Epizoda #64 · dio 1/2 · 20. rujna 2026.

Swingerska scena, Tajland i radni ronioc

Gost: Josip Ercegović, šibenski swinger koji s partnericom Mateom otvoreno govori o swingerskoj sceni

Podijeli: Facebook X WhatsApp Viber

O epizodi

Josip Ercegović je šibenski radni ronioc koji s partnericom Mateom otvoreno živi swingerski lifestyle, u kojem je od 2003. godine. U prvom dijelu epizode DSM #64 bez uljepšavanja opisuje kako ta scena zapravo izgleda: portal, kave s parovima, zabave u hotelima i vilama po Sloveniji i Istri, sobe iza zavjesa i zlatno pravilo da "ne" znači ne. Priča i o osudama i licemjerju u komentarima, prijateljima koji su ostali, putovanjima po Aziji s Tajlandom kao drugim domom, poslu radnog ronioca od 1997., minama iz rata u šibenskom moru, rivi u Dolcu i legendarnom Punta Križu u Rovinju.

  • "Nije to nagovaranje": kako je Matea ušla u svijet u kojem je Josip 22 godine
  • Portal, kave i zabave u hotelima: tko plaća i koliko košta ulaznica
  • Sobe iza zavjesa, gledanje i zlatno pravilo "ne"
  • "Što južnije, to tužnije": pet parova u Šibeniku i Slovenci ekstremni u svemu
  • Tajland kao drugi dom: kultura, hrana i kako ti u kafiću izvuku sve novce
  • Trava koja se dimi "više nego u Amsterdamu" i zakoni koji se mijenjaju
  • Koliko košta put: karta 1000 eura, hotel za 200 i zamka noćnog života
  • Dubai i Istanbul: "žao mi je što sam bio"
  • Gole plaže 80-ih i sablažnjavanje danas: jesmo li otišli u konzervativne vode
  • Komentari koji prelaze granicu i tko ih piše
  • Radni ronioc od 1997.: koliko je mina još u podmorju, muringi od 5 tona i more koje se zaledi
  • Riva u Dolcu, politika i Punta Križ kao europska destinacija

Poglavlja

Transkript

Prikaži cijeli transkript razgovora

Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Danas je s nama gospodin Josip Ercegović. Josipe, poštovanje. Poštovanje. Danas će biti malo ovako, epizoda, ajmo reći, drukčija, gdje stvarno ovaj naziv, "Druga strana medalje", će imati, ima više, onako, kako bih rekao, težinu. Naime, Josip i njegova partnerica su u, tako nazovimo, alternativnom nekakvom životnom stilu, pa bi malo o tome popričali, čisto ovako. Josipe, ti si i ti, tvoja cura Matea, ste otvoreno u swingerskom lifestyleu. Kako to izgleda? Je li to sad pregrubo rečeno, ili... Pa dobro, nije, mislim, to je naziv taj, ovaj.

I, ovaj, to ja živim već... imam 22, 23 godine, tako da, ovaj, znaju njih od prije, dosta mojih prijatelja i ljudi da sam u tome, tako da mi je... izašli smo, onaj, kao... zapravo ja sam, ja sam, nisam ja baš, ovaj, poticat to, to je ništa, ona je znala da sam u tome. Ja sam joj, vjerojatno, makao iz toga neko vrijeme, i, ovaj, kako to obično biva, kaže: "Daj, upoznaj te ljude, to su mi prijatelji već 20 godina, ovakvi, onakvi." I onda ona, ono, prvo joj je bio šok, znaš, kao... Je li kad ste prohodali, je li odmah znala da si ti u toj sceni? Je, znala je, znala, odmah sam se, vjerojatno, njen makao stvarno od toga. I, mislim, makao, ostao sam samo u kontaktu s ljudima, nisam išao na, na te partyje ovako, tako. I, ovaj, i onda je ona, ovaj... nije to nikako nagovaranje, kako ljudi misle. Sad sam ja nju nagovarao, ja kažem: "Daj, upoznaj ljude, to su normalni ljudi, fini, nisu to ništa." I onda ona kaže: "Ajde, ovaj, mogu." I tako je to počelo. Na kraju sam shvatila da, da to nije onako kako se prezentira, kako ljudi misle,

većina ljudi... to je to, uglavnom. I kasnije smo, ono, postali aktivni, odlazi na zabave, ovo, ono, i... i to je to, uglavnom. Kako ste postali javni, na neki način? Pa, dobro, sad i kako smo postali javni. Ona je, ovaj, ušli smo u tu jednu neku emisiju, na jednoj televiziji, i tamo, kako oni u RT...

kako oni znaju sve, doznaju, ono, pitali su me nešto o tom, ovo, ono, i tako, to je lagano, ovaj, doznalo se. I onda, pošto meni to, po-po-po problem, ja nikad nisam imao problema sa, da, ovaj, rećem tko sam, šta sam, stvarno nemam, nemam s tim brige. I tako da sam, ovaj, tako smo izašli i u javnosti. A ona je, ona usput ima taj OnlyFans, i onda je to nekako, ono, spojila, jer tamo ne možeš biti ako nisi javan, i ako se ne zna, nema ga smisla. Da, da, to nema nikakvog smisla, da. I tako je to krenulo, i eto. Ti si od 2003., tako sam nešto na onom drugom podcastu... Je, je, ma to sam još, ono, balavac bio. Dobro, koliko sad ima godina? Bit će 20? 20, 23, da. da, da. Kao balavac sam imao neku curu koja je bila malo starija od mene, slobodnija, ona je bila u tome. I ja sam, ovaj, i ništa.

Ona mi je dala nekakvu plažu, kako to već ide, i upoznaje ovoga, upoznaje onoga, upozna neki par, i ja se isto ču-čudio, a šta je ovo, znaš. I ja sam mislio da to ne postoji kod nas, kao što ljudi misle, da je, da je to ufilmovano. I onda mi je objasnila, i, da sad ne ulazim u detalje, to mi se, ono, svidjelo. Inače, sam uvijek bio slobodan, ovaj, što se tiče tih, tih nekih, ovaj... Radnji. Radnji. Tako da s tim nisam problem. I onda, na kraju, mi se svidjelo to, pa, znaš, odeš malo na internet, otvoriš Jampa profil, pa ovako, onako. I onda uvijek tako, upoznam tako nekakvu partnericu, ovo, ono, jer to je najlakši način za ući u taj svijet. Samac je tu, stvarno ti je teško ući. I tako, ovaj, to mi se svidjelo, i nastavio sam s tim. Na kraju sam tu upoznao prijatelja masu, i koji su mi, ono, do-doživotni prijatelji.

I taj svijet je sam po sebi, nije to kako ljudi misle, sad ti, ono, dolaziš tamo, ono, to je samo jedna velika, ajmo reći, nakupna orgija, ono, ne znam kako bih to rekao. To je fin svijet, mislim, tu ima svakakav profil ljudi, od, od, od, ne znam, od č-č-čistača ulice do, do, do, praktički do doktora, političara, pjevača, ne znam. I ono, dobre su priče, ovo, ono, nema nekih sada... priča se o putovanjima, o di se zbija, šta se zbija.

Tako. I sviđa mi se, ono, na taj način, taj svijet, i tu sam se našao, i to je to. To je onda na kraju i same te općenije, kako je možda nekako praktički u sekundarno više to, onako, nekakvo druženje. Gdje to bude? U nekakvim stanovima, u nekakvim iznajmljenom, gdje? Pa dobro, obično nam to sada, ovaj, pošto nisam, ono, daleko sam od početnika, početnice, ovako, upoznaju profil, drugi par, pa idu na kavu, ovo, ono, ali to meni, ono... Ti si van toga. Na tisućama tih kava, i ono, desi se da, puno se puta desi da, ono, dođeš na kavu, pa vidiš da to nije ta osoba kao na slici, pa onda... Misliš fizički ili čisto, ono? Fizički, i ono, vidiš da je to skroz neka, skroz neke druge osobe. Ili, ono, dovede muž ženu, praktički prisilno, pa se to osjeti isto, i tako. A ovako, ono, pošto imamo tu ekipu, taj Jampa portal, naš ovdje regionalni, i on već dugo je na ovoj sceni, i onda oni organiziraju te, te zabave. Obično to zakupe ili nekakav hotel, Kuk K2, pa ima nekakav dolje disko, ovo, ono, pa to naprave.

Ili zakupe vilu, dvorac, ne znam, bude, bude to stvarno lijepo tematski party, ono, imamo od, od, ne znam, ono, bubam, sada srednjovjekovnih nekakvih partyja, pa moraš doći u takve. Aha, fora, fora. E, fora je. I na kraju to, na kraju je to, ono, kako bi se reklo, općenje, to je skroz nešto tamo na kraju, ono, ako bude, bude. Ali, ono, ekipa je skroz zdrava i super, stvarno. Onda tu i upad, u principu, i košta nešto, ono, mislim. Pa je, pa to. Tko na kraju to plati? Mislim, svi vi, ono. Pa mi platimo, svi mi, na primjer, imaš ulaznice, šta ja znam, po paru, ja mislim, 50, 70 eura za bubam. Pa to ni ne zvuči puno za nekakvu vilu i hotel. Dobro, ali ima hotel i trebaš doći, to obično nije ovdje. Aha, okej. Obično je to Slovenija, Zagreb, Italija, Mađarska, ne znam, ono, Istra gore, i tako, moraš doći gore, moraš platiti hotel. Obično oni zakupe uz to i hotel nekakav, pa smo tu svi na 2, 3 kata, i tako. I kažem, bude to lijepo, stvarno lijepo iskustvo. I kako to izgleda sad?

Ti dođeš i šta, ono, mislim, malo upoznavanje, malo čisto priča prvo s nekima, i ono... To je, to bih ja rekao, kao nekakvo disko, malo finije, dođeš tamo s curom, ženom, ne znam, ljubavnicom, s kim već. Sad ja, ajmo reći, sada, znaš, Josipe, dođeš tamo, znaš puno, puno ljudi, javiš se ovome, javiš se onome, di si, šta si, bla, bla, bla. Pa onda vidiš nekakav novi, novi par, pa im možeš prići, ovo, ono, zafrkancija. I sada, sada da krenem sad odmah, ajmo reći, prema to, većina mi koji smo već u tome, ne radimo tako, reći ćeš, ovaj, ajmo, ćemo vidjeti šta ima tamo. Obično naprave oni kao nekakve sobe iza, prikrivene zavjesama, ovo, di su, ono, na podu su kreveti, šta ja znam šta.

I onda kažem, ajmo, ćemo vidjeti šta ima tamo. Pa tamo je već netko od akcije, ono, pa tu malo gledate, ovo, ono, i sada odmah se tu kemija stvori, ako bude, bude, ako ne. Onda dozvoljeno je, u principu, promatrati druge. Promatrati, može. Ili, ili možda, može netko reći, ono, ne želimo, hoćemo privatnost, ili... To vam je nekako zlatno pravilo, čim vam netko reče ne. A ono se tada. Možda da poštiva. Ne, nema tu, ono, ja bih, ma kakvi. Da, da, da. Ali podrazumijeva se, po defaultu, ajmo reći, okej, ono. Da, da, da. Gledati, jel? Da, gledati možeš, i stvarno, ovaj, dobro, nekome ima čak soba di se mogu z-z-zatvoriti skroz. Aha, aha, kužim. Tako da nema gledanja, jer one rupice imaš, pa gledaš. Da, da, da, možda nekome to sviđa. One rupice gore i dolje, ono, to je fora. Dobro, ali to je obično po klubovima, znaš. I to je tako, ono, svatko šta bude, zna se, masu puta da jest, da onda ne bude ništa. Da, ono, zabavimo se, ono, popijemo piće, idemo spavati svatko u svojoj sobi. Ma da. Da. Da, da, da. Nije to onako kako ljudi misle. A da, da, ma mislim, vjerujem, to se nekako kroz, kroz popularnu kulturu i kroz sve se to, kao i sve se nekako, izvitoperi i, ono, mislim, ne

znam, tako mi... zato mi je i zanimljiva mi je tvoja priča, čuti, onako, čisto, kako to, kako to zapravo, ovaj, izgleda. Premda ima tih hardcore klubova, posebno ovako po Njemačkoj i to, i koji, ono, ja nisam lj-ljubitelj toga, da nema tu nekakve, to je samo, ono, fizički... to mi baš nije, ovaj, napeto nikad bilo. Da li si u kontaktu ili prijateljstvu s tako s ljudima koje si upoznao po takvim partijima? Pa to, ono, ne znam, dječji rođendan je već prošao. Idemo, ono, ma mislim, to su baš prijatelji za cijeli život. Ima tu svakakvih, ono, ljudi, od, ne znam, nepoznati do poznatih, i ono,

i fora je, ono, dođeš u Zagreb, javiš se di si, ono, popijete kavu, bla, bla, bla. Da li ima ovako parova po Dalmaciji, ili smo mi tu previše konzervativni, ili jednostavno nema, ili... ili su toliko rijetki da, da, kao da ih nema? Pa šta, ali evo, Šibenik ima 5 parova, ajmo reći, sad bubam, ali nema ih više. Barem one koje ti znaš, jel? Barem, a većinu znam, jer, ovaj, ako nisam ja bio, bio je ovaj, pa ono, bio je neki, znaš, onda se to zna sve, jer ne mogu oni... nema nekakav klub, pa da dolaze samo tu, obično su na, na portalima, istina, portala nema puno, tako da se znamo svi, i, ovaj, većinu. A baš, ono, kod nas je to, ono, šta južnije, što se toga tiče, ja to ne volim reći, ali šta južnije, to tužnije, stvarno je, evo, na primjer, Split, koliko ima, 300.000 ljudi? Nema, 180, tako nešto. 180? E, ja mislim, da. E, pa isto tu nema, znaš, računaj, od, ne znam, Rijeke, ajmo reći, Istre gore, to ima, baš onaj sjeverozapadni dio Hrvatske, ono, poznat. A Slovenija, to da ne pričam. Tamo imam osjećaj da su, da su svi u tom. Da, da. Baš, ono, nije to, ono, stvarno.

I vamo, Srbija isto, Bosna je posebna, baš nema puno. A, ovaj, a vamo, kak, šta, prema zapadu ideš, logično, sve su više, više ljudi otvoreniji, sve više, više ima para. Da, da. U Sloveniji ima dosta tih partija i tako, jel? Slovenija, oni su stvarno, ja ne znam, ekstremni u svemu. Ja Slovence znam, i masu Slovenaca, i bez, preko mog posla, ronjenja, oni su stvarno ekstremni u svemu. Ma ne bih ih tako doživljavao, stvarno. Ajme, meni u svemu su odlični. U alkoholu, u nekim ekstremnim sportovima, pa i u tome, ono, stvarno ih ima. Ja baš, ono, znači, mi napravimo, znači, bude party, ne znam, sa bubam, ono, ne znam, u Lici, u nekoj kući, ono, bude 2 para iz Dalmacije, bude 10 iz Zagreba, i bude 20 tipa sa svih. Ja kažem, pa odakle? I uvijek su neki novi, ono, ne znam, stvarno. Da, da, interesantno.

Da li ima šta opojnih sredstava i tako, po tim okupljanjima, ili to... Mislim da... Osim alkohola, mislim. Alkohol, dobro, toga. Ali što se tiče opojnih, pa, ja stvarno sam protiv toga, i mrzim to, ono, iznad, doduše, te, te neke droge, ovo, ono. A vjerojatno ima, čim su tu ekipa koja je puna kao brod, i vjerojatno ima. Da, da. Ne, ne mogu sad reći da sam sad gledao nešto da je, ali vjerojatno ima. Da, da. Ali imaš kakvo iskustvo s ovim tableticama, šta, šta muškima, recimo, pomaže? A, slušaj, ajde, to mi je jedno kao nekakav, kao, ono, imam, šta ja znam, kad sam sam, nije više, onda moram, ono. Mislim, moraš. Moram, ono, ali šteta je propustiti tu nekakvu priliku. Da, da, kužim, kužim. E, ali inače ne, ne. Da, da. A reci mi, ti si bio u braku, imaš dvoje djece, ako se ne varam. Je, ima, ima, imam dvoje, dvoje djece, bio sam 13 godina u braku. Kako je, jel si tad, jel tad bilo to na pauzi, takav lifestyle, ili... Pa, kako bih rekao, ja sam živio neki svoj život. Nismo mi nikad, nije to neki brak bio ogroman, sad velika ljubav, ovo, ono, šta ja.

Ja sam, ono, kako bih rekao, imali smo... Šta, dogovor? Ovo, ja sam bio, bili smo malo, ono, kao, jesmo mi to sve odvojeni, ovo, ono, ali ja sam imao svoj nekakav život, i tako. Ali dobro, imamo, imam dvoje djece isto, brata, dva sina, tako da, ono, za njih se živi, i... Da, da, jasno, ja. A, ovaj, putovao si dosta? Pa dobro, sad dosta. Mislim, dosta. Ovi, ovi koji su kod vas bili, ovaj, ja sam beba prema njima, ono, ja sam ništa, ono... Dobro, pa ono, prošao sam, volim tu Europu putovati, i to me, ne znam, volim to, i... ali najviše Azija, to mi je, ono, sve. E, to me zanima čuti, jel? Da. Šta je ono, Tajland, ako se ne varam, negdje? Da, Tajland je sve. To mi je, to sam prvi put bio prije 20 godina, čim sam tamo sletio, čim sam sletio tamo, znao sam da je to, ono, to, i dalje nema, ono... A dobro, to mi je i otac isto, meni otac pomorac bio, i uvijek je, znaš, pričao to, Azija, nešto mistično, ovo, jer prije su pomorci, nisu bili, kao sada, ovaj, pa da ono bude u luci pola sata dok ne iskrcaju, oni znaju 2 mjeseca biti, ono, ne znam, na Filipinima, pa

taj, ovo, ono. Onda on meni to uvijek priča, kao neku mistiku, i to me uvijek, ono... Tako da sam, a znaš, čim sam tamo došao, znao sam da je, da je to zemlja za mene. I šta, ovaj, šta si tamo radio, šta, po čemu te toliko očaralo? Pa najviše me ta, nekakva kultura njihova, taj kulturološki šok koji doživiš, što je kod nas nenormalno, koji je kod njih je top. I, ovaj, i hrana ta, pošto sam, ono, kuhar, završio sam tu večernju školu za kuhara, nakon, uhvatilo me to, nešto prije 10-ak godina, bio sam u nekoj emisiji, pa me uhvatilo to kuhanje, i onda sam, stvarno sam se, ja se inače, ono, šta volim, posvetim se, ono, milijun posto tome, tako da... Išao sam, kažem, tu neku večernju školu, čak sam mislio ostaviti se ronjenja, postati kuhar, i ono, bio sam baš u tome 100%, i ona, posebno me ta kuhinja njihova, šta je kompleksna, stvarno interesirala, jer sami meni govore, ljudi, znam, ja znam što ideš na taj, to, to stvarno...

Sigurno si i to, ma, privirio, šta se događa. To me fasciniralo, inače volim sunce, i ljetni sam tip, ne volim zimu i tako. I, ovaj, i onda sam tamo, stvarno, bio sam do sad masu puta, i uvijek, ja, ono, kada, kad sam bikov horoskop, ono, tamo di mi je lijepo, tu ja idem, neću ja sad ići neke... I, ali što se tiče tamo, Tajlanda, a bilo je svega, ono, mislim, baš sam sad zadnji put bio, kad im je Nova godina bila, ono, 13. do 15.04., to je, ne znam, ono, par sto tisuća ljudi, 3 dana party, 4 vode, svi su mokri, ono, šta je to, ovaj... To mi je, a, a znam ja šta, šta ljude zanima, kakve su žene, ovo, ono. Pa inače sam sklon tim nekakvim malenim, tamo, tamnoputih ženama, tako da je to za mene raj tamo bio, stvarno. I, dobro, prošao sam svašta i tamo, i... Mislim, to mi je, ono, top, tamo da je mogu otići živjeti.

Kao, jesi li znamenitosti prošao tamo? Da, prošao sam, ono, prvo sam... Sigurno si imao svašta vidjeti. Da, i onaj, pa to, obično su to svodine te budističke, samostani, što su stvarno fascinantni, i, na primjer, Bangkok isto, ja ne znam koji je to grad, ono, uspoređuju ga s New Yorkom. Zapravo, cijela ta zemlja, kako kažu, ajmo reći, New York, ne spava nikad, ono, stvarno ne spava tamo, Tajland, nikad. Ne znam, u 7 ujutro možeš doći u restoran, u 6 i pol, tu nema kraja, čovječe, zabave. Ne znam, nisam nikad bio u ovo, kada nije sezona njihova, ali, ovaj, ono, šta sam doživio tamo, je ono, strašno. I, na primjer, ima tih samostana od zlata, šta ja znam, Bangkok, ta kraljevska palača, to je stvarno, ono, stvarno me fasciniralo, rijeke njihove, onda oni neboderi s restoranima gore, mislim, ima tu noćni život isto. Kakve su cijene to za Hrvata, onako, skupo ili ovisi? Ili ima, ono, od par eura do nešto šta ne možeš ni sanjati? Pretpostavljam da je tako. Ne, ljudi koji, koji stvarno nikad nisu bili mislili da je to stvarno jeftino, a to uopće nije istina.

Istina je, kad uđeš u neko selo, da ona baba šta prodaje na štandu, one piletinu i peče, to je jeftino, to stvarno možeš, za, ne znam, ja ne mogu se moći nadmjeriti. Ali hoćeš razbližiti, turistički misliš da to je cijena ista, čak i gore kod nas, ali oni su umjetnici u tim, kako da ti novce izvuču. Nije, na primjer, šta ja znam, dođeš u kafić, ako sam, sam, ajme, meni izvuče sve, sve iz tebe. Šta, na koji način, šta? Znači, trebaš ponijeti onoliko koliko si mislio po potrošnji, ili ćeš ostati bez toga. Znači, sjediš si tamo u kafiću sam, i onda ti, miga ti jedna, miga ti druga, pa ono, znaš, oko tebe.

Pa ti hoće s isto akrilo, pa hoće da joj uzmeš lady drink, to je... ali dobro, neće ona sad, kao u nas, da sam čuo da, ono, ona ti reče lady drink, pa uzme šampanjac. Ona ima svoje piće, neko tamo, neki bućkuriš, šta oni to njoj daju, vjerojatno je to neki sokić, ono. To ti napravi, da ti taj račun, stvarno je, ne mogu reći. Ali to jedno piće, ti si onda popio pivu jednu, pivu drugu, alkohol te fuka, došla mi je prija... Prijateljica? Prijateljica koja te počne dirkat, i to muškome, ono, a imam dvije, ovo, ono, i na kraju skužiš da si ostao bez, bez, bez, ono... Potrošiš sve na ta pića, ovo, ono. Mislim, možeš ti s njom poslije otići, nije to problem, da platiš kaznu, tobože kaznu, tom kafiću, šta si je izveo, a neće je biti. To je, ono, ostaneš, jednostavno su umjetnici u tom. Koje su to fore, ono? A to su, ono, i ono to umjetno punjenje tih, isto tako, te cure, one, one kupe, terač, sad to su, skužio sam, da one kupe te tvoje račune, onda ona odnese tamo šefu, šefici, on zbroji te račune, i ono. Njoj, da. Tako, i to ima cura masu šta rade vani, na primjer, ona te zna di će te odvesti, kao,

otići ćemo sad u nekakav disko, ovo, ono, tamo je super, tamo su neki moji prijatelji, ovo, ono, i sad ti to častiš nju, sebe, ona to, ona sve te račune stavlja. I onda ode tamo, i menadžer kluba to zbroji, daje mu postotak. Ja kažem, opiješ se i još zaradiš. Ja kažem, pa dežuraj. Da. Tamo je, tamo je prostitucija tehnički zabranjena, i, ali, ali znaš kako, onda, ako je tako zabranjeno, je kao poznato po baš po tome. Navodno da je zabranjeno samo ako je žena pod prisilom, ima nekakvog menadžera i to. Aha, svodnika, kao. E, a ovo drugo, ona, jednostavno ne podliježu za zakon. Bilo kad sam prvi put bio, oni su me svi upozoravali, nemoj drogu, znaš, nikakvu travu, ne daj bože, ovo s drugog, glava leti, ovo, ono, i ono, sad kad sam zadnji put bio, ja kažem, šta je ovo, čovječe, ovaj... Svuda smrdi. Smrdi trava, jebote. Sad ja gledam, pa ja ono pitam, ma kaj, jel ono, legalni smo od lani. E, to je nešto novo, da. To se dimi više nego u Astari. A ti kako, ono, i to svi... Znači, iz jednog ekstrema u drugi. Ne, puše svi, čovječe, ja gledam, šta je ovo, ne možeš vjerovati. Kao, ono, gore nego u Amsterdamu.

U Amsterdamu dođeš, pa imaš onu Red Light District, i tamo puše, ovo, imaš di koji, tamo puše. E, coffee shop, da, da, da, to je fora, eto, bio sam jedan put. Puši, čovječe, ajme meni. Da, da, znam da je tamo, ono, baš, ne znam, sa jednim jointom, možeš imati ozbiljnih, ozbiljnih problema, i neke dugogodišnje zatvore, i čuda, ono, tako da... Ali, znači, sad je to neko high life, možeš doslovno... Da, da, i sad su navodno uveli opet da samo u medicinske svrhe, ali poznajući njih, mislim da to nema ništa tu. Mislim da se to dimi, ono, kao ludo. A jel si osjetio sad ovo zadnje kad si bio? Ili si to zadnje, i šta su ti rekli? Ne, o to sam zadnje, kad sam bio, onaj, onda su rekli da, ovaj, će kao u medicinske svrhe. A, okej, da, da, sve to, priprema se promjena zakona, da, da. Ali ja to, izgleda to, nema ništa od toga. A da, ne znam što će reći da su to tako promijenili ploču, to zbog turizma, ili, mislim... A mislim, koliko turista tih ima, nisu trebali ništa raditi, oni, a čak imaju, ja mislim, neke restrikcije za smanjen broj turista. Jasno. U nekim mjestima, da. Taj Bangkok je bit će, to je vrvi s ljudima, kako to izgleda? A ništa, to je... Jeli, jeli prljavo, jeli kako, kako to vam pričaju?

Pa ja, ja vam mogu reći, ove, ove znamenitosti nisu, ne mogu reći, ali ovo di su te rječice i te rukavci, i te ulice neke, oni kupe, ne znam, smeće dvaput dnevno. Dvaput i tjedno. I onda, ono, stavljaju to s, ovaj, strane, ono, iz svih restorana, na hrp, to bude hrpa, ono, od 2-3 metra, ono. I onda tamo oni, ono, kad uvečer prođeš, oni štakori, ajme meni. To mi je, ono, to mi je, ono... Ali u ovim, baš gdje je centar i tako, di ste ja, stvarno je čisto, ne mogu reći ništa. Gdje bi ti, gdje ti odsjedneš, nekakav hotel uzmeš? Phuket, uvijek Phuket, ništa drugo. A šta? Išao sam Bangkok, Pattayu, to je Pattaya grozna meni, bar ne znam, šporka je, ono, ta plaža isprije, katastrofa. I onda kad sam na puketu, došao sam, taman sam, to je, ono, divlji život, noćni, ovaj, dobra je ponuda, i more, ono, baš u tom mjestu di sam ja, nije baš, sad mogu reći da je to sad nešto čisto, žuti je pijesak, pa je to, odmah ti daje neku, neku drugu, ovaj, viziju toga, ali ono, odeš, imaš tih brodova, odeš 20 minuta dalje, ono, tirkizno more, bijeli pijesak, palmice i tako. I tamo mi je, ono, top, stvarno.

Koliko čovjek može ovako očekivati troškove, onda, ne znam, sad, vjerojatno je najskuplji let, pretpostavljam. Pa da, ajmo reći da je karta ta avionska, ako ćeš sad, nekako nešto sad si predlaži, pa uzimaj 2 godine, sad, bubam. Dobro, ajmo neke realne rečenice. Ajmo reći, ono, baš sam gledao prije par dana, 1000 i, 1000 eura dođe. 1000 eura povratna karta, i ako ćeš uzeti hotel sa, možeš ti uzeti hotel 10 kilometara dalje od nekog centra, pa proći za, šta ja znam, 200 eura 10 dana, jel tako. U, pa to je stvarno jeftino. E, a ono, ja obično uzmem tu u centru, ne mogu ja tu, ja moram biti u centru toga.

A to ispadne, ono, 600-700 eura, i ako ćeš to, a dolje je sad ta zamka, koliko to troška. Na primjer, možeš se hraniti jeftino, ako ćeš, ono, ako, pošto ja samo kada idem i jedem njihovu hranu, ja ne znam, ono, doći dolje pa jesti Mc ili nešto. Ma normalno, dobro, to. Šta si, ono... Meni isto, taj hrana je zakon, i ta azijska, obožavam to, ono, baš. To možeš. Ti okusi, ti onako, začini, to je. Da, da, to je skroz drugo nešto. I možeš, ali... Ali ta zamka je noćni, čovječe, života, to je, ono, najgora stvar. Što se tiče para, to je najgore, izvući ću ti, ono, sve iz tebe. I onda imaš masu tih ponuda, imaš neke tamo, lady boy show, ne znam, ako ćeš otići gledati neke slonove, tigrove, čuda. Znaš, ono, skupi se to, jer imaju ponudu stvarno, i ono, dobro su organizirani, ti na, negdje na onome štandu na ulici, uplatiš, šta ja znam, za posjet nekom otoku, ti se ne moraš brinuti ništa, oni te bude u sobu, čeka te auto ispred, sidate vozite, ono, stvarno, ja kod nas vjerovati... Stvarno? Ne, ne, ne, ne, ne možeš vjerovati. Ja isto, ono, kad sam, baš sam našao neku ponudu za, za neki taj otok, stvarno je top.

Stoji na štandu, ona, ono, pokrivena onom ceradom, ja kažem, ti, ja kažem, ovo je neka, ono, zajebat će me 100%. I ništa, to, ono, uplati, a nešto jeftino bilo, i ja kažem, ja sam već promovirao, ja kažem, nema cijevi, oni su rekli 7700, vozač dolazi, sidate u autu, vozite tu, brod te čeka, ideš, vratite nazad, ručak, tamo, sve to, ja kažem... I koliko to platiš, tako šta? Mislim, red veličine, ono, je li to sad 20 eura, 50, 100? 50, a možeš te bolje destinacije su oko 50-ak eura. Inače, all inclusive, i čak, ali kako im se to isplati, da te netko i pokupi, ono? E, sve, sve imaju, stvarno. A očito je. I koliko tu vas onda bude, to je onako, više se nakupi se, valjda, brod, ono. Ako je najbrži brod, a nema puno, ako je najveći brod koji sporo ide, to bude ljudi, more, ono. A zavisi opet koja, ako uvijek nađeš nekakvu, ja obično tražim otok neki, šta nije toliko razvikan, jer gužva ta, jer dođeš tamo na plažu, pa moraš čekati red da se slikaš, ono, micati noge okolo i to, ono, koliko ljudi ima. Ali ovo je kao, ono, iz one, na primjer, bio sam u onoj, Maja B, ona je u žal, šta se zove, Leonardo DiCaprio što je snimao, ovaj,

ja sam mislio, ono, uvjeren da će biti tamo 20 ljudi. Ajme meni, ja došao, ono, pa ne možeš, ne možeš nogu nisi mogao doći, a to je tisuće ljudi bilo. Aha, baš prenapučeno, ono. A dobro, tu sam bio, ja vidio, ja i to je to. A, znači, ovi manji otoci su više za preporuku. Meni su manji otoci više. Da, da. I šta tu, kako je tu more, možeš se kupati? Da, može se kupati. Kakva je temperatura, onako, kao u nas kad je lipo? Ma kakvi. Ti moraš izaći iz mora da se ohladiš. Jel? Pa to je, ono, zna još poslijepodne, kada u nekim valama, kao krene taj vitar s mora, obično i s mora puše, znaš.

To se more užari, čovječe, stvarno bude, ono, pišalina, pišalina. A šta, koliko, mislim, 25, 6, 7? Pa i jače, ja mislim da je 28, 100%. Ne mogu sad to, ne mogu, ne mogu sad to reći. Ali je vruće, strašno. Kad je tamo, zapravo, ta sezona ljetna za kupanje? Od 10. do 4. mjeseca je, ono, kao njihova haja, onda kasnije idu one kiše i to, monsun. A, monsuni, da, da, da, da.

I ovaj, znači, tamo se onda, jel ima negdje gdje nije tako more vruće ili je sve? Pa ja ne znam, ja di sam god bio, bilo je, ono, baš, baš, ovaj, baš, ono, ekstremno vruće more. Premda ja to volim, ja patim, cijeli život sam u moru, pa onda patim tu, tu. Aha, ledeno će te, da. Tako da je meni to, ono. Da, malo, malo za promjenu, da ti je lipo. Ja ono obožavam, kad mi netko kaže, ne volim lito i to, ja ono bi, ja znam kako radim taj posao koji radim, onda mi je cijeli život dršćen, ono, ne znam, možeš imati odijelo najbolje, a cijeli život se treseš, tako da, ono, obožavam kad je to toplo. Da, da, malo ti je dosadilo to, kao ronioc, ono. Da. Da, da. A šta si još od Azije vidio? Osim Tajlanda. Pa bio sam, kako se zove, Kuala Lumpur, tu sam nešto kratko bio, a vamo Bliski Istok, bio sam u Dohi, to mi je, ono, katastrofa, to isto Azija je, naravno.

Azija je sve preko, preko, di je onaj Bospor, pa ono. I ovaj, Dubai, to mi je, ono, ne znam, žao mi je i ti što sam bio tamo. Ne volim takve stvari. Sve je to umjetno, sve je to, umjetne su im sve, od kuća, zgrada, do ljudi, do ponašanja, ono. Inače, ja nemam ništa protiv vjere nikakve, ono, te muslimanske, ali ono, jednostavno, i u Turskoj kad sam bio isto dva puta, jedva sam čekao otići. Meni to bar, ne znam. A šta te, kako to da si onda išao tamo? A, išao sam zato što su turske serije bile. A, turske serije, da, da, da. S tim, ono, to je bilo, ima, u Istanbulu sam bio, toga sad ne znam. Baš ono, kad je bila nenađaj, te sapunice, kad su počele, ono, ajmo, ajmo. A to ima 10, 15 godina bit će. Ajme, meni jaka amuća. Međutim, mislim, čaroban je grad, ne mogu reći, to sve, sve sam te obišao, ovo, ono, ali ne volim to njihovo buljenje, čuđenje, onih muških, zamotanih, ono. Nemaj, stvarno nemam ništa protiv, ali se ne osjećam lipo. Ja sam inače slobodan, liberalan, tako da je to sve kontra nekog mog uvjerenja, i ono, ne želim uopće biti na takvim mislima.

Pa dobro, Turska mi ne zvuči da je toliko. Ma da. U tome, isto je. Pa je, kako nije. Možda kako gdje, vjerojatno. Je, vjerojatno u tim nekim, ono, vidio sam ja ti, te neke restorane, klubove di sam bio, da tu žene, ono, dolaze oskudno odjevene. Ali obično, šta ja znam, meni stari bio u Istanbulu, kaže, 70-ih, kaže, to je bio raspašoj, ne znam, ne mogu sad znati. Baš mi je to, ono, u ulici rekao, kaže, imaš tamo jednu ulicu, ono, u taksiju, to ulica nema kraja, ne znam, to kažu da je najveća ulica, ne znam. Pa imaš tu negdje, tu, otiđi dolje, neka, ono, tamo ti je to top. Ja ono, došao pitat, naivno, šetati, pitam tipa, ono, s bande, šta stoji, stoji neki, kaže, dobar dan, dobar dan, ono, nešto engleski nabada, ja isto neko. Ja pitam, di je, di je ta, jel postoji ta ulica neka, on kaže, what, ja kažem, striptiz, baš, šta ću mu reći drugo, ja kažem, žene, ono. Ma, kad sam ja to njemu ispričao, ja kao, pa skoro me ubija tamo, ma ajde, ja kažem. Da, da, da, to je. Ovaj, ja kažem, kupio sam, ćao odavde. Dobro, mislim da je Turska u zadnjih par desetljeća dosta nekako otišla u konzervativne vode, opet. Da, pa. Ako, a, mislim, ne slabo znam ništa o tome, ali. Nekako mi je to, nekako imam osjećaj da je, da je to tako i u nas.

Da je to tako i u nas, jer sjećam se ti odrastanja 80-ih, dovoljno kad bi išao na plažu, tamo smo s mojima, tamo, Primošten, ne znam, di smo, na Murter, ako ne bi s brodom išli, ima bilo više Njemaca golih nego obučenih. Ma nitko nije o tom pričao. Ha, mati bi rekla, vidi je šta visi tamo, i onda bi se ja smijao tome. Da, danas bi to skandal bio, teški. E, a sada, oni o tangama, čovječe, pričaju, jer smiju žene nositi tange, nemoj, daj, molim te. Ma da, ma ja se, ja se isto sjećam kao, kao klinac, znači prije, ajmo reći, 20-30 godina, viditi toples ženu na plaži, nije bilo prečesto, ali bilo je nešto danas, ne, to bi valjda na indeksu odmah završio, to bi bilo teške, ono, valjda bi, uhapsilo bi je, valjda, ne znam. Ne znam, to je, pa baš, i ono, dosta gledate onu kinematografiju 80-ih, ono kad je Mira Furlan snimila onaj film, Lepota poroka. A? E, nisam gledao, ja mislim. To je najerotičnija scena ikad, na ono, što će biti, ja mislim, jedna od jačih, ono, mislim. Pa nitko to nije, ono, nitko nije pričao o tom, da je to nešto, ja znam one komedije

srpske kad su bile, pa mene tiralo leći, ono, ja virio, tamo svega bilo, jebate. Nitko nije o tom, a sada da tako ona, ne znam. To me baš, ono, baš me to ljuti. Pa dobro, nije da danas nema takvih filmova, ajde, mislim. Pa ima, ali obično, onaj, baš je bio, nema dugo, nekakav film di se dvije žene poljubile, ono, bilo 8 uvečer, to je izašlo ujutro, kaže, kako možemo biti pred djecom, dvije se žene, ono, poljubile.

Ali dobro, valjda to, to tako ide. A da, da, možda to ide nekako ciklično, da se opet to popusti malo, pa opet, ne znam, ne znam, stvarno, ono, dosta tako stvari je, kao na visku, onako, dođe s jedne bande na drugu, onako, ide, ne znam, možda smo sad u nekom tom, ono, konzervativnijem dijelu, kulturnom, tako da se dosta više, da, zanimljivo, dosta se više sablažnjava na neke stvari sad, nego ono. Prije to, ne mogu shvatiti, to nikako nije jasno. I to, ono, šta znam, mi smo, ono, mene kad su vodili roditelji, narodni dječji festival, kad sam bio mali, to je bilo svaki, svih nacija, ja se sjećam, čovječe. Ja sam jedan put tek kad s nekim, ono, ne znam, Kinezima, Korejancima, ne znam šta, jedva su me našli, ja sam htio ostati s njima, otići s njima, ono. Uvijek sam imao to, ono, baš sam to, ono, tako sam bio odgajan, nikad nisam razlikovao između mene, jel crnac je, jel Kosovak je, jel, ružno reći, Kosovo. Ma dobro, kuži me. Kosih očiju, jel. Ono, a sada je to došlo, ono, čovječe.

Ma, ma neću to komentirati. Da, da, promirilo se, da. Vidim koje napade, ono, doživljavam preko tih medija, ovaj. Ne preko mene, preko, ajmo reći, kome. Komentara. Komentara, to, to je, to je, to je odvratno toliko i nepristojno da, ono, ne znam, čovjek me, ono, govori da se ubijem, i onda, ono, odem mu na profil i vidim da je, ono, slikan, ono, ispred crkve negdje, tako, to, ono. Čovjek, ovo je to, to je licemjerno. Čovjek, tu zazivaš mene, a s druge strane, tobože, ideš, pa daj, molim te. Pa to me, to me, to me odmah iz takta izbaci, to, to, koliko su ljudi licemjerni što se tog tiče. Evo, baš, ono, živim tu kraj crkve svetog, ili kraj križa, e.

Ono, čovječe, ekipa koja izlazi iz crkve, ono, ono, znaju me preko tih emisija, ovo sad, sad će me još više, ne znam. Znači, ja vidim njima u očima, vidim, ono, ja primijetim, oni, ja mislim da mogu pucati iz očiju, da, da, da bi to napravili. A kad je bio u crkvi, maloprije, pa sram se. Da, da, da. Pa to sam ja reći, znam. Ja sam isto riješio, 50% familije moje, koji su takvi. Ja kažem, kako te sram nije, ja kažem, tu zazivaš neko domoljublje, hrvatstvo, to ideš u crkvu, ovo, ono, i onda s druge strane meni, ono, to, ja kažem, sram se, ja kažem. Tako da, da sam riješio, ja to sve. Inače, ja nemam problem s tom, da bi ja nekom rekao nešto i to, briga me. Ja znam šta je pravo, šta nije. A mislim da se tu zna biti licemjerja osobno, gdje će tebe onako rado osuđivati, a tko zna šta oni rade sve. A to, evo, ja ću reći. Od ovako, od bračnih, vanbračnih stvari do kriminala, do svega, ono. Toliko su ekstremni da, ono, znaju se posvađati, ja ću otići, pošaljem poruku, ja kažem, kako možeš to, to napisati. Sad, na primjer, tu curi je neki dan tip napisao da se objesio, ono, mislim, sram se, ja kažem.

Živo je biće, pa da je sada, ne znam kakva. I tako, ja njemu, on me na kraju pita da di on može otići, na koji portal, pa čovjek, ja ono, u šoku ostajem. Ma ja kažem, skini mi se, jebati, sad ti neću reći ništa, ja kažem, sram se. Tako da, ono, valjda iz tog nezadovoljstva, jer ne živim kako oni hoće, ono, mislim, razapnute ljudi će, pa stani, pa pusti me. Je, jako je popularno tako, nekako, tko živi drukčije, ili nešto, onako, mislim, ma užas, ne znam šta reći na to, uopće. Baš, baš, eto, to mi je, ono, baš me to, baš me to iz takta izbaci, ali nema veze, neću. A tako, sad, od kad si, ajmo reći, javan postao, jesi ti onda patio da je i nekakve, onako, osobne prijateljstva i obitelj i to, šta su ti rekli zapravo, ono. Pa je, ma je, mislim, onaj. To se sigurno proširilo brzo. Kako, kako odmah to, pa dobro, moji su znali prijatelji svi da sam ja ono. Ali ono, baš, evo, sad, baš kad si to, baš, ono, ekipa, ovi prijatelji iz grada, znači nitko se nije makao od mene.

Sad ti to gledaj. A ovi koji baš nekako nisu, iz raj su iz okolice, oni su se povukli, znaš, ovo, ono, nemaju vrimena i tako. Tako da, ovaj, žao mi je, mislim, žao mi je, ono, bezveze. Ali nemam problem, neki su prijatelji ostali uvijek uz mene. Evo, prvi, Goran Šimić. Znači, u 3 ujutro, da ga zovnem, on bi napravio sve. Ja mu kažem neki dan, baš smo se trebili njega i ženu, ja kažem, šta je, ja kažem, jel smiješ s menom sjesti ili. Znaš, ono i to. Tako da, ovaj, ali dobro, onda bar znaš tko je, tko je, kakav. Ja isto nemam, ja da mi prijatelj, ono, osim nekih najgorih dijela što se može čovjeku zamisliti, ne bi se nikad makao od njega. Ma nema šanse. Nema šanse. Evo, ima tu jedan momak iz Šibenika, šta je, onaj, čovjek je gej. Ne zna, znaju svi, ali ne zna, znaš, nitko, ajmo reći. Pa ništa, onaj, onda mene, ono, kažu, ako ja, ako me vidi na piću, s njim, šta ti radiš, ja kažem, stani, čovječe. Pa šta on, ja kažem, meni radi u životu, kako on utječe na mene, da

sad čovjeku ne bih mogao javiti, ne bi s njim pića. Da, da, užas. Ne znam di smo mi došli, ono. Ajme, šta me to iznervira. Ovaj, inače, ti si, ti si ronioc, sad, ono, bio si spomenuo, kako se zove, hladna mora i to, ali šta, ti si nekako kao, ono, morska bauštela, šta, šta zovu. A ja sam radio. Kako ti izgleda? Ja sam završio tečaj sa 16 godina, znači 97. 97. sam završio tečaj, dok je tečaj trajao 6 mjeseci, a ne sada, to me isto, a ne sada, 5-6 dana, u tih 5-6 dana postaneš ronioc prve zvijezde. To je kad ti tu možeš naučiti šta, niti znaš, prije su, ono, kad bi te, prvo sam morao plivati, roniti bez maske, oblačiti opremu, on bi ti skidao masku, bocu zatvarao, taj instruktor tvoj koji je bio. Tako da, ovaj, 97. sam to završio i počeo sam raditi, ne znam, nakon par godina, dok sam malo tu ušao u to, sad već 20 i nešto godina radim kao radni ronioc. I ono, to mi je sve, to je, inače, meni more, život, ljubav, opsesija,

sve. Tako da, ovaj, radim već to, kažem, 20 i nešto godina. Radio sam, stvarno, od toga sam, ono, napravio moru masu i, evo, ne znam, koju pogledate marinu na Jadranu, ja sam tu bio, ono, poriva sam, ono, bio, ja tu nešto izvodio, radio, ono. Tako da imam možda, kad se maknu, mislim, ovi ljudi stariji koji će sada u penziju, mislim da tu imam možda najviše iskustva u Šibeniku, što se tiče tog posla, i ono, mislim da ga znam raditi i da sam dobar u tome.

I tako. Ti si radio ovo u, šta je bilo, ovo miniranje tu. A, to, a to je. Dobro, to je, ja sam tu kao nekakav kooperant, radio kad je bilo spajanje, ovo, ono. I, ovaj, e, i onda sam tu stavljao nekakve, šta je ovo to sad, ljudi, ono, stavljao sam nekakve kao snimke, ono, fora je, onako, kada izleti te mine, i onda su, ono, ljudi rekli da, ja sam još, ja, ono, volim provocirati, pa sam napisao, kao, tradicionalni način lova u Šibeniku. To, koje sam ja poruke dobivao. Pa kako su ljudi, neću sad reći kakvi, ali, ono, čovječe, jel ti imaš logike, ono, vidi se grad iza mina, i ono, tona je veziva, i ja ću tako loviti ribu. To sam, koje sam ja poruke tu, tu dobivao. Ajme meni. Da, da, padnu na foru, ali nekako. A, ono, mislim, a neću to komentirati. I to, i kažem ti, i radio sam stvarno na masu i ovdje i u, šta ja znam, i vani nešto, i tako, po Crnoj Gori, bla, bla, bla. Evo, sad baš idem raditi isto vani.

Ovaj, dobio sam posao u najboljoj firmi na svijetu, ronilačkoj, da. Jel? Za jedan dio tog, tog posla, tih sidrenih sustavi, to su marine, bove, ono, kako mi blokujemo uriz, i tako, i sad nećete vjerovati, ali ta je firma iz Šibenika. Jel? Da. Samo to, gazda, mislim, šef, prijatelj moj, ne želi nikad to, on to nije isticao, ovaj, ali, ono, stvarno kotiramo kao najbolji u tom na svijetu, i ono, onaj, radim kod njih, i tako. I, i to, a to, inače, sa tim isto akcijama, čišćenja se bavim, prvi put sam bio 90. neke, prvi, prvi sam se odazvao, i onda sam kasnije to nastavio čistiti, i onda sam se uvijek na te akcije, ono, preko, prvo smo mi organizirali, još bivši klub, Ekos iz Šibenika, to nema više, i onda smo, ovaj, preko nešto, preko vatrogasaca, i kasnije, onda, došao Šimić, on je to digao na jednu veću razinu, i onda sam tako kod njega, i onda smo počeli. Da, da, da, čišćenja i to. Da, to mi je, ono, uvijek sam, stvarno smo izvadili toga, ono, iz mora, ne znam, do, jel, do, duže smo znali

smo greškom neku minu izvaditi, pa onda zablokiralo nas je. Baš ona jedna snimka. A je, stvarno, našli smo tu minu, sad, ono, jel smo znali ili nismo, nebitno je, ono, ja govorim ekipi, ako ne izvadimo van, nismo ništa napravili, ono. Da, da, ne bi to bilo pametnije pozvati. A, znate, koliko si ti mina izvadio, koliko tog ima. Ja, na primjer, u Pirovcu, baš u mislu, tih ima, tih mina ima, ne znam, vire, ono, kao kapulica iz zemlje, u moru. Znači, toga ima masu. A šta, od kad je to ostalo, šta, od Drugog svjetskog rata? Znam, to je iz ovoga rata, jer su, dosta se, ono, vidjelo da su to čitave mine, ono, s onim, to su kao i zrna, i valjda su minobacači, ne kužim se u to. Misliš da to onda, to nisu baš onda podmorske mine, nego šta? Ne, to je što je valjda padalo, jer su to. Aha, to misliš, da, da, da. Vrijeme drugo, ali, uglavnom su vidljive, masu ih ima, ista je luka ovdje puna. Ono, stvarno ima to, svako malo možeš naći. I ono, dok su ti iskopi bagerima, to isto toga ima, to se izvalja, samo to nitko ne zna. I, ovaj, i mi bi, ono, a zna se to odmah koja bi, ono, ako ima taj špic naprijed, ono, a ova je bila sva rasuta, taj špic bija rasuto.

Dobro, to u moru se vjerojatno raspadne sve. Da, oni to izvadili, onak, kad je to policija zablokirala sve, ono. Tako, to je fora bila. I onda su ljudi, naravno, tu su bili, čak su sinovi moji bili, bili su još druge djece, ono, to skakali, mislim, ono, stvarno, grozno je bilo. E, onda tu isto, tu smo dobili osudu, ono, ne znam, ali znali smo odmah, ti vidiš, kažem, na toj mini, hoće, jel ona, ako je ono skroz lipo u špici, ako nema nikakvih oštećenja, ona se ne dira. Ali, ono, ova je bila skroz, ono, rasuta, tako da smo je mogli izvaditi. Misliš da je onda bila, u principu, i neaktivna? Neaktivna. Da, da, to je. Jeb, ona bi u njoj bilo, oni su nju kasnije raznijeli sve, ali, ono, vidi se to odmah koja je. Da, da, možda ne bi radio mehanizam baš za detonaciju. Pa koliko smo mi tih blokova betonskih, kad bacimo po tim minama, to se zna. A, ono, ne znam, moliš Boga da ne bude ništa.

Da, da. Kako izgleda kad stavljate one, one blokove za muringe? Ti moraš prvo očistiti to dno gdje će to ići, ili? Pa dobro, trebalo bi vidjeti di će ono, ono, pasti, hoće li šta. Ne, obično to nekako, radi se, obično to u nekim lukama, gdje ima masu tih guma, ovo, ono. Mislim, ne smeta njemu puno, on, kada padne, on, ono, kopa se, tako da, ali, ono, trebalo bi maknuti tu gumu, na primjer, jer zna kliznuti po gumi i to. Kakva guma, misliš? Pa, misliš, oni, ima ovih, evo, na primjer, imali smo situaciju gdje sam ja baš osobno bacio taj nekakav blok veliki na gumu. Vidio sam da je. To je automobilska guma? Ja, auto, šta će, koga briga za ovu gumu. I onda, kad su ovi išli kasnije po rivama, oni su mogli micati, jer navodno guma je ispod, sad pričam tako. Onda očistimo dolje, mislim, vrag se to čisti, pogledaš ima li šta neki, da nema još nekakav blok, pa da ne stoji krivo ili nešto, i tim padobranima dođemo i odušimo ga, i to je više to, na poziciju koju netko da, ili geodet, ili bla, bla, bla. I onda tu montiramo, ili bovu, ili pokrivajući po pontonu, šta već. Da, znam to, po marinama ima, praktički svaki vez ima svoj, ili muring, ili

dijel, pa onda tih blokova bude puno, da, da. I koliko taj blok težak, to je onako. A vidiš, ovo je to od prije, ono, kad smo, kad sam počeo te blokove raditi, ono, prije, koliko tu godina već ima, onda su blokovi bili, ono, tona i po, to je blok bio, ono, uf, znaš, ogroman. Međutim, sam skužio, kako vidim, da su sad blokovi već od 5 tona, standard. Sad baš radimo gdje će biti 8, jer brodovi su sve. Sve veći, da, da, da, ja. Bile one jedriličice, mali oni gliser, pa je. Da, da, brod, brodice, ono, do tone dvije. Dosta, čovječe, na kraju, ono, ćemo stajati, ne znam koliko. Ma da, ma budu, ono, 35 bruto tona, brodovi ili više, ko iz ništa, to su, ono, najmanji, praktički.

I to treba biti teško, valjda. Da, i onda lanac preko, i muring lanac, ono, nategne se ta linija, i, a mislim, ono. Jel taj, taj vez i to, to je već tvornički nekako sve? Ti to samo spustiš, ili? Ne, ne, ne, to je, stavi se blokovi, pa ide sidrena linija preko, to je deblji lanac, i onda na taj lanac ide tanji lanac, gdje je muring, onaj. A muring, gambec stavimo dolje, osiguraš ga, i gore pašnjak, to je standard. E, da, da, da. Ili neki vez koji ti projektant, obično je to pašnjak, s onom gumom, napraviš dolje, ili zapravo vežemo ga mi gore već, jer je bolje, vežemo gore, dolje samo vežemo lanac i osiguramo taj pašnjak, i to je to, nemaš, to je mediteranski vez nekakav, to je vječno, mislim, vječno, traje. Da, da, da. I šta kažeš, ti si uvijek, napatio si se hladnoće, to uvijek nekako stavite, ono, odijelo i to, ali to pomogne donekle, ali. A pomogne. Jer ima kao ta teorija, onda ti se u tijelu ti zagrije taj međusloj, bla, bla, bla, ali opet, šta, u principu, opet se smrzavaš. Da, imam osjećaj, da, da, da, čovječe. Mislim, bolje je valjda nego nemaš ništa, ali sigurno.

Ali trebalo bi nekakve, šta ja znam, po nekom standardu, ja mislim da je ispod 7, ili ne znam koliko stupnjeva mora, treba suho odijelo koristiti. S tim suhim odijelom. A što to znači? A to je suho odijelo, to je, ono, obučeš ga, imaš tu brtve tu, ventile, napušeš ga, i, ono, možeš obući robu ispod. Međutim, sve to. Aha, hoćeš reći, nije vodopropusan. E, nije vodopropusan. I sve to lipo izgleda, ako ćeš stajati i gledati ribice, ili ovako nešto. Ali ako ćeš ti ulaziti među neke žice, među milijun konopa lanaca, pašajica, ne znam čega, ti to isparaš, čovječe. Tako da, to nema smisla. Onda mi svi ovdje na Jadranu, pošto smo mi kauboji, što se tog tiče, a i zato ja mogu reći da smo najjači što se tiče u tim radovima, mislim, ne mora nam nitko parirati tu, samo zato šta radimo na taj način. Mi obučemo mokro odijelo. Sad ti dođeš, ajmo reći, u vrnaži, ovdje dolje radiš, kada je nova godina, i ono, par dana poslije nove godine, kad bure okrenu, dolje se more zaledi. Ozbiljno? Sad, koja je to temperatura mora, ja ne znam, 2 stupnja, 1, ne znam, nije. I ti uđeš u onom mokrom odijelu od 8 milimetara, i radiš. A to, čovječe, ne znaš di si. Ali onda navikneš se na. A čekaj, ma kad, šta, stvarno dođe more tako nisko ovdje?

Zaledi se, da. Jel? Onaj gornji, pa to znaju svi dolje. Mi smo baš, ono, prije, kad smo radili tu vrnažu, dolje bacali neke štape, ja kažem, jebem se, umoran sam, cijeli dan sam, mora baš biti, taj dan sam cijeli dan bio u nekom jarku dolje, ne znam, ono. Na kraju su me vadili, ono, ma daj, molim te. Nije to baš, nije to baš posao. I sad, ono, pošto fali tih ronilaca, onda stvarno svak ide u to, vodeći se nekom parom velikom, da će tu dignuti neke novce. Završe taj tečaj od 5-6 dana kod nekog instruktora, koji ne mora ništa znati o tome. I onda ide u Split, jer imaš sada da, ako ćeš obavljati te radove, moraš imati školu za, a mislim, ta škola, to vam traje, ono, mjesec dana.

Mjesec dana traje, ali imaš jedno, ne znam, 8 dana predavanja. Nešto ti to naučiti u 8 dana, to će, aj, ko je meštar, ko zna nešto raditi, već on to može, zna šta. Ali dođe neko, neki mali, od 20 i koju godinu, koji nikad nije radio ništa, misli da će zaraditi novce, dođe tamo, onda ga prijavi se, dobije posao na nekom gradilištu, onda to bude katastrofa. Ja to znao sam, takvih prošao milijun. Vodeći se nekom parom, ono, nekim dnevnicama velikim, i to, i onda, ono, tu bude panika. Ja na kraju, koje god gradilište da dođem, uvijek su neki koji su godina kao ja, ili su stariji, uvijek isti ljudi.

I tako. Ali dobro, stvarno nema tih ronilaca, ali mislim da, sad još dok Evropska unija daje te novce za projekte tih riva, obala, ja mislim da će to stati ubrzo. Dobro, valjda će i naša riva ući u to, pa da je. A, valjda, ovo u Dolcu stvarno je. Ovo je katastrofa. Ajme. Ne znam, stvarno. Šta ti misliš o ovom, ovom projektu, novom, šta se govori, i to, ti piloni, i to, šta će se? Pa dobro, mislim, to je, ono, standard, da se ne nasipa toliko valjda materijala, stavit će te pilone, zabiti, i sad ne znam hoće li te upojne bunare raditi, ne znam.

Šta je to? A to, ono, di se priliva kao višak vode nekakav, sad ne znam koliko će to biti. Nisam baš u tome, to je već, ono, neki, ja, ono, dobijem, pa znaš, šta ću napraviti, tehnologije. Da, da, pa da, to su ozbiljni radovi, ono. Povist rivu, sad opet, ne znam koliko je, jel to nasuto, ja mislim da je to dolje nasuto sve, inače. Jel je? Ma nije. Aha, ovo misliš, pa je, mislim da je, je. Ne znam kako će se. Ovo tamo od katedrale, ajmo reći, do mula, ja mislim da je to sve. Kako će spriječiti dizanje te plime, ako to, ne znam, koja tehnologija tu može biti, da se dolje iskopa dublje, pa se temelji neki stave, ne znam. Ali u svakom slučaju, ona se riva mora napraviti, ono, katastrofa dolje, ono, ne znam, ulazi voda u kuće, ono, struju, ajme. Ma, općenito, onaj cijeli dio, ko da je zapeo u, ne znam, u nekom prošlom stoljeću, tamo, mislim, meni je glupo, ono, uopće ne možeš, ono, ne možeš proći rivom, em su štekaci, pa tamo kad ideš pješke, onda se s autima gombaš, nekako to je, čovječe. Pa je, ja, oni su. Nikako da se to, ono, mislim, malo mi je, ono, malo je i sramota pred turistima, sad tu, ne znam, šetaju

uz rivu, i onda dođu u to grotlo, gledaš kako će te, tamo kombi idu, svi piče, onako, ko. Je, ima to neku čar, ali opet trebalo ova. A ima, ali nekako i dosadi, često tuda prolazim, ono, baš je nekako, čovječe. Pa ima mora neke, neka, naspu rivu i raširiš. A, baš, mislim. Šta ima veze. Pa da, da. Nasipanje mora, šta nećeš ti dolje, ono, kamen kao ja, sad to je dobra nasipanje mora, da je sad, da Kornatima ili negdje na nekim otocima nasipa, to je katastrofa. Sad nasipaš dolje, pa dolje nema onako živo ništa od tih, od tih, toliko ima tog smeća i tih, tih boca, da tu ne možeš, ima ribe, da se razumijemo. Pa da, ja, vidi se riba, nešto. Napravit će bolju stvar ako čisti, kad kamen se naspe, filter, bit će još i još više ribe. Bez zemlje, zemlja u tome stvarno uništava dno, zaguši sve, i stvarno nema ništa, to je stvarno, ono, katastrofa. Pa kad se čisti bijeli kamen, i ono, stavi se, još će više ribe tu biti, tako. Da, da. Tako da im ta fora ne drži vodu nikako. Svakako znam sad šta je projekt biti, jer to se nekako se razvlači se, to, ja se još sjećam, to su bili neki intervjui s ovim Dulibićem, koji je tad bio od Lučke uprave glavni, 2020.

mi krećemo s tim, ovo, ono. A evo, sad opet, znači, sluša Savu da će ubrzo nešto. Aha, je, svaki tren će biti ubrzo, ali nekako godine prolaze, i to, ne znam gdje je to zapelo zapravo, možda je financiranje, možda je nešto politički, možda. Pa ja mislim da je tu politika, toliko su napravili nebitnih riva, ovih godina, ono, da, da. Da. Mislim da to veze sa politikom ima, da to nema veze, sigurno ni Evropska unija dala novce za takav projekt. Ne znam, da im poslat dvije slike u Bruxelles, rekli bi može.

Ali dobro. Da, da. Politika je, da ne kažem šta. Da. Nek se, uvijek sam rekao, da se bavi s njim onaj ko živi od toga. Ja, ono, mogu reći šta mi smeta, šta mi ne, ali nešto sada tu, da se ja, ja sam, ja sam niko i ništa što se tiče toga. Da, da. Goran može. Goran ima utjecaj, njega, njega ne vole ti političari i tako, ali bolje. Takav jedan treba biti, on je buntovnik, anarkist, tako da. Takav treba biti. Da, da. Evo, možda za kraj, nisam te pitao o legendarnom Punta Križu. Ajme. Nadao si se proći bez toga, ali.

Je, pomalo. Mislim, šta, ja nisam ni čuo za to donedavno, ovaj, šta, mislim. Pa Punta Križa je, mislim, jedan od najpoznatijih takvih destinacija na, mogu reći, u Europi. Ma daj. Ma da, to je, ono, inače Rovinj je, ono, majka, to se, to je, ono, to je grad koji svi, ono, moraju, koji žive, takvi su doći, ono, to je. Aha, to je. To je takav, ono, grad, i mislim, meni je lijep grad, predivan, ja sam često tamo. Ne vezano samo uz to, i ono, ovaj, Punta Križa, sad to je obična, par kilometara te, te, ovaj, plaže, imaš dva nekakva bara, to je, niti je to nudistička plaža, niti imaš tu taj, kako se zove, sada taj veliki kamp, nudistički, koji je blizu tu, ali to, to je jednostavno samo po sebi, od davnina dana, sad je to postalo, ono, ali to je od davnina dana tako, ali mislim, sad je to postalo, ovaj, dolaskom takvog interneta i toga, ovaj, hit tu među, među ljudima, imaš dio di su parovi, imaš dio di su, ono, gejevi tamo.

I, i tamo je akcija, nema tu šta. Ima te ploče šta su oni rekli da će zabraniti nemoralno ponašanje, ali to, ne znam. Ništa to, da, da. Ja sam baš pričao s tim iz Rovinja, kažem, ma svi su malo ludi, čovječe. Znaš, koji su tu pare u igri. I oni to su napisali, i prođu oni neki, oni, oni samo to, pa vide sve šta se dešava. Redari, aha, čisto da, ono, da. Meni, meni osobno nije, nije baš, onaj, nešto sada, nisam ja neki veliki naturalist, niti nudist, ono, to mi je, to mi je, ono, nema, ono, nema sad neki poriv tu sad, da moram biti, ono, u moru gol, ne znam, ono, ili ovamo. Ali, ovaj, dobra je to, ono, ko voli to, ima, možda, za moj ukus, previše tih samaca koji, ono, ti ne daju mira, čim si s curom došao, legla si, njih dođe 12, 15, bulje. Tako da mi je to malo, ne volim, više volim otići, pa dočekat tamo zalazak sunca, ima bar jedan dobar, i, ali da je akcija, je, ono, stvarno je, dolazi, ono, iz cijelog svijeta tu dolaze ekipe, dolaze čak i tamo Koreje, ono, Kine, ženske, te neke, one anime, one, one, ne znam niko. Aha, cosplay i to.

E, ono, dolaze tako, a ja, ono, kako što je uvo, ja kažem. I, ovaj, dolaze tu, neke svoje strasti, a nisu, evo, ja iskreno nisam ljubitelj toga. Premda je, ono, okej, odem tamo, zato što imam prijatelja dosta, pa, ono, popijem pića, dva, tri, i to je to, kasnije ima jedan drugi klub di odemo, i to je to. Da, da, to je to.

Ali je Punta Križa, ono, uz, ne znam, uz Francuski, onaj kap, ne znam sad, da, da ne ispadnem glup, to je taj poluotok, i ne znam još di, tamo od Tenerife, ovo, ono, to je, ono, to je poznato, stvarno, što se tog tiče u svijetu, ono, među kotira, ja, strašno, ono. Kao za, za nudističke. Za, za te, ajmo reći, lifestyle, takav. Aha, da, da, da. Kotira baš visoko. Ali, ovaj, eto, to je to, više manje. To je to, više manje. Da. Eto, tako, znači, osuđuju te dobrano, ali, ali ne daš se, i nekako to, živiš svoje. Ma se, nekako se, da. A dobro, to, ali se sviđa. Ne dira nikoga. Pa da, to je. Ne dira nikoga, niti, niti ja utječem nikog. Da, da, niti nagovaraš, niti. Ma šta ću ja, na. Promoviraš nešto. Pa ono. Mislim. Al, al, dosta se baš, ono, dosta se ljudi javlja ovako, ono, čak i žena. Obično, ovaj, se javlja muški, kako bi ja mogao nagovoriti ženu, znaš, i tako te stvari. A ova moja neće, šta bi ja, ono, a to je par žena koje su rekle kako muža nagovore. A, ono, ponudila sam ovo, ponudila sam ono, a ja kažem, ne, ne, to mi je smara, aj, žu-žu, ne znam šta bi ti rekla, kaže, nađi mu muškog, ono, nešto ne valja s njim.

Da, da, da, da. I tako, ali, ovaj. A dobro, mislim da, to je malo, onako, tako je. Mislim, isto je, na primjer, kod nekog para, malo je igranje s vatrom, zar ne, ono. Je. Kad tu, onako, ne možeš, mislim da, mislim da je zabluda i za muške, da je to kao, možeš to fizičko od emotivnog, to je onako. Je, je. To onako, imam dojam da tu možeš ući u neke dobre namjere, kao, onako, ali tu se može izroditi isto svašta. Je, je, može se, može se, stvarno. Pokvariti odnos, ono, ne znam, to je. Za specifične ljude, imam dojam, i onako, trebaš tu. Ja, trebaš bit spreman, a to, to treba bit razgovora masu, i, i ne letit odmah u to, u vatru. Trebaš, ono, imaš tu varijantu nekog softa, ajmo reći. I, ono, samo ste tu. A, doći, malo se podružiti, i možda ništa, ono. Ne, ne, ne, oni su na jednom kraju kreveta, ajmo reći, ti na drugome, sa svojom, pa, pa tako počet. Jer, ovako, uletiš odmah u to, zna se, ono, da jest, da bude, ono, kad se vratite kući, ono, zašto si ti uživala više s njim. E, ha, da, da, mislim, neka ljubomora je, ma to je. A ljubomora se može probudit onaj tren, možda nisi takav, ali kad vidiš

nešto, da je, znaš. To su iskonske stvari, onako, gdje nekakvi nagoni i sve, onako. Ja to baš, ono, ja, ono, se savjetujem svima, ja kažem, polako, čovječe, ono, otiđite na, s nekim parom, idite, probajte nešto tu, odvojeno, ovo, ono, da vidite samo hoće li to ići uopće. Jer, ono, meni kažu, ajme, mi smo spasili brak, ono, ulaženje u to, ma daj, ako niste, jedno za drugo, ne može vas spasit niko. Da, tu imam dojam da ti baš mora biti brak turbo čvrst. Da. A ne klimav, sad ćeš ga samo, onda ćeš ga, ono, tek uništiti, ono. Da, da, istina, to je baš, ono, ako vi niste jedno za drugo, ne može vas spasit ta zabava od, od, u, ured, vi tri, ne znam. Da, da, to samo otvori, valjda, nova pitanja i nove probleme, i tako dalje, da.

Je, je. Jesi vidio parova da, da su nekako i nastradali zbog toga, ono? Pa znam jedan par, sad sam. Tipa, koji su ušli u takav lifestyle, i onda da je to brzo i završilo. Pa znam, zaljubili su se, zaljubili, ono, bili su s nekim parom malo bliži, samo se družili, i jedanput su, ono, se zaljubili dvoje. E, ha, ha, da, to. Dvoje su se zaljubili. To me ne čudi nekako. I ovi se i posvađali, ovi su izašli iz toga. I oni su sad zajedno, ono, u tom. Aha. Tako da, ona, ima, ima i toga. To nije to baš tako, kako sad meni to neke plasiraju priče, nekad samo se javi, neka tamo anonimna, i napisala da je to učvrstilo njen brak, ma daj. Da, da, da. Gluparije. Smiješno je. Da. Kaže, ako niste vi jedno za drugo, ne može vas spasit niko.

Dobre, Josipe, ništa, bilo mi je fora popričat tako. Da, meni isto. Nečem malo, malo drukčije. Ovo sam na vrućoj stolici, ono, u Šibeniku mi je najgore, mogu, ne znam di, ali, ono, znam da će to bit sada. A dobro, mislim, nije samo Šibenik, ovo, bit će to, bit će gledano. Ne, ali, ono, bit će, bit će gledano, ali, ono, posebno u Šibeniku, znaš, kako je Šibenik, oni svi, kaže, Arsenije isto zna pričat da mu je najgore u Šibeniku proć ulicom. Da će ga izvriđat, to je istina, jer to je tako, ali neka, to ima čar svoju. Da, da, da. Eto. Eto, ništa, hvala ti lijepa, ovaj, dragi gledatelji, vidimo se u idućoj epizodi. Ćao.

Ojme.

Slične epizode

🎵 Glazba: "Groove Grove", Kevin MacLeod (incompetech.com), CC BY 4.0