Epizoda #10 · 9. prosinca 2024. · 49 min

Petar Baranović o Vallis Solaris i ulaganjima na Podima kod Šibenika

Gost: Petar Baranović, predsjednik savjeta šibenskog SDP-a

Lokalna politika

Podijeli: Facebook X WhatsApp Viber

O epizodi

Petar Baranović iz šibenskog SDP-a o propasti Burićevog mega projekta Vallis Solaris i o predstojećim predsjedničkim i lokalnim izborima.

Transkript

Prikaži cijeli transkript razgovora

Pozdrav svima, danas opet imam sa sobom Petra Baranovića. Petre, dobra večer, kako je? Dobra večer. Pa, radno, relativno. Radno može stati, je li. Evo, ovaj, malo sam odlučio danas drukčiji format emisije, onako kraće, o nekakvim tekućim temama. Pa, evo, neki dan sam na radiju slušao, s gradonačelnikom si bio u... koji je bio, Radio Šibenik, jel tako? Radio Ritam. Radio Ritam, da ne kažem krivo, da, Radio Ritam, pardon. Radio emisija, radio, nova emisija na Radio Ritmu koja ide svakih 15 dana. Kako ono, u Koštac, jel tako? Pa, da, mislim da se tako zove, a u principu je isto tog tipa, servisiranja nekih otvorenih tema koje se pojave u javnom prostoru, u životu grada i... Da, da. A tema je bila, naravno, Valdis Solaris, i to neslavno ili slavno, kako ćeš nazvati, propadanje tog projekta, mada gradonačelnik kaže da nije nikakvo propadanje, nego da je restrukturiranje. Pa evo, jel možeš malo, ovaj, objasniti što se, o čemu ste pričali, kako je to izgledalo? Pa, to je na kraju izgledalo prilično nervozno, i ja bih rekao čak onako, blago incidentno, retorički.

E sad, da se to desilo samo sa mnom u sučeljavanju, onda bih se ja preispitivao vrlo detaljno. Međutim, to je samo kulminacija jedne prakse koja se u odnosu gradonačelnika prema lokalnim političarima koji mu ne idu na ruku, koji mu se suprotstavljaju sa stavovima i mišljenjima, to je postala praksa u njegovom ponašanju. Ne samo prema političarima, nego i prema određenim skupinama koje, braneći svoje interese, mu staju na put, pa je tako vrlo nervozno zna komentirati ljude iz privatnih vrtića, pa je tako nervozno zna komentirati pojedine stanovnike, ne znam, Kaprija, Sitnog Donjeg... Da, da, jedna obitelj koja sve agitira i to. Da, ovaj, isto tako, pratim gradsko vijeće, ponovo, jel', kako sam se vratio u politiku, i primijetio sam da pojedini vijećnici gradski, koji su malo žustriji, koji malo se temeljitije pripreme, počnu postavljati neugodna pitanja na aktualnom satu. Kad god nema argumenta, on kreće u cinizam i u jednu retoriku koja nije jednostavno"to je moj stav". Ja ću ga ponovo reći: nije jednostavno primjerena gradonačelniku jednog grada.

Nije primjerena generalno, a kad još uz to predstavljate grad koji ima 40-ak tisuća stanovnika, onda sebi definitivno ne možete dati tu privilegiju, taj, taj prostor, taj komoditet da tako komunicirate s ljudima. Ali vratimo se mi na temu. Ne može se propasti posrnuće nijednog projekta vezanog za Šibenik doživljavati slavno, jer svi mi koji volimo ovaj grad bi voljeli da se njemu realiziraju dobre stvari. Naravno, da. Međutim— Sad sam se ja više šalio, ali mislim, to je— Ja sam, ja sam i u emisiji rekao, a i to ću sad ponoviti: mi bi u SDP-u, i ja osobno kao nekadašnji dogradonačelnik ovog grada, pa i zastupnik iz Šibenika, bili vrlo frustrirani kad bi to bilo posrnuće jednog projekta koji je bio izgledan i od kojeg se moglo očekivati da se u nekom skorom vremenu nešto konkretno, benefitno desi za grad. Kad vi— malo ću morati pojasniti— kad vi uđete u dokumentaciju tog projekta, i kad vi čitate poslovni plan koji je prezentiran gradskim vijećnicima, to zvuči fantastično.

Kad pogledate reference onih koji su ga ponudili, one su šarene. Sama firma, Valdis Solaris, je firma koja je zapravo bez drugih funkcija osim da zastupa krupne igrače iz Njemačke. Da, onaj Fraunhofer. Tako je, Fraunhofer. Fraunhofer je— Fraunhofer je— ne- nešto što je relevantno, definitivno. Međutim, ono što je stavljeno u poslovni plan, to je nešto što ja nekako sumnjam, skeptičan sam, da bi njemački financijski sektor, njemačka politika, menadžment u njemačkom gospodarstvu transferirali na pod, a ne bi napravili danas u Njemačkoj. Obzirom na ono sve što se dešava u njemačkoj industriji, u njemačkom gospodarstvu, gdje bilježimo tisuće i tisuće otpuštenih na razini godine, u autoindustriji, u nekim komplementarnim industrijama,

za očekivati je da ono što je stvarno avangardno, Nijemciće ipak napraviti za sebe. Drugo, neke stvari koje su u tom poslovnom planu predočene po meni ne drže vodu. Jer, naime, u poslovnom planu se navodi da u radiju od 50 do 70 kilometara ima na raspolaganju 5.000 radnika za takve tehnologije, što definitivno nije točno. Dobro, a kakve? Kakve oni uopće tu radnike trebaju? Danas su tvornice dosta automatizirane. Pa, to je os- osnova, osnova njihovog poslovnog plana je, proizvodnja, proizvodnja asortimana iz fotonaponske tehnologije. Dobivanja, dobivanja električne energije.

Proizvodnja tekućeg vodika i proizvodnja sintetičkih goriva, avionskog goriva, kerozina, sintetičkog benzina i sintetičkog, sintetičkog metanola. Dakle, nisu to ni benigne ni jednostavne tehnologije, one ipak traže određenu razinu kadra. Ono što je, osim same radne snage, koja bi se definitivno morala odnekud dovlačiti, a to onda otvara neke druge priče strateškog karaktera za grad Šibenik, za budućnost, to je recimo i činjenica da taj poslovni plan uvjetuje postojanje druge teme, a to je spalionica, odnosno energana. Dakle, on traži energiju, posebice toplinsku energiju, izričito se navodi, koja bi se dobivala kao nusprodukt izgorijevanja otpada u spomenutoj energani, odnosno spalionici.

Dakle, ima tu stvari koje, po meni su te- teško ih je za dosegnuti, teško je za očekivati. I shodno tomu, nitko nije njima ni- ni zapinjao noge, niti je protiv tog projekta se nešto ozbiljno u javnom prostoru reklo, od trenutka kad je on prezentiran gradskim vijećnicima. Gradski vijećnici su pristojno pustili da vide što će se događati s tim. Partneri su se povukli. Partneri su se zasad povukli.

U igri je bilo 64 hektara terena. Uh— Misliš, ovaj, ti Nijemci se povukli? Da. Mislim, ponuditelji, jel'. Da, da. Ponuditelji su se, potencijalni kupci. A koji je službeni razlog da su samo— A službeni razlog je nešto što je— Makniške cijene. Mislim, pazite, službeni razlog je nešto što je, ovaj, gradonačelnik pokušava pojašnjavati, pa se spetlja, pa je tako rekao neke stvari koje nisu koncizno izrečene. Ajde, bit ću tako, ovaj, blag.

da, jednostavno, europska proizvodnja nije konkurentna kineskoj, pa to znamo već. Pa da, to si htio reći, to već dugo— To sam, to sam ja u samoj emisiji konstatirao, znajući za podatke koji su frapantni, a to je da ukupna kineska proizvodnja parira svjetskoj proizvodnji. Dakle, ne partikularnoj proizvodnji, ni Europe, ni Sjedinjenih Američkih Država, ne znam, Japana, nego kad zbrojite sve. Ne mogu parirati kineskoj proizvodnji. I ako budemo čekali da se postigne ta konkurentnost, načekat ćemo se. I u svakom slučaju, sam- u samom ugovoru, recimo, su isto tako neke stvari koje vam bodu oči, a to je da oni tražu izmjenu maksimalnog koeficijenta iskoristivosti parcele sa 0,3, 0,4, ovisno o namjenama. Što to znači točno? To znači da vi danas, kad kupite 10.000 kvadratnih metara na podima, ovisno o namjeni objekta, možete konzumirati maksimalno 3.000 u zatvorenoj formi. Aha. Ostalo mora biti zelene površine, slobodni prostor, okretišta, ne znam, parking i tako dalje. Da, da, shvaćam. U drugoj varijanti, 0,4 koeficijent, znači možete konzumirati na 10.000 kvadrata 4.000 kvadrata.

E, ali to nisu povoljni koeficijenti za fotonaponske elektrane. A koliko treba za fotonaponske? Oni— ja, ja to, ja vam to ne mogu reći, ali ono, ono što mi je indikativno, to je da traže da se koeficijent maksimalni digne na 0,5. E sad, gdje je kvaka? Vrag je uvijek u detaljima. U prvoj fazi traže 64.000, 64 hektara, dakle 640.000 kvadratnih metara, a navode da će raditi zatvoreni prostor od 134.000 kvadratnih metara, pri čemu se, dakle, oni uklapaju u postojeći UPU, a u perspektivi svog poslovnog plana predviđaju i konzumaciju daljnjih 300 hektara, odnosno 3 milijuna kvadratnih metara, što su ogromne površine. Potpuno je jasno da im te površine ne trebaju za nastan proizvodnih objekata ili proizvodnih instalacija, da im trebaju za ono što je u poslovnom planu onako diskretno, nenametljivo spomenuto, a to je proizvodnja iz fotonaponskihćelija. Zašto je interesantno to napraviti na podima ili bilo gdje u Hrvatskoj? Zato što Hrvatska ima ekstremno visoke premije. I iz tog razloga je gužva za postavljanje vjetroelektrana, za postavljanje fotonaponskih.

Postoji interes, kao u nijednoj drugoj gospodarskoj niši za strana ulaganja. Ali sve je to legitimno i legalno, ostavimo to na stranu. Možda, partneri koji su se okupili oko Fraunhofera, to društvo, stvarno naprave nekakvu reviziju ili restrukturiranje, reformu tog svog poslovnog biznis plana, pa se pojave s nečim što je provedivo u tom slučaju. Ukoliko su njihove namjere u skladu s dobrom gospodarskom praksom i sa zakonima Republike Hrvatske, onda svatko razuman i neće zalupiti vrata, nego imaju pravo biti jednaki,

u partnerstvu s gradom kao i svaki drugi poduzetnik koji dođe na pod. Ono što je naš stav, da zaključim, glede poda, to je da podi moraju i dalje biti prvenstveno na dispoziciji domaćim poduzetnicima, jer oni su stvorili pode. Burić kaže da nisu oni ništa rezervirali, da je to sve"može tko hoće". Tako, bio je dosta tu oštar, da— Pa nije to baš, nije to baš tako, jer ostaje još jedan broj, nekoliko parcela je još ostalo.

Geoportal je vrag. Tko zna s njim baratati, taj se može dobro informirati. Njegov pokušaj provokacije da sam ja pročitao ugovor, da bi drukčije govorio, ugovor je stao ispred mene i njega, jer sam ga ja donio, stavio na stol. Naravno da sam pročitao i ugovor, naravno da sam ispitao vlasništvo parcela na podima, naravno da sam dobro pročitao i biznis plan od Nijemaca. neka oni nađu za sebe prihvatljivu varijantu koja će biti u skladu s našim zakonima i s interesima grada Šibenika. Njima su vrata, naravno, ovaj, grada Šibenika, bar što se nas tiče, kao i svakom drugom u ostalom, pa da, da, naravno, otvorena.

to je u najkraćim crtama što se tiče Valdis Solarisa, a Valdis Solaris je samo jedan u seriji njegovih mega projekata i njegovo, njegovo, on je jednostavno postao opsjednut s mega projektima, toliko da gubi konciznost kao ozbiljni političar, obećavajući, ne znam, Formulu 1 na konjevratima. Nije to nikakva objeda, ni, ni, ni— Ma to je on govorio i nas pet, šest godina od toga. Nije, nije to njemu podmetnija ni, ne znam, Tonić Restović, ni Petar Baranović, niti, ne znam, Riki Marenc ili bilo tko tu od, od nas koji jesmo, ovaj, suprotstavljeni, ni Mario Kovač.

to je nešto što je on izjavio, a što sam ja čitao iz medija i pitao sam se, ljudi, je l' moguće da ovo gradonačelnik mog grada pokušava prezentirati kao nešto što je relevantno, realno, perspektivno, obećavajuće? Šta misliš, je l' luđe F1 staza ili žičare iznad, iznad kuća? Što ti je draže? Da, da, ne znam kako izgleda zakon o žičarama. Ja ne znam nešto, ponešto i o problemima koji su se vezivali uz dubrovačke žičare, da ne znam koji su financijski, investicijski realiteti ovoga grada i svakog njemu sličnog. Možda bi se ja zanosio s takvim idejama.

Međutim, znate, kad imate situaciju da, recimo, da vam cijela Južna Dubrava u vodoopskrbnom kontekstu funkcionira na cijevi od cola i po, kad znate da su djeca u Vrpolju na gredama iz 28., odnosno 32. godine, kad znate da su liste čekanja za starce u staračkom domu u Šibeniku troznamenkaste, kad znate da vam se u staroj gradskoj jezgri kulturni spomenici kakve bi Amerika samo poželjela,

iz 13., 14. stoljeća, raspadaju, iako su čak neki u pretežito vlasništvu grada Šibenika, onda shvatite da je vođenje grada nešto što se radi u skladu s prioritetima, da morate imati kriterije kao čovjek koji upravlja u ime građana ovoga grada sa sredstvima i koji određuje dinamičke planove aktivnosti, koji određuje redoslijed rješavanja. Karakteristika Burićeve vladavine je da lovi ono što trenutno ponude europski fondovi. Pa onda dobijete trokut, onda napravite uz pomoć države, je l', naravno, studentski centar u kojem imate studenata da se jedva sretnu po hodnicima.

Ali ono što je nužno, ono što smo kao sredina i zajednica trebali napraviti, a da se ne crvenimo pred ljudima i bogovima, prije 15 godina, 10 godina, osam godina, to se ne radi, to se ne dešava. I postalo je naporno, to više se ništa ne zna bez EU fondova. Baš sam u prošloj epizodi imao gospođu Rodin Čače, ona je predsjednica Mjesnog odbora Brodarica, i sad, iznosila mi je neke probleme s tim autobusima i to. Znači, autobusi su super, već ima dvije godine da funkcioniraju, ali ih ima samo 11 i tu ima određenih problema. I meni je, evo, meni osobno neshvatljivo da jedan grad, jedan taj gradski parking, da oni ne mogu, nisu u stanju kupiti autobus bez EU fondova. Sve ste sami rekli. To mi ide već na živce, već. Naravno, naravno da se može, naravno da se treba, jer nakon te prve procjene i studije temeljem koje su se nabavljali autobusi određenog tipa gabarita, zasigurno praksa sad pokazuje potrebe za dodatnim brojem vozila, možda čak i drukčijih karakteristika, drukčijeg kapaciteta. I naravno da se normalno, gospodari s financijskim sredstvima grada, da

ne bi ja nikakav problem kupiti dva ili tri autobusa u jednoj proračunskoj godini, posebno kad se takva vozila mogu dobiti na leasing, kad se takva vozila mogu dobiti. Pa da, sigurno bi, mislim, pa ni ja sam gledao tri tipa to. Digne se kredit. E sad dolazimo do kvake. 150.000 EUR, valjda nije problem. Znate, vi možete i kao građanin i kao, kao pravna osoba dobiti kredit ukoliko niste prezaduženi. Da, naravno. E, ali koliko je grad zadužen, to je— Koliko je, cijeljena garnitura na čelu s poštovanim gradonačelnikom digla kredita, to zna javnost. O tome smo govorili i mi u SDP-u, ja osobno.

I veliko je pitanje koja je kreditna sposobnost trenutna grada Šibenika, obzirom da prema zakonu, grad može dizati kredita do određenog iznosa u odnosu na nominalni proračun, odnosno na proračun. I s tih razloga se proračuni pumpaju i dižu u ne- su se dizali u nebesa iznad onoga što je realno, bez obzira čak i na europske prilive sredstava. da li nakon kredita koji je uz jamstvo grada, gradski parking diga za garažu, da li, doduše, pretpostavljam da su značajna sredstva i vraćena jer su dobivena iz europskih fondova za garažu, to je, recimo, to je projekt— Nadamo se da su vratili. To je projekt koji apsolutno pozitivno doživljavam. Mislim, želim biti korektan, tu garažu smo željeli raditi i mi dok smo bili na vlasti i kao dio administracije, odnosno jedan od zamjenika gradonačelnika Županovića.

to je projekt koji smo mi, kojem smo mi u principu udarili temelj, prvi na aktivnostima, izradom idejnih rješenja, čak i određenim geotehničkim ispitivanjima ispod polja, da vidimo koliko duboko možemo ići. Pa se naručila studija izvodljivosti da se vidu financijski, financijski aspekti projekta. To je bilo nešto što bi mi definitivno neodgodivo radili u sljedećem mandatu, kao što je radio i aktualni gradonačelnik. Pa isto mu je trebalo dosta godina, tek su 2018. krenuli. Dakle, pitanje je koji su, koji su financijske, koje su financijske mogućnosti i parametri, samog gradskog parkinga. A još kad uz to uzmete u obzir i natrpavanje nepotrebnih kadrova u, u ta poduzeća, opterećenje troškovno sa, sa suvišnim plaćama, onda dolazimo zapravo do pravog stanja stvari i, i, i do pitanja koliko to poduzeće može u svojoj budućnosti biti ekspeditivno u svom širenju, u unapređivanju djelatnosti, u investicijama i u svemu ostalom. A što se tiče, spomenuli ste ljude na Brodarici, očito je da čim

je ta ekipa isplivala, znači da u stvarnosti postoji nezadovoljstvo građana na Brodarici s servisom koji dobivaju od grada. A to se posebno, recimo, odnosi i na problem osnovne škole na Brodarici, koji je isto tako prije još 10, 12 godina trebao. Je, o tome smo isto pričali, kapaciteti su slabi, nemaju dvoranu i to, to su silni problemi. Da, da.

A ovaj, da, znači, sad je da se vratimo na, na taj pogon. Znači, sad kao kaže gradonačelnik, neće biti 5.000 zaposlenih, to jest, ide u, ide se u restrukturiranje, nego sad će raditi po nekoj tehnologiji kakvu još Kinezi nemaju. Meni to zvuči potpuno nadrealno i mislim, koja je, koja je to sad tehnologija, tek tako, da Kinezi koji su broj jedan u svijetu za proizvodnju apsolutno svega, sad da će to biti na podima baš, a da neće biti u Kini. Šta misliš o tome? To je ono što, to je ono što sam vam i ja pokušao reći u, u ovom prvom dijelu kad ste me pitali oko Valdis Solarisa. Ono što stvarno jeste, nemojmo, nemojmo podcijeniti Nijemce. Mislim, Nijemci su u svojoj povijesti, u povijesti industrijske revolucije, ostavili snažan pečat upravo sa, sa tom sposobnosti da budu inovativni, da donose nekakva revolucionarna tehnička rješenja, da zapravo stvaraju budućnost industrijske proizvodnje.

Ali kad se to stvarno desi, očekivati da će njemački financijski sektor, njemačka politika, servisirati instaliranje takvog pogona na podima, a ne negdje u Njemačkoj, je— Pa da, to sam htio reći, baš da će sad to bude. Pomalo naivno, pomalo naivno. Ja na mjestu gospodina Željka Burića se ne bih upuštao u takve analize, takve prognoze. Sve bi se na ono što zapravo bi trebalo biti, ingerenciji jednog gradonačelnika. Ono što sam rekao, gospodo, kad dođete s provedivim konkretnim planom, javite se na natječaj, platite teren i prihvatite uvjete koji su vam elaborirani i navedeni u ugovoru o kupoprodaji terena, dobrodošli ste. Ali, vezivati budućnost grada uz neka obećanja mega investitora, to je politički naivno i to je neozbiljno. To se pokazalo i u slučaju TEF-a, koji se jako teško, ja neću tvrditi izričito i biti isključiv, da je nemoguće.

Međutim, ne možemo mi funkcionirati poput, poput crnoružice koja je čekala ne znam koliko godina da se pojavi netko pa da ona se probudi iz sna. nama je prošlo 12 godina od dana kad je Željko Burić ušao u gradsku upravu, u kancelariju, u ured gradonačelnika. Tih 12 godina je resurs. U životu ovog grada oni su bitni, oni su potrošeni, a neke se stvari riješile nisu.

Oni se troše, neke se stvari ne dešavaju. TEF je potencijalni resurs, međutim, dok god stoji onako prazan, dok god se ne krene u konzumaciju tog prostora, on za grad ne predstavlja ništa. A šta misliš, hoće sad odustati od spalionice, pošto je spalionica bila cijela stvar je bila oko tog Valdis Solarisa i da je to za, za, za— Neće, neće odustati od spalionice samo iz tog razloga, zato što je, u interesu nacionalne politike, a i nekih nama susjednih sredina koje imaju jači politički utjecaj da se rješavaju svog smeća.

Dakle, od spalionice će se odustati ukoliko, naiđu na tvrd otpor građana ovoga grada, ukoliko to građani ne žele. Pa meni se čini da, da ne žele. Od spalionice će se, od spalionice će se odustati jedino isključivo ukoliko shvate da će im to nanijeti, strateški bitnu političku štetu, jer Split ne zna što će sa svojim smećem, producira ga puno više od nas. Zadar je isto tako po pitanju, a posebice naglašenog poljoprivrednog otpada iz poljoprivredne proizvodnje, Zadar je tu isto višestruko jači nego mi i Zadarska županija. Vrlo znakovito, oni koji su nam uvijek uzimali, sad su spremni davati.

I, ovaj, očekivati da bi, se odustalo od toga, a očito i nacionalna politika ima interes, i to je državni problem, problem resornog ministarstva zaštite okoliša, di sa svim tim smećem. Očito je da postoji i suport sa samog državnog vrha kad je fond stavlja na raspolaganje gotovo 3 miliona EUR za potrebne studije, je l', da se ispuni forma i da se dobiju nekakvi podaci. Zašto to košta toliko? Pa to morate pitati njih, nemojte mene da me pitate zašto košta kilo oslića 8 EUR sa PDV-om, onda bih ja napravio— Ne, ljudi misle da to— Vrlo brzo, ljudi misle da je 3 miliona EUR neka projektna dokumentacija, nešto konkretnije, a ovo je samo, znači, ispitivanje utjecaja. Ma dobro, to je, dakle, sva potrebna dokumentacija, tako se navodi, je l', i grad je nota bene za to dao zadužnicu. E sad, mene ono što ću ja javno postaviti pitanje, što ćemo mi postaviti pitanje kao stranka, a to je

u kojoj varijanti se ta zadužnica aktivira. Znači, sad će se, sad će fond potrošiti nekakva 3 miliona EUR, a grad je dao zadužnicu da pokrije taj iznos. Dakle, grad je dao jamstvo financijsko od 3 miliona EUR. Pazite, to je iznos za koji se mogu napraviti dva vrlo pristojna dječija vrtića, vrlo, vrlo pristojno. Da, to je iznos, pa recimo da

bi mogao potpuno pouzdano tvrditi da dogradnju škole na Brodarici bi napravio za te novce ili možda eventualno još za koju stotinu hiljada EUR. To je, to su ozbiljni novci za ovaj grad. U kojoj varijanti se ta zadužnica aktivira? Evo, to je recimo jedno konkretno pitanje administraciji sadašnjoj u gradu Šibeniku. Šta se mora desiti da bi fond protestirao tu zadužnicu i prebacio novce sa, sa, ovaj, gradskog računa na račun fonda? Koji to uvjet, koju činidbu bi grad trebao, šta to grad treba ispuniti, odnosno koje neispunjenje činidbe prema fondu bi se trebalo desiti da fond aktivira tu zadužnicu? Radi se o 3 miliona EUR, ne radi se o 3.000, da se i o 3.000 radi.

Nužno je tražiti odgovor na pitanje. Brzo su ovi izbori predsjednički, je l' ima tu kakvih predviđanja, je l' ima šanse da Milanović dobije u prvom krugu ili, ili ipak neće? Ne, mislim, mislim da ne. Mislim, dosta je popularan, ne znam, možda smo— Mislim da ne, zato pazite, mislim da ne, zato šta on je dosta popularan, ali mislim da ne, zato šta, je jako puno kandidata, zato što tu ipak, ipak postoje neki kandidati, osim meni neshvatljivo delegiranog Dragana Primorca za kandidata Hrvatske demokratske zajednice.

Tu postoje kandidati koji neće proći bez određenog postotka potpore, koji imaju svoju prepoznatljivost u javnosti, poput, ne znam, gospođe Ivane Kekin, gospođe Sela Raspudić. Pa, slušajte, postoji u ovoj državi i dio onih koji su anarhisti, kojima je Mislavko Lakušić, recimo, simpatičan i tako dalje. Znači, jedan određeni postotak glasova će se disperzirati na treće kandidate. ja bih osobno volio da Zoran pobjedi u prvom krugu, zato šta ja osobno smatram da je on od svih ponuđenih najbolje rješenje, zato šta, eto, imamo i neku povijest friendly odnosa, prijateljstva, zato šta smatram da je pošten. Možda ponekad, možda ponekad u svojim istupima, retorici nekima neprihvatljiv ili preoštar, ili, ali

čovjek koji nema nikakvih mrlja, koji ima jako puno znanja i koji s ljudima komunicira puno prirodnije, puno normalnije od njegovog stvarnog političkog konkurenta koji je dobio faraonski sindrom. Kako ti ocjenjuješ njegovu vladu? Kaj je bila 2011. do, do koje ono 15.? Tu je onako dosta, ima, bilo je kritika, ono, da je, da je recesija trajala dulje nego što je trebalo. Bilo je, bilo je tu i afera i svačeg, tako da je to, da ne govorim šatoraši i tako, to, to mu se dogodilo isto. I postoje objektivne i subjektivne okolnosti, postoje stvarne slabosti koje imate i postoje stvari koje vas sačekaju kao, kao uvjetovane okolnosti na koje nemate utjecaja. On je ušao u mandat u doba, kad se recesija još snažno osjećala u Hrvatskoj. Vi kad dođete, mislim, kritika je bila da je u svijetu, je u principu popustila, ali odjednom se nastavilo. Vi kad dođete u mandat, recimo, zateknete određeni, određeni minus u proračunu, zateknete određene neplaćene stvari koje je država

dužna platiti po raznim osnovama, potpora u poljoprivredi, ne znam, usklađivanje plaća, usklađivanje mirovina, ima ni, za određenih, određenih usluga i roba koje su isporučene državi. E sad se vi možete, recimo, odlučiti, poput Tomaševića u Zagrebu, da sanirate financijske repove koji su ostali za pokojnog Bandića, pa da budete nepopularni gradonačelnik. Pa ja bih rekao da je on dosta popularan, nema, nema tu greške. da, među građanima vjerovatno koji znaju pravu istinu. Međutim, kad čitate, kad čitate pojedine, pojedine medije u Hrvatskoj koji su, mislim, mi koji smo u politici znamo pod čijom kontrolom i u kojim okolnostima, onda vidite da se silno trude da ga dezavuiraju u očima javnosti. Mi kad smo došli, zatekli smo isto tako dosta, dosta tih stavki otvorenih, recimo, nepokrivene financije za tadašnji kolektor koji se radio sa Šubićevca, nepokrivene financije za bazen koji

se sređivao za juniorsko svjetsko prvenstvo u vaterpolu. Sad imate izvođače s kojima je grad potpisao ugovor, ljudi su napravili to šta, šta je bilo ugovoreno, trebate ih platiti, a u principu novci nisu bili osigurani. I to je bilo, recimo, posljedica, po mom mišljenju, više okolnosti u kojima je prethodna garnitura djelovala. Ali ja o gospođi Klarić imam dobro mišljenje, za razliku od aktuelnog, o aktuelnom gradonačelniku, nju poštivam, ima razloga, neću u detalje, ali bez obzira što smo bili politički suprotstavljeni, s njom je bilo ugodno biti politički rival.

To je ostajalo u, u, u domeni građanske pristojnosti. E, Burić je bio u početku pristojan, sad više ne, sad se brani nepristojnošću, je l', kad god mu, kad, kad god mu otvorite bok i kad ga satirate, ono, bokserskom terminologijom, onu konope, on postaje tako problematičan. Evo, još za kraj, za ove lokalne izbore, znači, vidio sam jutros da da će Restović biti kandidat za gradonačelnika, se zna za zamjenika, što, što i tko, ne zna se još ništa. ono šta ste vi imali prilike čuti, to je nešto što je predsjednik stranke rekao potpuno

refleksno i naravno, a to je da daje potporu Ton ću, koji je predsjednik gradske organizacije, saborski zastupnik. Predsjednik gradske organizacije kao takav, sam po po naravi stvari, ima prioritetnu odgovornost da, da, da, naravno, da to bude, ali dopustite gradskoj organizaciji da još između sebe. Znači, nije to definitivno, nije to definitivno, to je vrlo izgledno, to je vrlo izgledno, ali definitivna odluka još uvijek nije donesena, što ne znači da neće biti.

Tad će se vjerovatno razgovarati o, o drugim imenima, jer u konačnici ostaje da, da se vidi i da se donesu i odluke na koji način će se izaći na izbore, da li ćemo ići kao stranka sami, da li će se pojaviti neka kombinacija koalicijska koja bi nama bila, je l', ima nekakvih naznaka da nekakvih partnerstava, mislim, ne nužno SDP, nego se šta šuška. A ne bih ja o šuškanjima, znate, to je neozbiljno. U politici je ozbiljno da, da obavite sve potrebne konsultacije u miru, seriozno, ozbiljno, precizno, sve dobro izvagate, sve dobro premjerite, i onda ono što kažu, dvaput mjerim, jednom siječem, je l'. I kakva su predviđanja sad za hoće, hoće HDZ opet lako dobiti, što mnogi govore, ili ipak, ipak ne, ili mislim, meni se čini da im neće biti lako. Ja, neću o predviđanjima, jer 2009. godine, kad smo mi kretali u kampanju, ni ankete predizborne, a ni rezultati prvog kruga nisu išli nama u prilog.

Rezultat u prvom krugu i razlika između nas i tadašnje gradonačelnice Nede Klarić, razlika je postojala bitna, znatna, tolika da su gospoda iz HDZ-a naručili janjce uoči završne večeri drugog kruga. Unaprijed, da, unaprijed, koji su došli, koji su došli, ali su se oladili, nije baš im bilo do janjetine kad su počeli stizati rezultati. Zbog čega? Zato šta su se tad oporbene stranke odlučile promijeniti HDZ, i smatram i danas da postoji iskrena volja, ako se uspostavi ta volja, da sve oporbene stranke u Šibeniku, nezadovoljne ponašanjem, postupcima i rezultatima, u konačnici aktualnog gradonačelnika, ukoliko iskreno budu htjele promjene, onda će se desiti ono šta je Stendal u svom najpopularnijem naslovu napisao, je l', "Crveno i crno".

Onda će se desiti činjenica da na lokalnoj razini nema ideologija, toliko naglašeno da je ideologija na lokalnoj razini da ceste budu asfaltirane, da škole budu napravljene, da vodovodna mreža, da vodovodna mreža bude kvalitetna, da riješimo dobro subvencije studentima, da riješimo dobro funkcioniranje osnovnih škola i dječijih vrtića. I u tom slučaju, ukoliko dođe do konsenzusa SDP-a prvenstveno, pa i onda redom nezavisne liste Stipe Petrine, bi mogla spaljonica naštetiti malo Buriću i ekipi. A vidite, to sad sve ovisi da li građani Vrpolja, kojima djeca još uvijek idu u staru školu, žele još i da im, kako je to rekao, ovaj, ona, lako za Vrpolje, nego ja vidim hrpa je Šibenčana oštro protiv toga. Ljudi koji ne, za koje ne bi očekivali karikiran stvari, je l' da, ljudi, ljudi koji su tu u blizini žele to ili to ne žele. Na prošlim izborima nisu imali ne većinu u vijeću, tako da to nije, nije spaljonica jedini, spaljonica je, spaljonica je potencijalni problem. mi imamo realne probleme. Sad da izađemo vi i ja, pa prošetamo, da nije ovako loše vrijeme dok ovo snimamo,

ja bih vas sad proveo roku od pet minuta po ulicama koje nećete naći u Kazahstanu, a znam, a ne u jednom uspješnom gradu koji se trudi silno. Njegov, ne administracija, nego njegov, njegov poduzetnički sektor se silno trudi pozicionirati radom, trudom, kreativnošću, inovativnošću na turističkoj karti kao jedna od top destinacija. I onda imate poduzetnika, recimo, koji, kojeg sam ja promatrao kako uređiva vizijanija svojih, sa svojih 10 prstiju, radnika vanserijskog, koji se ubije

da uredi taj lokal. A evo, sad mu se sređiva konačno javna površina ispred lokala, a kad se makne 150, 200 m od njegovog lokala, počinju rupe u asfaltu. Imate situaciju di grad, recimo, ne znam, naplaćuje javnu površinu jednom ugostiteljskom objektu, a čim ljudi izađu iz tog objekta, noge im upadaju u rupe. Da, da, to su, to su stvari oko kojih se mi u lokalnoj politici moramo složiti da su neprihvatljive, koje moramo mijenjati. Ljude koji ignoriraju te probleme i pokušavaju nam prodati priču sa nekakvim velikim nagradama, konjevrata, projektima u milijardama, na, na batiželama, projektima u milijardama, na podima. Koji je to razlog? Zašto sad te, je l' sad problem novca ili, ili neko organizacije, ili kako je moguće da, pa valjda je njima stalo da te rupe, da, da ne može sad svaka budala to da imate četiri inženjera građevine, a dva novinara u gradskoj upravi. Možda bi situacija bila nešto bolja. E, sad ću ja biti malo, ovaj, ciničan, ali nemate, i da imate stvarne novce u gradskom proračunu, još je lako za gradske novinare. Koliko oni plaćaju u portalima, to su ok.

Ne bih sad ja da ne, ne idemo van teme. Fine novce, vi kad imate stvarna sredstva kojima se racionalno gospodari, onda vi možete reći: "Staviću programa, sad ću reći ove godine u ulicu, ovu ulicu, ovu ulicu, ovu ulicu." Međutim, kad vama, kad, kad vi iskreirate u 12 godina jedan sustav u kojem se stvarni novci prže na nevjerovatne gluposti, i to takvi iznosi da bi, recimo, za, za samo jedan takav iznos mogli urediti jednu ulicu, onda se te, to normalno vođenje grada ne dešava.

Mi smo toliko opteretili gradski proračun nepotrebnim izdacima, ali to bila tema za jednu posebnu emisiju. Da to fascinira, to, to je fascinantno, to jednostavno izgleda nevjerojatno. Imaš ovako neki primjer, čisto. Pa evo, recimo, bez obzira koliko je simpatično, potrebno da grad Šibenik ima jedan prepoznatljiv, kulturni život.

Pa imate tu ljetnu pozornicu, u konačnici, koju smo mi krenuli graditi s idejom da se na njoj dešava upravo ono što se dešava. Pa onda ste dobili kuću Arsen, koju su prvi radnici u, u, u onom derutnom stanju ušli da saniraju objekat za neki budući projekt. Isto tako, u ono doba, kuća umjetnosti Arsen, jedan dobar projekt koji se desio u gradu Šibeniku. Eto, u tih 12 godina da ne ispadne da samo dajem kritike, a nešto je bilo dobrog, naravno, dosta dob. Međutim, kad vi to dovedete do razine da danas postoji institucija kraj zaposlenika kazališta, kraj zaposlenika, ovog gradske biblioteke, kraj zaposlenika šibenskoga muzeja, imate instituciju koja još ima 70 ljudi.

Kad vi vidite da se, recimo, u gradskom parkingu, ja više, iako i tamo profesionalno boravim svaki dan u tom arealu, parkiralište Draga Mulokrka, autobusni kolodvor, znači, pojavljuje se toliko novih lica u uniformi gradskog parkinga da ja to više ne mogu popamtiti, a nisam baš tip koji ne pamti šta novi zaposlenika ili ne. I imate, recimo, jedan vrlo simpatični projekt, isto tako simpatičan projekt, centar Koralja Zlarin, koji je trebalo napraviti.

Trebalo ga je napraviti, to je dobra ideja da se zaštiti taj dio zlarinske povijesti, a posljedično i šibenske povijesti. Taj, taj segment priče o, o, o životu Zlarinjana i ljudi na ovim prostorima u minulim vremenima, kad su se Zlarinjani bavili koraljima, krapljani, spužvama i, i ne znam, kad su ronili na sueskom kanalu i tako dalje.

Ali onda, u sklopu tog projekta, kupite katamaran koji je koštao nekih, mislim, 350, 350, 360.000 EUR, a da zapravo niko, niko ne zna za što služi. Zapravo, niko ne zna čemu on služi, odnosno postoji nešto što je napisano u, u elaboratu projekta.

Međutim, to je nepotrebno, to je trošak koji je u svom samom startu nepotreban, a koji posljedično sad svake godine generira nove troškove. Kupljen je, čak nema niti zaposlenog kvalificiranog čovjeka da vodi računa o njemu, pa je onda prvu zimu tukao u kraj, u, u Vrnaži, pa je onda tukao u kraj na Mulu Krke, pa se sakulija jedan bok, pa se onda popravlja sad u Vrnaži, u Marini, cijelo proljeće. pa njega treba svake godine izvaditi, pa njemu treba platiti vez, pa njemu treba platiti servis, pa njemu treba, i u konačnici treba sad već, kad ga imamo, nekog zaposliti da o tom, toj imovini grada profesionalno vodi računa. To su sve troškovi da vi onda dođete do situacije da vam jedan, jedna takva glupost, jedan hir, recimo, donese trošak dodatni gradu Šibeniku u razini nekoliko desetaka tisuća EUR godišnje.

Ja vam sad mogu i iskalkulirati koliko je to metara kvadratnih novog asfaltnoga sloja debljine 8 cm. Shvaćate? Da, da, ta filozofija kalkuliranja, vaganja, povlačenja poteza sukladno nekim prioritetima i nužnostima ne postoji u sadašnjem vrhu grada Šibenika. Ma, i to je sve smiješno. Ovo što sad, ovaj čvor mandalina što se radi, to sam sa ovom predsjednicom pričao. Toliko tamo pola brda su odvalili i ne znam što sve kopaju, na kraju nema autobusnih ugibališta. To je meni nevjerojatno. To su baš eksplicitno su to tražili da je bitno i za ljude s Brodarice i to da tamo hrpa ljudi radi i tamo su događanja i to. I ne, nego svi autobusi idu preko Ražina i eto, nije se moglo. To je službeni, službeni odgovor. Nisam, nisam prometni stručnjak, ogradi ću se od, od, od komentara. Međutim, činjenica je da se dešavaju određena rješenja koja nisu po, po, pa da, ali iz nule se sve gradilo. Mislim, valjda se moglo onda pusti neki milijuni, naravno, idu, pa onda se valjda, mislim, nemoguće da se ne može napraviti to.

To je slična, to je slična priča kao i sa prometnim rješenjem na mostu za zatvor. Vrlo slična priča di konzumenti, oni najbitniji, koji to svakodnevno u svom životu taj, to rješenje koriste, nisu zadovoljni rješenjem. oni su prosvjedovali, oni su tražili određene korekcije rješenja, drugi pristup. Nažalost, to je ignorirano i to se isto sad dešava i u slučaju ovog, prometnog rješenja. I jedno i drugo prometno rješenje su investicije koje su prije dugo godina planirane u investicijskom programu i razvojnom programu Hrvatskih cesta. Oni su nositelji investicije. Činjenica je da u tim okolnostima malo je teža pozicija grada da intervenira na, na

sam projekt, ali mislim da je postojala iskrena volja i u predmetnom slučaju rješenja na mostu, a i u ovome da je postojala stvarna volja da se moglo intervenirati. Ta rješenja je nužno donijeti rotor na osnovno rješenje rotora na, na Ražinama. Po meni, nije loše. Takvo isto rješenje je predviđeno i na lokaciji Njivica, od tamo kod Supernove. Da, ono rješenje koje je danas je bilo privremeno rješenje. Moralo se nešto napraviti, napravilo se onako kako je napravljeno, funkcionira kako funkcionira, ali za očekivati u narednim godinama da će se i tamo desiti gradnja. Da, pa to su najavljivali. To će čak gradnja rotora je sad, je sad, pitanje tih autobusnih ugibališta. Pa recimo da mislim da nije nikad kasno za tako nešto napraviti, jer za to se uvijek može naći prostora i može se dograditi autobusno ugibalište. Puno veći problem je kad napravite ona, ono rješenje od narodne tehnike tamo, ovaj, u ulici Kralja Zvonimira, takozvani onaj mala

loža, mala onaj, onaj dio prema kazalištu, je l' aha, aha, di, di se napravilo u kamenu, u vrhunskoj izvedbi, skupoj izvedbi, uredilo taj prostor i zaboravilo se napraviti ugibalište, recimo, negdje na sredini za dostavna vozila, da se samo ugrizlo 10 m i 2,5 m ili 2 m sa strane.

Snabdjevanje dućana, funkcioniranje hitne pomoći, konačnici u onom dijelu grada koja ne može ući u staru gradsku jezgru, baš tako jednostavno. Funkcioniranje sutra, ne daj Bože, vatrogasaca, sve bilo puno lakše. Nažalost, onaj ko je projektirao nije vodio računa. Nije sad, sad kažu da je to nemoguće. Sad to odbijaju i ti razgovarati o tome. Sad, sad je to nije nemoguće, to je sad teško. Ma da, skupo, ne daš se zezati i kaže: "Evo, misli se, to je sad teško." To je, to je problematično i čak i s aspekta autorskog prava arhitekte koji je potpisao taj rad. Kad naiđete na nekog razumnog, koće shvatiti da stvarno život nosi to šta nosi i da bi trebalo neke stvari korigirati, onda nije problema. Kad nađete nekoga ko boluje od sujete, ljudi koji boluju od sujete su problematični. Da, moje iskustvo je to. Ništa, Petre, hvala ti puno na vremenu. Eto, malo sam prošao tih par tema. Hvala tebi i kad je potrebno nešto aktualno prokomentirati, tu smo. Može, može, eto, vidje ćemo kako će proći izbori i to. Želim puno sreće i da se, mislim, da nema moje neko mišljenje bez da se stvarno

svi iz oporbe okupite i dogovorite da da će biti jako teško. Ali zaključno, formula je vrlo jednostavna. Ja ću sad iskoristiti ovu priliku za one koji budu imali volje slušati nas dvojicu. Prilično smo dugi, poslovično, ovaj, u kontekstu predsjedničkih izbora. Svim simpatizerima Zorana Milanovića, moja poruka: nemojte olako shvatiti ove izbore, jer protiv sebe imamo ljude koji su spremni na razne stvari. To se pokazalo i do sad.

Izađite na izbore, motivirajte svoje bližnje da podrže aktualnog predsjednika da bude ponovo predsjednik. A što se tiče lokalnih izbora, realno politički, pobjeda, odnosno promjena u gradu Šibeniku, i odmor od HDZ-a potreban je. Mislim da je sad, je već stvarno potreba. Dobra riječ, da ovisi isključivo o iskrenom pristupu svih, bez obzira i Mosta i Marija Kovača i nezavisne liste Stipe Petrine, pa i Domovinskog pokreta. Ako hoćete, gospođa Lucija Svitan bude imala takva razmišljanja, mada nisam siguran, i ovaj, nekih nezavisnih lista koje će vrlo vjerovatno i vrlo izgledno izaći na na megdan, ukoliko bude postojala želja za promjenom, ona se može postići po potpuno istoj proceduri, receptu koji se desio 2009. kad su u drugom krugu svi, ali doslovno svi kandidati za gradonačelnika

koji nisu prošli drugi krug. To je bio gospodin Višnjić, to je bio gospodin Goran Grgurićin, to su bili kandidati iz drugih političkih opcija koji su izašli da nezavisne tadašnjeg građanskoga foruma, gospodin Guberna, koji su u uoči izlaska na drugi krug izašli javno. Javno, dakle, nije to bilo kuloarski, rekla-kazala, nego su izašli javno i javno su pozvali sve svoje birače da podrže promjene u gradu Šibeniku i da daju glas gradonačelniku Županovi ću. Ako se to desi sad, ko god ušao u drugi krug, pretpostavka je da će to biti kandidat SDP-a, realno politički gledano. Ako se to desi u drugom krugu, onda sam ja optimista po pitanju rezultata na lokalnim izborima za gradonačelnika grada Šibenika. A ako, ostanemo sami u toj borbi, u tom slučaju nisam toliki optimista, ali u svakom slučaju da ćemo sve od sebe da pobijedimo i svak

u, u, u svakom pogledu karte su otvorene. Do izbora još šest mjeseci, a vrime je vrag. Brzo će to doći. Da, eto, hvala još jednom. Pozdrav svima.

Slične epizode