Epizoda #55 · 20. srpnja 2026. · 1 h 53 min
Biciklom od Crne Gore do Kine
Stevan Horvat Putovanja 2026Gost: Stevan Horvat, putnik i youtuber koji biciklom obilazi svijet
O epizodi
Stevan Horvat iz Bara biciklom je prešao put od Crne Gore do Kine i sve to snimio za svoj YouTube kanal. U razgovoru prepričava kako je od prvih 100 kilometara kod Ogulina došao do 42.000 kilometara na Stravi: kidnapiranje i noć kod naoružanog domaćina u Iranu, policijska pratnja kroz Belučistan, sudar s motoristom u Indiji, spavanje po hramovima Kambodže i ulazak u Kinu bez vize. Uz to iskreno govori o drugoj strani takvog života: YouTube koji jedva plaća račune, 13 mjeseci teškog rada u Njemačkoj između tura i dilema hoće li sljedeća biti Južna Amerika.
- Kako je festival kod Ogulina pretvorio radnika u svjetskog putnika
- Umalo kidnapiranje u Belučistanu i noć uz kalašnjikov i opijum
- 700 kilometara kroz Pakistan pod policijskom pratnjom
- Zašto je Indija najteža zemlja: sudar, prljavština i tri mjeseca borbe
- Zlatni hram u Amritsaru: kuhinja koja hrani tisuće ljudi 24/7
- Trik sa srpskim pasošem: mjesec dana Kine bez vize, pa reset preko Hong Konga
- Saudijska Arabija: upad u vojnu zonu Neoma i tri sata ispitivanja
- Grad koji je iseljen i izbrisan zbog Neoma
- Jordanske cijene: ista stvar 7,5 dinara u jednoj i 1 dinar u susjednoj trgovini
- Koliko stvarno zarađuje putujući YouTuber s 4700 pretplatnika
- Američke trupe u Azraku deset dana prije napada na Iran
- Zašto mikrofon u kacigi ubija dobar video
Poglavlja
Transkript
Prikaži cijeli transkript razgovora
Pozdrav svima, dobro— dobrodošli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Danas je s nama gospodin Stevan Horvat iz Bara, iz Crne Gore. Stevane, dobrodošao. Bolje vas našao. Ovako, ovaj, ja sam tebe— pratim te dosta na YouTubeu već. Ha, kad sam te otkrio, možda prije godinu, dvije, valjda. Svemoćni algoritam ubacio, i ja volim biciklirati, ali bome ti voliš još i više, znači. Da. Stevan je ide na ovako malo dulje ture, ajmo to tako reći. Ovaj, možda je najpoznatija ti je od Crne Gore do— Kine. Do Kine, i takve stvari. Ništa, poslao ti je poruku, ja onako više iz blefa, ono, ajde, kao, ako budeš blizu Šibenika, javi se. I evo, čovjek došao, stvarno, ono. Bio sam blizu Šibenika. E pa da, super. Hvala ti još jednom, baš, baš mi je drago, ovaj. Hvala tebi na pozivu. Reci mi, kako je to ispalo da radiš takve ture, gigantske, ne znam kako ih uopće— monstruozne, kako ih nazvati, ovaj. Pa da, pa to je zanimljiva priča, zato što, ono, prvi put, ono, htio sam da se testiram, i počelo je bukvalno sve ovdje u Hrvatskoj, iskreno. Ovaj, baš radio sam tamo na tom festivalu gdje i sad radim, između Ogulina i Slunja, i tad sam kupio bicikl, i ovaj, i onda sam počeo da vozim.
Vidio sam da meni idu velike kilometraže, i ovaj, onda sam prvi put napravio 100 km, pa sam onda vozio do Karlovca i nazad, to je bilo 140, ja mislim. Pa onda isto i do Zagreba sam išao, ali nazad sam išao sljedeći dan, jer ipak je bilo 120, 130 u jednom pravcu. A do tad i nisi baš vozio bicikl, ili— Ne, uopšte. Mislim, ono, jesam kao dijete i to sve, jeste, jeste. Aha, aha, ja sam mislio da si ti dulje. Okej, zanimljivo. A ne, nisam, nisam, nisam, ovaj, nažalost, ali ovaj, nekako sam to zanemario uvijek. Mislim, kao dijete sam, ono, bio aktivan i to, imao sam razna bicikla, lomio sam ih stalno, i egzibicije i tako to, ali nisam imao avanture tolike. Ono, imao sam, ono, dečje avanture, tu lokalno i to. Ovaj, tako da, znači, počeo sam na veće. Onda sam se prvi put testirao, kao da idem na avanturu, na, na bikepacking turu, od te lokacije do Senja. Senj je bio najbliže na moru, ali imao je 2 planine, pa onda, to je bilo 80 km, ali baš teško zbog te 2 planine. Što znači bikepacking? Pa znači, ono, na- nastaviti one vreće za— za opremu, za kampiranje. Aha, sve je u— I nositi svoje stvari, da, da, da. I tad sam prvi put opteretio bicikl s tim, i vidio sam da je to totalno druga priča, kako se bicikl
ponaša, koliko, znači, uopšte kako skreće, koliko je teže, pogotovo uzbrdo. Super. Što je bilo izuzetno, izuzetno teško kad nisi oformio te mišiće, nemaš tu kondiciju i tako dalje. I, ovaj, bukvalno sam umro, ali onda, ono, ideš nizbrdo, odmoriš se, onda, ono, tu sam kampovao 2 noći, ja mislim, i onda sam nazad, preko te 2 iste planine, išao istim putem, i bilo mi je mnogo lakše, vjerovatno već sam napravio kao neki, ne znam, početak s tim mišićima, i uglavnom, bilo mi je lakše. I onda tako počeo da treniram. Onda, to je bilo prvo putovanje, da nazovem. Onda, drugo je bilo kad sam ja, u stvari, prvi put krenuo za Kinu. Ja sam, u stvari, bio 2 puta išao za Kinu, i to je bila ideja, u stvari, samo do Istanbula, jer od moje kuće do Istanbula ima 1200 i nešto kilometara, što nije puno, mislim, nije strašno, to je jedna vožnja autom u jednom danu, ili tako dalje. Ovaj, i onda sam to napravio u sebi kao test neki, rekoh, ajde, sad ću da idem do Istanbula, ajde da probam za 10 dana, pošto znam da mogu 100 km dnevno. Do tad sam već znao i radio 100 km, 100 i više, i ovaj, i rekoh,
ajde, ako to prođe kako treba, gdeću onda? Rekoh, ajde onda dalje, šta je dalje? Pa Indija, ono, mnogo dalje, ono, ajde da posetim tu Gou, možda, to mi je, kažem, bila želja odavno, i tako dalje. I, ovaj, uglavnom, krenem ja tako, dođem do Istanbula za 10 dana, osim bušenja guma, nisam imao nikakvih problema, gume su bile. Čekaj, 10 dana? Pa to je stvarno malo za. Da, to je, znači, svaki dan se stotka. Stotka plus. Jeste, jeste, jeste. Stotka plus. Jeste, jeste, jeste. Strava. Jeste, svaki dan preko 100. Ovaj, ali bio— imao sam fabričke gume koje su se non-stop bušile, i baš sam, mislim da sam imao 20 izbušenih guma do Istanbula. I onda sam tamo već organizovao online, našao neku radnju, na- online, organizovao gume, kupio gume, one Schwalbe Marathon, bla, bla, bla. E, Schwalbe, ovo mi je odlično. Jes, jes, jes, dobro su držale. Teške su, ali ne pucaju. Teško, nikako su, meni se nisu svidele. Pa teške, ono, svaka ima. Kill swing, ozbiljno. Jeste, jeste, jeste, ali ovaj, ne buše se, ono. Je, to je stvarno, a, mislim, to niko ne voli. Po meni to je isto, sviđa mi se taj trade-off, jesu teške, ali ono, brate, gadno je kad ti pukne guma. Ma, ništa gore. Posebno kad si tako, a mislim, gdje god da jesi. Ma, ništa gore, još kad si s torbama, jer ne daj Bože kiša, vjetar, hladno, au, to je ono, da plačeš.
I, ovaj, ništa, i onda sam, ovaj, stigao do Ankare, tu tražio vizu za Iran, Iran je bio zatvoren, Covid je bio, ovo, ono, nisu davali vize. Koja je to godina, 22, prva? Pa tako nešto. Prva ili druga, ne znam sad, ne mogu se— prva, biće, prva. I onda sam se ja vratio kući, još mjesec dana radio, zaradio još para, i onda rekoh, ajde, gdeću sad, idem da pobjegnem od zime, pa odem u Afriku. I onda sam vozio Afriku, Egipat, Sudan, Keniju i Tanzaniju. I to je već, znači, treće putovanje. E, onda posle. To još nisi snimao. Da, tada nisam snimao, ali tada mi se baš javila ideja u. Javila ideja, da. U Keniji. Znači, ajde, Egipat i Sudan, tu i tamo, ali u Keniji, toliko je ludilo bilo, ono, pogotovo Mombasa, ja sam ja rekao, brate, mora da se zabilježi, znači, šta se meni dešava. Ovo nije svakodnevno, nije svakidašnje, i ono, ljudi nisu sigurno vidjeli nešto ovako. I, ono, mislim da, da, ono, tad, tad sam baš, ono, dobio ideju, ono, sad, ali trebalo je još vremena da se to realizuje, da se javi to snimanje i to. Da, da, da. Onda, ko— što je onda bilo prvo, baš prvo, prvo snimanje? Pa, kući, neko, u bunker sam ušao, neki, da me niko ne čuje
i ne vidi. Više sam mislio na, na putovanje, ovako, prvo. Aha. To je bila ta Kina, prva. Kina, Kina, Kina je bila prva. Znači, prije toga sam samo malo se, ono, vežbao po, po, po kući, da kažem, mislim, po, po Crnoj Gori, sa biciklom. I onda, ono, kad sam već bio spreman za, sa novčanom i sa fizičkom spremom i opremom, onda sam, ono, u septembru, 7. 2023., krenuo za Kinu. Kako, kako su ti izgledale pripreme za to? Kako se to uopće pripremi, čovjek? Radio sam. Aha. Skupljao pare, i onda u svako slobodno vreme sam vozio bicikl. Dakle, nisam izlazio, nisam, nisam nigde se kretao, znači, samo bicikl i posao. I kad god bi imao slobodno, ja bi trenirao, bukvalno, znači, skupljao, radio na kondiciji za, za takav put. I radio na opremi isto, znači, nabavka opreme, pravilne opreme, gume, i sve to što ide, ovaj, i na težini opreme. I onda, ovaj, sećam se, prvi put kad sam se spakovao posle dužeg vremena, ono, nije mi se svidelo nikako, ali taj setup se non-stop, non-stop modifikuje i menja tokom putovanja, barem u mom slučaju. Ja to non-stop nešto bacam, poklanjam, menjam, i ovaj.
Pa da, to mi nekako ima i smisla, ono. Dug je put. A ko— kako biciklu imaš? To je cestovna nekako? Gravel, gravel. Aha, gravel, okej. Da, da, da. To je ona, ona i predviđena za te kilaže, da to onako. Pa nije, ovaj moj nije bio, znači, Cube, onaj Nu Road Pro, on ima limit 115 kg, ako se ja dobro sećam. A to vam je sve, znači, vi, bicikl i, i oprema. Tako da, nema puno lufta uopšte. Taj, ovaj, sad imam Specialized, to je, ono, u Indiji sam imao udes, pa sam slupao taj, slomio taj Cube, i onda sam tamo kupio samo ram i prebacio nešto od komponenata. Morao sam prednju felnu da menjam, to jest, novu da mi prave, i disk, i tako dalje. I, ovaj, i onda, kako se zove, to se sad, eto, sad imam Cube, onaj Specialized, samo ram, i bolji je ovako malo na, na ramu. Ali ne znam koja je njegova sad, nisam, nisam guglao. Nisi gledao kilažu baš? Ne. A, dobro, valjda je okej, ako ti je poslužilo tolike tisuće kilometara, ono, šta sad. Biće da je više, sigurno, od Cube-a. I, ovaj, eto, ajmo sad onda na, na, kako je to izgledalo prvo, baš putovanje prema,
prema Kini, kad si, kad si krenuo snimati, šta si imao, neki GoPro, šta si uzeo? A, DJI. DJI Action, ovaj, 3 je tad bila. Da, DJI je isto jako dobar, to je, to je. Pa meni je baš, ono, priras'o srcu, ja sam na taj ekosistem, i toliko se lako koristi, stvarno mi, ono, la-lagano skroz. I radi, uvek radi, tako da nema problema. Koliko mu tu baterija onda potraje? Traje, traje lagano, znači, dan-dva može da izgura, kako ja, kako ja snimam, da. Znači, ja, ono, pravim kratke klipove, da bi što manje imao posla u editovanju, i onda može, može nekad lagano 2 dana. Da, da, pa to je odlično. Nisam znao to, ja sam mislio da to moraš svaki tren, nekakve baterije, nekakva čuda, ono. Ma jok, ma jok. Mislim, zavisi kako ko snima. Ako ti upališ kameru, snimaš, ona će da snima, a taj stariji je mogao, zaboravio sam, ali neka bude sat vremena, na 4K, na najjaču rezoluciju. Ova sad zadnja što ima, može 2 i po sata, sigurno, može i 3. Tako da, menja se to sve, napreduje, i ovaj, a i kad se puni, ima brzo punjenje. Aha, super. Da, da. I onda šta, znači, krenuo si, kako su, kako su izgledali tih prvih, prve stotine kilometara, jesi— Nerealno, nerealno.
Još si kući, znači, bukvalno sam smatrao do Irana da sam kući. Jer to mi je sve poznato, u te zemlje sam sve bio više puta, i pitomo je, da kažem, i ono, eto. Dobro, bio sam, da kažem, u Iranu, radio sam na brodu 2010., plovio sam, i bili smo u luci. Tako da, ono, ajde da kažem, da sam video, da sam, ono, otprilike znao. I u Pakistanu isto sam bio u luci, u Karačiju, vidio sam ludilo koje me čeka. Tako da sam znao šta je, šta ide, ovaj. I generalno, eto, ono, kuća, znači, ajde, te prve, Albanija, to sam bio, znači, lepo, mirno, nemaš strah da spavaš bilo gde. Znači, ja sam kampovao non-stop, gledao sam uz obalu da vozim što, što više. E, sad, ovaj, kojeg forsiraš, mislim, forsiraš, ako je moguće, zašto voliš najviše kraj mora, voliš ići? Da, volim, volim more, i obožavam da spavam na plaži. I onaj zvuk mora, i onaj, taj ambijent mi toliko prija, da ja tu najlepše spavam. I, ovaj, baš mi je prelijepo, ovaj, sem komaraca. Ja, da. Nikad. Ali u šatoru voliš baš. U šatoru, u šatoru nekad, ono, možeš da se odbraniš. Tako da, Albanija je bila super za to, Grčka, najlepše plaže na svetu, meni lično. Grčka jako mene podsjeća na ovu, na, na Hrvatsku, Crnu Goru, i to je onako.
Ma da, da. Sad sve to, valjda, sad to je isto, mislim, ono, stalno. Baš sam sad hteo da komentarišem, jer sam tek sad ja počeo da obilazim više sa, ovaj, dio obale vaše, ove, ostrva i poluostrva, i baš sam u sebi komentarisao, rekoh, ovo je bukvalno isto kao Grčka, s tim, s tim što Grčka ima drugačije plaže. Znači, ono, lepši pijesak i tako to. Ovde nema pijeska skoro nigde. Pa je. Osim Mortero, ono što si rekao da si doišao, i. Pa ovo sad, ali isto je to, ovo gde sam ja bio, veštačko, znači, to je onaj. A, okej, da, ali to. Bukvalno kamen, zdrobljen kamen, koji oštara, ovaj. Mi jako malo imamo, zapravo, pješčanih plaža. Grčka, Grčka ima baš, baš lepe, lepe obale, ovaj, i ostrva, mislim, i hrvatske ima, samo te plaže, samo je razlika u pijesku na plažama. Ovaj, tako da, tu mi je sve pitomo bilo, lepo. I šta onda si, u principu, na, na biciklu ti je bio šator, lijepo bi se negdje, pa dobro, to je najjeftinije. Da, nosio sam šator, pa da, pa jer, znaš šta, dug je to put, ovaj, to, ono, sati po hotelima da spavaš, to je, brate, onda, ono, nemoguća investicija, bukvalno. Mislim, imaju ljudi, imaju ljudi, ali imaju ljudi koji plaćaju, imaju ture organizovane, ali te ture koštaju čak i 30.000 dolara, ja sam gledao. Znači, da, ono, imaš turu kroz Afriku. 30.000 dolara, fino.
Firmu? Firmu platiš, da, da, da, ali sve ti je organizovano. Aha. Ne nosiš torbe, voziš se 100, 100 i nešto kilometara, više. Gospodski je to, onda? Da, gospodski, da. Imaš onda organizovane restorane, smeštaj, lepi hoteli, vize, sve ti je, sve ti je plaćeno, organizovano, mislim, ti plaćaš to u toj ceni, sve. Šta ti je onda najveći trošak, vjerovatno hrana? Pa hrana, i eto, kad se desi tako neki popravak i to, ali noćenje, u stvari, najveći trošak. Dobro, ako si na, mislim, ako si na šatoru, onda te nije briga. Pa dobro, nisi uvek, ne, ne možeš uvek, znači, moraš da napuniš baterije nekad za uređaje, za, ono, mobilni za baterije. Aha, da, da, civilizacije. Da, moraš se istuširati nekad, tako da, ja bi, znači, uzeo neki smeštaj jednom do 3 puta nedeljno čak. Ovaj, mislim, ono, u pustinjama sam znao da guram i po nedelju dana i više, bez, bez, ovaj, bez tuširanja, bez, bez, bez ovoga hotela, bez smeštaja. Mislim, ja sam uzimao bilo kakav smeštaj, znači, može hostel, može hotel, ljudi bi me ugošćavali, spavao sam u, u hramovima skoro svih religija, ovaj, gde god može, znači, to je bilo besplatno, ti hramovi. Negde su mi tražili pare, u Indiji, na primer, ali to su bili retki slučajevi, ali bilo
ih je, ovaj. Ovaj, vidio bijelac i pa onda tebi ćemo nešto uzeti ili šta, je l' u tome fora? Pa ja, pa da, pa šta ja znam, ono, stranac i tako dalje, i ono, pojma nemam, ono. Valjda su smatrali da je to kao neka obaveza, ono, mislim, takav sam dojam dobio. Da, da. Ovaj, ali. I onda, znači, opiši mi kako je izgledalo, ne znam, kakva je granica s Iranom, na šta to liči? Joj, haos. Gužva, gužva, velika gužva, iznenađujuća gužva, i bilo mi je fascinantno što sam video da su oni zatvoreni sa strane Turske, znači, da ne može nijedno vozilo da uđe. Gde se ulazi vozilo, to je barikada, zid neki bio, znači, nema tu otvaranja, zatvaranja. Ali otvoreni sa njihove strane da može, iz, iz njihove strane da se uđe u Tursku, vozilima. A pošto je granični prelaz na malo jače od 2.000 metara nadmorske visine, imao je, znači, prolaze kao tunele, kao u na aerodromima, što je, i novi je prelaz, ovaj, i onda mi je to bilo malo interesantno, jer, kapiram, zbog snega, zbog zime, zbog svega, i prepuno je bilo, prepuno ljudi, gužva, ali pošto sam ja bio stranac, oni su nekako dobri prema strancima, stvarno su gostoljubivi, i propuštali bi me, i videli bi s
biciklom, i. Misliš, ovi vozilima, ili koliko bi te? Ne, ne, nema vozila, znači, to je samo pešaci. Aha, okej, okej. Samo pešaci, i onda ovako je gužva, znači, sve pešaci, svi ljudi se, onaj, gurali, i tako dalje, i, i voz. To je sve sa Turskom, je l' tako? Da, da, da, znači, al' pričam za iransku stranu, znači, Turska nema problema, vozi, i ovaj, i onda Iranci, ono, ono, oni su u vojnim uniformama tamo bili, i onda, ono, samo ajde, ajde, i pitali bi odakle bi, čak i cure su bile neke isto, ono, pitali bi odakle, odakle ideš, gde putuješ, i tako dalje, bili su ovako zaintegrirani. Šta je bilo sa papirima i to, viza, pretpostavljam, nekako? Bio je jedan problem sa, baš na, na iranskoj granici, tu, sa pasošem, nije mogao da se digitalno skenira. Eto, imali su oni digitalno, onaj sken, ali nema šanse, nije hteo nikako da, da prođe, i onda su oni. Šta su, problem sa tvojim, ili je nešto općenito? Sa mojim, sa mojim, i onda, ni, nigde, ni na jedan instrument, nekoliko su probali, to je trajalo. Tu još misle da si, da si lažirao ili nešto? Pa, pojma nemam, moguće, ima i toga, naravno. Ovaj, u Kini je bilo jednom, ono, kao, pa što sam bio 3 puta u Tursku, ono, to, i onda me izveo strani, ispitivanje pola sata, ono, otvori slike, pokaži
šta si radio u Turskoj, a reko, vozio bicikl, ne veruje čovek. Ja pokazujem Instagram slike, i svoje slike iz arhive, i tako dalje, ali i to je trajalo, jer u Kini ne možeš tek tako na internet da se povežeš, onaj, treba ti VPN, poseban, i. Da, da, da. Posebna priča. Istakao bih samo da me nigde nisu pretresli, uopšte, cijeli put, ni na jednu granicu, čak ni u Kinu kad sam ulazio. Ma daj? Da, uopšte, ovaj, nisu pretresali. Znači, ništa.
Dobro, znači, ušao si u Iran, i koliko si, ne znam, koliko si imao kilometara uopšte kroz Iran? Mnogo. Mnogo, 3.000 sam skoro odvezao kroz Iran, ovaj, ali je. I vjerovatno puno gore-dolje, je li? Pa, da, pa, počeo sam nizbrdo, Bogu hvala. Znači, ja sam već bio na 2.000 i nešto metara, ali bilo je onda nekoliko planina, i taj, taj planinski venac je trajao čak od Ankare, i bilo ih je, u, u, ja, ako se dobro sećam, u 4.000 kilometara, ja nisam sišao ispod 1.300 metara nadmorske visine. I to je trajalo, i onda ja sam bježao od zime, ja sam malo više gasa dao, znači, ono, gledao sam što manje da pauziram, i što više da vozim. I čak bi penjao od 1 do 3 vrha, ovaj, i nije mi prijalo, ono, ne prija mi zima. Tako da, kad se spusti u Desful, ako se dobro sećam, grad u Iranu, ovaj, onda me upalila toplota, 30 stepeni, novembar čini mi se da je bio, ili, ili tako nešto, i onda mi je baš, ono, krenulo da mi prija, ovaj, i vožnja i sve, i odatle je bilo ravno. Odatle je bilo ravno, verovali ili ne, sve do Delhija i posle Delhija. Ma daj. Znači, da, ja nisam imao, ne planinu, nego brda, bukvalno nisam imao, uopšte, to je sve, ono,
sve sam vozio uz obalu, i ravnica je bila, znači, sve do Karačija, od Karačija gore isto skroz ravno bilo do Lahore, tu se prelazi granica u Indiju, onda ide, odatle sve ravno do Delhija, čak i od Delhija, ne znam, 2-3 dana, 4 je bilo ravno. E, onda, već pri obali su bile planine, i baš, ovaj, žestoke, nisu bile planine, ali brda, ali baš, ovaj, uzbrdice, nenormalne, ono, baš. Jesi u Iranu više kampirao, jesi išao po nekakvim smještajima? U Iranu sam plaćao hotele u početku, onda sam provalio da su ljudi gostoljubivi, da, da primaju goste, ja bih se uvek šalio ovako, rekao bih, ono, u Iranu, kad poredim Iran i Pakistan, koliko su ljudi gostoprimljivi, ono, u Iranu bi, eto, došao u neko selo, i onda bi pitao, kao, gde bi mogao ja da prespavam, mogu li u džamiju, i tako dalje, i oni bi, ono, ne, ne, može kod mene. E, u Pakistanu su toliko gostoljubivi da ne morate da pitate uopšte, nego oni vas na ulici, ono, sale ću, i, i jure vas, i moraš, dođi kod mene, dođi kod mene, moraš da budeš moj gost, i, ovaj, to mi je fascinantno bilo, ovaj, tako da sam spavao svugde, a u Iranu možda sam kampovao 2
ili 3 puta samo, na 3.000 kilometara, ovaj, to je bukvalno ništa. Koliko ti je trebalo da to prođeš, sve skupa? Mislim da je bilo 50 dana, tako nešto, jer mi viza mi je bila 2 meseca, i taman sam ja negde bio blizu isteka vize. Mislim, za Iran samo. Šta je bilo u Iranu, jedan od videa ti je bio, u malom me je kidnapovalo, sad sam više sam zaboravio, šta je bilo, to sam pogledao, ali ne mogu sad više. Bilo je nekoliko tih situacija u Iranu, i samo u Iranu. A šta, kako to izgleda? I samo u Iranu je bilo, pa, ono, mislim, to je, Iran je posebna zemlja, ovako, pitome je sve, ali ima opasnih regija, mislim, Pakistan je najopasniji, iskreno, i ima dosta terorizma, i tako dalje, i oni, oni smatraju generalno svakog bijelca, Amerikanac, neprijatelj, oni ne znaju razliku da nešto drugo postoji. To sam ja, mislim, rekao, bio i u Saudijskoj Arabiji, ako se ne varam, gde je isto bilo sve. Da, da, da, sve je isto. Amerikanac, točka. Cijeli Bliski Istok je isto, znači, jedino ovi što primaju turiste, oni znaju razliku, ono. Znaš šta mi je bilo, meni je užasno smiješno, kad god te neko pita od tih lokalaca, where are you from, ti kažeš Montenegro, i svaki put je ona neka teleća faca, jebiga, ljudi ne znaju kako se to znači. Ne znaju da izgovore, ne znaju da ponove, ne znaju šta to znači. Pa, ono, niti otprilike, ono. Ništa, da, i onda moram da lupam Srbija, da lupam Hrvatska, da lupam, znači, Jugoslavija.
Možda Modrič ili nešto, pa onda će, ono, blizu Modriča, ajde. Jeste, jeste. E, da, ali što, šta je bilo sa tim otimanjem, skoro? Da, otimanje, samo da se setim, bilo ih je više, na kraju su me i oteli. A, jebem ti. Da, ajde da počnemo od toga čega se sećam, to je u Belučistanu, isto je kraj, znači, Iran, Iran je podeljen na više nacija, znači, oni imaju Kurde, imaju Arape, imaju Persijance, i imaju Belučistance. Dobro. To je regija koju sam ja prošao, imaju i više, naravno, od toga, ali to sam ja prošao, tako da su se oni svi razlikovali. I onda u Belučistanu, pri kraju, to je zona, ono, već vojna oblast, i ono, čuvana zona, i drugačije je sve. I, ovaj, i tu je stao jedan pikap, preprečio mi put, i ono, kao, ideš s nama, moraš, ali je pozitivna energija izbila, i bio je čovek sa dva momka. Nisam osetio negativnost, nisam video da mi se preti, nego, ono, osmeh si, ajde, ajde, ajde, znaš, ajde s nama, ajde. A prekinu biznis, ono? Ne, ne, moraš s nama, trebaš nam, ovo, ono, i ubacili biciklo, i ajde, znaš, vidim, ono, energija dobra. I, ovaj, i, uglavnom, jedan od tih momaka je bio u pri vojsci, negde
su ga stavili na jedan kontrolni punkt, oni su neke, neke, nešto su imali, brate, one kao markice neke, nešto su s tim radili, pojma nemam, i uglavnom su me ugostili. Na kraju sam ja rekao, pitaju me šta mi treba, ja rekoh, daj mi, smeštaj mi treba, hoću da spavam negde, ono, vodimo te kod, kod mene, u selo. Selo, neopisivo, znači, ništa, samo pesak, suđe, par kuća, i to je to, nemaš ništa, ono, ovaj. Da ima vrtova, nema stoke, nema ništa. Ma, stoku su imali, zavisi, zadivljujuće da u pustinjama uvek imaš stoke, u bilo kojoj pustinji, znači, negde imaš čobana, s nekom stokom. Baš sam u Jordanu to komentarisao, ovaj, kad sam se vozio, rekoh, gledam, ono, stado, čovek vozi, vodi, 100 ovaca, rekoh, šta, kako, brate, šta jedu, a posle vidim da idu kamioni da nose travu od negde. Tako da, oni imaju negde bazu, i tu, ono, farmu, i tako. Onda je to otimanje pod navodnicima, ipak, ili. Da, to je bilo, to je bilo pod navodnicima, otimanje. Onda, prije toga sam bio kod jednog čoveka, s jednim Englezom sam vozio, kod njega smo, ovaj, noćili, on je, ono, nastupio, malo nam je bio, onako, sumnjiv, pa smo se nećkali, hoćemo, nećemo, ali onda je pokazivao i ma psa,
pošto je u muslimanskoj religiji pas zabranjen, bukvalno, ono, nemaju ljudi psa, imaju, ne znam, loše mišljenje o psu, tako dalje. E, znam da nisu psi baš, ali mačke su okej. Jeste, pošto je ovaj momak imao psa, onda je on pokazao svog psa, i dobio nas, i vidio sam komunikaciju, vi morate da čitate ljude stalno, da vidite, razumete, to je druga zemlja, to je ovo, to je ono, znači, mora, moraš da se, da si, da čitaš reakcije ljudi, i onda, ovaj, odlučili smo kod njega da, da, da prihvatimo poziv, imao je farmu, međutim, onda je on doneo nekog gosta, onda su oni pušili opijum, čitavu noć, izvadio je, imao je kalašnjikov ovako ućošku, izvadio je snimak kako drži na kalašnjikovu nekoga, i, onaj, maltretiraju ga, i tako dalje, i onda je rekao, ovoga smo ubili, bukvalno, podneli smo ga u Afganistan, tamo smo ga, onaj, ubili, onda neka priča takva, ovaj. Ma, neka malo. I onda mi nije bilo svejedno, iskreno, ono, ali nije bilo zlonamere od njega, ali uvek je on gledao kako mi pričamo između sebe, i reagovao bi, kad bi mi neku šalu bacili, ili nešto, i onda, ono, šta, šta, šta priča, aj, prevedi mi, ono, onda uvek na prevodilac, prevodiš,
nije pričao engleski, i nije bilo baš, ono, svejedno, pogotovo u sred noći, kad smo mi, pošto smo sedeli u istoj prostoriji, mi nismo pušili opijum, ali smo sigurno se napušili od toga vazduha i svega. Ma da, stvarno su. Da, i onda, ono, u sred noći, ja sam, ne znam, ja sam samo sebe zatekao napolje, nisam znao šta se dešava, i onda sam, on je iz, vratio se u kuću, video njega da spava u kući, on je bio izašao negde, valjda da prati tog prijatelja, i ja ne znam ni kad je on došao, ni kako je ušao, ni ništa, i ono, kao, ma spavaj, spavaj, u redu je, kao, opušteno, i ono, ništa, vratio se nazad da spava. Samo mrvicu odavde, ulaziš malo u kliping, pa. Aha, aha. E, tako.
Ovaj, i znači, to onda, onda je kroz Iran je još to nekako prošlo, onda, koja je onda iduća, iduća zemlja bila, je li Pakistan onda ide na red? Da, da, da, da. Ne, da, Iran, Pakistan, jeste, jeste. E, Pakistan još luđi. Ozbiljno? U Pakistan, privođenje na samoj granici. Odmah, za dobar dan? Pojas oš, ovako, ne, ne, sačekaj, moraš da čekaš sad pratnju, dobijaš pratnju, znači, policija organizovana, sve organizovano. Čekaj, to je ono 700 kilometara ste? Jeste, tako je. Kako je to izgledalo? Uf, ludo i nezaboravno. Teško, teško, naporno, ne, oni su onako, ne pričaju engleski, onda, Pakistanci su braća najjača, tako ih ja nazivam. E, znam da ih hvališ, ih. Jeste, jeste, ali ipak, to je policija, to je mentalitet drugačiji, to je sve, i oni imaju posao da te brane, a neće da te brane, da, nisu, nisu nam dozvoljavali da stajemo, suđe kad bi stavili, što staješ, što, šta ješ, što, što staješ, i onda, ne možeš, znaš, i onda, kad bi došli na checkpoint, mi hoćemo sad tu da spavamo, ne, ne, ne, dalje, dalje, zato što je bio slučaj u Gvadar luci, to je prva, prvi grad u koji sam došao, bili su čuvali 4 Kineza, došla je Belučistan Liberation Army, znači, oslobodilačka vojska, teroristi,
i pobili su ih sve, znači, svoje, koji su policajci, koji su njih branili, i te 4 Kineza, mislim da je 11 plus 4, na 15 ljudi tu stradalo, ako ništa s te strane, ne znam koliko je ovih, i, ovaj, to je bila prva priča koju sam čuo i sve koji su mi rekli, i onda, kapiram, zbog toga, verovatno zbog toga, nisu hteli da mi spavamo nigde kod njih, i onda je bila rasprava, žestoka, svaki put, a vozili smo, ono, gledali smo što prije, tu, u Gvadaru je došao jedan momak iz Irske, pa smo zajedno prošli to sve. Čekaj, onaj Charles, kako je? James. A James, tako je? James, James. I onda, ono, zajedno smo vozili taj deo do Delhija, sve. I, ovaj, na istoj smo ruti bili, tako da, ono, okej je bilo sve, međutim, naporno je bilo s njima, izlaziti na kraj, ovaj, i onda, ono, dođeš, ne možeš sim karticu da kupiš, nema šanse, znači, nema šanse da kupiš, i onda dođemo do nekog grada, posle, ne znam, 300, stotinak, e, sad ćemo da kupimo, ne možeš da uđeš u grad, i onda vojska, ono, ja proletim kroz checkpoint, oni njega uhvate, i onda moram da se vratim, onda, tu je došlo 50-ak različitih oficira, iz 4 različite agencije, oni imaju one, kao, kopiraju ih, Amerikanci ih podržavaju, pa imaju
te kopije, highway patrol, ovaj, onaj, i onda, mi smo bili pod highway patrol, čini mi se, pa su imali, ne znam, drugu policiju iz grada, pa je vojni taj bio checkpoint, pa još jedna vrsta policije, i to je bio kupus, totalni, ono, haos, onaj, Pakistan je bio super, vratio bih se, ono, u Pakistan, rado, jer su, ono, imam dosta poznanstava sad, i ljudi su gostoprimljivi, ali Pakistan je, kažem, isto najopasniji, stradaju
turisti, ne uvek, ne često, u zadnje vreme manje, ali, ovaj, ipak je to opasna zemlja, ovaj, ja sam prošao regiju, preopasnu, to je Belučistan, odatle, od Karačija do Lahora i Islamabada je bezbednije, dosta, mislim da tu nema nekih problema, gore sever, Kašmir, i to je to, baš opasno, čak i za vizu, kad apliciraš, moraš posebno za Kašmir, i tako dalje, i to ćeš malo teže, bogami. To znam, kroz Pakistan mi je bilo isto jedno od dražih tih tvojih videa, ovaj, tu, taj, taj serijal sam, bome, pogledao dosta, ali nakon ove pratnje i to, kad si išao od benzinske do benzinske, sam, pamtim, onako, nekako izmaglica, govorio si da je užasno hladno, i da si, iza, driftao bi iza ovih kamiona, jer mi je bilo toplije, jer si manje energije, i to, ali je bilo je, nekako je, očaravajuće je bilo ta, znači, ta neka ružna grbava cesta, hrpa nekih kamiončina, konstantno tutnja, i tako to beskrajno ide, ide, ide, i onda dolaziš u te, ne, ne, putem benzinske, gde, bilo je čak možda džabe spavanja, ako se, ili za neki sitniš. Ma da, ma da, ma da, ma da, nisu oni hteli da uzmu pare, nikako, pa nisu.
To je više bilo valjda za kamiondžije, nego za, mislim, pretpostavljam da je za njih. Da, jeste, tačno, za kamiondžije. Kamiondžije spavaju u svoje kamione, poneko tu prespava u neki krevet, tu, tu, video si, ima kreveta i svega. Da, da, je. I, ovaj, ja kad bi ujutru, ono, da platim, ne može, ne daju, znači, ono, bukvalno, ja ne znam, ja sam. A koliko bi to koštalo inače? Pa, pa eto, ajde da kažemo da bi bilo, znači, ja bi večero, kad dođem, spavao bi, i doručkovao bi ujutru. To sigurno ne bi koštalo ni 5 eura, ovaj, kod njih. Znači, to je po euro, euro i nešto se ruča, jede, ako, znači, možeš popiješ, pojedeš, i ako je nešto više, to bi možda bilo 2,5, 3 eura, ovaj, maksimum, maksimum, ono, to je malo bolji neki kao kafić, restoran. Ovaj, prejeftino je. I na većinu puta je bilo stvarno jeftino, za 1 euro je moglo da se kupi. Da bi ti samo ti hranu naplatili, i to je to. Da, da, da. Ali to je baš bilo retko da naplate, baš retko. Stalno si se žalio da je, da je higijena nikakva, i da si non-stop imao nekakve, na, na WC si trčao, i tako, to nisi snimao, sreća. Da, da, da.
A šta, je l' to, je l' se nekako privikne želudac na to, je l' nema tu privikavanja, i stalno problemi? Pa mislim da se, da se privikne, da, to se onda, onaj, imunitet se, ovaj, prilagodi, napravi to što treba, i kupovao bi one probiotike, i tako to što bi našao tamo, i mislim da je to sve, ovaj, rezultiralo tim da Indiju prođem bez toga, ovaj. Ali Pakistan je bio žestok, bio je, prvi put mi je bilo baš, ono, nedelju dana sam, ovaj, bio na WC-u, bukvalno, i zadnji dan sam mislio, gotovo, ono, ne verujem 100%, ovaj. Ne, stvarno sam se baš loše osećao zadnji dan, jer sam toliko bio izmoren, da sam, ali nisam video da, da mi se poboljšava. I bukvalno taj dan, sutradan se budim, ko ništa, ono, imam i energiju i sve, znači. Ponovno, znači. Da, da, da, da, da, ono, fascinantno nešto. Jer mislim, ti moraš i puno jesti, to su, to su gadljive količine kilometara. Količine energije, velike. Mislim, ono, uopšte nije, nije ni smiješno, još sad, ako imaš, ono, probleme probavne od toga, eno ti miša, pa. Da. Dobro si ti to izdržavao, kako bi ti bilo voziti tako? Joj, preteško. Tako, sreća, malo sam tako vozio, ali to je bilo, ono, nemoguće. Znači, ono, tipa, zadnji put, treći put kad me uhvatilo u Pakistanu, već, to je već bilo, ono, hladno, i gore,
malo severnije, i znam da sam vozio od toga mesta gde me uhvatilo, do, do bolnice, manje od 15 kilometara, da je to bilo nemoguće, ja to, ono, ne znam kako sam ja to odvezao. I onda sam tamo spavao u toj bolnici, i, ono, bilo je, bilo mi su pripremljeni doktori, onda je, ovaj, u kući smo spavali, posle, kod, kod tih nekih doktora, i to, ono, stvarno, i, ono, ja da platim, ne može da plati, ne daju, kao, nema, kao, pa ne, bolnica se ne plaća, to je kod nas besplatno, i, ovaj, da, da, fascinantno, fascinantno baš.
Da, da, znači, Pakistan je onda završio, onda je šta bilo na, na redu, Indija, konačno, kako je, kako je tamo bilo? Ludo i nezaboravno. Ludo i nezaboravno. Indija je najteža, najgora, najprljavija, ljudi najneljubazniji, bukvalno prelaz, ono, od Pakistana, popenješ se sa ljubaznošću gore, i samo padneš dolje skroz. Da, da, vidiš, zanimljivo je da su tako blizu, a tako su različiti. Pa to prvo, prelaz Punjab, oni dele isto kao Belučistan, što je pola u Iranu, pola u Pakistanu, tako ima gore Punjab, koji je pola ovamo, pola onamo, pola u Pakistanu, pola u Indiji, i, ovaj, taj deo je bio, bukvalno okej kao u Pakistanu. A dok se još miješa to nekako, da. Jeste, i tu, ali tu su bili, ova druga religija, tu su bili ovi Sind, ovi, Siki, Sind, sa turbanima onim, i oni su bili čak, barem bi imali jednog, dvoje, u nekom hramu, koji je školovan, koji priča tečno engleski, dobro, i skroz bi bili ljubazni, i u tim hramovima je bila hrana obezbeđena za bilo koga, iz bilo koje religije, i tu bi spavali, ali isto se desilo da u 2-3 hrama nas nisu primili uopšte, čak ni da pođemo do WC-a, jer mene je bilo negde frka, morao sam da idem, kao,
nemamo mi WC, i onda James odmah, ono, pa, pa gde ti ideš, izvini, ono, kako nemaš, ono, znaš, kao, mislim, stvarno, bili su jako neljubazni u nekim od tih hramova, Sind religija, što je retkost, a ovi ostali, da ne pričam, ovi ostali su bili katastrofa, ono, negde. Sad ti još gori, ono. Hindu, da, da, da, stvarno su bili, ono, baš i neljubazni, i, ovaj, drski, i kao i većina Indijaca u bilo kojem drugom vrstu, ne samo Hindu religije, i ovako, nego, ovaj, generalno su stvarno neljubazni.
jesi, je l' to bila Indija, taj mi video bio super, gde je, valjda isto nekakav hram, neko ogromno, znam, žalio si se da je hladno, i morao si biti bos, i gde su tamo kuhali, ne znam sad, puste, desetke tisuća, 100.000, brod je bio neki, ono, potpuno nebulozan brod, ovaj, pa si onda malo, super mi je bilo što ste pustili da vidiš proces taj, pripreme hrane, ono, ono su tako dobri videi, čovječe, ono. Da, da, ono je zlata vredno, to je zlatni hram Amritsar, Amritsar, to je tačno kad se uđe iz Pakistana u Indiju. Koliko je to, koliko je to veliko, onako, teško mi je bilo iz videa skužiti. Ovaj, zlatni hram, kao u zlatu, je u sredini, na, na vodi, kao bazen, jedan velik ima, i on nije velik, to je kao jedna kuća, ovako, ali, kao, čitavi hram, kompleks je veliki, ali nije nešto sad prevelik, ovaj, nisam bio u Meki Medini, ne znam koliko je ono veliko, ali ne znam s čim da poredim, ali, veliko jeste, ali nije sad nešto nenormalno veliko, ovaj, ali je bilo stvarno, meni, ne, ja sam zimu morao, i prehladio sam odmah od toga, ono, moraš bos da hodaš, ono, da i nije mi prijalo, jer je bilo blizu nule,
to je već. Čovječe, da, da, da. To je, to je, pa, mi smo, to je već, to je bio zimski period, a na mapi je bilo manje od 300 kilometara do Himalaja, do lanca, znači, Himalaja, ja sam vukao onu liniju na Google Maps, i merio sam, znači, to je jako, jako blizu Himalaja, a, ono, zašto se vozi kamion, jer je severni vetar od Himalaja duvao ka obali, i direktno sam se u taj pravac vozio, i onda, nikako mi to nije prijalo, ovaj, to, ta zima i to, i, ovaj, taj hram je bio fascinantan, i to, kuvanje i to, celo, kako, to je, to je sve mahinalno se desilo, čovek nas je ispred hrama samo vidio, i odmah nas je zaskočio, i kao, e, da, znaš, ovo, ono, ja sam tu host, ili nemam pojma, on je nešto radio tu pri hramu, i kao, pa hoćete da vidite, pa hoćete ovo. To je bila nekakva večera, ako se ne varam, ili. Da, da, da, ne, tamo, tamo, ne, ne, tamo se hrana služi svaki, non-stop. Aha, 24/7 radi. 24/7 oni rade. Ja sam mislio da je to nekakav doručak, znači, to se non-stop se prži, nešto radi, i to, ovaj. Da, da, da, oni non-stop spremaju, jedino što to, kao, za 100.000, to onda imaju ceremonije kad se, kad se radi hodočašće, i tako dalje. Aha, okej. Generalno, kad smo mi bili, bilo je par hiljada ljudi, ali nije 100.000, ovaj.
Da, da, okej. I onda je neko, sad radi jedan, ovaj, pekač, koji, ne znam, peče 3-4.000 hlebova u sat vremena, ili tako nešto, ali imamo ih 4-5, nemam pojma, oni imaju tih mašina, i, mislim, to ima na snimak, ono, ima. Da, da, je, vidio sam, to je. Da, tako da, ono, mislim, te cifre su stvarno neverovatne, ono. Jel se tamo za higijenu malo više brinu, ili? Pa jeste, kako nisam, pa kako nisam. Da, da, ali tu sam već očvrsnuo, ja mislim da je tu zadnji put da me stomak uhvatio, i to je, znači, prvi grad u Indiji, i ono, odatle nisam stvarno imao više pojma. I kakva je, pretpostavljam da ste jeli tamo, nemoguće se sjetiti kakva je hrana bila.
I Pakistan, ali Indija još više, je, imaju dobru hranu. Ne, ne, baš u tom, konkretno u tom hramu. Aha, aha, dobro im je, ono, kuvano. Šta, šta su ti dali? Čini mi se da nema mesa, ako se dobro sećam. Pa to bi moglo biti, oni su vegetarijanski. Vegansko, ili vegetarijansko, i bilo je, pa oni soja beans, miješano sa svakakvim začinima, i svašta, i oni imaju taj hleb, te, kao, mogao si da biraš, čak dođe ti onaj. Kao, naan ili nešto, to mi se čini. I pita te, nije naan, nego, imaju i naana, i to, ali, jedan, zaboravio sam, paratha, i još neki, sad, ovaj se tradicionalno nešto pravio, ovaj drugi, mašinski, i onda ti izabereš koji ćeš, ono, i onaj tradicionalni, ono, onoj, znaš, ono, ona peć, napravljena, pa se ubaci unutra, pa se zalepi od unutra. E, vidio sam to, da, da. E, e, to je jedan takav, a drugi, onda imaš za izbor, bukvalno, ovaj. Pa, čovječe, tako je restoran. Da, da, da, da, dođe čovek i slušaj, ti, ti sedneš na pod, i svi su onako u jednom istom redu, u jednoj istoj liniji, i onda on dođe, i onda ti pita te šta hoćeš, i ne znam, imaš isto da izabereš od jela, dve vrste, nemaš nešto sad, i on samo izvadi kutlaču i sipa ti, onaj, tako da, i nema, onda ti oni sad kažu, možeš
ti da jedeš koliko hoćeš, ideš, vratiš se u krug, i onda, i ovaj, pa se nastavlja isto, ono, kako oni, ono, posuđe skupljaju, i sve, i to je, to je, sećaš se buke od toga, ono, to je nenormalna količina limenih posuđa, i onda to ide od ruke do ruke, i onda samo bacaju tamo, bam, bara, bam, bara, bam, a to je ogromna buka, to je, to je baš gromoglasno, ono, to mi je bilo, ono, ma sve mi je tamo fascinantno bilo u tom hramu, to je ipak, ono, treba to posetiti. Da, da, koliko ste dugo bili? Ma samo jednu noć. Aha. Da, da. Ovaj, kako, kako uopšte tako po tim raznim zemljama, što se tiče novca, kako, kako to riješiš? Jaj, komplikovano, na sve moguće načine, znači, što se tiče novca, na takva putovanja, moraš da imaš sve opcije. Pretpostavljam da. Keš, kartice. Keš nije ni previše pametno ga previše imati. A ne, da, jeste, ali moraš da imaš, znači, keš ti radi na, na, na te zemlje. Ovaj. I kako dobiješ keš, odakle ti sad? Rupiji, ne znam šta, ono. Bankomati su, znači, ne 50-50, nego, ono, ne znam, 10% bankomata ćeš da uspeš da, da podigneš novac. Na 90%, zavisi koja je zemlja. Ovaj, ne, ne, nećeš uspeti sa svojom karticom da digneš novac, ovaj, sreća, ja imam 3-4,
3 različite kartice, tako da, jedna će da odradi, ovaj, i onda opet imam te online plaćanja, i, i ovaj, tako bi dizao, a na kraju krajeva, kad bi baš bilo frke, kao što je bilo, ono, kad sam slomio biciklo, ovaj, kumara mi je poslao preko Western Union, mislim, ona druga firma, ona Ria, ili tako nešto se zove, tako da, ono, ali to je isto bio problem, jer je poslao 500 evra, oni nisu imali 500 evra da mi isplate, i onda je morao da kontaktira svaku tu, da kažem, menjačnicu, da vidimo odmah koji imaju, ovaj, ili banka, čak, isto nemaju u kešu, toliko njihove valute, njihova valuta je, zaboravio kako se ona zove, zaboravio sam. U Indiji? Ne, ne, valuta, da, u Indiji, da. Ili rupiji, kako? Da, da, rupiji, jeste, jeste, i pakistanski rupiji, i indijski rupiji, ovaj, 5 evra im je najveća novčanica. Jel? Da, da, 5 evra, i onda, možeš, mislim, 500 evra po 5 evra, ono, koliko je to papira.
Čoveče, ko mafijaš si ostao onako. To su bile, ono. Tako da si opljačkao nekog. Bukvalno, ono, znaš, to ti je stvarno bila frka da se nosiš, ono, znaš. Da, da, da, čoveče. Dobro, to sam se rešio toga odmah, jer sam morao za biciklo da dam, ono, kupio sam novi rad, tad. Aha, tad si riješio to, da, da, da. Ovaj, jesi imao kakvih problema, onako, s lokalcima, u smislu da te hoće nešto prodati, nešto dave, to uvijek, ono, je stereotip, nekako to, bijelac, pa ga stalno povlače restorani, ovo, ono. Ma da, ma to je uvijek, da, da. Afrika je najjača, naj, najgora za to, Afrika je tu broj 1. Aha. Da, oni baš ovako, baš, ono, spopadaju, pogotovo te turističke zemlje, sa, sa Zanzibarom sam se baš, ono, razočarao mnogo, oko toga, jer kvari to dojam, ono, mislim, Egipat je isto katastrofa, ono, baš, ono, to su baš, ono, aj da kažem, slobodno, najgori Arapi od svih, ono, najnapadniji su, najnapadniji su, kad se zakače za vas, to je, ono, nemoguće da se otarasi. Nemoguće da se riješi. Da. I ovaj, a do ćemo i do Afrike, šta onda, znači, Indija, to si, koliko si kroz Indiju zapravo biciklirao dugo? Da. Tamo si slomio biciklu, jel?
Indija, da, pa, znači, ovako. Šta je bilo, je pad bio, šta je ono bilo? Direktan sudar sa motoristom. Ovo. Da, Indija je bila skoro 6.000 kilometara. Znaš, ja uvijek razmišljam, kad, kad te gledam, pusti ti auti i skuteri, jebote, ono, hoćeš se negdje stući jedanput, ja mislim, aha, to se valjda, uz toliko tog putovanja, mora se desiti. Pa tačno to, ja sam baš to, ovaj, pričao, i pričam i dalje, to je toliko mnogo vremena na, na putu, na cesti, da, ovaj, je nemoguće da ti prođeš bez, bez, bez neke nezgode. Bez nečega, odbraja se i. Da, da, i toliko zemalja, i toliko različitih faktora i svega, da je fascinantno da sam ja i živ se vratio posle svih tih putovanja i svega, i na Stravi imam preko 42.000 kilometara snimljeno. Suludo. A naravno da nisam sve uspeo da snimim, i zaboraviš nekad, i prije Strave sam vozio biciklu, i tako to, tako da, ovaj, to je, ono, fascinantan broj, naravno, ljudi voze i više, ali to je, mislim, meni je to baš veliki broj. Pa to je poprilično veliki broj, da, da, da. Da.
Ovaj, i samo da, kroz Indiju, koliko si rekao da ti je trebalo? 6.000 kilometara i skoro 3 meseca, ovaj, i, jer 3 meseca je bila viza, i. Aha, onda imaš još i limit. Kao, bilo mi je teško, stvarno, ono, nije mi se, nije mi prijala Indija nikako, sem Goje, na Goji je bilo totalno drugačije, stranci, internacionalno, većina pričaju engleski, ali to je jedan kratki dio Goje, ostatak Goje je isto sve, znači. Sve isti džaba, da. Da, isto, ono, kultura njihova, nekultura, i tako to, tako da, ono, gledao sam što prije da izađem iz Indije, i onda sam mu dao po gasu, posle, kad sam napravio biciklu i sve, što mi je rezultiralo još gore da mi bude, jer, ono, sam, nisam hteo da pauziram, nego da dođem što prije do Kolkate, od Kolkate sam imao let bukiran do, do ovoga, do Malezije, do Kuala Lumpura, jer nije moglo da se vozi kroz Mijanmar, jer je rat. Aha. I bukvalno nije postojala putanja da se prođe tuda, ovaj, lepo i bezbedno, i tako dalje. Koliko si preskočio otprilike kilometara? Pa nisam uopšte puno, znači, bilo je Bangladeš, 200 i nešto kilometara, samo, to je mala država, i ovaj, Mijanmar, lupa jedan 400-500 plus, i
to je to, ali sam zato dodao sve to, jer Malezija je skroz isturena, i nije na ruti. A, kužim, pa si nadoknadio si zapravo. Ja sam dodao Maleziju, da, što se tiče kilometara, baš zbog toga sam dodao, i ovaj, i eto, u Kuala Lumpuru sam imao druga, koji me dočekao, i tamo, ono, druga priča, totalno iz pakla u raj. Jel šta, Malezija je bolja, a? Ma, neuporedivo, ne možeš da se porediš, totalno, totalni opozit, znači, ono, od aerodroma, uzeo taksi do, do, do glavnog grada, i dolazim posle na smeštaj, i vidim nešto mi čudno, i razmišljam, pa niko nije svirao, ono, u Indiji svi sviraju, non-stop. Isto, svi stalno, bilo koji video, non-stop, a šta je s tim sviranjem? To je, ne znam, njihova neka kultura, pa kao, znaš, da, da, da paziš da je, da on ide, da, znaš, kao, bezbednost. Aha, ajde, kreni više, ili nešto, ono. Ali, pa ne više da, da, da. Aha, više je. Da, on označi da je, da prolazi motorom. Aha. Pored tebe, iza tebe, i da se kreće. Okej. Više da označi sebe u, u, u saobraćaju. I, ali to je toliko toga, jer je njih toliko puno ima, da to, stres pravi nenormalan, ovaj, to je stvarno nenormalan stres, ono, ti, ono, taman to, izvadiš iz sebe dok spavaš, probudiš se ujutru, i odmah izađeš iz hotela, bi, bi, bi, bi, bi, gotovo, znači.
Verovatno je, verovatno je u samoj sobi se čuje, izgleda, to je duša. Da, da, da, i to baš udara, ono, po sobi, a sobe su, ono, nije to kao kod nas, da ima izolacije, to nema nikakve izolacije, vrućina, i tako dalje, i. Zanimljivo, da li si rekao za Indiju da je, ajme majko, ne znam, znaš možda za Bolden Bankrupt, mislim da se zove. Da, znam, kako ne znam, pratim ja. On je bio rekao, prije par godina je bio, zakleo se, neću više nikad u tu Indiju, nema šanse, i baš je prije par mjeseci, gledam ja, to sam zapamtio, gledao si, evo, kao, evo me ipak. Da, da, da, da, da. I konstantno to trubljenje, trubljenje, stalno trubljenje, stalno. Da, da, ne. Strava, ono. Dok, dok ne oseti čovek na svojoj koži, ne može da zna, ali to je jedan stres koji je nepotreban, a mnogo ga ima, ali vidio sam jedan snimak u Mumbaju da su počeli to da rešavaju. Kako? Baš je fascinantan, na sem. Jer onda iščupaju batune ili šta. Ne, nego ima semafore koji meri decibele, i kad ti kreneš da sviraš, on ti samo vraća na crveno, i odbrojava, i pokazuje ti da, da, što, što više sviraš, više ćeš da čekaš. Uuu. I ima snim, da, da, može to bilo ko da potraži na YouTube-u, slobodno, ovaj, i onda kako snimaju ljudi, i reakciju ljudi, ono, kao, i onda vidiš ljude, nemoj da svirate! Da, da, da se potuče tamo.
Da, da, da, da, da. Fascinantno, jedno rešenje koje je upalilo, mislim, to je bilo samo u Mumbaju, i ono, ne, ne znam da li su to počeli na, na druga mesta i to da stavljaju, ali. Koliko si. Sve se može. Koliko si kroz Maleziju, KM? Malo, malo, ja ne znam jel bilo 500, 600, nije bilo 600. A ništa, ajde, 500. Ni 600. Šta malo je? Šta malo, čovječe? Malo, malo, malo tu, pa to je ništa, ovaj, Malezija je bila. Kakva je to zemlja uopšte, neka, nemam predodžbu. Prevruća, ogromna vlaga, mislim, to je, tad su već počinjali monsuni da me jure, i ovaj, bilo bi, znači, pre, uveče ne bi pala temperatura ispod 30-31, bilo bi kiše, a tropska, hrana je fenomenalna, a jeftina, znači, isto je moglo za 1 evro da se ruča, kineska hrana u Maleziji, imaju dosta Kineza, ovaj, je bila bolja nego bilo gde drugo, znači, bilo, pogotovo u Kini, ovaj, tako da, ja se ponadrao, pošto sam bio u Kini isto brodom, kad sam radio na brodu, znao sam šta me čeka, i znao sam za hranu da je, da je, da je problem veliki, i komunikacija, i onda, ono, bi bilo, kako se zove, jeo bi tamo to, i, ono, rekoh, super, možda bude dobro,
međutim, nije bilo dobro. Nije bilo dobro, da. Ovaj, tako da, isto ima lepu obalu, bio sam, znači, na zapadni dio obale, prelepe plaže, prelepa ostrva, Monkey Beach, onaj. Da se vodiš, otići kupati, tako, kad si negde, ili. Kako? Jel se odeš kupati, ovako? Da, da, da, kupao sam se, da, tamo sam se kupao, i bilo, bio je baš, ono, topla voda, lipo, mirno, pitomo, pitomi su oni uglavnom, i pričaju uglavnom engleski, onaj. Super. Retko je da neko ne priča, i čistije je mnogo od Indije, ono, ima, kao, kod nas negde smeća da se vidi, po šumama, i tako to, nažalost, ali nije, mislim, ja sam iz Indije došao, ono. Da, da, sve je dobro, ono. Kod mene je to bilo prečisto, ovaj, kulturno, i, i, ono, bilo bi. Da, šta si rekao, 3 mjeseca si skoro u Indiji, to je. Jeste, da, previše, previše kilometara, previše mjeseca, previše. A dobro, stvarno je ogromna zemljetina, mislim, to je. Pa tamo je, šta god ima, previše je toga, zato što je milijardu i po miliona ljudi, tako da, ovaj, teško, teška, teška zemlja, preteška. Da, da, to mi je uvijek, kad Indija, nekako ta prenapučenost, gomila ljudi, posvuda, je li, je li šta bolje, ne znam, u, u, po nekakvim selima, ili nešto, na manjim mjestima,
je sve isti đavo. Gore. Još gore, ja. Gore, njihova sela su po milion ljudi i više. Aha. I to je tamo, ono, mnogo više smeća, i. Verovatno infrastruktura loša, postojeća. Da, da, loše, tačno to, lošija infrastruktura, više ovih životinja na putu, i, ono, ma, užas, Indija mi je, ono. Mislim da je to zemlja jedna od retkih koji baš, ono, ne znam šta treba da se desi da se ja vratim tamo, ono, ne znam pod kojim uslovima, ono, baš, izuzev, znači, ovo, Goje, i gore sever nisam bio, ne znam, kažu svi da je lakše, da je ljepše, da je manje toga, ovaj, ludilo je Indija, ono. Znači, posle Malezije, šta onda išao, Tajland? Da, da. Tajland fascinantan, mi, ono, hrana dobra, kako se zove, imaju, hramovi njihovi su me prvo iznenadili, oni imaju mnogo, mnogo hramova, oni su, čini mi se, budisti, i ti hramovi su stvarno ludilo, ono, kako je to ukrašeno, zmajevi, i neki, to je, mislim, ogromno, bude, isto, statua bude, po, ne znam, 50-60 metara, buda koji leži u zlatu, i čitav, ono, i to je na
svakićošak, ono, bio, bilo mi fascinantno, imam tu neku snimku, bile su kokoške neke, ne znam šta im to predstavlja, nisam pitao nikoga, jer isto su preloši sa engleskim, i ovaj, to su sve sela koje sam ja prošao, ovaj, i ono, hram posvećen, mislim, kokoškom, mislim, ne znam da li je posvećen, ali su bile kokoške, sve, i to je počelo sve uz ulicu da se pojavljuju statue velikih kokoši, i onda, kad sam skrenuo, mislim, video sam hram, odjednom, i video sam ogromnu kokoš, ajde, lupam, 30-40 metara, i onda, ono, dođem, gledam tamo, rekoh, šta je ovo, brate mili, ono, dve kokoške, ono, ogromne, ovaj, i, ovaj. Ajme, zanimljivo, aha, valjda su im, svete su im, ili. Pa jeste, stvarno su. Valjda su, a svima su, nema gde, kokoši nisu. Pa da, pa bukvalno. Na svijetu. Pogotovo u Indiji. Jel dosta se. Krava, krava i to. Da, da, da.
I, ovaj, je li u Tajlandu, ono, negde, kao, za, to mi je neko rekao, za, za droge, da, ono, ne znam, i sa džointom, ne znam, smrtna kazna je. Nije, nije, nije, legalno je sad, trava je legalna u Tajlandu, ima one, kako se zovu, oni kafe, kafei za to. Kao smoke shop, kafe, tako nešto. E, sad zovi, ili kafe, zaboravi, nebitno, imaju to, legalno je sad, tako da nije problem, jeste za ove neke, dilovanje nekih droga, i pojma nemam, Iran, Iran je opasan, Iran ti je smrtna kazna, i u Iranu je bilo, ono, bilo je posebnih priča,
da se ne vraćamo na Iran, ali bilo je, ovaj, kod dilera sam spavao heroina, ono. Šta to ti je umesto kušina? Ma, užasno. Heroin. Užas, brate. Čovječe. Jel ne znam, jel su bili Tajland ili Filipini, neko mi je bio pričao, kao, da, ne znam, sleti na aerodrom, ne znam, jedan džoint može, smrtna kazna, ili, ili doživotni zatvor, puste, ono, čak i ono, najobičniji vutrica i to sve. Možda je Tajland bio takav prije, ne znam, ali sad sigurno nije, ovaj. Aha, promijenilo se. Ima i onih hapšenja i sutra, gledam, racije i to, ali, trava je legalna sad. Pa, ovaj, ali šta je smiješno sa tom pričom, okej, sad, ono, i ustrašeni cijeli sa aerodroma, i sad, ne znam, tamo su negdje na, na plaži, beach bar, ovo, ono, i dođe im neki lik, i kao u filmu, mantil, hoćeš haš, hoćeš heroin, hoćeš, znači, ono, lepeza svega, jebote, ono. Kapiram da je to na ovim turističkim mjestima, ja sam prošao kroz Pataju, ima, ono, na drugo, na P, nešto isto, i ovaj, Puket, Puket, Pataja, i tako ti turistički gradi, Bangkok, ono, mislim, Bangkok je glavni grad, džungla, za sebe priča posebna,
ali, ovaj, vidim da tu ima tih problema s tim, i to, ovaj, stvarno su turisti, ono, gledam stalno, izlazim isto, ono, u raznoraznim stanjima se tamo, ovaj, nađu, i, ovaj, imaju problem policija, i lokalno, stvarno, ništa s njima, često. Ovaj, onda šta je bilo još, Kambodža i Vijetnam su ostali, kakva je bila Kambodža? Kambodža, spavao sam po hramovima, i to, ono, isto budisti, i, ovaj, fascinantno mi je ta razlika, kako tamo možeš u hram, a nigde drugde ne možeš, mislim, u Tajlandu baš i nisi mogao, i Vijetnam, nikako neće, ne, pitao sam u par hrama, ne, kakvi, zaboravio, ono, samo ovako, ono.
A šta uopšte pitaš, ludosti. Ja, ja, ja, i ovaj, to mi je bilo fascinantno, ova, ta razlika, a u, u, u Kambodži, ono, samo ovako pokaže, ovako, na krevet, znači, ne pitate odakle si, ne pitate koje si vjere, što je u Iranu i Pakistanu prvo pitanje, ono, odakle si, koja zemlja, i koja si vjera. Da, da, da. I onda, ono, ja kažem sve kako jeste, ono, nisam lagao da sam musliman ili nešto, i onda, ono, kao, dobro, dobro, negde je bilo, ono, kao, ne možeš, ono, isto, ono, i u Iranu i u Pakistanu. A šta, dobro, oni tamo, i jel oni, cijene, ajmo reći, katolike, ili, zapravo, ne znam šta si, ali, pravoslavac, vjerovatno, ali. Pa gledaj, znači, svaka. Ili šta si uopšte rekao. Svaka vjera, ako ne poštuje drugu, bukvalno ne poštuje svoju vjeru. Ma, da. Tako da, oni koji to poštuju i znaju tako, tako se i ponašaju, znači, u ugostiteljstvu, u, u gostoljubivosti, i to, i onda, znaš, ako oni, ti koji poštuju svoju vjeru, oni su i gostoljubivi, i, i, ispoštuju te više, bukvalno, nego svoju, ono, mislim, poštuju sve, ali, generalno, si jako lipo prihvaćen, ovaj, tako da, to je suđe.
Da, da. Ovaj, šta je bilo po, po Vijetnamu? Vijetnam je bio dobar, iskreno, ono, uglavnom, bio mi je naporan posle od, severni Vijetnam, i, ovaj, da kažem, malo da su zatucani, ono, nema kampovanja, i tako dalje, i, dvaput su me privodili, da kažem, nisu mi dali da spavam tu gde sam se ja na plaži našao, i onda. Kako bi te uopšte skužili, mislim. Ja ne znam, ljudi te vide, znaš, to je. Aha, pa te cinkaju. Ima ih, da, da, da, da, znači, bukvalno, ono, 100%, nema druge, vidio sam, vide te ribari, vide te neko, mislim, ono, ja kad bi se sakrio, ne bi me video niko, i onda, mislim, posle tih slučajeva sam se krio, a do tad se nisam krio, ono, znači, spavao bi ja na plaži, lagano, ono, među ljude, i tako dalje, ono, u prigradsko naselje, ili negde, ali to je bilo do severnog Vijetnama, u severnom Vijetnamu su počeli ti problemi, ono, mislim, do severnog Vijetnama bi spavao bez. Gdje god, da, da. Da, da, da. I, ovaj, lipe plaže, lipa obala, prepuno smeća, kao u Indiji, nažalost, i pune plaže, pun pijesak, smeća, kvari čitavi dojam, napuštenih objekata, previše, kao da je propada zemlja, a vidim po YouTube-u da, kao, cveta tu, ne znam, ovo, ono,
a prava slika koju sam ja do, do, dojmio, nije, i kao da je propadaju. Ili je jako regionalno, možda su neki dijelovi okej, a neki su, ajme majko, ili, a ovisno gdje se nađeš. Pa, pa, da, da, ono, uglavnom, su, uglavnom, siromašna zemlja, ali ima svoje bogatstvo, ali je lipa obala, ja sam išao uz čitavu obalu, jeftino, ono, osim turističkih mjesta, taj Hanoj, i to, ja sam bio onaj Halong Bay, ono, papreno. A jel tu su zapadnjačke cijene? Da, zapadnjačke cijene, ono, bukvalno, ispod 10 evra ne možeš da nađeš ništa, ono, tako da, lip, Vijetnam, lip, ono. Koliko si tu kilometara prošao?
Hiljadu i nešto, ja mislim, ne znam jel i dve bilo. Ko? Ovaj, bilo je, bilo je dosta, pa, dugačka je obala njihova, ono, dugačka obala, eto, imao sam toga druga, koji je iz moga grada, iz Bara, iz Crne Gore, koji je bio, koji živi u Hanoju, i, i, ovaj, bio je tamo u Halong Bay, isto tamo, žena ima imanje, i onda sam bio ugošćen tamo, pa, isto u Hanoju, smo se družili, tako da, dve nedelje sam, bukvalno, s njim proveo, ovaj, i bilo mi je jako dobro, ono, čak sam se iz Kine posle vratio opet kod njega u Hanoj, pa sam opet se vraćao za, za Kinu, i, ovaj, tako da mi to, znaš, šta te, kad sam, kad bi nekoga sreo, od društva i tako dalje, na tom putu, mnogo bi mi značilo. A sigurno, tako dugo sam, i, i, s mogućim takvim situacijama, kako su ta privođenja izgledala, mislim, sad kad te. Joj, užas, oni dođu, prvo jedan, pa mi priča nešto, pa ga ja, ono, kao, ma beži tamo, razumiješ, i onda on, ono, ja sam policajac, dobro, ne interesuje me, pusti me da spavam, ne radim ništa, ono, znači, ležim u, jer ja sam već gotov, ja sam, znači, ja kad se pozicioniram u šator, uhvati te umor, ja sam odvezao preko 100 kilometara. Da, da, krepan si, da. Meni ne pada na pamet da se pomjeram, i, baš prvo to, u Vijetnam, znači, on je dolazio tri puta,
i svaki tri, vidi da sa mnom nema, ja ga, ono, znaš, ono, i pokazujem, ono, pokazujem mu, čoveče, vozim, ono, vidiš, evo ti šta radim, vozim, ne, nisam, nisam terorista, i, ovaj, e, onda je četvrti put došao s policijom, iako je on bio policajac, i rekao je, znači, došao je sa uniformisanim ljudima, bilo ih je četvoro, petoro, i ovaj je počeo baš da čupa šator, da, da, ono, znaš, da bude agresivan, i ja sam rekao, sad znaš šta će, da bude baš problem, ono, znaš, jer kod njih je, to je komunistička država, oni streljaju lagano, nebitno si ti stranac, ili nešto, i onda, posle sam ja drugo ispričao, da sam se svađao tu, i on mi je rekao, jesi ti normalan, brate, ubi će te, tu su, i dao mi je članak, gde su streljali 100 ljudi tu, baš tu, u tom podneblju, i, ovaj, mislim, bila je neka, oni su hteli neku pobunu. Dobro, ali mislim, dobro, imaš uopšte hrabrosti, sa potpuno stranom policijom se, pa, čoveče. Ne znam kako bih to opisao, hrabrost, ludost, glupost, ovaj. Da, da, ne znam, to je baš, to se ne znaš koja je spika, možda stvarno, ono, te ubiju ko psa, jer ni ne znaš, ono. Tačno, ali drugačije je to, kad čovek je u, u nekom, to je drugo stanje, i uma, u kom se ja nalazim, znači, ja putujem. Razvaljen si potpuno, ono.
Jeste, jeste, i onda, ono, znaš, ne da ti se, ovaj, ne da ti se, brate. I šta onda, ste odveli u stanicu, i šta? Ne, ne, oni su mene doveli do, znači, izveli skroz do glavne ceste, to je bilo, ne znam koliko kilometara, i samo pokazao prstom na hotel, ovako, pošto ne pričaju engleski. Ja gledam, rekoh, šta hoćeš ti da mi platiš, kao, aj sad plati mi hotel. Ja sam ovde, na motoru su, znaš, i ja stao odavde, i rekoh, ne, onda niste u hotelu, onda sam probao u hram, nema hram, ništa, plati hotel, ali hoteli su jeftini, mislim, loši su skroz, ali, ono, mislim, ti jeftini, što jeftinije, to gore, ovaj, tako da, ovaj, nije bilo strašno, možda 7 evra, ono. Da, pa dobro, ajde. Da. I onda, znači, iz Vijetnama, onda finalno u, u, u Kinu. Da, Kina. Granica? Ništa, super, sve je prošlo lagano, ja, pošto putujem na srpski pasoš, imam dva pasoša, crnogorski i srpski, a na srpski pasoš ne treba viza, znači, da, za Kinu, i onda oni, ne znam kako je onaj Vučić to napravio tamo s njima, da oni vole Srbiju, i znaju za Srbiju, i, ovaj, uopšte nije bilo ni pretresa, ni ništa, ono, pogledali su ovako sa bicikla, i što sam se ja totalno iznenadio, ja nisam mogao da verujem, ono.
Da, sad si očekivao, ko zna šta. Da, da, da, ništa, malo pitanja, ono, šta, gde, kako, i, ajde. Ovaj, a ovo što sam rekao, da mi je gledao na pasoš, da imam ulazak, to je bilo, pošto možeš mjesec dana da budeš u Kini bez vize, i onda, kad izađeš, vratiš se opet, opet imaš mjesec dana, što je, ovaj, a Hong Kong je država u državi, i Makao, i onda sam ja izlazio u Hong Kong, i vraćao se, ovaj, nisam, nisam, ono, mislim, ja sam putovao, dolazio sam sa strane Makaa, prošao kroz Makao, ušao u Hong Kong, bio u Dong Guan, tamo kod ove prijateljice, i onda sam opet išao za Hong Kong da putujem na aerodrom kod ovog druga, i onda sam opet vraćao, i onda taj put, kad sam se vratio iz, iz, iz Hanoja u Hong Kong, onda me čovek, ono, pitao što sam bio, i kad sam rekao, vozio sam biciklo, i to, e, samo taj put, i to je to, i samo na tu granicu, to je, da li je bio Hong Kong, e, ne, to je bio Šenžen, znači, to je iz Hong Konga u Šenžen. Aha, aha, kad se uđe. I koliko si onda, šta ti je ono bila final destination u, u Kini? Pa, meni je prvobitno bio final destination, bukvalno, gore onaj Šangaj, hteo sam možda
i Peking, i Kineski zid da vidim, i to, međutim, budžet se smanjio, stanjio dobro, i onda sam morao da donesem odluku šta ću da radim, da li da se vraćam negde da radim, da li tu da tražim posao, da, ovaj, morao sam da počnem da razmišljam, šta sada, i, ovaj, ali bila ideja i voziti i Japan i Australiju i Novi Zeland i tako dalje, ovaj, međutim, mislim da sam već dugo bio u putu, usamljen, onda ta Kina, loša hrana, komunikacija. Koliko si sad tu već? Godinu dana i pol? Da, da, da, da. Da, i onda sam vidio da mi to sve ne prija, i uželeo sam se Evrope i doma i svega, ono, baš se uželeo, i, ovaj, i onda sam, znači, bio kod prijateljice te, pa, pa, preko mesec dana, ja mislim, ovaj, Dong Guan, i od nje sam otišao u Guangdong, u veći grad, odakle sam imao let, i, ovaj, taj grad ima preko 20 miliona stanovnika, i, mislim, tamo je svaki taj neki moderni grad koji je fascinantan, priča za sebe, baš, ono, gradovi su im čisti, uredni, i u svim parkovima mnogo ljudi koji rade na, na toj čistoći, na svemu, tišina je, voze mnogo onih električnih vozila, skutera, i to, to je sve na struju.
Sigurnost isto, čujem da je okej, da. Najsigurnija, ja mislim, zemlja na svetu, definitivno, ovaj, to, da, oni su rešili sve, bukvalno, ja sam, to je jedina zemlja gde sam ja biciklo ostavio, u zgradama, nevezano, znači, ja, ja ga uopšte nisam, ja sam ga nosio uvek u sobu, i, ovaj, u Indiji bi se uvek svađao s ljudima oko toga, i, ovaj, i, a u Kini bi ga, eto, ostavio ispred zgrade, bez da ga vežem, što mi je bilo, ono, neverovatno u početku, ali posle vidimo kako je lagano, kao. A zašto ne bi vezao ipak, za svaki slučaj? Nisam, ne znam, ovaj, ostavljao sam ga nevezanog. Pa dobro. Jer, ono, mislim, ko, okinu će ti neko, ako hoće da ga ukrade, lakoće ti to, mislim da sam imao, ono, sajlu, imao sam sajlu koja se lako kida, i bilo mi je bezveze i to da vezujem. Pa ne, ali ono, mislim da je ipak dobra ideja, bar s nečim, da ne može, da ipak smanji pul debila koji ono, da je baš ne može samo sjesti na nju i otići, eto, barem to, ono. Kod ove prijateljice, ona je kao u zatvoreni kvart, koji je obezbeđen full, tako da ne može tu da se uđe i izađe tek tako, i sve je u kamerama, mislim, čitava zemlja je u kamere, i zbog toga, ono, ljudi generalno ne kradu, i jako je bezbedno, i baš pričam, ono, Kina jeste ogroman izazov za komunikaciju i za hranu, jer oni imaju
svoju vrstu hrane koju mi ne jedemo, to su, to je, ono, meni je baš. A što, što, što je tolika razlika? Supe, nudle, i, ovaj. Mislim, ja sam imao biti po kineskim restoranima, ovako, tu, po Hrvatskoj, pa šta. To je sigurno drugačije, isto kao što sam ja jeo u Maleziji kinesku hranu koja je bila super, ali u Kini je loša, ono, loša. Znači, u Kini kineska hrana, ajmo. Morska hrana, loša, nekvalitetna, onda oni iznutrice jedu dosta od svih životinja, jedu pse, Vijetnamci jedu pse, Vijetnamci su potpuno isto, sve isto jedu, ono. sve ode, da. Insekte, sve živo, to imaš sve po pijacama tamo, sve, ono. Jesi jeo psa? 100% jesam, kako. A to ni ne znaš šta je. Ne da ja znam, ali 100%, pa da, imaš, ono, na ulici, sad dođeš, uzmeš onaj banh mi, onaj sendvič tamo, i ono, ima mesa svakakvog, a daj mi to sve. Da, da, bog te pita šta je, ali eto. Da, ne smeta mi, iskreno, ono, i da sam znao, ne bi mi smetalo, ovaj, ne vidim razliku između neke druge životinje, ovaj.
A, šta je onda, posle toga, onda si malo išao kući, malo si išao negde raditi. Da, Njemačka, da, da, da, vratio, imao sam već dogovor, dok sam bio u Kini, da se, da idem u Njemačku u jednu firmu da radim, 13 meseci u Njemačkoj, robije, robije. Šta si radio tamo? Pa, radio sam internet, ono, optiku, optik fiber, tako da. Šta, ono, instalacija ili neko, koji dio? Da, da, instalacija je po zgradama. A, okej. Uvođenje interneta po zgradama, i, ovaj, težak posao, naporan, ali okej, okej, dobar, međutim, u firma nije bila toliko baš dobra, tako da, ovaj, nisam mogao više da izdržim, i Njemačku, i tu depresiju tamo, i to vreme, vlažno, mokro, hladno, ljudi hladni. Koja oblast je bila? A, suđe sam radio, znači, ono, imali smo poligon, par zgrada, odradimo to, i dalje, i to mi nije prijalo isto, ali, eto, dobra je plata bila, na vreme, sve uredno, redovno, papiri su mi brzo bili završeni, sve, i, eto, uštedeo sam taj motor, kupio tamo, tako da, ono. Da, ovo što si došao, a, pila, bome. Da, da, rekoh, aj, sad ću malo motorom da probam da putujem, i to, da vidim kako je, i, u početku mi se nije svidelo, ali sad
sam se, bukvalno, sve više se zaljubljujem, međutim, ovaj, tamo, kad sam hteo da batalim s motorom, onda sam otišao opet na ovo drugo putovanje, kad sam dao otkaz i krenuo na biciklo, i, mislim da s motorom gotovo, čak je bio prodat, ovaj, međutim, sad polako shvatam da je to možda bilo do Njemačke, da nije bilo do motora, onaj, jer, ovaj, takva je zemlja, ravnice, sve, taj sever sam uglavnom bio, i to, i, ništa zanimljivo nema, i. Koliko je sati? sad smo sat i nešto, znači, ček, kad si ono došao? Ma, ima još, ja kontam da sat i pol, da, da je, ovaj, onda je, šta onda je išao, Bliski Istok, ako se ne varam. Da. Posle bicikla. Jordan. Jordan i Saudijska Arabija, kome to, misliš? Ja, ne. Jordan nisam toliko gledao, ali jesam ovu Saudijsku Arabiju, ja mislim, sve, ovaj, pa ajde, krenimo od Jordana. Ja volim, volim da negde kad idem, da ne istražujem puno, da bi se iznenadio, i, ovaj, neka to bude i loše, neka to bude dobro, ali to je opet iznenađenje, i tako dalje, tako da ja o Jordanu ništa nisam istraživao i gledao, i, ovaj, tamo sam imao dogovor s jednim drugim biciklistom da se nađem u glavni grad, on je, on dolazio iz Libije i tamo dalje, i bilo je
već da ću da ga čekam, ali meni nije bilo bitno, jer sam iz Njemačke direktno s posla dolazio, i, ovaj, rekoh, aj, malo ću ja da vežbam, da uđem u kondiciju, i odmar, da odmaram u taj glavni grad, dok ti dođeš, 10 dana, međutim, dok sam ja sleteo avionom, ja sam video reljef koji je izgledao nenormalno, planinski, brdski, i, ono, opasan skroz, i onda sam samo njemu javio, brate, problem veliki, ono, veliki problem, znači, brda ozbiljna, ono, nema ravnice uopšte, ovaj, i da, tako je bilo, ono, ja sam imao 85 kila, skoro, skoro 15 kila preko, znači, neke moje najmanje kilometraže s kojom ja idem i putujem, znači, 75 je moja normalna, ali kad ja već putujem, izgubim i tih 5 kila, i, ovaj, budem negde, čak i ispod 70, ovaj, što ti na biciklu dođe super, ovaj. A, da, dobro je. Ali, generalno, manja kilaža, više kilometara.
Zanimljivo, da. Da, pa tako je, i više energije imaš, ovaj, evo, pogledaj, svi najultra, najjači biciklisti su ti full mršavi. Je, je. A mogu da procesiraju ogromne količine hrane, i, ovaj, ono, to su, eto, i oni, ovi, ovi maratonci isto, ono, svi su mršavi, mršavi, mršavi. Da, da, je, je. Ovaj, tako da, isto ti je to za biciklo, tako da. To se vidi, vidim dosta si, jeo si jaja masovno, to je. A, to mi je omiljeno, nema bez jaja doručka, ništa. Da, da, to valjda ne možeš. Pa toga je bilo. A to valjda ne, ne mogu možda toliko ni uništiti u smislu, zagaditi, ako ti ga skuha. Da, da, kapiram ja. Pa ti sam onda, ono, znaš. A ne, znaš kako, ja u Indiji bi ti oni očistili jaje, i onda ja im još napišem na prodavac, nemoj ti da čistiš jaje. Jer on ga donosi u svoje ruke prljave, čoveče, donese mi ono jaje, ja hoću, ja hoću da plačem, znači, majke mi, ono, toliko mi je loše od toga bilo, ono, ne znaš šta da radiš, znaš, šta sad da radiš, znači, on ti je, ono, gotovo, brate. Da, da, gotovo je, znaš kako je, su bakterije unutra, bolje da ne znaš. Ali ojačaš, ojačaš ti imunitet. Da, da, imunitet je, ali opet, ono. Ma da, ma da. Trebalo ti je vremena da se. Pa treba, treba, kako da ne. E, Jordan, znači, tu je bilo.
Pardovic. To je Pardovic, tako. I katastrofa za biciklizam što se tiče, jer oni imaju svoj dinar koji je jači od britanske funte, tako da im je valuta prejaka, i onda je, ono, jedan taj, ne znam, razumiješ, dinar, jak, i onda bi se lupali te cene, ono, Arapi, znaš, ono, cenkanje i to, ali to nije lipo cenkanje, nego to, brate, on ti lupi tu cenu, i on neće da, da odustane, a ti voziš biciklu, putuješ, i onda ti ne prija ti to, znaš, to se, to je suđe, u prodavnici ti nemaš cene na, na proizvodima, znaš, po većini tim zemljama. A, jel? Ja, i onda oni lupaju cene, znaš, onda ti oni ušacuju te, i ono. Da, da, ošacuju te, i ono. Jeste, e sad, znaš, u Indiji, u Male, da, Malezija imala, onda, ne znam koju drugu zemlju da, da navedem, evo, Iran, na primer, nemaš, i onda dođeš, razumiješ, u prodavnicu, on te možda malo ukrade, to je tolerantno, nije to strašno, ovaj, ali u Jordanu je to, ne strašno, nego nenormalno, znači, bilo je, naj, najbolji primer imam, kad je čovek u prodavnici tražio 7,5 Jordana, znači, to ti je preko 10 eura, za nešto što je koštalo u sledećoj prodavnici 1 jordanski dinar. Uf. Da, da, znači, bukvalno, isto smo kupili, u sledećoj prodavnici, znači, pošten čovek,
nije, nije ni cenkao ni ništa, dao je pravu cenu, i, ovaj, i, i onda smo se samo pogledali, rekoh, vidiš ti, brate, kako je najtanje. Mi smo to na, na, na stolu stavili, znači, to bi se desilo, on, ja, mislim, niko nije gluv, brate, ne možeš ti da plaćaš 12 eura, 10 eura, razumiješ, malu neku ovako čokoladicu i nešto, jedan sok i jednu vodu, i to je to, brate, otprilike, razumiješ, znači, ti znaš, u eure odmah preračunaš koliko košta, ono. Da, da. Znaš, uvek, u svakoj zemlji ti računaš u svojoj valuti u glavi, i onda znaš gde, gde si, znaš, i onda kad bi ja plaćao po cenama koje su donekle blizu našoj zemlji, znam da je već skupo, i znam da me već udaraju puševima, kako bi mi rekli, ovaj, međutim, to bi bilo uglavnom uvek ispod, ali u Jordanu ne, u Jordanu je to, znači, nenormalno napucavanje na cene, i to je po prodavnicama, to je po, po suđe, znači, po restoranima, to je po, ajde, ono, imaš legalno, imaš onu vizu njihovu da kupiš online, to je lako, jordanski, Jordan Pass, e, on je 100 i nešto dolara, zavisi, ima više verzija, i, ovaj, i onda, u to ti jeuračunata viza, i možeš da ulaziš po tim arheološkim mestima. Aha. I to dobro dođe, e, i to ti je gotovo, znači, tu nema cenkanja, tu nema, razumeš, to je plaćeno,
pokažeš na onaj sken, razumiješ, kod, kod na telefon, i ideš, i to je to, i, ovaj, to je bilo lagano, ostalo sve, pravoslavne crkve i to, se plaćaju, 3 jordanska dinara, univerzalna je cena, nema cenkanja, isto, i to je dobro bilo, ali je bilo van svega toga, i 3 jordanska dinara su ti 3,5 eura ili više, tako nešto, tako da, ono. Da, da. Ovaj, sabere se, tako da, Jordan skup, za, za nekoga ko hoće da putuje dalje, ili da prođe, da li vredi, vredi, naravno, ali mnogo stresa se gubi na tom cenkanju, ono, nepotrebno je, stvarno je nepotrebno, i nekulturno, i. Koliko je tu bilo kilometara? Nije mi prijalo. Tu si onda ulazio u Saudijsku Arabiju. Iskreno, nisam brojao kilometre u Jordanu, i Saudijskoj Arabiji, stvarno više nisam gledao, ovaj, za Kinu jesam, i pratio sam, i znao sam te zemlje. A misliš otprilike, ono, čisto ne sad, red veličine, jel to sad neka, opet, 1000 ili je manje? Pa, lupi ću 1000, lupi ću 1000, mislim da u Saudijskoj je bilo preko 1000, i možda 1500, 2000, zaboravio sam, ali Jordan nije imao puno, ovaj, nije velika zemlja, ali ja sam nešto išao u krug.
Aha. Išao sam nešto u krug, pa napravio sam ja, bogami, dobru kilometražu i tamo. Da, da, da. Sad se sećam, zadnji dan sam imao 400 kilometara, ali sam vozio i stopirao, i, i snalazio se, tako da sam zato ono, ali, i tad sam odvezao 80 kilometara, čini mi se, ali 400 sam prešao u jednom danu, ono, stopirajući, i to je bio haos, ono. Onda je šta, onda si ušao u Saudijsku Arabiju? Saudijsku Arabiju. To, kako je tu granica izgledala? Pa granica kulturna, čoveče, nemoguće, znači, kao na aerodromu, ono, lipo, fotelje, ajde, sedi, kulturno, ja ne mogu da opišem, i jedina granica gde su me u gostiju pitali šta ćeš da piješ, hoćeš malo da jedeš, hoćeš i. Šta je sad to?
Imali su urme, čoveče, uzmi urme, i ono, ja potpuno zabezeknut, rekoh, je l' moguće, brate, ovo, ovako. Tu je isto trebala viza, pretpostavljam, i to, da ne kaže stoka. E, znaš kako, ovaj drug nije mogao da izvadi vizu, ali ja sam imao, eto, dva pasoša, koji, eto, vidiš, u tim nekim slučajevima igraju veliku ulogu, crnogorski pasoš je na listi njihovoj, u 66 zemalja, oni imaju 66 zemalja, koje puštaju za e-vizu, da možeš da apliciraš. Aha. Imali su Crnu Goru tamo, ja aplicirao, a mislio sam, nema šanse da dobijem, jer zna se da je to pre, preteška zemlja, da do juče nisu puštali nikoga, i, ovaj. Ja, baš. Da je bilo nemoguće da se uđe, i onda kad sam video to, aplicirao, znaš na koliko sam dobio za jedan dan? pa. Znači, bukvalno sam aplicirao, prekosutra je, znači, bila viza, mislim, ja sam proverio prekosutra, neku drugu informaciju, i on gleda, i mislim da je greška neka, ono, vidi, aktivno je, znaš, ono, u sistemu greška je, refresh, uđi na to, odobreno, ja vidim, ono, znaš, kao, skini vizu, znaš, da se odštampa i to, skinem ja, viza, brate, gotovo, odobrena, rekoh, vau, je, onda mi je to bilo kao backup, inače sam trebao za Irak da idem sa ovim prijateljem, međutim, ta viza nikako nije mogla da dođe, nije kasnila, ja sam, ono, morao da napustim, i zbog isteka vize, jordanska,
i zato sam tih 400 kilometara napravio, jer sam sišao skroz nazad, u toplo opet, nazad na obalu, kako se zove, Akaba, onaj Bay, Akaba zaliv, i Akaba grad, tu je granica bila, mislim, bila je tu gde sam ja bio gore na severu, ali nisam hteo da vozim po severu, po zimi, bilo je baš hladno, zemlja kao zemlja, nije me oduševila, preteška za biciklo, ogromne distance između gradova, i. Ja znam da si to stalno si gledao kilometražu. Stalno sam kukao.
Vetar. Molim? Vetar. I vjetar, e, da, da, ovaj. Uvek nekako čeoni vetar. Da, uvek. Nikad, nikad u leđa. Nikad, nikad. U Saudijskoj Arabiji mi se nije, znači, ja ne znam, ja sam imao dan-dva. Meni isto, ono, koliko god dugo bicikliram, ja ne pamtim da mi je ikad to išta pomagalo, ako je vjetar, onda će biti u facu, i to je to. Ne, ima, ima, bilo, imao sam stvarno u leđa neke, neke, eto, čini mi se, Indija, Indija mi je pomogla dosta, vetar mi je. To puno pomogne, čoveče. Da, da, i onda sam ja bio u Indiji, gazio, i preko 200 kilometara sam imao vožnje, u jednom danu, i onda prekosutra po 200, ono, od Delhija do Goje, ono, ali to je vetar, to je vetar i ravnica. Da, da. Ovaj, za takve uslove, za te kilometraže, sa takvim biciklom i tom opremom, mora biti vjetar u leđa. Koliko te u Saudijskoj Arabiji puta privodilo i ispitivalo? Jednom, ali to sam sam kriv, ušao sam u tu vojnu zonu, gde onaj, kao, Neum se gradio, pa su oni to zatvorili, ali to, pošto je napušten projekat, i oni su se povlačili odatle, onda su i oni zanemarili, sami, sama, mislim, ja krivim njih, ja krivim njih, ovaj, mislim, nisu bili na checkpointima, i nisu bili na kapiji, ono. E, sjećam se toga, da, da, ti bi došao, niko, nigdje, nikog.
Ali ta zona je 100 i nešto kilometara, a njih je tu bilo suđe, i onda je bio petak, njima je to nedelja i praznik, i onda oni su spavali, bukvalno su u kolima spavali, ja sam prošao pored njih, oni u džipu spavaju. Da, da, da, i, ovaj, ušao sam 30 nešto kilometara, sam ja već bio u zoni, kad su me onda primetili ovi, što nisu spavali, jer je već bilo 10, 10 i nešto. i onda su. Ništa, ono, tu bilo problema. Pa nije, jeste, ali nije, ali prišli su mi, ono, kao, znaš, ono, hteli sa mnom, čisto da popričaju. Da, da, ko si ti, ko si ti. Mislili su da ja imam dozvolu i to, i onda, kao, znaš, pa dobro, ajde, gde ti je dozvola, znaš, ono. Ja, kakva dozvola, ono. Da, da,ćemo pričati. Oni odavde jedan drugoga, pa, pa dozvola, znaš, ono, kao, ja, ma ne znam o čemu pričaš, i on meni ovako vadi na, na telefon, ima sliku kako izgleda ta dozvola, i sve, kao, moraš da imaš ovu dozvolu kroz ovu zonu, ovo ti je vojna zona, ja se pravim blesav, i, ovaj, ja stvarno na mapi nisam video da je to neka zona, ali sam video Neum, znaš, da Neum, to je onaj projekat, linija i to, i onda sam mislio, pretpostavio da ću da imam problem, međutim, ja sam video ovde jedan grad, i onda ja njima rekoh, oni su mene tu priveli, poveli u prvu kasarnu, i onda sam tu 3 sata imao ispitivanje, ja mu pričam, rekoh, ja, ovaj grad, hoću da, što ćeš ti u taj grad?
Ja rekoh, brate, pa to je jedino mesto na mapi, da ja vidim da ima nešto, treba mi voda, hrana. Kakav im je engleski? Generalno dobar. Jesi uspeo? Ovaj, generalno, ljudi ne pričaju engleski, ali svi ti na nekim pozicijama, i to, oni pričaju. Aha, okej. Što je važno. Dobro. Ovaj, u, u, u Arabiji, uglavnom ti rade Pakistanci, braća Pakistanci. E, to se sjećam, da. I, i svi ostali, Indijci, i Šrilančani, i tako, te muslimanske zemlje, mnogo ljudi, i to im je jeftina radna snaga, pardon, i, ovaj, i onda bi me oni isto čašćavali tamo na ulici, ja bih uvek pitao odakle Pakistan, ono, jurili bi me, evo ti voda, evo ti ovo, hoćeš ovo, hoćeš ono, ovaj, oni bi pričali engleski, a ovako, Saudijci, manje, mislim, ti koji rade to, da, i tako da bi bio, taj čovek na, je bio na, sa velikim činom, tako da je on bio školovan i, i kulturan, i pričao je, i tečno, ovaj, engleski, tako da nije bilo problema što se tiče komunikacije sa njim, sa drugima, više-manje, bilo je, ono, i opet prevodilac, opet ovo, opet ono. A dobro, jer se na kraju ste pustili da ideš kroz tu zonu ili šta? Priveli su me, stavili su mi auto, i onda je eksport.
Aha. Ovaj, on je, kaže, dobio sam naređenje, moram odmah da te vadim iz baze, što dalje, i, ovaj. E, te, jeste vozili natrag ili ste? To, to, uglavnom je bilo, ja sam rekao, nemoj nazad da me vraćaš, molim te, znači, izbaci me napred, razumeš, nije bilo puno, mislim, nije bilo kolima kad se vozi. Da, da, da. Ovaj, ali najgore od svega što je to bila ljepota, kako ja zovem, ono, najlepša vožnja, to je za mene, cesta koja ide uz more, gde nema saobraćaja, i gde nema, gde, gde ima najbolje krajolike. A da, to je vrhunac. Znači, ne mora biti. Ja se sjećam šta je jako lijepo izgledalo. Ne mora biti cesta za, za, za vozila, može biti samo za biciklo, ili pješačka staza, ali da ja mogu proći biciklom, može biti kozija staza, ali, mislim, ne može kozija baš, jer, ono, nije ti, znaš, prijatno da putuješ po tome, ali generalno da bude neka staza kojom može biciklom da se putuje, i, ovaj, da je tu uz more, i da ima neki pejzaž, ti pejzaži što tu ima, to su bili, ja ne mogu da, ne znam kako da opišem, ono, vanzemaljski svemir, marsovski, znači, to, ono, planine ti ovako stoje, gole planine, pa onda pijesak odjednom, pustinja, pa ideš kroz pustinjski dio, pa opet planine, pa, nenormalni pejzaži, i onda mi je bilo krivo što nisam mogao to sve
da odvezem, ali opet sam dosta odvezao, 35, jako zadovoljavajuće, i to ostatak mi je opet čovek provezao, znači, sa tim džipom, i onda me samo izbacio iz baze, do tog grada koji je bio na mapi, fascinantno, oko toga grada, on više ne postoji, oni su tu ljude iselili iz cijeloga grada, i to je poznato po tome, ima na YouTube-u, iz drugih medija, gde su oni tu čak ljude pogubljivali, koji nisu hteli da izađu iz svoje kuće. Zašto su grad selili? Pa zbog toga Neuma, jer je to, Neum je linija ovako, ali on je ovolika oblast okolo, znači, to je po 200, 300 kilometara okolo, ovaj, tako da je sve po tome bilo projekat, znači, ne samo ta linija, nego sve okolo, znači, ovde je, ne znam, aerodrom, ovde ovo, ovde ono, oni su sve imali to, međutim, to je propao projekat, potpuno, ovaj, i od toga Neuma je autoput koji se gradi do, kako se zove onaj grad gde sam leteo, Džeda. Aha, Džeda. Ovaj, da, i do Džede, znači, i to mi je bilo užasno, ono, vozio bih po autoputu koji se gradi, onda imaš onaj zid sa strane, odbijaju ti se zvukovi, vrućina nenormalna, kamioni,
imaš onda ogradu isto, ne možeš da izađeš, užas, znači, Saudijska Arabija mi je bila baš teška, ali imala je pejzaže baš lepe, po nacionalnim parkovima, a onda je tu posebna priča sa kampovanjem, zabranjeno, moraš dozvolu da tražiš, ja tražim dozvolu, dođem, i tek kad izađem iz nacionalnog parka, a dobio bih dozvolu, ovaj, to preko mejlova, i tako dalje, i ovaj, ali tu bi bili pejzaži fenomenalni, i čak sam i obeležio, stavio sam je na mapu, rekoh, ovo je broj 1 zemlja sa pejzažima, znači, jer je velika, ima da ponudi dosta, lipa je, vredi, ovaj, ali je stvarno, zahtevna je za, za, za biciklu je zahtevna, treba vode mnogo više, što ja ne volim mnogo kilaže da nosim, i onda mi to nije prijalo, a imao sam taj vjetar, ima i, i penjanja, i uzbrdica, i ima svega. Tamo ti je često ti je ekipa stajala na autocesti, pa su ti nudili vodu stalno, to je vječno, ono. Da, da, da, retko bi ostao bez vode, ali dešavalo bi se. Ja, da, to je to. To je moral, ne može da se ne desi, to je nemoguće. Da, da. Jer ne znaš ti nikad, kad će tebi naići prodavnica, i radnja, i dođeš u grad, nema, nemaš, nema ni prodavnicu, ni, ništa nema, nema, grad nema, znači, ima džamiju, i nekoliko kuća.
I to je to. Nemaš vodu, nemaš ništa, nemaš, znači. Da, znam da je biti, tipa, nova benzinska, očito izgrađena, ali neko napuštena, ko zna šta je, nema ničeg, i to je to. To je na tom autoputu koji je napušteni projekat, mislim, oni grade kao i dalje taj autoput, ali meni to deluje sve kao farsa neka, tu, ono. A ko zna šta se tu događa, da. Da, bukvalno, ko zna, jer ja sam imao isto tu problema, kad sam putovao, i onda bih hteo da spavam, ušao sam u neki vojni objekat, policijski, nemam pojma šta, i onda su oni, oni, jurili, i svađao sam se opet s njima, da me izbace, i onda, ne možeš tu, to je problem, ja, brate, bolje mi je tu da spavam, nego tu gde on me tera, negde drugo, tu sam ograđen, obezbeđen, imam, imam, znači, krov nad glavom, i ne može, ne, ne, nikako ne može, tako da. To je smiješno, ono, tipa, sad ne znam više gdje točno, neka policija ti dođe, ajde onda nekako se s njima izdogovaraš, ajde ostave te na miru, vamo, tamo, i onda valjda prođe smjena, dođu drugi, i, a, da, ovi ne bi ništa javili, opet se svi padaju s neba, ko si sad ti, a ovaj. To je Pakistan bio, uglavnom, da, imao sam u Egipat, isto. Znam da je i u Saudijskoj Arabiji si jedan put spomenuo.
Da, u Saudijskoj Arabiji je bilo, prva, prva interesantna stvar, posle toga, kad me on puštio, ja sam tu vozio tamo do onog grada, i onda odatle, tu sam upao u jedan šator, našao sam one njihove šatore, to je, brate, deluxe, znači, ima klimu, ima kamen, ima sve, i ja, ono, vidim, šator bio skroz zadnji u selu, i, ovaj, i mislio, ono, izgledalo mi je napušteno, međutim, kad sam otvorio, žar je bila u kaminu, i ovaj, pošto je bila isto, ono, hladno je bilo, i ovaj, pustinja je generalno uveče hladna, pada temperatura brzo, i ovaj, i nebitno to, krenuo sam na autoput, i onda je počeo da vidim, prate me, ali nisu me, jer su me tu prvi zaustavili, uglavnom, oni bi znali da me prate, da ja uopšte ne znam da me prate, ja sam imao najjaču scenu na, na editu, kad sam editovao. E, to sam vidio, da, da, da, da, to sam video. Ja sam video policiju na snimku svom, ja nisam znao da su iza mene, znači, bukvalno bi bili blizu, nisu daleko bili, da ja uopšte nisam znao. Da, da, valjda si bio totalno šaka u oko, ono, ko biciklira, zna tako, mislim, valjda si doslovno jedini. Možda imaju, imaju naređenje iz države da moraju da prate, nemam pojma, ali uglavnom bi me pratili, i, ono, ne sad da prate, nego, ono, kao da ti oni obezbeđuju tu neku bezbednost, nemam pojma,
ono, ovaj, ali ti prvi, mislim da su me legitimisali, i onda oni jave tamo, pa bla, bla, bla, i onda me prate. Da. Ovaj, ali minimalna komunikacija, minimalna, tako da. Ovaj, i onda znam da ti je zadnji, zadnja, zadnji video ti je bio iz Saudijske Arabije, bio si malo, ti je bilo dosta, tražio si onu neku kutiju, nikako naći za, za bajk, za, za vile, to si. Da, da, da. Uspio nekako skucati, i onda, ono. Da. Onda je, šta je onda bila, izvuča, Afrika, je l' bila Kenija, ako se ne varam. Da, da, da, pa eto, Keniju sam bio vozio. Tamo si Keniju, kako ono, jesi se tamo čak zaručio, ili nešto je bilo, neka ljubavna priča ima tu. To je prvi put kad sam bio u Keniji. Zaljubio se, zaljubio se, da. Nisam se zaručio, ali ovaj, eto, upoznao sam jednu curu tamo, bilo je jedno prelepo mesto, jedan hostel koji ima i bazen i žurke i sve, i bilo je baš oko, baš Nova godina je bila, i ovaj, tako, zabavljali smo se tu dok sam bio u Keniji, i onda, ono, kad sam se ja vratio u Crnu Goru, rekoh, ništa, evo, ženim, ovo, ono, ajde da probam da je dovedem za, za, međutim, odbili su mi vizu, ovaj, i onda, ono, vreme prolazi, oladi se odnosi, i ništa, ta priča, ali da, imao sam tu vezu, ovaj, lokalna cura, Kenijka,
crnkinja iz Kenije, Kenija je fenomenalna, Kenija je imala lepu energiju, ovaj put mi je bilo drugačije, jer nije bila, to je, ja sam tad bio udario u, u sezonu, prvi put kad sam bio, turističku sezonu, oko Nove godine, i ovaj, međutim, sad sam bio u kišnu sezonu, totalno drugačije, znači, kao kod nas, zima, nema turista, opet kiše, ono, mrtvo nekako, obala mrtva, drugačija energija, skroz drugačiji vibe, i nije mi se svidela, nije mi prijala sad uopšte, ono. Da, da, je, znam da si, kiša ti je isto stalno, da. Kiša, kiša je problem. Kišurine non-stop. Ovaj, generalno, Afrika je ogromno, izazov, najopasniji kontinent, definitivno, u svetu, znači, kad komarac može da te ubije, sve ti je jasno, ono, znači, te bolesti, ko biraj, koju hoćeš, znači, sve ti je u Africi, na, životinje isto, sve moguće, znači, onaj, tako da je veoma, veoma opasno, i onda kad ti, i nečistoća, i nehigijena, isto, sve je u Africi, isto, i ono, i gore od Indije, bukvalno, ali manje ih je, i onda, ovaj, je problem, razumeš,
dodaj na sve to kišu, znači, sve to, e onda, kiša to sve pojača, zato što je prljavo, onda imaš blato, imaš, ono, nečistoću, neki, jedan ti je, bilo mi je užasno teško, užasno teško, i ovaj, nije mi prijalo. Znači, ti si iz Saudijske Arabije direkt u Keniju, nisi, nisi išao kući. Da, znači, ovo pričam već, znači, negde kad sam ja počeo u Tanzaniju da uđem, znači, počela je malo kiša na obali Kenije da bude, to jest, počela ona već i u Nairobiju, dok sam ja bio u glavnom gradu, ali od Nairobija sam pobegao od kiše prema Somaliji, e, to je već pustinjski dio, tu nema kiše, tako da tu nisam imao kišu, ali sam imao vetar, i znao sam za taj vetar još prvi put kad sam išao, jer sam ga gledao uvek na mapi, kako ide, ide s mora, vetar uvek, znaš, da duva s mora uvek, preko dana, e, uveče, ono, krene sa planina, spušta dole na, na more, e, međutim, ovaj, znao sam da će opet da ima vetar, i stvarno mi je bilo preteško, znači, ono, stvarno, 100 kilometara na, kroz vetar da prođeš je ekstra, ekstra napor, i ovaj, bilo miultra teško, ovaj, ali eto, ono, nije bilo kiše, onda kad sam došao do obale, poče kiša, kad treba da uživam, znaš, međutim, odmarao sam dosta, u Keniji sam dosta odmarao, malo bih vozio, više bih, ovaj, izlazio, i, znao sam već ljude, mesta,
i, ono, ali nije, kažem ti, nije bilo te energije kao kad je turistička sezona, ono. Da, da, to je, koji je to bio mesec? Ja mislim, april, nisam siguran, mart, mart, april. To je ove godine, jel' tako? Da, da, da. Da, da, da, ove godine. Da. Ovaj, onda si, šta si onda još? Tanzaniju. Tarzaniju, kako si je zvanio? Tanzanija i Somalija, je li? Ne, u Somaliji nisam bio, znači, išao sam prema Somaliji. A, okej. Da, da, ali došao sam baš blizu, nešto, ne znam koliko je bilo, ono, najbliže, pa blizu sam bio, granice, i tu je, tu je već bila populacija Somalijaca, ono. Znam da dosta si videa radio, nekakve si, u nekakvim kampovima bi bio, pa, pa, onako, te plaže su, onako, fora, pa, pa, one, školjke, pa, onda dosta su ove, više nego u Jadranu su. Velike, odlično. Osek, i to, ali Oseka, baš je vidno, nas je to, onako, malo padne, okej, ali tamo nestane, ono, potpuno, baš je. Jeste, jeste, to je, da, to me nervira uvek, znači, zato što je uvek preko dana kad hoćeš da se kupaš, znaš. Uvek je Osek. Da, da, da, i onda ne možeš da se kupaš, ono, znači, ti ustaneš, nema mora.
Nema mora, brate, kilometar do dva ti je, stvarno pravi kilometar, do dva ti je taj greben, i onda, znači. Pa, ovaj, kontinentalni je. Jeste, ja sam, ja sam prvi put se zeznuo u Keniji kad sam bio, išao sam do kraja, da, da, jer, ono, ti ne znaš da je to kilometar, izgleda ti 100 metara. Aj, znam, manje, da. I onda, kad vidiš da ti, da ti treba, kad ti ideš, ideš, ideš, i prođe 40 minuta do sat vremena, skapiraš da je to velika distanca, i zato što sam ja skapirao po tome vremenu, onda sam gledao na mapi, merio sam, znači, na, na gumama, kilometar je, i ovaj, u, u, negde je bio i dva, i ovaj, u, u, u, u. Biće još i, a kakav je podloga, biće sve mekano, i nikako, ne možeš tu ni hodati lijepo. E, to, e to, znači, imaš različite podloge, imaš oštro, imaš, onda, što, što si bliži, onom, ponoru sa, sa morem, tu je, tu je katastrofa, ono, pravi oštri, onaj greben, koralni, koji. Da, da, još te sad liječi, čovječe. Da, da, i tu sam dva puta ušao samo, i nikad više, ono, rekoh, ovo nema, ne vredi, ono, znaš, baš je opasno, a drugo, čim tu ti ukročeš, tu ti prolaze velike ribe, jer sam ih vidio, sad, da su delfini bili, ili nešto, bilo bi ja to, ono, prošlo, ono, više, vidiš više puta, znaš, veću ribu, tako. Bio je dobar, ono, jedan put si, sad nisam siguran gdje je to, dosta si išao kroz more, kroz, onako, do, do, do koljena možda, more, jesu bili neki koralni grebeni, ili ne, nešto je bilo, pa
si išao hrpu kroz more, i onda si izašao tamo na kamp, i onda ti je ovaj htio ti je naplatiti, ovo, ono, ti si iz mora izašao, nešto si zajebao, ono. Kenija, kad imaju gore, kao, ima rupa u koralu, koja izgleda kao mapa Afrike. E, tako je, to je bilo, tako je. Bukvalno ista, da, da, da, ja šetao tuda, nisam znao da se to naplaćuje, da, da, mislim, ali vidiš da je to lokalni neki tu došao, i zabo štand, i nije od države. Aha, aha, aha. I ovaj, mislim, ja nemam protiv, to je nešto bilo smiješno, da li je bilo euro, dva, pojma nemam, ono, ali bilo mi, znaš, opet je to bezveze, ono, razumiješ, ono, otimačina, a kad je otimačina, ne prija ti, ono, uglavnom, iskulirao sam ga, ovaj, ali da, ja sam šetao, i ono, ideš kroz ježeve, sve, i ovaj, uhvatio sam da prođem, dok me ne uhvati ova plima, i ovaj, i onda sam došao tu, i on, kao, e, znaš, da platiš, ono, rekoh, dobro, samo se slikam, da, ono, snimam, ne, ne, ne, da platiš, rekoh, ajde, idem, pare su mi to, a stvarno nisam poneo ništa, ja sam bio samo u šorcu. Da, da, iz kampa sam, to je bilo baš blizu kampa, to je ono, nema. Ako se ne varam, mislim da je, da je bilo užasno vruće, peklo se, tabani su se pekli. Da, da, ne možeš puno onda, mislim, bijeli pijesak, manje, ali sve ostale, druge boje, izgoriš, tabane, da, vrelo je, vrelo je, da, to, to su baš, jer to ti je ekvator,
ekvator, i onda imaš, znači, baš seče između Kenije i Somalije, i tu je pakao, tu je pakleno. Da, da, i tu je onda, znači, šta je, tu ti je, sa Tanzanijom je završila tura, u principu, i šta sad, ovaj, hoćeš, mislim, evo, čisto možemo sad, za, za pred kraj, ovaj, znam da si u videima govorio da tu nema berićeta, u smislu, neke zarade, ili nešto, kako je sa strane. A, od YouTube-a, da. Kreatorske, koliko ono imaš subscribera, 5.000, možda? 4.700 i nešto. E, okej. Ovaj, nema još 5, slabo ide, ja se, znaš šta, naj, naj, malo se bavim s tim, i ovaj. Kako malo, čovječe, godine si u. Pa malo, ne, ne u tome, ne, u smislu, nego u editovanju, i. A, pa što fali, mislim, meni se baš i sviđa to. Fali sve i svašta, ali, ali. Što misliš da ti fali? Pa i muzika, i ono, znaš, ono, neki, da se namontira to bolje, međutim, ovaj, i znaš onaj narator, kad ti pričaš naraciju, ti svi, vidi, imaju milionske preglede, razumiješ, ljudi to prate, lipša je priča, ja volim to da gledam, ali opet volim
isto kad je više realnije, i, i, onaj, kao što radi, kao što radi ovaj, Boldenberg Group, i. A, pa dobro, ni on nema muziku, nema ništa. Da, da, e, znači, funkcioniše, ali generalno, ne znam, ima tu stvari koje ti možeš mnogo i da poboljšaš, i da, da se baviš više s time, tako da ja mislim da je zbog toga najviše, da, nekako ne ide, jednostavno, algoritam neće da me uhvati, ne znam, ne znam zbog čega, i mnogo puta klonem, i ovaj, hoću da batalim, i, jer ti uništava, pogotovo sad na motoru, uništava mi vožnju, znaš, ovaj, aj, na biciklu možeš ti da snimiš, ali opet ti kvari doživljaj, znaš, to snimanje, jer ovaj, ja idem zbog sebe, ja te, eto, prva 4-5 putovanja sam imao bez, bez snimanja, i bilo mi je fenomenalno, i prvih čak 3 putovanja, imao sam samo slike, nikad nisam imao ni Instagram, i ovaj, ni ništa, aj, Facebook sam imao, ali slabo sam ga koristio, i onda je znao, ovaj, da mi bude čestougašen, dosta i po godinu dana, i tako dalje, i ovaj, jednostavno, nije mi to fah, ja se na silu, na silu je da snimam, i da bi, eto, kao, mogao da, da, i da živim od toga, i da obezbedim investicije za putovanja, međutim,
nikako to da se desi, to, to. Je li išta zarađuješ sad od toga? Ne, znači, bukvalno, ispod 100 eura je, ono, mesečna zarada, to sad ti znaš, kad prebaciš na, na pare, oni ti oduzmu 40%, u mom slučaju sa Crnom Gorom, znači, ti nemaš ništa, bukvalno, ovaj, tako da, ljudi su me podržali, generalno, jako dobro. Jesi probao ovaj Patreon, Buy Me a Coffee, i tako? Ne, znači, imam sad, imam sad, pošto YouTube je uveo to isto kao Patreon, znači, da ljudi plaćaju subscription, e, stavio sam 3 eura, samo 19 ljudi je podržalo, svaka njima čast, super, znači, ali s obzirom na 4.700, vidiš koja je to razlika. Da, da, je. I onda sam pitao, kao, nešto o čemu se radi, nešto, onda ljudi bi, njih nekoliko, hejt neki, izbacili, kao, znaš, ovo, znaš, ono, ti si ovo, ti si ono, ti ucenjuješ, znaš, onda, nije, i onda, znaš, ja sam onda, vidiš, drugačije kako ljudi to gledaju, drugačije, znaš, jer ti nemaš takav osećaj, ti ne znaš, znaš, ti uvek, ja sam uvek pokušavam nešto novo, pokušavam, razumeš, meni, ja to gledam kao podršku, znači, ako ljudi već meni šalju pare, slali su, velike pare, razumiješ, ono, neko bi poslao po 100 eura, razumiješ, neko i više, neko manje, šta
je njemu 3 eura, brate, subscribe da udari, razumiješ, ja sam to tako gledao, mislio sam da će naš, da me podrže, niko, znači, ono, bukvalno, šta je 19 ljudi, ništa, razumiješ, tako da, mislio sam opet, sa tih, ako bude i 100, 200 ljudi, to ti je, eto, 200, da kažemo, 600 eura, ti sa 600 eura možeš da putuješ, znači, na biciklu, mjesečno, da izguraš neku zemlju koja nije Jordan, koja nije Saudijska Arabija bila, znači. E, znam, to je bilo skupo, uvijek, ono, ostavljaš koliko je u eurima, i to. Nije, oni nisu, nisu udarali cijene, oni su imali cijene jače od Jordanaca kad udare, znači, ono, gledao sam pastu za zube, 10,5 eura, koja, koja odđe, znači, 3, u Njemačkoj sam kupio 3 iste te u pakovanju, znaš ono u Lidlu, kad spakuju 3, za 4,5 eura. Da, da, da. Ista ta pasta, znači, jedna 10 eura, brate, ono, razumem ja da oni imaju import i sve, ali, alo, brate, 10,5 eura, to je ogroman razlika. Je l' tamo onda, kako onda ovi Pakistanci, ovi gastići, i to, kako oni kupuju? Pakistanci su čak imali neki uvoz, pa imaju oni sve, Pakistanci imaju sve, ali Iran ništa. A Iran nema, ima embargo, i kod njih nema ništa. E, da, oni su pod teškim sankcijama, i prije ovog zadnjeg. Samo zadnji grad je na neku foru, ima Čabahar, tako nešto je van, izuzet toga.
I šta ti je onda dalje plan za YouTube, hoćeš nastaviti, sad si se, zapravo si se na motor prebacio, koliko vidim. Jeste, sad, da, ali nisam se prebacio kao da bi sad ja da imam kontent za motora, nego jednostavno sam ja prodao, bukvalno, motor, i imao je plan, znači, da idem za Južnu Ameriku, međutim, kad sam ja bio u, u, išao za Mafija ostrvo, zvao me ovaj prijatelj, zvao vlasnik ovog festivala, i ono, kao, molim te, daj, ono, bili da se vratio, i ja, pošto sam bio stvarno u kišu, i u sve, i ono, u najgorem momentu, ja sam to prihvatio, ovaj, iako dio mene nije znao zašto, i da li, da li je to pravilna odluka, i da li to treba da radim, jer sam bio na putu za Cape Town, znaš, ovaj, na primjer, da, da, da se taj poziv desio, kad sam ja išao za Kinu, ne bih prihvatio, razumeš, tako da, bilo mi je tu teško, novci su se smanjivali, a nisu dolazili, isto YouTube, ono, krenuo je bio u Saudijskoj Arabiji, iskreno, dobro, tu je bilo, čak 500 eura sam uzeo na, na YouTube-u, što je već, ono, super. Da, to je već. To je već okej da ti možeš da, da, da voziš biciklo po svetu, nego. A šta će reći u, baš u Arabiji?
Na tim, na tim videima od Arabije su dobro prolazili? Da, da, videi iz Arabije su bili gledani, ono, imao sam ih više tokom nedelje, i to je to, ništa drugo, ono, gledalo se više, ovaj, tako da, ono, počelo od Jordana, da se diže, i onda, znaš, u Arabiji, i onda samo bup dolje, počeo je rat, ljudi su, rat je uzeo fokus, i prepostavljam da je to, i onda. A dobro, dobro si ti u. A, odustao si od rute, ili nemam pojma šta se ljudima vrti po glavi, opet sezona dolazi, znaš, manje se gleda i televizija i sve, kad ovde kod nas dođe sezona, tako da su više tih faktora. Dobro si ti si praktički u zadnji tren, prije nego je SAD napao, da. Pa bilo je, mi smo videli. Možda 10 dana, nešto. U Azraku, kad smo bili u Jordanu, tu je bila neka vojna baza, koja je bila neobeležena, sve američka, i mi smo videli, gomilanje trupa, znači, non-stop su sletali avioni, donosili opremu, trupe, i sve, i oni avioni su, imam ih snimljeno, kružili oko nas, dok smo kampovali. Probudili nas, da, bukvalno. Da, da, da. Da, da, uhvatili su baš krugove oko nas, 4 kruga su uhvatili, baš ono. Tako da, ajmo mi odavde. Da, da, da, bježimo nešto. Bježimo odavde, ono, i rekli su nam ljudi, da, spremaju se, ono, nema što, 1 kroz 1, 100% napadaju.
Da, da, da, to valjda ne možeš ni sakriti. Da, ma da, pa da. Ovaj, šta si, bio si u Vijetnamu, nešto si se bio prebacio na engleski u nekom trenutku, ali to nije baš dobro prošlo. E, cijelim putem, pošto komuniciraš na engleski sa ljudima, bi me ljudi koji pričaju engleski pitali, što nisam na engleski, i što ne pričam na engleski, moraš da pričaš na engleski, ne može, koće da te razume, ja te ne razumem, hoću ja da gledam, ne mogu da gledam, i to mi je došlo u glave, pogotovo kad mi je drug probio glavu iz Kuala Lumpura isto, i onda je rekao, pa barem, brate, radi subtitle, i onda sam ja, vidiš, posle Malezije, da sam imao te fore. E, vidio sam, da. Ali to toliko vremena oduzima, da, da sam ja gubio čar uopšte u, u svega, i. Pa dobro, to danas sa ovom umjetnom inteligencijom možeš. Ne možeš, moraš da prepravljaš, jer znaš kako ja pričam, bacam fore koje, koristim reči koje ne postoje, i, znaš, jednostavno nije, nije moglo da odradi taj titl, nikako. Moguće, ali evo, sad sam prije, prije 5-6 dana, sam tu sa jednom Amerikankom, sam snimao, jedno 2 i po sata, žena na jednom univerzitetu u SAD-u, nebitno sad, i na engleskom smo pričali, i onda, htio sam znati kako je sam, ono, lokalni podcast,
ono, ne mogu sad bez hrvatskih titlova, i onda sam dao umjetnoj inteligenciji, ovome, Claude-u, i čovječe, to je tako dobar titl, on, on shvaća fore, naprosto, ono, nije, nije blesavo prevedeno, kao, ono, ne znam, rekla je nešto, ono, don't rock the boat, nešto je bilo, ovaj je preveden ne talasaj, pa ja, ono, čovječe, ma, ma, ma, ne bi ni ja bolje to, tako da, ono. Napredovalo je to. Napredovalo. Moram to da kažem, znači, znaš kako, ja editujem na telefonu. E, a dobro, ja na kompjuteru. To je skroz drugačije, znači, to ti je totalno ograničen software, i, i, i u svemu, i onda mnogo ti je teže, mnogo ti je teže sve, jer koće, ja neću da nosim laptop na, na biciklu, ne pada mi na pamet, čak mi je, pošto sad su dva telefona, drugi telefon mi je težak, teško mi je 200-300 grama da nosim, ovaj, ko vozi bicikl zna odlično o čemu pričam, znači. Je, je, kako ne, težina bilo kakva, ono, nemoj nositi bez veze. I ovaj, zbog toga ograničeno je sve, i onda taj AI što je, kad sam ja koristio na prevođenje, je bio loš, znaš, on pogodi, pa ne rasporedi gdje treba, pa, ja, ja sam to prepravljao po nekoliko sati, ono, nemaš ti nekoliko sati kad putuješ, razumeš.
E, da, ovo, ovo je ovo što sam ja vidio, okej, moram priznati da nisam baš sve u 2 i po sata, ali to je bilo, ne znam, gledali su neki ljudi, brat je pogledao, kaže, ono. Jedino, jedino u jednom je dijelu, zabrijao je možda, jer on je svjestan onda ko je muško, ko je žensko, jer pričao sam ja neku priču, i u ženskom rodu mi je, ono. A, to, da. Došla, došla sam nešto, ali ono, osim toga, ali, ali, kažem ti, besprijekorno fraze, sve živo, to je, ne znam, jer ti sad s tim umjetnim inteligencijama, nekako to se dogodilo preko noći, odjednom je nestao problem prijevoda na druge jezike, sjećaš se, to je prije bilo onako, ajmo. A, koće to da radi, brate. Da, da, i to, i onaj Google Translate, sve je to bilo neko, šugavo, ovamo, tamo, i nekako, ono, nismo ni skužili, i to je jedanput savršeno, možeš onako iz zajebancije, cijeli ovaj razgovor, ajde na mandarinski, onako, pa, šta ima, i vjerojatno, vjerojatno da bi bio solidan. Brzo napreduje, to je dobro, znaš, mislim, za, za to, za baš to, ja podržavam skroz, znači, imaš prevod, čovječe, ne može se, onaj, tako da, vidjet ćemo sad, eto, snimam za motor, snimam zato što, eto, uzeo sam, imao sam taj motor, znači, kad, kad se, kad mi je ovaj čovjek promijenio planove, ja sam, znači, se, ono, vratio na, na, za, u Berlin,
čovjeka sam morao da, da ispalim, bukvalno, reko, ne, pošto nije bio, ni platio ništa, bio je samo dogovor, i onda, ono, uzeo sam da putujem na motoru, jer, ono, ovde da dođem bez vozila, gotov sam, znači, da budem tu, da zavisim od jednog mesta, ja nisam takav, takva osoba, i onda, znaš, treba mi da se krećem, i onda, zbog toga sam uzeo motor koji sam već imao u Njemačkoj, i od koga sam se oprostio, i onda, ovaj, snimam zato što, to je ono što radim, znači, ja idem u avanture non-stop, evo, sad sam bio u Alpe, snimio sam stvarno dobar kontent, zadovoljan sam, i radi sebe što imam to uopšte snimljeno, jer je stvarno to raj na zemlji, tamo, ono, čovjek. I koji, kolika ti je razlika, tako, na motoru i na bicikli? U čemu? Pa, mislim, je li ti draže na motoru snimati, tako, mislim, čisto. A, jes, jes, kako nije, mnogo mi je teže, mnogo manje je rada,
efekta, da, da, znaš, da ti napraviš dobar sadržaj, znaš, na biciklu mnogo lakše napravim mnogo više dobrog sadržaja, ovde je nekako, znaš, meni lično, više mi je monotono, ogroman problem imam s mikrofonima u kacigi, znači, tek, tek sad sam vidio Insta da je izbacio, kao, svi ga hvale, ali ti znaš, naravno, mogu biti plaćeni, tako da, ne mora biti tako, tako da. Ovo zadnje što sam vidio, ti nije loše zvuk. Meni je loše, znači, ne znam, možda si naleteo na neki, ali opet, klipuje, opet, znači, tri, treći mikrofon sam uzeo, ni on ne valja, znači, ono, jer je do minus 12, treba više da spuste te decibele, Insta je sad spustio na minus 18, i ljudi nemaju taj problem, mislim, barem se hvale da nemaju, ovaj, a kad ga ti staviš na najjače, ono, da podesi, ono, kao, sve, da, da sklanja, onda ti nemaš druge zvukove, onda ti je totalno monotono, znaš, ono, čuješ samo glas, ne, ne čuje se motor. A onda je tišina, znaš, brutalna. Jeste, meni je to bezveze, znaš, ti gledaš motor, i nemaš nikakve druge zvukove, ono, ovaj, tako da, to mi se ne sviđa, izazov je, izazov je, znaš, imaš tu buku, to, onda, ali eto, sad sam zadovoljan ovom avanturom što sam snimio preko Alpa, lipo je, ovaj, lipi predjeli, imao sam čak komunikacije s drugim ljudima, ako sam uspeo da snimim neke fore i to, inače, što radim sa biciklom,
što mi je mnogo lakše, a na motoru je to mnogo teže, znaš, imaš tu kameru, onda kad ti pričaš s nekim, onda ti moraš glasnije da pričaš zbog kacige, a onda ti klipuješ u, u mikrofon, razumeš, i onda je to loše, onda, a kad već ti skineš kacigu, a da uzmeš ovako s ljudima, znaš, ovo je, to je Evropa, ne, ne možeš ti ljude da snimaš tek tako, u Njemačkoj ti je čak zabranjeno, znaš. A, jel? Da, da, ne možeš ni tablice, ni, ni ljude da snimaš, tako da je ti to, ono, ozbiljna kazna i sve, i onda ti se ni ne snima, razumeš, zato ja u Njemačkoj, premalo snimaka ima, baš premalo, i ovaj, ne znam, vidjet ćemo kuda to sve vodi, iskreno, posle ovoga, ne, posle festivala, još nemam plan, imao sam plan u Grčku, to je za sad otpalo, vidjet ćemo, mogu opet da idem, imam, neću raditi, trebao sam da radim, ali imam, znači, ulaz free na, na te festivale tamo, dva eventa su, jedan bi stigao sigurno, bio sam, vidio sam, bio sam triput tamo, tako da, zbog toga, verovatno neću, i ono, trošak mi je, a treba negde da se snađem za neki posao posle sezone, tako da, vidjet ćemo, biciklo me čeka, u Berlinu je, tu gde je motor bio, kod druga.
A, sad se zamijenio. Jeste, kod druga je, na sigurnom je, rado bi se vratio, i postoji velika šansa i verovatnoća, da ću se vratiti na biciklo posle sezone. Šta bi ti moglo biti, šta ti je napeto ovako zvuči za, za otići? Kako? Šta, šta bi volio, koju bi iduću turu volio? A, Južna Amerika, mi stoji. A, sad si spomenuo Južnu Ameriku, mislio sam na to. Da, opet mi stoji isto, da, do Afrike, ova, ova opasnija obala, ali. Znam, već drugi put pokušavam do Cape Towna da dođem, sad mi nikako nije prijalo, znam da mi je Afrika preteška, i nema puno užitka u Africi, znaš, opasno je, znaš, kad ti je non-stop glava u torbi, i ovaj, kad isto sve to vreba sa svih strana, nije ti toliki užitak, znaš, i ovaj, tako da, počinjem već da mislim da ne mogu da je odvezem, znaš, do sad sam bio svestan svojih sposobnosti, i ne, nije postojalo za mene nemoguće, znaš, mogu o sve, mogu čak i, iako sam zimom mora, mogu na Severni pol da vozim, mogu na Himalaje da se popenjem, lupam, razumeš, znam da mogu, znaš, mogu da se nasilim, i mogu ja i Afriku, ali, sad drugi put, pošto mi je bila jako teška, i sve, i ono, možda ne želim, možda zato što sam bio doživio,
možda sam te iste zemlje vozio, pa mi nije, znaš, interesantno. Pa da, možda je vrijeme za novi kontinent skroz. Možda je vrijeme za, jeste, nešto drugo, nešto novo, tako da, vidjet ćemo, uglavnom, vidjet ćemo, ako nastavim da snimam, nastavljam za sad, kad nisam na motoru odustao, bio sam najbliži da motoru da odustanem, jer mi je bilo stvarno, znaš, bezveze, i mislim da se to videlo u prvim snimcima na motoru, i ovaj, međutim, zadovoljan sam ovim sad drugim snimcima, i. Pa dobro, Južna Amerika mi zvuči dosta dobro. Tamo je bio ovaj Bolden Bankrupt s onim likom iz Grčke, išli su. A, da, gledao sam, Gadarijan Gep. E, tako je, nisam mogao sjetiti kako se zove čovječe, šta je ono, majko. Da, da, ono je ludilo, da, ne bih ja smio, eto, ne bih, ne bih htio, ne bih htio. Ono, ne možeš biciklom, a je, ono je baš. Ne, ne, ne biciklom, ono što su oni odradili, ne znam šta bi mi to trebalo da idem u tako nešto, ono, znači, ono, rizikuj život, baš ono. Je, ono je baš. Mafija, karteli, i tako. Ozbiljan rizik da te neko ukoka, da nešto se, ili, a možda ne to, ili se otruješ, padneš, ne znam šta se dogodi, čovječe. Ali ono, oni ljudi sa djecom, onako. Jest, jest, porodica. I stalno su se bojali, hoće li skužiti ko su, jer su oni predavali, šta, ono, da su, da su Rusi,
da, ne znam više šta je bilo, su stalno molili Boga da im ne, ne, ne pogledaju pasoše, i tako, znaš. Da, da. Jebeno opasno se. Da, da, da. Evo, reci mi za kraj, gdje ti se može pratiti, koji, kako ti se zove, kanali, Insta, čiji, to sve. Stevan Horvat, YouTube kanal, i to je to, ništa drugo, Stevan Horvat na YouTube-u, ima, znači, raznorazne epizode, ima podeljene playliste, znači, ljudi uđu u playlistu, mogu da vide zemlje, znači, ono, su po playlistama, ima i motor na playlistu, tako da je najbolje da se kreće čovjek kroz to i da bira sadržaj zemlje, i da vidi uopšte, znači, nekoga interesuje kako je Pakistan, kako izgleda, da li će da putuje tamo, koliko je bezbedno, koliko može biciklom da se vozi, ako ga zanima, tako da, ja sam, mislim da sam dosta dobro snimio, dosta temeljno, jer sam mnogo snimao, i prikazao sam sve kako jeste, znači, ništa nisam montirao, sve sam iz prve snimao, znaš, nisam nameštao snimke, nisam tražio ljude da glume ili nešto, kao što vidim da neki rade. A to se i vidi, mislim, odmah, ono. Da, znači, sve ja izvadim iz prve i snimam, i to je to, i, mislim, ovaj, da, eto, mogu ljudi tu da gledaju, Instagram, nemam pojma, Stevan Horvat 1984,
čini mi se, Facebook isto, sve. Jesi ti bio, jesi bio upgrade-ao kameru u nekom trenutku, kao da su ti videi bili postali odjednom bolji, dosta, u smislu, tehnički. Promenio sam rezoluciju. A, e, pa da, da, da. U Iranu ne možeš da, nema, internet je, plus je, bandwidth loš, ograničenje signal loš, onda ti je to sveugašena mreža. Da, da, i nema VPN-a, biće najjače. Da, da, moraš, moraš, možeš ti VPN da nađeš, i onda možeš, ali dodaj na VPN, sve to loše, ti ne možeš da pristupiš internetu, znači, Kina ima najbolji internet na svetu, preloše je kad si sa VPN-om, znači, i onda sam i u Kini čak smanjio rezoluciju na 1080 30 fps, i zato se vidi ta razlika. A, okej. To je pod broj jedna razlika, jer u kameri. Znači, kamera je ista. Menjao, ne, menjao sam, znači, sa trojke na četvorku, četvorka ima najbolju sliku, sad ima peticu, petica ima meni lošiju sliku od četvorke, ali nije to sad neka razlika velika, ali je razlika u, u, u ljepoti slike, međutim, ima veliku prednost, a to je brzina podataka, prebacivanje podataka, što je preko duplo brža od četvorke, što meni igra ogromnu ulogu kad ja dođem, završim vožnju 100 km, umoran sam, i hoću da to što prije završim.
Da, da, da li možeš ići spavati. E, ja sam znao da zaspem ovako sa telefonom u rukama, ležiš u šatoru. Da, čekaš. I telefon ti ovako, znaš, ono, edituješ, i, brate, zaspeš od umora, ono, probudim se s telefonom ovde, ono. A kako to da si, neke si, u, u, tipa dvije godine kasnije, ovo sa, mislim, Kina ili neki ti, zašto si tako kasno, zašto sad izlaze. Ma ne, ma ne, ja sam to imao sve uživo, objavljivo na jednom kanalu koji isto nije tako radio, međutim, to je bio moj stari kanal koji sam ja od početka koristio, i tu je bilo svašta, zato što sam ja imao tu neku muziku, pa su ljudi pratili muziku, pa onda ti odjednom taj sadržaj na svoj jezik, oni su Amerikanci, i onda je to sve, razumiješ, nije nikako išlo, pretpostavljam da je zbog toga algoritam. A, pa si onda novi. Sad je zbog drugih nekih razloga, ja sam to sve ugasio, zatvorio te snimke, i sad sam ih to išao snimak po 10 minuta, 15, 20, 30, sad to pravim sat vremena, ono, kompilaciju nekoliko snimaka, i izbacim sat vremena. Da, ovako, izvučim, da. Ovaj. Jer ovaj, neke stvari si uz 4-5 dana, zaostatka bi, ono, tipa Saudijska Arabija, razumno je nekako bilo recentno. Da, sad će to doći na svoje, ljudi su, ono, neki vidim, žalili se, malo im je zbrkano, ali to je novi, kad dođe na kanal, pa ne zna ništa.
Da, da, i nije sve. Ja kapiram, ali ja ne mogu stvarno na svaki video da radim intro da objasnim, e, ja sam taj i taj, vozio sam ovo, Kina je bila prije, znaš, glupo mi je, i ono, ljudima će isto da ispere mozak to svaki put da gledaju, ono, pa zamisli, svaki dan, hoćeš ti gledaš svaku epizodu, svaka epizoda, ono, intro, bla, bla, bla. Da, da. Ja prvi imam YouTuber Events koji preskače to sve automatski, znači, imam podešeno automatski intro, da mi preskoči, da mi reklame nemam, i tako dalje. Da, da, da. I ovaj, međutim, kako se zove, to je sad zbrka, ali, evo, Kina dolazi pri kraju, ima još 2-3 epizode, čini mi se 3, i to je to, nema više Kine. To je to. Možda bude neka druga put kad ja krenem drugi put, tako da, vjerujem da će sad da dođu epizode nove, u pravom vremenu, na svoje, znači, ima sad motor koji ide svako, svako jednom nedeljno, uz Kinu, i to je to. Ništa, Stevane, ti moraš ići, ja mislim, ljudi, hvala na, na praćenju, eto ga do iduće epizode, subscribe-ajte, lajkajte, sve što treba, Stevane, hvala još jednom, stvarno je bilo super, i želim ti puno sreće u svemu, i nadam se još puno dobrog kontenta, i pazi se, šta da ti kažem. Hvala tebi na, na lijepim željama, i na gostovanju, i na svemu, i ovaj, i
divno je ovde bilo posetiti, ovaj, Sibirnik, na ovako kratko, i sve. Znam, sad ćeš idući put da te malo provedem, kad bude opet prilika. Može, može, ovaj, cesta vam je fenomenalna, Jadranska magistrala. A, i ja dobro, magistrala je. Dobra rijeka mi je, znači, broj 1. To je san za motoriste, to znam. Jeste, broj 1, i znaš šta je najbolje, što drže gume, znači, hvataju tu, baš dobro. Da, da. Eto ga, čao svima, bok. Čao, hvala.
Slične epizode
#14
DSM #14 · 16. siječnja 2025.
Goran Subašić, pjevač, gitarista, pustolovac koji brzo ide na Antarktiku
Goran Subašić
#24
DSM #24 · 30. travnja 2025.
Goran Subašić, put na Antarktik, Patagoniji, o drevnim civilizacijama i astronomiji!
Goran Subašić
#49
DSM #49 · 5. travnja 2026.
Rat SAD-a i Irana, Ukrajina, nuklearke, svemir i AI
Matija Blaće
🎵 Glazba: "Bicycle", Kevin MacLeod (incompetech.com), CC BY 4.0