O košarci sa Sašom Ćirić: Šibenka je još uvijek jako poznat klub na Balkanu!

0:08⧉ Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Danas je s nama gospodin Saša Cirić— Jesam to— Cirić. Cirić, a ipak— E, a kad si— kad— tko ti je kriv kad si na Facebooku "Cirić"? Kad nisam stavio kvačice. Tako da ne znam. Koristio sam englesku tipkovnicu. E, a možda bi mogao i hrvatsku, za barem za ime, ovako. A moga, moga sam pribaciti. Je, znam se to zeznuti, onako, i na poslu, na Slacku kad imamo, onda onako, za neka i prezimena, totalno se zeznem kad je, ovaj...

0:35⧉ Mispronunciation, što se kaže. Da. U svakom slučaju, Saša je— neko vrijeme si vodio i svoj podcast. Jesi ti bio tu glavni odgovorni ili si s nekim— Nisam, to smo, znači, ja i kolega Goran Milić, koji je sa Šibenikina. Mi smo angažirani od strane Građanskog košarkaškog kluba Šibenka kao vanjski suradnici, i mi smo bili voditelji klupskog podcasta. Jednog od prvih, mislim, u državi. Mislim da je Cibona imala svoj i još, još poneki klub.

1:12⧉ Jednu sezonu smo trajali. Koliko ste imali epizoda? Imali smo nekih desetak epizoda. Pa nije loše. Nije loše. Bila je dogovorena i suradnja kasnije, ali zbog raznih životnih okolnosti, nekako je ta realizacija pala u drugi plan. Ali ostali smo u dobrim odnosima i planiramo, ako, ako bude sreće, da to možda i u budućnosti opet, opet oživimo. A kako— zašto niste kamere koristili? Nije bilo videa.

1:44⧉ U početku, da, nekako, kad smo dogovarali koji ćemo format, bilo je: hoćemo li video, hoćemo li audio. Čak smo, čak smo imali i, imali smo raspravu i oko samog formata, odnosno tematike, pa smo nekako se odlučili za audio verziju. Jednostavno. Iskreno, ne mogu se točno sjetiti koji je bio razlog, ali to je, recimo, bila nekakva test verzija. Test verzija, i bilo nam je lakše možda i za realizirati. A je, video komplicira stvar, sigurno. Video komplicira stvar. Bilo nam je lakše za realizirati i brže. Znači, dogovorili smo se, ne znam, 15.09. smo rekli: idemo u to.

2:28⧉ Počeli smo snimati 15.10. da bi— to je, to je bila test epizoda— da bi negdje početkom 11. izbacili prvu, prvu komercijalnu epizodu, da tako kažem. Da smo išli s videom, vjerojatno bi taj proces trajao dulje, a kako je sezona košarkaška već počela, onda, ono, da imamo jump start, pa ajmo šta brže s tim. Jeste imali kakvog iskustva s nekakvim broadcastingom prije, ili ti je ovo bilo totalno novost? Ja sam, godinama prije toga bio aktivni slušatelj, ali sam isto tako bio u medijima, znači kao sportski košarkaški novinar na specijaliziranom portalu Basketball.hr, i tamo smo— A to mi je poznato, da. E, tamo smo imali nekakve, nekakve doticaje s audio-video produkcijom. Imali smo ideje čak i da, da svoj nekakav podcast organiziramo. I ta ideja je još uvijek živa, ali zbog, zbog ulaganja u opremu, pa i, pa nekakvo, nekakvo dogovaranje

3:44⧉ cijele te logistike, to je trenutno u drugom planu, pa čekamo, onako, što se kaže, bolja vremena. Uglavnom, to je bilo prvo iskustvo iz prve ruke, znači kao, kao— Jeste, sad se ne mogu— ja poslušao sam 1, 2— jeste imali goste ili ste samo vas dvoje? Imali smo i goste. Aha. Imali smo. Znači, bit će neke igrače? U nekoliko navrata smo imali studijske goste, u nekoliko navrata smo imali telefonske pozive, uživo javljanja. To je manje-više to. Ali mislim, s vremenom, s vremenom bi vrlo vjerojatno to išlo prema tome da bi u emisiji obavezno bio jedan, jedan studijski gost, plus prilozi. Ovako smo nekako— Koliko, oko sat vremena, tako nešto je trajala epizoda? Se ne varam. Jedno 40-ak minuta do sat i 10 je bio nekakav prosjek. Prosjek, s tim da smo, opet, kad smo, kad smo dogovarali format, prvo je bio razgovor hoćemo li zadržati format striktno košarkaški, ili ćemo, ajmo reći, navijački, pa onda pola, pola emisije

4:59⧉ košarka, pola nogomet. I kako je u to doba nogometni klub imao dobre rezultate u drugoj ligi, znači ona sezona prije povratka sad u prvu, i nekako smo odlučili, s obzirom da je tu bila dobra atmosfera s trenerom Carevićem, ekipom koja je stvorila niz pobjeda koji je bio u toj drugoj ligi, ajmo pola-pola. Pa smo onda tako koristili prvu polovicu emisije za košarku, drugu polovicu za nogomet.

5:31⧉ I to je, to je tako funkcioniralo. Mislim, zgodno jer je naziv je bio Šibenikast, jel tako, ovaj— Ne, Šibenkast, ono, to su— Aha, okej, da, da, pa evo, mislim, da, da, da. Igra, igra riječi, znaš. Da, da, i dovoljno je nekako, nije ono košarkaški podcast i da sad ne možeš nigdje se maknuti od toga, da, da, to ima smisla, ovaj. Ali ti si, znači, u košarci si dosta dugo, to je tvoja strast i ljubav, onako, to dosta— To je, to, to graniči s opsesijom. Graniči s opsesijom.

6:03⧉ Ja sam odrastao u doba kad smo mi djeca se mogli ugledati na nekoga. Imali smo uspjehe i klupske i reprezentativne, i stvarno nije bio neki problem djeci da se zaljube u taj sport. Danas, da sam dijete, nema šanse, jednostavno taj, taj sport. Znaš što misliš? Meni baš mali trenira u ovoj, on je u školi košarke, Dražen Petrović, njemu se baš sviđa, ne znam.

6:33⧉ Ne kažem da djece nema, ali— Jer ima ih dosta, ono, to je nekako, mi se čini da je dosta, kako bih rekao, razgranato je i— U naše doba, u naše doba, sad ovo, nisam vjerovao da ću ikad biti taj lik koji govori u— E, ali svi dođemo do toga. U naše doba nas je bilo— Sve je bilo bolje da pogodim, ili— Nije, nije nužno bilo bolje, ali, ali— E, to je onaj stereotip, šalim se, ja— Je, to je ono kad je Mišo kod Stankovića rekao: "Nije bilo bolje, bilo je kako kome." E, a i to je, da.

7:10⧉ Bilo je drugačije, bilo je drugačije. Nisi imao, sad imaš, čini mi se, nekakvu masu zanimacija koje te mogu odvući na sto strana, i ne možeš se fokusirati na nešto. Ili možeš, ali moraš biti onda stvarno zagrižen za to. A sad, i te društvene mreže, i ekrani, telefoni, igrice, i sve to, bilo je toga. I kad smo mi bili, ali mi bi stvarno izašli na ulicu i igrali bi basket, ja se sjećam,

7:51⧉ ne do mraka, nego do duboko u noć, ako imamo svitlo, ako imamo neki reflektor da nam osvijetli teren. Mi smo znali igrati do 1, 2 u noći. E, mislim, to je istina, to što kažeš, jer jesmo, imali smo TV, ali opet, TV, ono, kad si klinac, malo toga te šta baš zanima, posebno kod nekih atokiranja i to. Nismo stigli razviti, razviti naviku u toj mjeri, jer nismo imali ni toliko sadržaja, tog televizijskog. Imao si 2, 3 kanala i to je to. I još na ta 2, 3 kanala si imao dosta sporta. I onda si mogao, recimo, ja se sjećam jedno popodne nakon škole, ručan, upalim TV, stavim na drugi program, pa vidim neka košarkaška utakmica. Gledam šta je ovo, šta prenose? Brotnju iz Čitluka. Brotnju iz Čitluka protiv, nemam pojma, neke belgijske ekipe, ili tako nešto. Igrali su nekakav europski kup, ali nisu mogli igrati u Čitluku zbog rata, i igrali su u Ciboninoj dvorani u Zagrebu.

8:56⧉ Znači, to je za tadašnje pojmove bilo, šta je ovo, ali uvijek je bilo nekog sporta. Ili je bilo košarke, ili je bilo rukometa, ili je bilo nogometa. Ali sve je bilo na tom javnom servisu koji, pod navodnicima, moraš ti i njega plaćati, ali je bio dostupan svima. A sad, ove pay-per-view, streamovi i to sve, to je sve ekstra naplaćeno, to nijeuračunato u onu TV pretplatu koju plaćamo, znači u osnovni paket. Aha, misliš pretplatu za HRT? Tako je. A da, da, ha, to, oni prenesu nešto, mrvicu. Oni prenesu— Kad su prvenstva najvažnija. Je li uopće prenese sad HRT, na primjer, kad je nekakav derbi, ono, Hajduk-Dinamo, je li to prenosi? Jučer je bilo to na HRT-u, ali— Znači ipak ima nešto. Ima, oni imaju po zakonu svoj postotak TV vremena koje trebaju, koje moraju po zakonu posvetiti sportskom nekakvom sadržaju, ali oni se drže najčešće tog minimuma.

10:04⧉ Ja vjerujem da to čak i nije iz nekog razloga jer oni mrze sport, nego jednostavno, skupi su, skupa su TV prava. Skupo je i ne mogu oni parirati TV pravima za NBA i za Ligu prvaka. Jednostavno, ja ne znam di oni utroše novac od, od— A ne znam gdje milijarde idu, da. E, di ide taj novac, ali znam da ne ide u sport. I okej, nema problema, postoje specijalizirani kanali. Ljudi su još uvijek u procesu, procesu prešaltavanja na, na, na digitalne nekakve oblike konzumiranja sportskog sadržaja. Tako da mislim da će kroz idućih desetak godina se ljudi skroz odviknuti od

10:54⧉ prozivanja HRT-a zašto nema, zašto nema ovoga, zašto nema onoga. Pa da, sad s ovim kablovskim i ovim preko T-KOM-a i to, imaš, jel tako, Arena Sport, ovaj, onaj, oni valjda prenose gomile toga. I Ligu prvaka i možda nekakve Serie A i ne znam, nekakve ono, nogometne lige i to. Tako je. A reci mi, ovaj, kakvo je stanje šibenskog, šibenske košarke? Ajmo za sad na košarku. Znači tu su dva kluba, jel tako, muški i ženski. Tako je. Ali nisu istog vlasnika ili jesu? Nisu. Mislim, tehnički jesu. A jesu? Tehnički jesu jer su oba kluba na platnoj listi grada. E, to su u principu SUDRUGE ili su sportsko društvo dioničko koja je... Ovako, to su, vidiš, sad, sad si me, sad si me uhvatio, ne znam, ne znam točno. Za žene mislim da su SDD, ali nemoj me, nemoj me držati za riječ. Uglavnom, to su gradski klubovi sa svojim upravama koje, koje funkcioniraju na način, nije,

12:07⧉ nije jedan član jedan glas, ali ima, ima dosta, dosta upliva, recimo neke navijačke baze koja, koja daje feedback. I sad to, kad se financira klub putem javnog novca, ja osobno nisam veliki obožavatelj tog modela i mislim da bi, da bi klubovi trebali početi funkcionirati na tržišnim principima,

12:43⧉ ali to je jako teško izvedivo u, u trenutnoj situaciji kod nas. Misliš kod nas u Šibeniku ili kod nas... Kod nas u Hrvatskoj. Hrvatskoj, okej. Kod nas u Hrvatskoj, jer s jedne strane imamo EU pravnu regulativu koja je jako striktna, i za razliku od, recimo, sad imaš primjer u Euroligi, Partizan i Crvena zvezda, oni upumpavaju enormne količine novaca, to su budžeti koji su jači od, od nekih nogometnih klubova. To održava, misliš? To direktno održava. Ili indirektno, kroz nekakve, kroz nekakve državne firme, sponzore, ali sve, sve ide preko države, ali oni nemaju tu EU pravnu regulativu i oni mogu često financirati klub onako malo ispod stola, da tako kažem. Kod nas toga više nema, kod nas je isto toga bilo.

13:46⧉ To je dobrim dijelom razlog zašto su neki klubovi danas propali financijski, ugasili se u stečaju ili, ili... Misliš kad je ta pipa zatvorena? Kad je ta pipa zatvorena, odnosno kad je, kad je jednom zabranjen taj način financiranja, znači nepoželjan. I sad, za svaki euro koji ti, koji ti dobiješ, ti ga moraš pravdati, i tako treba i biti.

14:19⧉ Međutim, tebi tu dosta ode i na porez, na dažbine, na, na bruto, i kad ti prikažeš budžet u bruto iznosu, to izgleda kao solidno. Međutim, u netu, kad ti poplaćaš sve obaveze državi, to, ta, ta cifra bude puno manja. I onda sam budžet za nekakav igrački kadar bude dosta slabiji. A na kraju najmanja, valjda, među najmanjim stavkama, tako reći. Pa, s obzirom, s obzirom, s obzirom na sve troškove, bude, da, bude onako, ne najmanja stavka, ali bude puno manja od, od, od ukupne cifre kojom klub barata. Znam da sam jedanput radio neku analizu sportskih davanja baš grada Šibenika i znam da je za, za GKK Šibenik, da je, ne znam, onako, a nije, nije lavov, neću reći lavovski, ali preko 50% svih, znači za košarku, i išlo tome, nešto ide za, za ove klubove za djecu, tako, znači nije, nije da, da se skroz zanemarilo druge. Ali isto me iznenadilo, onako, svakako preko pola, koliko se sjećam, je,

15:34⧉ je išlo od ne tako malih novaca, ovaj. Sad, ja ne znam, s jedne strane isto sam kao i ti, ja sam općenito da, da se što manje javnog novca uvišta, jer to radi određene probleme, po meni, nekako, tu bude onda, ne, ne, ne, ne kažem da, da ovi išta rade ilegalno ili, ili nemoralno, neetički, ali nekako, ne znam, to privlači taj neki element muljaže i tako. Ja bih radije da to nije, ali eto, sad. I onda ono s druge strane, kontraargument tome je, ali ako onda, znači, kao što si rekao, na tržištu je užasno teško opstati, je li bi onda bilo ikakvog uopće šibenskog košarkaškog kluba? Jako teško. Da. Mislim, čega se uopće zarađuje, znači imaš, osim naravno ovih, je li, ulaznica, na čemu bi još mogao neki košarkaški klub zapravo zarađivati?

16:28⧉ To je, to je jedna stavka koja je jako, jako delikatna. Košarkaški klubovi, ne samo u Šibeniku, ne samo u Hrvatskoj, nego u cijeloj Europi, a rekao bih i šire. Znači, mimo NBA-a, košarka je gubitaški sport. Košarka je sport koja doslovno nije profitabilna, a kad uspoređujemo s nogometom, postoji jedna velika razlika.

16:57⧉ U nogometu ne postoji, ne postoji jedan veliki morski pas koji jede sve male ribe. Postoji nekoliko morskih pasa, ali oni, ajmo reći, imaju, imaju zabranu. Nije zabranu, ali postoji nekakav, da sad figurativno kad govorim, postoji nekakvo njihovo lovno područje u kojem oni smiju i područje u kojem oni ne smiju. Šta hoću reći?

17:32⧉ NBA, koliko god popularizira košarku na svjetskoj razini, toliko uništava sve oko sebe, jer za razliku od UEFA-e i FIFA-e, koje su svojom regulativom dozvolile manjim klubovima da žive od proizvodnje igrača. Znači, ti proizvedeš mladog igrača u Šibeniku i prodaš ga u Dinamo, Dinamo će tebi dati milijun eura. Proizvedeš drugog, prodaš ga u Hajduk, Hajduk će ti dati milijun i po.

18:12⧉ U košarci ti nemaš takvih odšteta, nitko ne plaća odštete, praktično nitko. Ako se nekad i plate, to su... Da nije to normalna cijena nekog transfera? Mislim, očekivao bih da su puno manji iznosi, a čudi me da nema baš ništa. Skoro pa ništa. Skoro pa ništa, klubovi uglavnom funkcioniraju na principu kratkotrajnih ugovora, znači jedna maksimalno dvije godine, već kad su tri, to se gleda, znaš, kao da si ga vezao za cijeli život. I automatski te odštete mogu biti u visini jedne, dvije, tri plaće tog igrača, mjesečne.

18:58⧉ Ne postoji sad nekakva klauzula ugovorna u kojoj ti kažeš, okej, ako vi želite tog igrača sada i odmah, morate platiti milijun eura. Toga stvarno nema. Jedino di se dobije nekakva odšteta je kad igrač, košarkaš mladi, bude draftiran u NBA-u. NBA ima fiksnu, mislim da je sad u visini 750.000 dolara, to je iznos za igrače birane u prvoj rundi drafta, znači u prvih 30. Već nakon toga, toga nema. Znači, tebi se isplati razvijati igrača koji će biti u top 30 u svom godištu na cijelom svijetu.

19:48⧉ A nije to... Ili ti se ne isplati uopće. Ili ti se ne isplati uopće. E sad, tu imaš, tu imaš veliki nesrazmjer. Koliko uopće ovih dana iz Europe ide u NBA? Ide ih dosta. Je li? Ide ih dosta, ali klubovi u Europi su, nekako su, prema, prema iskustvima u zadnjih desetak godina, ponajprije po iskustvu Mege iz Beograda, koja je stvorila Nikolu Jokića i još neke, još neke, ovaj, danas svjetski poznate košarkaše, počeli su kopirati taj model. I to je opet, kad pogledaš, to je model jako sličan onome koji je kod nas ima Dinamo godinama. Znači, skupiš mlade igrače iz, iz države ili iz regije i onda ih filtriraš, znači kroz, kroz svoju ekipu.

20:45⧉ Oni dosegnu određenu cijenu, određeni nivo i onda idu u prodaju. Naravno, isplate se u košarci isključivo ako ih stvoriš za NBA, ali oni su, oni su stvorili taj, taj model po kojem oni i razvijaju igrače u tom pravcu. I tako su sad neki njemački klubovi, francuski, španjolski, idu u tom pravcu.

21:13⧉ Bio je nedavno, mislim nedavno, koji je zadnji neki primjer lokalnog tu da je išao u NBA, kako on, Šarić, ne? Bilo je igrača nakon Šarića dosta, sad zadnji, zadnji koji ja pamtim je Karlo Matković, koji je 2001. godište. Znači, on sad već ima 24 godine, ali evo sad 2026. kad bude idući draft, imat ćemo, pa, imat ćemo najvjerojatnije jednog igrača u toj prvoj rundi, malog Mihaela Ružića, koji je sad u, u ove dvije utakmice za reprezentaciju se poprilično iskazao.

21:57⧉ Imamo još nekoliko igrača u Americi na sveučilištu, to je još druga priča. E, to je college... College, to ćemo se vratiti, na to ćemo se vratiti. Imali smo to jedno dobro razdoblje, kad si spomenio Šarića, on je 94. godište. U, u tri, u tri godine zaredom imali smo, imali smo čovjeka u top 15 na draftu, znači Šarić je bio, mislim, 12. 2014., onda je nakon toga Hezonja išao kao peti izbor, 2015. i 2016. smo imali Dragana Bendera koji je bio četvrti.

22:43⧉ Međutim, Hezonja i Bender se nisu iskazali u NBA-u. Sad, Hezonja je mogao biti strpljiv i još ostati, ali mislim da nije falio sa povratkom u Europu. Sad je on jedan od vodećih igrača Eurolige i mislim da mu je tu sasvim okej. Ali nakon toga su ti američki klubovi malo počeli zazirati od naših igrača, makar još je, još je nakon njih Zubac, koji je u drugoj rundi izabran, Zubac je mimo svih očekivanja napravio karijeru koja je, koja je stvarno, stvarno jako dobra. Jako dobra, ali nedovoljno, nedovoljno cijenjena, nedovoljno prepoznata kod nas, jer u krajnjoj liniji košarka više nije, više nije na naslovnicama, pa njegov, njegov, njegove te igre prolaze ispod radara, ali on stvarno je jedan od najboljih igrača u, na svijetu. Misliš da je... Na svojoj poziciji, jel? Aha. Misliš da je problem da je popularnost košarke pala, zašto je nogomet toliko... Zbog rezultata, zbog rezultata.

23:55⧉ Mi smo... Kakvih rezultata? U nogometu smo tri puta bili, mislim, osvajači medalje na svjetskom... E, dobro, mislio sam, aha, misliš, dobro, mislio sam Hrvatska i, ali i vani, isto mi se čini da je nogomet toliko nekako iznad svega. Je, je, je, ali kod nas je, kad smo u 90-ima, znači nakon, nakon što smo se osamostalili, nama je do 98., kad je, kad je nogometna reprezentacija osvojila broncu, nama je košarka bila najtrofejniji sport. Je, istina, sjećam se da je prije košarka bila nekako puno više razvikana. Svake, svake godine, na koje god se prvenstvo ode, medalja, i onda osim, osim srebra iz Barcelone, svaki put je bilo, e, bronca, znaš, ono... Da, da, da, ne valja je. Bronca na svijetu, čovjek, e, vidi. Da, da, sranje, ono, bez veze.

24:48⧉ Sad, sad, sad, sad kad pričaš s ove distance, znaš, ono, stari moj. Da, da, šta nam je bilo, ono, da nam je sad bronca, šta fali, čovječe. Bože dragi. Fantastičan rezultat. A sad, sad, ovaj, se... A sad nas, kakvi smo sad, jel nas ima uopće? Mislim, znam, znam da budemo na tim prvenstvima. Ne budemo. A ne budemo? Ne budemo. Mi se nismo plasirali na Eurobasket. A to onda niti ne prođemo kvalifikacije, se niti ne prijavimo. Nismo prošli kvalifikacije. Ispali smo...

25:17⧉ Imali smo nesreću, imali smo nesreću, ruku na srce, FIBA, koju dobrim dijelom krivim za, za stanje u današnjoj košarci, je unazad jedno 7-8 godina, ne mogu se točno sjetiti koje je godine bilo, uvela novi, drugačiji sistem kvalifikacija za velika natjecanja. Nekad postojale su kvalifikacije i unutar sezone, ali, ali i na lito.

25:51⧉ I onda bi se prvenstva igrala na lito, ali bi ih stavili, recimo, kraj šestog mjeseca, početak sedmog, nakon sezone, pa odmah, ajmo to u šutcu. Sad su prvenstva prebacili deveti mjesec prije početka iduće, kao da se igrači odmore. I tada su kvalifikacije bile drugačije. Sad su uveli takozvane windowse, prozore, di ti unutar, unutar klupske sezone, koja traje recimo od 15.9. do 15.6., imaš nekoliko vremenskih razdoblja od recimo 7 dana, i unutar tih 7 dana reprezentacija odigra po dvije utakmice.

26:34⧉ To ne bi bio problem kad bi FIBA bila jedina organizacija, košarkaška, koja, ajmo reći, relevantna. Međutim, postoji ULEB. FIBA je, to je međunarodno. Međunarodno, znači svjetska. Kao FIFA, ono, ajmo reći, ekvivalent neki. Ali postoji ULEB, koji je, koji je organizator Eurolige. U Euroligi nastupaju svi najbolji igrači koji nisu u NBA-u. I onda oni jedni drugima podmeću noge, pa ULEB sasvim slučajno

27:08⧉ ima kolo Eurolige baš, baš u tim datumima kad. Reprezentacije imaju svoje utakmice. A kužim, onda su nekakvi, onda su konkurenti u principu. Konkurenti su. Ali, da, da. Tu je, tu je bio raskol prije jedno 25 godina, oko 2000. Najbolji klubovi Europe su, nisu bili zadovoljni tretmanom, nisu bili zadovoljni formatom natjecanja, i oni su htjeli nešto bolje, nešto drugačije, nešto ludo, divlje.

27:44⧉ I stvorila se organizacija ULEB, koja je tada odvukla sebi jedan dio tih vrhunskih klubova, dok je FIBA ostavila sebi druge. U par sezona postojale su dvije paralelne Eurolige. Ma, čovječe. Dvije paralelne Eurolige, to je bilo suludo. Ta FIBINA se zvala Supro liga, ova je bila ULEB-ova Euroliga, valjda su oni polagali prava na ime, ne sjećam se točno. I, ovaj, recimo u toj FIBINI Supro ligi je nastupa Split, a u ULEB-ovoj su nastupali Cibona i Zadar.

28:22⧉ Kaos totalni. I sad da se vratim, da se vratim na reprezentacije, znači ULEB dan danas i FIBA su konkurenti i oni podmeću noge jedni drugima di god mogu. Doslovno di god mogu, i najčešće ULEB može napraviti više štete FIBI s reprezentacijama, i to radi. I onda klubovi nisu voljni baš puštati svoje igrače na reprezentativna okupljanja ako imaju klupske obaveze. Normalno, ti ga plaćaš, ti imaš svako pravo čovjeku reći: "Sorry, ali ne mogu." I nas je to pogodilo dosta, jer

29:04⧉ opet se vraćamo na produkciju. U jednom trenutku, sad smo, sad smo, sad malo bolje stojimo po tom pitanju. U jednom trenutku mi smo imali ogroman nesrazmjer igrača, znači imali smo NBA klasu i imali smo Hrvatska liga klasu. I nismo imali ove u sredini, znači nekakve Eurolige, Eurokup. I svaki taj prozor bi nas masakrirao, jer otkazao bi ti jedan igrač, otkazao bi ti drugi igrač, i mi dođemo u kvalifikacije sa B ili C ekipom. Da, da, sa relativno lošom postavom i tko će to onda... A zar nemaju onda i druge države isti takav, iste, slične takve probleme? Je, ali one bi bile ujednačenije u kvaliteti. I onda tebi dođe 12 igrača B kvalitete naspram naših 9 igrača C kvalitete i trojice A.

29:58⧉ I mi smo uspjeli sve do prošle godine, do prošlog prvenstva, isplivati. Sad ima drugi problem. U tim prošlim kvalifikacijama koje nismo prošli, bili smo u skupini sa Francuskom, Bosnom i Ciprom. Dvije reprezentacije idu dalje i najbolji treći.

30:27⧉ Osim u skupinama u kojima se nalazi domaćin. A Cipar je bio domaćin. I znači tu su samo prve dvije reprezentacije išle dalje, a treća ne. Znači, ako, ako izuzmemo Francuze koji su, koji imaju 20 puta više stanovnika od nas i samim tim 20 puta veći bazen za, za, za potencijalne igrače. A i vjerojatno i više i para i sve. Sve. Znači bilo je mi ili Bosna.

30:57⧉ Prva, prva utakmica u Zagrebu, u prvom poluvremenu zabijemo 15 trica, vodimo 25 razlike, ludilo to. To je to, evo, riješena stvar. Do kraja utakmice oni smanje na, mislim da je završilo 13. Okej. Bitno je samo kad dođemo u Bosnu ne izgubiti sa više od 13, međusobna koš razlika je bitna. Ako izgubimo sa 12 i manje, mi idemo dalje, drugi smo i to je to. Aha, tako se to gleda, znači baš je po koševima, okej. Oni nas ubiju 25 razlike.

31:30⧉ Zabiju, zabiju isto tako jedno 15-20 trica, 4 trice zabije čovjek koji ne može pogoditi ovako širok koš. I to ti je to. I to ti je to. Tebi se, tebi se sve svede na dobrih 15-20 minuta. Da, da, shvaćam. A da se vratimo na, na šibenske klubove, ovaj, znači imamo dva, kako, kako oni stoje, kako to izgleda?

32:01⧉ Žene, žene zapravo sad u trenutku snimanja, one popodne igraju utakmicu prvenstvenu protiv Zadar Plusa, i one su zapravo trenutno na vrhu prvenstvene tablice. Dijele vrh sa omjerom 7-1, mislim da ima tri ekipe sve skupa s istim omjerom. Tako da, evo, trener Stipe Bralić, koji je ujedno i izbornik ženske reprezentacije, on tu uspijeva iz godine u godinu, prvo zadrži, zadrži nekakav kostur ekipe, nekoliko najvažnijih igračica, i onda to nadogradi, najčešće uzme jednu, dvije Amerikanke.

32:42⧉ On ima relativno dobar nos za to, one, one isporuče, isporuče svoje najčešće, i još dovede pokoju hrvatsku igračicu sa strane, i to funkcionira u okvirima budžeta. Stvarno, ne može se reći. Prošle sezone isto je bio relativno solidan plasman, tako da, što se tiče žena, naravno, lakše je, lakše je tu funkcionirati, jer su ti potrebne manje cifre za, za neko normalno funkcioniranje.

33:17⧉ Misliš da igrači, to jest igračice? Tako je, tako je. Mislim, to je isto malo tužno da u 2025., mislim, to nisu cifre od kojih se može živjeti pretjerano dobro. To je više preživljavanje za, za bavljenje vrhunskim sportom, a prvoligaš... A kako onda privuku tu, te žene ako, ako... Prilikom. Ti dobiješ priliku da se pokažeš i da te neki klub sa boljim budžetom primijeti i da te plati onda. Ali vjerojatno je fora da, da je, da riješe stambeno pitanje, to jest, ne stambeno pitanje, da negdje im iznajme nešto njih par, možda živi, pa to nekako... Najčešće, najčešće bude tako. Da ipak, ono... Naravno, klub gleda maksimalno te neke troškove

34:09⧉ srezati na taj način, pa onda kroz nekakva partnerstva ili, ili, ili... A kakve su tu uopće plaće? Mislim, je li to sad, ne znam, neto je li to sad 1000 eura, 2000, 3000? Uopće nemam zapravo predodžbu neku... Velika većina košarkašica je ispod 1000 eura. Ispod. Ali što mi je isto čudno, mislim... To je, to je stanje na tržištu kod nas. Jednostavno nismo, nismo... Da, mislim, nije kritika, nego me baš, malo me isto iznenadilo. Isto kao u turizmu, imaš emitivne i receptivne države. Znači, imaš države iz kojih turisti idu, ali ovo je kontra. Znači, mi, mi smo, mi smo emitivna, emitivna liga, ali na način da šaljemo igrače trbuhom za kruhom svuda okolo, a receptivne lige su one koje imaju... Ali dobro, ali isto ako nekakve strankinje dovedemo, onda nešto i receptivno. Isto, isto, isto, i one dođu zbog prilike. A, i onda i one idu trbuhom za kruhom. Isto, isto, isto, okej, one dobiju tu kod nas malo više novaca možda od domaćih igračica, ali to i dalje nisu neke cifre koje će te, znaš,

35:20⧉ ono, izut iz postola. A da, čak i ako im klub riješi gdje imaju biti, to opet nije to neka lova baš sad specijalna za nešto uštediti specijalno. Živog novca koji njima ostane, ne mogu one tu sad uštediti, pa... Ne treba nešto jesti i ono, mislim, i odjeću i, mislim, svašta. To je, pazi, postoji ženska verzija NBA-a. E, dobro, NBA-a. Ženska verzija NBA-a je također gubitaš. E, znam to. Vjerovao ili ne. Je, je, znam, znam. Da, da, muški ih zapravo subvencioniraju. Doslovno, doslovno muška liga subvencionira žensku, i u, u ženskoj ligi ja ne znam postoji li igračica koja ima više od, sad ću bubnit na pamet, ali u ženskoj, u ženskoj verziji NBA-a, za razliku od muške, di su plaće transparentne, znači ti možeš otići na web stranicu i vidjeti koliko koji igrač ima primanja bruto godišnje. Za žene nisam siguran da, da je taj podatak javno dostupan, ali mislim da nijedna nema preko 500,000 dolara po sezoni. Primjera radi, najplaćeniji igrači u NBA-u imaju oko 60 milijona

36:35⧉ po sezoni bruto. Dobro, okej. U netu, u netu to iznosi recimo 30, 35 u najboljem slučaju, ali opet. Ma nije, ma nisu, tamo su manji porezi puno za, za dohodak. Ovisi, ovisi. Ovisi o državi. Ovisi o državi. Da, da. Imaš, imaš države sa 0% state tax-a, Florida, Texas, ne znam ima li još koja od ovih. Valjda ti postane najgora Kalifornija i te neke demokracije. Kalifornija, New York. Znači, tu znaš, kad ideš tamo, oderat će te, ali tamo si marketinški si puno vidljiviji, veći je market, i onda možeš kroz, kroz sponzorstva nekakva izbiti tu razliku. I ono, u medijima si puno više, tako da sve ima svoje. Uglavnom, da se vratimo na žene kod nas, to su, to su cifre uglavnom ispod, ispod 1000 eura, za strankinje, ono, puta dva, možda tri, tu negdje. Dobro, hajde, to je. To već nešto zvuči da, da se i pojave. To je već nešto, ali to je daleko od. Da, da, nekih baš unosnih primanja, istina.

37:46⧉ Vrhunski sport traži vrhunska odricanja i ulaganja. Prehrana mora biti prilagođena, oprema, suplementi, odmor, sve to košta, sve to, znaš, i kad ti vidiš golu cifru plaća, aha, to je to, da, ali ako ti želiš održavati sebe kao, ajmo reći, nekakvo oruđe, dobar dio plaće bi trebao otići na to. I to je jednim dijelom problem zašto, zašto kaskamo na, na državnoj razini u košarci, ali ja bih to proširio i na čitav sport. Nogomet se tu još drži nekako iznad vode zbog tih, zbog tih primanja izvana koja, koja dobiješ kroz te transfere. Što se tiče, sad, temu si malo rekao skrenuti na, na šibenski, pa kako smo dotakli se žena, obradili smo žene, a sad, što se tiče muških, situacija

38:59⧉ trenutno nije lagana. Jer se i tu isto izvana tako dovlače iz NBA-a, ne iz NBA-a, nego iz, iz SAD-a ili odnekud. Dovlače se. Trenutno, trenutno je jedan, jedan Amerikanac, ali recimo prošlih sezona, kad je bilo malo, kad je budžet bio malo veći, kad se igrala Jaba 2, znalo se u sezoni dogoditi dva, tri Amerikanca, plus još dva, tri, dva stranca iz regije, znači iz govornog područja. Regiona, takozvano. Iz TZV regiona.

39:41⧉ Trenutno, trenutno je jedan Amerikanac u sastavu, ali i budžet je dosta manji, to se trenutno odražava i na rezultate. Ja sam optimist da će sezona proći u redu, što znači u redu, da će se opstanak u ligi osigurati relativno na vrijeme, da, da ne bude... Kao misliš osigurati u smislu da bodova i da... Bodovno, bodovno, bodovno.

40:12⧉ Nema, nema straha od organizacijskih problema kao na Šubićevcu, ako to misliš. Bodovno, jednostavno konkurencija isto tako je aktivna, bilo je par klubova koji su počeli isto tako sezonu nešto slabije, nešto lošije, ali su se sad konsolidirali, pa idu, idu uzlaznom putanjom. Mi se trenutno tražimo, Šibenka, ali kažem, sezona je duga, igraju se 33 kola, odigrano je koliko, 8, 9. Oh, ima još. 9. Ima još dosta za igrati. Ima igračina, da. Ali treba se, znaš, treba se uhvatiti priključak što prije da se ne, da se ne dođe u situaciju da je panika 15.03. Tako da, ali vjerujem, vjerujem u, u, u klub, vjerujem u igrače, vjerujem u trenera, tako da s te strane... Je li tu isto ima neki krugovi liga, tipa nekva druga, treća, u košarci ili, ili ne, s obzirom da je tako sve, ajmo reći, slabije? Ovako... Tipa, gdje, gdje bi ispali sad da su na dnu?

41:25⧉ Ili bi ispali skroz iz natjecanja i bok? Ne, ne. Imamo, jako je komplicirano u Europi, pa ajmo ovako. Znači, na vrhu je Euroliga, nakon toga ide nekoliko, nekoliko još drugih europskih kupova. Nakon tih europskih kupova, u hijerarhiji takozvanoj nekakvoj, idu regionalne lige, među kojima je recimo i ova ABA, koju igraju Zadar, Split, Cibona više ne, bože, Cibona je nečasni otpust dobila.

41:59⧉ Zadar i Split igraju regionalnu ligu, i sad državna prvenstva dolaze na red ispod tih regionalnih liga. Šibenka je trenutno u najvišem rangu u, u Hrvatskoj, to je, zove se, sponzorski naziv, Premier liga, da, da ne reklamiramo, Mukti. Može, može što se mene tiče, ali whatever. Baš, baš whatever. Znači, Premier liga je najviši rang u državi, nakon toga ide Prva liga, normalno, jer zašto bi se zvala Druga kad se može zvati Prva. To je hashtag brendiranje. Prva liga je drugi rang, i imaš Drugu ligu koja je treći rang. Nimalo zbunjujuće. Ni najmanje, ni najmanje. Jako, ovaj, znaš, kao, taj igrač igra hrvatsku Prvu ligu, on ti je odličan, znaš, uzmi ga. Da, da, okej.

43:02⧉ Nakon Druge lige postoji i Treće, koje su četvrti rang, ali tu u Dalmaciji mi toga nemamo jer nemamo dovoljno klubova za to. Znači, u Dalmaciji je najniži rang Treći, odnosno Druga muška liga, i tu van konkurencije igra OKK Dražen Petrović, za kojeg si rekao da ti igra mali. Tako da danas sutra... Mislim, igra, on trenira tek par mjeseci. Trenira, nema, e, okej, ali danas sutra, ako, ako se odluči zadržati u tome, ako ostane, vjerojatno ga slijeduje ta, ta liga.

43:35⧉ Tako da Šibenka, ako ne daj Bože bi ispala, ispala bi u Prvu mušku ligu, drugi rang natjecanja. To je rang natjecanja u kojem već dobrim dijelom igraju polurekreativci. Do toga smo se doveli. Znači, ili jako mladi igrači koji se kale, koji malo ulaze u taj svijet seniorske košarke, ili momci koji su prošli svoje najbolje seniorske godine, ali još, još nisu skroz za otpis, još mogu nešto dati, pa ajmo reći nekakvim svojim iskustvom mogu pomoći tim mladim igračima da se bolje razviju i usput malo popuniti kućni budžet, ne pretjerano. Da, da, da.

44:27⧉ Što se toga tiče, čak teoretski, kad bi Šibenka ispala u tu ligu, to je liga u kojoj većina klubova nema neke velike ambicije. I mislim da povratak bi bio vrlo, vrlo brz. Znači, u, u, u doslovno godinu dana. Međutim, to je opet godinu dana koji, koji si izgubio.

44:56⧉ S te strane ne bi bilo nimalo dobro izgubiti te, tu godinu dana. S druge strane, ako se dogodi, nije ni to kraj svijeta, postoji nekoliko dobrih mladih momaka koji su godište 2010. i koji bi u toj ligi mogli dobiti priliku, i to bi možda čak bila i dobra liga za nekakav prvi njihov kontakt sa seniorskom košarkom.

45:28⧉ Neću sad navoditi imena, mislim da ljudi koji su u košarci manje više svi znaju na koga mislim. Mislim da premladu djecu ne treba prerano opteretiti nekim očekivanjima. Neki igraju, nek vole košarku, nek je ne zamrze, i to je to. Dalje, sve što naprave je bonus. Tako da, kažem, trenutna je situacija... Mislim, to čak ono i ne zvuči loše. Znači, oba kluba su u nekom top rangu natjecanja u Hrvatskoj. Jesu, u top rangu su u Hrvatskoj. A jel završe u nekim, i kad ovim, pretpostavljam da ima Liga prvaka, nešto slično europski, gdje se takmiče svi europski klubovi, kako tu prolazimo? Jer nas ima. Kažem, ima više, ima više rangova natjecanja međunarodnih.

46:28⧉ U hrvatskoj košarci, mimo ovih najvećih klubova, Cibone, Zadre, Splita, CD Vite, ostali klubovi su izbjegavali međunarodna natjecanja kao vrag tamjan jedno 20 godina. Zašto? Financije, strah, doslovno i nepoznati razlozi. To, to i nepoznato.

46:57⧉ I Šibenka je bila jedna od prvih klubova koja je odlučila izaći iz tog, iz te zone komfora i izaći na međunarodnu scenu. E sad... Koji su uvjeti uopće da dospiješ na, biti prvi, pretpostavljam, ili tako nešto? Nekakav plasman, nekakav plasman, ali recimo ta liga koja, ja iskreno nisam siguran je li ona još uvijek aktivna, mislim da nije, zvala se Alpe Adria Cup. I kao što joj ime kaže, recimo da je obuhvaćala države na potezu Hrvatska, Slovenija, Italija već ne. A, za Alpe, zato sam ovaj... Da, Austrija, pa onda ovamo Mađarska, Češka, Slovačka, Poljska, i plus još nekoliko letećih. Ali to je, to je, to je bila recimo neka, neka osnova.

47:58⧉ Bila je to sezona, čovječe, brkaju mi se sezone kad, kad, kad, je li to 2021. ili 21.22. Šibenka je išla u Alpe Adria Cup. Mislim, to, to je čak bilo po, po pozivnici, iako je plasman, plasman u prvenstvu tada bio čak, čak i solidan. I to je nakon, mislim, više od 20, ako ne i 25 godina. Zadnja europska utakmica prije toga na Baldekinu je bila 95.

48:32⧉ Zadnja, ne međunarodna, jer Šibenka je igrala ABA ligu tamo 2004., ali u europskim natjecanjima 95. je bila zadnja, zadnja. I kako je prošlo to? Prva sezona, sezona učenja. Igrači su se morali priviknuti na drugačiji tip protivnika, nepoznate protivnike, koje teško možeš iskautirati jer nemaš baš nekog video materijala o njima. I ne možeš, mislim, možeš, ali financijski je malo zahtjevnije da odeš uživo pa gledaš njihove utakmice. To je s jedne strane, a drugo, možda čak i u toj situaciji bitnije, da se organizam navikne, da se prešalta sa jedne utakmice tjedno, kad ti igraš samo prvenstvo, da igraš dvije utakmice tjedno, znači prvenstvo plus, plus međunarodno natjecanje. To je baš palo na pamet, onda tu puno više kola dobiješ. To jest, dobiješ, uduplaš si princip skoro, a ne baš uduplaš. Ne baš uduplaš, ali recimo u jesenskom dijelu sezone, kad se najčešće igraju ta, ta natjecanja po skupinama, bude skupina od četiri ekipe, šest

49:46⧉ kola, pa onda krene recimo od 1.10. pa do, pa do 1.12. se odigra tih šest kola. Što znači da u ta dva mjeseca ti stalno igraš dvije utakmice tjedno. To automatski znači i manje vremena za odmor, putovanja su duža, znači imaš i tu stavku gdje ti gubiš vrijeme u autobusu, u avionu, čime, čime god putuješ.

50:14⧉ A to je za mlade igrače, kojih Šibenka uvijek ima, veliki problem jer je njima u tim godinama čak najvažniji trening. Znači, oni su tu još uvijek u nekakvoj fazi, oni možda jesu usvojili nekakve, nekakve tehničke vještine, ali taktičke vještine nisu. A iskustvo igra tu vjerojatno isto dosta. Tako je, tako je. Tako da u prvoj sezoni bilo je, bilo je nezgodnih poraza, ali bilo je i pobjeda.

50:51⧉ Tadašnji trener Milačić je, pričali smo par puta o tome, on kaže: "Ja sam svjestan da ta liga nije svojom kvalitetom recimo nešto puno iznad naše lige, ali sa svim tim popratnim sadržajima, znači s putovanjima, sa nepoznatim protivnicima, sa druge dvorane, druge kulture i to sve." E, baš to ti hoću reći, da, da, i navijači tuđi, šta ja znam. Sve te stvari utječu na to, i ti sad dođeš i kao lista u zemlji čudesa, gledaš oko sebe, šta je ovo sve, i gubiš koncentraciju, gubiš, gubiš fokus.

51:30⧉ Ali sve je to bio plan nekakav višegodišnji, u kojem bi nekakva jezgra ekipe skupljala međunarodno iskustvo danas-sutra da se pripremi za iskorak na više stupnjeve. Nakon dvije sezone te Alpe Adrie, uprava je odlučila poslati pristupnicu za ABA 2. Znači, ABA 1 kao najviši rang natjecanja u regiji, u kojoj su tada bili Split, Cibona, Zadar.

52:11⧉ I oni su godinama jedini naši predstavnici bili tu. Unazad 5-6 godina, odnosno, pardon, Split je, Split je prve, prve druge sezone natjecanja u ABA 2 izborio nastup u ABA 1. Gorica, Vrijednosnice, Osijek, CD Vita Junior, ne mogu se sjetiti je li još neka od naših ekipa, bile to sve ekipe koje su kroz ABA 2 pokušale ući u ABA 1 od naših. I Šibenka se isto odlučila na to. To je opet drugačiji tip natjecanja.

52:55⧉ Za razliku od Alpe Adrie, u kojoj igraš protiv čeških, slovačkih, mađarskih ekipa, tu se moraš naviknuti na drugačiji stil igre. I ono što je najvažnije, na drugačiji kontakt. Puno je manji i slabiji intenzitet u toj Alpe Adrii u odnosu na ove u ABA 2. Tu se udara, tu je onako... Zašto je razlika takva? Razlika je jednostavno u kulturi, košarkaškoj kulturi. Ovo je Balkan, ovo je... Ovo je Balkan, ovo je Balkan i tu se udara. I to je, to je balkanska škola košarke, di, di nema lakog koša. Nema lakog koša i ti moraš za svaki, za svaki poen krvariti i rudariti. I to je jednostavno tako.

53:48⧉ To je desetljećima unazad donosilo rezultate i u Srbiji, Bosni, Sloveniji, Crnoj Gori, do dan danas je nekako, dobro, u Sloveniji malo manje, ali u ovim istočnim državama je do dan danas ostao tako nekakav taj pristup. Mi i Slovenci malo smo više orijentirani na zapad, pa smo, pa smo nekako se odmakli jednim dijelom od toga.

54:20⧉ Ali ta liga je jako, jako teška. Iako je niži rang, ona je jako teška. I onda je to bilo delikatno, baš delikatno razdoblje, jer s jedne strane postoji, to je, to je istovremeno blagoslov i prokletstvo, to ime Šibenka i ta 83.

54:48⧉ S jedne strane, to je nešto čime se, čime se ljudi stvarno mogu ponositi. Ali s druge strane, u današnjem vremenu je to teret. To teret koji nameće određene obaveze od igrača, od uprave, od trenera, da se drži nekih standarda. Ali u međuvremenu to, to nije, to nije ista razina. Nije ista razina, a očekivanja su, nisu ista, ali ne prate, ne prate tu razinu.

55:28⧉ I zato dolazi do čestih nezadovoljstava navijača. Kako to, zašto, znaš, kako tako loše? Ha, nije to lako. Nije lako, stvarno nije lako. I druga strana želi pobijediti, ono, i trenira i novci seulažu. Iulaže, a stvarno nije lako. Da, da, ja to vjerujem, da je to jako teško. Da. Uopće nije zajebancija. I na toj regionalnoj razini, to su, to su protivnici sa ozbiljnim budžetima, ozbiljnim.

56:06⧉ Gradovi poput Sarajeva, Skoplja, pa srpski gradovi Novi Sad, Subotica. Oni isto tu ubacuju vjerojatno javni novac, onako, na veliko. Ubacuju javni novac, naravno, ali to su puno veći gradovi i raspolažu, raspolažu s većom količinom. I te gradske uprave su, su voljne ukucati više novaca. Ne možeš se natjecati s njima. Da, nema, mislim, Šibenik ima manji ipak budžet. Mi smo mali grad. Grad, mali grad od 43.500 ljudi, i približava se 30. Nije lako, nije lako jednostavno držati korak sa gradovima koji su 5, 6, 7, 8 puta veći, 10.

56:52⧉ A s druge strane, svi kad dođu, znaš, dođe, tada su se, tada su se u ABA 2 ligi igrali baloni, koji su ostali kao relikt korona sezone. Znači, nisu se, nisu se igrale utakmice pred gledateljima, nego bi se organizirali turniri na neutralnom terenu bez gledatelja, i tamo se odigra 5-6 utakmica i idemo dalje.

57:19⧉ I dođu, dođu naši u Zlatibor, o, čovječe, Šibenka, znaš, ono, znaš, pa kako ste, gospodo, pa ovo, pa šta vam treba, znaš, ono, samo, samo tepih. Čekaj, čekaj, zar još uvijek to, nakon 40 i kusur godina, je ta fama, mislim, fama ta? Još uvijek. Zakon. Da, da, tko bi rekao. Ja sam uvijek mislio da je to nešto lokalno, onako, brijanje na to, ali znači to još uvijek svi pamte. Stvarno nije, stvarno nije, pamti se i neka se pamti.

57:53⧉ Ali, ali to je taj, to su ta očekivanja i ti standardi koje ti svojim imenom, znaš, privikavaš ljude na to, a ne možeš, ne možeš trenutno. Mislim, onda čak i nije prestrašno, mislim, za Šibenku i mislim... Nije prestrašno ako znaš, ako znaš relacije i ako znaš kretanja u današnjoj košarci. Ali zbog toga što se košarka trenutno kod nas ne prati toliko, ljudi ne znaju, ljudi ne prate košarku po 20, 30 godina i ne znaju kakve su danas relacije u košarci. I onda kažu, a kako, kako tamo, ne znam, neka, neka mega.

58:41⧉ Neka mega je danas ime u svjetskim razmjerima. A ti sad kažeš, koja mega? Da, da, nikad čuo. Doslovno, doslovno taj, taj klub nije postojao do prije 20, 25 godina i onda... S te strane, kažem, u tim europskim natjecanjima, odnosno međunarodnim, u ABA 2 ligi nije išlo baš glatko i dosta se, dosta se energije i resursa utrošilo u to. I to automatski povlači za sobom lošiji rezultat u domaćem prvenstvu, zbog onoga što smo ranije rekli, putovanja, dvije utakmice tjedno, potrošiš se fizički i onda dođeš... Što se dogodilo, malo prije sam spomenio, Vrijednosnice, Osijek, Gorica, igrale su ABA 2 ligu unazad manje od 5 godina. Danas oba ta kluba igraju drugu hrvatsku ligu, s tim da Vrijednosnice

59:52⧉ će najvjerojatnije ispasti iz nje. Teško je stvarno opstati ako nemaš veliku i jaku mašineriju iza sebe u našem prvenstvu, ako igraš dva natjecanja. I ljudi nisu svjesni koliko je to, koliko je to gadno za, za, za izvesti. Nakon te 2-3 sezone ABA 2 lige plus još tih sezona Alpe Adria kupa, ovo je sezona u kojoj se ne igra nijedno europsko natjecanje. Ovo je, po meni, sezona konsolidacije, gdje ti sad moraš malo stati na loptu, znači malo primiriti troškove, smanjiti malo i očekivanja i, i napraviti nekakav srednjeročni, dugoročni, dugoročne planove je teško, teško raditi u današnjoj košarci. Možeš napraviti nekakav srednjeročni plan do 5 godina i držati se toga. Sad, ajmo reći, ne gradiš od nule iznova, ali

1:01:08⧉ ono, imaš malo priko temelja. Tako da sad postoji i još jedan problem. Ljudi zazivaju našu dicu. To je klasika svugdje, svugdje kod nas, jer opet, to je standard na koji smo navikli kroz 80-te, 90-te, 70-te također. Da, iz omladinskog pogona kluba svake godine ti imaš dvojicu, trojicu. Koji su dobri. Koji su spremni za šta god treba. Ali to više nije tako. To više nije tako i sad bi, ako ćeš mi dozvoliti da se dotaknemo tog NCAA-a, odnosno američkog tog sveučilišta, koje je u zadnjih par godina postalo veliki problem, ne samo za nas, nego i za ostale europske košarkaške sredine.

1:02:11⧉ Desetljećima unazad, američko sveučilište je imalo pravilo da se igrači ne plaćaju. Oni su imali status amatera, ne profesionalca, i jedina... A to je i svojevrsna sramota, znam za to, da se tu isto vrte nekakvi milijuni, iako je kao... Tu se... Koledž vamo-tamo, ovi ne dobiju ništa, a ovi administracije i klubovi, ono, se kesere. Nije to baš neka fora. Oni su vrtili ogromne novce. Iako najbolji igrači, da se ne lažemo, oni su dobijali ispod stola. Neki su čak i uhvaćeni u tome i bili su kažnjeni. Ali, naravno da one najbolje mlade igrače ti ne možeš privući. E, znaš, dobit ćeš stipendiju. Da, da, je. Ali me briga za stipendiju, čovječe, bit ću tu godinu dana, idem u NBA i zaradit ću tamo par stotina miliona dolara. Ali dobro, ali koliko ih na kraju i ode, to su valjda 1 od 100, ono, iz koledža. Je, je, čak i manji je postotak, ali govorimo o tom, o tom samom vrhu sante leda, znači od njih 5 do 10.

1:03:25⧉ I to je funkcioniralo desetljećima, dok oni nisu vidjeli da polako kaskaju sa Europom. Jer iz Europe je počelo dolaziti sve više košarkaša. Zašto? Zato jer su dolazili spremni. Taktički, tehnički, fizički, mentalno. Jer za razliku od američkog sveučilišta, gdje ti igraš protiv svojih vršnjaka, uglavnom razlike su 2-3 godine. Znači, sveučilište, dođeš sa 18, izađeš sa 22, ti ne igraš protiv čovjeka od 30, 35. Tu kod nas ti lagano sa 16, 17 godina, ako si među boljima u svom, u svom godištu, više, ti si prerasta juniore, ideš u seniore i odmah te dočeka, ne znam, Dino Cinas te dočeka.

1:04:16⧉ Sa 37 godina namlati te i ti si, do jučer si bio baja, a sad odjednom, znaš, kako to? A hoćeš reći odmah završe u ligu gdje je, gdje je šareno tako, gdje nije ograničeno sad od 22, 34, nego... I ti tu, i ti tu puno brže sazrijevaš. A, okej. Puno brže sazrijevaš. Odmah si selitniji u principu. Tako je, ti sa 19 već imaš, već imaš iskustvo koje će imati ovaj na sveučilištu sa 22. I to je dobrim dijelom utjecalo na to da NBA, da NBA uzima sve više europskih igrača.

1:04:57⧉ I sad su sveučilišta malo počela gledati... Ne sviđa im se to vjerojatno. Počela su gledati kako to utječe na njihov, na njihov biznis. I nakon desetljeća baš tvrdog otpora tome, jesu li oni sami odlučili, jesu li bili prisiljeni na to, to ćemo možda doznati jednog dana. Oni su odlučili odustati od te svoje politike neplaćanja i sada sveučilišta plaćaju košarkaše. A, jel to, nisam znao da se to čak i promijenilo. To je unazad 4-5 godina. I imaš primjere, dosta hrvatskih košarkaša je otišlo u Ameriku zadnje 2-3 godine, među ostalim i... A šta hoćeš reći, daju im plaću ili je kao isto stipendija samo neka? Plaća. Baš plaća. Plaća, baš konkretna godišnja plaća. I tu govorimo o nekoliko stotina tisuća dolara godišnje. Opa, pa to je... Nekoliko stotina tisuća. Studoša, odlično, šta? To je dobar džeparac. Da, da. Dobar džeparac. Six figure, ono, nije to loše.

1:06:07⧉ Znaš, čak i ako je u brutu. Da, pa da, da. To su cifre, to su cifre. Stotka pa naviše, to je lijepo. Tu je bilo i oko 800, 900. Šta, igrača? 800, 900. Konkretno, konkretno jedan naš igrač. Uz naravno mogućnost obrazovanja, koje nije zanemarivo. Ti opet dobiješ diplomu solidnog sveučilišta i to ti garantira, garantira, ne garantira ništa, ali to ti daje temelje nekakve... A, diploma je. Daje ti nekakve temelje da nakon igračke karijere ili ako se, ne daj Bože, ozlijediš, pa ti karijera traje puno kraće nego zamišljeno, ti imaš papir i možeš se nečim baviti nakon toga. Nečim, ajmo reći, nekakvim zanimanjem. Pa ovisi što si upisao točno, što ti je major i te fore.

1:07:09⧉ Sada uz to imaš i tu komponentu financijsku. To je jedan dio. Drugi dio je da na tom sveučilištu je bilo pravilo, ako recimo mijenjaš sveučilišta, sad upišeš prvu, prvu godinu na Harvardu i drugu hoćeš ići na Princeton, ti moraš jednu godinu pauzirati igranje košarke da bi mogao igrati za to drugo. Sada toga više isto nema. I ti godinu dana, jednu sezonu igraš tu, ne sviđa mi se, idem tamo.

1:07:56⧉ I odmah igraš. Promijeniš faks u principu i... Promijeniš faks i odmah igraš. I tu se ne gubi ta godina dana. Ugovori su... A i godina dana u takvom okruženju, to je užasno puno, mislim da ti ne igraš i ne treniraš aktivno. Ti treniraš. Pa dobro, ali opet, ono, imam dojam da je to ubitačno. U tim godinama to nije isto. Kad bi najviše trebao zapravo tući to, kakva godina odmora od igranja, mislim, to je...

1:08:28⧉ Sad ti možeš, kažem, igraš tu godinu dana, igra ovamo, igra tamo, igra tamo, 3-4 godine i na svakom sveučilištu ti potpisuješ za godinu dana. I onda na kraju sezone reevaluacija, jel nastavljamo, okej, sljedeća godina. Dogovaramo nove uvjete, hoće biti veća, hoće biti, može čak biti i manja cifra, ako nisi zadovoljio ili si nešto podbacio.

1:08:54⧉ Ali imaš mogućnost da se nekoliko godina tamo u toj Americi doslovno osiguraš životno. I nakon toga možeš se opet vratiti u Europu ako nećeš završiti u NBA-u i dalje u Europi igraš. E sad, što to znači za našu košarku, za naše klubove? Tu, za razliku od NBA-a, ne postoji nekakav jasan princip i sistem obeštećivanja klubova.

1:09:29⧉ I doslovno ti igrači u nekim situacijama mogu otići mukti. Ti si godinama ulagao u njega, u trenera, u dvoranu, plaćao si režije, struju, vodu, što šta. I na kraju da ti se ništa ne vrati. To je razlog zašto se našim klubovima, pod navodnike, ne isplati ulagati u mlade košarkaše. A, misliš, uvijek je strah da ne ode negdje... Ali taj strah je opravdan. Da, da, ma razumijem. Taj strah je maksimalno opravdan i... A čekaj, a što se onda konkretno, misliš, hoćeš reći da se promijenilo s tom što sada plaćaju, pa je nekako i primamljivije? Apsolutno. A da li može se igrati uopće i za taj koledž ako ti tamo ne studiraš?

1:10:18⧉ Ili moraš... Ti tamo, pod navodnike, studiraš često. Mislim, ali opet, moraš upisati i to sad, ili je to sve onako forma, pro forme, a zapravo si tu došao igrati ili što? Neki, neki NBA... Jer ti prijemni bi ti gadni sad, šta si ti ovdje učio u Šibeniku, ne znam, srednju školu, kako ćeš ti sad upasti u neki dobar koledž? Legenda kaže, to je iz druge, treće, četvrte ruke, ne znam točno, neke NBA legende su imale doslovno

1:10:51⧉ svoje prijatelje ili bi jednostavno platili nekoga tko bi pisao testove za njih. Nema provjere identiteta, nema ništa, dobar dan, ja sam taj i taj, pišem testove i to je to. Aha, i prolaziš to. I prolaziš. Ili to, ili bi im se gledalo kroz prste koji je... Neki passing grade i vozi ono bilo šta. Koji je glavni grad Švedske, Oslo, može. Može, sve može. Prodano, može, evo ti. Doslovno na taj način. Jer deklarativno tim sveučilištima je važno kakav ti imaš score, kakve imaš ocjene i to sve, ali u stvarnosti njima je važno da ti napuniš tu dvoranu, da oni naplate te ulaznice, da oni prodaju tvoje dresove, da oni prodaju TV prava. I dalje, ako ćeš, ono... Ako ćeš učiti, super, a koliko i stigneš ako se tako ozbiljno baviš, šta ćeš ti sad na predavanja ići i te neki teški testovi, oni ti mater, nije to baš ono... Je, je. Jer to pretpostavljam da je ono 1-2 treninga na dan koji iz ništa.

1:12:03⧉ Plus utakmice, plus putovanja, plus... To su 2 treninga, plus teretana, najvjerojatnije. E, i teretana. Znači, to su 3 treninga dnevno, svaki da je, da za svaki izgubiš... Barem sat, a vjerojatno i više, realno. Za svaki ćeš izgubiti vjerojatno 2 ure, plus tuširanje, zagrijavanje, istezanje, ma ne, ma ispod 2 ure ne možeš izaći nikako. Znači, to je 6 sati samo za to, plus još odmor između treninga, nemaš ti tu kad baš ni učiti, ni pauzirati. Imaš i puno spavati, to nema šale, 8-9 sati kad si u tako sportu. Moraš, moraš, moraš jesti. Moraš jesti. Ti moraš jesti 5 puta na dan. I to zahtijeva vremena. Ne možeš, ne možeš. To je nekakva siva zona u kojoj su plivali ti klubovi godinama, desetljećima, onako, mazali oči svima, a sad manje više, onako, to su, to je javna tajna, ne vole govoriti o tome, ali tako je. Kako danas NBA stoji, tko je sad najjači?

1:13:17⧉ Još kad sam ja to nešto davno mrvicu pratio, to su bili, ne znam, Lakersi su bili glavni. Ti si onda to stvarno davno pratio. Je, stvarno sam davno, je, je, ovaj. Koji sam ono, još na kompjuteru sam igrao igrice, nešto to malo pratio, ali početak 2000-ih, ono, kasnije nekako, nisam ja toliko od sporta, ali onako, zanima me čuti šta znam, kako danas stvari stoje, tko je ono, tko je na vrhu. Danas, u današnje doba, Oklahoma je na vrhu. Eto, Oklahoma, okej. Oklahoma koja nije ni postojala tada. Da, baš, nije mi nit poznato, ono. U stvari, šta je, Oklahoma je sljednik franšize Seattle Supersonics. A, okej, to znam. E, Supersonicsi su, njihov vlasnik je odlučio prodati klub, to je bilo 2007., 2007.-2008. i eto, kupio drugi vlasnik, preselio u Oklahomu i tamo su od tada. Igrali su, igrali su finale već 2012. i sad ove godine su osvojili prvi svoj naslov, plus još onaj jedan Supersonics, ali ljudi u Seattlu se ograđuju od Oklahome, a ljudi u Oklahomi se, ono, kao, Seattle je okej.

1:14:32⧉ Uglavnom, Oklahoma je danas, danas uvjerljivo najjača. Mislim da imaju, mislim da imaju samo jedan poraz sad na startu sezone, imaju tipa 13:1 ili tako nešto. I čak imaju solidno prolazno vrijeme da skinu rekord onaj za najviše pobjeda u regularnoj sezoni. Ono kad su Bullsi imali 72:10 tamo 1995.-1996., pa su to srušili Warriorsi prije desetak godina na 73:9, i sad ovi imaju pace možda za čak 75 pobjeda, otprilike u sezoni, od 82 utakmice. Čekaj, 75 pobjeda od 82? U sezoni. To imaju prolazno vrijeme, otprilike. Pa to je, mislim, to zvuči prilično impresivno. Pa to gaze sve onda. Doslovno gaze sve. Doslovno gaze sve. A kako su tako uspjeli na vrh? Jer to sad isto stvar novca, pa neko najbolje... To je stvar dobrog rada. I rada. Stvar dobrog rada. Da, nisu oni u novcu, to je činjenica. Oni su nakon tog finala 2012. imali su Durant-a, imali su Harden-a, imali su Westbrook-a, i onda se malo pomalo ta ekipa osipala.

1:15:49⧉ Pa su bili loši, pa su, pa par sezona su bili među zadnjima u ligi, ali su imali, još uvijek imaju dobrog menadžera, generalnog menadžera, koji je mešetarija sa draft pickovima, pa kroz trade-ove dobija masu, masu tog kapitala u draftu, i to im se počelo vraćati. To im se počelo vraćati, pametno su birali igrače, napravili su kostur svoj, znači od svojih izabranih igrača su napravili, pa kostur od 7-8 ljudi, i na to nadogradili sa nekakvim dodacima sa strane. I uigravali su se par sezona, da bi unazad 2 godine, 2-3 godine, to išlo do današnjih razmjera. Mimo njih, Jokić. Jokić je postao svjetska superzvijezda.

1:16:53⧉ Njega sam ja inače prvi put gledao u Zadru, kad je igrao za Megu, to je sezona 2013-2014, 18 godina, niko ne zna tko je on, niko. I bila je jedna situacija gdje on dobije loptu, znaš, doli, nisko, na rubu reketa, okrenut leđima, i sad očekuješ, on će malo nešto, jedan, dva driblinga, digni se na nekakav šut.

1:17:21⧉ Čovjek mu stoji u potpuno suprotnom kantonu. I on iz te pozicije, kroz reket i kroz na drugu stranu terena, iza leđa, iza leđa pošalje dodavanje u drugi korner, čovjek ovaj stavi tricu, ja gledam, ovo u životu nisam vidio. I rekao, ajde, ovaj mali je solidan. I razmišljam si u glavi, pa možda jednog dana dogura do Eurolige.

1:17:49⧉ Pa dobro. Pa dogura je. Pa dogura, baš je dogura. Jesi gledao film Hustle možda, s Adamom Sandlerom? Košarkaški film gdje je iz, onako, polubiografski je o nekom španjolskom igraču koji je... A, on to, ovaj... Willy Hernangomez glumi. Ne, Juancho... Ne, glumi sebe lik. Aha, okej, okej, da, da, zbunio si me s ovim glumi, da, da, ovaj... Glumi sebe, u stvari. U stvari ne glumi sebe, ne, ne, ne, ima on drugo ime u filmu. Ima drugo ime u filmu, znam. A dobro, ali je nekako ono u principu bazirano na njemu, ali ono, možda ne sad. Edwards, Edwards glumi. Gledao sam film, ali mislim da ga nisam pogledao cijeloga, iz nekog razloga, nemam pojma šta je bilo. Mislim, ono, nisam, ja ti ono, volim Sandlera, pa pogledam sve od njega, tako i ovo, i onako mi je bilo, a sad košarka, šta znam, ali ajde, šta znam, stvarno je odličan film. Ono, bude se u 4 ure ujutro, pa idu trčati, ono, ne znam. E, da, da, da, u autu, onako, s nekom kavom, čajem, nečim, a ovaj jadan trči i to, onako, ali je dobar je film, ono, nekako je i taj španjolski lik je dosta, dosta

1:19:03⧉ je neko arogantan, onako, zajeban za raditi s njim, ali, i, mislim, zašto to spominjem, jer je, nekako je fama ta da je i europskom jako teško uspjeti. Teško je uspjeti američkom. Da, da, super je lik. Američkom je vjerojatno još i teže, jer pazi, njih ima 300 milijuna, a samo ih, recimo, 30 uđe, a igra ih, ja ne znam koliko imaju registriranih košarkaša, ali mislim da se i to broji u milijunima. I u Europi imaš, pod navodnike, veću bazu, više stanovnika, ne znam, Europa koliko ima, 800 milijuna sve skupa stanovnika. A ima li i toliko, ne znam baš. Možda 600. Da. Ali, ali, puno je manje registriranih košarkaša na nekoj, ajmo reći, razini koja, koja, koja ima aspiracije, jel, za NBA.

1:19:58⧉ Tako da, teško je, teško je, svakako, i ljudi uzimaju zdravo za gotovo naše košarkaše, kao kad završe u NBA, pa dobro, to se podrazumijeva. To se, to se, prijatelju, ne podrazumijeva, to je, to je ogroman uspjeh. Imaš dva čovjeka iz grada veličine ove, 30-35 hiljada stanovnika. Imaš dva čovjeka u NBA-u, to je, to je čudo. To je svjetsko čudo. Da, da, je.

1:20:35⧉ Ovaj, i taj NBA, znači šta, Oklahoma gazi, tko još je ovako, da se može spomenuti? Ne možeš više, ne možeš više spomenuti, kao, nekad, kako kažeš i ti kad si pratio, znaš i Lakersi su dobri i znaš, u idućih 5 godina, to je to, oni su, ono, kandidati za finale. Danas se to toliko brzo mijenja.

1:21:04⧉ Šta je više, kaotičnije možda nekako? Kaotičnije, dobrim dijelom tu utječu i ozljede. Prošle sezone Oklahoma je u finalu pobijedila Indianu. Najbolji igrač Indiane, Haliborton, je u finalu ozlijedio Ahilovu tetivu, pukla mu Ahilova. U, meni to je oporavak gadan i pitanje je li se možeš uopće vratiti, bar u profi. Bi ćeš sretan ako možeš hodati kako treba. Dobra stvar je da su tehnologiju oporavka doveli do te razine da se ljudi vraćaju. To s ovim stem cellsima danas i to se dosta seli. Tako, one kvačice, kako si rekao? Stem cells, a one gdje ubrizgaju neki vrag, što su još ono. Ima i to, plus još nekakve kvačice. E, i to, da, da, ali ono kao da se to zaliječi, to je sad dosta ono. To sad ide puno brže i puno je, puno je bolji oporavak. I ljudi se vrate, ti skoro, ti skoro da ne osjetiš da je on ikad imao tu ozljedu. Recimo, Kevin Durant je imao ozljedu Ahilove, pa se vratio, još

1:22:15⧉ uvijek igra dan danas. Tko je još bio od ozbiljnijih igrača? Lillard, recimo, sad ozlijedio se Tejtum i taj Haliborton, ali to sve utječe na ligu. Je li Curry još igra? Curry još igra i još je dobar, nije vrhunski. A gdje je on sad? Još uvijek je u Golden State-u. Još uvijek je u Golden State-u i mislim da će ostati do kraja karijere i bilo bi lipo da tako. Dobro, on je pod navodnike star, mislim. Nije on pod navodnike star, on je legit star, mislim, on je 88. godište, tako. E, a dobro, ajde, mislim. Ni 40, to je mlado danas. To je, to je mlado čeljade ovako. Za sport je mlad star. Za sport je. Je, jako star. Iako i u sportu se produlja radni vijek. Lebron još uvijek igra, ima 41 godinu. Još igra Lebron? Još igra Lebron. Ajde ti mišar, tko bi rekao. Lebron, rekao si da baš i ne pratiš. Da. Lebron igra sa svojim sinom u ekipi. A jel? Sa svojim sinom.

1:23:21⧉ Genijalno. Sin mu ima, koliko, 20, 21, igra sa njim u Lakersima. Teški OPG su napravili. Da, da, svašta. Šta, baš u prvoj postavi, ono, utakmice. Igra na two-way ugovoru, znači imaju filijalu, pa onda malo, malo bude u filijali, malo u prvoj ekipi. Šaltaju ga. Ali da, igra, igra, ono, nekad zna igrati s njim u prvoj ekipi. Da, da.

1:23:50⧉ Je, Curry je još uvijek aktivan, još uvijek je dobar, ali promijenila se ekipa oko njega. Thompson više nije u Golden State-u, Green je, ali Green isto više, što se tiče zdravlja, nije toliko dobar. I on isto već ima 36 godina. Tako da nije ni njima lako više. Ja, recimo, New York Knicksi su dobri nakon 100 godina i imaju okej. Aha, Knicksi su dobri. Knicksi su dobri. Dok sam ja pratio, ne, su bili nekako. Oni su bili E, oni su, oni su E od 98.-99. su igrali finale. Od onda oni su E.

1:24:37⧉ I evo sad su nešto malo se probudili, nešto su se trgli. U zadnje 2-3 godine neka konferencijska finala, polufinala, ima neke perspektive, možda čak i da u ovoj sezoni doguraju do finala. Ali još uvijek veliki spektakl, ono, istok protiv zapada i to. Mislim, to je... Misliš All Star? E, All Star, da, da, da. Nema ti toga više. A nema toga, au. Nema toga više. I to se promijenilo. I to se promijenilo. A da, nemoj me zezati. Kako nema? Ozbiljno? Ne vjerujem ti. Šalim se. Kako mislim, kad se to ukinulo, što? I zašto? Zato što se pretvorilo u Lakrdiju. Zašto? Mislim, u kom smislu? Baš me zanima sad. Pretvorilo se u Lakrdiju jer nekad, u naše vrijeme... Da, da, da. Kad smo mi bili mladi. Kad smo mi bili mladi. To je čak bila utakmica sa nekakvim natjecateljskim nabojem. Ne igra se. Pa da, to je bilo ono. Ne igra se za ništa, ali igra se za pobjedu, znaš. Igra se za prestiž. Da, igra se za nekakav prestiž, da, da, da. Da se narugaš svom prijatelju koji igra u drugoj konferenciji. To se totalno izgubilo. Igrači više nisu suparnici, nisu neprijatelji na terenu. Oni su svi frendovi sad. Oni se svi grle, ljube, maze.

1:25:50⧉ I automatski nema tog naboja. Utakmice su znale završavati sa preko 400 poena. Znači 200-200. Kako je to moguće? Moguće. Eto, vidiš da je moguće. Moguće je sve kad se ne igra obrana. I nakon nekoliko sezona, nakon nekoliko godina te Lakrdije, nešto su morali promijeniti. Pa su onda promijenili da ne igra istok protiv zapada, pa su igrači koji bi dobili najviše glasova za All Star bili kapetani. I onda bi oni birali ekipe. Kada si na igralištu, znaš, ono, u školi, i sad ja biram tebe, ja biram ovoga, ja biram onoga.

1:26:40⧉ Pa ni to nije baš se nešto pokazalo. Pa sad nešto pokušavaju Amerika protiv ostatka svijeta, pa neće igrati utakmicu klasičnu, nego će napraviti tri ekipe, Amerika, Europa, ovi, oni, mladi, nešto, pa će te tri ekipe igrati nekakav mini turnir. A dobro, to sad već zvuče kao komplikacije teške. I to će utakmica biti, ne znam, igra se do 40.

1:27:12⧉ I takve stvari. Oni kemijaju, ne znaju, ne znaju šta bi bilo. A kad je to, mislim, je li to sad Lakrdija, jel se odigra ili je ukinuto skroz? Cancel. To se još uvijek igra. Aha. Ali kažem ti, tu nema nikakve ozbiljnosti, nema... E, to je prije bilo ono, važna stvar nekako. Okej, je za ništa, pod navodnike, ali ono. Igrači se izmiču jedni drugima. Znaš, ja tebe čuvam, aj, izmaknit ću ti se, pa ti zakucaj, ono, kroz noge. A što se promijenilo, mislim, pa i prije su valjda bili frendovi ili ne frendovi ili šta već.

1:27:49⧉ Lebron ovo neće čut, pa mi neće zamjerit, ali ovo je sve njegovo maslo. Kako? Ovo je sve njegovo maslo. On kao, ono šta Ameri kažu, lice lige, face of the league, on je nametnio drugačiju kulturu funkcioniranja, ne samo, ne samo na terenu, nego i van terena. I on nije ubojica, pod navodnike, kao što je bio Jordan Jordan. On ima, on je ima također svoje prijatelje košarkaše, ali kad dođu na teren, prijatelju, ja ću, ja ću pregazit preko tebe, samo da te dobijem. Ovaj nema to u sebi. On je odličan košarkaš, možda čak i bolji od Jordana kad staviš stavku po stavku.

1:28:45⧉ Ali po tom pitanju tog killer instinkta, to nije, nije, nije isti svemir. I tim njegovim prijateljskim pristupom, on je napravio nekakvu novu, novu struju u ligi koja je tako, malo je, malo je mekanija. To je nova generacija, ja nemam ništa protiv novih generacija, dapače, čak, mislim, branim. A dobro, i on nije nova, mislim, on je star. Je, ali on je bio taj koji je svojim primjerom pokazivao novim generacijama kako, kako se on ponaša i kako, kako će se, jer te generacije se ugledaju na nekoga, ugledaju se na njega. One kopiraju, one prate, prate njegov način funkcioniranja.

1:29:46⧉ Mislim da je to u zadnjih, to je počelo sve 2008. Olimpijske igre u Pekingu, gdje su Lebron, Carmelo, Chris Paul i Chris Bosh. To lito su oni bili na nekom odmoru sa ženama i djecom.

1:30:14⧉ Legendarna slika sa banane. Znaš, one banane, ovi... Kakve banane? Banane, one koje na moru. A to, aha, okej, da, da, da. Banana, vuče te gliser i ti vijaš se na toj banani. I oni su se na toj banani vozikali i to je banana boat crew. Njih četvorica. I oni su valjda to lito imali kao nekakav interni dogovor da naprave super tim, šta su, i Wade je bio, pardon. I onda su Wade, Bosh i Lebron napravili onu veliku trojku u Miamiju i na taj način su dali primjer drugim ekipama kako da slažu. I onda su svi, svi su upali u te neke frendovske šeme i automatski su... A, kužim, to nekako se... Sa vremenom su se takvi odnosi iskristalizirali kao dominantni u ligi i igrači su postali odjednom prijatelji, ne suparnici. A, dobro, to će pokvariti onda. Za takav nekakav, ono, East versus West.

1:31:24⧉ Tako je. I to je, to se najviše odrazilo na All Star utakmicu jer tu nema neke stvarne štete. Okej, kad je sezona playoff, ta prijateljstva malo padnu u drugi plan jer ipak se igra za nešto. Ali, ali generalno, u odnosu na ligu 90-ih ili 00-ih, to je, to je puno, puno mekše sve skupa. Zato je danas liga drugačija nego tada i zato je danas ljudima naših godina ili starijima teško, teško se poistovjetiti, teško se natjerati za praćenje današnje lige. Čak i ja koji sam do unazad par godina stvarno

1:32:15⧉ manijakalno pratio NBA, ja sam malo počeo posustajati. Ne mogu, okej, više i godine, malo teško je, teško je zbog vremenske razlike pratiti te, te, te utakmice, ali... Takve usred noći su ove. Usred noći, je, nije, nije to lako više, više pratiti nekome 40 plus. Da, da, shvaćam.

1:32:41⧉ Nego, ovaj, ja mislim da smo o košarci sve prošli. Ja se sjećam kad smo se mi još davno upoznali, da, da si bio dosta sa kvizovima aktivan i to sa ovim Jerkom i ne znam još. Je, sa Jerkom, sa Drenskim, sa... Kako to, na šta liči to, je li igraš, je li sudjeluješ? Nešto si mi bio u porukama spomenuo da si, kako je ona u mirovanju. Ja sam, trenutno sam zbog, zbog privatnih, zbog privatnih obaveza, zbog privatne situacije malo sam stavio kvizove u drugi plan. Šta sam rekao, sad sam kvizaš u mirovanju. A dok sam bio aktivan, volio sam za sebe reći da sam najgori šibenski kvizaš. E, neko mora i tu... Čekaj, znaš možda Kristijana Perkovića? Znam. E, pa on mi je bio tu isto. Je, vidio sam. I on i Gogo.

1:33:30⧉ Gogo, recimo. Koji Gogo? Pauk? Ne, ne, veliki Gogo. A, veliki, a, okej. Veliki Gogo, meni osobno, njegovi kvizovi najviše pašu. Jer on kao sastavljač baš pogodi mene u onim područjima gdje sam jak. To je, to je jedna stvar. Druga stvar, imamo sličan tok misli, nisam siguran je li to za pohvaliti se ili za šta, ali uglavnom imamo sličan, sličan način razmišljanja. I onda ja kužim šta on u pitanju hoće.

1:34:05⧉ On sastavi pitanje, sastavi pitanje u kojem obavezno kao hint stavi nekakav, nekakav jako, jako cringe nekakav hint. On je jako sklon onim dead jokes. Aha, dead jokes, da, da. I ja na nekoj razini, onako, čak ne volim to priznati, ali volim taj tip humora jer je onako, znaš, neugodno je svima oko tebe kad, kad izvališ tako nešto. A ja volim kad je ljudima neugodno, kad se znoje, kad ne znaju, kad ne znaju šta, šta ih je spopalo. Tako da volim, volim Gogine. Gdje se sad to igra? Znam da je gore u Pub 022. Igra se još uvijek u Azimuta. I u Azimuta. U Azimuta još uvijek, iako, kako imam čut, baš sam vidio Bagija, Hrvoja Bagarića sam vidio neki dan, i kaže da sve manje ekipa je u Azimuta i sve više ekipa ide gore na

1:35:15⧉ Šubićevac u 022. Šta će reći? Mislim da je došlo do zasićenja. A misliš da jednostavno to... 10 godina to traje, trajalo je dosta. E, znam da je tamo negdje 2015. Tako tu negdje. Aktiviralo je. Ja sam išao u početku, onako, pa mislim, bilo je, bilo je fora, uvijek bio negdje pri kraju sa ekipom, ali ne znam, meni je to bio štos. Jedan put sam došao, ovaj, nešto smo se dogovarali, ja i dvije prijateljice došli, ajmo ja ono, aj, kao, ima u Azimuta kviz, ajmo se pojaviti, ništa, mi dođemo, sve super, vamo, tamo, kad ono, ogromni naslov, kao sportska tematika. A, nemoj me, ubij me, ono, i sad... Ali to je tebi katastrofa jer ti, ako si muško koji baš ne pratiš sport, znaš, ono, sve oči su uprte u tebe, u ekipi, kao, ajde ti to moraš znati. A dobro, one su znale da ja 0 bodova, 0 bodova, ali ono, tako da je bilo, a, shit, a dobro, aj, sad kad smo tu, jebiga, bit ćemo zadnji i to je to. I mislim da doslovno ni jedno pitanje, mislim, ono, zajebano je bilo sad, znaš,

1:36:27⧉ ono, ne znam, ne znam, nismo u tome, ni oni nisu u tome. A to nije kviz na razini koja rijeka teče ispod Savskog mosta, tu se traži neko ozbiljnije znanje i to je... Da, da, to moraš pratiti, ajde, valjda smo nešto uspjeli. Ali inače, na državnoj razini je naša tu šibenska kviz scena jedna od cijenjenijih. Da. Stvarno imamo, imamo dobre kvizaše i kad dođu na potjeru i na milijunaše, uvijek... E, znam da je Gogo par puta... Gogo je bio, bilo je, pa Jerko, Jerko je isto na potjeri uz Anuća. A je li bio, je li? Bio je, bio je. Bio je on na milijunašu par puta, ali nije prošao najbrži prst. Ne, najbrži prst, da. Dobro, ej. A dobro.

1:37:07⧉ To se ne računa, ali dobro, ajde. A ne računa se. Dogura je tamo, je li, da je bio u stolici uz Odera bih ja bio. A jesi ti ikad radio pitanja? Jesam, jesam i to mrzim. Mrzim jer je puno dobrih pitanja već ispucano. E, a to je to sad. I teško je naći nešto šta već nije obrađeno, ili čak neke stvari koje jesu obrađene, ali, ali možeš iz drugog kuta postaviti pitanje, pa je malo isto, malo bude zajebano, znaš, za sastaviti dobro pitanje jer... E, da bude zanimljivo nekako. To, nešto suho. Ja dođem na kviz, ja dođem na kviz prvenstveno zabaviti se. Prvenstveno da se mogu nasmijati. I to je razlog zašto mi pašu Gogini kvizovi, jer... Jer on je zajebant. Jer on je zajebant i ja ću, ja ću se iskidati od smija bar na 2-3 pitanja. I meni, meni će to ispuniti večer. A kad ja dođem, kad imam dojam da je, da sam na testiranju, znaš, ono, za, za, za državnu službu, ono, posao u državnoj službi, malo mi padne mi entuzijazam.

1:38:18⧉ I ne bi, ne bi, ne bi htio da ovo ispadne kao kritika, ali recimo u 022 su pitanja više u tom pravcu. Znaš, ne znaš. Oš, neš, bangladeš, i to je to. U Azimuta, osobito u onim prvim godinama, to je bilo interno natjecanje tko će, tko će sastaviti, tko će sastaviti luđe pitanje. Sa, sa, sa luđim hintom, sa, sa nekakvim twistom, ono, u samom pitanju, nego šta, šta bi to pitanje samo bilo nešto pretjerano teško.

1:38:56⧉ I to se izgubilo. Ali ima, ali ima varanja. Tipa da se neko, kriomice na mobitel i to, danas je s mobitelima. Mislim da je znalo biti, ali to bi više znalo biti liti, kad se kviz pribaci vanka. Nego kad smo unutra, jer unutra preko, preko zime, to je, to je standardna ekipa, to je... Aha, pa onda, ajde, neću sad. I to je pitanje časti. Da, da, da. To je pitanje časti, znaš. Ma ni meni je to isto kad sam igrao, šta ću sad, da sam tu došao, znam, ne znam. Koliko znam, znam. Baš me briga. I to je to. A tamo vanka znalo je, znalo je biti. Ali dobro, to, taj ljetni kviz i nije toliko ozbiljan kao ovaj zimi, ovaj zimi opet, to je liga. To je liga i igra se za nešto, mislim, za nešto, igra se za prestiž, ali i to je, i to je nešto da budeš najbolji kvizaš u gradu. Najbolja ekipa. I kad ćeš se, kad ćeš se vratiti? Imaš neke planove? Kad, kad mi život dozvoli. A, uf. Kad mi život dozvoli. To ne zvuči dobro. A trenutno je situacija takva, ja se nadam do godine. Mislim, do godine.

1:40:07⧉ To može biti onda sad za mjesec dana. E, baš sam htio reći. Ali... Pa do iduća sezona možda. Tijekom, tijekom 2026. pa... Da, da. Pa šta bude. Reci mi još, jesi li rekao da, da se baviš sa, sa 3D-om, to jest 3D printanjem i... Je, imam svoj obrt i među, među ostalim bavim se i 3D printom. Ja sam dosta kroz život mijenjao karijere, mijenjao sam, mijenjao sam poslove.

1:40:35⧉ Mislim, završio sam, završio sam turistički faks, ovaj tu naš u Šibeniku i radio sam u turizmu do 2018. Šta si radio u turizmu? Nema šta nisam. Nema šta nisam. U hotelima jedino direktor nisam bio. Znači, u hotelima sam sve sam prošao. Od kužine, konobarenja, recepcije, zaštitar, sve. Sve šta sam mogao biti. Nisam ni vrtlar bio, pardon.

1:41:10⧉ I doživio sam ono šta se u modernoj terminologiji kaže burnout. Izgorio sam. A turizam je zajebana grana. Turizam je baš zajebana grana u kojoj tebi mora, osobito na recepciji, mora ti smješak stalno biti na licu iako bi najradije poslao čovjeka, ono, znaš, u SD. Koliko znaš jezika? Tu imam dojam da je dobro znati, osim engleskog. Dobro znati. Njemački barem. Njemački da, iako sa, sa, sa godinama zakržlja znanje. Tako da ne mogu ja više reći da pričam njemački. I kad sam pričao, nije to bila razina...

1:41:55⧉ Više onako za posao, ono... Bilo je za posao, ali to bilo je, ono, B2 razina. Opa, dobro, šta hoćeš, nije to ni loše. To je tako, srednja žalost. Talijanski za posao i češki, slovački, sad ljudi, ljudi se rugaju, znaš, ono, a nećeš ti češki, slovački, ali mislim, osobito češki, koliko je sličan našem jeziku, toliko i nije. Ha, da, da, je. I sa vremenom kroz posao sam isto naučio manje pričati, ali razumjeti gotovo sve šta, šta ljudi traže od mene. I da, dobro, u tom 3D printanju, koliko je, koliko je tu uznapredovala tehnologija, to već ja 10-15 godina otprilike slušam u to, jer to je, mislim, to je isto ono, ko već Star Trek lagano, znači imaš ono uređaj, ti mu sad daš mu neki ono template, daš mu file doslovno i on pljucka malo po malo tu rastopljenu plastiku, šta je, šta je već, koji je zapravo ono, i nešto u 3D-u izradi, čovječe. Nije to šala, ono, mislim, to stvarno može imati aplikacije za, za svašta. Ja sam, ja sam se počeo zanimati za to ovako, nakon turizma počeo sam raditi u grafici.

1:43:09⧉ Znači 2018. pa do negdje 2022.-2023. I kad sam radio u grafici, negdje 2019. sam se počeo zanimati za 3D print. I malo YouTube tutoriali, pa šta je to, kako ovo, ono. I kupim ja svoj prvi 3D printer. Koliko to košta, ako hoćeš ući u to? Taj koji sam ja kupio je bio nekakav, po, po, po recenzijama i po, po nekakvim parametrima najbolji za početnike.

1:43:44⧉ Enderov model. On je bio oko 300 eura. Ništa posebno. Međutim, šta je. Tada, odnosno sada, evo, recimo sada, ta radna površina koja se kalibrira, ona se kalibrira automatski. Ti mu daš komandu, kalibriraj ga, namjesti da je, znači, u nuli, da je potpuno ravan, da ta mlaznica iz koje izlazi ta, ta rastopljena plastična masa, da bude na, na poželjnoj visini od radne površine i tako dalje i tako dalje. Sve te parametre na tom prvom printeru sam ja morao ručno raditi.

1:44:34⧉ Ručno, pa ja njega... Najgore je bilo kalibrirati ga da bude u nuli. Jer ti mu od ispod, on ima, on ima ove vide, i ti sad kako odvidaš jednu, onda se druga strana, druga strana se digne, a ova padne. I onda nije, nije u nuli, nego ti staviš... A kao, misliš, level tražiš? Tako je, tako je. Aha, aha. A zašto nije level, zašto nije to tvornički već da je... Zato što ga moraš sam sastaviti. A, okej. Moraš ga sam sastaviti. I onda kad ga sastavljaš, ti ideš zavidati to sve od ispod, normalno, fali ovamo, fali tamo, i onda moraš, stavljaš list papira ispod, pa je li list papira paše, jel može proći, ne može proći. Ako ne može proći, previsoko je. Ako, ako ima previše prostora, prenisko je.

1:45:28⧉ I šta, zapravo ono što je meni kod 3D printinga, ako je misterij svojevrsni, što tu na kraju možeš da je korisno izraditi? Ili za posao, ili za sebe privatno doma? Svakodnevne, evo, recimo, evo, imaš ovaj, ovaj stalak za mikrofon, i recimo ode ti, ode ti neka od ovih, možeš bilo šta od ovoga izraditi putem 3D printa.

1:45:56⧉ Dijelove za auto, recimo neke plastične dijelove, svakodnevne neke, neke kućne potrepštine, ili recimo ovako kao što imamo, ne znam je li u kadru, ali ovako neke vaze. Doslovno šta god zamisliš možeš napraviti. Šta god. Baš sada, u, u, u, to je projekt malo, malo dulji zbog raznih obaveza, ali imam sreću što poznajem čovjeka i jako je strpljiv.

1:46:33⧉ Klijent, znači, ima svoj pet shop i traži, traži nekakvu maketu pasa u prirodnoj veličini. Pas... Aha, dobro, pas može biti ovoliki, može biti ogromniji. Istina, ali on je tražio pasa koji je recimo veličine metar. Ta, ta pasmina. Međutim, 3D printer... E, a dobro, on ima neki svoj maksimum. On ima svoj maksimum. Ovaj moj ima 256 puta 256 puta 256 milimetara. Pa dobro, to je...

1:47:10⧉ To je pristojna veličina, ali opet ti pasa... Dobro, pas neće ići tu. Visine metra, moraš ga izraditi, ja sam konkretno njega u 21 dio. Kako si, kako to pospajaš? Pri, pri razdvajanju u softveru dodaješ mu spojeve. E, onda ko neke vide... Konektore, vide, odnosno ja sam napravio konektore četvrtastog oblika. Znači kao nekakav pravokutnik koji s jedne strane reza je izbočina, a s druge udubina. I onda se tako spaja.

1:47:47⧉ I moram reći, to mi je, to mi je recimo nekakav najveći projekt do sad, jer obično prije toga sam radio nekakve sitnice, najčešće ljudima privjeske nekakve, za obično neko ako ima kafić ili nekakvu firmu, pa onda možeš njegov logo i napraviš tako privjesak. Ali ovo je baš malo ozbiljniji, malo veći projekt, ali

1:48:17⧉ onako, jako, jako zanimljivo. Kako se, u kojem se smjeru kreće ta tehnologija? Jel tu, jel tu ima nekakvih inovacija onako? Itekakvih. Ili je nekakvo, onako, evolucija, više gradualno se nešto događa ili ima... Šta je, na primjer, novost sad u odnosu, na primjer, prije 5 godina? Evo, baš ovo šta sam ti krenuo govoriti. Ta kalibracija... Aha, to sad automatski. To je automatski. Ajde, to zvuči dobro. Ti mu daš komandu, on dovede njega spreman za print. Tvoje je samo ubaciš model i, i pritisni print i to je to.

1:48:53⧉ Druga stvar, nekad, ako si htio printati nešto multicolor, znači u više boja, ajme, ajme, jer kako radi po principu sloj po sloj. I na, na, na sloju 1, recimo, sve je crna boja. Sloj 2, sve je crna. Sloj 3, sloj 4. Na sloju 5, sve je crna osim jedne male točkice koja je bila.

1:49:22⧉ I na, na svakom daljem sloju, sve više, sve veći je dio taj bijeli, pa onda ide vamo, namo. Sad da... Nekakve nijanse, ne može nešto svašta, e? Sada imaš printere koji mogu printati multicolor. I tu je baš ova firma čiji sam printer profesionalni kupio, Bamboo, Bamboo, kineska firma. Oni su razvili printer koji može printati do 16 boja. Znači, još jučer si printao u jednoj boji, ili ako si htio u više boja, morao si ručno na svakom sloju sam mijenjati. Aha, kad treba, onda, da, da. Ali onda on ima više glava ili koja je zapravo... Jedna glava. A, jedna glava. Znači, jedna glava i ti mijenjaš u toj jednoj glavi, ali moraš u točno, u točno vrijeme. Znači, to je neizvedivo. To je apsolutno neizvedivo. Ovako on sam... E, ne, pitam za taj fancy model. Ovaj fancy, on sam mijenja. On sam... Ti mu samo napuniš šta treba. Bitno je samo da u programu, u softveru je sve namješteno kako treba. Znači da svaka boja je na onom sloju, odnosno onaj dio

1:50:34⧉ koji hoćeš isprintati. Sad ako hoćeš... Znači, tu imaš sloj crvene, crne, imaš i kako se penje, ali tu, tu gdje je crveno, ima i crnih dijelova. Znači, on će tu isprintati crveno. Aha, i onda točkica. I onda promijeni boju da bi isprintao crni dio. I onda kad završi sve na toj visini, na tom sloju, onda ide na idući sloj. I tako do vrha.

1:51:05⧉ Tu ima jedna velika mana, kad se mijenja boja. U toj mlaznici ostane... E, baš sam to htio reći. Ostane, ostane, da. Dio. I tu stvori se jako puno otpada, jako puno otpadnog materijala i ti da bi dobio nešto, nekakvu figuru, model, nešto, koji pizza recimo kil, neto. Ti ćeš potrošiti bruto, ako je multicolor, ne znam, ono zna se dogoditi i puta 3, puta 4. U, to je baš neefikasno dosta. Je. Međutim, tehnologija ide naprijed i sad se taj, taj otpad se smanjuje postupno.

1:51:53⧉ Jer... Koliko uopće koštaju sad, koliko te košta 3, 4? Materijal? Da. Materijal, ovisno, jer nije, nije tu samo jedan tip. Ima više vrsta materijala. Recimo ovi najjednostavniji, kao PLA, PLA i PETG, oni su oko, između 10 i 15 eura kil. A kompliciraniji i zahtjevniji materijali, kao recimo karbonska vlakna, carbon fiber, to može ići po 50, 60 eura kil. To su, to su baš ozbiljne cifre.

1:52:33⧉ A osobito još, još ima i materijala koji se koriste za medicinske svrhe. Za recimo u umjetni kukovi. E, da, to za medicinu mi se čini gdje ti baš može ono custom made za tebe, za tvoje gabarite, nešto ti lijepo isprinta. Recimo zubala, takve stvari, to, to, to je... Ti materijali su poprilično skupi, da. Da, da. Ali kažem, tehnologija stvarno ide naprijed.

1:53:14⧉ Taj printer koji ja imam, sad smo spomenuli, ima jednu glavu. Sad već postoje printeri sa više glava. I tu se automatski smanjuje otpad, jer ne mijenjaš u toj istoj glavi materijal druge boje. Nego, okej, ako imaš 4 glave, a koristiš 16 boja, je, opet svaka glava, ajmo reći, koristi 4 boje, ali opet se manje, manje otpada se stvara u odnosu na, na ranije. Ali opet, neće to nikad doći... Da, baš da je 100%. 100%, ali može se dovesti do možda 90, 95% iskoristivosti, što je... I što, koliko sad košta neki entry level, kad bi neko sad htio da po garaži... Entry level printer? Da. Da prčka. I dalje ti možeš naći u razini 300 eura. Tako taj, taj... To je nekakav, ono, najniža, ajmo reći, cijena. Tako je, tako je. Baš od te firme, od tog Bamboo-a. Aha, to je multicolor onda baš. To je multicolor. Oni, oni su, imaju, imaju više, više modela,

1:54:28⧉ odnosno više razina opreme i veličina. Ali čak njihov taj najmanji model, i on može multicolor, ali tipa 4 boje. Što je isto okej. Njega možeš za, za 300, 400 eura naći bez problema. A ništa, Saša, bilo mi je, bilo mi je zadovoljstvo malo popričati o košarci i tako, zanimljive su priče svakako, ovaj... Hvala tebi na, na pozivu. Eto, kad smo, kad smo mi radili taj, taj Šibenkast, pa sjećam se, onda si me kontaktirao sa pitanjima u vezi podcasta, kako te zanima to i cijela ta priča. Dugo sam ja to pokušavao već. Ti si, ti si to dosta pokušavao i evo, uspio si i... Pa da, imam koliko, ovo, ja mislim 36. epizoda, tako nešto. 36. epizoda, dobro. To je, pazi, to je rad konstantan, konstantan. Jer ja sam, još tim više što sam ja one man show, onako, i gosti, i hosti, i editor, i sve. Ali to ti se, to ti se svodi na to. Na kraju dana. A je, za početak sigurno je.

1:55:38⧉ Moraš, moraš. Ali dobro, mislim, a mislim, to mi je, gušt mi je i jednostavno mi je onako. Fora su mi razgovori i tako, ono. Eto ga, ljudi, hvala svima na, na praćenju. Ako je ko dogurao dovde, svaka čast. Svaka čast, nije bilo lako. Nije bilo lako. Pa eto, pretplatite se ako hoćete, lajkajte, šta god. Eto ga, Saša, pozdrav. Pozdrav. Pozdrav svima, bok. Bok.