih cijevi elektronskih. A oni su to integrirali u prvo moderno računalo. Tako da apsolutno imamo, imamo posredne koristi. Al' ono, uzbuđuje te da vidiš da je čovječanstvo na rubu onoga što je moguće i da ide dalje nego što je ikad išlo. Je l' nekad su to bili pomorci, ronioci, astronauti. To je, to je, to je naprosto lijepa priča. I znam da to košta i znam da su ljudi gladni. Znam da je taj novac mogao ići u škole i sve to. Ali opet, nevjerojatno mi je i koliko su ti ljudi hrabri, je li. Ti, ti se zavežeš za ogromnu raketu i moliš Boga da nešto u tih 400, 500 tona mašinerije iza tebe da neće nešto mikroskopski zakazati i sve otići k vragu. Što se događalo, je li.

1:23:26 Da, da, naravno. Dva space shuttlea i što, što sve ne. Tako da je, apsolutno mi je tehnički mi je fascinantna priča. Ljudski mi je fascinantna priča. I ono što mi je užasno smiješno, znaš koliko Trump govori protiv Kanade. Jedan od tih astronauta na Artemisu dva je Kanađanin. Ja ne znam je l' mu netko nije rekao ili je morao ogromnu knedlu progutati. Da, da, da, da. Je, fascinantne su te sve svemirske stvari. Ja sam dosta pratio ovaj James Webb Space Telescope. On je, to sam još, čovječe, za njega sam čuo negdje tamo početkom 2000-ih. Ja se inače jako obožavam astronomiju, astrofiziku i to. Onako, stalno pratim te sve podcaste. To mi je ono baš ovaj đir. I sjećam se da ja da o tom JWST slušam već ono desetljećima. Tako da ono, kad je 21. je lansiran. I kad su prve slike došle. Da, da. I ne samo to. I mislim koje je to samo isto čudo inženjerstva. Znači, cijeli taj se mehanizam se rasklopi tamo u svemiru jer su to morali natrpati na neku raketu koju su lansirali i tako dalje i tako dalje. I europsku raketu. Da, da, je. Da. Pa su imali puno veće ograničenje težine nego da su ga recimo sa Falcon Heavy lansirali.

1:24:40 A kad su ga počeli osmišljavati, Falcon Heavy nije postojao. Tako da je ovo bila najbolja opcija. Amerikanci nemaju ništa u tom razdoblju. Jedino je bilo ili europska Ariana ili ruski Sojuz. A europska je možda malo bolja, je li. Neću reći bolja nego politički prihvatljivija. I onda su zauzvrat. Čekaj, odakle su oni lansirali? Iz Francuske Gvajane, ja mislim. Tako nešto. Da, da. I upravo zato su imali veća ograničenja nego, nego inače. I zato su morali više tog inženjeringa oko sklapanja i rasklapanja imati nego inače. Je, to je, to je fantastična priča. I meni je Hubble fantastična priča. Je, kako ne. Koji još uvijek radi, mislim. Kad su grešku otkrili. Joj, da. Šta je ono bilo sa lećom? Nešto. Uglavnom. Za par mikrona su falili u poliranju leće i onda su morali dodatne letove da dodatne elemente stave na nju da korigiraju grešku. Dobro, dobro. Dobro, što uopće uspjeli tako u orbiti ono popraviti. A zamisli, mislim, to ne, ne, nevjerojatno da ti mikroni ti toliko pokvare projekt koji košta milijarde i da ga uspiješ popraviti. Da, da, nevjerojatno. Usprkos tome, je li. Je, ali ovaj James Webb je bio gadniji jer on je u onoj Lagrange točki, je l' to L2 koji ono dođe. Zaboravio sam sad ovaj koji je ne znam milijun kilometara ili koliko već od Zemlje.

1:25:54 Onako, tu ne znam hoće, ko zna hoće li uspjeti, hoće li ga uspjeti naći način da ga refuelaju. Da. Ovaj, to je kao ono, nije u principu nije predviđeno, ali ono ima koliko ima godina je. Ima ponešto godina. Je, ali. Gdje može raditi. Pa. Ali ja mislim da će to biti sve lakše u budućnosti jer mislim da smo sve bliži uspostavljanju većeg broja svemirskih postaja. Da je to sad, je l' SpaceX, kad sam maloprije pričao o njemu, o tom načinu, je l' SpaceX je 10 puta smanjio cijenu dizanja kilograma tereta u orbitu. A kilogram tereta je mjerna jedinica, je li, cijene za bilo što. Da, da. To ti ovisi koliko, kolika je raketa, koliko goriva. Puno toga. I to je. Je, je, je. Ali. I taj famozni raketni izračun, ono, je li, da uopće uspiješ otići gore. Da. I, i, i znači oni su već toliko smanjili cijenu. Znači, neki dan je lansiran 10.000. Starlink, je li.

1:26:52 SpaceX lansira jednu raketu dnevno za prošli tjedan, recimo. Baš sam pratio. Osam raketa u sedam dana, tako nešto. Ili sedam, osam. Hajde. Ali praktički jednodnevno. I to je nevjerojatno u odnosu na razdoblje ranije. To ti omogućava da stvoriš te, recimo, svemirske postaje gdje držiš nekakvu zalihu goriva i koje su među stanica za daljnji put dalje u svemir. Može to biti Mars, može to biti James Webb, može to biti bilo što. Ali baš sad je za istu količinu novca moguće napraviti daleko veći broj svemirskih misija i tih svemirskih objekata. I evo, nažalost, nisam bio na predavanju onog američkog astronauta u, onaj koji, onaj koji pjeva David Bowieja u svemiru na, na ISS-u. Hedley. A on. Da, da, da. E, nisam bio, ali sam ja upoznao dva, dva astronauta. Jednog njemačkog koji je bio na ovome space shuttleu. Njime sam se rukovao. Imam fotografiju. Bio sam na predavanju jedne Talijanke koja je isto bila na space shuttleu. Tako da to mi je bilo fascinantno vidjeti te ljude. Ja imam jednu ludu priču od tog Nijemca. Pričao je, to je bilo na jednoj konferenciji u Njemačkoj kad se o svemirskom turizmu pričalo,

1:28:06 da je on pisao putni nalog njemačkoj vladi. A onda, pošto je obletio zemlju, ja ne znam koliko, 40 puta dnevno ili tako nešto, napisao. A oni su imali putne naloge koji su po kilometru, pređenom kilometru, isplaćivali dnevnicu. On je isporučio na milijardu kilometara. Rekao je: "Nema šanse. Dobit ćeš do Cape Canavera niti kilometra dalje." A šta misliš o ovoj, onoj kao, nije teorija, nego kako to nazvati, zaboravio sam ime, ko je to prvi postulirao da, da je problematično s tim pustiim Starlinkovima i što se sve trpa u orbitu gdje je kao ono da se može nastati lančana reakcija gdje se na kraju se konačno sudare neka dva koja pošalju hrpu krhotina koja onda druge i tako lančana reakcija gdje, jer to su te svemirske brzine. Nisu to ove ko normalne 50 na sat, nego to ide ono 1000 km/h. I onda kad se to i mali neki komadić ako udari može, može eksplodirati i ono čisto zbog te energije. Šta misliš o tome? Je l' to nekako. Apsolutno da je svemirsko smeće ogroman problem. Ok, nije za nas na zemlji. Pazi. Ali ne samo smeće, nego, nego gdje dva neka legitimna objekta ipak mala

1:29:20 je šansa, ali da se sudare i onda da tako ono proizvedu kaskadni efekt. Mogu. I pazi, mi ovisimo o satelitima za jako puno toga. Za komunikacije, za navigaciju, za bog te pita šta. Je l' nismo svjesni blagodati moderne tehnologije dok je nema odjednom. Da. I definitivno mislim oni to slažu ono točno po slojevima, je li. I točno se zna u orbiti gdje bi što trebalo. Onda imaš problem tih Rusa koji skrenu svoje satelite. Imaš problem Kineza koji ispale rakete onaj Long March. Oni kad ispale, oni uopće ne paze gdje će ona pasti na zemlju. Pa je čak pala u Afriku i ubila nekoga jer oni ne znaju na kojoj točki će ona. Oni to, oni ne brinu o tome. E sad je ipak brine, je l' da taj dio oceana gdje se očekuje da taj booster padne da taj dio oceana bude čist, je l' zabranjen za, za, za brodove i sve to. I apsolutno da je svemirsko smeće i njegova akumulacija ogroman problem. Pričao je Hedley. Znači, baš sam gledao jedan intervju s njime da na ISS-u kad zatvoriš oči i baš načuliš uši i kad nisi u nekom glasnijem dijelu gdje su neki ventilatori ili nešto

1:30:32 da čuješ krc, krc, krc, krc i nikad ne znaš da li će neki od tih, to su možda zrnca prašine u nepuno veće čestice. Ako neka veća čestica doleti i ode svemirska postaja k vragu, je l'. Da, da. Jer to su možda neke ono ko prašina, ali pri tim brzinama ti čuješ kvrc. I, i, i da. Znači govorimo o 10.000 km/h i više koja je brzina kojom ISS, ja mislim, tako nešto oko zemlje. Ono. Prilična brzina. I, i, i vrlo malena masa stvara ogromnu energiju pri tim brzinama. Tako da to je nešto na šta moramo paziti sve više i više. Srećom, uglavnom kažem pazi se na kojoj visini je koji satelit. Plus u svemiru je teško sakriti stvari. Znači, ako Kina postavi satelit na neku orbitu, zna se da je na toj orbiti. Onda se idući satelit ne stavlja na nju nego iznad ili ispod i to se balansira, je li. I to je sve u redu dok države surađuju. Trenutno baš i ne surađuju. Naročito SAD i Kina koja su najveći, najviše lansiraju toga. Tu su naravno i Rusija i koja je nedavno čak lansirala ovaj svoj, svoju alternativu Starlinku su počeli konačno u trećem, znači dva neuspješna projekta.

1:31:43 Znači sad ćemo imati još novih desetaka tisuća satelita. Odlično. Točno. Ali će vjerojatno, kažem, ideja da se postave na drugu orbitu pa da ne interferiraju međusobno. Ali je, ja bih volio da ima, nekad je bilo puno više suradnje u svemirskim pitanjima, je li. Nekad mislim ISS su zajednički digli i Rusija i Amerikanci, je li. To je zajednički projekt. A to je zato što Amerikanci su plaćali ruski svemirski program zato da ruski znanstvenici nakon raspada Sovjetskog saveza ne odu u Iran, Libiju, Siriju i rade rakete za nuklearne projektile za te ljude. Radije su Amerikanci plaćali ruske znanstvenike da ostanu u Rusiji raditi na ruskom programu nego da svoje znanje prenesu Sjevernoj Koreji u nekih od ovih država koje su petljave s nuklearnim reaktorima u to doba.

1:32:32 I to nam fali. To nam fali i to da naročito da Kina i SAD uspostave neki kontakt. Vrlo je loše jer jedan put kad krene taj kaskadni, kaskadni efekt o kojem govoriš, tek onda ćemo vidjeti što je kad ne bude više izravnih prijenosa utakmica, kad ne bude GPS-a nikakvoga i ko zna što još usput. Što mi ni ne znamo da ovisi o satelitima. A ja zašto ne bi bilo prijenosa utakmica pa optički kablovi i to mislim na drugi, na drugi način se. Uglavnom se prijenosi uživo rade preko satelita koliko znam. Znam, ali mislim dobro to bi konkretno bi se valjda snašli. Ok, možda postoji alternativa, je li. Ali bar, bar bi neko međurazdoblje postojalo. I kad. Ma nema, shvaćam što hoćeš reći. Da, da. E, ko zna koji, koji sve učinci mogu biti ako to izgubimo. Da, da.

1:33:21 Možemo na malo osobnije teme. Reci mi, ti si iz Šibenika, je l' tako? Kakav je život u Zagrebu? Napustio si nas. Koliko si već dugo gore uopće? Ja sam rođen u Zagrebu. Aha. Majka Zagrepčanka, otac iz Šibenika, baba iz Doca, dida iz Varoši, je l'. Opa. To je pedigre. Opa. E, e, našli smo, Krnčević, direktor muzeja, je našao neki zapis iz 1200. još sa našim prezimenom tu. Al' težaci obični, je l'. I onda. Iz koje je 1200. kažeš? Ja mislim tako. Opa, to je stvarno staro. Ok. Crkvene zapise on pretraživao i pronašao prezime po prvi put. Ali kažem, nije nikad bilo ništa posebno to prezime. Ali, ali je staro. I ja sam proveo 25 godina života u Šibeniku i evo 15 u Zagrebu. Što na studiju, što sad u ovom zadnjem kad gradim tamo jednu skroz nevezanu karijeru za sve ovo o čemu smo do sada pričali.

1:34:22 A gledaj, u Zagrebu sam ipak izložen prvenstveno ljudima, puno više ljudi. Šibenik je jako na cijeni. To ti mogu reći. Ja se itekako mogu, mogu s ponosom reći da sam iz Šibenika i reakcija svaki put će biti: "O, Šibenik." Ne, ozbiljno. Da, da, da. Pa vjerujem. Kome god. Svi kažu: "Vau, bio sam u Šibeniku, odličan je. Čuo sam sjajne stvari o Šibeniku. Vau, u Šibeniku je baš dobro." I jaka je i ta šibenska zajednica. Na kraju krajeva, nas je iz srednje škole, iz gimnazije 50% išlo studirati u Zagreb, a ja bih rekao preko pola da je i ostalo gore, je l'. A dobro, to ovisi o. Opa, ali kad si onda se, znači ako si rođen u Zagrebu, kad si se vratio u Šibenik? To jest, čekaj. Aha. Nakon 40 dana. A ok, ok. Je, znači prvih 18 u Šibeniku, onda studij gore, onda povratak u Šibenik i onda opet povratak u. Ja sam tebe znao viđati po gradu. Mi se znamo onako. To je to, to je to, to je to razdoblje između studija, odnosno tijekom kad sam u Šibeniku nastavio studirati, je l'. I onda i šta ovako radiš po Zagrebu? Kako, osim podcasta, YouTubea, to.

1:35:35 Jedna stvar koju mogu reći ljudima, znači ja sam se u Zagrebu išao na studij, vratio u Šibenik i onda opet u Zagreb. Taj drugi povratak je bio malo neobičan jer na neki način sam očekivao u glavi da ću nastaviti studentski život. Nije uopće ispalo tako. People move on, je l'. I onda je trebalo graditi neki novi život. Nisu se sva ta prijateljstva iz studijskih dana vratila nakon sedam godina pauze kao što sam očekivao. Ali onda sam, neka jesu i to je jako pomoglo. Ali onda sam se priključio nizu ovih programa, neću reći obrazovanja za odrasle, ali programi poput UN akademije koja se organizira, udruga Hrvatsko društvo Ujedinjenih naroda koju sam ja, by the way, i osnovao u jednom prethodnom životu. Pa sam završio taj program i tu neka nova prijateljstva stekao. Onda su tu bili mirovni studiji pri Kući za ljudska prava. Taj program sam pohađao i onda sam se upisao na Akademiju za politički razvoj gdje sam opet niz drugih prijateljstava i na taj način sam stvorio jedan širi krug ljudi s kojima se družim, a koji nisu ona ostavština prijatelja s

1:36:46 faksa, nego jedno puno šire, heterogenije društvo. Ali opet, na neki način istomišljenici s kojima sam se povezao. I to mi je, to mi je bilo ključno. Da, da nije toga bilo, tog truda da, da se priključim tim programima za obrazovanje, je l'. To su uglavnom programi za ono mlade lidere do 30, do 35 godina, tako nešto. Sad sam već sa 39 izvan toga. Ali to je danas grupa ljudi s kojima se redovito družim, viđam i to je neka druga vrsta istomišljenika. Evo, na faksu, faks spaja slične ljude, ali onda kasnije i ova iskustva isto spajaju. I tako da sam i danas aktivan član te Akademije za politički razvoj i to mi je najbolja od svih ovih, najbolji od svih programa koje sam upisao. Je l' koristiš blagodati kulturnog života, izlazaka, ne znam, sve što ovako velegrad nudi ili. Jedva dok nisam počeo YouTube.

1:37:45 Onda je YouTube postao život. Da, da. YouTube ti je kultura. I otac i mati. Ali, ali moram priznati da je, recimo, ja slušam heavy metal, a zadnje dvije, tri godine u Zagrebu su nevjerojatne. Znači, nema više potrebe uopće putovati. Ja sam još iz studentskih dana putovao na koncerte u Sloveniju, u Mađarsku, Beograd, je l'. Ali. A je l', znači tu se nešto miče. Apsolutno nema potrebe ići van Zagreba. A gdje budu ovako? Bugojno i Tvornica su glavni. Močvara za manje. I Sabatonće biti open air. Bude šalata ponekad open air ljeti, je l'. Ali Bugojno i Tvornica su ono top. Stvarno godišnje bude pet ili šest vrhunskih top svjetskih bendova. I naravno, Maiden i navrate tu i tamo. Sad su Judas Priest i inače idem svaku. Ma da, Judas Priest su dobri. A od njih sam čuo dvaput u zadnje četiri godine jer idemo ja i. Čekaj, koliko oni imaju godina? Majke ti mile. 70. Znam da je to ono, ja kad sam bio mlad, oni su već bili ono u starosti za mene. Blizu penzije. Tako da. Ima jedan, ima jedan heavy metal festival u Češkoj, Masters of Rock.

1:39:00 Ulaznica je tipa 120 EUR za četiri večeri vrhunskog programa koji konkurira. Da, to čak i nije tako puno. Nije uopće puno. Piva je euro i pol unutra. O, možda danas dva. Ali bili smo tri puta na tom festivalu jer falilo je tog programa u Zagrebu. Zagreb ima jako puno drugih stvari, ali toga je nedostajalo. Sad nema potrebe ići van Zagreba jer toliko toga dolazi svaki mjesec. I, i recimo Hard Place kao kafić, tu isto dovode neke zanimljive bendove. Nema potrebe ići van Zagreba. Stvarno je. I ja, moja teorija, ali to je teorija, ne mogu je potvrditi.

1:39:38 Danas smo spremniji plaćati skuplje ulaznice nego nekad. Da, da, definitivno. A i poskupilo je. Nemaš baš ni, ni izbora. Mislim. Jači bend ispod 30 EUR nećeš naći. A prije 30, 35 godina bi padali u nesvijest na takve cijene. Znači, Iron Maiden je nekad koštao 200 kuna i to je bilo u, što je skupa ulaznica. 30 EUR. Danas ne možeš naći ispod 30 EUR. Da, da, da. Je l'. Danas bend koji, koji je 2% od Iron Maidena platiš, platiš toliko, a tek Iron Maideni su otišli na stotinjak eura, je l'. I plaćamo te cijene i zato smo u mogućnosti dovesti puno bogatiji program nego što je nekad bio. Pazi, u Šibeniku ja sam isto imao dobar kulturni život. Ja na tvrđavi sam bio često i mislim da je baš ta, ta tvrđava baš obogatila grad u smislu da je stanovništvu dala i jedan program koji do tada nije bio prisutan. To mi je, to mi je, to mi je super. Ali u Zagrebu. Misliš da nije, nije skupo previše za, za lokalce? A slušaj, ako želiš čuti te stvari jeftinije nego da putuješ u drugi grad. To je. Je, bilo je par onih skupih koncerata, je l'. Ali opet, kad sve zbrojiš i čitao sam te diskusije na Facebooku između

1:40:51 ljudi, je l', argumente i protuargumente. Ali na kraju dana platiš koliko ti to vrijedi, je l'. Ako, šta, šta me smeta ako, ako nešto ne želim čuti, skupo mi je. Šta me smeta? Mislim, tamna strana. Ali, ali netko drugi tko želi to čuti, njemu je to ok platiti. Tamna strana toga je što, što grad izdvaja milijun eura za te tvrđave i, i ta imena i tako. To je onako, fino se to subvencionira sad. Ono, je l' to stvarno potrebno ili nije? Koliko to pomaže gradu ili ne, ne znam. To je onako jedno pitanje, ono. Ja nisam nekad samoodržive bila. E, bile su prve dvije, tri godine i onda su se proširile. Onda je taj program. Pa Barone je počeo, pa Sveti Ivan, pa radi Parsen, pa ovo, pa ono. I sad je, mislim da zadnje ono što sam gledao, tipa 900.000 EUR godišnje ode. To samo od grada Šibenika gdje je još ostali javni. Tako da to je onako, je. U pravu si. U početku je bilo stvarno fenomenalna priča. Znači, ono, bili su u plusu, čovječe. Onako, to je ono nečuveno praktički, ali nažalost nije, nije dugo trajalo. Slušaj, u Zagrebu ista priča sa Arenom Zagreb, je l', koja isto košta više nego što danas. I ona bi morala biti puna četiri puta tjedno da se isplati ti krediti, a ona nije.

1:42:02 Dobro, možda se ta računica s novim cijenama ulaznica poremetila. Ali dođeš na kraju do zaključka da grad poput Zagreba mora imati arenu poput Zagreba. Arene Zagreb, makar koštalo. I isto tako, možda je za Šibenik to rješenje da Šibenik ima svoj kulturni program i po tome poseban i zato je dobro mjesto za život, makar koštalo. Ne mogu reći da sam definitivno za ili jednu, je l'. Naravno da milijun eura možeš super potrošiti, ali opet, barem možemo reći da nešto dobijemo za taj milijun eura. Satriani prošle godine na, i, i Vaj na tvrđavi su bili fenomenalan koncert. A dobro, ne znam sad, ja nikad čuo za to ime. Je l' to sad vrijedi toliki novac? Mislim, ne, znaš, onako kompleksno je. Imam dojam da je to ipak, ipak jedan mali neki postotak populacije brije na ta, na tvrđavu i na te nekeultra skupe koncerte koji tamo dođu. Ne znam, ono. Rekao bi se da postoje dvije strane medalje. Da, da, da, da, da.

1:43:05 Tako da, mislim, nisam ni ja a priori protiv takvih stvari, ali onako, tako, sve to ima svoju neku cijenu. Onako, dok je ono, hrpa drugih stvari je nekako na, na čekanju. Ono što ja pokrivam, dosta te lokalne teme, ono, ne znam, prije mjesta van grada, ono, hrpa ih nema. Jebeni trotovar. Znači, najobičniji trotovar. Nemaju ljudi, ali glavno da se, da se hvale sa tvrđavama. Milijuni nekako odlaze. Ono, čekaj malo. Mislim, pa ok da se daje za kulturu. Ne, u principu nemam ja ništa protiv, ali, ali nekako je kao da nam je to postao cilj. Onako, ipak većina ljudi to, niti ih nije briga za, za, za tim imenima koje dođu i ono, svaka čast svakome. Ali tako, ono, mislim. Tako je. Zato služe izbori. E, pa da. Je l' tako? Da. Ako je to nešto što stvarno oživljava ljude, onda će opozicija to iskoristiti. Govorim iz vrlo neutralnog pogleda. Da, da, znam. Ali da, to je sad. Ali očito je da se glasa na jedan način i to legitimitira takvu politiku. Problem je, opozicija je dosta u Šibeniku, ne znam koliko to pratiš, dosta su umrtvljeni. Nekako su u principu.

1:44:15 Ne pratim previše. U principu su nikakvi. Ono, čisto onako plastično da to iznesem. I eto, to je ono, ne, ne, nema, nema karizme, nema. Ovi su, HDZ je tu gdje je, oni su nekako onako preuzeli su sve i oni onako kontroliraju novac i tu glasovi idu sami od sebe. Dok ovi drugi onako sjete se dva mjeseca, tri prije izbora, HDZ ovakav, HDZ onakav. U principu nemaju baš ni neki program, ni plan, ni ništa. I onda se čude kad izgube. A mislim, nije to toliko čudno. Znaš na šta me ta priča podsjeća? Na HDZ u Zagrebu. E, koji se isto sjeti dva, tri mjeseca prije izbora izmisliti nekog kandidata, izvuče ga iz džepa i onda nemaju šanse protiv nekog tko je u kampanji četiri godine, je l'. Da, da, da. Je, je. Pogotovo sad, možemo se, nekako se etablirali su se i tko će ih više skinuti s nikad. To je novi Bandić, mislim, ono, u principu. A slušaj, ja često ljudima govorim koja je vrijednost strateškog planiranja, je l'. Koliko nama u Hrvatskoj, koliko mi ne znamo planirati strateški. Ali svi znamo da je Šibenik sa Terraneom doživio neku preobrazbu. To, to priču znaju svi iz Šibenika, je l'.

1:45:27 Ako ništa drugo, barem na nekom moralnom planu da je moral porastao i da smo osjetili da možemo, je l'. I dobili smo čak tad i ovu plažu i sve, čovječe. Pa to je bio neki. I tvrđava Blagano prva. Ali. Se ti sjećaš kako je more bilo, ni, nije se vidjelo dno onog na, na metar dva, čovječe. Kad se taj kolektor napokon napravio, kad se fekalije, je li, negdje drugdje, ne ispred nosa. To je isto onako smiješno na svoj način. Ali to je onako, kroz tjedan dana, čovječe, se raščistilo. Nevjerojatno nešto. Od toga se baš. I onda smo vidjeli koliko smeća dolje. Da, da, da. Ali onda se sjećam da mi je to. Ali korak naprijed. To mi je bilo šokantno. Onako, cijeli život. Kad hodaš uz Rivu, onako je, bilo je, to se ja više ne sjećam kako je točno izgledalo, ali sjećam se da se nije vidjelo dno. I uvijek mi je onako, posebno onako ko, ko manje mi je bilo onako, uvijek onako misteriozno. Koliko je tu duboko? Šta je sad tu dolje? I onda sad kad se konačno, aha, pa dobro, to je samo metar i pol dubine. Mislim, ono, šta, uz, uz, je li, uz Rivu, mislim. Tako da, to, to je baš bilo zanimljivo. Da. Ono, ono point koji sam krenio je da je onda 2011. donesena strategija razvoja grada Šibenika, je l'. Koja je bio jedan niz projekata, checklista zapravo, kroz koje je trebalo proći.

1:46:40 I ondašnja vlast je prošla kroz prvi dio te checkliste i onda se promijenila vlast. Da, i to za 100 glasova su izgubili. Baš. Je, je. Bilo je jako. Nesretno na neki način, ne. Ali ono što mogu reći, ta vlast u tom trenutku nije kao što je tradicionalno bacila taj plan u smeće i napravila svoj, nego je nastavila po čemu. Nastavili su, da. Pa dobro, zašto ne? Dobar plan, super. I kad me god pita netko za Šibenik i svi imaju, kažem, pozitivno mišljenje, ja kažem to je zbog tog što smo imali plan i držali smo se plana barem u taj trenutak.

1:47:12 Ne pratim dovoljno aktualna događanja, nisam kvalificiran. A stvar koja, recimo, ja znam da je možda meni se znalo da neće baš funkcionirati, a ne znam koliko se troši trenutno na nju, a znam da se nekad trošilo 4 milijuna kuna godišnje i to sveučilište koje se htjelo formirati kao tri studija, sveučilište. A znam da je zapelo već na prvome i da su sad brojke koliko jednoznamenkaste, koliko se tu studenata i dalje se moraju plaćati veliki novci sveučilištu u Zagrebu. Žao mi je što se veleučilište nije razvilo više, a moglo je. Da je, recimo, ušlo na u program informatike ranije, što su postojali planovi, ali se nije realiziralo. I nešto čujem da se sad možda kreće opet u realizaciju. A i ta medicina se mogla ranije. A zapravo je studij sestrinstva, je l' šta? Ono, studij. Sestrinstva koji se i ranije mogao, ali se iz nekih drugih razloga nije.

1:48:07 Hoću reći, da, ali, ali baš koliko je grad novaca izdvajao za taj studij energetike. I to bi, recimo, to je bila dobra ideja, ali to je izvedeno bilo na način koji nije bio, nažalost, održiv. Nije uspio. Sad imamo studentski dom. Ja, pošto sam bio u studentskom zboru i u upravnom vijeću studentskog centra, imam uvida bar u neke brojke, statistike, bar u ono doba. Danas više nemam, je l'. Ali sam odmah rekao, pa ne možete graditi studentski dom sa 300 i nešto mjesta kad mi ne možemo 85 iskoristiti do kraja koliko smo imali u starom domu, je l'. I što je. I sad imamo ogromnu zgradurinu koja je prazna. E, a oni su to, ovaj, jesi to znao da, da cijele godine se iznajmljuje ko, ko hostel? Što je ovako meni malo neobično. Šta se ne smije i u, koliko prvih pet godina ili koliko već, je l'. Mislim. Do tad stoji prazno. Da, ok, ali meni je, meni je to malo čudno da, da, da šaljem dijete od 18 godina, ne znam, iz drugog grada tu. Jer koliko ima smisla da je tu, znači, to je sve nešto onako kao, ajmo reći, kontrolirani environment. I onda tu bilo tko sa 20 eura u džepu iz bilo odakle iz svijeta ti može doći. Meni to nekako, to sam bio pisao o tome, tu se malo bilo i diglo frke jer je ljude iznenadilo,

1:49:21 ono, kako misliš, ajde, ono, ljeti kad nema studenata. Dobro, to je ok, ali kako misliš cijele godine, ono, odeš na Booking, vidiš, mislim, naprosto, ima, možeš, ono, ima mjesta. Mislim, shvaćam da žele novac rekuperati, da, da, da ne gubi, ali, ali opet, ono, nekako je tu malo i po meni i sigurnosni rizik. Šta ja znam, ono, to su ipak djeca, mislim, 18, 19, 20 godina, ono, i šalješ ih u taj dom gdje misliš da će biti sigurno. Mislim, ne kažem ja da sad tu se ne znam šta događa, ali opet, meni bi to bilo, da imam dijete tako, bilo jako čudno. Ono, mislim, kako misliš hostel, čovječe, cijele godine? Tko tu koga? Tako da ne znam, ono. I meni se to ne sviđa, ali evo, ono, to. Dakle, to ću i ja reći, da je cijela ta priča s visokim obrazovanjem, znači način na koji se veleučilište razvilo, način na koji se sveučilište razvilo i način na koji je studentski dom, je po meni pomalo promašen. I ako išta mogu zamjeriti u stvari koje znam, za koje se donekle osjećam kompetentnim da kritiziram, jer sam bio u zbivanjima i to mi je možda najveća zamjerka koju vidim u zadnjih 10 godina u Šibeniku. Jer trebao bi zbrojiti sav taj novac i koliko se vratilo za taj novac.

1:50:33 Mislim da je povrat jako malen i da se moglo bolje. Evo, to je moja otvorena kritika i evo, nađite protuargumente, ali stvarno mislim da je to najveći promašaj koji ja vidim izvana. Za tvrđave bar vidim korist. Znaš, možemo sad reći da li se to može bolje, jesmo mogli vatrogasce uložiti, jesmo mogli bolnicu, neko novo krilo, uređaj, whatever, je l'. Ok, možemo sad tu vagati, ali ovo je, ovdje smo dobili stvarno jako malo.

1:51:02 Dobro, mislim da smo prošli sve najvažnije teme. Matija, hvala ti puno na ugodnom razgovoru. Baš mi je bilo zanimljivo. Prošli smo malo tehnologiju, malo ratove i tako dalje. Kad ćemo umjetnu inteligenciju? A ti, pa možemo i to malo. Što kažeš, ili kad, kada, ovaj. Ma ne moramo, ne moramo. Kad ćemo svi da umremo od, od fum i to sve. Pa ne znam, nije, nije AGI tako blizu, ali.

1:51:30 Hoćemo svi postati spajalice brzo ili. Pitanje je na koji način ćemo razmišljati kad sad imamo nekoga da razmišlja umjesto nas, makar prividno. Ono, stvarno se bojim atrofije ljudskog mozga u budućnosti. Ali opet sam, generalno sam optimist. Ako si primijetio, ja generalno gledam da, da, da će nešto dobro proizaći iz svega toga, a to je da se ljudi uvijek prilagode, je l'. Uvijek su djeca tako, uvijek je taj argument what about the kids, je l'. Nekad je to bilo za bilo šta, od, od televizije do danas računala, umjetna inteligencija. Rock and roll, šta. I mladi uvijek nađu svoj način. Ja sam optimističan da ćemo naći, naći svoj način. A i s druge strane, jako smo, ko vrsta smo podložni nekakvom doom and gloom. Znači, ono, svako novo što dođe, aj ča, gotovo. Evo, svi smo, ono, mislim, ne znam, meni to onako, taj, taj AI je za sad poprilično zgodan alat. Ono, mislim, ne znam. Je, je. I stvarno povećava proizvodnost i meni je silno zanimljivo da vidimo gdje će ta industrija, gdje će nas ta, to novo stanje gospodarstva, znači u pogledu što se traži od radnog mjesta i u pogledu vještina, gdje će nas to odvesti u budućnosti.

1:52:42 Definitivno nisam ja od onih ludista koji će razbijati svaki stroj, koji ne razumije, koji im krade danas radno mjesto. Ali strašno me zanima da vidim kako će ta prilagodba izgledati i naročito kad uspiju konačno, a neće još desetak godina, doći do autonomnih i robota i vozila. To će biti jedna potpuna revolucija. I ne mogu reći, nisam futurist, ali mogu reći, budućnost će izgledati ovako i onako. Ali me strahovito zanima ti elementi ljudske motivacije, da se i dalje radi. Kad imaš toliko strojeva koji rade za tebe, da li ćemo morati stvarno prijeći na neku vrstu univerzalnog dohotka? Znaš onaj minimum, universal basic income, jer stvari se lagano kreću u tom smjeru. Da li će to biti rješenje za, za toliko robota i koji će raditi stvari umjesto nas, voziti za nas, vrtlariti za nas, kuhati za nas, čistiti za nas? Šta mi radimo, je l'. A ne mogu svi biti umjetnici, je l'. Strahovito. I kako će se mozak djece koja su od starta odgajana u takvom svijetu prilagoditi na to i kako će ljudski rod izgledati za 40 godina kad to bude apsolutno, kad generacije

1:53:52 u kojima je to normalno odrastu, je l'. Ne mogu dati odgovor. Neću sad davati odgovor. Ako to možeš predvidjeti. Tako to zanimljivo da bi najradije zaspao, probudio se i saznao u budućnosti kako to sve se odvilo. Da, da, je. Mislim, ja ga, ja ga onako isto koristim dosta i za nekakva kodiranja i to. Mislim, stvarno onako, fora je ono kako s tako nekom prividnom lakoćom napraviš kompleksne stvari. Tako, ali ja mislim da to neće, to samo vidim kao nekakav boost u productivityu i onako. Apsolutno. Znači, dok je god u ovoj fazi velikih jezičnih modela, a znamo kako oni funkcioniraju, to su statistički modeli, je l'. To će i biti tako. Oni će biti pomoćni alat koji neće moći, koji, koji će čak i ako prividno nešto izgleda, to neće funkcionirati do, do, do kraja. I mislim da pravi AGI, čekamo tek budućnost da vidimo da li će se postići. Za sada će to biti ekstremno koristan pomoćnik, je l'. I mislim da je to smjer u, da idućih 10 godina nećemo se maknuti puno dalje od toga. Možda ćemo stvoriti privid toga, kao što je ovo stvara privid inteligencije, ali definitivno

1:55:04 će promijeniti paradigmu svega što radimo. Jer moramo se i mi odviknuti od nekih stvari koje nam troše energiju, a koje se mogu lakše riješiti, je l'. Eto, brzo potezom smo riješili AI. Ništa, Matija, sretno ti i dalje sa, sa kanalom. Kako se zove, malo sam onako, gledao sam onako, pa lijepo to sve izgleda. Zanimljivi su ti gosti i to. Fora mi je bilo ono tamo, kako se zove onaj gospodin gdje si na, na tenku ste nekom sjedili. Gdje je ono bilo? Je l' ono bilo. U Bjelovaru. Aha, aha. Marin Sabolović. Da, da, da. On tamo drži tu galeriju. I šta ti misliš, evo za, za kraj jedno pitanje. T-34 najbolji tenk ikad proizveden? Nije. Niti blizu. Niti blizu, je l'. Mislim, on je bio masovani onako se. Možda u verziji onoj'85, u onoj originalnoj prvoj'76. Ne. da, da. Ne. Ali da ne ulazim dublje u to. Da, da, da. Imamo još sat vremena. To možemo za jedan drugi podcast. Ali ok, ukratko, ne, sad, sad kad si otvorio to pitanje. On je po svojim glavnim značajkama oklopa, pokretljivosti i paljbene moći daleko najbolji

1:56:15 tenk svog doba. Ali je toliko neergonomičan da posada vrlo često nije mogla upotrijebiti te njegove prednosti. On ima, imao je jednog člana posade premalo u kupoli, nije imao radio. Vidljivost je bila nikakva. Bio je glasan i zbog svega toga posada često nije mogla iskoristiti sve te njegove prednosti. I zato nije najbolji. Ne zbog čistog hardvera koji je odličan, nego zbog tog human-machine interfacea koji je bio apsolutno užasan. Da, da, da, kužim. Eto, to je, to je odgovor. Ništa, ljudi moji, do iduće epizode. Pozdrav svima. Eto, zapratite Matiju, pa eto.Ćao.