Ribogojilišta, brodske linije i tišina institucija

0:08 Dobar dan, ljudi, dobro došli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Danas je s nama gospodin Kristijan Perković sa Kaprija, tajnik udruge Periska Kaprije, je li tako? Tako je. Poštovanje, Kristijane, kako je? Hvala, Vladimire, na pozivu. Pozdrav svim gledateljima i slušateljima. A evo, na početku emisije trebam pitati tebe jednu sitnicu, da ne ispadne kako samo gradonačelnik dobija naše lokalne proizvode s Kaprija. Aaa, to je to, da, da. Nisi mi prošli put ništa donio. Imamo, pa... učim na svojim greškama. Učiš na... da, da, da. A to je zato jer sam spomenuo, vjerojatno. Mogu otvoriti? Ajde. Možeš, naravno. Evo, u ime naše udruge, ono što je prepoznatljivo s našeg otoka su kapari, ali u ovom slučaju nisu kapari nego je motar. A motar je ona biljka koja raste uz more i onda se ona kiseli. Imamo jednu gospođu na otoku koja ima OPG. Opa, lijepo izgleda. Što je to, zapravo? To su, znači, listovi, te mesnate biljke koja raste uz more. Onako, slankasti su, ali pošto su u octu, onda su sad i kiseli, jel'. Aha, i to onda šta, kao začin ili šta to dođe? To ti dođe kao prilog, recimo siru nekakvom i tako.

1:20 A, super. Pa eto, hvala vam lijepa, baš... Imamo tu, kažem, gospođa Ksenija Baljkas je, ima svoj OPG i proizvodi taj motar i kapare. Tako da ja obično uzmem kao suvenir, kad želim nekome pokloniti nešto od toga s našeg otoka. pa lijepo. S dalekog i prijateljskog Kaprija. Hvala lijepa. Ovaj, kako ide sezona? Kako je napreduje? Dobro je. Imali smo malo problema za vrijeme ovog Svjetskog nogometnog prvenstva, kroz 6. i prvu polovicu 7. mjeseca je osjetan bio pad interesa. Ali to se tako dogodi svake 4 godine. Znači, turisti ili gledaju utakmice doma ili čekaju da završi pa da se zapute na svoj godišnji odmor. Međutim, sad, evo, kako je to završilo, sad kreće za ozbiljno. Pa ja sam vidio dosta po gradu turista. Isto je bilo... Sad je krenulo. Aha, sad je... ne, ne, mislim dok je bilo prvenstvo. Još tada, da, ali... Valjda je drukčije. Koliko ja imam iz svog iskustva i što razgovaram s drugima, nije baš... bit će pad, sigurno. Statistika će isto pokazati. Da, da. A dobro, to... pa mislim, mislim da su fluktuacije neminovne. Ne možemo ni vječno ni rasti.

2:31 Mislim... Da, ali dobro, ovaj dio, prvi dio sezone nije toliko bitan. Bitna je špica, jel'. Tako da... i osim toga, posezona ima izvanredne najave, ima dosta rezervacija za 9. i 10. mjesec. Tako da, jednim dijelom će se to nadoknaditi u posezoni, makar ne može se nikad, ovaj, u potpunosti. Da, da. Ništa, zašto smo se dogovorili za snimanje? Puno se toga izdogađalo. Ovaj, prostorni plan... sad ide brzo, valjda na glasanje ili će još, zapravo, ga preuređivati, ne znam. Pa evo, možemo krenuti od tog famoznog prostornog plana koji je dosta dig'o, ovako, bure u javnosti. To je valjda ono, prvi put da vidim takav interes, zapravo, za nekakav prostorni plan. Šta je to uopće? Mislim, ono, mislim, što je pozitivno? Dobro je to, ovaj, pa evo, što se... možemo krenuti od Kaprija, što se najviše... Znači, županijski prostorni plan je izmjene, ovo su 7. izmjene prostornog plana, i na njima se radi skoro cijelo desetljeće. Da, od 2018., tako nešto. Da. Da. I konačno je sad došlo do te faze da se može raspisati javna rasprava.

3:41 I ona je raspisana, evo, prije skoro mjesec dana, još, mislim, do sutra da je rok, ovaj, za primjedbe, za sudjelovanje u javnoj raspravi. I tim povodom je Zavod za prostorno planiranje županije organizirao jednu prezentaciju prošli tjedan, na kojoj su, zapravo, prvenstveno htjeli uputiti građane i sve zainteresirane kako čitati prostorne planove i kako sudjelovati u javnoj raspravi. Međutim, to je bila prigoda da se ljudi i izraze, odnosno da iskažu i usmeno, da si olakšaju dušu, što bi rekli, jel', da iznesu neke svoje primjedbe. I tako je i naša udruga iskoristila tu prigodu da postavi pitanje spornih ribogojilišta koja su se pojavila sad u tim izmjenama, u sklopu tih izmjena u prostornom planu, za koje mi smatramo da nisu na adekvatnoj poziciji. Znači, one se nalaze u Žirijanskom kanalu, između Kaprija i Žirija, odnosno otoka Kaknja i Žirija, preblizu, po našem sudu, našim otocima, i brine nas mogućnost zagađenja obale

4:57 naših otoka, koja dolazi od hrane kojom se hrani ta riba, bilo tune ili... je, predviđena je plava riba, znači najvjerojatnije riječ o tunama. A razlog zašto je na tom mjestu baš predložena njihova lokacija je dubina. Znači, nije toliko velika dubina, dubine su tu do 50, 60 metara, pa je lakše postaviti kaveze, odnosno... Zašto je lakše postaviti? Aha, nije preduboko, okej. E, nije preduboko. Znači, ronioci postavljaju nekakve utege na dno koji drže, fiksiraju kaveze na toj poziciji. I to je znatno jeftinije, jednostavnije tehnički izvesti na takvim dubinama, do 50-ak metara, 60 maksimalno, nego što bi bilo, recimo, na 100 metara. A to su dubine, te veće su u otvorenom moru. Druga stvar, prednost, zašto je lakše obavljati tu djelatnost na ovakvoj poziciji je to što je bliže infrastruktura. Znači, recimo, muna u luka, glavna na Žiriju, je jako blizu, ovaj, ovoj poziciji ovih kaveza.

6:08 I naravno da to olakšava tko god tu ribu tamo hrani i uzgaja. Puno mu je lakše kad ti je u blizini sve, jel', i smještaj i trajekt i tako dalje. Zvuči sve dobro. U čemu je onda problem? Misliš da je stvarno to toliki ekološki problem? Pa mi nismo protiv ribogojilišta kao takvih, kao ekološka udruga. Mi samo smatramo da ova lokacija nije adekvatna. Da se treba udaljiti više od naših otoka na kojima potencijalno zagađenje može omesti turizam od kojega svi živimo. Znači, osnovna djelatnost kojom se bavimo je turizam, i turizam je jako osjetljiv na bilo kakvo zagađenje. Tako da ne želimo uopće takav rizik jedan da nam se u našem dvorištu, ovaj, stvara. A što se tiče ribogojilišta, ima mjesta, recimo, ispod Žirija prema otvorenom moru, koja su, po nama, manje rizična. Pa eto, samo smo zatražili da se preispita.

7:17 I da bismo potakli Zavod za, ovaj, prostorni... kako se zove, prostorni... Uređenje planova... ne znam, nebitno. Da, to je ovaj gospodin Mišura. Gospodin Mišura, tako je, ravnatelj. Da bismo potakli njih da ozbiljno razmotre uklanjanje iz plana tih ribogojilišta, mi smo čak organizirali potpisivanje peticije. I ne samo mi na Kapriju, nego su i Žirijani to napravili. Tako da imamo po nekoliko stotina potpisa na te dvije peticije koje ćemo predati. I ujedno je dosta, dosta vremena otišlo na toj raspravi uživo na tu temu. Moj dojam je da je javnost uz nas, velikom većinom, i čak i struka, i da će najvjerojatnije doći do revizije toga, te ideje, tog plana. Tako da će biti ili uklonjen iz prijedloga izmjena, ili će biti raspisana još jedan krug javnog savjetovanja, pa će se onda, nadamo se, konačno u tom drugom krugu, ovaj, to potvrditi.

8:30 Znači, da ne bi to trebalo niti doći do iduće razine, a to je županijska skupština koja bi trebala usvojiti te izmjene. Misliš li da je to stvarno toliki problem sa zagađenjem? Mislim, to je ipak samo hranjenje nekakvih, nekakvih riba. Okej, to sad ide na dno, ali tu je hrpa drugih životinja. Pa to čak nije... Mislim, nije to neki nuklearni otpad, mislim. To čak u našoj udruzi ne mogu reći da nam je to prioritet. Imamo mi većih problema, to je istina. Samo je, eto, trenutak takav bio da se sad trebalo na to reagirati. Ali mi smo iskoristili tu prigodu da reagiramo na još dvije sporna, dva problema koja imamo na Kapriju, koja nisu, istina, dio ovih 7. izmjena, nego su od ranije prisutni u prostornom planu županije. I mi smo zapravo već prije godinu i pol dana uputili Gradu Šibeniku, pošto je tada Grad Šibenik imao javnu raspravu. Grad Šibenik praktički preuzima, on se naslanja na županijski plan i onda dorađuje detalje, jel'. I onda smo mi reagirali na taj postojeći plan, u smislu marine koja

9:41 je predviđena u uvali Svetog Petra. To je ova glavna uvala na otoku Kapriju, gdje je mjesto, naselje, jel', koja je već sad prenapregnuta s postojećim sidrištem u ekološkom smislu. Znači, ograničen je broj bova, vezova, i već i ovo što sad imamo je na nekakvom, ono, gornjoj granici podnošljivosti te uvale, jer je uvala jako duboka i dosta zatvorena, tako da je nedovoljna cirkulacija mora, i onda bilo kakvo zagađenje ugrožava kvalitetu mora. A tu su nam glavne plaže, znači, većina ljudi se tu kupa i ne možemo si dopustiti da nam se uvala dodatno zagadi. E sad, u planu postoji ta ideja marine da se tamo izgradi. Znači, to je stvarno jedna ugroza, ekološka dodatna, protiv koje smo se mi, ovaj, uputili smo primjedbe protiv toga još prije godinu i pol dana Gradu. Nije bilo nikakvog posebnog odaziva do sad, i sad smo ponovili, znači, tu primjedbu. A treća primjedba je još jedno ribogojilište koje se nalazi baš neposredno

10:55 uz otok Kaprije, u neposrednoj blizini naselja sa sjeverne strane otoka, protiv kojega smo isto uputili primjedbu tada, prije godinu i pol dana, i predložili njegovo izmještanje. Još jedna izmjena koju smo zatražili tada, i opet sad ponovili, je proglašenje prirodne plaže koju mi zovemo Portić, također sa sjeverne strane otoka, koja je jedna od 3 plaže. Mi nemamo puno plaža na Kapriju, znači, to je jedna od 3 plaže koje su dostupne pješice iz mjesta i koje su radi toga dosta popularne. I u toj plaži, Portić, je nedavno, ovaj, organizirano, raspisana je koncesija, zapravo odobrena za sidrište, i sidrište je tamo postavljeno. I sad je to jedna sasvim drugačija slika. Znači, kupači kad gledaju 30 brodova neposredno ispred sebe, koji opet djelomično to i zagađuju, a i stvaraju buku i tako dalje, jednostavno kvari se, kvari se, ovaj, ugoda toga kupanja. I mi imamo na Kapriju praktički u svakoj uvali sidrište, što je možda isto pretjerano, ali mi se ne bunimo protiv toga.

12:07 Nama smeta samo to gdje je baš neposredno ispred plaže, i zato tražimo da se ono izmjesti u susjednu uvalu. Da, marina tamo u onoj uvali glavnoj, to mi nekako ne zvuči simpatično. Kao prvo, već ima dosta brodica tamo, kao što kažeš, ljudi se kupaju i to. Sad baš gdje bi marina tamo točno stala i kako, ne znam. Nije, nije mi baš to neka sreća. Možeš pogledati u prostornom planu. Znači, riječ je o ovoj desnoj strani kad se ulazi u uvalu, i to je negdje po sredini uvale, čak, recimo. Ono gdje nema ničeg sad, u principu. E, gdje sad nema ničega, jel'. Ali svakako je, slažem se s tobom, tu to ne priliči. Nije, nije, nema mjesta tome. A kad je nešto u planu, postoji opasnost da će se raspisati koncesija i da će netko stvarno početi, neki investitor, da će se pojaviti, da će se početi to graditi. I onda smo smatrali da je bolje na vrijeme, prije nego što se bilo što započelo. Slično kao i s ovim ribogojilištima. Znači, mi smo se tu na vrijeme javili. Za razliku od tog sidrišta problematičnog, gdje smo zakasnili. Ali razlog zašto smo zakasnili, znači, tek nakon što je odobrena koncesija, smo mi saznali da je uopće ona i raspisana i da postoji mogućnost da će se sidrište tamo pojaviti. To je nekako prošlo ispod radara.

13:19 Istina, to se dogodilo prije nego što je naša udruga. Naša udruga je sad, ima godinu i pol, malo više od godinu i pol dana da smo, ovaj, skoro 2 godine, ajde, da smo osnovani. Znači, prije toga nismo baš bili toliko angažirani da pratimo sve što se događa, i to je nekako prošlo ispod radara. Nije bilo javne rasprave, nije bilo nekakvih oglasa na oglasnoj ploči. Sve se to nekako, imali smo dojam kao da se to pokušalo, onako, potiho, jel', pogurati. Da, da, sad je Grad Šibenik, a ja mislim da će vjerojatno i županija i svi ići na ona, idu na ona e-savjetovanja, tako da što god se, i ide i kroz Gradsko vijeće, i što god ima savjetovanje, tamo se pojavi. Tamo ja često znam priviriti, ono, jel' ima što novog, pa zaobraditi neku temu. Da, to je jako značajno. Znači, sad imamo, ovaj, javnu raspravu putem e-savjetovanja o ovim izmjenama i dopunama županijskog... A, i županija isto, okej, nisam bio siguran. Županijskog plana, da. Znači, i Grad i županija organizira e-rasprave, i to je jako dobro.

14:19 Ja, mi, ono, volimo apelirati na ljude da se uključuju u te rasprave. Naravno, da. Jer, nažalost, one nekad prođu bez ikakvih primjedbi. A dok, recimo, ova rasprava uživo koja je bila prošli tjedan je, mislim, dvorana je bila krcata. Nije bilo mjesta dovoljno za sve ljude da sjednu. Stajali su na nogama. Znači, došlo je preko 100 ljudi. Možda jednim dijelom zato što smo i mi pozvali, ovaj, na taj, na to mirno okupljanje tamo ispred i potpisivanje peticije. Možda su i, tamo je bilo još nekoliko ekoloških aktivista i udruga, tako da je bilo govora i o problemima nekakvih vjetroelektrana, solarnih elektrana, također vezova, recimo, ovih u Žaboriću. Znači, nisu bili, nisu bili samo problemi, ovaj, našeg Kaprije i Žirijana na tapetu, nego je bilo još toga. Možda je takav trenutak da su, da su ljudi se, eto, malo probudili. Možda čak ja, ja, ja sebi, ovaj, nama, nama laskam kao udruzi da smo i mi možda svojim primjerom potakli neke druge aktiviste da se malo angažiraju. Jer mi, evo, već koliko, 2-3 godine smo dosta aktivni.

15:32 Organizirali smo jako puno prosvjeda, imali smo 150 prosvjeda povodom otvaranja trajektnog pristaništa na Kapriju koje je otvoreno, iako je bilo nedovršeno. Nakon toga smo nastavili s drugim akcijama, pa smo možda donekle ohrabrili ili inspirirali neke druge građane naše županije da se i oni aktiviraju. Da. Zanimljivo mi je, samo da se još na ova ribogojilišta vratim. Ono što je meni ovako zanimljivo, što dosta je međunarodno, onako se, strašno se kuka i stalno se kmeči: "Joj, ništa ne proizvodimo, ovo, ono." Tako da mi je malo, malo mi je čudno da kad netko, i evo, kao što je bilo ono kod Siska, one, one farme pilića, kad bilo što, imam dojam, kad netko i želi na kraju nešto proizvoditi, te hrane koju kao ništa ne proizvodimo u Hrvatskoj, to se obavezno dočeka na nož. Imam dojam da gdje god da oni predlože da to neki drugi otok, onda će tamo neki drugi otočani reći: "Ajme, ekologija, ajme, turizam, ovo, ono." Tako da, kako, tu je nekakav raskorak, onako, kao da se, dosta se žali za nekim vremenima kad smo mi kao proizvodili sve, a sad, sad više ništa, pod navodnike, i ono, kako to pomiriti ta

16:46 dva svijeta. Mislim, na kraju negdje moraju biti, ne znam, ono. Znači, pitanje mjere je najvažnije pitanje. Nitko nije protiv razvoja. Ja sam naglasio, nismo mi protiv razvoja. Jer oni su još i smanjivali dosta te tone, ne 3.000, nego, ne znam, 1.500 tona kao godišnje. U ovom slučaju lokacija je problematična, znači ne količina i tone. Što se tiče te farme pilića, recimo, opet pitanje mjere. Nije, nije problem bio tada farme pilića, nego su razmjeri, znači veličina te farme potpuno neprilagođena. Okej, ali ono. Veličini naše. Ova vaša je daleko manja, mislim, gledano po svemu. Samo kažem, u našem slučaju je problem lokacija. I nije, treba samo par kilometara dalje to izmjestiti, nije nikakav. Misliš da se onda neće nitko žaliti na ti? Pa ne mogu reći da neće nitko, ali ovo je baš. Mislim, ili problem što je taj kanal ili. Ovdje je baš nezgodno to što, što kad vjetrovi pušu, ta ribogojilišta su predviđena točno tako da vjetar i struje će donositi, ako bude, znači, zagađenja, a znamo iz iskustva da ima zagađenja. To je isto problem. Znači, u teoriji, zagađenje bi, ne bi se trebalo događati.

17:59 Jer su propisi dobro napisani. Međutim, oni koji dobiju koncesije se vrlo često ne drže tih propisa. I evo, baš na ovoj javnoj raspravi smo imali slučaj, mislim da je Vrgada ili ovako nešto, ili kod Murtera, zapravo kod Murtera ima neki otočić na kojem je, ovaj, isto ribogojilište. I čovjek je pričao o tome kako, na primjer, prema pravilima, hrana za tu ribu se ne smije pripremati na licu mjesta, znači u samom ribogojilištu, nego se to treba raditi u posebnim uvjetima na kopnu. Znači, uvjetima koji onemogućuju da se, da se taj otpad širi u prostor. Međutim, oni to rade, znači, to se radi u nekakvom sjeckanju. Nisam stručnjak, mislim, ne znam detalje, mljevenje, mljevenje te ribe kojom se to hrani, ta, te, te, te, te tune ili što se već uzgaja. Ovaj, oni to, nažalost, rade tamo gdje se to ne smije raditi i onda to završava u prirodi. I stvaraju se masne mrlje i zagađuje se, to na kraju nose struje.

19:03 U ovom slučaju bi to završavalo, kažem, na našim otocima, jer je baš, baš nezgodno, nezgodno mjesto izabrano. Ako se ne varam, tamo prema, prema Zatonu i Raslini isto ima. Znam da ima Pidoče, rekli su, netko mi je rekao da isto ima, jel' ima tamo isto, znaš ti, za, za ribe. Ne, tamo, koliko ja znam, su školjke. E, znam da ima više tih uzgajališta, školjke, kamenice, pidoče i to. Za ribu ne znam baš da li ima tamo, ni ne sjećam se da sam primijetio. Netko mi je to rekao, ali moguće da je, pa nekako, znači, postoji već nekakav presedan, ima toga valjda. Pa ja ništa, ponavljam, ja čak osobno jedem tu ribu iz ribogojilišta. Ja nisam, ne spadam u one koji se, ovaj, libe to jesti. Znači, nemam ništa protiv da to bude, ali u uvjetima koji ne mogu izazvati nikakvi ekološki problem i ugroziti turizam. Da, da. Inače, taj, taj, sedme izmjene, puno se toga briše. Evo, baš tu sam nabrojao i spadaju sve hidroelektrane na, na Krki, Mokro Polje itd., Aquapark i zabavni centar u Skradinu se briše, turističke zone Šarena jezera i Brezovac, peloidi nekakvi, ne znam ni što je to, rudarske zone u Suhopolju i tako dalje i tako. Sidrišta se smanjuju, brišu se kod, kod Mikavice i kod Žirija, i kod Murtera isto.

20:16 Tako da imam dojam da je, političari se zapravo, mislim da oni više nekako opipavaju puls naroda koji je, po mom nekom viđenju, strašno odbojno, bilo što da se novo gradi. Nekako, kod nas je zlato je status quo. Ajde, ovo što sad tu postoji, to nek stoji, ali nemoj ništa širiti, nemoj ništa graditi. Mislim, to je sad moja možda malo karikatura, ali ovo što vidim po, po ovim prostornim planovima, znači, skresali su to, hrpu, i opet nekako nije dovoljno. Evo, hrpa ljudi je došlo i to. Mislim, ja sam, ponavljam, ja sam za da se ljudi kažu svoje, ali opet, ono, što će sad, onda će osmi, što onda će još toga brisati. Mislim, gdje je tu sad kraj? Onda ideš onda na kraj, ama dobar je ovaj iz 2018. koji je već zadnji važeći. Ajde, možda će samo za spalionicu što treba i dobro je to. Vidiš da tebi smeta spalionica. Znači, svak se češe tamo gdje ga svrbi, jel' tako? Evo. Spalionicu, spalionica mi se čini ekonomski totalni disaster i, i možda čak i ekološki. Tu je jako puno, za razliku od riba, tu ima one, ne znam, desetci tisuća tone šljake s kojom ne znamo što ćemo. Uopće nema deponija u Hrvatskoj.

21:26 Znači, to će nas vjerojatno više koštati nego što će išta biti korisno. Znači, malo je ipak drukčije, ono. Ali opet, ono, ajmo raspraviti. Ja se, mislim, zato postoji javna rasprava. Da se, mislim, ako je javnost u ovom slučaju, recimo, stvarno, i kad su išle medijske objave, ja sam čitao dosta komentara i po onome kako su se izrazili na, na toj javnoj raspravi. Znači, javnost je složna da se, da ova ribogojilišta nisu prikladna za, za takvu lokaciju.

21:59 Treba javne rasprave organizirati na druge teme, bilo spalionice ili vjetroelektrana ili čega god. Da, da, i vjetroelektrana se isto dosta miče. Trebalo bi, trebalo bi svakako razmišljati o tome što lokalna zajednica koju ugrožava nekakav razvoj, konkretno, znači, ako je spalionica u pitanju, onda tamo koja su naselja u blizini spalionice, ili ako je vjetroelektrana tamo gdje šume te vjetroelektrane, gdje ljudi čuju tu buku, jel'. Što, što, što te lokalne zajednice imaju iz toga? Da li one imaju neku korist? E, možda, kad bi im se ponudilo da će oni iz toga imati nekakvu izravnu korist, recimo da im se smanje nekakve komunalne naknade, možda bi oni bili tolerantniji pa bi rekli: "Aj, dobro, istrpit ćemo, izdržat ćemo za razvoj." Međutim, kod nas se u pravilu. Da, ništa ne dobiju. Ništa, znači. Evo, baš ono u slučaju Danila Birnja tamo, znači, te na, na svaki kilovat sat, megavat sat, što god proizveden, oni nešto uplaćuju Gradu Šibeniku. I onda smo ih, ja i ovi drugi smo ih pilali, okej, ono, znači, to su javni podaci, znači, ne znam, otkad su se otvorili, tipa, red veličine, sad da ne govorim, na po milijun eura je uplaćeno. Okej, što ste vi točno u Danilu Birnju, jeste li metra nogostupa?

23:13 Jeste. "A, znate..." I onda je odgovor bio: "A, znate, ne znamo mi pojedinačno uloge, svaka daje, ono, mislim, što me muljaš." Kakvi su to dječji izgovori, to. Ukratko, nisu ništa, nego su potrošili na što god da troše, mislim. Da stvar bude gora, oni su tražili da im izgrade nogostup, pa su rekli da nemaju novca. Da, da, da. E, da, e, kao, kad budete, kako, mislim da je Jurić rekao, kao, kad budete više privređivali. Tako je. A čekaj, i onda sam ja gledao baš po, po stanovniku per capita, daleko više otplaćuju, ne znam, nego stanovnik Šibenika. Znači, na, na kontu tih vjetrenjača. Tako da je to sve jedna farsa, je, mislim, naprosto, ono, jer, jer cijela poanta je valjda toga, okej, ti nagradio si prostor, šumi, ovo, ono, ali ćeš onda dobivati kao na nekoj lokalnoj zajednici, a ovi, a ovi to potpuno, ono, ignoriraju i to drže kao, ne znam ni ja na što troše, mislim. Ne troše tamo, u svakom slučaju, gdje bi trebalo. To je, to je slučaj sad, recimo, i ovih ribogojilišta. Znači, naravno da smo, da se postavilo odmah pitanje što oni koje to potencijalno ugrožava, znači, mještani Kaprija, Žirija, imaju iz toga. Imaju li ikakvu korist? Možda radna mjesta eventualno, ne znam. Pa ne, odgovor, radnih mjesta danas ne fali, jel', mislim, to nije, to više nije kriterij.

24:28 Upravo suprotno je, jel', i ovaj, fali nam radne snage. Nego, odgovor je na to pitanje: nikakve koristi nemate, nikakvog obeštećenja neće biti. Preuzimate sav rizik, a svu korist zapravo dobija privatni investitor koji, koji u toulaže. E, to je nezgodno. Znači, to nije baš možda. Dobro, privatni investitor isto plaća poreze, plaća sve, mislim. Je, ali ne, ali opet od toga poreza ne ide ništa toj lokalnoj zajednici koja je time ugrožena. Opet se vraćam na pitanje vjetroelektrana, kao jedan, recimo, slučaj gdje to ljudima doslovno šumi, znači, stvarno im stvara tu buku. Da. I smeta im to, jel'. A dobro, ali kad kažeš privatni investitor, onda doslovno nijedna trgovina, ni, ni, mislim, od ničega onda nemaš koristi. Ne, pa znači. Jako ja, mislim. Mislim da, da, da čak te trgovine, evo, recimo, kad već spominješ trgovinu i privatne investitore. Dobro, a trgovina je možda loš primjer, jer tu moraš kupovati. Ne, ne, ali neka, ovaj, dobro, sad si me, podsjetio si me na nešto sad, pa mogu dati jedan primjer, znaš, s Kaprija. Znači, mi smo na otoku imali jednu trgovinu koju

25:40 je držao jedan, jedan privatnik, recimo, dugo godina, i nakon toga je taj privatnik prošle godine odlučio izaći iz tog posla. I došao je jedan lanac, opet privatni lanac, koji je preuzeo, ovaj, taj prostor i sad nudi zapravo bolju uslugu od one koja je bila prije, povoljnije cijene.

26:08 I ujedno pomaže lokalnu zajednicu tu i tamo nekakvim donacijama. Znači, recimo, mi sad imamo, organiziramo dječje igre, to je popularno zvana dječja pripetavanja, i jedan, jednu donaciju ćemo dobiti i od toga lanca, te trgovine. Znači, mislim da je dosta savjesno i ispravno da ako smo. A to je pohvalno. Mi kao jedna mala, mala zajednica pružili ruku jednom novom investitoru koji dolazi na naš otok i pomogli smo mu možda malo i oko da se tamo lakše smjesti i tako dalje.

26:45 Mislim da je, da je u redu da se razvija taj jedan međusobni odnos, da i, i taj investitor gleda može li on nešto i dati toj neposrednoj zajednici koja ga je tako, ovaj, dočekala širokih ruku i pružila mu jednu dobrodošlicu, a iz koje on zapravo izvlači financijsku korist dosta, dosta ozbiljnu. Ne od mještana, naravno, nego od turista prvenstveno, jel, jer. A dobro, ali radi cijele godine. Radi cijelu godinu, ali velika većina prometa se tu ostvari u turistskoj sezoni. Da, da, ali dobro, ajde, barem preko zime onda radi, da. To je bila obveza. A, okej. Koju su oni mogli preuzeti. A to je okej, jasno. Reci mi, održali ste eko akciju čišćenja plaža. Kako je to prošlo, evo? Polokve, male nozdre i portić, dobro, dobar naziv. Je, je, je, je. To su, to su te tri plaže što sam maloprije spomenuo, da su zapravo praktički jedine tri plaže, ovaj, dostupne pješice. Kako se zove ona gdje se ovako preko otoka ode? To je mala nozdra. Je, a je, tako je. Pretpostavljam da na nju misliš. Je, mislim. Tamo ima i nekakav, možda. Dva restorana. Ono, e, tako je, da, da, da, ima nešto. Znači, te, te tri plaže smo odlučili očistiti zato jer nema sustavnog rješenja. Znači, nitko drugi se ne bi sjetio to učiniti, da organizira takvu

27:59 akciju. Zeleni grad se s tim ne bavi. Mjesni odbor nije zainteresiran za, za takve aktivnosti. Neka, neka, neka druga institucija ne postoji koja bi, ovaj, se za to pobrinula. A događa se da se tamo otpad gomila prvenstveno zato što ga nanosi vjetar i morske struje, morskim putem, znači onaj plutajući otpad, prvenstveno plastika. I onda se te plaže, mislim, ostanu zatrpane. Šteta, šljunčana plaža, jel', mislim, nije, nije ista stvar kad je ona čista. To valjda onda sa mora najviše dolazi. Da, da, to dolazi prvenstveno sa mora. Jednim dijelom završava padom ili bacanjem sa brodova, ali većim dijelom je, po mojim saznanjima, to otpad koji dolazi rijekama zapravo. Znači. A rijekama? To dolazi sa kopna, u biti. Mi često tamo nalazimo otpad čak iz Crne Gore, Albanije, Grčke. Mislim, imamo tu struju koja kruži u, u smjeru obrnutom od kazaljke na satu u Jadranu i zapravo nam, što je zapravo sreća za nas, jer na taj način ne može nam doći zagađenje iz Italije. Međutim, može nam doći zagađenje iz ovih dole južnih, ovaj, zemalja koje sam sad spomenuo.

29:14 I trebalo bi, kažem, uspostaviti nekakav sustav da se to uklanja, da se to čisti. Nije tako lako ni pristupiti tim plažama. Treba ići preko brda, pješice. Nema ceste, jel', ne možete doći vozilom. Znači, morate sve ručno ili brodom ili. Da, onda to tegliti natrag ili. Tegliti, e. I ništa, nas se skupilo petnaestak volontera iz naše udruge koji smo kroz nekoliko sati prikupili, koliko ono, ja sam računao, a već sam zaboravio sad. Ali imali smo hrpu tih velikih vreća za, za smeće, ovaj, dvije velike hrpe smo formirali za koje smo dogovorili da Zeleni grad odveze i da Grad Šibenik pokrije taj trošak. Eto, toliko su nam izašli u susret. I koliko će to sad dugo trajati, mislim, opet će to more nanijeti, jel'. Naš je plan da bar jednom godišnje organiziramo i dalje takve, takve akcije čišćenja plaža. Nadamo se i većem odazivu, mislim. A tko je tu došao? Sa, sa otoka uglavnom ljudi? Da, da, da, da, ljudi s otoka, ovaj, eto, koji osjećaju nekakvu, nekakvu savjest, ovaj, imaju savjest pa su htjeli pomoći da, da se to očisti.

30:28 Pa super. Znači, u principu imate te tri plaže i to je to zapravo. Ako ne računamo neke divlje. Mislim, stvarno, kad, kad govorim, znači o nekakvim šljunčanim plažama. A, okej, gdje se može lijepo. E, gdje se može fino, da, da, da je za djecu pri- prihvatljivo i zgodno i tako. Inače ima i divljih plaža, kamenih, a ima i cijela obala je, uvala je Kaprija betonirana, tako da je to de facto isto jedna dugačka plaža. Ali, ovaj, kad govorimo baš o ovo, plaža, plaža, klasično, znači nešto šljunka i tako, onda su to zapravo samo te tri koje su dostupne pješice.

31:03 Bilo je nekakvih pomaka što se tiče brodskih linija i nešto Ivica Ledenko je za vas u Saboru i na županijskim skupštinama lobirao i to kako je, za vas i Žirje, pretpostavljam. To je. To uvijek u paketu nekako idete. Da, da. Znači, sve brodske linije koje idu na Kaprije nastavljaju za Žirje i obrnuto. I obrnuto, da. Dolaze sa Žirja, staju na Kapriju. Znači, to su iste brodske linije. Naša dva otoka pokrivaju iste linije i trajekta i brzobrodskog.

31:31 Za nas je to veliki uspjeh. Evo, prije, koliko ima od toga, mjesec, dva dana, da je Vlada objavila vijest da će. A 28.5.? A 28.5., tako je, da će uvesti te dvije dodatne linije koje smo mi tražili za Kaprije, automatski i za Žirje. To je katamaran? To je katamaranska, znači brzobrodska linija utorkom i četvrtkom, koja je ukinuta prije nekoliko godina, već dosta godina.

32:01 U tom trenutku je im je taj brod trebao za da opslužuje Prvić, ovako nešto je bilo, pa je to kao bio razlog zašto se smanjuje broj linija za naše otoke. Međutim, nakon toga je Prvić riješen na drugi način i ovaj brod je ostao slobodan zapravo. On stoji vezan u, u, u vrijeme tih linija koje su bile ukinute. I mi smo prije, evo, skoro dvije godine uputili zahtjev da se te linije vrate, prvenstveno radi toga što je otvorena škola nakon 50 godina na Kapriju i nastao je problem dolaženja učiteljice na otok, pošto ona dolazi iz Šibenika i onda ona utorkom i četvrtkom nije imala brodsku liniju da može doći. Da, da, nezgodno. Ujutro, kako inače održava nastavu ujutro, nego je morala čekati trajekt, znači onda bi došla tek popodne. I druga stvar, morala je ostajati radi toga cijelo popodne, ostajati duže na otoku, što je njoj bilo nezgodno. Ha, kome bi to bilo zgodno, da. E, znači, em se remeti jednosmjenska, ovaj, nastava, znači nije dobro to niti za školu ni za učenike, s druge strane ne odgovara nastavnici.

33:12 I mi smo zapravo, eto, to iskoristili kao jedan povod da tražimo povrat te linije, ali naravno da je i mještanima puno znači da se vrati još jedna linija, jer ih ionako imamo premalo. Znači, radi se o izvansezonskom redu plovidbe, kad su, kad imamo samo dvije ili tri, ovisno, ovisno o danu, brodske linije za kopno, za Šibenik. To je premalo. I u sezoni imamo četiri linije i to je premalo. Ali ajde, bolje je nego ovo izvan sezone. Pogotovo, problem se najveći događa kad zapuše jugo. Tada trajekt često ne, ne plovi, odnosno ne staje na Kapriju, nego produži za Žirje. To je sad posebna priča zašto se to događa. To je također neprihvatljivo i mi se borimo s tim. Ali činjenica je da se zna dogoditi da danima trajekt ne vozi i onda ako ni brzobrodski ne vozi, znači ta linija koja je utorkom i četvrtkom bila ukinuta, onda nemamo ništa. I, ovaj, zato smo, zato smo toliko bili uporni, tražili smo na sa svih mogućih instanci. Najprije smo krenuli od Grada Šibenika, Agencije za linijski obalni

34:27 promet. Ali Grad Šibenik ima ičta sluha, vidim da je Zadar je bio izdvojio nekakvih 55.000 eura, nekakve inače i milijune. To nam je bila, to nam je bila solna, sol na ranu, jer, znači, dok smo mi čekali više od godinu dana Grad Šibenik da nam pomogne, pošto je Agencija se izrazila u smislu možemo tu liniju vratiti, ali to nešto košta. Mislim da je cifra bila oko 30-ak tisuća eura godišnje.

34:56 Ali ako će Grad pokriti taj trošak. I mi nismo uspjeli dobiti od Grada. Grad je načelno podržao našu ideju, ali nije bio spreman to platiti. E, da, da, najvažniji dio nije bio spreman. Eto. I, ovaj, i onda dok smo, dok se, dok smo mi tako, eto, čekali da, da, da nam se Grad smiluje, pojavila se ta vijest da Grad Zadar povećava budžet za njihove otoke, lokalne otoke, za brodske linije za 55.000 eura. Znači, to je praktički skoro dvostruko od ovoga što smo mi tražili. I čak se hvali s tim, jel', ide s tim u medije, što je za pohvaliti se. To je jedna gesta da pokažu da. Da, da. Da, da, da vode računa o svojim otocima, ovaj, o očuvanja, očuvanju života na otocima. I, ovaj, i eto, tako da smo mi o tome odmah Grad izvijestili. Razgovarali smo i sa županijom o tome problemu, međutim županija je tu isto oprala ruke, pa smo pisali ministarstvu, nadali smo se da ćemo uspjeti izravno preko ministarstva možda to, to, to dobiti. Pa se za nas založio, eto, saborski zastupnik kojeg si spomenuo, Ivica Ledenko. Jeste vi bili s njim u nešto kontaktu ili je?

36:08 Da, da, mi smo, mi smo bili s njim u kontaktu zato što je on se zauzeo za nas još za vrijeme onih prosvjeda protiv puštanja ove, novog trajektnog pristaništa. Da, da, sjećam se. I od, od tada smo zadržali s njim kontakt. Tada, tada nam je on pomogao i, i pomogao nam je Restović. E, sjećam se, da. Kao zastupnik u, u Saboru. Ne treba ni to zaboraviti. Kao jedna vrsta posrednika prema ministru se on tu postavio. Tako da su nam njih dvojica dosta pomogli već tada oko postizanja jednog kompromisnog rješenja. I eto, Ledenko je ostao s nama u kontaktu i odlučio se zauzeti kao, kao, kao prvenstveno kao zastupnik u županijskoj skupštini, ali i kao zastupnik u Saboru. Tako da je on o tome govorio i u županijskoj skupštini i u dva, tri navrata u Saboru je govorio. I on je stvarno dosta aktivan za županiju, što je, je, mislim. Je, je, je. A misliš da sad više nije zastupnik? Mislim da je predao nekome, ili, ili, ili sam ga pobrkao s nekim. Mora je, mora je predati. Mora je, bio je neki, bio je dogovor da pola mandata odradi on, a pola kole, kolegica ili tko već. Da, da, da, dobro. Uglavnom, on je i dalje sad aktivan u županijskoj skupštini i upoznat

37:20 je sa problemima Kaprija. Pokazuje dobru volju i, eto, često o tome, o tome govori. Vjerojatno je i to pomoglo da je Vlada donijela ovakvu odluku. A još je tu bila jedna sretna koincidencija, a to je da je još jedan otok, čini mi se, Hvar ili Brač, tražio, bila je slična situacija. Pa onda u paketu smo i mi i oni dobili dodatne linije koje bi trebale početi funkcionirati u zimskom redu plovidbe, to jest od jeseni, znači od otprilike 1.10.

37:51 A super, ali je li treba još, smatrate da još treba linija ili je to sad okej kao za, za zimu ako to stvarno bude sve? Mislim, je li to uopće aktivno sad, ta, te nove linije? Ne, ne, kažem, one će početi. Aha, počet će, okej. Počet će ploviti 1.10. Trebale bi. A, okej. Trebale bi, okej. Aha, da, da, da, ajde onda ćemo. E, živi bili pa vidjeli. Da, da. Mi se nadamo da će, da će se to stvarno i ostvariti jer Vlada je najavila, jel'. Ha, valjda onda hoće. Ha, nikad, nikad. Jer da se samo ne bi opet za godinu, dvije sjetili, ajoj, ma ne treba. A da, to nikad, to nikad ne znaš. Nažalost, mi takve stvari dobijamo tako na kapaljku i, i, i nakon toliko enormnog truda kojiulažemo, pritiska, znači na sve moguće načine, od pisanja dopisa i sastanaka, preko medija preko kojih otvaramo te teme, pa do, evo, saborskih i županijskih zastupnika, da bi na kraju dobili, eto, nešto sitno. Mislim, kažem, ponavljam, radi se o možda 30-ak tisuća eura godišnje. Mislim, kakav je to iznos za bilo koga, za jednu državu ili za jedan grad ili za jednu županiju? To je beznačajno, a nama, a nama toliko, toliko puno znači.

39:01 Tako da sad razmišljam, ima, imamo mi dugačak popis problema, situacija s kojima smo nezadovoljni, zašto mi smatramo da nam se drži građanima drugog reda, nas otočane, jel', ne samo Kaprijane, nego to, to, to se odnosi i na druge, ovaj, mještane malih otoka u Šibeniku. Međutim, više nemamo iluzija da ćemo bilo što uspjeti dobiti brzo i jednostavno. Je, ne može se ništa, sve, sve je borba, apsolutno sve, i najmanja sitnica, ali to, to je jednostavno tako jer ja to gledam na način da je nešto bilo jednostavno za dobiti i napraviti, već bi to, kako bih rekao, bilo materijalizirano. Tako za sve što novo moraš, moraš razbiti taj neki, ono, status quo, to su borbe i pisanja i prosvjedi i ne znam što. Naša udruga je, nije samo ekološka udruga. Naša udruga se bavi kvalitetom života. Znači, pitanje ovih brzobrodskih linija je pitanje kvalitete života na otoku.

40:01 Razlog zašto smo mi se aktivirali i na kraju krajeva registrirali našu udrugu je to što nismo bili zadovoljni kako postojeće institucije i strukture djeluju. Prvenstveno mislim tu na mjesni odbor. Smatrali smo da, da se, da su nedovoljno angažirani. Gradonačelnik, naravno, kao takav, župan koji nam je također obećavao neke, neke, neke stvari, a nikad to nije ostvario. Misliš ovaj stari ili novi? Stari, Jelić, da. A novi se tek treba pokazati. A novi je nova metla koja, ja mislim,će sve reći. E, mora se pokazati. Da može, ali će stvarno biti šta? Da, da, takav, takvo je zasad naše iskustvo s njim. Znači, ovaj, pokazuje dobru volju, ali čekamo, još uvijek čekamo bilo kakve konkretne korake. Da. Početkom godine je udruga ušla u takozvano otočno partnerstvo Razvojne agencije kao predstavnici Kaprija. Možeš malo o tome? Točno. Znači, mi smo se obratili Razvojnoj agenciji zato što smo saznali da postoji to otočno partnerstvo i smatrali smo da bi bilo u redu da se

41:13 i naš, naš glas tamo čuje kao predstavnika našeg otoka. I oni su se ugodno iznenadili što smo se mi njima javili i rekli su: "Sjajno, baš na Kapriju nemamo nikoga u biti." Imali su nekad jednu udrugu, ali ta udruga je prestala postojati, odnosno više, više nije tako aktivna. I, i, i, i, znači, oni su to svestrano podržali. Mi smo se uključili u rad i sad smo, eto, pozvani smo na sve sjednice. U toku smo, dobivamo dosta informacija i tim putem.

41:43 To, to, to otočno partnerstvo održava sjednice jednom godišnje na kojima dolaze i ministri, pa čak i premijer, znači, Plenković dođe, ovaj, na te sastanke. I svakako to je jako dobro i jako važno biti dio jedne takve, takve strukture. Sad opet kažem, mi smo samo jedan mali otok, ima tu puno problema. Naši problemi su kap u moru i ne možemo očekivati da će se tretirati s nekim prioritetom, ali kako kaže narod, svaka mala gura naprijed. Tako da, evo, strpljivi smo. Da, da. A jeste bili u, u strategiji u EU za otoke isto nešto sa, sa picom? E, baš ta, baš ta, baš ta Razvojna agencija županijska nam, nam se obratila pretpostavljajući da ćemo mi kao udruga koja je toliko aktivna se uključiti u tu javnu raspravu koja je bila raspisana povodom donošenja strategije Europske unije za otoke.

42:41 Tada mi nismo znali u tom trenutku da je zapravo jedan od inicijatora te inicijative upravo naš sumještanin šibenski, Tonino Picula. I, ovaj, mi smo napisali tada jedan, jedan opsežan komentar, uključili smo se u tu javnu raspravu i sa zadovoljstvom smo ustanovili da je nekoliko mjeseci kasnije, kad su, je, je ta, je taj dokument donešen, ta strategija donešena, da su unutra stvarno uključene većina tih naših sugestija, ovaj, prijedloga. A, pa super. Primjedbi. Odlično. E, sad, da li je to koincidencija ili da, da li smo mi slučajno razmišljali slično ili možda netko drugi osim nas ili je baš to rezultat našeg doprinosa, ne možemo znati, ali drago nam je da se stvari kreću u tom smjeru i čestitali smo odmah na tome Toninu Piculi i nadamo se da će se to i realizirati. Znači, u ovom trenutku je to samo na razini donešenog dokumenta kao strategije. Idući koraci su da se pronađu financije unutar Europske unije. Što je u tom dokumentu? Ima od čega se sastoji?

43:53 Pa. Ili je nešto sve vrlo općenito? Nije, nije čak toliko vrlo općenito. Baš ima dosta konkretnih, znači, od razvoja infrastrukture, tipa, na primjer, mi imamo problem sa kanalizacijom na, na otoku. Mi nemamo čak niti projekt kanalizacije izrađen za koji mislim da, recimo, da Prvić ima bar projekt. Krapanj je dobio kanalizaciju. A to biće u sklopu aglomeracije. Da, da. Ali, ali kod nas se niti ne priča o tome. Znači, mi, mi se nadamo bar da se, da se nešto krene razvijati u tom smjeru jer tu imamo veliki, veliki problem, em ekološki, em praktični, jel', sa ispumpavanjem tih septičkih jama. Ma da, da, te septičke su užasni. E, to je, to je, te crne jame su problem jer, ovaj,

44:39 ispumpati tu jamu vi morate dovesti. Vozilom nekako. Cisternu. Tako je. A ta cisterna da bi došla, mora prvo platiti trajekt koji je skup, drugo izgubiti čitav dan. Da. I zato će oni radi jedne, dvije ili tri jame, a ne može ispumpati puno zato što on ima ograničen kapacitet. Da, ima, da, to su ogromne sto kubikaže. Znači, znači, on će radi jedne ili dvije jame izgubiti cijeli dan. Normalno će vam to naplatiti puno skuplje nego u Šibeniku, negdje tu na kopnu, je li? Da, da, gdje samo doveze se i vozi. Ja može, nema, ne znam, deset jama ispumpati svaki put, ispumpa i odvozi tamo, priključi i to izbaci. Druga stvar, kažem, taj trošak trajekta je, on plaća po komercijalnoj tarifi koja je visoka.

45:23 I sad mi kao mještani to, em imamo problem dogovoriti jer ih je jako teško dobiti da vam uopće dođu, da izgube cijeli dan. Neće dolaziti na otok ako ima dovoljno posla na kopnu. A drugo, cijena koju će naplatiti je paprena. Tako da mi tu nemamo nikakvu subvenciju. Ne postoji sustav koji bi nam to olakšao, niti organizaciju toga, niti subvencionirao. I mi se, eto, nadamo da ćemo u nekoj budućnosti moći dobiti, to nam je san, da ćemo doći do kanalizacije. To je po našem mišljenju nekakav civilizacijski minimum. Definitivno, slažem se, da. Tim više, što opet ponavljam, naša uvala je mala i zatvorena, uska, duboka i di, di završava onaj višak iz crnih jama, ne treba puno nagađati. A da, zna se gdje završava. Ne na nebu, sigurno. Tako da, tako da, to su, to su, kad bismo, problem je što su takvi projekti jako skupi. I mislim da mi bez Europske unije nećemo moći doći do tih sredstava. A dobro, bez Europske unije ne možemo više ništa. Ali zato, ako bi se sad formirao taj specijalni fond, to je ideja, znači, te, te strategije za razvoj otoka, e onda kad bi se, znači, iz tih, iz toga fonda uspjelo financirati

46:34 i takve veće projekte, mi imamo šanse to dobiti. A nije li to malo isto žalosno da, da bez europskog novca i tamo i brodarica i to, da, da se kanalizacija, mislim, znam da to nije jednostavno, ali to nije ni. Pa mislim da ti je, mislim da ti je to pitanje za, za instance gradonačelnika kad ti on dođe u emisiju. Ili, ili ministra, još bolje. Pa dobro, ali mislim, ali nije to samo problem Šibenika, to je problem praktički svugdje. Znači, znači, ako, ako mi gledamo, ovaj, po, po, po broju stanovnika i, i prioritiziramo mjesta prema broju stanovnika, onda mi nikad nećemo doći na red. Da, da, jasno. Znači, to ne smije biti kriterij.

47:14 Zato te strategije trebaju uzimati u obzir neke druge prioritete, a ne samo broj mještana i broj glasova koji će donijeti nekom političaru koji će odlučiti. Pa da, oni samo gledaju koliko vas tamo ima. Zato i na Selima neće graditi nogostupe, jer em imaju, nema puno glasova, em je sve 97%, ne znam, HDZ i zašto bi oni njima išli. Mislim, ja to na neki način i razumijem, ono, što, pa vole nas, pa što ćemo mi njemu išta tamo davati. Ono, tu i tamo nešto naprave, nije da nikad ništa, ali nešto tako ozbiljnije novce neće nikad. Dok je grad Šibenik, imam dojam da je to baš prava politička arena gdje ono se ipak glasa i za drugo, pa tu moraju biti malo finiji i tako, ono je malo drukčija situacija. To je, to je, znači, jedan, jedan razlog si sad ti opisao, znači glasovi, a drugi razlog ti je, ono, kićenje perjem, recimo, tako to nazovimo. Znači, netko će donijeti odluku o nekoj investiciji zato što to dobro izgleda i dobro zvuči, a neki ministar ili gradonačelnik ili župan, jel', a bez da, da, da, da uđe u sukob s problema, znači da vidi koliko ima smisla takva odluka. Da li ima većih prioriteta od toga možda?

48:26 Da možda konzultira mještane na kvalitetan način putem jednog zbora građana ili neke druge vrste javne rasprave. Ne, nego se radi o ono što je često puta lakši način. Recimo, ako se ukaže neka prilika pa ti netko nešto ponudi, to brže bolje zgrabiš, a, a, a, a dobro će ti, dobro ćeš, moći ćeš se s tim kao pohvaliti, dobro će ti, donijet će ti nekakvu popularnost. To je, nažalost, glavni kriterij, recimo, bio kod odluke o izgradnji tog spornog trajektnog pristaništa novog kojeg smo mi dobili na Kapriju. Ignorirale su se peticije velike većine mještana, prosvjedi. E, tu je tu bilo ikakvih pomaka, by the way, što se tiče pristupnog puta i to? Nije, nije, nema još nikakvih pomaka. Zašto ne pitate na gradskom vijeću preko nekog? Pa, to je. Čisto da, ono, da se to malo opet pokrene. Situacija je takva da smo mi uspjeli doći do jednog kompromisa, a to je da taj trajekt pristaje pola dana u tjednu na. E, to znam, da, to je još uvijek na snazi. I to je još i dalje na snazi. I nama je to zapravo bio glavni cilj da zadržimo u funkciji

49:40 staro pristanište, jer je ono da. Onda vam i ne paše zapravo baš da, da se i to izgradi i onda. Znači, tako je. E, što će vrijeme donijeti, vidjet ćemo. Sad traje jedan period di mi radi monitoringa Europske unije trebamo imati to novo pristanište u funkciji. Što će biti nakon toga, vidjet ćemo. Kad sam bio zadnji put na Kapriju prije par tjedana, mislim da je bio dan kad, kad valjda na taj novi idem, mislim, nebitno, jer sam vidio neki veliki kamion je išao, ne znam, ili od, od smeća od Zelenog grada, ne znam, nešto, nešto je prolazilo. Što je s tim putem uz more? Je li to još uvijek tako nakaradno? Je li se to barem nešto upgradealo ili je to onako. Ne, ništa se nije upgradealo. To nije put, to nije cesta, to je zapravo šetnica i plaža. I ona je uvijek bila šetnica i plaža. Nikad se to nije smatralo nikakvom cestom, nikakvim putem. Da, da, shvaćam. E, i. Kako uopće prođu, vjerojatno onda i prođu. To je preusko. Znači, to, to nije predviđeno da se auti tu voze, a kamoli kamioni. I ne samo što je preusko, nego je i statički upitno. Znači, nije to građeno, nije to, nije to, nije podzidano na način. Da, da, ne može tu sad od deset tona prolaziti svaki tren.

50:50 Znači, postoji opasnost da se to uruši. Već se urušavalo, već su se te neke rupe otvarale tamo. Znači, to je jedno, jedno rješenje privremeno koje je loše, koje je opasno i ne daj Bože nekog zla da se dogodi, pa će se postaviti pitanje tko je za to odgovoran. Nama je to, nažalost, na otoku donijelo drugi jedan problem, a to je da, s obzirom na to da ti kamioni od jedan put sad i vozila druge vrste, kombi, što ja znam, odjednom koriste tu šetnicu kao da je cesta. Da, da, normaliziralo se. E, a jer nemaju izbora, ljudi, zato što trajekt pristaje na toj, na toj drugoj strani i ne može drugačije doći vozilom, nego mora se tuda nekako provući. I sad se de facto to, eto, počelo smatrati cestom. I mještani su, vidjevši da je to se koristi kao cesta, i s druge strane i oni prisiljeni da nekako dođu do, do tog novog pristaništa iz centra mjesta gdje ima skoro kilometar udaljenosti, počeli nabavljati svoja osobna vozila. Ono, na struju, one neke. Na struju, tako. Znači, znači, formalno na Kapriju su zabranjeni motorna vozila.

52:01 Međutim, ova vozila na struju nisu izrekom zabranjena. I što se počelo događati? Da se, da su se počeli, počeli gomilati ta vozila na struju. To sam primijetio sad odjedanput. Jesi vidio? Zzz, zzz, posvuda idu. Znači, dogodit će nam se kao na Zlarinu. Zlarin ima preko sto valjda onih Golfa autića. Sad na Kapriju raste broj što Golfa autića, što ovih trokolica raznoraznih oblika, od onih koji liče. E, to je velika promjena koju sam primijetio, da. Tako je. I, ovaj, i što se tu događa? Znači, ta cesta za to nije predviđena. Ona nije, ona nema dozvolu da se koristi uopće kao cesta. Ona, ona ne zadovoljava niti uvjete one najminimalnije kategorije, one četvrte kategorije cesta. Znači, svaki prijevoz motornim vozilima tu je zapravo kršenje zakona. I prije ili kasnije doći će do incidenta. Djeca tamo su navikla da imaju slobodu, da se, da, da istrčavaju iz sporednihuličica. S druge strane, vlasnici tih vozila jure, znači, ne paze. I kažem, nadam se da neće, ali strah me da će, da će se nešto dogoditi i, i da će se postaviti pitanje odgovornosti.

53:14 Mi smatramo kao udruga da tu treba nekog reda uvesti. Znači, razumijemo zašto je došlo do toga. Nažalost, došlo je do toga radi izgradnje i puštanja u pogon tog novog trajektnog pristaništa. Ali sad je to opet jedno bezakonje, jedna, mislim, nema kontrole, nema policije, nema pravila jasno napisanih, nema reda. Ne, ne pridržava se reda i, i nadam se da ćemo, da ćemo uspjeti, ovaj, i tu nekakav, nekakav bar red uvesti da se nešto poštuje. Drugi, drugi problem je, recimo, glisiranje u našoj uvali. Znači, naša uvala, ne samo glisiranje, nego i divljeg sidrenja.

53:55 U našoj uvali u kojoj je plovni put, znači, taj trajekt da bi došao do starog pristaništa i katamaran koji vozi brzobrodsku liniju mora proći kroz tu usku našu uvalu. I u toj uskoj uvali se di, često divlje sidre nautičari. I onda ometaju taj plovni put. To je jedno. Druga stvar. Čekaj, je li tamo, su tamo bove neke? Tu nema bova na tom dijelu. Ne može tamo biti bova jer to je plovni put. Bove su dublje u. Kako to da neki pomorski redar, netko da ih tjera. E, zato što, zato što ga nemamo. Znači, postoji pomorski redar od Lučke uprave. Međutim, taj pomorski redar se brine samo o njihovom sidrištu koje je u koncesiji Lučke uprave, je li, Županijske lučke uprave. I on, on se ne bavi s problemom ovih divljeg sidrenja izvan te zone toga sidrišta. A to je upravo je problematično korištenje toga prostora.

54:56 S druge strane, ako se obratite lučkoj kapetani ili policiji, oni odmahuju glavom da imaju prećih problema. Jasno da imaju, mislim. I oni, ni oni nemaju dovoljno kapaciteta. I zato je naš prijedlog bio da se jedan lučki redar zaposli na našem otoku koji bi se, čija plaća bi se pokrivala isključivo od kazni koje naplati. Znači, mi smo uvjereni da samo od kazni koje će naplaćivati nautičarima koji se tamo nezakonito sidre. A koliko je kazna za nezakonito sidrenje? Pa dobro, sad, ne znam, ali mi smo nekako, plaća jedne osobe nije toliko velika da je ne bi se mogla platiti. Da, za par mjeseci. Tako je, za tih par mjeseci u sezoni. Nama je to samo problem u sezoni. Druga stvar, ovaj, glisiranje, je li. Znači, glisiranje uvali, gliseri, ne znam, ovi skuteri vodeni i takve, takva prometala su jako opasna. I to je strogo zabranjeno. Opet, policija nema vremena to kontrolirati i naplaćivati kazne, ali kad bismo mi imali jednoga redara koji bi se s tim, koji bi imao ovlast da, da takve kazne naplaćuje, to bi se znatno smanjilo. Znači, išli smo s tim prijedlogom prema svim institucijama.

56:10 Za sad odgovora nema. Da, da, shvaćam. Reci mi, organizirali ste fešte, dječja pripetavanja, to sad nešto je već ste i organizirali, nešto će tek biti. To su nam ovo, ovoljetne aktivnosti. To je to udruga radi, je li tako? Kao udruga, osim one ekološke akcije koju smo prošli mjesec organizirali. Mi smo krajem prošlog mjeseca imali proslavu svetog Petra. To je zaštitnik našeg otoka. I organizirali smo feštu. One se već godinama ne organiziraju. Znači, nekad prije je, je to bilo uobičajeno, ali je to. Čekaj, to je onaj dan kad sam bio s brodom, je li? Mislim, si me bio pozvao da će biti nešto, ali.

56:52 Ja mislim da da. Ja mislim da si ti bio baš tada, da. E, šteta što nisi ostao jer je bilo sjajno. Ali kad mi nismo ni. Bilo je fantastično. Ni u planu ni ništa, nisam znao. Bilo je stvarno izvanredno. Ovaj, naša udruga je složila jedan domjenak, recimo tako, financiran od dobrovoljnim, pretežno dobrovoljnim prilozima mještana, ali smo dobili nešto i od turističke zajednice. I bila je besplatna hrana i piće za sve goste, što je rijetko, recimo, na ovim pučkim feštama, ovaj, da ćeš tako nešto dobiti. I bilo je baš kvalitetno. Pa nije, pa kako ne, kad znaju neku rižota i nešto. Zna, zna, ali nije baš uobičajeno da ova, ova, recimo, fešta pučka tipa zaštitnik nekog mjesta di stvarno se dosta ljudi skupi pa da dobiješ tako. Ali eto, mi smo uspjeli i to. A super, ajde, svaka čast. I ovaj, i glazba, glazba je bila živa glazba. Tu je naš svećenik, ovaj, župnik pomogao, ovaj, organizirati glazbu. I baš je bila jedna, onako, vrlo opuštena, decentna fešta, baš kakva je, kakva se, kakva je prikladna za, za jedno takvo mjesto kakvo je Kaprije. I eto, baš smo ponosni, sretni smo da smo uspjeli to organizirati, da smo uspjeli to sve isfinancirati.

58:04 I onda smo ohrabreni tim iskustvom odlučili organizirati i, i, i to što mi zovemo Dan oluje, znači proslavu Dana pobjede, Domovinske zahvalnosti. Je li se tako zove? Tako nešto. E, ovaj, ali mi kažemo Oluja, proslava Oluje. Mislim na Dan pobjede. Petog. Osmog. Petog osmog, da. To je bilo organizirano već više puta od strane jedne druge udruge. Međutim, oni su od toga odustali. Mi smo sad to preuzeli.

58:35 I, i, i ovaj, nadamo se da će biti, eto, jednako uspješno kako je bilo i ovo za svetog Petra. A ova dječja pripetavanja? A dječja pripetavanja. To ste isto vi ili. Dječja pripetavanja smo mi preuzeli organizaciju prošlog ljeta. Znači, ona se održavaju već, ne znam, petnaestak godina. Međutim, nama se organizatorica obratila s molbom možemo li mi to preuzeti. I mi smo, eto, ovaj, rado to prihvatili. I bome smo to prošlog ljeta uspjeli podići stvarno na jedan dosta viši nivo nego što je bilo. To su bila tri dana plus jedan brojnih aktivnosti za djecu i mlade, od tradicionalnih igara do edukativnih sadržaja, sportskih natjecanja, pa onda do likovnih radionica,

59:29 zabavnog programa, od, recimo, imali smo mađioničara prošlo ljeto, takve stvari. Znači, ovo ljeto planiramo na, na isti način to ponoviti. Događat će se od 31. srpnja do 2. kolovoza, znači taj jedan produženi vikend. I evo, sva djeca su pozvana. Mi smo se čak nadali da ćemo uspjeti organizirati prijevoz s drugih otoka šibenskih, pa da možemo uključiti djecu sa svih šibenskih otoka, pa i iz Šibenika ako žele doći. Jer glavna prepreka je ono, evo, vraćamo se na pitanje brodskih linija. Znači, zadnja linija za povratak s našeg otoka je trajekt u 20:30. A ovo valjda tek počinje praktički. A tu se praktički tek zagrije program, ovaj, u to doba. A da, nećeš dok je sunčina sigurno. Ljeti su, ljeti su, dani su dugački i prevruće je po danu i onda se dosta programa lakše organizira u tim večernjim satima. Međutim, kako ćete vi sad računati da će vam doći djeca i mladi s drugih otoka ako im ne organizirate prijevoz? Trajektom redovnim prijevozom se vratiti ne mogu. Znači, mi smo pokušali, tražili smo i od turističke zajednice i od gradonačelnika i

1:00:43 pročelnika, čak i ministra, od ministarstva da nam pokrije trošak, jer to je dosta, dosta skupo. Znači, problem je što tih brodova nema na pretek. Iako naša ideja je, i onda ti brodovi koji postoje su u turističke svrhe se koriste i to je zato visoka je cijena, ovaj, dobiti jedan takav brod na raspolaganje. To ne misliš na Jadroliniju, nego neke druge, one. Ne, ne, ne. Znači, govorim o privatnim, o privatnim brodarima koji se bave organizacijom izleta. E, znam ono što idu na tamo, na Prvić, na Zlarin, na. Tako je, tako je. Kornate, Kornati, da. E, mi smo imali još jednu ideju, a to je da zamolimo gradski parking da nam oni ustupe brod koji vozi liniju Krapanj, Brodarica. A onaj Spužvar, ili kako se ono zove? E, oni imaju još jedan rezervni brod, znači, u slučaju da je ovaj u kvaru. Međutim, nismo ni naišli, ovaj, tražili smo od grada Šibenika, je li, da nam, ovaj, pokuša to dogovoriti, da dobijemo od gradskog parkinga tu jednu gestu da to bude povoljnije ili šta god. Međutim, nismo uspjeli, nažalost.

1:01:53 A koliko je neka tržišna cijena, ajmo reći, kad biste organizirali? Pa mi smo dobili neke ponude koje su iznosile red veličine od tisuću i po do dvije i pol tisuće dnevno, dnevno. A mi imamo tri dana program, je li. Znači, to je za naš, za naš budžet jako puno. Malo, malo previše, da. Jako puno. Naš, naš kompletan budžet, ja mislim, bio oko tri tisuće eura, ovaj, prošle godine. Tako da. To nije ni puno za, za tako nešto. Više dana, hrpe toga moraš plaćati i tako to. Šta misliš? Mislim, ni nije ni puno. Dosta je, dosta skromni budžet za ipak nešto onako. Pa koliko? Znači, svi mi organizatori smo volonteri. To je naj, najveća stavka su uvijek, ovaj. Materijali, da. Ne, ne, mislim, ako ćeš, puno je tu radnih sati kad pogledaš. E, ma da, da, ali to ne plaća te. Ako ćeš plaćati, onda da. Ako ćeš to plaćati, onda će ti se znatno, ovaj, povećati cifra. Mi imamo dosta volontera koji su tu angažirani, šta iz naše udruge, šta, šta izvan, šta roditelji te djece i tako. I, ovaj, eto, uspjeli smo donacijama i nekih tvrtki s otoka i privatnih mještana ili ljudi koji imaju neku svoju nekretninu na otoku.

1:03:04 Dobili smo od turističke zajednice, to moram naglasiti, dobili smo od grada Šibenika nešto. Tako da smo uspjeli zatvoriti taj, taj naš budžet. Odnosno, naš princip je koliko uspijemo prikupiti novca, toliko će biti sadržaja. Znači, ne, ne želimo se dovesti u rizik da ostanemo dužni nekome slučajno, je li, da ne uspijemo financijski zatvoriti konstrukciju. Koliko dobijemo, toliko potrošimo. Vidim da ste, uspjeli ste za, za gerontodomaćicu i za medicinsku sestru. Bilo je nekakvih pomaka, ovaj, za, za nekakvo vozilo i. Jesmo, uspjeli smo, uspjeli smo dobiti od grada na, na, na javnom natječaju za udruge dio novca. Znači, možda negdje oko 40%, recimo, ovaj, iznosa koji nam, ili nešto manje, 35, 35 do 40% iznosa smo dobili od grada.

1:03:54 Iznosa za vozilo ili za. Za vozilo, za kupnju vozila. Znači, mi smo, mi smo predložili, na, na, zapravo na zahtjev naše medicinske sestre. Mi na otoku imamo ambulantu, nemamo liječnika. On dolazi dvaput mjesečno samo. Ali imamo sestru koja je trajno, skoro trajno na otoku. I ona je predložila da nabavimo jedno vozilo koje bi bilo na raspolaganju njoj i isto tako i našoj gerontodomaćici, da se može koristiti za potrebe tih pacijenata i starijih ljudi o kojima, o kojima one brinu.

1:04:30 Tim više sad što imamo i taj problem s pristajanjem na pogrešnom mjestu. Tako da kažem, je li, trajekta, pa onda i radi za, za, za doći do tamo i nazad je isto potreban prijevoz, a mi nemamo kao mjesto organiziran nikakav prijevoz. Bila su obećanja župana Jelića još tada da će nam on pomoći da se kupi nekakvo vozilo s kojim bi se mogli ljude prevoziti, da se uspostavi taj promet. Čak je pročelnik grada Šibenika, koji je nadležan bio za promet, svojevremeno obećao da će se to organizirati onako slično kako se autobusi organiziraju na, na kopnu. Međutim, ništa od svega toga. Eto, onda smo mi predložili barem za ove potrebe najnužnije da, da nam se kupi jedno vozilo električno. I od grada smo, kažem, dobili dio novaca, ali to nije dovoljno. I sad se, aplicirali smo na natječaj županijski, jer je, kažem, svojevremeno i župan obećavao da će nam tu pomoći, pa evo sad čekamo rezultat tog natječaja. Ne znamo što će se dogoditi. Ako, ako ne uspijemo prikupiti dovoljan iznos. A kako sada to funkcionira? Ha, snalazimo se. Zoveš nekoga tko zna da ima, paće,će ti uskočiti pomoć.

1:05:42 Pa će uskočiti, je li tu, je li može. Ustupiti, ako je tu, ako može, ako je od volje, ako mu je vozilo ispravno. To je isto pitanje, je li. Znači, to je teška improvizacija, je li. Naravno, solidarnost postoji, pa onda, eto, nađe se. Da, da, ne, ali nije to trajno rješenje. Ali nije to sustavno, sustavno kvalitetno rješenje. Da, da. Kao, dosta je, dosta je umirovljenika na otoku, je li tako? Nešto ste, predlagali ste u mjesnoj zajednici da se ima neka prostorija u, od grada Šibenika, pa da se tu nešto, ovaj, organizira kako to napreduje. Znači, ovaj, postoji jedna općinska zgrada na otoku i u toj zgradi postoje prostorije koje koriste neke udruge i mjesni odbor, na primjer.

1:06:30 I među tim prostorijama postoji jedna prostorija koja je predviđena za društvena događanja, znači za nekakva okupljanja. Tamo se, recimo, organiziraju i izbori. Kad su izbori, onda se tamo glasuje i tako. I naš prijedlog je išao prema tome da se ta prostorija adekvatno, ovaj, osmisli, opremi, da bi se tamo mogle organizirati neke aktivnosti za starije mještane. Jer nama mahom od, od stanovništva na otoku, to su mahom umirovljenici kojima fali i druženja i nekakvog društvenog života na otoku. I nama se činilo da bi bila jedna, onako, lijepa gesta da se njima omogući, recimo, jednom mjesečno neke aktivnosti, sad od neke tombole, nekih društvenih igara, nešto što je njihovoj, njima interesantno, je li. I onda smo išli prema gradu s prijedlogom da se ta prostorija na takav način uredi, opremi, renovira. I čekamo još uvijek odgovor. Dobili smo samo odgovor da načelno se slažu, ali da se čeka.

1:07:42 Najprije je trebalo uknjižiti tu kuću, nije bila uknjižena uopće. Pa nakon toga, ovaj, oni traže neka sredstva za renoviranje. Postoji u planu i renoviranje tog objekta. Sve se to čeka. Znači, evo, otkad postoji udruga, skoro dvije godine mi čekamo. Strpljen spašen, ovaj, strpljivi smo. Dočekat ćemo, nadam se, i to. Misliš da će tu se nešto dogoditi ili je sve onako. Pa, bit će, bit će, ali neće. Znači, uvijek, uvijek je problem novac, je li, financije. Uvijek zapinje na financijama. Dobre volje ima na pretek kod nas. Volontiramo jako puno.

1:08:18 Ispunjava nas da nešto dademo toj zajednici koja, koja je, ovaj, čiji smo i mi dio, je li. Ali za, za svaku stvar vam treba i neki novac. Mi kao udruga se financiramo od članarina. Istina, mi imamo preko 200 članova redovnih, ali to je samo pet eura godišnje. Ma dobro, ništa to, to nisu neki. Znači, to, to nije dovoljno za skoro ništa. To. Tisuću eura, mislim, to je smiješno. Mi, mi od toga pokrivamo sve što, sve, sve što nam treba, ali to nije dovoljno za ovakve stvari. I, ovaj, kad je u pitanju, recimo, renoviranje jedne prostorije u jednoj zgradi, to treba onda ipak. Da, malo ozbiljniji novac. Treba grad. To je gradska imovina i, i grad bi trebao to, o tome voditi računa. Grad je obećao i mi samo čekamo da oni uspiju doći do tih novaca da to realiziraju. A, a nije, nije to jedina tak, takav slučaj. Evo, recimo, ovaj, pitanje to, te uljare na otoku koja je isto tako u vlasništvu grada. Ali to ne radi već tko zna od kad. Pa radi, ne radi. Aha. E, znači, nije radila, pa je ipak radila. Pretprošle godine nije radila, prošle godine je ipak otvorila. Na naše inzistiranje ne bi drugačije vjerojatno niti otvorila.

1:09:34 Znači, nema sustavnog rješenja, niti kvalitetnog održavanja toga prostora, niti zbrinjavanja otpada koji nastaje, te komine, je li, koji ostaje nakon cijeđenja maslina. A tu je i mašinerija, to je svašta tu ima. Tako. Znači, znači ima tu, ima tu dosta, dosta upitnika. Mi, mi, mi jednostavno tražimo od grada Šibenika, pošto je to njihova imovina, da se brinu o svojoj imovini, a kao mještani da nam ta uljara funkcionira, jer je to, opet kažem, starijem stanovništvu je to dosta bitno, jer oni nisu toliko pokretni da nose to sad na kopnu. A da, i gdje ćeš s tim, mislim. E, sad, oni bi to trebali negdje na kopno voziti brodom, trajektom, kako god. Snalaziti se puno je zgodnije ako, ako imaš uljaru na otoku. A to i kad radi, je li to onda grad organizira ili dadu nekome u koncesiju? Znači, to je, to je, to je do, do sad je o tome vodila, ovaj, brigu jedna udruga na otoku. Međutim, ta udruga je. Koliko vi imate tih udruga? A ne, ta, ta nemamo. Imamo tri udruge. Aha, pa dobro. Mi smo treća, je li. Jedna udruga je ribolovno-sportsko društvo, sportsko-ribolovno društvo koje je aktivno,

1:10:46 koje je, ovaj, u partnerstvu sa županijskom lučkom upravom vodi to sidrište o kojem smo pričali i vezove u sportskoj lučici tamo i tako. To održavaju. A, a druga udruga je ta udruga maslinare, maslinara i magunjara koja je zapravo neaktivna. Tako da, mi smo, mi smo, ovaj, kako smo, otkad smo se mi osnovali, počeli smo neke inicijative gurati koje su zapravo oni ranije, kojima su oni vodili računa, ali su nekako zapustili to. Da, da.

1:11:25 Ovaj, znači, koji su vam neki daljnji projekti? Imate ih sad već dosta, vidim, nije to, nema tu šale. Baš ste onako, zagrizli ste pošteno, što je baš pohvalno. Čemu se nadate ovako još u budućnosti? Koji su onako planovi dugoročni, ajmo reći? Pa, evo, baš nas je sad nedavno jedan novinar nazvao, kako je ono rekao on, ovaj, iznimno aktivna udruga ili ovako nešto.

1:11:59 Jesmo, ovaj, baš smo, baš smo se angažirali jako. Naša udruga je proizašla iz te građanske inicijative kojom smo se zalagali da se ostvare preduvjeti za puštanje toga trajektnog prištaništa u pogon. Tada smo se ujedinili i upoznali čak međusobno i zaključili smo da imamo neku dobru energiju i dobru volju da možda još neke pomake napravimo na našem otoku. I iz tog razloga smo osnovali udrugu. I evo, kažem, većina mještana nas podržava. To pokazuje mnogobrojno članstvo naše. Dvije godine postojimo. Nadamo se da ćemo nastaviti biti jednako aktivni, da nam, da nam neće pasti entuzijazam. Počele su nas kontaktirati druge udruge iz županije s idejom da zajednički nastupamo prema gradu i prema županiji, županu.

1:13:01 S jedne strane, i mi smo pokrenuli jednu inicijativu povezivanja s drugim ekološkim udrugama šibenskih otoka. Znači, i ovi ostali otoci imaju neke svoje ekološke udruge. Međutim, nikad nije postojala neka koordinacija, nekakva suradnja između tih udruga, onako sustavno riješena, nego možda nešto sporadično. A, a, a, a, a problemi su nam mnogi zajednički. Pa se tako mi nadamo da ćemo uspjeti. Išli smo, naša ideja je da idemo prema gradu s inicijativom da, da nam grad dodijeli jednog od svojih činovnika koji će biti zadužen za otočna pitanja. Znači, trenutno mi to nemamo. Trenutno takvu funkciju donekle obavlja jedan pročelnik, ali mi bismo htjeli baš formalno da znamo i da se kanalizira preko tog jednog našeg kontakta, jer su, kažem, naši problemi otočni su dobrim dijelom zajednički. Znači, treba nam jedna osoba u gradu koja, koja će nas razumjeti, saslušati i eventualno prema gradu dalje se izboriti za rješenje naših problema. To su tako nekakvi, ajmo reći, strateški ciljevi, ovaj, na kojima radimo, ali vrlo često nailazimo na tišinu

1:14:15 administracije. To se tako naziva. Znači, naš prijedlog koji je svaki put elaboriran, argumentiran, vrlo detaljno, vrlo precizno, vrlo kvalitetno, ne, ne nailazimo na nikakav, ne dobijemo nikakav odgovor. Aha, ignoriraju jednostavno, je li. Ili ignoriraju ili odgovore forme radi reda, radi bez da odgovore na pitanja koja smo mi postavili. Dobro, to je, to je baš klasika. E. Gdje onako pitaš nešto konkretno, dobiješ nekakav odgovor koji je ono, ne kaže ništa, eto, forma ispunjena i. Da, da. I, i, i to, i to s tim problemom se susrećemo kako prema institucijama tipa lokalne samouprave, pa i ministarstvu, prema ministarstvu, ista stvar, tako i prema nekim javnim tvrtkama ili ustanovama, poput na primjer Jadrolinije, je li, to je notorni primjer. Oni, oni već dvije godine nisu odgovorili niti na jedan od naših upita, poslali su mi skoro desetak. Nevjerojatno. Što je stvarno nevjerojatno. Mislim, oni su dužni, ovaj, kao jedna javna, javna tvrtka su dužni odgovarati na pitanja zainteresirane javnosti.

1:15:29 Sličan slučaj je županijska lučka uprava. Oni isto tako ignoriraju naša pitanja. Najčešće uopće ne odgovore, a ako i odgovore, odgovore djelomično samo i na ključne stvari izbjegavaju odgovor. Znači, na svako neugodno pitanje se odgovor uredno izbjegava. I mi ne uspijevamo pronaći način kako da, da, da, da ih natjeramo, je li, da nam odgovore, da dobijemo, dođemo do odgovora.

1:15:56 Kažem, zakonski rok nekakav postoji, oni se tih zakonskih rokova ne drže za početak, za odgovore. Drugo, kad i dobijete odgovor, kao da ga niste ni dobili. I onda smo pokušali, recimo, vršiti pritisak preko nekakvih viših instanci, na primjer putem župana i pročelnice za pomorstvo na županijsku lučku upravu. I sad što se tu dogodi? To je isto jedna apsurdna situacija. Znači, oni kažu može, može, ja, mi, mi se javimo kao nismo dobili odgovore od županijske lučke uprave na ta i ta pitanja, možete li ih vi zamoliti, odnosno natjerati da nam to odgovore?

1:16:34 Oni njima pošalju dopis i kažu molim vas odgovorite na ta i ta pitanja. Županijska lučka uprava njima odgovori, nama nisu odgovorili, ali njima odgovori. Međutim, odgovori na 20 posto, ovaj, naših pitanja i nama to proslijedi se, je li. I onda mi nakon toga odgovaramo nazad pročelnici u županiji, kažemo okej, hvala za ovih 20 posto odgovora, dajte molim vas zamolite još i ovih preostalih 80 da nam odgovore. I onda dobijemo odgovor od pročelnice, najprije ne dobijemo nikakav odgovor, šest mjeseci, sedam mjeseci nikakav odgovor. Nakon toga mi inzistiramo, pa kad ćete nam odgovoriti i tako dalje. Onda eventualno, ako imamo puno sreće, dobijemo odgovor koji kaže mi smo vama, kao u smislu, mi smo napravili ono što je bilo u našoj nadležnosti. Ako vi niste zadovoljni s onim odgovorom koji ste dobili, obratili se izravno županijskoj lučkoj upravi. Ali mi smo se i obratili pročelnici upravo zato što izravnom upitom nismo uspjeli doći do tih odgovora. Znači, sad nas oni vraćaju nazad njima. Tako da to je jedan, jedan, jedan krug, jedna igra, mislim, praktički povlačenje za nos. I to je nešto s čim se mi, ovaj, to je najveći izazov zapravo, evo, mogu

1:17:46 reći iz iskustva vođenja jedne udruge. Ne vidim rješenje za to. Mislim, na kraju dođete do toga da trebate prijavljivati inspekcijama, ali i tu vrlo često naiđete na, na, na. Da, opet zid, opet ništa. Na tišinu. Drugo, trebalo bi možda ići na sud. Znači, sad bi mi trebali imati odvjetnika koji će nas zastupati. Ja, ma da, to je sad komplikacija. Pa onda sad koji sud? Opet nećete na prvom ni na drugom stupnju doći do, do rješenja za ovakve stvari, nego ćete morati ići ili na upravni postupak, na upravni sud ili na ustavni sud, na kraju krajeva, na kojem to završava. Jer ćeš u Bruxellesu završiti na kraju. Ili u Bruxellesu kao nekoj konačnoj instanci, je li.

1:18:26 Za to treba imati dosta novaca, za to treba imati ljude, treba imati, ovaj, odvjetnika koji će, koji će vas zastupati. Vrlo često odvjetnici zaziru od zastupanja takvih udruga jer je, jer, jer te udruge zapravo tuže državne institucije, a onda odvjetnici isto tako ne vole se baš zamjerati državnim institucijama. Tako da je taj aktivizam zapravo jedno baš ovako. Nezahvalna rabota. Nezahvalno, nezahvalan posao. Ovaj, vrlo je bitno tu imati dosta hrabrosti, dosta upornosti i ne biti, da, mislim, morate biti nepotkupljivi. Znači, nitko, nitko vas ne može, da vam nitko s ničim ne može ni prijetiti niti, niti vas kupiti. Da, da. E, mislim da ti to isto znaš zato što taj posao koji ti radiš je aktivistički posao u biti. Zato, zato te, evo, mi kao udruga podržavamo svesrdno u tome što radiš jer pokušavaš širiti demokraciju i dati prostor za neke teme, nekim temama u kojima možda neki drugi mediji neće dati prostora ili, ili ih to ne zanimaju, takve teme nije njihov prioritet.

1:19:37 Ti se baviš zapravo problemom malog čovjeka, tako te mi doživljavamo. Pa to i je to, da. E, i ovaj, ne moramo se mi slagati 100 posto u svemu što ti radiš, ali načelno tvoju inicijativu apsolutno podržavam. Kad smo kod, kod mojih tema, kakav je, kakav je mjesni odbor Kaprije? Vijeće? Mjesni, mjesni odbor je Krnji. Znači, pola mjesnog odbora je izašlo, skoro pola članova je izašlo, dalo otkaz. Skoro pola je otišlo. Zašto, što je bilo? Uslijed one situacije koju smo imali s trajektnim pristaništem. A, okej.

1:20:17 Zato jer je u početku mjesni odbor bio uz naš, uz nas. Mi tada, kažem, nismo bili još udruga, nego građanska inicijativa koju je podržala velika većina mještana otoka. Međutim, u nekom trenutku nam je uskratio svoju podršku mjesni odbor, odnosno predsjednik mjesnog odbora. I onda su, s tim se nisu slagali, znači, neki članovi mjesnog odbora i oni su odlučili izaći iz tog mjesnog odbora, dati otkaz i na tu poziciju.

1:20:51 I ta ostavka je zapravo bila poruka neslaganja. Međutim, mjesni odbor je ostao u takvom krnjem sastavu i slično kao i ostali mjesni odbori u našoj županiji nisu baš naročito aktivni, ne izvršavaju baš niti svoje zakonske obveze o redovitim sjednicama i izvještavanju javnosti. Tako da nismo, ne mogu reći da smo zadovoljni. A koliko ih je otišlo? Mislim, koliko ima članova? Pet, vjerojatno. Ja mislim da je bilo njih sedam, da je troje otišlo, ovako nešto. Aha. Nemoj me sad držati za riječ, ali svakako, ovaj, po meni neugodna jedna situacija. Ako ti ode toliko ljudi iz mjesnog odbora, mislim da bi trebalo se potruditi možda ili nešto riješiti ili raspisati nekakve nove izbore ili pronaći nove ljude ili šta god poduzeti. Samo ne sjediti pasivno kao pa dobro, pa ništa, kao, kao da se ništa nije dogodilo. Ha, da, to je tako, je sve, sve nakaradno što si rekao. Ne, ne ispunjavaju te ni taj minimum nekakvih obveza i to, ali meni to nekako nije jasno. Znači, ti svojevoljno se prijaviš biti tu, dođeš tamo u gradsku

1:22:03 upravu pred tajnikom grada, potpišeš papire, da ćeš to sve i onda to ne radiš. Mislim, i onda, i onda Ante Galić, tajnik, kaže joj mi nemamo mehanizme, mi nemamo ovo, mi nemamo ono. Ali imate sve. Znači, mehanizmi su uglavnom to ako, ako se gradonačelnik može izvršiti, kako se zove, kao nadzor i onda u principu jedino je što je raspuštanje, ali to njima naravno ne pada na pamet. To je sad onako problematično, ali meni je teško zamisliti da svi ti nekakvi HDZ-ovi likovi, da ako im dovoljno ozbiljno kažeš ajde, dajte napravite što treba, mi ćemo vam pomoći, da to se ne bi dogodilo. Sad, zašto to ne žele napraviti, meni, meni je stvarno nejasno jer mislim. Mislim da su oni tamo izabrani da predstavljaju svoje mjesto. I oni bi trebali dati riječ mještanima tu i tamo za nekakve bitne velike odluke, je li.

1:22:56 I pokušati provesti volju mještana, većine mještana, jer većina mještana im je dala, dala glas, je li tako, zato su, zato i jesu na toj, na toj poziciji. Međutim, oni ignoriraju volju većine mještana. Čak i kad se ona iskazuje kroz peticije. Znači, doslovno imaš potpise i vidiš tko je sve to zatražio i o kakvom značajnom broju ljudi se radi, a kamoli ako se radi o nekakvim, ne znam, drugim inicijativama koje nemaju baš toliku masovnu podršku. Znači, nije dobro to kad, kad, kad te netko izabere na vlast, onda ti zaboraviš na te birače. Ovaj, tog trena kad si dobio vlast, onda više ni ne polažeš nikakve račune. Tako. Je, je. Baš ćemo vidjeti što će sad biti. Ovaj, Kljajić, dosta u vijeću pritisaka, SDP se sad uključuje i Možemo, znači ima nekakva oporba, je u principu tjeraju to, znači,

1:23:52 jer mislim, ti mjesni odbori su tako smiješni, ne znam, mjesni odbor Podine, to je tamo blizu Perkovića Sitnog Donjeg i to, ima 20 ljudi u tom, u tom mjesnom odboru. Mislim, pa to je ono, pa kat jedne zgrade ima više ljudi. Mislim, o čemu mi tu pričamo? To, znači, to bi po meni bi trebalo jednu, jednu žestoku reformu. Kao prvo, imaš 45 takvih tijela, pa mislim, ono, kao da smo, ne znam, Brooklyn, New York, ne, ne znam, neki milijuni ljudi. Drugo, nekakav, znači, reformu, teritorijalni preustroj, ne znam što ćeš imati te mjesne odbore od, od, od par ljudi praktički. To je smiješno. Znači, na neki način im dati više ovlasti, više novca i da to, i zašto su, ne znam, imaš tri gradske četvrti u gradu Baldekin, imaš Grebaštice, Gornja i Donja. Dobro, mislim, okej, onda Ražine su isto Donje i ne znam ni ja kakve i tako je sve, sve, na, na prvu to izgleda kao festival demokracije, sve je lijepo iscjepkano, ovo, ono, kao, znači, svi su pokriveni, ali to, to je dovedeno jednostavno do, do apsurda nekakvog gdje na kraju nitko ništa ne radi. I onda najkomičnije, grad se hvali mi imamo savršen odnos s mjesnim odborima,

1:25:06 mi surađujemo, ovo, ono. Onda ideš, ne znam, tamo na, na Šibenik.hr, odeš na mjesna samouprava, okej, gdje su zapisnici, gdje su, znači, oni su to sve dužni po, po nekakvom zakonu stavljati, a nema ništa. Mislim, što nam onda, onda nam lažeš. Kakvu ti imaš suradnju? Gdje su papiri, gdje išta? Kako za sve drugo, sve druge odluke grada, ovog, onog, sve možeš naći. Znači, ovo je sve isto pokriveno istim tim pravilima, ali nema, nema ništa. Ja ne znam stvarno, ovaj, i meni je drago da se konačno o tome malo ozbiljnije priča, da se o tome netko problematizira. Pa evo, sad su brzo izbori, mislim, iduće godine u proljeće. Baš me zanima što će biti. Hoće li, rekli su kao, ovaj, oporba će predložiti nekakav taj preustroj i to. Baš me zanima sad nakon ovih pritisaka gdje se očekuje nešto, ja dosta to onako forsiram, gdje znam, ono, i staviti im imena, onako, nek se vide, nek vide ljudi. Mislim, okej, ono, vi ste se prijavili za to, vi ste, vi kad uđete u mjesni odbor, vi ste postali političari. Čestitam. Znači, nemoj me zezati, isto kao što je gradski vijećnik, tako, ono, mislim, manje, ajmo reći, titula je odgovornost, ali opet ista stvar, ajde onda nešto i čini.

1:26:17 Tako da, baš me zanima hoće li uspjeti dobiti liste na, na svih tih 45. Ne znam, vidjet ćemo. Da, ja, ja se slažem s tobom, ovaj, znači, prvo, trebaju se držati zakona. Ako piše. Da, to je neka minimum. Ako postoje neki pravilnici i nekakvi zakoni prema kojima oni trebaju funkcionirati, onda se to ne smiju kršiti. I mislim, vlastita pravila rada i tamo potpišeš i sve. Znači, vlastiti pravilnik oni krše. E, ovaj, druga stvar, treba nam malo izravnija demokracija, po mom mišljenju. Znači, da se čuje glas mještana, većine mještana. Ne moramo ići u onaj ekstrem kao Švicarci što rade da svaki mjesec imaju referendum, pa praktički oni koji su na vlasti ne odlučuju skoro o ničemu, nego odlučuje stalno narod, je li, velika većina naroda. Međutim, treba nam više glasa naroda, treba nam više zborova građana, javnih rasprava, toga praktički nema uopće. Mislim, ako pogledaš koliko je bilo, mi smo tražili, recimo, zbor građana na temu pristupne, pristupne ceste novom trajektnom pristaništu, nismo ga nikad uspjeli

1:27:29 dobiti. Da, da, toga se boje kao, ono. Znači. Kuge. Tako je. Znači, znači, ima potrebe za tim, to se traži, ali netko treba uložiti nekakav trud, je li tako, treba neku pripremu napraviti. Ne možeš baš sad doći na takav zbor građana nepripremljen. Treba imati nekakve ideje, neke prijedloge, neke mogućnosti oko, oko, oko čega ćemo glasovati na takvoj prigodi. E, u to treba uložiti trud, znači, pripremu treba napraviti i za to se nema vremena jer to nije prioritet, a nije im potrebno.

1:28:00 Tako da, ja mislim da, da, ja sam zapravo optimist da ovo kako smo mi, ovaj, ovaj, ovaj pristup koji smo mi zauzeli, jedan proaktivni pristup kao udruga, da će možda to donijeti neke promjene i na tim razinama mjesnih odbora. Znači, nije, nije da netko traži držanje zakona mjesnih odbora samo zato da bi se držali zakona. Nije, nije to cilj, nego je razlog toga to što ti odbori ne funkcioniraju. Znači, mještani osjećaju da se nekakvi strateški ciljevi mjesta ne, ne zastupaju dovoljno i radi toga se vrši taj pritisak, dajte, pokrenite se, je li, napravite nešto, ono, idemo, ajmo skupa. Mislim, nije sad pitanje tko je protiv koga, ajmo skupa, ajmo zajedno. Da, da, shvaćam. Mi smo krenuli sa, sa našim mjesnim odborom, ajmo zajedno. Mi, mi ćemo napraviti ovo, mi ćemo pripremiti ovo, mjesni odbor neka stavi svoj potpis samo za neke stvari, je li. Dovoljno je i to nekad kao, kao, kao službeno tijelo, je li, koje, ovaj, predstavlja taj narod. Tako da, suradnja svakako sa mještanima, sa udrugama je nužna i

1:29:12 ne treba zazirati od nje. Ja mislim da smo mi razumni ljudi. Ja, ja znam da postoje aktivisti koji su nekad preveliki idealisti, pa kao da, ono, baš malo i gube iz vida neku, neku širu sliku, ono, samo se fokusiraju na neki detalj i sve drugo zaborave, a taj detalj možda i nije toliko presudan, je li, ovaj, u cijeloj priči. Ali smatram da većina tih udruga nije baš tako površna, je li. I mi sigurno nismo, je li. Tako da, ja, ja vjerujem da, da, da smo mi partner bilo kojoj, kojoj instituciji ili, ili, eto, ovaj, lokalnoj samoupravi, nekom tijelu, nekom organu, što god, iz snova. Mislim, ja da radim u, u, u javnoj, javnoj službi, ja bih bio sretan da, da, da ima neka udruga koja je voljna toliko svog vremena posvetiti nečemu što će biti na kraju u zajedničkom interesu. Jer mi, mi svi zapravo pušemo u isti rov. Svima je nama u interesu razvoj, napredak. Da, da. Zaštita prirode i tako dalje. Kvalitetniji život. Znači, sve, sve te, sve te instance imaju isti cilj, načelno, je li.

1:30:27 Ali, ovaj, u realizaciji to zapinje jer onda dolazi nekad do nekih, nekih sukoba ega, je li, sad kao što ćeš ti meni pametovati, kao ti znaš, pa ja sam dobio glasove, ja imam pravo odlučivati, ovo, ono. Tako da. A ja mislim da institucije ne vole, mislim, vi zvučite dobro na papiru, ali opet nekako ni niste dio te političke strukture, ni niste na neki način njihovi. I sad, iz njihove perspektive, sad vama i, i dati nešto onako, ono, a zašto točno? Samo ih, samo vas onda ojačava na neki način. Ali mi nismo njihovi protivnici. Mi nismo ničiji. Znam da niste, ali to njima ne znači ništa. Mi, mi, mi smo apolitični kao udruga. To je najgore, onda znači da. To nam je, to nam je osnovno. Znači, u našoj udruzi ima ljudi, glasača različitih stranki. Da, da. I kad je bilo u pitanju koji saborski zastupnik će nam pomoći, mi smo se obratili svim strankama. Na kraju se ispostavilo tako da, da, da su nam pomogli zastupnici SDP-a i Mosta. Ali tko je branio zastupnicima HDZ-a da nam pruže ruku, da nas podrže? Niste nam vjerojatno niti odgovorili. A nisu nam niti odgovorili, da. Naravno, valjda ne smiju protiv ministra koji je, jer su u istoj stranci, je li.

1:31:41 Tako da, mi, ja ne, ne bih rekao da mi njima predstavljamo bilo kakvu prijetnju, jer mi nismo. Nisam mislio prijetnju, nego, nego više iz njihove perspektive ništa ne dobivaju s tim. Da, to je, to je problem. Nije, nije toliko ih briga sad hoćete vi na Kapriju ljepše živjeti. To, to nekako, nekakvim institucijama, ono. Da, da, da. Ne znam, tako mi se čini. Samo, znači, ja se uvijek držim one misli globalno djeluje lokalno. I obrnuto, to vrijedi, nevjerojatno, ali ti nekad možeš u, u minijaturnoj lokalnoj zajednici napraviti neki iskorak koji će, nemaš pojma gdje će se preslikati. I globalno zatitrati i nešto postići u, u, u puno, u puno, ovaj, širim razmjerima. Znači, di god, po mom mišljenju, di god se prepozna inicijativa, pa makar to bila minijaturna zajednica od, ne znam, sto ljudi, mjesto, podrži to, jer danas sutra taj model će i drugi preuzeti i prekopirati i ti ćeš moći biti ponosan da je to poteklo iz tvoga kraja. Znači, nemoj nužno samo gledati koliko ti glasova nešto izravno donosi ili ne. Mislim, treba gledati dugoročno, a to je od izbora do izbora taj način razmišljanja, to je kratkoročno razmišljanje. Je, je, HAZ, puno toga je, nažalost, kratkoročno, gledaju samo te četiri godine i taj mandat,

1:32:56 što već je i nekako, ono, što će biti poslije, tko zna, je li. Znači, ja vjerujem u taj globalizam, globalno razmišljanje. Znači, ne, ne, ne, ne dopuštam si da se, ono, svedem u neke okvire, nekakve male. Ma je, ali to nema ni u današnjem svijetu, to nema baš ni smisla. Mentalno, mentalno, mentalno, ja, ja, ja stojim negdje drugo, je li. Ali, ali djelujem u toj maloj zajednici zato što sam dio te male zajednice, igrom slučaja. I možeš nešto realno i napraviti. I tu mogu nešto i napraviti. Ali i zato što mi je interesantno, ja, ja mogu kroz rad u takvoj jednoj maloj, malom, malom, kako bih rekao, malog opsega, zapravo učim o tome kako funkcioniraju veliki sustavi, je li. Govorim o državnom sustavu, je li. Znači, na nekim malim, na nekim sitnim stvarima ti vidiš zapravo kako to na svim razinama ne funkcionira. Možemo reći ne funkcionira, češće ne nego da. Ovaj, ali evo, korak po korak, opet kažem, idemo, krećemo od svoje obitelji, pa onda svog susjedstva, pa svog mjesta, pa

1:34:08 svog grada, županije, države i tako dalje, na kraju na Europsku uniju, je li tako. Ako uspijemo neki model preslikati globalno, nitko sretniji od nas neki uspješan model, je li. Ovaj, evo, izabran je direktor TZ-a županijskog. Ja sam sretan, ne toliko, zapravo me nije ni briga tko je na kraju izabran, nego sam sretan što je bilo više kandidata. Evo, konačno da je malo. Što misliš, koja je razlika, zašto su, zašto su ipak na turističku zajednicu županije tri nekakva kandidata, a u gradu samo jedan i kako to je? Pa ja se tome čudim jednako kao i ti. Ovaj, mislim da je u gradu samo jedan kandidat, je li. Meni to isto nije jasno. Ovaj, to su atraktivne pozicije, živimo u demokraciji. Ne vidim zašto bi nekoga bilo strah izraziti interes, javiti se, je li. Mislim, što imaš izgubiti? Mislim, naravno da neki, neki mali rizik to, to nosi. Ti se moraš pripremiti za to, moraš nekakav program napisati, moraš se malo potruditi. Ako izvisiš, onda je to bilo uzalud, ali to je tako u životu. Ne, nije, nije ništa. Pa ako je svaka druga javna funkcija, mislim. Mislim, puno toga nije sigurno. Nekad moraš u nešto uložiti, u nadi da će ti se vratiti. Ako ti se ne vrati tu, vratit će ti se negdje drugo.

1:35:18 Ovaj, tako da, da li je to lijenost, da li je to strah nekakav od preuzimanja nekakve takve javne funkcije, uopće mi to nije jasno. Ja, ja te, te funkcije uopće ne doživljavam tako strašnima, čak niti iskreno, niti toliko bitnima. Jer, ovaj, jer sad imamo tu situaciju da je kandidat, jedan od troje kandidata, ovaj, koji je Nikola Baraka, je li, koji je izabran, on je zapravo poduzetnik cijeli svoj život. I ja sam se čak ugodno iznenadio da je netko tko je ozbiljan poduzetnik cijeli život uopće zainteresiran za jednu takvu javnu funkciju. A i aktivni član HDZ-a, mislim, zar ne? Pa ne znam koliko je aktivan član. Pa mislim da je član gradskog odbora, ne znam, neko, Šibenik INI je netko napisao. Znači, nije baš. Čak, čak nisam siguran u to, to, to provjeri. A ne znam. To provjeri, ja ga, ja ga nikad nisam doživljavao kao nekakvim stranačkim čovjekom, ovaj. Pa ne mora značiti da je, samo kažem. Pa mislim. Ali, ali čak i ako je, nije to. Imam jednog prijatelja, znam ga već jako dugo i, znači, on je onako, nije baš, ajmo reći, oduševljen s HDZ-om i sve to i šokiralo me.

1:36:31 Neki dan sam saznao da je, da je čovjek član HDZ-a, ne znam, od devedeset i neke. Da, da. A on. Eto, ima i toga. Da, da, da mu sad ne spominjem ime, ali on, da, da, kao ovo, to, pa ti više stvarno jako iznenađujuće. Ali dobro, mislim, to bi čak na neki način i kul ako, ako svoje kritiziraš. Da, da. Ali svejedno si član već dvadeset plus godina, tako da. Pa ja mislim da nije HDZ toliki bauk, znaš, ono, ovaj, mislim, to što je netko član HDZ-a nije razlog da ga mi ne uzmemo u obzir kao, kao kandidata ozbiljnog. Jasno, da. Ja, ja, ja, za mene je to sporedno. A ono što je bitno je njegovo poduzetničko iskustvo, odnosno rezultati njegovog dosadašnjeg života i rada. A s čim se, kakav je poduzetnik, s čim se bavio? Pa on je imao turističku agenciju koja je bila vrlo uspješna, jednu, pa drugu, pa je jednu prodao, pa je već evo petnaesta godina da organizira taj festival putnika. E, to, to je dobro. To sam i gledao par puta. Koji je stvarno fantastičan i jedan, jedan izvorni šibenski proizvod s kojim se ne može mjeriti niti jedan sličan festival u Hrvatskoj.

1:37:41 Tako da, on se dokazao svojim radom, a da ne govorim svojim životnim putem, sa svojim iskustvom, sa svojim putovanjima, koliko je prošao svijeta, koliko je promidžbe za Hrvatsku napravio snimajući promotivne filmove. Eto, čisto iz čiste nekakve, ono, ljubavi. Vidi se da, da čovjek voli stvarno svoj kraj. Već je dosad bio ambasador na neformalan način, neformalni ambasador. I kažem, to njegovo poduzetničko iskustvo je ogroman plus, po mom mišljenju. Znači, on nije netko tko nema, ono, tipa dana radnog staža u, u realnom sektoru. Pa dobro, da, ako je sa turističkim agencijama, to je onda zbilja vrijedno konkretno iskustva. Tako je, tako je. Da, i to, i to su inovativne. Znači, njegove, čak njegove turističke agencije nisu klasične turističke agencije, nego su inovativne. Znači, on je, jedna agencija organizirala daleka putovanja, išla je na krug oko svijeta, putovanje oko svijeta, što se malo tko usudi, je li. To je dosta kompliciran, zahtjevan projekt.

1:38:42 I tolike godine je uspješna u tim dalekim putovanjima. A ova druga agencija je za avanturistički turizam gdje je opet napravio iskorak. Znači, uveo je, napravio je taj zip line, recimo, poznat je po zip lineu, ali tu su i džipovi za obilaženje Dalmatinske zagore, pa su ovi kajaci za istraživanje Šibenskog kanala. Znači, nije to, ono, klasična agencija, evo, punim apartmane, ono, kao što svi rade. Nego je jedan iskorak di, di, jednog vida turizma kojeg stvarno fali, strahovito fali kod nas i koji omogućuje i produženje turističke sezone, ono, radi čega svi kukamo. Znači, netko tko se u tome dokazao je za mene čak prekvalificiran kandidat za jednu takvu poziciju. Ja mislim da županija može biti sretna da joj se uopće takav neki kandidat javio. Što čovjek da se on želi s tim uopće baviti? Pa to je, to je nekakav njegov, valjda, eto, osobni izazov. Ima sad nešto više slobodnog vremena za to jer je tu agenciju prodao, jednu koja mu je uzimala puno vremena. I, ovaj, vjerojatno, eto, možda jedan vid kako da doprinese zajednici. Znači, ja to, ja to ne vidim, ne gledam odmah, ono, evo ga, njegov ego.

1:39:55 Mislim, kako uopće, jesi upoznat ti što ja? Ja baš i nisam, moram priznati, sa, sa radom turističke zajednice, na koji način. Pa jesam, dosta sam upoznat, dosta sam upoznat. Mislim, što on zapravo može tu, na koji način promovirati županiju? Ja, mene, mene samo strah da se on ne štufa, što bi mi rekli, je li. A valjda ne. Da ne izgubi volju. E, ali dobro, on je i mlad, mislim, nije toliko ogrezao još. Dovoljno je on i uporan i, i, i ima tu energiju jednu veliku.

1:40:25 Ali evo, nadam se da se neće previše razočarati kad vidi kako te državne ili županijske institucije. A sumnjam da ne. Funkcioniraju, jer je to dosta različito od. Je. Od realnog sektora i od poduzetništva. E, tako da, nadam se da taj entuzijazam on izgubiti neće. Nadam se da će nastaviti raditi te promo filmove za našu, prvenstveno sad će biti za našu županiju, je li, jer on je dosad promovirao i Šibenik i našu županiju, ali isto tako i Hvar i Dubrovnik i druge, druge, ovaj, Split i ne znam druge. Dobro, ali to su mu bili poslovni neki zadaci, je li. Pa to je, to je zapravo bila njegova inicijativa, u kojoj je on došao na, na, na ideju kako da promovira Hrvatsku koristeći, recimo tako, televizijske zvijezde sa BBC-a i šta ja znam sa nekih televizija. Aha, Forum. Da.

1:41:20 I tražio je turističke zajednice da to financiraju. Znači, taj njegov projekt, tu njegovu ideju. I, ovaj, i uspijevao je u tome i stvarno smo dobili neke sjajne promo, promo filmove. A vrijednost tih promo filmova je vrlo teško izračunati koliko zapravo donosi Hrvatskoj. Ja sam uvjeren da donosi puno više nego što je u njih uloženo. Primjer sad ti je, recimo, ovaj najnoviji film Hrvatske turističke zajednice gdje je John Malković. Aha, sa Malkovićem, da. E, moje mišljenje, ne samo moje, nego zapravo ogromnog dijela javnosti, ja sam čitao jako puno, ovaj, komentara, je da je to vjerojatno najbolji promo film koji smo ikad imali.

1:42:04 I, a zapravo taj koncept kad pogledaš je Baraka u jednoj manjoj mjeri provodio već i ranije, već prije toga. Možda je čak njegov, njegov pristup inspiracija bila sad ljudima iz HTZ-a da se obrate Malkoviću i da naprave tako nešto. Znači, on je koristio isto strane, poznate putnike, voditelje avanturističkih emisija sa BBC-a, sa National Geographica, da, da oni govore o, o fascinaciji Hrvatskom. A mi sad to radimo sa Johnom Malkovićem na još jednom višem nivou. Nije mi, nije mi jasno odakle je sad taj Malković ispao. Mislim, Božinović mu je kao uručio osobno ovo državljanstvo. I tu domovnicu, domovnicu, taman, taman što je dobio domovnicu, da. Šta mu, šta Malkoviću treba državljanstvo? Ajde, kužim za ovoga Kasparova, on je onako politički Putin, vamo, tamo, to mi je super da. Ali Kasparov uopće nema hrvatske korijene. Dobro, ali. Mi možemo biti ponosni da je Kasparov htio biti. Da, da, meni je okej za Kasparova, a za Malkovića mislim. On je jedan intelektualac, on nije, Kasparov nije samo vrhunski igrač. E, ma znam, znam. Šahist, nego je on jedan društveni aktivist i, i jedan vrhunski

1:43:15 intelektualac, jedan hrabri. Evo, recimo, i sad je neke njegove izjave vezane za svjetsko nogometno prvenstvo su dosta hrabre i, i, i dobrodošle da, da, da se netko njegovog kalibra usudi komentirati za Hrvatsku praktički, je li, u onom spornom ofsajdu. A to je, to je toliko daleko odjeknulo. Mi često nismo svjesni koliko izjave takvih poznatih ljudi daleko odjeknu, do te mjere da je meni prijateljica iz Brazila se javila, ona mi je poslala zapravo izjavu Kasparova. Kaže, evo, evo, Kasparov govori o Hrvatima. Znači, do, do nje je to došlo. Na isti način će ovaj John Malković, koji je isto tako prepoznat i poznat kao glumac vrhunski širom svijeta, doprijeti jako daleko, je li. Ali dobro, ali nije da je Hrvatska nepoznata već, pa mislim, to, to, to mi je zapravo moja jedina, ajmo reći, kritika. Mislim, ne toliko kritika, samo filmić je simpatičan, ali isto onako, ono što je meni, ajmo reći, upalo u oko, jako je pun je tih nekakvih stereotipa, ono, pa ona kao famozna baba što gleda sa prozora, to su nam kamere, pa ona, ona propuh, okej,

1:44:25 ono, znaš, nekako taj dio mi je malo onako. A jesmo imali bolji, bolji film za od HTZ-a? Aj ti se sjeti boljega od ovog. Pa dobro, nije, ne znam ni tko uopće bilo. Uvijek je bilo, uvijek je bilo. Pa čak i Boban svojevremeno, ja se sjećam kad je Boban, ovaj, promovirao Così bella, così vicina, je li, za talijansko tržište, jer je igrao tada u Milanu. I, ovaj, to je bio vrhunski potez, je li, kad ti, kad ti jednu takvu poznatu facu dovedeš da govori o svojoj zemlji. Znači, Malković, razlika između Malkovića i Kasparova je ta što Malković očito ima korijene hrvatske. I okej, to je novo otkriveno, ali to je vrlo štosno iskorišteno u ovom promo filmu da on kao novopečen, novootkriveni Hrvat ujedno otkriva i Hrvatsku.

1:45:13 Po meni to je duhovito. Može tebe neke stvari, mislim, nikad ništa nije savršeno. Ne, mislim, ali mislim da je Hrvatska već u vrhuncu svoje popularnosti i to. Mislim, ne slažem se, ne slažem se s tim da je to, pa prvo, Malković nije on, ne znam, Brad Pitt, nije on baš toliko poznat. Čuj. Mislim, koji si zadnji film gledao s Malkovićem? Mislim. Pa nemoj omalovažavati. Ne omalovažavam, nego kažem da mi smo ekstremno poznati već. Nije, nije da, ono. Gle, Malković nije Brad Pitt, to je istina. Da, bezveze sam Brad Pitt. Ali, ali on ima, ali on ima, a i Brad Pitt snima reklame, evo, vidim sad za Nescafé, ovaj. Normalno, ha. Odlična je reklama gdje on praktički samo šuti cijelu reklamu, ali samim tim što je Brad Pitt i sa Brad Pitt sa svojom facom izaziva interes, odnosno, ovaj, obožavatelje da kupuju te proizvode u kojima se on pojavi. Ali dobro, to je sad nebitan je deo. Brad Pitt, hoću ti reći, Malković ima svoje mjesto itekako važno u tom svijetu Hollywooda i glumaca, karakterni glumac koji je specifičan. I tim više ako ima sad hrvatske korijene i spreman je to izložiti širokoj javnosti, možemo mu biti zahvalni.

1:46:26 Naravno, on je za to i plaćen i on ima sigurno svoje koristi od toga, ali to je sasvim legitimno, to je sasvim u redu. Mislim da će ovo daleko odjeknuti. Nemoj misliti da je Hrvatska ni blizu svojih punih turističkih ostvarenja, svojih punih turističkih potencijala. Znači, nama itekako treba takva promidžba i efekt je uvijek kumulativan. Znači, s jedne strane će doprinijeti, ne znam, uspjeh hrvatske reprezentacije u nogometu ili nekog drugog sportaša, s druge strane će nekakva kampanja, neka dobra recenzija gostiju, recimo, ja sam u obiteljskom turizmu, pa onda znam koliko, koliko nama znače recenzije gostiju koje se čitaju u cijelom svijetu vezano za naš obiteljski turizam. Hrvatska je zemlja sa najvišim ocjenama u Europi po pitanju privatnog smještaja. To itekako. Dobro, mi smo stvarno jaki u tome. Tu smo jaki i tu možemo biti ponosni i tu itekako nama to privlači nove goste. Iako sad ovi. Upravo taj imidž. Da smo turističkih zajednica imaju negativne komentare. A to je, to je, ja se, ja se, ja se s tim ne slažem sa ovim aktualnim ministrom.

1:47:37 Mislim da jako griješi. Mislim, kao nešto sad, aa, srozavate nam kvalitetu. Da, da. Ali općenito je dosta jaka kampanja. Imam dojam da svi vi mali iznajmljivači ste im, ono, ne voli vas. Znači, znači ta, ta, ta, ta njihova ideja je, mislim, na puno razina besmislena i promašena i matematički neistinita. Čak, čak one neke brojke kojima oni to, ovaj, pokušavaju poduprijeti. To je sad tema za posebnu emisiju, ali samo mogu ukratko reći, obiteljski smještaj Hrvatske je prepoznat u svijetu kao vrhunski proizvod naše zemlje. Nijedna zemlja nema toliko kvalitetan taj segment ponude kakav mi imamo. Po ocjenama. Aha, to misliš. Po ocjenama. Samo ocjene, gledaj, na primjer, na Booking.com-u. Znači, naša prosječna ocjena je, čini mi se, 8,9, a niti jedna ova Grčka, Italija, ne znam, Španjolska, nitko nema tako dobru ocjenu. Znači, mi tu nudimo vrhunsku uslugu. I umjesto da mi, da sam ja ministar turizma, je li, ja bih upravo to iskoristio i rekao bih:"U ovome smo najbolji na svijetu." Ako želite tu vrstu smještaja, tu vrstu turizma. Pa to ljudi i vole. Mislim, ima to svojih prednosti nad hotelima. Imaš jako puno, jako puno turista koji.

1:48:48 Ja isto kad negdje putujem, radije bih otišao u neki apartman nego, nego. I ja isto. Ha, bome, jeftinije i tako. Ali, ali čak nije stvar cijene. Znači, imaš jako puno imućnih turista koji biraju ovu vrstu smještaja ne zato da bi uštedili novac. Da, da, shvaćam. S hotelom, nego radi doživljaja. Jer je to puno veći doživljaj, puno autentičniji doživljaj. I hoteli su nekako u cijelom svijetu isti. Mislim, to, tu nema neke velike autentičnosti i nema neke, okej, iznimka su mali obiteljski hoteli jedino, kao jedan specifičan segment, ali nema tu niti nekakvog personaliziranog odnosa sa gostom. Često puta su tu i strana radna snaga, je li, sve više, nažalost. Mislim, tako, takvi su uvjeti, ne možemo tu ništa. Znači, gost koji želi hotelsku uslugu, on će uvijek otići u hotel i ima hotela dovoljno i treba ih biti što više, pogotovo luksuznih hotela. Ja se slažem da ih treba graditi da nam fale, fali nam ih, ali to nikako ne znači da je obiteljski segment tu bilo kakva prepreka i da bilo koga ugrožava i da bilo kakvu štetu čini ikome. Ja mislim da je, moje, moje neko mišljenje, zašto, ako si primijetio, mediji često uvijek o

1:50:00 te, te male, ne, ne sviđa im se to, uvijek nekako promoviraju hotele i politika voli hotele. Valjda zato što ti se sa nekom korporacijom, koju uglavnom, ti se s njima lijepo sve dogovoriš, šta god treba, skrojiš zakone prema njima, dok je, dok su mali iznajmljivači jedna, jedna horda nepovezanih ljudi i ne možeš nikog stegnuti. Ti ovog nazoveš direktora, ne znam, u Austriji i vaš hotel nešto, a koga ćeš ti zvati za, za isto tako za, za gdje, gdje na koncu tih kreveta nije ono u promilima, nego zapravo ne znam koje su brojke, jer ti znaš možda koliki je odnos, na primjer, hotelskog smještaja i. Ne, mi, mi imamo obiteljskog, obiteljskog smještaja imamo oko 50%. Jel'? E, okej, znači pola. E, i to je pola, ali gdje je ono pola. E, a ostatak ti ide na kampove i hotele. Hoteli ti imaju najmanje. Da. Kapaciteta. I zato ja se slažem, nama fali hotela i treba graditi hotele. Za, ali to nije, to nema veze nikakve sa tim koliko će biti obiteljskog smještaja i privatnih iznajmljivača. Oni ne, ne, ne, ne utječu na, na, na, na broj hotela. Kažem, to su različiti segmenti, to su različiti, različita ciljna skupina turista.

1:51:12 Moguće je ovo što ti kažeš. Znači, s jedne strane, ti koji odlučuju mogu imati interesa od krupnog, krupnih kapitalista kojiulažu u takve velike projekte, a s druge strane mogu ih lakše kontrolirati. Mi smo, ono, heterogena skupina koju ne možeš uhvatiti za glavu ni za rep i ne, ne možeš. I još ne daj Bože da se. A pogotovo nemaš od nas neke izravne koristi. Ne daj Bože da se još na neki, ajde, značajan način udružite, jer to je isto dio problema. Sad vam lupe vam nove poreze, ne, jako ste, ne, kako bih rekao, ne, ne, u principu, po samoj prirodi ste neorganizirani, potpuno, ono, nehomogeni i tako, ne, nemate, nemate svog poštenog predstavnika ni, ni u Saboru, ni nigdje zapravo. Ima nešto malo, ali to je sve. Da, da, da. Sitno. Volio bih da, da na neki način se interesi, da se to udruži, ono, ne znam je li tako šta moguće. Mi smo imali svojevremeno svoju zajednicu u, u sklopu, znači, zajednica obiteljskog turizma u sklopu Hrvatske gospodarske komore. Ja sam bio potpredsjednik za, za, za na razini Hrvatske do trenutka dok,

1:52:25 kad, kad nije HGK odlučio ukinuti tu našu zajednicu. Po našem mišljenju, to je, to su napravili pod pritiskom hotelskog lobija, jer ima puno znakova koji pokazuju da hotelski lobi, mi njima smetamo, hotelima smetamo. Hoteli su zagazili isto tako sad u zadnje vrijeme jako na neki način u naš segment, a to su ove mobilne kućice, znači, koje oni postavljaju kao dio, dio resorta, kao neku vrstu kampinga, je li, neku vrstu kampiranja, ali de facto to nije kampiranje, to je kuća. Da. Mobilna kućica, okej, ne treba ti građevinska dozvola, ova klasična za nju, zato je lakše ishoditi, lakše je postaviti. I oni su, tu smo mi eventualno hotelima konkurencija ili oni nama, kako god okreneš, je li. E, ali, ovaj, nažalost, znači, ta se, ta se naša zajednica, ta sekcija koju smo imali unutar HGK se ugasila, ne našom voljom, nego nečijom tuđom voljom. I nakon toga se je, je, je inicijativu preuzela, ovaj, udruga Spasimo male obiteljske iznajmljivače. Tako se zove udruga i jako su aktivni.

1:53:39 Mi jako, imaju veliku podršku od nas iznajmljivača i koliko će uspjeti postići, vidjet ćemo. Dosta, dosta ih se ignorira na, na, sa strane institucija i na državnoj razini. Nažalost, ne uključuje ih se u radna tijela, makar imaju jako puno članova i stvarno imaju legitimitet da predstavljaju veliki broj iznajmljivača.

1:54:11 Čak su sad krenuli sa nekakvim tužbama, i čak i ustavna tužba vezano za neke zakone sporne po pitanju, ovaj, zabrane rada u stambenim zgradama, na primjer, je li. Vidjet ćemo. Većina, većina, imaju podršku većine, ali nije lako. Evo, mislim da brzo moraš ići na, na kviz.Ćemo o kvizu malo pričati. Kako, kako je ta scena, je li, napreduje dobro, je li.

1:54:43 Dobro napreduje. Čini mi se da je aktivna. Znači, ima, ima u PUB 022, Azimut još uvijek vodi, ne znam je li još ima negdje u gradu. Pa u početku, ima sad i na Banju ljeti, ljeti organiziraju neke kvizove, pa onda ima u Jadrtavcu, recimo, pa ima u Primoštenu, pa ima u Vodicama, pa je bio u Drnišu. Pa to se, znači, proširilo, dobrano. Je. Prije je bio samo Azimut, znači, Azimut je počeo prije koliko, 15 godina. Ima, ima više od 10 godina da su. Više od, mislim da se, ja sam još išao tamo kad je to počelo 2015., tako nešto. E, ali krenuli su oni, mi smo slavili desetu godišnjicu i tako. Nisam ni ja bio tada tu, nego sam se kasnije uključio. I, znači, Azimut je taj koji je donio taj trend, to se proširilo fino.

1:55:32 I dalje ja smatram Azimut najkvalitetnijim programom te vrste. Organiziraju se kvizovi svaki drugi tjedan tijekom zimskog perioda, odnosno kroz godinu, a ljeti je svaki tjedan, svaki utorak. Svi su dobrodošli. Bude, recimo, evo sad, prošli utorak je bilo, pretprošli, zapravo je bilo 40 ekipa. Svaka ekipa ima 4 člana, znači to je skoro 160 ljudi. Znalo je biti preko 50 ekipa u rekordnim izdanjima. Dolaze nam poznati kvizaši iz Potjere, lovci iz Potjere, recimo, Morana napravi svakog ljeta po jedan kviz. I ovi drugi lovci, Kotiga isto je bio prošle godine u Šibeniku na onom festivalu kojeg je Grad kao ja, je li, Čovjek kao ja.

1:56:21 Sad će opet doći, ja mislim, na festival Putnika. Tako, mislim, to su veliki, veliki skupovi na kojima dođe po par stotina ljudi i to je zapravo krasno jer je to jedno druženje i jedan. Ako malo intelektualno. Intelektualni razvoj, tako je, znači, ovaj, malo se intelektualno rekreiramo, a ujedno je to i jedan oblik sporta. Okej, intelektualnog sporta, ali nadmećemo se, znači, imamo, borimo se za pozicije, je li, i igramo ligu, imamo ligu organiziranu. Zadnje četiri sezone sam i ja sudjelovao u ligi sa svojom ekipom i evo, mogu se pohvaliti da smo te četiri sezone dva puta uspjeli osvojiti taj kup. O, svaka čast. Taj, taj pehar.

1:57:13 A dobro, malo je tu i sreća, nije tu samo, ovaj, jer te dobre ekipe koje su iskusnije ekipe, one su slične po kvaliteti. Recimo, ima četiri, pet sigurno ekipa koje su tu negdje. Tako da nekad te malo presudi neka nijansa, neka malo i sreća i tako, ali u svakom sportu je to tako, je li. Svakako, šibenska kviz scena je jedna od najjačih u državi. Ma daj. I često ćeš čuti, tako je, recimo, Zadrani su jako poznati po tome, ali Šibenčani su vrlo, vrlo blizu tu. Mislim, ali u Zagrebu ih ima hrpa i kako, po čemu to. Pa da, ali Zagreb je puno veći grad od Šibenika. A misliš po. I kad gledaš po kvaliteti. Po stanovniku. Da, po stanovniku kad gledaš. Kad gledaš, ovaj, uspjehe naših kvizaša na, na kvizovima na televiziji, recimo, osvajanju novca, koliko su osvojili i tako dalje, za jedan grad naše veličine mi smo izuzetno uspješni. I često, često će ti to spomenuti i ovi kvizaši, ovaj, mislim, lovci u Potjeri kažu: "Je, je, Šibenik, ono, svaka čast, ovaj, jako ste aktivni." Tako da, to je jedan, ja, ja, ja sam puno ljudi nagovarao da se uključe, pogotovo

1:58:25 me ispunjava kad se učenici uključuju. Mi imamo sad, zahvaljujući nekim entuzijastima iz naše, ove, postoji kviz udruga Šibenik, imamo i nacionalnu kviz ligu. Znači, ona ne uključuje samo, to su srednjoškolske ekipe, znači, to je za učenike, ali ne samo iz Šibenika ili iz naše županije, nego iz cijele Hrvatske, pa čak i šire. Znači, imaju čak i neke ekipe iz susjednih zemalja koje su sudjelovale, a to je kviz liga, znači da se isto tako redovito organiziraju natjecanja, zbrajaju se bodovi i onda na kraju sezone se bira pobjednik. I svake godine se u Šibeniku događa tu u Arsenu, u Arsenu se, ovaj, organiziraju ti kvizovi i taj, to državno završno, je li, ovaj, prvenstvo

1:59:15 za srednjoškolce. I meni je to naj, jako me, ono, to znači. Mislim, imam i sam djecu koje su te dobi i, i, i pokušavam ih potaknuti da se uključe u to jer mislim da je to jedna zdrava, kvalitetna aktivnost i hobi za te učenike, puno kvalitetnije od sjedenja po kafićima i, ne znam, buljenja u mobitel, ono s čim se oni najviše bave, nažalost. Da, da. Pa je, mislim, to, to je lijepa stvar.

1:59:49 Ništa, Kristijane, ovaj, hvala ti puno na još jednom gostovanju. Bit će opet, valjda, nadam se, iduće godine sa još boljim vijestima i sve. Svaka čast za tu udrugu. Ovaj, koliko vas ima aktivnih članova koji baš onako od jada vučete, ono, zapravo. Pa gle, uvijek je to, uvijek je to u udrugama, ono, 5 do 10 ljudi koji baš vuku. Nama puno znači naše brojno članstvo, preko 200 aktivnih članova, znači, koji redovito plaćaju članarinu. Jer primate članove i van otoka, može tko god hoće ili kako to ide. Znači, to, to ne zvuči puno kao neki broj. Pa dobro, 200 nije malo. Ali, ali, ali s obzirom na veličinu otoka. Pa da. Je to jako puno. Gdje ima registriranih, ne znam, oko 250, niti 300 ima, ovaj, mještana. Da, to su dobrim dijelom mještani, ali ima tu dosta i ljudi koji su na neki način povezani s Kaprijem. Pa ili vole taj otok ili imaju tamo neku nekretninu, vikendicu, dolaze, nekakvo porijeklo vuku ili šta god.

2:00:50 Svi su dobrodošli da se učlane. Znači, mi ne brojimo, ono, krvna zrnca. Da. E, nego, nego, ovaj, ja bih pozvao stvarno, evo, tvoje, tvoje, ovaj, tvoju publiku da se učlane u našu udrugu, čak i ako nemaju neku naročitu vezu sa Kaprijem, ako prepoznaju da ovo šta mi radimo, ako misle da to ima smisla, na taj način nas mogu podržati. To je beznačajna, znači, jedna članarina od 5 eura godišnje. Ma da, stvarno je simbolika. To je stvarno simbolično, ali nama to puno znači. Nama čak i tih 5 eura puno znači, a pogotovo nam znači broj ljudi za koje, za koje znamo da nas aktivno podržavaju. Je li se može u udruzi uplatiti donacija i van tih 5 eura? Može se uplatiti, može se uplatiti donacija, s tim da mi te donacije u pravilu prikupljamo namjenski. Znači, eto, kad organiziramo nekakvo događanje. Kao tipa pripetavanja, sad brzo ide. Eto, recimo, sad imamo ta dječja pripetavanja, onda, onda, onda, ovaj, zatražimo za tu svrhu, zamolimo za donacije i kažem, za sad smo zadovoljni, uspijevamo dosta, dosta prikupiti. Aktivni ste na Facebooku, vas se može naći, je li tako?

2:02:03 Znači, eto, svi mogu pogledati našu web, našu web stranicu, to je periska.kaprije.net. Tamo objavljujemo na stranici novosti sve naše aktivnosti, a naći će i, i, i druge korisne informacije i našu, našu povijest i misiju i tako dalje. A na Facebooku imamo stranicu, isto tako Periska Kaprije.

2:02:30 Evo, pozivam gledatelje da je, da je zaprate i da, da komentiraju, lajkaju, sve nam to puno znači. Da. Ništa, Kristijane, do idućeg puta. Ljudi, nabacite like, nabacite subscribe, sve što treba, eto ga.Ćao. Hvala na pozivu. Pozdrav svim gledateljima.