Šibenik ne smije postati grad muzej: politika, sport, mladi i budućnost grada

0:08⧉ Ivane, evo, napokon smo se našli nakon koliko već dogovaramo ovu epizodu. Ima neko vrijeme... Ha, dobro vrijeme, pa nismo mogli. Ili si nisam mogla moj uslijediti vrijeme s tvojim, ili tvoje s mojim, ali evo, uspjeli smo na kraju naći zajednički trenutak. Uspjeli smo, da. Evo, jučer je bila... Inače, ti si gradski vijećnik, jedan od... možda sad više i nisi najmlađi, je li Petar Vrvilo mlađi od tebe čak? Nije, on je stariji. A, stariji? On je stariji, da. Ja mislim da je on stariji godinu dana. Koje si ti godište uopće? 2001. godište. 2001.? To zvuči gadno. Ja se sjećam 2001., sad se osjećam baš službeno staro, ono...

0:43⧉ Reci mi, kako si uopće dospio u politiku? Što ti bih? Pa, znaš ono, kako: kao dijete me uvijek zanimala politika, povijest sam bio dobar, i onda nekako tako, ono, s vremena na vrijeme sam pratio i Dnevnik. U obitelji sam odgojen bez majke, tako da su me, ono, uz oca... kako da to kažem... odhranili djed i baka. I onda u kući, znaš, ono, Dnevnik, stariji ljudi, i onda ja kao dijete mi je to upalo u uho, i tako, eto. Nekako je put vodio ka tome. U osnovnoj i srednjoj školi, i županijska i gradska natjecanja iz povijesti. U 8. razredu sam, eto, čak bio i prvi na županijskom natjecanju iz povijesti. I na kraju, zanimala me i ta politika i sve što se oko nje događa, i kako politika utječe na život svih građana jedne zajednice. Tako da, eto, nekako se to... nekako se to prelomilo u tom smislu. Da, da, zanimljivo. I kako si onda si... zašto si... zašto si baš na lijevu orijentaciju, da tako kažem? Pa, iz obitelji, ono, vučem tu nekakav sentiment prema temama koje muče radnike. Moj otac je, na primjer, 10 godina putovao iz Šibenika u Split, svaki dan na posao, radio 160 km, kao samohrani roditelj. Tako da, od malena sam senzibiliziran za takve teme, tako da je ljevica bila nekakav moj

1:57⧉ prirodni, prirodni put. Znači, kao, onda si ušao s... I ono, bitna mi je nekako uključivost jedne zajednice. I smatram da je zajednica ispunjenija i bolja kad u njoj postoji više različitosti, i da to čini jednu zajednicu kvalitetnijom, na kraju dana. Dosta ljudi ovako često... ne sviđa im se kad se... kad se... kako se to zove... preletavaju između. Ti si ih prošao, ovo ti je sad već treća, znači, nova ljevica. Pa Možemo, pa SDP, pa... mislim, meni to osobno, čisto da kažem, i ne smeta toliko, jer mi to pokazuje da možda, ako ti se negdje ne sviđa, ideš dalje. Mislim, ne znači to nužno sad, ono, učlaniš se, ne znam, s 19 godina u jednu stranku i šta sad, do smrti moraš u njoj stajati. Moram te samo ispraviti, ja sam zapravo promijenio jednu stranku jer se nova ljevica spojila s Možemo, i samim time moje članstvo iz nove ljevice pripojeno s ovim Možemo. Zapravo sam ja onda bio u dvije stranke. Novu ljevicu i Možemo uzimam kao jednu, a SDP kao, eto, tu drugu stranku koju sam ja prešao. Pa, u SDP sam prešao zbog toga što je... preko SDP-ove liste sam i ušao u gradsko vijeće prvi put. Ovdje sam sa svim članovima u jednim korektnim, dobrim odnosima, mogu reći prijateljskim, drugarskim. I eto, to je bila neka moja osobna odluka da se pridružim SDP-u. Pošto, mislim, baštinim... baštinim... baštinim sve ideje koje SDP u svojem političkom programu ima, meni su bliske,

3:12⧉ smatram ih kao svoje, i eto, to je bio nekakav, za mene, normalan put. Da, da. Ma dobro, mislim, kažem, to je... to je okej, mislim. I bolje i to nego... nego vječno biti u nečem šta ne valja. I ono, ne znam zapravo zašto se toliko to u nas... sve kao da se gleda nekako kao nogomet na momčad, ne znam, ono, jedanput glasaš za HDZ i sad si vječno za to, i ako ne znaš što da rade, ono, nema veze. Pa ne znam, mislim da sam, eto, ostao sam... ja nikad sebe nisam, ono, mijenjao. Moj svjetonazor je od prvog dana... Da, i došao si i ostao si tu. Da, i ostao si tu. Iako sam ja, ono, kako da to kažem, imam široko društvo i to, sad što sam ja na lijevoj strani političkog spektra ne znači da se družim samo s ljudima koji su nužno ljevičari i tako. Smatram da u demokratskom društvu svi trebamo biti otvoreni prema svim stranama, i da, eto, u toj, kao da kažem, kompetenciji ideja možemo naći neku najbolju. Pa je, je. Mislim... izvući neku korist za širu društvenu zajednicu. Nažalost, kao da se dosta izgubilo se... izgubio se čar... čar nekakvog razgovora, i sad, ne znam, mi se ne slažemo s nekim stavovima, ali opet možemo biti dobri i otići na kavu i ne znam što. Apsolutno. Ja nisam pobornik toga da se u rovovima puca jedni na druge. Pobornik sam razgovora i tolerancije, i mislim da je to bitno za zajednicu.

4:23⧉ I mislim da je bitno da, kao zajednica, gradimo tu demokraciju. Nažalost, za nju je i bitna uloga medija. Sad, koliko mediji u tome svemu urade da bi što više radi lajkova i svega ostalog, kako da to kažem, uzavreli cijelu atmosferu u društvu, to je sad jedno drugo... jedna drugi... jedan drugi par cipela. I zbog toga smo tu danas gdje jesmo. Općenito, ne samo u ovom planu u Šibeniku, nego u ovom planu globalno. Da, da, da. Gdje se s jedne strane političkog spektra puca na ovaj drugi, i jednostavno se stvaraju dodatne netrpeljivosti u društvu. Tako. A ovaj, da, još kao, društvene mreže su... navodno kažu da se tu dosta te polarizacije događa, gdje je, ono, u principu, lako je preko interneta nekome natipkati"vidi u 3PM", nego ovako, kad ti se vidi život. Da, pogotovo s lažnog accounta i svega ostalog. I još i to. A dobro, mislim da to netko mnoge i ne dira nekako. Sad, netko iz Čakovca pošalje nekog iz Dubrovnika u tebe. To ne dira dok ne pređe u jednu sferu prijetnje. Ja mislim da se... na prijetnje bi svatko, ako netko primi nekakvu prijetnju prema životu ili nešto takvo, on bi to trebao prijaviti. I ja mislim da policija, kao i što radi, ovoga, trebala prema tome reagirati. Znači, po meni je sve dozvoljeno dok ne idemo, eto, u tu...

5:35⧉ u tu razinu. Jučer je bila sjednica gradskog vijeća, peta, ako se ne varam, u ovom sazivu. Kakvi su utisci? Pa, utisci su da je sjednica bila, po meni, ono, bila je žestoka. Ali, nažalost, opet, eto, nije od strane medija i svega toga ona, po meni, nije dobro popraćena. I onda ispada da je svaka ta sjednica, znaš, ono, svi su odradili svoj posao, dizali su samo ruke tu i tamo, neko uvijek isto pitanje. I zapravo se stvara generalno jedna atmosfera koja onda ubija ljude u pojam. Tu se zapravo ništa ne može promijeniti, svaki put govore svi isto, ali po meni nije isto. Zapravo, danas je politička slika u gradskom vijeću grada Šibenika dosta šarolika. Tu sad imamo i Možemo, imamo i SDP, imamo i Most, imamo i nezavisnu listu Gorana Šimića, i Stipu Petrinu, i HDZ, i Domino. Tako da, ono, to je ozbiljan broj stranaka i nezavisnih lista u gradskom vijeću. Je, istina. I ozbiljan broj različitih stavova. Da, da, da. Što kažeš na ovu... Kovač, što je, onako, dobro ih je oprao. Baš sam na stranicu sam jutros stavio"dobro ih je oprao" u smislu, ono, da se s tamnom HDZ-om ne bi dogodilo da tako izignoriraju, ono.

6:46⧉ Mi na istoj strani ideološkog spektra nikako nismo. Ne dijelimo isti svjetonazor. Mario Kovač je tu zapravo rekao pravu stvar, da zapravo mi ovi oporbeni gradski vijećnici u neku ruku služimo njima samo da bi legitimirali tu vlast, da bi joj dali ovo. Eto, tu je nekakva oporba koja služi kao nama ukras. I sad, mi ćemo svoj izglasati i idemo dalje. Svakako nije u redu to da on nije dobio odgovor na svoje postavljeno pitanje, i to pismenim putem. I smatram da to... mislim, demokracija, to je procedura. Ako nećemo poštovati procedure i sve ostalo, onda nećemo nigdje, nigdje stići. Jer mislim, škakljivo je pitanje. Pitao je za 112 ili koliko već. Da, to je jako škakljivo pitanje. Misliš da je stvarno bila greška službe, što kaže Galić, ili je to, mislim... Omaške su moguće, ja sad neću ulaziti u to. Ali ja sam postavio isto pitanje, i dobio sam odgovor na koji, u ono doba, još kad sam ga postavio prije 2-3 godine, nisam bio, ovoga, nisam bio dobio, kako da to kažem, konkretan odgovor na moje pitanje. A što si pitao? Istu stvar. Upravo istu stvar. Upravo istu stvar, samo pisanim putem. I ono, dugo sam čekao da dobijem uopće odgovor, i kad sam ga dobio, ne mogu reći da sam zadovoljan s njim, ali to je, ono, ja sam se žalio. Dobro, reci mi što je on u tom odgovoru pisao. Ništa. U tom odgovoru su točno navedeni gdje su te lokacije, ali bilo je navedeno to da zapravo nisu sve tu

7:59⧉ lokacije koje su pod vlasništvom grada Šibenika nabrojane. Tako da je to bio nekakav, da tako kažem, poluodgovor. Jesu bila i... jesu bila imena koja su navedena? Nisu, nisu. Upravo radi te zaštite ljudi koji su tu, onako, princi, nisu bila navedena ta imena. Da, da. I što misliš, što će sad Kovaču dati? Oni do kraja godine, po uputi koju su dobili od državne revizije, moraju izaći s tim imenima, koliko sam ja upoznat. I mislim, Maja Šintić, gradska vijećnica Možemo, isto je inzistirala na istoj toj stvari kao i Mario Kovač. Tako da, oni do kraja godine bi tu trebali... trebali izaći s, koliko ja znam, svim. Mislim, nije to mala stvar. Što misliš, 112 tih, ne znam, koliko već stanova? Nije, ja mislim da je to broj stanova koji su u zgradama na Bermudama. U jednoj zgradi na Bermudama ima toliko stanova koliko grad Šibenik ima u svom vlasništvu. Da, da, ali mislim, i... Mora se razumjeti, mislim, kako da to kažem, radi transparentnosti, radi svega, trebali bi imati te informacije.

8:55⧉ A vidjet ćemo sad što će... što će isproducirati. Ili će dobiti odgovor sličan kao što si ti dobio, i onda, ono... Da. Ne znam, vidjet ćemo. Da, da. Ovaj, bilo mi je ovo super, ono, pitanje za vodomjere u zgradama. Jesi zadovoljan odgovorom Štrkalja? Pa, nisam zadovoljan nikako odgovorom. Zato sam i tražio, ovoga, pisani odgovor naknadno. Ne znam, po meni bi trebalo ići se sa tim načelom: koliko potrošiš, toliko platiš, bez da... bez da se ide na to da svi plaćaju nečiju nebrigu u zgradi. Na primjer, netko ne popravi vodokotlić i onda se to razmiješta na račun svih stanara. To, po meni, nije u redu. I mislim, vrijeme je da se u gradu po tom pitanju uvede red. I zbog toga sam i inzistirao na tom pitanju, i to. Da, da. Mislim, nije to toliko ni komplicirano. Meni je na... u stanu od roditelja, na primjer...

9:41⧉ mislim, komplikacija je utoliko što su često dvije vertikale od vode. I onda, okej, imaš, znači, ono, tipa WC i kužina, ali ono, ništa. Stavi se dva vodomjera, sve, ono, 21. stoljeće, svašta se može. Mislim, otvori se onaj revizorski... 21. stoljeće, ljudi su ošli na Mjesec i u svemir, a mi ne možemo vodomjer, ovoga. To malo smiješno zvuči. Ja sam to malo istraživao. Mislim, ne čini mi se da je to... da je to zakon sprječavao. Osim toga, hrpa gradova, kao što si rekao, to ima. Mislim, svi ozbiljniji gradovi u Hrvatskoj su zapravo taj sustav uveli po, ono, 50% plus jedan čovjek. Tako da, ono, ne vidim koja je prepreka da se to tako uredi u Šibeniku. Pošto računi... uzmimo u obzir povećanje vodne usluge od 63% koje je bilo nedavno. Računi su u Šibeniku jako veliki. Pa i tim više, nekako je pitanje na mestu. I tim više... koliko smo novaca potrošili da bismo, eto, uredili sustav, ovoga, zelenog grada, pa i ove... i ove reciklaže i svega toga. A na ovog gdje su puno veća sredstva, tako, samo pomaknemo rukom i kažemo: ajmo. Da, da, da, nema veze. Ali kako je samo olako, ono, a ne može se ovo, ono. Mislim, baš je bio neuvjerljiv, ne znam, ono.

10:53⧉ Ne znam, nije konkretno odgovorio na pitanje, tako... A mislim, puno mi je... okej, on je direktor, vodovodar, ali meni je žao što na takva pitanja ne izlaze gradonačelnik i dogradonačelnik, pogotovo gradonačelnik, davati odgovor. Nego on jednostavno pusti nekad, što se tako kaže, da izginu pročelnici i direktori gradskih firmi, a na njemu ostaje čisto vrijeme. Pa dobro, mislim, ovdje je možda bilo i korektno da dođe direktor vodovoda. Mislim, što će sad gradonačelnik znati o vodomjerima i što ga briga za to? Mislim, zar ne? Pa, on je predsjednik skupštine. Je, znam da je predsjednik skupštine, ali to je više jedno... tehničko pitanje, ajmo reći. Da, a i nije baš da je on kratko direktor te skupštine. On je direktor te skupštine koliko je gradonačelnik, a to već 13 godina. Tako da, mislim da je on dobro upoznat i s problemima vodovodne usluge i s problemima zelenog grada i gradskog parkinga i svega ostalog. Da, i tih zgrada i to. Tako je. Mislim, puno tu vode, ja mislim, otječe na neispravnim instalacijama i kotlićima. I ne znam, ne bi čovjek rekao koliko se tu vode izgubi, ali izgubi se dosta. Dosta, da. Dosta. Mislim, računi su, ono, jako, jako visoki. U mom kućanstvu, gdje su moja baka ićaća, baka je na katu, mi živimo u kući, baka je na katu,ćaća je u prizemlju, mislim, račun je za vodu preko 30 eura.

12:05⧉ Da, da. 10, pa potroši se, ne znam, 10 kubika ili koliko. Tako da, to su jako, jako, jako visoke cifre. I mislim, Šibenik ponovo leži na Krki. Tako da, kako nam se... Koliko su, ono, gubici su u vodovodu? Koliko, 50%? Zato što je vodovod u svom poslovanju ranijih godina i ranijih desetljeća ulazio u različite poslovne aranžmane koji ga danas koštaju. Koštaju toliko koliko koštaju. Da, da. Što je još bilo od zanimljivih točaka jučer? Pa ja sam, ja sam inzistirao, ja sam inzistirao na tome da se točno kaže kad će se krenuti u izgradnju novog staračkog doma, jer svjedoci smo da je Šibensko-kninska županija, po popisu stanovništva, zapravo najstarija županija u čitavoj Hrvatskoj. I po meni je potrebno da se ide u izgradnju novih kapaciteta za smještaj starih ljudi i umirovljenika, jer ovo, ovo je zasad ni... ono, ovo je neodrživo. Lista čekanja za Cvjetni dom je preogromna, privatni domovi su preskupi. I ja mislim da bi se pod hitno trebalo krenuti, jednostavno, u izgradnju novog staračkog doma. I, ono, po meni, ovo ovako kako funkcionira dalje ne može funkcionirati. Jednostavno nije u redu da se vi prema ljudima koji su treće životne dobi, jednostavno, ono, odnosite

13:17⧉ kao: vi ste sad ostarili i idete sa strane. A ti ljudi su cijeli život uplaćivali zdravstveno, i čitav život su uplaćivali različite usluge i sve ostalo. I sad, smatram da odnos prema starijoj populaciji u Šibeniku jednostavno nije dobar. Jer računi su veliki. A eto, sad je uvedena Silver kartica, doduše, da spomenem, i to je bilo u predizbornom programu SDP-a i Možemo! upravo takav vid koji ide prema umirovljenicima i takvi aranžmani. Drago mi je da je HDZ to, ovoga, usvojio, jer to je jedna dobra mjera i pokazuje se kao dobra mjera, jer uslugu Silver kartice je preuzelo preko 1.000 umirovljenika, koliko ja znam. Tako da... Da, ali koliko je... koliko pružatelja usluga je s druge strane, to je pitanje. To jest, jer, koliko shvaćam, nisu na nikakav način, u principu, rekli su kao: reklamirat ćemo vas. Ne znam ni gdje, ni kako, ni što. Mislim, za te obrtnike. Da. Znam, određeni broj obrtnika je na to pristao, tako da oni... oni preko toga, umirovljenici preko toga ostvaruju ipak nekakve pogodnosti i malo niže cijene i sve ostalo. Tako da, po meni je ta mjera okej, u redu je. Ali, kažem, novi starački dom, to je gradonačelnik obećao od 2013. godine. On je s tim...

14:27⧉ on je s tim udarao po Anti Županovi ću. A broj umirovljenika se od 2013. do danas samo povećao. Povećao je. Da, povećao je. I broj... i broj, broj starijih ljudi. Mislim, ono, ja sam... I ja mislim da je potrebno da oni dostojanstveno prožive... prožive... da dođu do, jednostavno... Čekaj, što ti je Burić odgovorio? Bilo je nešto bezveze. On je odgovorio da će u trenutku kad se bude izgradila nova bolnica na području Pribinskih knezova, jednostavno, dio tog Cvjetnog doma i svega toga na prostoru današnje bolnice biti, eto, dom za starije i nemoćne, i dio ove njege koja je u Kninu i tako dalje. Ja ne mogu reći da sam zadovoljan s tim odgovorom, jer po meni projekt nove bolnice u Šibeniku je dosta na dugom štapu. I to nema šanse da se ispuni prije 2033., 2034. godine, a do tad, tko živ, tko mrtav. To je... Misliš da to nije baš nešto realistično ili samo da će trebati jako dugo da se ispuni? Pa, mislim, jako... to je jako, jako... Žao. Mi smo izgubili ove godine. Ja to gledam tako. Mi smo cijeli taj period od ulaska u Europsku uniju, kad su se različita sredstva slijevala u gradski budžet i županijski, jednostavno smo to potrošili u nekim segmentima na jedan nerazuman način, po meni. Mi smo se bavili kozmetičkim uljepšavanjima umjesto stvarnim životnim problemima.

15:42⧉ I zbog toga smo tu danas gdje jesmo. Mi onda imamo uređenu Poljanu, imamo uređene tvrđave, ali neće umirovljenici ostaviti na tvrđavi i u garaži u Poljani. To je sve lijepo i to je odlično, ali to je odlična nadgradnja. Ali nama je baza jako loša, po meni, u našem gradu. Tako da... Da, mislim, ono što im ja zamjeram, ja koji imam dojam da je strašno je na turizam. Opsjednuti su s turizmom. Ne, to je strašno. Mislim, ja stvarno nemam ništa protiv. Ja ne živim od turizma. Nemam nikakve veze s turizmom, niti mi smeta. Ali mi smeta što vidim da im je to singularni fokus. Znači, sve tome palo. Moj, moj je stav da mi grad Šibenik nemamo radi turista, nego radi građana grada Šibenika. I ovo se zato zove grad Šibenik. Ali mi smo se jednostavno toliko ka tome orijentirali i toliko ka tome idemo i slijedimo neke jako loše primjere, poput Dubrovnika, poput Splita, i to, to na dugi rok ubija zapravo jednu zajednicu. Što se, na primjer, dogodilo u Dubrovniku i tako. Vi onda praktički plaćate ulazak u grad. To onda više nije ni grad, nego je grad-muzej. A ja ne želim, niti moja politička opcija, da Šibenik bude grad-muzej. Ja želim da Šibenik bude živi grad, grad građana grada Šibenika. I da u njemu svi Šibenčani imaju kvalitetne javne usluge i da jednostavno kvalitetno u njemu žive.

16:53⧉ A mislim da to aktualna gradska vlast ne ispunjava. Što ti kažeš na eskalator u Dolcu i to? Jesi zadovoljan s tim? Opet kažem, to su sve kozmetičke mjere. Nisam zadovoljan s tim projektom. Mi, eto, radije idemo u eskalator nego u uređenje Dolca. I veća nam je briga... veća nam je briga da dođemo eskalatorom do vrha Sv. Mihovila nego da riješimo to da Dolac ne popliva praktički svaka dva mjeseca. Da, da, smiješno to. Jedva da i spominju, ono. I mislim, smiješna mi je i ta onda uloga u kojoj se prebacuje odgovornost grada na županijsku lučku upravu, lučke uprave na grad. To je, po meni, totalno, totalno, totalno, ono, deplasirano. Jednostavno nije u... jednostavno, ono, svađaju se ljudi koji su u istoj političkoj opciji sa različitih razina. A mislim, umjesto da se dogovore i da to riješe. Ali jednostavno, po meni, nije bilo volje da se to riješi ovih 20 i koliko već godina plavi Dolac, ako ne i više. I zato smo tu gdje jesmo. I eto, vidiš kako se ovih 15 godina su se otvorila pusti problemi po gradu. Eto, od Dolca, od nogometnog kluba. I zato što smo cijelo vrijeme trpali prašinu pod tapet, i sad se taj tapet dobro napunio prašine,

18:04⧉ i sad smo digli tapet, i jednostavno je prašina po cijeloj prostoriji otišla. I zato sad smo se suočili sa problemima u doslovno svim segmentima života u Šibeniku. Imamo skupe usluge koje, po meni, ne opravdavaju ono što nude. Imamo sport koji je, ja sam rekao i na sjednici gradskog vijeća, pukao na dva... na dvije profesionalne razine, i nogometnu i košarkašku. On je trenutno, ono, na koljenima. Nekad veliki, veličanstveni šibenski sport. Šibenski sport na kojeg su se ogledavali i neki gradovi koji su veći od Šibenika. I to ne samo na području Republike Hrvatske, nego i dosta šire. Je doživio to što je doživio. Mislim, ja znam, ono, po Zagrebu se priča: pa gdje je ta Šibenka veličanstvena? Gdje je taj nogometni klub? Ne znam kako da to objasnim. Jednostavno, jedna nebriga i, ono, kako da to kažem, nedostatak... nedostatak profesionalnog... profesionalnog ophođenja prema onome što imaš. Eto. Da, da, ovaj... samo da se još... još jednu, jednu, ovaj, hot topic, tako. Što ti kažeš na žičaru, pa ćemo onda na sport. To mi je isto tema. Pa ne znam, meni taj projekt nešto mi je rekao što nije privlačan. A sad, može se oglasiti struka. Meni osobno se taj projekt, on, po meni, narušava vizuru Šibenika ovakvu kakav je.

19:18⧉ Meni je Šibenik jako lijep grad. Volio bih u njemu nastaviti živjeti. I ja ga jednostavno volim ovakvog kakav je, bez te žičare. A sa žičarom... Mislim, ono, mene isto smeta. Ne znam kako će ta gondola ići preko tih krovova i to. A ne znam, to nitko ne zna. Ne znam kako HDZ održava ove različite stvari po državi, da ne bi ta gondola možda pala gore u dvorište. Ne daj Bože. Ili gore na glavu, ono, ajme meni. A mislim, neće valjda pasti, nego je meni... Ma malo se šalimo. Ne, znam. Ma mislim, meni je strašno kako... kako je nekako, kako bih rekao, komunikacija prema građanima je neiskrena. Kao, ono, e, to će smanjiti prometne gužve. Komunikacija prema građanima je skroz razotkrio, ovaj, vijeće... vijeće gradske četvrti na Šubićevcu, 24 sata prije tog istog događaja. Javnost je kao priopćena: pa dođite vi! Ha, 4 sata. I to je kolega Vrbel odlično uočio. E, vidio sam to. Da, da, da. To je kao da netko nama sjednicu gradskog vijeća saziva u 5 sati ujutro za debat. E, ali onda je Mileta grmio nešto, da to nije... da su oni... da smo mi to sve krivo shvatili, da su oni to... da je to objavili i da, ne znam ni ja, da kao da objave, ali da nije... zapravo da javnost... niti javnost sa Šubićevca nije bila pozvana. Onda mi nije jasno zašto su onda ikakav sastanak održavali.

20:30⧉ A mislim... Ma ne znam. Mislim, vijeća gradske četvrti, poput onog i u Sitnom, oni samo izvršavaju ono što im s vrha vlasti dođe i to je jednostavno tako. Mislim da je razina njihove autonomije, nažalost, jako, jako mala i dosta skučena. I da oni zapravo samo izglasaju ono što im kažu gradonačelnik ili upute gradonačelnika. Pa mislim, ne znam, izglasavaju lišće. A meni je žao zbog toga što to nisu sad nekakve stvari koje su, ono, znaš, odlučuje se hoće li jedna zelena površina, hoće li biti podsječena stabla i napravljen parking. Nije to sad bog zna kakva odluka koja će koštati, da tako kažem, ono, koja će te, ono, politički...

21:09⧉ koja će te politički dobro udariti. Tako da, ono, mislim da se tu građanima... a ta vlast se jednostavno, ono, zatvorila. To sam ja rekao i prije nekoliko godina. Ta vlast se zatvorila u Krešimirov dom. Imaju tu mapu Šibenika i kažu: aha, sad ćemo ovo ovako, ovo ovako, i nećemo u tome konzultirati, ovoga, javnost. Ja mislim da im je mapa Šibenika dosta uska, onako, od... od Doma zdravlja pa negdje do Splitike. Zbog toga što su oni tako uzimali europska sredstva, pa eto.

21:37⧉ Da, mislim, strašno mi je koliko se malo vodi brige za mjestima van grada. I od Sitnog Donjeg pa nadalje, to je sitno. Samo... Meni je još strašnije kakav je način ophođenja aktualne gradske vlasti prema ljudima koji se usude nešto u svom mjestu pokrenuti. Mislim, način ophođenja kakav je bio prema ljudima u Sitnom Donjem, to je ispod bilo kakve demokratske razine. I razine komunikacije u demokraciji. I to da vi zapravo ne otiđete kao gradonačelnik s njima tamo popričati na zbor građana, nego šaljete svoje izaslanike. Da, i nisu ih nikad htjeli primiti, nisu im nikad odgovorili na pitanje za... I onda, ono, potajice, potajice dolazite u to mjesto. Burić dođe, ono, nikoga nema, pa se onda... evo, napravili smo dječje igralište. U redu, mislim, ono...

22:19⧉ Ne znam, ne znam zašto... zašto toliki strah i tolika jedna, kako da to kažem, neka nebriga i sve ostalo. Meni je bilo smiješno u prošlom sazivu, kad bi ti nešto za to Sitno Donje pitao, ovome, Buriću, išla para. Ništa, to su sijevale... to su sijevale iskre, kao da ne znam. Poludili su. Ne znam šta je to toliko. Je li to sad stvar zato što je netko imao ikakve hrabrosti istupiti, suprotstaviti se? Da su toliko nenaviknuti zapravo na takvo ponašanje pojedinaca da im to bilo, ono, vanserijski nešto. Ono, mislim, tko se to usuđuje nama išta reći? Oni su se jednostavno tu susreli s inicijativom građana koju oni nisu mogli kontrolirati, i to onda njima predstavlja određen strah. Ali to je tako zbog toga što si na vlasti 12 godina. Evo, sad će biti... dobili su novi mandat, 16 godina. I onda jednostavno, kako da to kažem, izgubiš nekakav doticaj sa... sa... sa realnošću. I misliš da možeš ljudima nametati stvari koje, ono, koje misliš da će prolaziti bez da se itko pobuni. Ali jednostavno, jedanput će netko reći stop. I ti ljudi u Sitnom su jednostavno rekli stop. Neulaže se u mjesto, od nas se samo očekuju glasovi, a ne dobivamo ništa. Što ste ovdje konkretno napravili?

23:29⧉ Zašto je ovo ovako? Zašto... zašto ne možemo imati nogostup? Zašto nam školu zatvarate? Zašto... zašto jednostavno nemamo usluge i usluge kakve ljudi imaju, eto, bliže... bliže gradu? I zašto od nas dižete ruke? A očekujete dignute ruke, to jest glasove. Baš sam, ovaj, prošli tjedan sam bio na ovom... na finalu, ovaj, turnira, ono što tamo organiziraju. I baš je, ono, fora im je staž, sve u smislu. I ta željeznička postaja ima, ono, nekakav kao centar. Mislim, onako, nije... nije... nije nekakva, ono, selendra, nego onako, ima tu nekakvog života. Perković je... Perković je uvijek bio vrata prema svijetu ovoga Šibenika. I to je Arsenij opjevao s Perkovića preko Knina, čuveni stih. Tako da, ono, Perković je jedno vrijeme za Šibenik bio od vitalne... vitalne važnosti, pogotovo dok nije još bilo toliko autoprometa i svega, dok je željeznica, ono, bila majka bilo kakve komunikacije sa svijetom. Ma da, da, da. To je do prekrštenih redova. I zato ja pozdravljam, na primjer, inicijativu vijećnika Kljajića da se to iskoristi, da se zapravo da i nekakav institucijski... da se... da se preko muzeja zaštiti... zaštiti ta kulturna baština koja tamo postoji i sve ostalo.

24:40⧉ Da, da, vidjet ćemo što... kako će to proći. To je onako, dosta upitno. Da, dosta upitno. Ali zapravo nije, ono, inicijalno loša ideja, pošto bi se u to uključio kraj Hrvatske željeznice. Pa eto, to je jedna nekakav, onda veći... veći... veći broj... veći broj ovih i lokalnih... jedinica lokalne samouprave i svega ostalog. Tko je bio oko toga, se mogao potruditi da to dovede na nekakvu... razinu. Da, da, da dovede na nekakvu razinu. E, nego, počeli smo bili oko sporta. Ajmo sad malo, malo to. NK Šibenik, što kažeš ti na četvrtu ligu, žnj ligu i sve to. Ja mislim da svatko tko je iz Šibenika se tome bio radovao jako kad se ulazilo u prvu ligu nakon dosta dugo vremena, 2020. godine. I da je to bila jedna euforija i jedno... jako dobra... jako dobra atmosfera se stvorila u to doba oko Šubićevca. Ali onda prvo dolaze kolumbijci. Ja tad taman ulazim u gradsko vijeće i odmah upozoravam da jednostavno to kako sam njima predao klub ne valja. I da to može završiti jako loše. Meni su onda bilo govorilo: ne znaš, mlad si. Pa vidi, pogledaj kako su to uspješni modeli i u Istri i u Gorici. Mi smo se zapravo uspoređivali s modelima kakav mi nismo u Šibeniku proveli.

25:51⧉ Jer je to bilo najbolje iz toga da je predsjednik tog kluba ujedno bio i predsjednik nadzornog odbora kluba. I onda je bilo jasno meni da će se taj ventil negdje otvoriti, da će loše krenuti. I jednostavno je loše krenulo. Nakon toga su Jurići, pa poslije toga Karajca, i sad smo tu gdje jesmo. Da, da, bilo je, ovaj, jedan sam podcast gledao, ja mislim. Podcast Inkubator ili ne znam gdje više, je bio jedan od trenera. Krunoslav Randulić, da. Gledao sam to. A, jesi gledao? To je bilo onako, bile su super anegdote s tim kolumbijcima i kad su dovodili neke likove koji, ne znam, ne znaju ništa. To je bilo... I odmah trče, ne znam što. Meni je to žao jer mi zapravo sebe sramotimo pred... pred cijelom... pred cijelom državom. Aulažemo kao dosta u PR. Ali to su primjeri gdje se mi, ono, sramotimo samo tako. I mislim, ovo da smo doživjeli kao... kao jedan grad koji nema nogometni klub od jučer, koji ima i ozbiljnu tradiciju...

26:45⧉ Ne znam. Meni je to, ono... meni je žao što se tako to dogodilo. Upozoravao sam. Mislim, da li se uopće slažeš s tim potezom prodavanja kluba, to jest većinski? Pa meni je jasno da taj klub nije mogao ostati, ovoga, ostati u vlasništvu grada i natjecati se u prvoj ligi. Ali mogli smo onda možda reći: eto, mi nemamo uvjete, odričemo se natjecanja u prvoj ligi ovu godinu, dok ne nađemo stabilnog privatnog investitora ili dok ne nađemo neki drugi model. Jednostavno, igrat ćemo drugu ligu i kasnije, kad dođe nekakav stabilan investitor ili nekakav taj drugi bolji model, onda idemo na višu razinu natjecanja. Nego smo mi ovako... jednostavno smo preveliki zalogaj uzeli i sad smo tu gdje jesmo. Ugušili smo se u tom zalogaju. Zašto se nije išlo na model kao što ima Hajduk, na primjer? A nije bilo strpljenja, po meni. Nije bilo strpljenja i jednostavno se... ne znam kako da to kažem. I to mi se ne koči. Nije se razmišljalo... nije... nije se... s tim da treba uzeti u obzir da, na primjer, Dinamo i Hajduk, oni imaju najveću navijačku bazu i sad nije lako... E, istina. Nije lako u prvoj ligi koja je, ono, kompetitivna i to dobrano. Ulaziti... ulaziti, ono, nepripremljeni. Zato kažem, se trebalo možda sačekati vremenski i reći, otvoreno priznati javnosti: mi financijski

27:56⧉ ovo ne možemo nositi. Što je skroz okej, u redu je. Mislim, ne očekujem ja od Šibenika da mi dižemo ovdje Eiffelov toranj i ne znam ni ja što. Da, da, je. Ali očekujem, ono, da možemo biti u nekoj razini nekog normalnog grada, srednjeg, u Hrvatskoj. To možemo. Ali to, nažalost, trenutno ne pokazujemo. I zato nas je sve ovo sad bilo i oglavo. I sad imamo nogometni klub koji ima tko zna kolike dugove. I tko zna kako će se to u budućnosti rješavati. I ja kažem... ja kažem zato gradonačelniku, evo, bar... bar za kraj, simbolički, obnovite, napravite semafor tom klubu. Jer sad, mislim, to je po meni strašno. Klub nastupa na stadionu gdje nema semafora. Ne znam niti znaš koji je rezultat, niti koja je minuta utakmice, niti tko je zabio gol. A sin... ja kažem, sin, svatko... mislim, sad... mi sad igramo nogometnu ligu sa Sinjom i sa općinama različitima, u Dalmaciji, sa Zadrom, tako, koji je isto doživio jednu financijski tešku sudbinu i sve ostalo, sportsku. I ono, i tu se nekako, da tako kažem, ono, ne snalazimo. Zapravo ispadamo najgori. I to je jako ružno. Da, na primjer, vi dođete u Podbablje ili tako negdje, tamo ima semafor, u Šibeniku nema. E, to me je iznenadilo. Bio sam u devetom mjesecu... ili desetom, ne znam, nebitno. Ja i prijatelj došli na ideju: ajmo otići na neku utakmicu. Zadnji put sam bio i bio je kup. Igrali su Hajduk-Šibenik...

29:07⧉ to jest, u Šibenik-Hajduk, zapravo. I bilo je dosta visoko, ono, pred kraj je bilo. Izgubili smo. Nebitno. I mislim da je tad semafor radio. I sad došli smo onako i... mislim, dosta je to u lošem stanju. Jako me iznenadilo što taj nesretni semafor ne radi. Mislim, baš je onako... čudno je, mislim. Ne, pa to je po meni strašno. Ali ja sam rekao: mi jednostavno, kao država i kao ova lokalna zajednica, 30 godina nismo ulagali u svoju sportsku infrastrukturu. Imamo košarkašku dvoranu iz 1970-ih godina koja izvorno uopće nije bila zamišljena kao košarkaška dvorana. Ona je izvorno bila zamišljena u to doba kad se radila kao dvorana za sve ostale škole koje nemaju svoju sportsku dvoranu. Aha, jel? Da. I onda je ona, radi potreba sporta i svega toga, dodatno, da tako kažem, unaprijeđena. I u ono doba su u njoj igrali, ja mislim, to su najjače sportske utakmice koje je ovaj grad ikad doživio. Košarkaške utakmice Šibenika, legendarne, 70-ih godina, 80-ih, kad se otvarala Titova sveučilišta. Da, da, Petrović i sve ostalo. To je jedan trajan... trajan znamen koji ovaj grad nosi i on je po tome poznat u cijeloj Hrvatskoj, a i u ostatku svijeta. I nekako onda, mislim, strašno je kad se prema tome tako odnosi. I koji je sad zapravo status kluba? Mislim, to su neki ogromni ugovori. Status... status kluba je Karajca i Burić.

30:19⧉ Kao, Burić kaže da tu nema nikakav kontakt. Uzeli smo kao sportsku infrastrukturu. Ja... ne znam. Mislim, ja ne znam što mogu o tome pametno reći. Jer to je jedan odnos prema tome svemu šlamperaj. Šlamperaj, nebriga, i ne znam, neka zatvorenost. Ali ja mislim, najgori je meni osjećaj taj što se zapravo ponašate kao da vas nije briga. I to je zapravo najgore u toj priči. Znaš, to su sad nekakav nogometni klub. Pa dobro, ali su ga se riješili. I to sad, što će oni s tim? Da, ali ne možete se... ne može... mislim, onda tako možemo reći: riješit ćemo se tako kazališta, riješit ćemo se sutradan... Ja, ali nisu ga se riješili. Da, to je... mislim da je to trebalo... Niste ga se riješili, on se na kraju opet vratio ovamo. Znači... Jer mislim, tu mi je bilo... kad je sve to bilo s tim kolumbijcima, pa onaj neki Indijac, pa ako se sjećaš, to... Mislim, ja Šibenik pratim, ono, kad sam bio mali. Kad je bilo... kad je bilo prodavanje, onda je bio nekakav kupac kojeg je čak neka klirinška agencija stopirala prodaju. Jer ne znam... Da, država se u to bila uključena. Jer on nije imao nekakve na krvu. Čak... ja se više dobro ne sjećam toga... Gupta. Kako? Gupta. E, tako. Da, da, da. To je bilo skroz... skroz...

31:30⧉ skroz, ovoga, sumnjivo. Da je nekakav, ne znam, ovaj, trgovina oružjem. Ne, nešto je bilo. Ne znam više što točno. I to su stopirali. I onda su našli nekakve kolumbijce, pa... pa su ovi, pa oni išli. Mislim... Žao mi je što nema nekakvog razuma za sport. Jer sport je jedno zdravo ogledalo jedne zajednice. A mi smo ga, nažalost, doveli tu gdje jesmo. I... I mislim da je... Sad je... sad je veliko pitanje uopće kako se iz toga vraćati i vući i to sve skupa. I mislim, kad se to sve događalo, ono što je mene bilo iznenadilo, da su sami kuncuti... to jest, navijači su jako bili pasivni. Nekako, kao da se to njih ne tiče. Ja sam, ne znam, pisao na stranici o tome. I rekoh, čovječe, ono, gledam njih, što će netko reagirati? Dobro, ne moraju meni komentirati, nego, ne znam, na svojim stranicama neka izjava. Nema... ništa nije bilo. Onako, kao da ih se ne tiče. Ja sad... ja sad političke... političke razine njima ne želim patronizirati niti njih, ovoga, navoditi. Mislim da su oni očekivali da će se stvari tu nekako, ipak, u krajnjem slučaju, na dobro izaći. Ja sam u gradskom vijeću upozoravao, govorio sam. I sad, mislim, svatko tko je ispratio to iz medija, ja sam, ono, maltene svaku drugu, treću sjednicu govorio: stanje u sportu vam je ovako, ovako, ovako. I to ne samo u nogometu, nego u košarci i svemu ostalom.

32:41⧉ Jednostavno, za to nije bilo sluha i zato je sport sad tu gdje je. Ja sam, nažalost, eto, pogodio. Ne mogu reći da sam s tim sretan. Ali eto, tako se dogodilo kako se dogodilo. I sad, meni je, ono, kao i svakome tko voli Šibenik, tko voli šibenski sport, jedina nekakva tu nakana da, eto, potaknemo bar da se onda uloži u tu sportsku infrastrukturu. Da, ako je ta liga već takva koja je, da bar ovo damo maksimum, da u toj ligi igramo nekakav nogomet koji je, ono, kako da to kažem, za 21. stoljeće dostojan. Da imaš semafor, da imaš nekakav normalan stadion, kakav takav. Ali, ovoga... Sad bi ti semafor koji funkcionira. E, sad bi ti semafor. Da, da, da. A reci mi, nekakav best case scenarij koji ti vidiš za... za... za klub bi bio što? To jest, kao, ono, ajmo reći da, znaš, ono, da... da ti si glavni. Kako bi ti... Pa ne znam. Prvo treba vidjeti koliki su ti dugovi. E, to sad... To je prvo... to je osnovno. Ako mi to ne znamo. Gradonačelnik kaže da je njemu prošli tjedan stiglo neko izvješće iz Fine, a on ga ne želi dijeliti s javnošću. Tako da ne znamo kakvi su ti dugovi i koliki su. Ako su to dugovi neki od 5, 6, 7, 8 milijuna eura. Čujem ti miš. Tko će dati te novce? Meni je žao što je to tako. I zato sam i apelirao, kad se i događao ovaj prosvjed oko kluba i to sve skupa, da

33:54⧉ jednostavno, ovo je nešto oko čega se cijela šibenska javnost, politička i društvena, mora ujediniti i pokušati naći, u trenutku kad saznamo, kad se to jednostavno sve osvijetli, što dalje i kako dalje. I to onda nije, po meni, pitanje jedne političke stranke, nego upravo cijele te zajednice. Isto je... ista je stvar i s košarkom i sa svim ostalim sportovima. Mislim, košarka, i to gradonačelnik je rekao, košarka ima peti proračun lige, a zadnji smo. Znači, nešto se tu isto krivo... krivo radilo, krivo se dovodila pojačanja i sve ostalo. Uglavnom, mislim, loše je za jedan grad ovo. Donio vam je nogometni klub, sad je košarka isto u lošem stanju.

34:32⧉ A što se dogodilo? Baš nedavno sam imao na podcastu nekog tko to prati i onako, dosta je to... nekako je bilo je pozitivno, ali što se... ali to je bilo u desetom mjesecu, jel se nešto dogodilo tad ili? E, moram priznati da ne pratim sport. Pa zaredali su se, koliko sam ja to pratio, zaredali su se česte promjene trenera. Nije jednostavno bilo... kao da... jednostavno, momčad, po meni, nije disala kao... kao jedan organizam. I eto, izgubiš jednu utakmicu, izgubiš drugu, onda se u trećoj tresu noge, ruke i sve. Znaš, i onda to jednostavno krene. Što se kaže, kad jedanput krivo skrenete, sva ostala skretanja su kriva. I eto. I onda smo došli do ovoga. Mislim, drago mi je, eto, što se vratio Jeronim Mošarin u klub i tako. I... i ta cijela ekipa. Ali, ovoga, ne znam. Ne znam. Žao mi je što je to tako kako je. Jer, uostalom, HDZ je gradu obećavao i novu sportsku dvoranu, ovoga, 2017. godine. Oni prije svakih izbora obećaju nekakvo veliko sportsko ulaganje. A to na kraju završi tako da onda na kraju ne ostane ni nogomet ni košarka.

35:33⧉ Ne znam. Ali zato smo mi, kako, ono, grad sporta zajedno... Grad sporta, grad djece. Da, grad djece gdje ne možemo imati besplatne vrtiće, a može ih imati, na primjer, Velika Gorica. Ali ja... na primjer, Velika Gorica... u Velikoj Gorici je HDZ na vlasti. Velika Gorica gradi kamp za reprezentaciju nogometnu, gradi dom za umirovljenike, ima besplatne vrtiće. A mi... a mi se hvalimo. Mi non-stop kao da živimo na nekoj staroj slavi. Kao da se ne želimo uključiti u život u realnosti. Nego se vraćamo u ono što je bilo nekad. Je, sve je to super, ali ajmo mi danas pokazati da može bolje od onoga što je bilo nekad, kao zajednica. Ali ne znam. Mi smo se sve doveli... mi smo se kao grad orijentirali ka tome da se jednostavno, ono, uljepšamo, malo se ciframo, uredimo Poljanu, pa netko dođe tu pa kaže: "Vidi kako ste sad Poljanu sredili." Ali nije samo Poljana, Šibenik. Šibenik je problem. Pa dobro, ali mislim, Poljana je stvarno bila potrebna. Bila je parkiralište. Mislim... A ne kažem ja to. Ne kažem ja to. Ali ono, znaš, 100 milijuna kuna ode u Poljanu, a nemaš 10.000... ne znam, ne znam, imaš par tisuća eura za semafor nabaviti na Šubićevcu. A neću ni ići dalje u nogostupe, po mjesnim odborima i svemu ostalom. Znaš, da se mora sad sastajati gradonačelnik sa članovima mjesnih odbora u Danilu

36:44⧉ ovome da bi napravio nogostup. Ma daj. Mislim, ono, ako nemaš 20, 30, 40 tisuća eura za napraviti u 21. stoljeću povući kilometar nogostupa u ulici, ovoga, Velimira Škorpika, i još imati problem sa... sa... sa ovome, sa nogostupom. I tamo je i bila ona nesreća prije nekog vremena, kad se ide prema Andalini, mislim. Tamo, misliš kod pruge? Tamo. Kod pruge, da se tamo ne može... E, da, da. Još što to obećavaju od 2015. I to će u sklopu ovog većeg projekta. Ma aj, pusti ti veći projekt, ovoga. Da, da. Jednostavno, uradi nešto konkretno. Jer ne živimo mi svi... znaš, bit će 2032., bit će 2035., a mi sad živimo u 2026. u Šibeniku. A to što će biti onda, to je... mislim, vidimo svi kakav je današnji svijet i kakva je današnja Europa. Ništa nije sigurno. I zato s ovim što se ima i s čim se može, s po meni se treba... pogotovo jer to nisu nekakvi sad zahvati koji, ono, iziskuju guste milijune. To je baš nešto na čemu se prikazuje snaga jednog grada. Imamo problem koji je, ono, relativno rješiv. Da. Ajmo... ajmo ga riješiti. Ne, nego... Osnovne stvari, zapravo. Mislim, nije to nešto, ono, ne znam, izvođenje nekakvo. Pa, pa, mislim, ono, ako neki gradovi tako mogu... ako vidimo da imamo problem s fatalitetom, pa ajmo pokušati s tom mjerom uvođenja besplatnih vrtića.

37:58⧉ I mi to ponavljamo iz kampanje 2021.-2025. I iznesemo cijelu financijsku sliku toga kako bi to... besplatni vrtići za roditelje. Normalno da bi to snosio grad Šibenik. Ali, ono, i da... i da se ti, znaš, ono, jednostavno na to oglušuješ, pa ideš u rat sa... sa vlasnicima privatnih vrtića. To meni ništa... ništa nema smisla. Da, da. Po meni to, ono, baš je... baš ružno ispada. Pogotovo kad još te ljude, ono, optužuješ da su oni na tome bogati. I tako. Ma da. Mislim... Ma da, da. To su glupe priče. Da, da. I svi ti projekti moraju biti megalomanski. Sve je uvijek u sklopu nečeg većeg. Tipa, evo, ono, i kod Ražina, onaj... onaj nesretni nadvožnjak tamo iznad... iznad pruge. Ja se sjećam, još 2018., tadašnji pročelnik Miro Lucić je rekao kao... Oh, to je već sad davna prošlost. E, to je već davna prošlost. Da, da. Je rekao kao: "Je, je, to je dio većeg projekta gdje ćemo mi nešto, nešto." Ej, čovječe, prošlo je 7, 8 godina od onda. I nekako smiješno, ništa se nije pomaklo. Ma ne, ono, strašno. Mislim... Ajde, ono, malo su pod gaka, a i to vjerojatno ne bi da se nije gradio taj centar. I mislim, ono... Mislim... A što... ja, ja živim u ulici Ivana Rendića. Čekaj, ali to su nam napravili. Svjedoci smo. Jesi zadovoljan?

39:08⧉ Koliko je sad ta saga naspram onoga što je bilo nekad, gdje su ljudi, auti i biciklisti upadali u provaliju. Ljudi koji bi nekad malo popili pa preko noći šetali, bi završili dole u Novoj Šikari. Normalno. Mislim, s ovim sad sam, ono, zadovoljan, naravno. Ali nije to stvar jer sam zadovoljan. Jer tu žive i neki drugi ljudi, prolaze i drugi. Meni je drago. Mislim, to je na, ono, na 400, 500 metara od Poljane. Ono, ljudi su upadali u... u jamu. U rupu. I to, ono... ja ne znam kako nekoga, ono, kad to čuje, uopće ne bode, ono, uši, oči. Kako ti to ne smeta? Nego, ono, od 2010. godine se... zapravo 2013., 2014. se obećava: "Mićemo napraviti, mi ćemo napraviti." Stanari su još prije odlazili po različitim gradskim administracijama, 2005., 2006., 2007. i tako dalje. I uvijek je bilo to, ono, jednostavno, oni na jedno uho čuju, na drugo izađe. Bili su neki važniji projekti i to sve skupa. Ali onda, baš te 2013., 2014., ja mislim da je baš bio neko upad ili se što tako dogodilo. I onda su obećali: "Iduće godine radimo." E, a mora netko nastradati da se... da se nešto pomakne. Da se aktiviraju. Da se nešto dogodi. I mislim, to je...

40:19⧉ ja sam, ono, da iznosio na gradskom vijeću i taj problem i to sve skupa. Ali to kako... koja je u određenim trenucima bila doza bahatosti. I to se isto vidi na primjeru Sitnog Donjega i tako. A doza... kao: "Napravitćemo mi vama." Pa uvijek se nekakve sitnice... pa ne bi sad, nije ovaj papir, pa onaj papir. Ne znam. Drago mi je što se to napravilo, ali mislim da je trebalo... znaš, ta ulica je izgrađena 1970-ih godina. Ono, krajem 60-ih. Koji je vremenski period prošao, mislim. Da, pa je. Mislim... Pola stoljeća skoro. Bivšeg pola stoljeća trebalo da se napravi. Neke stvari se stvarno ne... neshvatljivo dugo. Ali uglavnom da sad hoće Džardino opet, ne znam ni ja što raditi. Da. I ovo što si ti napomenuo, ovoga, ti megalomanskih projekti. Onoliki ulazak na Rokiće, pa onda... i upravo... nije, mislim, posjećuješ cijelu onu šumu. Pa sad opet, umjesto da se orijentiraš ka nečemu što je tako, da tako kažem, ono, prihvatljivo i nekako normalno, ti uvijek težiš tome da to bude zvučno, da to sad dođu slikati Jutarnji i Večernji list. Ali ne žive Šibenčani od toga što na jedan PR članak Šibenik stoji u dnu prve stranice. Nego žive od toga što im vodu i cijena usluga i svega ostalog skače.

41:34⧉ I to je problem života. I to je problem života u Šibeniku. Ono... I da možeš dijete poslati, ne znam, po nogostupu da ide negdje, nego da ga moraš stalno vozikati i ne znam što. Tako je. Pa Šibenik... mislim, to i je prednost života u Šibeniku. Što se, za razliku, na primjer, od Zagreba, od Splita, jednostavno, ono, sve je na dohvat ruke. I ono... Da, da, je. Je. Ovaj, što bi rekao ti na... na stanje oporbe u gradu? Pa ja mislim da se stanje oporbe u Šibeniku popravlja. I drago mi je da su svi gradski vijećnici koji jesu u oporbi više-manje aktivni. Sad su na ovoj sjednici gradskog vijeća. Cijela oporba, tko je god bio tu, je nešto govorio, oko nečega se trudio, neke svoje stavove iznosio. I mislim da je to nešto što je, kako da to kažem, iz doba hibernacije jednostavno izvlači... izvlači tu oporbu. Jer mislim da se jednostavno dogodio taj nekakav zamor materijala, ovoga, u tim godinama, oko 2000., ne znam, drugog Burčevog mandata, 2017., 2021., kad je on, on, dobio premoćno izbore, sa 40, ne znam ni ja više, 9% u prvom krugu i tako dalje. I onda se upalo u neku, po meni, letargiju. I jednostavno se taj cijeli...

42:45⧉ cijeli taj prostor politički se, ono, umrtvio. I mislim da je bitno... jer što je politika? Politika je, ono, zajednica. I sad u zajednici mi svi odlučujemo. Svatko ima svoje predstavnike koji govore u ime građana koji su ga izabrali, pa čak i ovih drugih građana. Znači, iznosi se bilo kakav gradski problem. Tako da, drago mi je. Mislim, tu je kolega Vrvilo, kolega Iris Uvić Kotarac, isto aktivna. Kolega... kolega Kovač, također aktivan. ASDP je, na primjer, na zadnjoj sjednici gradskog vijeća pokazao koliko je jak i da se u međuvremenu, u ovih, ne znam, 4, 5, 6 godina, konsolidirao. I da sad to, ono, da to djeluje ozbiljno, po meni. Mislim, moja... moja glavna zamjerka je na... na gradskim vijećima. Svaka čast. Svi se potrudite, ali između nema ništa. Taj dio mene muči. Zato što ne možeš... ja mislim da previše je sporadično, previše je fragmentirano. Kao prvo, okej, ja sam kreten, ja sam luđak, ja pratim te gradska vijeća, mene je to napeto. Ali, ono, ja sam svjestan da velika većina ljudi, ne znam, ako je vidjela možda u Šibeniku nešto da je pisalo... znači, imam dojam, ono što je moj, ajmo reći, savjet tebi i svima vama, je da morate...

43:56⧉ morate više izlaziti ili presice. Koristite taj glupi Facebook i TikTokove i sve što... mislim. Moje pitanje tebi zapravo: zašto... zašto taj dio šteka? Na... na sjednicama ste odlični. Ja nemam tu prigovora, stvarno. Ali to je svaka 3 mjeseca. Inače se ne zna za vas. Pa mi... pa mislim da se i u zadnje vrijeme malo s tim... malo s tim jače krenulo raditi. Po meni, to. Po mojim... ja mislim da je. Ja mislim da je. Mislim, i stranice SDP-a i što se tiče i županijske i gradske organizacije su se, da tako kažem, aktivirale. Poprati se to što se događa. Poprate se i press konferencije koje imamo. Tako da, ono, mislim... mislim da je naše, što mogu reći u ime SDP-a, da SDP je krenuo i da sad to ne može stati. I mislim da će biti sve bolje i bolje. To je moje neko mišljenje. A sad, znaš, znaš, oporbe ima više. I sad, kako netko djeluje, ja na to ne mogu utjecati. Tako da, ono... Da li ste vi kao oporba na neki način složni? Jedan... jedan, mislim, složni? Ne možete biti složni ideološki, to sad ne mislim na to. Nego, na primjer, jedan vijećnik tamo iz jedne predsjedničke saziva mi je rekao da... da je bila oporba jedna WhatsApp grupa, gdje bi se onda prije sjednice dogovorili da ne bi bilo preklapanja pitanja na aktualcu.

45:06⧉ Je li ima takvih? Je li... je li sad imate tako nešto? Ili... ili nije. Ili da li... koliko ste uopće u kontaktu? Eto, ukratko. Ja mogu reći da, kad me bilo koji kolega iz oporbe da me pita za nekakvu pomoć, ja ću mu je rado pružiti. I rado ću podržati bilo kakav oporbeni program, oporbeni stav, oporbenu akciju za koju smatram, ovoga, da je smislena, suvisla i sve ostalo, i da ide na korist građana grada Šibenika. Uostalom, mi smo se kao oporba prvi u Hrvatskoj u Šibeniku okupili kad su bili rezultati izbora lokalnih. Pa kad je bilo, ono, jedan glas tu, dva glasa tamo. A iz tog cijelog... a iz tog cijelog problema je kasnije izbio i odluke... odluke Ustavnog suda za... ja mislim, za Zadar. I onda je i HDZ izgubio većinu zbog toga. Da. To je bilo onda popriličan... popriličan... popriličan, ovoga, dar-mar u cijeloj Hrvatskoj. I eto, to je, na primjer, inicirala, ovoga, oporba u gradu Šibeniku. Mi smo prvi krenuli u tu... u tu... u tu akciju. Ali to je bila komedija, zato što, ono, ste Restović, SDP, skužio je, ne znam, 9 glasova, koliko već bilo. I onda je nastala strka. I onda HDZ dođe i oni su našli 10. Ne znam što. Ono, bilo je... malo je to bilo komično sve skupa. Da.

46:15⧉ Mislim, ono, mogli su 15, ajde, nema veze. Ono... Ne znam. Mislim da je, eto, oporba u Šibeniku na tom jednom primjeru pokazala ipak kako se to nešto... jer to je opet napravilo nekakvu njihovu akciju. I oni su na to morali... morali reagirati tako kako su reagirali. I po meni je to bilo okej. A i mislim, oporba, ono, ona... ona surađuje. Ali po meni, naravno, to može biti puno, puno, puno bolje. I ono što si ti naveo sad, ideološke razlike. Znaš, ono, u lokalnoj politici... ja, ja sam, na primjer, sad Mario Kovač je na zadnjoj sjednici gradskog vijeća iznio taj stav svoj, također, da se treba ići u izgradnju novog staračkog doma. Ja sad ne mogu reći: "Ja sam u SDP-u, vi ste u Dominu", pa sad s vama neću složiti. Ja smatram da je to, ono, da su to upravo projekti oko kojih bi se sve političke stranke u Šibeniku trebale ujediniti. Ajmo svi zajedno za to zagristi i da to napravimo. Jer, ono, to je stvarno pitanje koje strašno muči grad Šibenik. Ne može vama, ono, lista za starački dom biti, znaš, ono, 1000 ljudi čeka. Ili... ili, ono... Da, da, da. Ili još... ili još duža lista čekanja. To, po meni, ono, nije u redu. U 21. stoljeću, mislim, nismo mogli izgraditi starački dom od 1975. godine. Znaš, moja...

47:26⧉ moja prabaka je bila u tom staračkom domu. Meni je prije par godina mi je trebalo za... za nekog tako starački dom. I to, Šibenik je, mislim, ovo smo... pitali smo ovo za ovaj gradski. Znao sam što će biti odgovor. To je, ono, bilo, ne znam, javi se 2067. možda. Ovaj, i tako. I u samom gradu i okolici, jako slabo nekakvih baš takvih ustanova, institucija. A eto, baš su sad krenuli, na primjer, i Drniš, i biskupija, i Primoštan je sagradio ovaj starački dom. Krenuli su u to. Ali mislim, Šibenik je centar županije. I mi... sve što se, ono, događa u županiji, to Šibenik treba nositi na svojim ramenima i predvoditi. A ne se dovoditi u takvu situaciju. Jer to su, ono, po meni je to strašno. Jednostavno, jedna... jedna strašna razina nebrige. Pa neću ni govoriti o tome da je zadnja škola u gradu izgrađena 2013. godine za vrijeme Ante Županovića. Da, da, da, istina. A vrtići... a vrtiće koje smo nove... oni su, kažu, mi smo sad sagradili nove vrtiće. Mislim, ono, vi ste obnovili vrtić u Crnici, u redu, uz europska sredstva, obnavlja se sad vrtić na Šubićevcu, okej. Ali mislim, ja sam išao u vrtić koji je u stambenoj zgradi. I još djeca idu u taj vrtić. A, znam. Po meni je to ispod...

48:36⧉ po meni je to... Po meni je to... po meni je to ispod... ja sam išao na baldakinu. Ovoga, ali po meni je to, ono, ispod bilo kakve... bilo kakve razine pedagoškog standarda. I stvarno je ispod razine pedagoškog standarda. To da mi i dalje po stambenim zgradama imamo vrtićke skupine. Pa je. Meni je mlađi sin prvu godinu išao tamo, mandarinskih žrtava. Mislim, što se tiče odgojiteljica, mi smo bili prezadovoljni, sve je bilo super. Ali... ali... ali stvarno, ono, uđeš unutra, to je stančić. Mislim, te... te... da se razumijemo, te odgojiteljice prvo rade često u prenadrpanim grupama. To isto... to isto nije u redu. Ali upravo zbog toga što mi nismo jednostavno... to ti kažem, mi smo kozmetički sebe uljepšavali. Cijeli svoj ugled i sve ostalo, jednostavno, dođe Poljana, to je tu naše, to... to je ovako lijepo, ima jedna fontana, ispod toga ima, ovoga, garaža. Ali od toga se ne živi. Ne žive građani grada Šibenika od toga. Nego žive od tih konkretnih stvari, od izgradnje staračkog doma, od izgradnje vrtića, od jednostavno tome da ideš ka... mislim, ja se sjećam kad sam išao u osnovnu školu, naša dvorana... ja sam išao u osnovnu školu Jura Šižborića. Naša dvorana u kojoj smo mi kao djeca trenirali.

49:47⧉ To je... svlačionica. To je bilo ispod ikakve razine. A još se tu vježbao i, ovoga, omladinski... omladinski pogon, ovoga, Dražen Petrović, košarkaški klub. Ha, još uvijek je tamo. Da. Je. Je. Ja sam išao... Mislim, u međuvremenu se došla Europska unija, ta dvorana, samo sam ja onda otišao iz osnovne škole. Kad se ta dvorana, ovoga, kad se zapravo ti svlačionici, to se skupa uređivalo. Ali po meni nije... kako... mislim, kako nam se kao gradu dogode te situacije? Mislim, dvor... miris te dvorane, ja to ne mogu nikad zaboraviti. Nitko... niti itko tko je u njoj bio i tko se tu presvlačio. Vidiš, to sam govorio. Jer ja sam tamo, mislim, išao u školu. Ali ja ne sjećam se toga. Ali ja govorim, tu... tu se... tu se zapravo iskazuje kolika je naša nebriga prema infrastrukturi koju imamo. I to... to se zapravo sad aktualiziralo, na primjer, evo, možemo reći, u Splitu, pa i u Zagrebu. Znači, mi se hvalimo: mi smo nogometna nacija, drugi i treći u svijetu. Onda imamo dva do tri... dvije, maltene, ruine od stadiona. I ti stadioni, pogotovo u Poljudu u doba kad je napravljen, on je bio, ono, čudo. Ali eto, 40 godina sustavne nebrige. Znači, za... na sve se gledalo. Na sve se moguće gledalo oko kluba.

50:57⧉ A nije se gledalo na onome prostoru u kojem taj klub egzistira i gdje se... gdje se bori. I zato smo sad došli do toga da, eto, država ide u takve investicije, da će... gdje će ona pomagati Zagrebu i Splitu. Ali gdje su ostali onda klubovi? Gdje su ostali stadioni i to sve skupa? Ne znam. Po meni... po meni je to skroz... skroz nerazumno ponašanje. Cijeli ti... kako se dovedemo u tu situaciju da nešto sagradimo, onda se sustavno... ali mislim, sustavno za nešto ne brinemo. Je, ali to je... to je za sve tako. I za dječja igrališta, za gomile tako. Apsolutno. Znači, izvade se ogromni novci za... Ovo uzimam kao zato što su najplastičniji primjeri. To svatko zna. Svatko više... ono, svatko prati utakmice više-manje. Tako da zna kakva je situacija u cjelokupnom hrvatskom sportu. Mislim, evo, sad aktualna gradska vlast u Zagrebu, koju ja podržavam apsolutno, ona sad obnavlja Dom sportova. Grad svojim sredstvima gradi Kranjčevićevu. Znači, to su ulaganja neka veća u sportsku infrastrukturu grada Zagreba, kakva nisu zabilježena još iz doba Univerzijade, kad je Dražen nosio baklju. Što je s onim Vjesnikom? Mislim, dobro, znam da to nema veze s njima toliko, ali... Pa dobro. To je... to je... to je simbol urušavanja novinarstva kao profesije u Hrvatskoj, po meni.

52:10⧉ I jedne isto nebrige države. Jer zgrada Vjesnika, ona je... ona djeluje, ono, ona je... mislim, djeluje kao da se sad već upali... u prošlom vremenu. Ona je... u ono doba kad je bila napravljena, tu su dolazile strane novinske agencije iz Amerike, Engleske i Španjolske, govorile: "Pogledajte kako... u kakvim redakcijama rade naše kolege u tadašnjoj Jugoslaviji." I opet, da se nismo brinuli za taj... nego tu može ući netko. Mislim, to su... Vjesnik su kao, navodno, zapalili, koliko ja sam ja to iz medija ispratio, djeca. Kako ta djeca uopće uđu u tu zgradu? Da. Ali dobro, ali ta zgrada je praktički napuštena. Mislim, nije baš skroz... Da. Napuštena je u onom trenutku kad je, koliko ja znam, država digla ruke od Vjesnika kao novina. I onda, ne znam što. Onda se tu isto nekakve kombinacije vrtjele. Mislim da je bilo jedno radio i nekakvi arhivi državni, nešto, ono. Da. Čak mislim... ja mislim da sam pročitao da je jedna obitelj tu čak i bila i u smještaju. Da je tu netko živio, Vjesnik. Tako da, ono, nisam sad siguran. Ali mislim, Vjesnik je, ono, i simbol tog odnosa u Republici Hrvatskoj prema novinarstvu, nažalost. Tako da, ono, baš... baš jedna ružna... ružna slika. Da zgrada nekad... uglavnom, mislim, Vjesnik je nekad imao i svoj, koliko ja znam, on je bio i posebno izdanje Vjesnik u subotu...

53:20⧉ Vjesnik u srijedu. To se... to je, ono, odlazilo u, ne znam, 300, 400 tisuća primjeraka. To je u Jugoslaviji bila, ja mislim, najtraženija čak novina. E, a dobro, danas je... Ali mi... mi smo došli... mi smo došli... mi smo došli, ono, do toga da nam na kraju ta zgrada, koja je zapravo, ono, kulturno dobro i jedan simbol vremena, otiđe tako kako otiđe. Zbog TikTok challenge-a? Da. Navodno, mislim. Navodno. Ne znam. Navodno. Ne znam što se tu dogodilo. Da. Mislim, zašto bi... ne, ne... Ne znam. To ne potvrđuje sud. Ali ja kažem da je to samo jedan primjer. Da. Dokle ide... dokle ide nebriga... nebriga... nebriga države prema... ha, i lokalnih vlasti i svega ostalog prema tome. I to su upravo ti... to su ti plastični primjeri koji su jednostavno vidljivi i opipljivi. A i, ono, baš sam nedavno čuo nekog kaže da se najbolje upoznate sa državom kad se ostarite ili kad se razbolite. I tu osjetite zapravo kakva je država. A to nam dokazuju i ovi primjeri Medikola kojeg danas imamo i sve ostalo, ono. Reci mi, život u Zagrebu, kako izgleda? Ti si student prava. Tako je. Tako je. Ja sam... Treća godina. Što si rekao? Da. Ovoga, pa u Zagrebu mi jako dobro.

54:32⧉ Živim sa cimerom. Jeste u stanu ili u domu? Na stan. Mi živimo u stanu. Aha. Da. Ovoga, na Maksimiru. Zagreb mi se, ovoga, sviđa. Po meni je Zagreb, ovoga, puno... po meni su u doba od kad sam u njega došao, on, ono, otišao je... ne mogu... ne mogu reći, otišao je naprijed. Ulaže se. Vidi se da seulaže u javnu infrastrukturu. I vidi se, mislim, broj vrtića koji u Zagrebu... ja sad... ja mislim da je izgrađeno 8 novih osnovnih škola. I preko, ne znam, 10 vrtića. I to je upravo primjer grada gdje, kad se... kad se gleda na potrebe građana, da seulaže onako kako se... kako, da kažem, kako građani zaslužuju i kako treba. I da se onda to i osjeti. Kad, na primjer, 2025. četvrte uđete u novu... u novu školsku zgradu i sve ostalo, onda vidite da jedno društvo ipak može kad hoće. A kad neće i kad stoji, onda je tu gdje... Ali generalno, meni je u Zagrebu ugodno. Jeste. Baš mi je prijatno. Fakultet, kako to izgleda? Da. Mislim, ono, pravo je... pravo je... pravo je dosta zahtjevno. E, to je baš ono stereotip teškog baš fakulteta. Da. Ali mislim, ono, može se. Mislim, može se. Potrebna je... potrebna je trud, ali može se. Tako da, ono, zadovoljan sam.

55:43⧉ Da, da. Što radiš kad nisi ovako na faksu i ne učiš? To? Ili iskorištavaš velegrad i sve što nudi? Pa, ono, otiđem tu... otiđem u teretanu. Trudim se, ovoga, otići u teretanu. Čitam. Pratim što se događa ovdje u Šibeniku. Kako to možeš ne u Šibeniku? Nego, mislim, ili ideš, ne znam, neke kulturne, sportske... Tako bio. Odlazio sam, ovoga, u kazalište, na primjer, u Kerempuh. Pa, mislim, odlazio sam na utakmice, pogotovo kad je Šibenik gore igrao. To sam onda sve ispratio. I, nažalost, sad Šibenik nogomet u skorije vrijeme neće dolaziti u Zagreb. E, da, neće tako brzo. Ali eto, kad dođe košarkaški klub, otiđem. Tako da... jer ja i kad sam u Zagrebu, opet sam vezan za Šibenik i gledam kako je... kako je ovdje i što se ovdje događa. Tako da, ono, do Šibenika mi je jako stalo. Pošto, ono, ja kažem, meni... ja kad dođem u Šibenik, meni je najdraže otići u brdo gore na Pisak, gdje sam kao mali išao sa djedom. I to je ta povezanost koju nitko... koju nitko od mene ne može uzeti. Tako da, ono. Da, da. Tako da mi je Šibenik uvijek, ono, broj jedan što se svega tiče. Je l' planiraš nakon fakulteta se vratiti u... Ja bih se jako volio vratiti u Šibenik. I zato upravo... Dobro, s tim smjerom ćeš imati nekog posla. Da. I upravo... upravo... mislim, upravo i zato radim ovo što radim.

56:55⧉ Jer bi ja... bi ja samo želio da se ja vratim. Ja bih želio da se veliki dio te generacije vrati. Jer u jednoj generaciji je bio jako loš podatak, meni se čini, razredi u gimnaziji, broj obično 24, kad sam ja u gimnaziju išao. U jednom trenutku se samo četvero ljudi koji su već, ono, bili završili fakultet od 24 vratilo u županiju. Ne samo u Šibenik. Dvoje u Šibenik, dvoje... dvoje, ne znam, ja mislim, Murter i Vid. I to su... to su, ono, to... to su podaci koji su za mene, ono, strašni. Jer, ono, meni je nezamislivo sad da Šibenik... jer Šibenik, što se tiče stanovništva i svega, baš se vidi da je, ono, to u zadnjih... ja se sjećam Šibenika kad sam ja bio, ono, imao 4, 5 godina. Ja se sjećam, ono, Riva nekad bila puna ljudi. Bilo... bilo onih starih ljudi što su prije šetali naprijed-nazad, ovoga, Poljanom. Na Poljani, da. Da, Poljani. I to je mi, ono, kao mlad... kao malom, meni je to ostalo nekakav taj sentiment prema tome svemu. I onda, ono, danas dođete u Šibenik, ono, navečer, to je kao u određenim trenucima kao policijski sat. Nema... nema nikoga. Nema nikoga. Nema nikoga osim policije. Dobro, posebno zimi, ajde. A posebno zimi zbog toga što naša generacija... ali mislim, ono, i ljeti.

58:07⧉ Mlad čovjek u Šibeniku... A dobro, ljeti ipak Pragu ima... ima ljudi okolo. Ma, ja kažem za mlade ljude. Na primjer, u Šibeniku... A okej, okej. Po meni je... po meni je, ono, nezamislivo da sad mlad... za Šibenik ljeti, ono, nema jedan noćni klub ili nekakav noćni klub koji mu, ono, relativno tu negdje, gdje mladi mogu, ono, doći pješke, a ne da moraju zvati, ne znam, možda roditelje da ih tu dovedu i sve ostalo. Meni je to nezamislivo. Jer, na primjer, Slavonski Brod, koji je samo nešto veći od Šibenika, on ima 6 noćnih klubova. E, to je interesantno, da ljeti... a sad, čak i... Mislim, svaka čast, naravno, Azimutu, ljudima kojiulažu taj trud. Dobro, ali to je baš klub, baš. On ne može... on ne može jednostavno raditi u tim... u tim... u tim takvim uvjetima. Imati... i to je to. Ali ne znam, sad, ovaj Inside isto više ne postoji, ja mislim. Ja ne znam što se sad tamo točno, ovoga, radi. Ja sam... ja sam... Ja mislim, sala za vjenčanje da se tamo, ovoga, da se radi na području. Ja sam to iz novina nekad negdje bio pročitao. Ja sam toliko star da nisam ja išao još... dok sam ja išao u noćne klubove, išao sam do one staroj lokaciji. A, na Vidicima je bio... je l' tako? E, Bioci tamo, nasuprot Kauflanda. Da, da, nasuprot Kauflanda. Tako da je to, ono... Mislim da su negdje 2012., tako nešto, otišli doma. Realno, sam ja taman negdje se oženio i prešao. Da. Pa, ono, ja sam kao srednjoškolac tu odlazio. I odlazio sam, ovoga, u Aurore.

59:20⧉ A mislim, u Aurore, to je podvig otići. E, a je, to je komplikacija bila. Pa su bili i busevi koji su sa Vidika tukli, ovoga, nas i to sve. To je bilo... Da, kad bi bio neki party. Čak sam 2, 3 puta išao s nekim prijateljima. Platili bi nešto sitno. I ne znam, imao si bus u 4, nazad, ne znam ni ja. Onda nas zovu prijatelji iz Zagreba, pitaju: "Pa kako, ono, vi u Šibenik?" Pa mi kažemo: "Mi smo 30 km putovali do vašeg kluba." To su kao one priče: "Mi smo nekad u školu pješačili 8 km do Šibenika." E, mi smo klubom išli. To ćemo mi našoj djeci... Da. Primošten smo morali ići. Da. Da, da, nema. Znači, a u Zagrebu, kakav je noćni život? Je l' to koristiš? Pa, tu i tamo, ono, otiđem, tako. Što su sad, onako, neka trendi mjesta? Pa, u Zagrebu, na primjer, Katran, to je okej mjesto. Evo, to mi je užasno poznato. Gdje? To oko autobusnog kolodvora. Tu je ovakva moderna muzika, ne znam, tako. Ime mi je poznato, ali mislim da nisam nikad bio. Da, da. Ali Zagreb ima, ono, to je, ono, kad seuračunaju sva mjesta koja su oko Zagreba, Zagreb je zapravo milijunski grad koliko mu ljudi gravitira. I to, ono... I to isto, da sad se malo ubacim, i muči Hrvatsku, jer, ono, Zagreb ima milijun stanovnika, a Split, koji je drugi grad, ima, ono, 180 tisuća.

1:00:31⧉ A je, jako je razlika. Ogromna je. Baš je, ono, ogromna razlika. Da, baš je ogromna razlika. I, ono, i tako da Zagreb... mislim, noćni život u Zagrebu i sve ostalo. Zato u Zagrebu svi ostaju... ono, veliki broj ljudi koji tamo dođe, tamo i ostane. Jer Zagreb stvarno nudi nekako, ono, najšire... najširu moguću lepezu svega, od kulture, sporta. Pa, je, ali i najskuplji, i tako, ima to svoju... Ima, naravno, to svoju cijenu. Ona se plaća u tome da, ono, se dugo vozite u autu, od mjesta A do mjesta B. Ono, to se kaže, po... po dana u autu. Mislim, to je dosta. Ali, ono... Ja mislim da dosta i ovisi što je... što su tvoje vještine, što ti je obrazovanje. I to sad nekako, ono... Naravno. A mislim, ovisi, ono, generalno o čovjeku. Jer njemu sad draže živjeti u nekoj manjoj sredini koja je, ono, relaksiranija. Jer Zagreb je ipak gužva i treba na to sve naviknuti. I u tome se mogu snaći. Tako da, ono... Jer ako si u nekakvoj tehnološkoj branši, onda, u principu, što ćeš ovdje tražiti? A imamo mi ovdje trokut. Digitalni nomad. Da, da, da. Mada, i to se danas promijenilo dosta, zato što se, rekao bih, remote rad i sve ostalo. I sve je ostalo. Mislim, mi smo sad... ja ne znam, sad je bio nekakav podatak, 95 tisuća ljudi u Americi ostalo bez posla, a dobit je ošla prema gore.

1:01:41⧉ Zato što jednostavno neka radna mjesta zamijenjuje. Mislim, to je sad ogromna tema. Za koga, u krajnjem slučaju, ja to čitam zato što me zanima. Zanima me kako će negdje čovječanstvo, u kojem će smjeru krenuti. I, ono, ja gledam koliki su mali problemi Šibenika, u nekim primjerima. Jer to su, ono, neke stvari koje... prvi put... prvi put se ljudi susreću s tim da je... da su zapravo, ono, stvarno zamjenjivi vrlo, vrlo lako. Nekad davno... Bilo je i hrpu, hrpu... Ma, ali u ovom smislu... Naravno, još u doba industrijske revolucije i svega ostalog. Ali ovo je sad baš jedna razina, ono, jedna razina, stepenicu iznad tog. Ja nemam tako baš loše mišljenje. Mislim, u smislu...

1:02:25⧉ ne znam, bilo bi naivno misliti da će uvijek sve biti isto. Ta neka tehnologija maršira. Ne, ne. Ja nisam pobornik toga da mi sad zaustavimo, kažemo: "Ne može se sad dalje razvijati." Ne, ne. Ma kakvi. Ma kakvi. Nego, ja sam pobornik toga da mi pratimo u kojem smjeru to ide. A negdje uvijek budemo periferija. E, a da, to je sad. Da. Mi često uvijek ostanemo periferija. Zato mi uđemo u Europsku uniju 2013., a Bugarska i Rumunjska 2000. i ne znam, četvrte, pete. I Mađarska. Mislim, pogledajmo gdje je Poljska bila 1990., a gdje je danas. I gdje su i te zemlje. Na primjer, ono, Rumunjska danas je jaka u autoindustriji, ma daj. A gdje je naša autoindustrija? E, nemamo je više. Da. Gdje je naša brodogradnja? Nema ni nje. Nema ni nje. A dobro, da. Ostale su nekakve, naravno, ostaje. Na primjer, Iskra u Šibeniku, ostaje taj 3. maj. Sad su tamo isto došli Slovenci. Ali jednostavno je gospodarstvo u Hrvatskoj, pogotovo taj industrijski dio, ono, stvarno, stvarno jako opao. I mi smo se kao zemlja jednostavno odredili ići prema turizmu, rentijerstvu i svemu ostalom. I to nas sad, na određeni način, kažnjava. Jer, ovoga, sve je super ta 2, 3, 4 mjeseca, a kasnije, poslije toga, kad se spuste zastori, dođe do toga do čega dođe.

1:03:36⧉ Krpa je se i tako sve ostalo. I, mislim, ono, stvarno je alarmantan podatak. Meni se čini da između 15 i 20% hrvatskog BDP-a čini... čini turizam. Ja znam da kad je u Austriji udio turizma u BDP-u došao na 10%, 11%, da je to bila hitna sjednica vlade. Jer je to jasno da jedno društvo se ne može biti u tolikoj mjeri orijentirano ka tome. Ali eto. Ne znam. Mi jednostavno nismo... nismo... Turizam je jako zeznut. Malo nas je... malo nas je omrtvilo ova sredstva koja smo primali iz Europske unije. Ne znam. Kao da očekujemo da će to uvijek nama... nama dolaziti. To, ako se ne varam, sad za godinu, dvije, to... To se ide... drastično presušuje. Drastično, drastično smanjuje. Da. I što smo iskoristili, skoro sve... Čini mi se da će biti manje. Da. Da. Da. Što smo iskoristili, ne znam. Evo, eskalatori, žičare. Mislim, ali dobro, bilo je i dobrih stvari. Na primjer... Bilo je, naravno, dobrih stvari. Aglomeracija, hrpa takvih. Čak i taj trokut što si spomenuo, ipak je na kraju nekakav uspjeh, valjda. I... Ja kažem, mislim, ulazak Hrvatske u Europsku uniju, naravno da je to bila jedna točka.

1:04:35⧉ Sigurno je to dobra stvar zbog toga što sve što je bilo alternativa tome nije vodilo nigdje. To je, mislim, onda položaj u kojem je država, u kojem se danas nalazi Srbija, taj položaj je jako, jako... mislim, to svi pratimo. To je loše. I utječe na Hrvatsku. To konstantno i podgrijavanje nekakvih loših strasti i svega ostalog. I to je jednom, kako da to kažem, to jedina... eto, jedina mogućnost da uhvatimo korak za svijetom je bio taj ulazak Hrvatske u Europsku uniju. I sad u njemu, kako smo se snašli, snašli smo se. Ali po meni je opet bitno da i u toj zajednici, takva kakva je, držimo do sebe i da imamo nekakav svoj stav. I zbog toga mi je drago što na vlasti imamo predsjednika, ovoga, Milanovića.

1:05:16⧉ Jer on je upravo taj, kako da to kažem, jedan... jedan kotačić koji ne dozvoljava HDZ-u da ima sve uzde društva u svojim rukama. I da on tu na kraju povlači određene... i on, mislim, i aktivno komentira sve što se u društvu događa. Tako da ja mislim da on... A mislim, Milanović mi je neobičan. On je nekako, malo je desno, malo je lijevo, malo je onako... on je više od svega svoj. Ali mislim da su njegove političke postavke i sve ostalo tamo gdje su bile i kad je ušao u politiku, a to da je on, ono, u duši socijaldemokrat. To je neko moje... to je neko moje osobno razmišljanje. I mislim da mi on u ovom trenutku, kakav je došao danas, sad idemo u neke teme koje su globalne, ovoga... Da. Jako, jako za Hrvatsku dobar. Jer on, ono, ima, kako da to kažem, snage reći i hrabrosti u Europi ono što mnogi jači lideri, jačih zemalja od njega nemaju. A to je da Hrvatska... prema Hrvatskoj se nitko ne može odnositi tako da joj udara šamare. Ne može netko doći u Hrvatsku pa reći vama: "Istražite sad tu, putujte po ambasadama različitih zemalja i tražite u njima oružje." Tako se jednostavno ne priča sa... ne priča u nekom diplomatskom i normalnom...

1:06:27⧉ u normalnom razgovoru. Da, da. A ništa. Ovaj, reci mi... Da. Koji su onda idući koraci za tebe, onako, u političkom smislu i nekako, jesi razmišljao što, ovaj, osim to da se, misliš, vratiti u Šibenik? Da. Da ćeš ići... i sad će, mislim, brzo. Izbori će sad, mislim, sad. Za 2, 3 godine hoćeš nešto tu se aktivirati? Ima još do izbora. Ne znam. To ćemo vidjeti kako... kako vrijeme bude išlo. Ja sam sad s onim gdje jesam zadovoljan. Moja... moja, tako jedna želja da ostanem još jedan mandat u gradskom vijeću se ostvarila. Ušao sam u njega. Nadam se da radim posao gradskog vijećnika. Ne mogu to nazvati poslom, ali zato što su me građani odabrali da to radim onako kako građani to očekuju. Da sam aktivan, da izlažem u gradskom vijeću njihove probleme. A dalje što bude i kako bude, to ćemo vidjeti. Mislim, ja, ono, imam... moja najveća želja u ovom trenutku je to da Šibenik ide... ide u nekom dobrom smjeru i da ide naprijed. I zato mi je, ne znam, zato... zato nekako želim, kako da to kažem, inzistirati kroz rad gradskog vijeća da se ipak nekad nešto što oporba predloži i što je kvalitetno i što je ono zdravorazumski, cijela

1:07:40⧉ zajednica može protumačiti kao kvalitetno, da to ipak vladajući nastoje saslušati i prihvatiti. A i drago mi je da, mislim, neki moji konkretni prijedlozi su ipak usvojeni. Usvojena je ta, eto, obnova ulice Ivana Rendića. Na prošloj... na, e, na pretprošloj sjednici gradskog vijeća je usvojeno to da se ide u rekonstrukciju ulice ispod Vidilice. Nadam se da će ovo minimalni zahvat, dovođenje semafora na Šubićevac, isto biti, ovoga, ispoštovan. I po meni je to neki smjer u kojem bi jedna zajednica trebala ići. I uvijek... pogotovo zbog toga što se ovdje sad ne radi... da je razina politička borba tolika da mi jedni s drugima ne možemo pričati. Da je ovo sad nekakva, da tako kažem, saborska bitka, pa sad smo se mi zakopali ovamo. Ovo je ipak gradska politika, lokalna, i tu prije svega prevladava zdrav razum. A mislim, po zdravom razumu, to svatko može ocijeniti da je... da je... da je izgradnja vrtića, izgradnja nogostupa, izgradnja staračkog doma, ispred svega. A to su, to je na kraju i domena nekakvog gradskog, ne toliko ideologija, nego te neke, onako, konkretne prizemne stvari. Mislim... Da. Da. Života svakodnevnog. Jednostavno, svakodnevnog života. I nama je, mislim, ako... ako tu budemo bolji, svićemo se osjećati u jednoj zajednici bolje. Da. Ništa, Ivane, hvala ti puno što si...

1:08:52⧉ Hvala tebi na pozivu. Nadam se... stvarno mi je drago da smo se napokon uspjeli, ovoga, uskladiti, naći. Da, da. Pa, nadam se da ćemo još koji put. Šta sad, to možemo... Razgovor je bio ugodan i super, tako da i ja se nadam da ćemo se opet sresti. Hvala ti lijepo. Eto ga. Eto ga. Ljudi moji, pozdrav svima.Ćao. Pozdrav.