Epizoda #24 · 30. travnja 2025. · 1 h 29 min
Goran Subašić, put na Antarktik, Patagoniji, o drevnim civilizacijama i astronomiji!
Goran Subašić Putovanja 2025Gost: Goran Subašić, put na Antarktik, Patagoniji
O epizodi
Goran Subašić drugi put dolazi u podcast, u prošloj epizodi smo pričali o njegovom putu na Antarktik, a sad nam je došao pun dojmova i priča o svojim eskapadama na tom kontinentu, ali i o Patagoniji i ostatku J. Amerike što je prošao.
Poglavlja
Transkript
Prikaži cijeli transkript razgovora
Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druga strana medalje". S nama je danas opet, runda 2, gospodin Goran Subašić. Poštovanje, kako si? Pozdrav, nije loše, evo. Nije loše, jel'? Nije loše. Evo, bili smo se dogovorili baš zadnju epizodu, to jest prvu koju smo radili, da nakon tvoje eskapade na Antarktici i po Južnoj Americi da malo popričamo o tome opet, dok si svjež, dok ne ispare sve. Nikad nisam svjež, ali može. Potrudit ćeš se ovaj put. I, znaš šta je to ličilo? Jesi vidim tvoj svoj san si, doslovno san kojeg si imao kad već davno si ispunio, da se okupaš na Antarktici. Je. Na šta je to ličilo? Pa, na ništa. Na šta će ličiti? Evo, moram po prvi put jednu ekskluzivu dati, to je da ja sam svo ovo vrijeme lagao, jel'. Ja u biti odem u Oklaj 2 mjeseca, imam AI, imam studio tamo, i tamo drkam po... Jel' smijem reći drkam? Ma možeš. Evo, već sam dvaput rekao, ali dobro, sad mogu. Prvi put je bilo van snimanja, pa nema veze.
Ovaj, i tako, tamo pripravim sve te slike i 2 mjeseca se tamo zatvorim i glumim da putujem. Pa dobro je to, ajde. Evo, sad više nemamo o čemu pričati, to je to, gotovo je emisija. Ako ti propadne glazbenа karijera, imat ćeš dobru, dobru, ovaj, karijeru u snimanju i tako, lažiranju i ovako. A dobro, sad šalu na stranu, ovaj, kako je to izgledalo, jesi naći sam put tamo? Mislim, pratio sam ti Facebook postove, vidim tu je bilo svačeg. Pa na putu sam proveo sve skupa oko 7 tjedana, a na samoj Antarktici 10 dana samo. Ostatak je bila Patagonija, Čileanska i Argentinska, i tamo sam jako puno planinario, trekkinge radio, hajkinge, bilo... taj dio je isto bio jako, jako zanimljiv. Ne mogu uopće izdvojiti sada reći Antarktika je bolja ili gora, nego ono, jednostavno. Dobro, Antarktika je totalna pustoš. Potpuno, potpuno druga stvar. Je, je, je, je. Mislim, pustoš je u jednom smislu, u drugom je opet ono bogatstvo potpuno. Naravno, da, da.
Znači, letio sam za Santiago, to je bio let preko Istanbula, Sao Paula. Nisam čak ni znao da slijećem u Sao Paulu, jer nije pisalo na karti, tako da me iznenadilo. Uuu, vidi, ja u Brazilu nisam ni znao da ću doći tamo. Eto vidiš, simpatično. I, ovaj, to je ono 30-ak sati let, sve skupa sa stajanjima, jel'. I, i kad sam došao u Santiago, išao sam odmah za Ushuaiju, to je najjužniji grad na planeti inače, i odatle kleće većina brodova za Antarktiku. Znači, Antarktika je bila prva, ono, principal. Antarktika je odmah išla u glavu, doduše, prvo sam bio 5-6 dana u Ushuaiji. Oko Ushuaije ima predivnih predjela, to je ognjena zemlja, predivnih predjela za trekkinge, tako da sam išao na jednodnevne trekkinge, ono, ujutro rano bi krenio prije svitanja i vratio bi se navečer sa mrakom.
Ono, priroda je stvarno divota, divota, ono. Tako da sam se dobro pripremio prije. Kakvo je bilo vrijeme? To je bilo ljeto, jel' tako? Mislim. Nije, to je već jesen bila. A već je jesen. To je već jesen kod njih bila. Ali jako južno, to je vjerojatno ljeto. Išao sam izvan sezone, što mi je opet bilo dosta bitno, jer ne volim da bude puno ljudi i tako. Recimo da je to bio nekakav druga polovica 9. ili 10. mjesec kod nas, ajmo reći. I što se vremena tiče, uopće ga neću spominjati, jer čitavim putem tih 7 tjedana sam imao nevjerojatnu abnormalnu sreću s vremenom. Ono, imao sam tako dobru vidljivost, recimo tih 5 dana kad sam bio na trekkingzima u Patagoniji, ljudi kažu: "Ako 2 dana imaš dobra, a 3 loša, sretan si." Ja sam imao svih 5 dobrih. Aha, ajde, super. Eto, tako mi je čitavo vrijeme, vremenske prilike su bile fantastične. Mislim, za uvjete koje su tamo, jel', nije to, i dalje puše, i dalje je ledeno i tako. Na Antarktiku samu se ide brodom, ja sam išao jednim, istraživački je brod prije bio, pa je prenamijenjen u, u, za brod za putovanja iz 1970., ono, dosta je stariji brod. Meni to tako paše, baš sam tražio sam najmanji i na najjeftiniji, u
biti. Ali to je za turistički. Je, je, je, to je sada prenamijenjen za to, ali je on i dalje, ono, hardcore, tako, volim da je tako. Spartanski, ono. Ne, nego da je neki cruiser ili nešto, bezveze. Ne paše mi to. I, ovaj, na stranu to što je još ekonomičniji. Naravno, da. Ovaj, plovi se prvo oko 2, čak malo više od 2 dana preko tog Drakeovog prolaza. Taj Drakeov prolaz je najzloglasniji prolaz na svijetu za pomorce. Tu se spajaju 3 oceana, Atlantski, Tihi, Južni, i radi kaos totalni. I jel' bilo valovito? Je, bilo je, tamo je uvijek valovito, tamo je uvijek valovito. Mi smo imali nekakav prosjek, valove od 5-6 metara. Koliko je brod velik bio, znaš, u metrima? Brod je imao 80 metara. Koliko? 80. 8, opa, to je brodina. E, nije to mali brod, evo, 15-6. Ne, rekao si bio mali, nekako sam zamislio manji malo. Nije, to je najmanji koji može ići na Antarktiku. A, okej, ima smisla, da. Ne postoji manji brod koji ide iz Ushuaije preko Drakeovog prolaza za Antarktiku, jer ne bi ni mogao tamo prolaziti, pogotovo šta ti valovi znaju dosegnuti 13, 14, 15 metara u Drakeovom prolazu. To stvarno su vremenski uvjeti strava.
Zovu ga, kako ono, groblje brodova. Više od 800 brodova je tamo potopljeno. I, ovaj, i sada kad ploviš tu, većina ljudi na brodu je imala morsku bolest. Kako si ti prošao? Dobro, izgleda da sam Dalmatinac navikao na ove plovidbe. Prikolica sam ja često na brodu, brat mi ima brod, prijatelj mi ima brod, tako da često odemo na brod i valjda smo navikli, iako to nije isto, to su mali brodovi, ovo je veliki brod i mrtvo more koje te valja. Konstantno je brod ovako se valjao, i onda je dosta teško i zaspati. Navečer, pošto sam spavao u kabini na katu, ispod mene je jedan Japanac bio, i ono, cijelo vrijeme bacalo s jedne na drugu stranu, vrlo, vrlo teško je zaspati. Sva sreća, imao sam neke tablete. Kakve su bile temperature vani, zraka?
Točno se vidi kada uđete u antarktičko područje. Znači, okej je bilo, mislim, jako puše i ti valovi, to je baš u Drakeovom prolazu katastrofa, ali čim se dođe, priđe taj, uđe u antarktički krug, osjeti se odmah promjena u temperaturi. A, ne znam, ja sam se dobro pripremio, recimo što se tiče robe, obuće, odjeće. Recimo, na temu sam uzeo za 15 eura i gaće i flis majicu, tako da sam bio super pripremljen.
To je to, čako. Temu kvaliteta, to je to. 8 eura gaće, 7 majica. I, ovaj. Malo skuplja varijanta, a? Ja sam, ja, free shipping je bio dobar. I, ovaj, sva sreća, dali su mi neke, neke tamo druge gaće, valjda, ne znam. Nisam znao da će. Ljudi vide: "A koja je ovo došla, daj, uništi šta je ovo." Siromah. Da. Pa, računao sam, nikad to više neću upotrijebiti, osim na Antarktici, šta će mi. Dovoljno dobro. I, ovaj, htio sam, evo, rebatinkam, ali ne bi mi dopustili, pa onda. Da, da, da. Preskočio sam. Dress code na brodu, ipak. Ovaj, dobio sam čizme do koljena, zato što nisam ni znao da na tom brodu rade se izlasci na kopno, jel'. Ne može taj brod veliki, od 80 metara, pristati pa da mi izađemo, nego mora imati gumenjake, naravno, ove zodijake. Ima smisla, ja. To sam baš mislio pitati, znači tu nema nikakvih gatova, nema ničeg? Nema, ne, sve je prirodno, ništa nema tamo. Jedino što smo vidjeli je nekakve kuće od istraživačkih
nekakvih centara, šta su tamo napravljeni, ali čak ni tamo nije bilo nikoga, jer je bilo izvan sezone, odnosno nije bilo ljeto više, onda oni ti istraživači odu kući. I tako da je sve to bilo zatvoreno tamo kad smo došli. A ide se tim čamcima. I šta su oni usidreni onda, negdje tamo blizu? On se, on, on tu stane, zavisi kolika je dubina, kad, kad se ne može usidriti, jer su par tisuća metara dubine, ali ako je negdje pliće, onda se usidri, da. I, ovaj, izađe se tim zodijacima. Nisam znao da se u biti većinom izlazi, mislim, šta je i logično, jel', većinom se izlazi u more prvo, u plićak se ugazi, a ja sam ponio neke patike, ono, bezveze. Sva sreća, svima se dodijele te čizme, jer uglavnom bude do iznad čičaka, uđeš u more da bi izašao na kopno, jel'. I imali smo takvih nekih 8 izlazaka. Znači, sve izlaske smo uspjeli ostvariti, šta je isto jako, jako, jako dobro što se vremenskih uvjeta tamo tiče, jer zna se često dogoditi da uopće ne izađu niti jednom na kopno zbog vremenskih uvjeta. Aha, zato što su u tih 5 minuta.
To bude totalni kaos, ne mogu pristati, ne mogu izaći sa gumenjacima, baš bude ono jako teško vrijeme. I ja sam svih 8 izlazaka napravio, ono, tako da, eto, to je još, još jedna nevjerojatnost što se tiče vremenskih uvjeta koje sam imao na čitavom putu. Samo sekundu. Može. Uključiti. Nije, nije toliko grozno, nego manje od kamera.
Aha, aha, bravo. Jasno. Super market. Jasno, jasno. Kad smo počeli snimati, skužim da nisam upalio. Da, da. Onako, on uru vremena, onda ja popijem. E, pa dobro, dobro, sitio se na vrijeme. Ne, sitio se na vrijeme, ne, da je ošlo u kurac. Evo sad, pusti ovo što smo mi sad pričali, kako si ti te kurve, to isto pusti u emisiji. Tako da se sve što da bude onako baš ležerno. Možda i hoću, ajde. Znači, osnova, dobro, ono, reci mi najglavnije, kupanje, to me ne zanima. Zato sam te i zvao, zapravo, da čujem o kupanju. Dobro, sad sam se, bio sam na treningu, istuširao sam se, jel'.
Ovaj, pa ima 10, 12 godina, ne znam sad točno koliko. Jednom sam, sanjao sam jednu noć da se kupam i da je sve nekako bilo crno, i skužio sam da sam na Antarktici, i ja se tu želim baš okupati, pošto poto, i probudio sam se i ostala mi ta misao urezana u glavu, i ja sam znao da ću to jednom morati ostvariti. I, ovaj, evo, dogodilo se ovaj put. Došao sam, znači, pitao sam tamo da li se može to, oni su rekli da se može, da se, to oni zovu polar plunge, jel'. Aha, znači čak je to bilo sankcionirano. Uglavnom su ljudi, ono, ti ekstremniji. Nisi prvi luđak koji se toga sitio. Malo ekstremniji, žele skočiti. Uglavnom se to radi tako da skoče iz gumenjaka i odmah ih izvuču, vezani su konopom, ali kod nas nije to bio slučaj, nismo, valjda, ne znam, ili nisu pripremljeni za to, drugačiji je brod. I sa kopna se ulazilo, ono, točno. Starinski, znači. Direkt u more. E, šta mi je možda čak i više pasalo. Jedino šta, šta mi je bilo malo žao, sad ćeš reći da sam lud, ali bilo je sunčano i lipo vrijeme, ja sam očekivao da bude baš kaos.
Ja sam htio da budu sante i mrkno, ono, crnilo, baš da bude. Baš onako da u među led ideš. Da, baš bude brutalno. I onda, i naravno, kad sam ja to rekao, oni su rekli: "Toće se sutra obaviti tu i tu, jer tu je jedina prilika di se može, jel'." I, eto, mislim, super je što smo imali dobro vrijeme, jer na kraju se moglo, jer smo i pristali i okupali se i sve, ali nitko nije htio se okupati na brodu osim mene. I onda kad su vidjeli taj dan da je tako, da je sunčano i vedro, e onda se još par njih okuražilo i ušlo je sa mnom. I šta si imao na sebi? Speedoz i to je to? Nisam imao speed, nema tamo droge.
Imao sam speed, je, i ovaj. Se osuši brže. Tako je. Ja sam, ušao sam, ne smiješ puno razmišljati, trebaš samo krenuti, i kad si krenio, nema stajanja. Ako staneš. I šta, baš je hladno, pretpostavljam. Je, ako staneš, onda mozak vrišti, izlazi van, šta radiš, jel'. I onda bi možda ne bi skupio dovoljno hrabrosti da uđem. A po slikama sam vam vidio to do koljena, jel' tu bilo baš dubine? Do koljena, ja sam krenio do koljena i osjetiš, ono, riže, ko noževi. I onda sam skočio, i ovaj, imao sam kapu na glavi, šta mi je dao jedan prijatelj, ono, baš za kupanje, i pošto imam dugu kosu, ne bi baš bilo zgodno da sam skočio, jer more je bilo ispod nule, nula, minus pola, tako nešto. I ovaj, vani je opet temperatura u minusu, i sad da izađem mokre glave, tako, vjerojatno bi. Nije pametno. A mislim, ja inače volim raditi sve pametno, ali ovog puta, jel'.
Ovaj, tako da sam skočio, i ono, 100.000 noževa sam osjetio u glavi, ali sam to napravio, i onda sam izašao vani, i ne znam, valjda zbog toga što nije bilo takvo vrijeme kakvo sam ja htio da bude brutalno, onda sam ponovio još jedan put to sve. Aha, čisto, isti dan ili. Odmah, odmah sam izašao, sam, prvo sam htio da sve to prođe, crvene skroz su mi noge, ono, izbolo me, osjećam ko da me nešto bode. I onda, ovaj. A kako je bilo, jel' baš si uspio i zaplivati? Je, je, je, tako da. I šta, to je odvratno bit će, mislim. A je, nije lijepo. Osim ti što tišta noževa. Adrenalin je valjda velik, pa onda, ono, ne možeš ni disati, jer stisnu se pluća i sve, ono. A to je već valjda survival mode, ono, izlazi čim prije, ono, jer si mrtav brzo. I onda sam, kad sam izašao vani, kad mi se to sve malo smirilo, onda sam još jedan put, ono, drugi put je malo lakše zato što sam već. Aha, već si osušio. Ali mislim, i dalje je ono grozno. Ali eto, ostvario sam taj svoj san, u doslovnom smislu, jel'. Kako je, kako je to, to tipa gdje si gazio, jel' tu ima nekakve vegetacije, sa kamenčine? Kamenje, ali točno, i da su, i da su, ne znam, igle, ježevi, ne bi osjetio koliko si zadrven i sve, od te hladnoće.
Da, da, da, da. I, ovaj, šta ste još radili na Antarktici? To je to, okupali se, išlića. Koliko ste bili dana, jeste to negdje tamo i spavali? Na brodu ili kako? Na brodu se spava, jako su striktni što se tiče, mislim, meni je to dobro. 1982., čini mi se, bio je neki dogovor da Antarktika neće pripadati nikome. Imaju postaje te istraživačke, ne znam, Argentina, Čile, Norveška, i tako neke zemlje, ali teritorij ne pripada nikome. I zaštitili su dosta to područje, čak i za, u zadnje vrijeme i za izlov tih krilova što su Norvežani radili, taj kril je u biti najbitniji za ekosustav Antarktike, za faunu njegovu, jer se većina hrani krilovima, pogotovo kitovi. I, ovaj, dosta su strikti, znači, kad se izlazi na kopno, prvo se na brodu dezinficira, ovaj, čizme, tako da ne bi prenijeli ništa na kopno. Ne smije se ostaviti, torba se ne smije ostaviti na pod, ne smije se ništa uzimati s nje, snijeg ili, ili, ili kamenčići ili nešto tako. Mislim, ja sam Balkanac, ja sam uzeo i snijeg i kamen, jer sam morao imati kamen sa Antarktike, i još mi je
prijatelj rekao: "Moraš i meni donijeti," pa sam i njemu donio. Pa je to prekrasna priča. I onda sam još, još sam napunio, još sam napunio bocu, a dobro, možeš se ti odvojiti od grupe, neće te oni, možeš ti sam biti. Pa sam stavio taj snijeg u, u bocu jednu, tako da imam vodu ovdje kući, pa sam mislio malo za miša, za bevandu, tako da imam s Antarktike da popijem jednu bevandu. Bevandicu. S vodom s Antarktike. I, ovaj, a inače se izlazi na razna područja, recimo, ide se tamo gdje su kolonije pingvina. E, baš o tome se pita sad. Na tisuće pingvina je na istom mjestu. Mislim, oni carski, ili kako se zovu. Ima puno vrsta, puno vrsta, kraljevski, carski. Nismo carskoga vidjeli, njemu je bila, bila tada, on je najveći, jel'. Ali sve ostale smo vidjeli, i puno vrsta ovih tuljana, leopard,
leopard tuljan je četiri puta veći od obične, tri, ajde, puta veći od običnog tuljana, ono, ogromni su. Onda grbave kitove, bila im je taman sezona, sezona ne mrijestljenja, nego odlazili su na drugu poziciju za mrijestljenje, i tako da su konstantno prepl, prepl, preplivavali pored nas. I, ovaj, bilo je na početku: "Aj, eno kit, vidi, aj, eno grbave kite." Na kraju je bilo: "Eno kit." Aha, da, okej. Nagledali smo se.
Stvarno, bilo ih je jako, jako puno, i sav taj pejzaž okolo, to je čudo, stvarno čudo. Nisam nigdje, jesam otputovao stvarno dosta, ali nisam tako nešto nigdje vidio. E, vidio sam sliku, to je baš ko ono, drugi neki planet, znači, neobičan. Je, je, drugi planet. I tu je, kao tehnički gledano, to zovu pustinjom, zato što nema. Je, najveća pustinja na svijetu. Nema ništa padalina u principu. Da, da, da. Ima, ima snijeg i to, ali ono, bilo je snijega dosta kad smo mi, ali više, više, više u unutrašnjosti je to kao da nema padalina. Ovdje, mi smo bili taj peninsula, poluotok, jel'. Aha, aha. E, tu je bilo dosta snijega u drugi, treći dan, ali, ovaj, odvitrila mi je misao.
Ništa, recimo, drugi dan kad sam, u 5 i po, buđenje je bilo, ušli smo u taj neki zaljev, zaljev se zove Paradise Bay, i izašao sam ujutro u 5 i po, pred svitanje, i kad sam pogledao taj zaljev, rekao sam: "Bože, jel' ovo možda najljepše mjesto na svijetu?" Ono, ne znam, teško mi je uspoređivati, jer kad si u afektu, onda ti je sve najljepše. Na Himalajima je bilo nešto najljepše, na Uandama nešto najljepše, ali taj Paradise Bay mi je ostao, vjerojatno će ostati za cijeli život, urezan, ono, ako ne, Alzheimer. A šta, šta, u čemu je ovaj stvar? Znači, ja slikam jedan segment, i na slici se vidi, ne znam, 15, 20 stupnjeva tog nekog segmenta, ono, ti svi kristali i sante i te planine okolo, i refleksija u moru, ali to je samo 15, 20 stupnjeva. A ja znam, to sve ima na 360 stupnjeva, gdje god se okrenem. Aha, sve je prelijepo, da, da. Predivno. Onda pogledam u more, ono, evo njih 6, 7 pingvina, skače ovamo, pogledam, eno kit skočio, ono, vamo, ono, tuljan izađe, šta je ovo, ko da sam u nekoj priči, nekoj bajci. Ono, baš je fantastično.
Znači, niste, niste daleko od obale išli kad bi izašli na Antarktiku. Na Antarktiku. Znali smo, putovali bi noću, recimo, s jednog mjesta, noću bi bio transfer na drugo mjesto koje je zanimljivo, jel'. Bilo je tih 8 pozicija na koje smo išli koja su kao dosta zanimljiva, jel', po nečemu. Negdje smo vidjeli ostatke starih, neke kitolovne postaje, prije se tu, jel', izlovljavalo kitovi, pa onda kosti, ostaci kostiju od tih ogromnih kitova, ili grbavi, ili plavetni kit, ili, mislim da je, ovaj, sperm whale, to je ulješura. Da je ona dosta, da je ona dosta izlovljena i da je, da je skoro pa više nema na Antarktici, jer su je, inače, bila primarna vrsta na Antarktici. U to vrijeme su je i izlovili toliko da je, da je više praktički nit nema na Antarktici. Aha, aha. Ovaj, i onda, dobro, znači šta si rekao, desetak dana ste tu, dosta ste biti. Da, sve skupa desetak dana, nije nešto puno, ali meni je izgledalo ko 10 mjeseci, koliko smo toga vidjeli, doživjeli. Koliko to košta, ako nije tajna.
Nije tajna, točno, točno 6. Ako nekog i zanima. Točno 6.000 dolara, s tim da je to, recimo, nekakav, može se proći još 200, 300 dolara jeftinije, to je najjeftinija opcija, sa najmanjim brodom, sa najmanjim luksuzom i sa najkraćim, recimo, boravkom, to je 10 dana. To ne može se jeftinije od toga. Pa čak i nije strašno za takvu egzotiku, ipak. Pa tako je, ali kažem, to je ono, sa najmanje komfora, najmanje luksuza, i, i ono. Ali doduše treba i doći do Južne Amerike, tako da. A treba i doći tamo. E, to, to, to. Dobro, nije ni to strašno, ja sam pokušao za 420 dolara iz Zagreba, preko Atlante, za, za, za ovaj, za Santiago je bila karta, što je ono izvrsno, povratna. To stvarno je jeftino, da. Ali, ali nisam mogao u Atlantu sletiti zato što su tražili vizu, odnosno, sad su ukinuli vizu, sad se treba samo ispuniti neki formular, ali ja u pasošu imam pečate Kube, Irana, Afganistana. A, pa je to problem. E, ako imaš te pečate, onda moraš izvući vizu, ići na intervju u Zagreb, ko zna hoće li ti dati vizu, zašto, šta si ti tamo radio, a to su njima kao neprijateljske države.
I onda je to, mogu li reći, jebačina, pa mi se, pa mi se nije dalo, jel', stvarno mi se nije dalo zafrkavati s tim, tako da sam na kraju letio za nekih 700 eura iz Zagreba, povratna karta s Turkish Airlinesom. Pa nije ni to tako strašno. Nije strašno, ali ono. A čekaj, čak ti ne daju ni za tako, za te transfer letove, ono. Niti za transfer letove, znači, moram baš, ono, doslovno bi bio 3 i po sata, 4 na njihovom aerodromu u Atlanti, ali ne može. Da, da. I onda, znači, vraćanje s Antarktike, onda sam. E, prije nego što nastavim, samo bih spomenio da ovaj put, po prvi put, pošto je taj put bio tako skup, jel', po prvi put inače putujem na niskobudžetno i pokušavam stvarno da bude to što manje, ali tako mi paše, iskreno, i da imam milijune, vjerojatno bih tako putovao.
Pomogli su mi ovaj put sponzori, znači, tražio sam sponzorstva i neki su mi stvarno izašli u susret. Volio bih nabrojati, evo, Dal Mare Centar, Dal Mare Centar, prvenstveno, onda Turistička zajednica Šibenik, Turistička zajednica Šibenik, Kninske županije, Grad Šibenik, i, i, i Turistička zajednica Primošten, i Općina Primošten. Eto, svi ti asocijaciji. Spominjali ste Šibenik-Im, da ste pratili. Jesam, Šibenik-Im me pratio, tako da su oni spomenuli te sponzore, pa eto, na taj način su i oni dobili nešto, ono, kao nekakvu reklamu, nešto, eto. Dobro, okej.
Sad, ako ti je pomoglo, košta to dosta sve skupa. Naravno, sigurno, oni su participirali dobrim dijelom što se tiče Antarktike. Da. I onda, dobro, znači, to, to je svega, sad smo tjedan dana, tjedan i po prošli, onda se vraćaš u Južnu Ameriku. Ostaje još 300, ono. I onda ostaje još puno vožnje autobusom, i onda. Znači, kad sam već, u biti, primarno sam ja krenio u Patagoniju, to mi je bio cilj, jer 2009. sam bio u Argentini, i stvarno sam želio ići u Patagoniju, ali u to vrijeme, recimo da je bila malo skuplja, nisam imao dovoljno sredstava, i, i, preskočio sam je, a i htio sam vidjeti neke druge stvari, to je, bili su to počeci mojih putovanja 2009.
I onda sam dugo, dugo razmišljao o toj Patagoniji, i evo, sad sam se napokon vratio, i kad sam vidio, o, pa ja sam u Patagoniji, a vidi, tu je Ushuaia, pa tu je Antarktika, i onda mi je tako došla ideja da stvarno odem na tu Antarktiku, i, ali prvenstveno nije bilo Patagonije. I kad sam se vratio s Antarktike, odmah sam išao za busom, znači, sada, sada putujem busom konstantno prema sjeveru, to su vožnje između, uglavnom 10, 11, 12, pa sve do 36 sati sam jednom bio u busu. Ajme meni. E, a nije to meni ništa strašno, ovaj, dobro je imati, ja ne mogu spavati u busu, imam problema i u avionu i u busu i u brodovima, baš ne mogu, ono, sat-dva uspijem i to je to. A dok nisam otkrio formulu, a formula se zove Sanval, to su magične tablete koje te uspavaju kao bebu.
Zvuči ko neka droga gadna. Pa nije to, mislim, piju ljudi, piti je s pijom i tako, pa ne, nije to sad nešto strašno. I šta onda krkneš toga i spavaš u busu. To je tableta za spavanje, jel'. Aha, aha. I funkcioniralo je? Funkcionira, ovo je od 10, 10 miligrama, to su onako jače, pa malo još, ako popiješ sa vinom ili pivom, da malo još pojačaš učinak, onda je to jako dobro. Dobitna kombinacija.
Ne, ozbiljno, jako su dobre, odradim tih, recimo, 5 sati šta mi je potrebno da, da budem svjež, da bi mogao ići planinariti ili nešto, tako da me oni spase, jer sa sat sna u busu i onda, ajde, odjedanput sada penji vrhove, pješači 30, 35 kilometara. Da, da, da. Ne mogu. Mislim, mogu, ali je još puno teže, jel'. I šta si, jesi iznajmljivao neke Airbnb-eve ili? Ne, ne, u hostelima sam većinom spavao, i ovaj. I kakve su cijene, tipa tako hostela, kad negdje krešaš? To je 12, 13 eura otprilike noć. Aha, pa dobro, to je stvarno jeftino. Kad kad se je uključen i doručak. Dobra stvar je u Patagoniji što ljudi shvaćaju da je Patagonija isto skupa, jako skupa, i osim hostela koji su prihvatljivi, sve ostalo je, ajme, ono, restorani su, pa mogao bih reći, 50% skuplje nego kod nas, a kod nas su katastrofa, e. Tako da u restorane nisam ni ulazio. Čekaj, a kako to da je onda tako smještaj jeftin? Samo hosteli su jeftini, a da je Airbnb ili Booking nešto, nešto ovako ozbiljnije, neki apartmani, to je, to je skupo. A to onda, ono, su ti cimeri žohari ili pak?
A, ne znam, nisu bili žohari, ali ono. Najbolji prijatelji. Nakon što spavaš po Indiji, svugdje i svakud navikneš na, na sve moguće uvjete, tako da. Ma dobro, onako. Ja kad sam na putu, meni, meni stvarno malo toga smeta, gotovo ništa. Jednostavno stavim mindset, sad si na putu, da, da je to kući, smeta mi svaki, hoću da mi je čisto, ne želim da mi, da mi ikakva, ne znam, prašina, ovo, ono, to mi sve smeta do ludila. Mater me tako odgojila i baš je ne volim radi toga, usadila mi je to. A ovaj, na putu može sve, nema toga šta ne može na putu, nemam nikakvih zamjerki, ono, volio bih, ajde, bar da mi je Ancun u krevetu čist, jel'. A dobro, to je valjda nekakav minimum.
Jesi se šta upoznao ovako ljudi, jesi pričao s ekipom? Je, jako puno ljudi, tamo ljudi, osim, jel', nekih putnika, ljudi uglavnom ne pričaju engleski, i ako ga pričaju, to je užasno slabo, tako da, ako se ide već put Latinske Amerike. A šta onda trebaš, španjolski u principu? Treba naučiti španjolski, dobro, ja sam ga stvarno dugo učio, i preko aplikacije Duolingo, i šta sam, 5-6 puta već bio u Latinskoj Americi, tako da. Znači, snađeš se na nekom jeziku, ajde. Snađem se, kroz priču, teško mi je u biti kad kad razumjeti, pogotovo u nekim zabačenijim dijelovima te ljude, kako pričaju, prvo pričaju brzo, španjolski je navodno najbrži jezik na svijetu, i sad kad oni. Glagol, šta? Još ako je neki dijalekt, nešto naglasak. E, onda ubace dijalekt, onda malo progutaju koje slovo, onda mi je to poprilično teško razumjeti, jel', onda ja njima rečem da malo pričaju razgovjetnije, sporije, i onda, ajde, onda se nekako uspijemo sporazumjeti. Da, da. I onda šta, išao si lagano prema, prema sjeveru? Prema sjeveru, i putem sam stajao, malo sam ulazio u Čile, pa u Argentinu, pa u Čile, cik-cak sam išao, zato što puno tih stvari po Patagoniji sam htio vidjeti, koje su, evo,
recimo, taj prvi Torres del Paine, išao sam 5 dana u taj nacionalni park, to je u Čileu, i onda sam vidio informaciju da je National Geographic ga proglasio petim najboljim, najljepšim mjestom na svijetu. Sad, to stvarno izgleda, ono, vrhunski, nakon Antarktike dođeš opet na ovo. Pri kraju puta sam bio u nekakvom overbeautyju, ne mogu više gledati niti jezera, niti planine, niti toliko je predivno, ono, da više nit ne znam je li ovo sad lipo, ono, navikao sam se. To je bio sranje neko, da, da, da. Kako izgledaju te granice? Granice, ja sam kupio, kako se sjećam, na taj petodnevni trekking, morao sam nositi s sobom šator, vreću, svoju terapiju za, za bolest, i, i, i svu hranu. I kako sam na, na netu pročitao negdje da se, kreće se iz tog nekog Puerto Natalesa, malenog mjesta, na taj trekking, i pročitao sam negdje na netu, rekli su u Puerto Natalesu nema šta puno kupiti za priskrbiti se za put, a i dosta je, dosta je skupo. I onda sam ja prije kupio već pustih gluposti, sireva, šta ja znam, neke ovako salame,
ovo, ono, i da bi shvatio na granici da, da Čile ne dopušta unos mliječnih proizvoda i suhomesnatih proizvoda i voća, ovoga, onoga, jer, jer kao štite svoje autohtone, šta ja znam, jel'. Pa mislim da to i u nas isto ne bi smio, možda to i nije nešto specifično. U svakom slučaju, ono, doslovno uvedu pasa i provjeravaju ko da je droga. I ovaj, a ja kupio. Aha, to ne, ne, ne njuši drogu, nego salame. Salame, jebemti. Odlično. I ja kupio toga, ono, brdo. I onda ostao sve bez svega. I sada, ono, šta ću, a tamo nema još, ono, i mislim se, šta ću sad na putu, ono, kako ću, kad se budem penjao tamo, ono, samo kekse isti, ne mogu, ono.
I padne mi na pamet, idem ja to lipo sve strpati u, u dvije vreće druge, i sve baciti u smeće u busu, i to sam napravio, bacio sam sve u smeće u busu. A to je stari trik. Legalno, to, riješio sam se toga, ovi su došli, provjerili ovo, ono, otišli. A nisu gledali smeće. Ja sam samo izašao, ostavio te dvije kese u smeće, i vratio svoju hranu nazad. Dobro, pa dobro. Tako da sam bio pravi smećar. A kako, je li, je li vas sve iz busa izvade van, i ko što u nas rade. Je, je, van, izađemo svi iz busa, i gleda se uvijek, dođe i pas za droge, i to, onaj. Ali čini mi se kao da su više bili fokusirani na to da neko ne unese jabuku ili bananu, nego kilu kokaina. A, jel'.
Katastrofa. A ko bi te, ono, aj, ko, ko te, ono, oslikavao? Bi obično išao u nekim grupama ili. Imam, imam tripod, znači, uvijek idem sam. Aha, sam bi ti sve po tim. Sam sve, ovako, imam tripod i stavim fotoaparat na delay 10 sekundi. A, okej, dobro, to sam vidio. Tako da, ono, ispada slika, znaš, on gleda opuštenje, gleda u daljinu, uživa u trenutku, a u biti je ovo klik i onda trči tamo. Da, da, klasični influencer. Da, čisto da imam sliku, i onda, i onda kasnije bacim fotoaparat i onda uživam u trenutku bez slike. I kako po tim divljinama onda, imaš valjda neke karte na mobitelu ili šta. Pa mobitel je puno toga olakša, čak malo i previše, ne sviđa mi se to, čak sam razmišljao da mi možda sljedeće putovanje bude bez mobitela, da probam na taj način, jedino što sad sve funkcionira preko mobitela. Prije sam putovao dugo, dugo, ja mislim da 2017., 2018. sam čak pokušavao bez mobitela, i onda je bilo već, stvarno ne možeš više, nema više, prije bi otišao u internet kafe pa bi rezervirao hostel ili nešto tako, sad toga više ne postoji, tako da, bilo bi dosta, dosta izazovno bez mobitela putovati, ali opet, s druge strane, tako oslobađajuće, tako da ne znam.
A je, možeš se malo onda više i usuditi, što i ne bi inače. Je, bez fotoaparata, bez mobitela, to bi baš bilo jako opuštajuće. Da, da, ali i opasnije, to ćeš s mobitelom ipak. Je. Možeš možda neke luđe stvari raditi. Naravno, naravno. Puno, puno toga. To u 5 dana, taj trekking šta je bio, tamo nije bilo signala, nema signala, tako da mi mobitel i nije baš puno služio, i na Antarktici isto 10 dana. Dobro, opet za kartu imaš offline mape, pa to možeš. Je, možeš offline mape, ali na Antarktici ti ne treba offline mapa, to je ono, nema ništa. I dobro, i kako bi sad kad bi tamo neke te planine, kako bi odredio. Ima, recimo. Ili već imaš to na internetu. Konkretno to, na taj Torres del Paine je donekle, put je označen, kao ono planinarski markiran. A, okej. Više puta sam, ono, falio put, izgubio se, ali to je grozno kad se izgubite i falite put, i kad skužite nakon pola sata pješačenja da se morate još pola sata vraćati, a već ste pješačili 6-7 sati sa 15 kila na leđima. Još si umoran. I onda kad se još moraš vraćati, a znaš da te čeka još nekih 4-5 sati, jer to je ono, ogromne su udaljenosti, po 30-35 kilometara dnevno, i još uspon, i još, ajme majko.
A kakve su staze, jesu neke. Kako kada, koji put su dosta fino, ono, uređeno, koji put se baš imaš penjati preko stina, kamenja, gore uzbrdo. Da, da, da. Tako da, najgore je to, ta težina na leđima, konstantno, da sam bio bez, bez, ono, samo neki ruksak, onda bi bilo umnogome lakše, a ovako, sad, sad 15-ak kila na leđima, uf. Da, da. Dosta je bilo zahtjevno. Kako ti je bilo sa, sa to, sa tom tvojom kronovom, ono što si spominjao, to. Pa to mi je uvijek, ono, najveći žulj na putu, jel, to mi je daleko najgore, ali, ovaj, dobra stvar je što sam u prirodi, konstantno, znači, ostavio sam puno svog izmeta po nacionalnom parku.
A dobro, ajde, negdje mora ići. Da, da. I to, a ma mislim, prije puta sa Niša, nekih mjesec i po dana prije sam doznao da mi se bolest ponovo aktivirala, mislim, osjetim ja to odmah, još endoskopski nalaz, on je potvrđeno, pa sam krenio na neku drugu terapiju, kortikosteroidi, ovo, ono, i naravno, put se bližio, ja sam trebao preći na neku novu biološku terapiju, koja bi mi možda, mi pomogla ili vratila me u remisiju, ali kako sam išao na put, nisam mogao uzimati tu biološku terapiju, jer nuspojave mogu biti strašne, i onda bi bilo malo glupo da me sve te nuspojave uhvate na Antarktici, što je 3 dana plodidbe od najbliže medicinske skrbi, jel. Tako da su me, ono, svi upirali, nagovarali da ne idem, doktorice preporučuje, ono, da nikako ne idem, ali. Ali džabe. Nekako se ja pokušavam da ta bolest ne prevlada sa mnom, nego da ja budem taj koji kontrolira nju, i. Mislim, jer ti kad dođe, ono, da, da, da požališ, ajme meni, di sam to išao, a sad me nešto muči. Pa to je, ono, svaki drugi dan.
Doslovno svaki drugi dan, ono, koliko je tu bilo psovanja samom sebi, moje jadne majke, uf. Da, da, kužim. Ali na kraju, naravno, generalno, kad gledaš, to ti bude apsolutno puno drago i puno ispunjavaju će, i sve te nedaće, i sve to šta bude jako loše na putu, na kraju kad to prebrodiš, bude ti drago što se sve to tako baš dogodilo, jer, ne znam, evo, ja to uspoređujem kao, jednom su uspjeli helikopterom spustiti se na Mount Everest. Sad, da li je spuštanje na Mount Everest helikopterom, dođeš i izađeš i odeš, isto ispunjavaju će kao da sam dođeš i popenješ Mount Everest, mislim, razlika je ogromna. Aha, da, da, da. Sam taj put je bit, a ne samo doći i otići, ono. Tako da, eto, to na taj način gledam, ogromna je muka popeti Mount Everest, ali kad to i napraviš sam, i bude, osjećaš se ispunjeno. Da, da. A jesi se ikako razbolio, tipa, da neka prehlada, nešto, gripa, nešto si uhvatio? Pa je, uhvatila me poprilična upala sinusa, imao sam neke antibiotike s sobom, ali nisam
ih htio koristiti u biti, zato što sam bio na tim kortikosteroidima, nisam znao kako to djeluje sad na crijevnu floru, i onda sam, istrpio sam tu upalu sinusa dobrih, ne znam, 3 tjedna je to trajalo, još dok se uspinješ gore na čistom planinskom zraku, to je stalno curilo, baš sam bio ogavan samom sebi. Jel bi sreo ikad ikog na tim divljinama? Je, je, pa sretne se ljudi koji isto tako vole trekkinge i planinarenja, ono. Jel bi se nekim tako i pridružio? Pa ne bi se pridružio, jer ja volim svoj tempo, i volim stati kad poželim da nešto slikam, ili, ili, ne volim planinariti u grupi, iako to ne preporučaju, i kažu da ne smiješ planinariti sam, nego bar u tandemu nekakvom, ako se nešto dogodi, ali ne znam, meni je puno draže tako, kad sam negdje, i puno više, bolje doživim, ono, kad vidim nešto, ajme, kako je ovo lipo, onda kad ovaj kaže, e, vidi koja je ura, ne dam se ništa, onda mi to sve splasne. Da, da, da, je.
Posebno ljude koje ne znaš, onako. Je, je. Aj, možda neko sličan ko ti, to bi funkcioniralo. Još, još, u Hrvatskoj, ja planinarim sa nekim ljudima, ono, po Velebitu odemo i tako, oni su, s njima mi je drago otići, to je, to je lipo. Zapravo, najveći je problem, ako ne daj Bože, sad tamo padneš, ulomiš nogu, nešto i šta onda, čovječe. Jedino to, je. Moliš Boga da ti neko dođe, nema signala, nema Boga tebe, baš, baš onako gadno. To, to je, eto. Moraš paziti, ja. To je jedina stvar, a ta sitnica, ništa sad. Ništa, samo možeš poginuti, nema veze.
I tako, išao sam, nakon toga sam išao na novo planinarenje, pa novi trekking, ima tih trekkinga more, baš sam puno trekkirao, i sve je ljepše od ljepšeg, ta Patagonija je stvarno fascinantna, što se tiče, ako imate volje planinariti i trekkinge raditi, ono, obavezno Patagonija, predivna je, predivna, ne znam di god sam otišao, ono, wow, šta je ovo. Koliko si tih trekkinga odradio otprilike, u kilometraži, jesi li. Uf, ne znam. Prebrojavao, to su valjda stotine kilometara, onda. To, možda i četveroznamenkasti broj, ne bi se čudio, možda pretjerujem, ne znam sada ovako napamet, ali ono, jako puno, ono, ne znam, od tih 7 tjedana, mislim da sam, ha, 3 sigurno proveo baš u aktivnom planinarenju, znači po 30 kilometara u prosjeku, eto koliko.
Jesi li, jel osjećaš da ti je jača stamina ovako sad kad si se vratio? Je, je, jača, bili su mi žuljevi izletjeli po nogama, baš su bili, žulj na žulj. E, da si slikao mali ovaj prsti, ono, ajme meni. Je, je, iako pokušaj. A može još par sto kilometara, ajde. Pokušao sam, ono, duple čarape, ovo, ono, ali često se prelazi preko nekakvih potoka, rijeka, pa se smoči noga, pa. Aha, pa to se usafta. I sad kažu, treba promijeniti, ali ako 10 puta dnevno prođeš tako, potok neki, di ne možeš drugačije, nego da se smočiš. Aj, koće za to košavat? Koće to sad stalno mijenjati, sušiti, tako da sam ostavio tako kako je, i šta bude, ono, malo sam stavio flaster, i. A jesi li bio na hladnoći, jesi li bio pripremljen za to? Pa kažem da sam, da sam čitavim putem imao tako strašnu sreću. A da, znam, ali opet, to su planine, to može puhat, može svašta. Sigurno, bilo je i ledeno i vruće, to je najgore kada je prvo vruće, onda je ledeno, a ti kad pješačiš, paše ti malo više da je ledenije, jer penješ se, usponi su, znojiš se, i onda kad dođe odjedanput vrućina, maloprije je bilo minus 5, sad je odjedanput plus 15, ono, skini se, obuci, skini se, obuci, mokar konstantno. A kako, jel imaš neki onaj, onaj na plin, kuhalo, ili kako to riješavaš?
Nemam, mislim, bilo bi dobro da imam, ali, ovaj, to bi mi još otežalo torbu, i ono, stvarno nisam htio još i to. A šta si jeo, samo na sendvičima? Samo su bili sendviči i ove, one konzerve, i takve stvari. Ponio sam sa sobom, to se zove modulen, neki prah, koji su mi dali kao za krone, jer sam počeo bio gubiti kile, jel, puno puta se ide na WC zbog toga, i krvariš, ovo, ono, i pa dobiješ taj prah, koji samiješaš, i to je, to ti zamjenjuje jedan, recimo jedan obrok, jedan ručak, jel, ono, ima sve nutrijente, ima sve, ono, minerale, i proteine, ugljikohidrate, masti, sve šta ti treba, i ta, pa sam ponio tako jednu tu teglu, to mi je isto pomoglo, ajmo reći, na putu. Samo se zamiješa s vodom, i to je to. Aha, a to sam htio pitati, a kako vodu, jel možeš piti sa vodom? E, vodu imaš, ima puno tih potoka, rijeka, tamo samo puniš bocu, i to je jako čista voda, je. A mislim, kako znaš, jel može biti svaka baš čista, ili, ili. Pa, to znaš.
Znam da imaju one nekakve tablete, one. Purifikacija, to sam koristio na Himalaji, kad sam bio, jer tamo nisam bio siguran, na Anapurnu, vamo kad sam išao, rekli su da može biti neke bakterije, ovo, ono, tako da sam to koristio. A ovdje kažu da je baš stvarno čista, sad, da li može biti, naravno da uvijek može biti, ali nisam puno razmišljao o tome. Postoje oni neki testeri, to sam vidio na YouTubeu, pa onako, da, da, da vidiš, onaj. Ma, tester je najbolji kad popiješ i čekaš.
Da, da, da. Mada i je nešto, ja ne primijetim, ja kako imam krone, meni to sve uvijek isto. A šta si odradio od nekih urbanih sredina, gradova, civilizacije? Pa, čak i ne previše, evo, bio sam u tom Barilocheu, to je isto u biti u Patagoniji, ali eto, zanimljivost tog Barilochea je, što ga zovu mala Švicarska, tako izgleda, ono, nekako, kao, nekakvo skijalište ili šta li, ali je zanimljivost šta kažu, i oni su tamo uvjereni u to, da je 45.
Hitler u biti tamo bio, živio, imaju njegovu kao kuću, znači nije tamo spaljen i da se ubija i to, nego je pobjegao u Bariloche, a ono je tamo kao bila, bio igrokaz, da ga ne traže, ovo, ono, i oni su uvjereni u to, znači neki se ljudi, oni stariji kunu, dobro, sad su umrli, ali kunu se da su ga viđali po Barilocheu, u novinskim člancima 46., 47., u argentinskim novinama imaju o Hitleru u Barilocheu. Možda nisu intervjue još radili s njim. Ono, tako da su tamo uvjereni, mislim, to je njihov marketinški potez, jel. Da, da, da, više ali neki su zaista uvjereni u to. Sad, ne znam da li se to tako dogodilo ili nije, teorije zavjere, ovo, ono, možda je, možda nije, sve je moguće, ali činjenica je zasigurno da je puno nacista pobjeglo u to vrijeme u Argentinu, Čile, i u Bariloche, jel. Mislim da su i u Argentinu isto dosta išli. Je, je, Argentina i Čile i Bariloche. Bariloche je u Argentini, jel. I šta si još od, od gradova, znači ni nisi se zadržavao, samo si uglavnom te trekkinge. U gradove, bio sam u Santiagu dvaput, i. Kakav je to grad, to je veći grad. To je veliki grad. Bio sam u Valparaísu, to je gradić, luka grad, nije gradić, nego luka grad na, u
Čileu, koji je u zadnje 2-3 godine na zlu glasu, jer dosta migranata je od korone došlo iz Bolivije i Perua, i oni u Čileu tvrde da nisu došli ovi normalni ljudi da bi radili, nego baš ono, prebjezi neki kriminalci, ovi, oni, preprodavači droge i tako, i tako da je Valparaíso postao dosta opasan, i sad ga turisti izbjegavaju, a ja vidim, turisti ga izbjegavaju, pa koja pozivnica.
Challenge accepted. Tako da sam išao tamo, je, čim se iskrcaš iz busa, skužiš da je to malo, ono, to je nekad, ima svoj sjaj, taj grad, vide se te palače i to, ali je sad to dosta derutno, nešto ko Havana, ono, u, na Kubi, iako od mene taj neki, ta derutnost, to raspadanje, nečeg prelipog, neka, ima mi neki šar, nešto mi, nešto mi je tu dobro, ali je njegova jezgra uvršena na UNESCO popis zbog grafita i murala koji su napravili, koji su stvarno predivni, to je čitava povijest, recimo, Čilea je nacrtana u središtu Valparaísa, i to je jako, jako nasilna povijest, čak mi na Balkanu možemo reći da je ono jako nasilna povijest, čak smo i mi mala beba za njih.
I, i, i tamo se, po mom mišljenju, osjeti pravi duh Latinske Amerike, je opasno, i to je, i meni je Latinska Amerika u srcu, ona mi je predivna, i uvijek se volim tamo vratiti, a ima tu manu, ogromnu manu, to je ta sigurnost, i Valparaíso je baš preslika čitave Južne Amerike, ima dušu, ima živost, sve vrvi od života, a sigurnost je ta, ono, stalno gledaš di ti je šta, očeli te ko. Jesi imao nekakve neugodne situacije? Pa nisam, nisam ostao dugo, ja sam bio, ja sam u 2 dana u Valparaísu. A okej, nije ni bilo prilike baš. E, ali ostao sam. I već si iskusan, pa već znaš valjda trikove. Pokušavam, da, da. Kako ono, ruksak naprijed i te fore. Naravno, ruksak naprijed, još nosim neki raspadnuti ruksak, a i ja sam, ono, ko klošar inače, kamoli. Je.
Tako da, ovaj, vjerujem da mene neće, jer vide da ne bi tu imali neke velike koristi, ali prvi put sam, otkad putujem, kupio nekakav dobar, recimo, mobitel, bar sa dobrim fotoaparatom, jer sam želio da sa Antarktike ipak imam koliko-toliko dobre slike, jer inače putujem sa nekim sranjima, pa ovaj, onda slike nisu baš nešto, jer sad sam baš htio da imam neke dobre slike, mislim, nije to sad nešto wow, ali je bilo okej, i sad kad bi, bilo mi je uvijek paranoja to vaditi negdje kad sam slikavao u Valparaísu, jer to je njima odmah pozivnica, vide neki sjajni mobitel, i ovaj, onda, to je pozivnica da te opljačkaju, jel. Pa kako bi onda, jel nisi slikavao to oko grada? Pa slikavao sam uglavnom po kad bi se osjećao da mogu, jel, ali u neke sumnjivije četvrti kad bi izlazio, tu sam samo gledao, nisam vadio mobitel. Pa dobro, to je pametno. I šta onda, u principu, samo potabanaš po tim gradovima, ili onako na internetu pogledaš šta bi se moglo zavidjeti? Pa je, pogledam na internetu i šta bi se moglo zavidjeti, jer ja volim, ne volim ono, gužve turističke i to, ali s druge strane, opet moraš pogledati highlight
tog grada ili highlight nečega. A da, nije bezveze valjda nešto sad. E, tako da ja pogledam, recimo, ko kod nas, nećeš doći u Šibenik, pa sad se samo biti na meterizama, jer eto, ja ne volim turiste, moraš pogledati katedralu ili. Da, starogradsku jezgru i to. Ili tvrđave, ili proći starim dijelom grada, mislim, to, to ja uvijek napravim, a onda pokušam naći nešto šta je izvan ruke, jel, ne znam, a šta bi kod nas bilo, ne znam, da odeš na otoke, ono, ili negdje izvan sezone, jel. Tako volim da nađem nešto di nema turista, ali u Valparaísu je dobro, ma i čitava ova Patagonija izvan sezone, ono, stvarno nije bilo nešto turista, tako da sam. Ili na Antarktici, nakon Drakovog prolaza, niti jedan jedini brod čitavo, na čitavoj Antarktici nismo bili, znači, mi smo bili jedini čitavo vrijeme. Aha, aha. E, to mi je zanimljivo. A šta inače, ne dolaze toliko ili eto, tako se poklopilo? Pa ono, zato što je bilo, ono, jesen, jel. A, okej. To se uglavnom eliti dolazi, mislim, nije to sad gužva tamo, oni imaju striktno koliko se smije, ali, eto, bilo mi je lipo da ne vidim neki veliki kruzer, ništa to me ne zanima. Inače, ti kruzeri često budu, ono, po 400, 500 ljudi, ali oni nemaju mogućnost
izlaska na kopno, znači, oni samo gledaju s kruzera, mislim, ono, iz saune gledaš, a, vidi, pa tako mogu na televiziji gledati. Da, da, to, imaju, ja bih već, ako sam već došao tamo, onda hoću. E, hoću. Možda se ne bi kupio, ali hoću popiti pivu s pingvinom, mislim, šta. Jesi možda po Južnoj Americi sad ili inače, tamo su sad dosta se novih, tih nekakvih arheoloških nalazi, ispada da je ta cijela Južna Amerika zapravo, bilo je hrpa tamo i civilizacije i svega što se tek sad, u zadnje vrijeme otkriva pomoću ovog LIDAR-a i to, jesi možda na te nekakve išao? Pa nisam, zato što. Da provjerim uopće koliko je to i otvoreno za turiste, to je još uvijek sve dosta novo. Da, da, ja sam išao na jug Južne Amerike, ovaj put, znači, tu nisu te stare, mislim, jesu, jesu Patago, ovi Indijanci koje je Magellan sreo još prije, ali o tome što ti pričaš, to je vjerojatno one Nazca linije i sjevernije, ono, Inke i još sjevernije. Znaš priču, znaš priču o onom, joj, ne mogu sad sjetiti kako se zove, neki istraživač koji je prvi prošao, ja mislim, Španjolac neki, kako ono, Pedro, nešto.
Izar? Ne znam di je prošao. Ne, cijelu Amazoniju je prošao, znači, rijekom, i ovaj, i ono, pisao je žurnal, jel, i ovaj, dnevnik, i tu, kao, pusti gradovi, puste civilizacije, bogatstvo svega, i to je prošao, a i, i sad, to su bile rane, rana vremena, kako se zove, istraživanja tih područja, i onda, tipa, ne znam, 100 godina kasnije, kad su prolazili, nema ničega, a vidi, ovaj, izmislio sve, ha ha ha, i onako, stotinama godinama mu se rugalo, ovamo, tamo, e, pa sad, to što sam spomenuo, ispostavlja se da vjerojatnost što su, ovaj, Evropljani su donijeli takva neka, kako se zove, teorija, da su doveli hrpu i kuge i svačega, i to, to, napravio se kolaps tih društava, i oni su jednostavno nestali, ne znam, 98% njih je izumrlo, i naprosto, priroda je kad nema ljudi, to je sve izraslo, i onda ovi 100 godina kasnije su prošli brodovima, nema ništa. Ne vide je. I onda to tek danas, to mi je smiješno, tek danas se, njega se, ono, ovaj, da ipak možda je govorio istinu, i nalaze se ogromne te nekakve.
Pa posjetio sam. Zemljani radovi, kako se zove, gdje, gdje. Puno sam posjetio takvih, upravo takvih lokaliteta još prije, jel, ne znam, Palenke u Meksiku, recimo, usred džungle, znači, teško je locirati, ako nisu imali nekakav GPS, sad je on njima ucrtan na kartu, da će točno naći taj Palenke usred džungle, ako nemaju, ne znam, neki GPS, nego, ono, to bi se izgubili, jer su svugdje okolo džungle, i sad baš usred džungle stoji taj Palenke, ili u Gvatemali ima milijardu tih, recimo, najpoznatiji je taj Tikal, u, i. Čekaj, kako misliš usred džungle? Usred džungle stoji Palenke, to, to, to nalazište, jel, sa piramidama. A dobro, valjda nije bila džungla neko, samo to izgleda. Pa da nije bila džungla, sad je džungla pojela, i ovaj, iako su oni sad to, ajde, donekle, mislim, to stvarno fascinantno izgleda, meni bar je bilo. Pa siguran sam da je. I Tikal, taj, oni su sad to uredili radi turizma, naravno, u Gvatemali, ali to isto izgleda, to je stari, stari majanski grad, ogroman, isto ga je bila pojela džungla, pa su ga pronašli, pa su ga malo dotjerali, ima tih gradova još koji nisu prorađeni, koji su locirani, recimo, preko satelita, sad to su našli
u Amazoni, kao, bili su govorili da u Amazoni nema takvih civilizacija, jer da ima. E, da, da, to sa onim, nije sa satelitima, nego imaju dronove, onim LIDAR-ima, kako LIDAR se koristi. Da, da, da, skeniraju sve, jasno. Skeniraju i probija krošnje, jer, jer, jer, tu se sad nalazi svašta, znači, ispada gdje god zagrebeš, nađu gomile toga, znači, bilo je tu itekako u. Mislim da ćemo uskoro sa napretkom tehnologije revidirati povijest, ono, koja je, ono. Jel pratiš možda ovoga Grahama Hancocka? Pa znam ko je, ali nisam ga, nisam ga gledao baš. Da, da, njega sam dosta onako na podcastima gledao, onako, meni je to fascinantna priča, ono, njegova je osnova da je ljudska civilizacija, da imamo amneziju, da se prije 12-13 tisuća godina, što je znanstveno dokazano, izgleda su nekakvi asteroidi su, ovaj, su, su lupali u sjevernu polutku i gore na, na, znači, tad je zemlja bila u ledenom dobu i lupalo su u hrpu leda, i to, znači, ne znam, asteroid, ne znam koliko velik, 20 kilometara u sekundi lupi u hrpu leda i šta će se dogoditi, nego se sve rastopi, i onda, na
primjer, kroz Sjevernu Ameriku, hrpa je vodurine prošlo i svuda, i tu, i tu je izgleda izvor dosta tih mitova o, kako se zove, Nojina arka i to, da je lako moguće da, da je od tako nečeg može. Na vrhu Ararata su naše školjke i, i, ono šta pripada moru, jel, sol, jel, tako da, sigurno se, jer svaka civilizacija ima legende o velikom potopu, sad, sigurno se nešto tako slično dogodilo. Da, i mislim, i onako, dosta govori se o piramidama, da, da su i starije nego, puno starije nego šta. Da, da, da. I tako, da, te, na primjer, meni je velika želja mi je otići vidjeti piramide baš uživo, jer. A dosta ljudi se razočara u biti kad ih vidi, jer ne očekuje da ih, da, da je odmah pored grad. A dobro, dobro, okej, mislim, misle da je to u pustinji, znaš, ono, negdje bogu iza nogu, ali grad se toliko proširio iza, da ih, da će ih, ono, praktički, skoro će ih pojesti. A dobro, to je sad, moderna civilizacija je došla tu, mislim, ne bi me to smetalo, jer još uvijek mislim da je to. Ja sam bio, kad si već kod piramida. Jesi bio kod piramida? Jesam, ne mogu se sjetiti koje godine, ali je, mislim da je taman
bilo ovo arapsko proljeće, ovo, ono, i pusti su bili. To je 2011. Napadi, Al Kaide, ovo, ono, i onda stvarno nije bilo nikoga na piramidama, to mi je, ono, ostalo upečatljivo, znači. A, da si morao u arapsko proljeće ti ići u arapske zemlje. Kraljevska ona komora u Keopsovoj piramidi, inače će se, mislim da se to prebukira, pa se čeka red satima, satima, ja sam bio sam, sam sad, nigdje nikoga, ja jedini kraljevska. Čudno je da je uopće bilo otvoreno kad je tako ta situacija. A, to je bilo otvoreno, jel. Sam, sam sad u kraljevskoj komori, to mi je bilo fascinantno, nikoga u piramidi, mogao sam raditi što sam god htio. Čekaj, to je ona najveća ili? Je, je, najveća. Dva mjeseca nakon tim putem kojim sam prošao je onoga Tomislava Salopeka otelo. Aha, sjećam se, da, da, da. E, tad je to bilo dosta opasno. A nisam tad ni shvaćao, iskreno, možda nakon Tomislava Salopeka možda i ne bi otišao, ono, možda bi me, ma bi otišao bih, ovo govorim čisto zbog matere.
Da se smiri malo. Na primjer, zanimljivo je baš kod tih piramida što druge, znači, egipatske, ono, 3000, 4000 godina prije nove ere, su jako je sve stilizirano, uređeno, pusti hijeroglifi, prekrasno sve uređeno, piramide ništa. Ništa je. Nigdje ništa, to si vjerojatno vidio, sve goli kamen i to, i te kamenčine, ne znam, ono, po 80 tona težine, ogromne, kako su oni točno to, malo je teško to baš, sad ne znam, jel bilo nekve tehnologije ili nije, ali niko, niko baš nema dobro objašnjenje, okej, kako su to sad na 90 metara visine. Pa iskreno sumnjam da su oni nabavili 100000 robova i da su sve oni na konop to vukli, ono. Ma čak i nemoguće. E, čak i danas da to pokušaju na taj način napraviti, teško da bi uspjeli napraviti. I mislim, sve je tako perfektno uglavljeno, sve je, ono. Je, je, ako gledaju prema sjeveru striktno, kao ona zviježđe, ne mogu sad se sjetiti, ona, ona, tri zvijezde, ja, jako precizno i stvarno onako, kad gledaš na Google Maps, ono, orijentiraš se na sjever, čovječe, točno gledanje, mislim, očito je tu, kako bi rekao, nije tu ništa bilo primitivno oko tih.
Ne, ne znam, jako fascinantno sve skupa i. Sigurno je fascinantno, ali hoćemo li doznati nešto više, ne znam. A to je tako teško, ne znamo kako nam se zove pradjed, tako reći, a kamoli nešto što je bilo prije 15000 godina. Ja ne znam kako mi se zove pradjed. A da, evo, mislim, to sam ovako sad. Pa evo, sad si me baš zatekao, ja stvarno ne znam. Baš je, baš je teško to, tehnologija je tu ograničena, jer, jer dosta brzo. Špiro.
To te mučilo sad. Dobro. Jer ti, ti geološki procesi na zemlji, jako brzo zapravo se sve reciklira, ne znam, baš sam čitao, na primjer, evo sada nestane ljudi, ne znam, za 10000 godina ničega ovog ne bi bilo, i metali bi nestali, i plastike, posebno ove cementne zgrade. Ima onaj dokumentarac, jedan, eto, ja mislim, 5-6 nastavaka ima, upravo o tome, ono, kako će zemlja izgledati bez ljudi, i ono, po godinama su išli u budućnost, kao, bez ljudi, kako bi, gradovi, ne znam, New York bi obrastao isto, ono, vratili bi se beštije u New York i tako, ono, dosta, dosta, dosta lipo izgleda. Da, da, tako da, ne znam, pa baš, evo, svima poručujem, Graham Hancock, ima tih knjiga, ima podcasta, sve je to jako, i on sam kaže, u principu nema dokaza, ali ima raznih indicija, na primjer, te piramide, i još, još drugih ima nekih, tipa onaj Göbekli Tepe, gdje, gdje u Turskoj, to bi isto volio vidjeti, onda oni Kapadokija, oni, oni podzemni gradovi, kako su to točno napravili, to ne znam, ono, tipa 10-15 katova ispod zemlje, gdje
su imali sve, i sad je jedna od teorija da, da je zemlja prolazi kroz taj meteor stream, imena mi danas ne idu, ovaj, gdje, gdje su možda čak morali svaku, svakih tipa 6 mjeseci ili godinu dana se sakriti u nekve nastambe, jer bi sa neba počele padati kamenčine, i ono, i tako, ovaj, baš fascinantno, možda, i mislim, i sve skupa nije toliko nemoguće, znači, sama, sama, ovaj, ljudi u ovom obliku, kako samo, barem smo 300000 godina, jer stvarno, 300000 godina smo samo tank, tank, s ovakvom inteligencijom, kakvi smo sad, smo baš razbijali kamenje, ali, po meni, nije toliko nemoguće da je bilo još nekih civilizacija prije, i sa, kad bi onako, zemlja prolazi te cikluse, gdje je ono iz ledenog doba, pa u toplije, pa opet. E, ima precizno, 12000 godina. Da, da, tako da. I 12500 godina. Da, da, da, tako nešto, ovaj, u svakom slučaju, fascinantne stvari za. Ma, ništa šta piše u knjigama ne vjerujem 100%, jel, jel, svašta može biti promijenjeno,
i, i, ništa nije ono aksiom, to sad mora biti tako, i u biti, dokaz nam je sama povijest, koliko se puta revidirala i, i, i mijenjala, i, i, ili, ili fizika, ne znam koliko se puta su fizički zakoni mijenjali, sad imamo kvantnu fiziku koja objašnjava nešto sasvim drugo, tako da, doznat ćemo puno toga više u budućnosti, ne isključujem niti jednu mogućnost, jel. Pa da, sigurno sa, sa tehnologijom će ta arheologija sve bolja i bolja biti, ali ono što je, i taj Graham Hancock i drugi koji se usude nešto, odmah ih napadaju, a, da su rasisti, da ovo, da ono, to su sad te moderne fore, i ovaj, ide mi na živce, mi ide, i sad se ono, priziva se argument struke, šta ti imaš, i ono, jer bi ti htio, ne znam, da neko s pijace ti operira na srcu, okej, ali nemoj mi baš miješati,
ovaj, onaj, kardiologiju sa nečim što je bilo prije 15000 godina, pa zašto ne bi istraživali, zašto su toliko. Ti arheolozi opet uče potpuno, u istim knjigama što je napisao neko drugi, treći, i to se samo, to isto znanje, potpuno isto, prenosi konstantno, niko, niko ne preispituje to što je napisano, znači, kad neko počne preispitivati, e onda ga napadaju. Da, da, je, i na primjer, taj Göbekli Tepe, po nekakvoj arheologiji standardnoj, nije smio biti moguć. Tako je, evo, njega su prihvatili, ajde, hvala ti, Bože. A, pa da, da, da, zbog, zbog, mislim, okej je zbog dokaza, da, da, čak, ajde, revidira, za neke stvari isto je trebalo dugo da se, da se, da se prihvati, i borili su se protiv, ko, ko da mora neka generacija tih arheologa i znanstvenika izumrijeti, i onda, i onda će tek nova neka ideja možda ustati, ono.
Ali eto, malo smo skrenuli s teme, ovaj, šta još ima po, po Južnoj Americi. Ništa, evo, to je to. Ništa, to je to, gotovo. Šta se Južne Amerike tiče, imaju dobra čileanska vina, Oveja Negra, i tako, preporučujem. Jesi šta jeo finog kad si ovako u civilizaciji bio, gdje bi se hranio? Ajde, kažem, nisam puno išao po restoranima u Patagoniji, zato šta su abnormalno skupa, i ovaj. Ko bi to rekao više, da, tako. A kad bi otišao, recimo, u Santiagu, ili, ili, ili samo u Santiagu, ovaj, onda, onda bi uglavnom naručio nešto šta mi je korisno za zdravlje, recimo, neka juha ili nešto, tako, jel, da, da malo organizam rekuperam, više mi je zbog toga, nisam ja neki gastro tip, zato šta, pretpostavljam da je to i dijelom zbog moje kronove bolesti, jel, puno toga mi je zabranjeno, i striktno, mislim, nije da se ja sada striktno držim, neko će jesti, mora, sad nam sada, ipak, dosta to malo ležernije, ali opet, valjda je ostalo to, kao nuspojava toga, da nisam neki, ono, veliki
gastro fan. Da, da, da, i ovaj, šta ti na, na povratku te, na, na kraju te u Zagrebu te za, zahaltalo, šta? A kako? Povratak mi je bio iz Santiaga opet istim putem, znači za Sao Paulo, pa za, pa za Istanbul, i onda iz Istanbula u Zagreb, i let mi je iz Istanbula za Zagreb bio malo nategnut, bio je samo sat vremena, onaj layover. Aha, layover, da. I zadnji dan primim poruku da će let iz Istanbula za Zagreb 10 minuta biti ranije, znači, ostalo mi samo 50 minuta, i onda na kraju iz Santiaga. I to ako ni minutu ne kasni. Iz Santiaga je kasnio let sat i nešto. Uf. Ja kažem, gotovo, nema šanse da stignem, ostajem u Istanbulu, šta ću. I ovaj. A ćeš morati malo po Turskoj bavljati. Morati sad po Istanbulu, ali žao mi je, znaš, nakon toliko vremena, kad putuješ, nekako si sad već psihički spreman za ići kući, ono, želiš doći kući, još si pripremio sve, ono, prijatelj će te dočekati, cura će te dočekati, sviće doći, malo ćemo se proslaviti, ovo, ono, donio sam ova čileanska vina, i ovaj, i,
i, ja sam se već pomirio, jer sam vidio, ono, nema šanse da stignem, ali izgleda da su u Sao Paulu nešto požurili s tim layoverom, ne događa mi se često, ali dogodi se, recimo, kad sletim u Sao Paulo, ostao sam na avionu, nisam mijenjao avion, i onda su dolazili svi ovi čistači, i ovi koji sa novom hranom, sve, tako da sam pratio sve šta rade tih 2 sata, 2 i po sata. Ma zanimljivo, niste i. Nisam, nisam ni izašao, znači, samo sam stajao sa strane, nas, ovi koji su ostali za Istanbul letit, i oni su to sve ispred nas radili, ali su radili očito dosta, dosta brže, tako da sam ja uspio stići u Istanbul nekih pola sata prije leta za Zagreb, i onda se ima trk po Istanbulskom aerodromu, to, Usain Bolt bi me, nema šanse, stigao bi ga na kraju, to je baš bila prava, prava trka, i bio je ogroman red za onaj,
provjeru metala i toga, pa ja sam samo preskočio red i samo vikao svima, in 20 minutes my flight, i samo sam prvi došao na red. Da, da, to još nije uhitilo, čovječe. Stvarno sam, ono, preskočio sve, i došao sam stvarno zadnji sekund na let, i uspio sam stići, a odmah sam unaprijed znao da mi prtljaga neće stići, jer nema šanse da je oni uspiju prebaciti u tako kratko vrijeme, i čim sam došao u Zagreb, nije bilo prtljage, naravno, ali došao mi je, za 2 dana su mi je poslali, tako da mi je došla, eto, jedino šta tu večer nismo imali ta čileanska vina koja su bila u prtljagu. A dobro, ajde, pili ste kasnije. A šta, nije problem alkohol, tako, preko granice i to? Nije, nije, nije, Južna Amerika je opuštena oko svega, oko svega. Osim sa vama.
A dobro, kako te na, zašto te na autobusnom kolodvoru. A to, da, da, da. To mi se u životu nije dogodilo. U Zagrebu, znači, kad sam stigao u Zagreb, išao sam za, jel, za Šibenik, ono, i ovaj, došao sam na kolodvor, i taman pred bus, 10 minuta, 15 prije, ja sam samo sa ruksakom, jer backpack mi je ostao u Istanbulu, i ono, možda sam izgledao malo onako klošarski, zato šta, namjerno sam, baš sam, pri kraju puta bio Valparaiso, Santiago, i ta mista, išao u ta mista, jel. Znači, klošarski nego inače. I onda, ono, valjda još umoran od puta, nikakav, valjda sam stvarno nikako izgledao, i onda su oni meni došli i izvadili značku, njih troje, i kako nisam imao osobnu, nek samo pasoš, tako je to prošlo, ovaj, ovaj jedan je počeo listati pasoš, ovaj drugi pretraživati mi torbu, i onda ovaj je odozgo počeo, šta je ovo, šta je ovo, vidi ovo, i onda ovom drugom, pogledaj, Mozambik, Zimbabve, šta je ovo, Antarktika.
Jel, može se u Švaji uzeti pečat, kao, jel, da si bio na Antarktiki, pa sam ja pečatirao odmah prvu stanicu, Antarktika. Da, da, da, da se, da se vidi. Tako da se, dok su ova dva čudila se mom pasošu, ovaj treći je pretraživao, jel, ono, mene za drogu, eto, nije, nije imao puno sreće. Da, da, da, jer ti je falio, falio Šibenik i sve. Pa je, fale mi i Šibenik i moji ljudi ovdje, i ja mislim da oni koji se ne žele vratiti, nemaju puno kući, odnosno, ne sviđa im se kući, meni se sviđa kući, meni je dobro kući, i volim otići uvijek, i vidjeti sve to, sve predivno će planete, ali se uvijek volim vratiti, i ne bih volio negdje drugo živjeti, eto, iskreno. A dobro, nisi ni, kako bi rekao, put tek ima smisla kad se vratiš doma, tako je, kako već ide izreka, ima nešto što ti je. Tako je, tako ja to vidim, jel. Jesu ti krenuli gaže i to, na šta to liči? Jesu, jesu, krenile su, evo, ovaj vikend sam već imao dvije svadbe, i sada u prvi petoga, ne znam kad ćeš ti ovo emitirati, ali. Prije, prije. 1.5.ćemo biti na Jadri. I to na pisti famoznoj. Na pisti famoznoj, bit će neki, to vole vruće, od 3, ja mislim, a mi smo od 5 nadalje.
A super, pa ajde, znači, pričali smo prije emisije, nisi, nisi još vidio kako to izgleda uživo. Nisam uspio stići još vidjeti, evo, sad ću vidjeti 1.5., tako da stvarno ne znam, i ono, ne znam šta reći, vidio sam na slikama, po mom mišljenju fali zelenila, eto, volio bih da je to malo više. Tamo kod Rušijaće biti zelenila, sad ne znam kako će to izgledati, hoće li biti neki grmovi, valjda, ili neka stabla, nemam pojma, ali, ha šta znam, meni se sviđa, meni je lijepo, zato šta je, ne znam, onako podrugljivo malo govore, hrpa betona, a da, znam, mislim, Jadrija je beton, ne znam šta da ti kažem, to je, je, i ono što je sad fora, što su, ono, kad, kad, znači, kad ideš od kabina prema, prema tamo kafićima, sad je sve jedan level, nije više ono, pa dolje, tako da je to ful neobično, kad dođeš, onako sam dolazio, ono, šta je ovo, čovječe, uopće, ono. Nema one skale da si.
Da, da, da, ovaj, znači, sad je ono, s kabinama je sve u levelu, i znači, neće, neće plaviti, tako, i, i, ne znam, to je, valjda je jedno 3 puta veći površinski. Da, da. Prostor, i okej, taj je sad goli beton, ali meni to osobno, ja nisam toliko protiv betonizacije. Nekakve pločice, nešto, nešto, možda da se, šta ja znam, malo. A dobro, ali ostatak, ja ne bih ni ja pločice, to je sve, betonjara, mislim. Mislim, prije je bilo su neka, dobro, mislim, napukle, ono, totalno. Ma dobro, da, u raspadu, i da, to, i to je bio uvijek problem, ovaj, to tek skužiš, ono, kad, kad ideš dijete u kolicima gurati, ti miša, ne možeš proći, to, to je odvratno, baš, mrzio sam taj dio prolaziti, zato što, da, da, da, da, da, pa onda, i šta ti se dogodi, ako nemaš velike kotače, svaku toliko, zapne, i ono, moraš držati čvrsto, jer će ti dijete letiti na nos, užas, znaš koliko puta mi je to bilo, onako, da. To su te drage Jadrije. Tako da je i to riješeno, i puno je veći prostor, i vidjet ćeš sad i za gažu, ono, prije je uvijek bilo šugavo nekako, ono, ajme meni, jer puše jugo, hoće mi sad valovi po opremi, i ne znam šta, dok je sad to nekako visoko. Riješeno je. I, ono što je možda naj, najvažnije, sad vidjet ćemo kako će to u praksi, ono, vrijeme će pokazati,
Jadrija ima nekakav centar, ja bih rekao, znači, tamo su oni kafići, moći će biti eventovi razni, od koncerata do, ne znam ni ja, nekakvih okupljanja, jer prije, šta si imao, ništa, mislim, onaj tamo. Da, da. Restoran, eventualno, tamo je parkiralište, ne znam, nije to to, dok ovo je sad, vidjet ćeš, ja nemam ovako, lijepi veliki prostor, nosač aviona, baš je dobar, ono. Da, da. Meni se sviđa, ali ono. Vidjet ćemo, 1.5., a dobro, ukusi su različiti, vidio sam svakakvih komentara, nekome se sviđa, nekome je grozno. Da, ja sam stavio na stranicu, na primjer, to je imalo je stotine lajkova, ali bilo je nešto i gunđanja, vruće, ovo, ha, mislim, okej, da, vruće je, znam, mislim, jebiga. Možda da ga pripituraju u crno. Da, da, da, da bude još vruće. Prije će dobiti boju, eto, neke. E, da, da, da, da. Tako da će to biti, ovaj, jesi šta, pratio politiku, za koga ćeš glasati, jesi se odlučio? Mislim, na lokalnim izborima, ali slabo sam pratio tamo politiku, ovdje. Pa dobro, sad si već tjednima natrag, jel? Znam za koga neću, eto. A, okej, dobro, zna se. Zna se za koga neće.
Pa je, da, mislim, ima izbora, brate, hoćeš lijevo, hoćeš desno, hoćeš centru. Ovog puta ima izbora, tako da morat ću nešto malo bolje proučiti, tako da vidim, svi su oni slatkorječivi, jer treba, ono, proučiti to malo dublje, vidjeti te programe, i to, imam još vremena do 18., jel? Je, 18. Tek sam se sad nedavno vratio, tako da nisam još u tom filmu skroz, ali, ovaj, ali, već, eto, šta sam rekao, dobro znam za koga neću. Dobro znaš za koga nećeš, da, da. A ne znam, sad bila je ova, bila je anketa na Šibenikin, što se tiče gradonačelnika, kao Burić, onako, nešto vodi, pa iza njega je, mislim, Koudela, pa Restović, tako, ja mislim da će biti, bit će zanimljivo, ovaj. Da, da, vidio sam da na Županijskoj vodi Baranović. Baranović, ja. Da, da. Čak su i, dosta su brzo, i anketu su puno kraće pustili sad, ne znam je li to. Da, da, da. Zašto, valjda da ne odlijepi puno Baranović. Da ne ode previše. A, pa je došao, možda je došao poziv, aj ti to lagano okončaj, bilo je dovoljno glasova. Da, da, vidjet ćemo, ovaj, mislim da im neće HDZ-u biti lako, jer puno se toga naredalo, ova spalionica famozna, hrpa ovih mjesta van grada
su raspizdili, tako, ne znam, ono. Ja ljudima kažem, ono, mislim, ne volim to, ono, nemam za koga glasati, ali mislim, ako, onda će ti ovi opet pobijediti, a ni njih ne voliš, zato kruži nešto šta više. Šta me najviše smeta i živcira, šta grad ide u smjeru, sa ovima sada, ide u smjeru, napravimo sve za turiste, a za nas. Kažem, kurčina.
Ovako kolokvijalno. Pogotovo za nas koji živimo dolje gdje živimo, jel u starom dijelu grada, onaj, ne znam uopće šta reći sad, još eskalator, pa ono, neki suludi projekti, a ne misli se na nas ništa, ajde, dajmo mi turistima 3 mjeseca da oni, ajmo, a vas ćemo sjebati s kamerama i sa svim pizdarijama, uf, bolje da ne počinjemo tu, već sam počeo psovati. Ne, mislim, eskalator mi je isto takva jedna svinjarija, još oni pričaju o žičarama, čovječe, a neće, na primjer, spomenuti da dolac plavi, ono, svaki tren. Da, da, da. Kad je plima i jugo i ne znam ni ja šta se mora poklopiti, onda je sve pol metra pod morem, nema veze, glavno da mi eskalator nastrugali u skladu sa konzervatorskim smjernicama. Konzervatori, sve je u skladu s konzervatorskim smjernicama. Baš kao u 15. stoljeću.
Sve je u skladu. Trofazna struja iz 15. stoljeća. Pitali su tamo iz koje su strane konzervatorsko. Ne znam ja ništa, kako je to točno, ali, i onda kao, okej, izgovor je da je to neko priobalno područje, to je pod županijom, zašto ne bi mogao doći gradska vlast, evo, mi lobiramo, mi ovo, mi ono, to je problem, to je prioritet broj 1, ništa, čovječe, ništa, samo lunapark, ajmo, atrakcije za turiste, za vlogere, i ne znam, mislim, ništa protiv vlogera, naravno, ali. Neka, neka tog dijela, ali daj, ono, 50-50, jel? Je, je, baš je. Nemoj sve za turiste, a nas, sve što rade za turiste, nama bude gore, na kraju, ono, daj nešto između, nešto, eto, neka bude turistički grad, nek se to razvija kako ide, ali, pa i mi tu živimo, i to čitavu godinu, a ne ta 3 mjeseca.
Je, je, baš, ko da ih nije briga, a valjda to, ne znam, valjda 12 godina. I najgore, najgore od svega šta su toliko dugo na vlasti. Je. Da su postali toliko arogantni, toliko, ne može im niko ništa reći, i to ono argumentirano i pristojno reći, bez napadanja, evo, ide nam, argumentirano nešto reći, ma kakvi, to je napad odmah na njih, na njihov projekt, napad na njihov projekt, odnosno, sumnja u njihov projekt je napad na njih, ako oni to vide, to je ono užas, nema tu konverzacije, nema ničega, samo, ili s nama ili protiv nas. Je, je, ali. Pa to, ja mislim, to je valjda, toliko godina vlasti, ja mislim da je to neminovno, da sada ja i ti budemo opet, bi ono, valjda isto postali odvratni nakon toga. Ma ne bi, šta ti je, nema šanse, ne bi, jer nikad ne bi došao na vlast, ne želim biti na vlasti. Most pokvari svakog čovjeka, vjerojatno. Je, je, je. I ja čak mislim da neki od njih to i ne rade svjesno, nego jednostavno, okruženi su svim tim dupelistima, svaka čast, tapšanje po ramenu. Je, taman sam to htio reći. I onda su oni uvjereni da je to nešto dobro, i uopće se ne preispituju, niti slušaju ove druge, nego ove druge gledaju kao, a on je protiv mene jer, eto, mrzi me, znaš, ali ne zato
što želi nešto promijeniti. Vidi se da to, bilo kakvu kritiku, zapravo, jako osobno shvaća. Je, je, užas. Često i nije slučaj, ali, eto, valjda ti je to neka, ono, obrambeni mehanizam. Tako je, tako je. Kako im više i ne dosadi, čovječe. Pa ne znam, eto, valjda je ta moć toliko zarazna da, ono, žele biti na vlasti. Je, je, da se ono ne možeš više zamisliti život bez toga. Ja nikada ne bih u životu htio biti premijer, zamisli, biti premijer, prvo te svi gade, stalno si na nekim sastancima, stalno moraš razmišljati o svemu i svačemu, nikad opušten, ma daj, ne znam koja plaća da je. A je, i neko, politika je zeznuta, znaš ono kako svaku toliko, šta ja često pišem, onaj, Damoklov mač, onako, ako ne znam, odjedanput na indeksu ili negdje, gradonačelnik toga i toga uhićen zbog, ne znam ni ja, sumnje i nešto, a valjda su, ja mislim da svim gradonačelnicima u Hrvatskoj naprave. Tako je. Dobro je da nisam ja. Sigurno, jer svaki ima masa na glavi. A, da, da. Ja mislim da niti jedan, da niti jednom ne bi mogao sad doći da ga ide, ne znam, DORH istražiti, da mu ne bi nešto našli. A našlo bi, ja mislim, svakom u Hrvatskoj, jel? Ha, možda je čak i, možda je čak i skoro svakom, ne.
Skoro svakom, ajmo reći, neka iznimke potvrđuju pravilo. Da, da, da. Tako u Hrvatskoj, nažalost, sve funkcionira i eto. Dobro, znači, bilo, ima, ima zanimljivih, ovaj, listiće, danas je zadnji dan, sad oko ovog snimamo, za predaj liste, ne znam, bio si, priključio se, ovaj, Tomislav Vukorepa, sigurno znaš ko je to. Zna, ne. Ovaj, Šibenski građanski forum se uskrsnuo kao feniks, ovaj. Eto, odlično. Tako, ako, bit će, bit će zanimljivo sad. Bit će ih. Dobro, pretpostavljam, ići će se u drugi krug, tako da. Da, to sigurno, da, da. Sad jedino je, koće u drugom krugu, ne znam. Da. Hoće, ako bude Koudela ili Iris, to, to bi moglo biti interesantno. Tako, tako, tako i ja gledam. E sad, ovako, Restović nekako im nije, ne znam, prošli put je jako loše prošao. Ne, ne vjerujem, u drugom krugu Restović, uvjeren sam da će loše proći, jel? A ovi, ako žele promjene, mogli bi nešto napraviti, moglo bi drugi ljudi izaći, jel? Možda u taj drugi krug, pa možda da se makne ove, ove statue, ove šibenske, ono, tu su stoljeće, ono, koji ovaj, kipovi, ovi
šibenske glave. Patina je već došla. Dobro je, dosta više, ajde, jebate, koliko imaš godina, ajde u penziju. Tako, a ovo za županiju, ne znam, Rakić, nisam siguran koliko dobro stoji, meni se čini da neće dobiti, Baranović, koga god ja pitam, nekako da, da, Baranović, ovo, ono, a da, ne znam, vidjet ćemo. Da. Eto, Gorane, bilo je lijepo. Jeste. Kao i uvijek. Koliko je sati uopće? Sad ti je 5 i 5. Super, sve ću stići, odlično. Sve ćeš stići.
Dobro je, ništa, na Facebooku si vidio, onako, pozivam sviju da bacite oko na Facebook. Ili nemojte. Ili nemojte, ma mislim, ima super slika, baš si onako, i onako, tekstovi su ti neloši, to dosta gunđaš o autobusima. A čuj, kad 36 sati putuješ u autobusu, šta ćeš raditi u autobusu, moraš gunđati u autobusu. Je, je, ali bi bilo, ne znam, signala, jesi bar mogao četati s nekim. Često nije bilo, recimo, u toj 36-satnoj vožnji nije bilo signala, i nevjerojatno, ali spasio me Dostojevski, imao sam na mobitelu idiota, i ja mislim da sam u tih 36 sati skoro pola knjige pročitao, ono, tako da, stvarno me spasio, ja ne znam da nisam to imao, šta bi radio. A znaš šta liči čitanje na mobitel, nisam nikad. Pa ne volim, ne volim, ja sam ponio 3. Nisam nikad probao dulje, ajde, ono, čitam neki članak i to, ali sad baš onako. Ja sam ponio 3 knjige na put i sve sam ih do tad pročitao, jer šta ću vratiti, isto tako, kad plovim Drakeovim prolazom, ono, valja i nema signala, i onda čitaš knjigu, tako da sam to uspio sve pročitati do tog puta u busu, a baš da ću sad nositi idiota ovako, Dostojevskog u backpacku, to mi je problem. Onda sam ga samo skinuo i stavio na mobitel za svaki slučaj, jel, i stvarno je taj svaki slučaj pomogao,
stvarno me spasio, jer, ono, izludio bih, šta bi, 36 sati, šta ću ja, u šta gledam van, cijelo vrijeme Patagonija, kad se ide ovim njenim nizinskim dijelovima, je konstantno isto, znači, to je, nema se tu šta puno gledati. Malo u daljinu, onako, a dobro, i kad je noć, šta ćeš onda. A i kad je noć, e. A kako to izgleda kad je sad 36 sati, koliko tu sad staje često? Pa ima WC koji je samo kao za mokrenje u busu, i ovaj, a staje, ja mislim da je on stao, 2 ili 3 puta se usporio. Pa i nije puno, za 30 turi. Nije puno, e, nije, nije, a kao, eto, ima taj WC, pa zato. Jesu to autoceste ili su neke lokalne, ili kako kad? Pa svega ima, svega ima, taj, mislim da bi taj 36-satna vožnja, ne mislim, nego sigurno bi bila poprilično kraća, ali je nekih, koliko su rekli, 18 kilometara ceste uništeno, valjda je neki viadukt, pa nešto se dogodilo. A, okej, pa i da, da, da. I sada, ovdje je točka gdje sam ja kretao, a ovdje je točka gdje sam trebao stići, a on je išao ovako doli, skroz doli, na jug, i onda je išao ovako prema drugom
cestom, tako da je to sigurno 7-8 sati nadodala, ako ne i više, ono, 10. Da, da, u svakom slučaju, interesantno, ispunio si svoj san, konačno. Jesam, jesam, u biti ispunio sam sve svoje, ja uopće ne znam više šta gledati na planeti, ono, sve što sam želio vidjeti na planeti, ja sam u biti vidio, ima tih sitnica, ali je ono, baš bitno, ne znam, razmišljao sam. Šta je za iduću godinu plan, jel ga imaš uopće? Pa imam, mislio sam se javiti Elonu Musku, pa da vidim bi li me on utrpao negdje u orbitu. A ti bi orbiticu, da, to onda prijeđeš bez osjećaja, nešto, a tu treba imati Katy Perry i onda možeš i ti.
Oboje smo glazbenici, šta? Ista stvar, je, je. A bi volio, možda, ajde, međunarodnu svemirsku postaju, to mi zvuči fora. Pa bi, naravno, sve vezano sa svemirom bi, jako volim astronomiju još od malih nogu, sad sam bio na predavanju, bilo je super predavanje o Ante Radonića u Arsenu. O čemu je priča? O astronomiji? Da, da, što konkretno, što? Pa kao, ajmo reći, nekakva budućnost svemira, ali dotaka se puno, puno tema, dosta, dosta zanimljivo, ima on utakmica. Šta on kaže, hit death ili big rip ili koji mu je model? Recimo, on je dosta pričao o egzoplanetima i mogućnosti života na njima i takve stvari. Jesi vidio ono, ono od James Webb teleskopa, velika vijest je došla. Je, to, to, to, čak sam ga htio to pitati, ali preduhitrio me neki momak, tako da ga je on pitao u vezi toga. Pa rekao je da ukratko, ukratko je odgovor da treba pričekati, da ima tu još puno, puno stavki, da je to samo jedna od stavki, da se mora, mora puno, recimo, taj plin koji otkriva.
Znaš ono, spektroskopska analiza kao pokazuje da u atmosferi ima spojevi koji proizvode životinje. A kemijski spojevi koji na Zemlji isključivo proizvode biološki organizmi. A on je rekao da to je možda tako na Zemlji, ali možda je tamo drugačije, ne mora to biti samo biološki organizmi, to je tako ovdje. Da, da, prerano je se imeniti činjenice. Sad opcija, sad treba pričekati, rekao je bar 3, 4, 5 godina da oni sad to sve prouče, da vide, da li tu stvarno postoji mogućnost, a on je rekao, bazira se više na ovaj satelit Jupitera Europu, gdje on misli da ispod tog leda, ispod leda je na Europi, kako se Europa stalno sužava i širi. A zbog gravitacijskog utjecaja Jupitera. Zbog gravitacijskog utjecaja, ima tih napuklina kroz koje ulaze sunčeve zrake, i oni su gotovo sigurni da ispod tog leda postoji ogroman ocean, i kao prije da će tu biti, ovaj, da će tu biti života, nego, nego sad, prije on više misli da tu ima života nego tamo gdje su otkrili samo te kemijske čestice. Mislim da je sad i neka letjelica tamo. Je, neka letjelica, ali kaže da kroz budućnost namjeravaju napraviti nekakvu malu letjelicu
koja će se spustiti kroz sve pukotine da provjeri doli da li ima ocean, samo sad to treba tu tehnologiju razviti. E, a da, to je baš komplicirano je malo. Poprilično komplicirano je. Na Mjesecu, tako daleko, ono, uf. Da, da. E, a astronomija je fora, jel pratiš neke podcaste ili kako se. Pa gledam i puno sam prije čitao, pogotovo, pogotovo kad sam bio mlađi, bio sam u astronomskom društvu i išao na neka natjecanja, tako, bilo je dosta zanimljivo, i tog Antu Radonića svakog utorka na Radio HRT-a sam slušao, ono, religiozno, dok sam studirao, ono, imao sam čak bilježnicu, pa sam zapisivao sve, ono, pravi sam štreber bio što se toga tiče, jel.
Ne znam šta me upropastilo, kako sam sad ovakav. Je, fora je to, to je meni isto ta astronomija, astrofizika, ne znam, crne rupe, ma fascinantne stvari, jednostavno, to mi je, toliko mi, na neki način mi širi mi um, razmišljajući o tim fenomenima koji su tako daleko, to mi, zvučat će smiješno, to mi, ono, možda će neke ljude to prestrašiti, meni to daje mir, nekako. Da, da, da, da. Da sam onako dio tako nečeg neopisivo enormnog, mislim, to uopće. Beskonačno, praktički. Da, da, praktički, mislim, ono, kad kaže samo, znači, u ovom vidljivom svemiru, koliko, ono, 300, 400 milijardi galaksija, znači, ajme meni, ono. A koliki je cijeli svemir, to zapravo niko baš i nema odgovor. A onda postoje teorije i to od eminentnih astrofizičara, da je naš svemir samo jedan od ko zna koliko svemira. Da, da, da, i fora kako se to, uvijek mi je to fascinantno, kako se kroz prošlost širilo, znači, bila je Zemlja, je bila centar. Da, da, da, da. Svemira, mislim, nije bio takav koncept, pa onda se to malo proširilo, aha, okej, sunčev sustav, aha, pa okej, imamo zapravo tu cijelu galaksiju, imamo, a vidi, tamo su nekakve maglice, tako zvane, ups, onda je
Hubble dođe sa teleskopom, a vidi, to su zapravo cijele druge galaksije i tako, stalno se onda, ono, onako, multivers na kraju. Dođe do. Stvarno smo onako, možda cijeli ovaj svemir je kap u još neopisivo većem oceanu. A mi ne možemo niti jedan segment našeg svemira pojmiti, a kamoli čitav svemir, a kamoli sve to, ono. I te udaljenosti, te količine svega, to stvarno naš mozak ne može pojmiti, mislim. Sad postoje i teorije o nastajanju svemira, kako James Webb vidi sve dublje i dublje u prošlost, jel, pogled prema zvijezdama, pogled u prošlost, jel, koliko je svjetlosnih godina nešto udaljeno, toliko mi gledamo u prošlost, tako da James Webb sad praktički može pomoću te gravitacijske leće vidjeti skoro pa u same početke svemira, nakon Big Banga. Sad kažu da postoje teorije i neke indicije, jel, po nekim sastavima, šta ja znam, da Big Bang u biti nije bio početak, nego da je to bio kraj prvog ciklusa širenja Big Bang, znači, pa je svemir se širio, pa se skupio, pa se opet skupio u malu točku, i onda je opet nastao Big Bang, i da to tako traje već vječno.
Ja mislim da Roger Penrose ima oko toga, gdje sa tim nekim beskonačnostima, ako gledao sam dosta videa to, ali preglup sam, ne kužim ga ništa, jednostavno vidim, okej, glupan si, gotovo. Ali eto, fascinantno mi je slušati o takvim stvarima, bar u tom trenutku, skoro da nešto skužim. Kad malo skužiš, ono, u, je. Da, da, da, tako, ovaj, eto. Dobro. Ništa. Je li to to? Je. Ja mislim da je to to. Može. Eto, do iduće zgode, kad opet odeš negdje, ovaj, znači, je li to sad se šališ za orbitu ili? Ne, nikad se ja ne šalim.
Vidjet ćemo šta, nikad ne reci nikad, prije 15 godina sam mislio da nema šanse, znači kad otiđem na Antarktiku i kupat se tamo. Da, da. Ne znam šta bude. Ništa, slušaj, Elon Muskće trebati možda u nekom trenutku za na Mars, to ti je one way, pa ti mi zvučiš dobar kandidat. Ne, nema problema s tim, iako su sada nedavno otkrili da čovjek ne može duže od 4 godine izdržati na Marsu zbog usijeg zračenja, jel, da to bi bilo pogubno za čovjeka. A možda i ispod Zemlje. E, sada ispod Zemlje, pa sa nekim, jel, zaštitama, ovo, ono, a dok se to napravi, mislim da će to. Neku sunčanu kremu, neku. Proći će to jako puno, mislim, iako Musk govori sve to, kad se uzmu u obzir sve varijable, mislim da je još, da smo još ipak dosta daleko od odlaska na Mars. Ali na Mjesec bi mogli to do 2030. negdje, možda poslati. Jel ima nešto? Je, imaju u planu, imaju u planu, je. 5 godina da bi mogli gore otići. 69., ne, zapravo 70. i neke, ne znam, koliko je bilo 6, ja mislim, misija sve skupa na. 6, 5 uspješnih, je, Apollo 13 je bio neuspješan. Da. Eto. Dobro je, Gorane, ništa, hvala ljudi svima, pratite, subscribeajte, lajkajte, sve
što treba, eto ga, pozdrav, čao. Čao.