Epizoda #70 · 11. studenoga 2026. · 2 h 1 min
KOPB, joga i vježbe disanja: život s pola pluća
Damir Juras 2026Gost: Damir Juras, instruktor joge koji živi s dijagnozom KOPB-a (kronične opstruktivne plućne bolesti) i govori o tome kako su mu pomogle joga i vježbe disanja
O epizodi
Damir Juras je instruktor joge koji živi s dijagnozom KOPB-a, kronične opstruktivne plućne bolesti. Priča počinje 2008., kad mu je nakon upale pluća rečeno da nema ni pola pluća, a nastavlja se najtežom noći u bolnici, pregledima na Jordanovcu i preporukom liječnice da proba vježbe disanja preuzete iz joge. Damir opisuje kako je, prema njegovu iskustvu, vježbanje promijenilo njegovu svakodnevicu i nalaze, zašto ne voli priču o „borbi“ s bolešću i zašto smatra da se medicina ne smije odbaciti. Kako sam naglašava, govori iz pozicije pacijenta, a ne liječnika, pa razgovor nije zamjena za savjet liječnika.
- „Nemaš ni pola pluća“: dijagnoza koju je Damir dobio s 40 godina
- Test trećeg kata koji je pulmolog preporučio svima
- Najteža noć u bolnici i čaj medicinske sestre
- „Doktorice, ja želim biti zdrav“: odgovor na prijedlog mirovine
- Preporuka s Jordanovca: vježbe disanja koje potječu iz joge
- „Kad sam prodisao, bio sam kralj“
- Kontrola nakon šest mjeseci i nalaz kakav doktorica nije vidjela
- Zen majstori kao mačke i joga čikitsa, terapijska joga iz Indije
- Korona, Igor Rudan i panika 2020.
- Zašto Damir nikome ne daje savjet o gripi i zašto se medicina ne odbacuje
- Narančasta boja KOPB-a i poruka „Ne trebate se bojati“
Poglavlja
Transkript
Prikaži cijeli transkript razgovora
Pozdrav svima, dobro došli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Danas je s nama gospodin Damir Juras, čovjek koji se dugo borio s KOPB-om, kroničnom opstruktivnom bolešću pluća, koju je i prevazišao, to jest, prebolio na neki način. Pa, ako, za-zanimljiva mi je priča. Evo, već mi ima gospodin nešto reći. Odmah ispravak. Odmah ispravak. Ajmo, da čujemo. Prva stvar, nisam se borio. Okej. To mene malo iritira. Kad slušam, čujem, čitam: "Pobijedio sam bolest." Što si pobijedio? Pa, mislim, pričali smo jučer prilično je gadno zvučalo šta baš je bila borba u tom smislu. Dijagnoza je zafrkana. Da. Zato što se govori da je neizlječiva. Neizlječiva je zbog toga što ne postoji lijek.
Kirurški zahvat ne može ništa riješiti. E, znači, to stanje se održava uz pomoć lijekova, ali, dolazi do pogoršanja neminovno. E, ali tu sad nitko ne može, ne može točno znati kad i kako. Znači, to sam ja isto doživio, jel'. E, i sad je tu problem, naše svijesti, zapadnjačke, europske, di mi svi to, veličamo kao borbu. Znači, istočnjaci dovode tijelo, tijelo u harmoniju. Znači, u suprotnosti unutar nas se sjedinjuju. Tijelo, nema razlike između tijela i društva, jel'. Imamo samo one puste podjele, lijevi, desni, ovi, oni, siromašni, bogati i tako dalje, jel'. E, tako i u tijelu se dešava: jedan organ nadvlada, jedan je slabiji. E, sad to treba dovesti u harmoniju, da su oni ravnopravni. E, tu je to umijeće. I onda mi postižemo to ozdravljenje. Znači, to u našoj medicini zovu homeostaza, ali
fali tog znanja istočnjačkog kako dovesti tijelo u homeostazu. Evo, možete krenuti ispočetka vašu priču, ajmo reći, ovaj, kad ste se uopće susreli s tim pojmovima i tako da ste. Priča, priča. Prvenstveno je priča radi toga što je svake s-treće srijede u 11. mjesecu Svjetski dan KOPB-a, jel'. I naravno, svatko tko dobije dijagnozu je zbunjen. Onda je priča da je neizlječiv.
dobije se pumpica, jedna, druga, treća. Nakon toga se završi na koncentratoru kisika ili boci kisika, jel', ovisi prema potrebi. Jer, tije, plućno tkivo je toliko oštećeno da jednostavno ne može primiti dovoljno kisika koji je potreban za funkcioniranje kompletnog organizma, jel'. E, i sad što je taj KOPB? Dosta ljudi ono kaže: "KOPB". Znači, kronična opstruktivna plućna bolest. Problem je te, ta opstrukcija. Znači, di naši dišni kanali, bronhi i bronhije, jel', koje se dijele, oni postaju suženi i kruti. I sad je tu izazov vratiti elastičnost dišnih kanala, jel'.
dugo se tu, na primjer, sad tu tradicionalnu istočnjačku medicinu, mi imamo malo onaj sarkastični naziv "alternativa". E, a sad ta alternativa je odavno tvrdila da se ljudski organizam, znači svaka stanica unutar našeg tijela, koža, oči, nos, kosti i sve ostalo, kompletno izmijeni u periodu od 7 godina. I sad se desilo da je naša znanstvena zapadnjačka medicina se usaglasila s istočnjačkom. Pa možda ste vidjeli te klipove, jel'. A sad vaše tijelo nije više isto od prije minute. Jedna stanica je odumrla, druga je nadomjestila. I sad, di je tu izazov? Znači, te naše matične stanice tijelo proizvodi, zove se matična, zato kad je ova izumrla, to znanstvenici bolje znaju, ova je zamjenjuje, ali one su sve jednake. Kad dolazi u taj organ, kost, kožu, ona poprima karakteristiku i postaje ta stanica koja je zamijenila. Znači, ista matična stanica će doći u srce i u pluća i u koljeno i u kožu i u oko,
jel'. Da, da, da. Ali onda se ona jednostavno kao transformira, jel'. Eto, to je to. I kako je onda, ovaj, vaše, vaše s tom, s tim. Ne, ne. Imam dojam da je taj KOPB, da je, da je više kao nekakav krovna, kako bih rekao, umbrella naziv za kad nisu baš najsigurniji što ti je, ono, tipa. Nije, nije, nije. Nije, jel'? Imate kronične bolesti, su. Ne, ne mislim baš ta za, za. Imate kronični bronhitis. Tu spada u kronično isto i astma, spada emfizem. Sad, dosta ljudi dobiva. Znači, sve te bolesti pod KOPB spadaju? Ne. Ne, aha, okej. KOPB vam je ta kruna. Kao taj vrh, nešto najgore, jel'. Okej. Znači, došlo je do oštećenja tkiva, emfizem. E, sad što se dešava? Dešava se da kronični bronhitis, astma i emfizem prelaze u KOPB, a i ne moraju. E, tu sad nije nešto nije jasno. Ukratko, jel', ja sam to radio.
Prvi dan ja sam nikakav, temperatura, drugi dan nikakav, umoran, treći dan zovem šefa, odnosno, ne, šefa, zamjenika direktora. Ja kažem: "Ja se loše osjećam, ja ću danas dovršiti svoj posao." Kad je to bilo? To je bilo davno nešto ili. To je bilo, to je bilo 2008., šesti mjesec. Okej. Tad sam bio putnik u Coca-Coli, jel'. tad sam čak obnašao funkciju i supervizora, znači dvije funkcije. I, ovaj, dobro.
I, znači, radiš putnik, koordiniraš kolege i moraš, ono, odraditi oni i ti što treba, jel', što je baš čisto samo posao supervizora. A on kaže: "Ništa, ti otiđi, ali mi javi, ono, na kraju dana što je." Dobro. A doktorica odmah na hitnu, t-t-t slika pluća. Kaže ona meni: "Ti imaš upalu pluća." Dobro. Uputnicu za pulmologa, tamo-vamo. Sad, normalno, nema pulmologa.
Bio je Neno Hemerih i kaže meni Neno: "Hm, nije ovdje samo upala pluća, ima još nešto. Daj mi napravi CT." Normalno, CT trebaš čekati, di ćeš, ajmo, trči u Vite. Aha, da, da, da. Platiš, jel'. Ili ono za godinu dana. E, ali je, nije bilo lagodno. Sad, ono, je li karcinom ili nije, to je prva misao, jel'. On je nešto vidio na rendgenskoj. Inače, doktor Neno je vrhunski dijagnostičar, to svi znaju u Šibeniku, jel', bez daljnjega. I kaže on meni: "Hm, ti imaš ovdje naznaku KOPB-a, ali imaš i bule. Plućne bule." Ovo sad paf, ono, što su to plućne bule, jel'. E, kaže: "To ti je prostor unutar pluća, vakuum, gdje nema tkiva." Ja kažem: "Kako to nastaje?" Kaže: "Jednostavno, odumiranje alveola." Znači, one postaju mrtve, nema, nove se ne zamjenjuju.
Ja kažem: "I koliko?" E, sad je na lijevom plućnom krilu, ne znam, to ima u onim tamo svim nalazima, tolika, ovdje ovolika i bezbroj onih malih. Ja kažem: "I ovo sad kad gledamo koliko ispada?" Kaže: "Ja kažem, to ispada da ni nemaš pola pluća." On kaže: "Da." Nije baš ugodno za čuti, da. Nije, ne, nije, jel'. Vjerujem da nije. I, ovaj, ostaneš paf. Ja kažem: "Kako zašto to nastaje?" Ne zna se. Jel', sad pušenje, ovo, ono, tamo-vamo, svatko ima svoju teoriju. Ja kažem: "Ima li lijeka?" Nema.
Dobro. Kaže: "Imaš vamo emfizem, jer to je već bila treća upala pluća, bile su dvije u djetinjstvu." Dobro. ništa, ali ja se držim, jel', ja sam normalan, ajmo reći, nakon te upale pluća normalan, onaj zamor, ne možeš, jel', i tako dalje. Ali nije bilo nikakvih tegoba kao kad imaš onaj KOPB u jednom drugom stadiju, jel'. I onda on mene pošalje, kaže: "Gledaj, ja ću tebe poslati u Zagreb, nećete na Jordanovac, sad ćete tamo malo šetati, jel', lijevo-desno. Ja te šaljem kod profesora, doktora znanosti, jel', primarijusa Ivana Čučevića." Dobro. Koliko je pregled? On je meni rekao: "Dobar dan." Išli smo ja i tadašnja supruga, jel', skupa. Dolazimo kod njega, ono dogovoreno. On gleda one snimke, gleda mene.
Spirometrija, znači, s onih pola pluća, ja sam napuhao 5,8 litara. On ustaje paf, jel'. A to je, to je kao okej ili? Gledajte. Nisam siguran za te brojke, zato pitam. Tu negdje 6, 7, 8, zavisi, jel'. I ta spirometrija, doći ćemo i do toga, jel'. Aha, vi biste trebali biti praktički mrtvi, pa zato je čudna ta brojka, jel'. Ne, ne, mrtvi, nego jednostavno ne bi smio ti s pola pluća i vamo imaš emfizem. E, sad malo karikiram, ali da, da. Je, jel', ne možeš, nejasno je, jel'. I kaže on meni, ovaj, ja bih napravio ultrazvuk, srca i bubrega. Ja ostajem paf. Zašto sad to? Ja kažem, znaš, kaže, gledaj, s obzirom na oštećena pluća, tebi bi trebalo odlaziti, ovaj, srce i bubrezi, jel', jer oštećena pluća oštećuju srce, srce oštećuje bubrege, jel'. Dobro. Ja kažem: "Oprostite, doktore, a koliko su ta dva dodatna pregleda?" Ja mislim, ne možeš dati čovjeku, ne platiš, jel'. Kaže on: "Ništa." Ja kažem: "Kako ništa?" Kaže: "Gledaj, ovo ja dosad u svojoj praksi nisam vidio."
Mene zanima vidjeti, jer dosad nisam vidio. To mene zanima da vidim, jel', je li ima oštećenja, nema i sve ostalo, jer bi oštećenje trebalo početi, jel', već i biti oštećeno, ako ne jako, jel', nije htio reći ubrzano, ali tu treba krenuti, jel'. i on mene tu fascinira, jer vidiš jedan profesionalni pristup. Znači, ti nisi sad samo neki broj koji ću samo pogledati, t-t-t i doviđenja, jel', dobro. On kaže: "Ovo je sve u redu." Meni je ovo nejasno, dobro. Ispričavam se, nisam shvatio, je li to kao kod privatnika ili ste išli baš u bolnicu neku? Privatno, inače. Okej, okej. Bila je priča o tom profesoru Ivanu Čučeviću, to sam čuo ja sad ili nije, da je on jedan od utemeljitelja plućne bolnice Jordanovac, jel', specijalne plućne, jel'. Okej. Ali on je otišao u privatnu praksu. Da, da, shvaćam sad, okej. I, ovaj.
I sad njemu zvoni telefon. I sad priča s nekim, t-t-t, poklopi i okrene se, ono, prema meni i kaže, pita čičica hoće li prestati pušiti, jel', kaže da da, jel'. Ovaj. š-što će prestati pušiti kad neće još živiti godinu dana? To, a to je na vas mislio? Ne, govori za njega. Aha, aha. I onda kaže, a kaže, ne odnosi se, vi ste još mladi. A prije toga mi je rekao da te bule, jel'. I ta oštećenja dobivaju ljudi nakon 60. godine, 62., 63., jel'. Ja ostajem paf, čekaj, znači, ja imam 40. Aha, tad ste bili mladi, ono. E, a pluća imam kao osoba od 62., 63. godine. Pa, majko mila, jel'.
I sad, dobro, jel', to on gleda i sad on meni kaže: "Ovo nije od pušenja." Ja ostajem paf, čekaj, kako, doktore, vi to, da nije od pušenja, jel'. Kaže on: "Gledajte, da je pušenje uzrok KOPB-a, tad bi ga svaki pušač jako brzo imao." Kaže: "Osim toga, ja sam bio strastveni pušač 30 godina." Dobro. Ja sam, ono, mislim, ostao frapiran, jer za svaku plućnu bolest, ne samo sad i za šećer i za urološke probleme i sve, dežurni krivac je dim duhana. Ali je zanimljivo isto razmišljanje, ovaj, bilo, doktora Hemeriha, koji je rekao kako da postoje dvije vrste pluća. Jednima što škodi, šteti taj dim duhan, nekima ne, jel'. Meni se isto čini da je to dosta individualno. Nekome stvarno škodi. Ja sam isto bio, ja sam eks pušač, to nije dobro išlo. E, stalno bolila glava, pusti problemi. Dobro. E, e, i sad ovisi, jel', zavisi tko koliko što može podnijeti i tako dalje, jel'. I sad onaj. Tako, ono, ostao sam paf, jel'.
Znači, treba ti otići srce, treba ti ovo, treba ti ono. Kaže doktor Čučević: "Evo, evo sad je i za vaše slušatelje jako dobar. Ne trebate ići na dijagnostike, puste, znači, jedan obo-obični test." Znači, ovako je rekao: "Bez obzira na spol i dob, izađi na treći kat normalno." Znači, ideš korak po korak, treći kat. Kad si došao na treći kat, ako si se zadihao ili pogledaj, ako ti se uzlupalo srce, znači, unutra nešto nije u redu. Tad se obrati doktoru, jel'. Znači, to može svatko sebe tako testirati, treći kat na noge da vidi di sam, što sam, jel'. Znači, to sad, t-tu, kad, ono, pofali zraka, ne moram odmah prepisati, nisam u kondiciji. Znači, ide se korak po korak, ne trčeći, ono, normalno, nonšalantno, jel'. Dobro. I sad, ovaj, kaže doktor, meni Čučević, ovaj, dobro, kaže, preporučio je taj Normabel, da pokušam se ostaviti pušenja, dobro. A Normabel se daje za sve.
Ne, ne, ne, ali gledajte sad ovo, znači, imate tu te papire, on gleda papir, gleda spirometriju, gleda one snimke, ponovo gleda mene. On je rekao: "Nešto bih vam preporučio, ali nije, ono, pod ono, mora se." On je razmišljao pet minuta, kaže: "Evo, ipak ću vam napisati da pokušate taj Normabel zaustavljanje pušenja. To je preporuka, ne obaveza." Tako mi je rekao, dobro. I kaže: "Ja bih vama dao isto da idete na genetsko istraživanje, da vidimo je li genetski." Ja kažem: "Dobro, što?" Sad, ako je genetski, znači, više ti nema pomoći.
Ono je bilo: "Ajme, jel'?" Da, da, mogu zamisliti. Ono, ne vrijedi ti život pare, jel', bez daljnjega, jel'. I još je sve jedna neizvjesnost, onako, opća. Je, je, je, je, je, je, je, je, je, je, je, je, je, je, je, je, je, je, je, i sad još, kaže on za bule, jel', te, kaže: "Gledajte, pripazite da vas upozorim, ne vas, nego liječnike na hitnoj, jer kad dođe do tog pneumotoraksa, znači, kad pukne bula, prsnu pluća, jel', simptomi su isti kao infarkt: trnjenje lijeve ruke, bol u želucu, ali ne možeš disati. Ista stvar, infarkt." Aha. Ali reci da te stave da imaš KOPB, da znaju, tako da ideš odmah na torakalne pumpe, da ti, ovaj, se izvuče taj tlak iz prsiju, da ne vrši pritisak na srce, jel', i tako.
Ja kažem: "Pa kad se to može desiti, jel'?" A kaže: "Gledajte, može vam na WC-u, ako se naprgnete pa imate, ovaj, tvrđu stolicu, može kad dignete neki teret, može vam i u vožnji." Sad. Vi meni vjerujete da ja sam sa strahom, mene je, ono, aj, bio sam na bolovanju taj, tu jedno, dva, skoro tri mjeseca, mene je bilo strah sjesti u auto. Voziš dicu, ubit ću sebe, ubit ću dijete. Ma da, da, to je baš onako nezgodno. Ubit ću nekoga, nezgodno je. Znači, ono, ali on je bio brutalno iskren, ali je to rekao radi ovih, znači, da ne bi te liječili od infarkta, a ti imaš u biti sasvim nešto drugo, jel'. To je ono kad se poklapaju simptomi, jel'. Dobro. I, ovaj, normalno, vratim se u Šibenik, idemo sad drugi korak, ponovo Zagreb, vađenje krvi, jer ti krv ne možeš poslati, moraš je izvaditi, jel', mora se biti do te ure i tako dalje, i nalaz, nalaz će vam doći poštom, u roku sedam, nakon sedmog dana.
E, sad je to bilo, ono, psihijatrija. To je taj genetski, taj, okej. Da, što ako je genetski? A znam da genetski nitko nije imao problema, jel', s jednu i s drugu obitelj, ali ne možeš ti znati sad na pravi dan. Ali genetski za što, za, za bule? Bule, bule, bule, bule, i taj, taj. Znači, to mogu testirati nekako. E, da, ono, ide, jel'. Što ako je, pa te puca film, što, kako, kako, što, možeš se mučiti, nećeš propadati, tamo, svašta, jel'. I sad, ono, ideš uvijek, gledaš hoće li biti, hoće li neće, što, ono, u sandučiću i tako, jel'. Da, da. I dođe, i ono, nije me bilo muka, ajmo odmah otvoriti, puf, negativno. Au, dobro. I sad, normalno, ide ta godinu dana, nitko ništa, i dalje jedan puta mjesečno kod Nene Hemeriha, nazad, znači, uputnica kod doktorice.
Idemo u Knin, tad je on radio u Kninu, on, t-t-t, pogleda, ispiše s-t-t, ponovo kod doktorice, i onda bila je neka ta terapija i tako. I sad, ono, papiri se, nosiš onaj najlon uvijek sa sobom, jel', snimke i tako dalje, ti papiri se množe, ali tebi nije ništa bolje, jel'. I sad, na, ono, gledam, to čekaonici su ljudi penzioneri, ja jedini mladi, svaki mjesec isti, jel', i ja među njima. Ja kažem, ono, pa je li ovo život, jel', je li ovo meni život, hoću se ja riješiti toga. Dobro. A kako ste se osjećali kroz svo to vrijeme? Jeste imali nekakve simptome? Nisam imao nekih problema, ne, nisam imao simptoma, nisam se ostavio pušenja bez daljnjega, jel'. Da, ne daj Bože.
Ali je bilo reducirano, ono, sjetiš se, daj, smanji, jel'. I, ovaj, dobro. I, ono, što ćeš, u, ono, sad imate ove savjete ovih, jel', promijeni misli, mijenjao sam ja misli, mijenjao sam ovo, ali nema tu ništa, jel'. I ponovo dolazi šesti mjesec. nedjelja, vruća, šesti mjesec, vruće, meni hladno.
Znači, ja se, ovaj, skidam one kratke gaće, jel', pa hlače, da bi razumjeli, da ne bi razumjeli. A da, da, da, oblačim. Oblačim, oblačim trenerku, jel', donji dio trenerke, gore je i dalje kratki rukav, dobro, meni i dalje, bacim tu, uzmem onu, pokrijem se dekon, meni i dalje, meni još ledenije. To zvuči kao vrućica nekakva. E, ništa, dolazi žena, gleda me, ti nikakav, jel'.
Ona uzme toplomjer, stavi 40,5. Opa. Ona makne deku sa mene, jel', sa mene, jel', meni ove dlake ovako stoje. Kaže: "Kako se ti osjećaš?" Ja kažem: "A." I počinje borba za udah, ono što se kaže, ne možeš udahnuti. Dobro. Di ćemo, što ćemo, ajmo u bolnicu, ali ja više ne mogu udahnuti. Da, da, to je baš, ono. Znači. Je li to možda ovo što vam je doktor govorio da je ko, ko od infarkta ili? Ne, nije, nije to bilo, jednostavno ne možeš udahnuti. A ovdje di je ispod rebara, to je tolika bol, ti ne možeš udahnuti, ne možeš izdahnuti. I to je borba, bilo je samo onim gore vratom, jel', nemoj, ono, uspiješ nešto uhvatiti, ništa, u bolnicu, sa mnom dolje, jel', tad nije bila pulmolo, ova pulmologija je bila u sklopu interne, jedna sobica, jel', i tako, smjestili me tamo, dobio sam neku injekciju, što ja znam što još, normalno, pošto je ona medicinska sestra po struci,
došle njezine kolegice, i sad što je zanimljivo, ja, ja ne mogu živjeti od bolova, ne mogu ništa, ono, čuli su, to je njoj muž, ovo, ono, što je tamo, ovamo, i zanimljivo, tko god je ušao u sobu, od osoblja, ovoga ili onoga, svi su ovako izgledali. Znate, kao ona slika jauk, samo što nisu ovako ruku stavili. Da, da, da. Mene to ne tangira, jel', ništa.
Dobro, gledaju, ali što je, stvar je u tome, doktor Pero me pogleda, okrene glavu, sestra me pogleda, okrene glavu, svi okreću glavu od mene, jel', ne znam, ono, a u tom trenutku toliki su bolovi bili, ne možeš udahnuti, ti se gušiš. Da, mogu zamisliti panika teška, ono, ne. Nije, nije samo, gušiš se, ti ne možeš do, ne, ne možeš do zraka, jel', tad sam želio umrijeti.
Stvarno, ono, želio sam umrijeti da ta bol i patnja prestane, jel'. Nekako, nakon određenog vremena sam uspio nešto udahnuti, i sad u tebi se boru dvije želje, želim živjeti, želim umrijeti, ali ne želim ovako živjeti, ali želim umrijeti, jel', to je ono jedino što je mozak meni vrtio, nisam ja koga vidio, ni ništa, jedino u noćnu smjenu, ono, smjene su, moram zahvaliti toj medicinskoj sestri,
znači, donijela je svoj čaj, litru i pol čaja, šesti mjesec vrućina je, ovako ga je nosila, okrenula glavu od mene i stavila na onaj stolić, kantunalić, kaže: "Evo, da imate ovu noć barem čim skvasite usta." Dobro. Ja taj čaj cijelu noć nisam takao, nisam ništa, jel'. I ujutro se otvaraju vrata, nasuprot na onome. Više niste ni spavali, ništa, ništa. Ništa, jel'. Ovaj, stoji mrtvac. Znači, ono, pokriven lancunom za opremu, jel', ali točno na otvorenim vratima ja ga gledam, ja kažem: "Evo, to sam ja trebao biti, jel', isto to." Dobro, nakon toga još par dana u bolnici, trrr, otpusno pismo, ideš, što? E, ali sad su nastali problemi. Znači, ja ne mogu hodati. Napraviš pet koraka i nema zraka. Srce se uzlupa, ti otkucaje čuješ u bubnjićima. Ne razumijem kako otpusno ako ste očito niste za kući. Nisi, nisi, ali više nisi za bolnicu, ono, više nema, nema tebi što tu
napraviti, jel', znači, ti si sad, jel', i da bi, ono, nakon toga, Neno Hemerih pogleda, kaže: "Napisano, palo volumen pluća je pao za dvije i pol litre." Ovako, jel'. Znači, od onih 5,8, kad odbiješ to, ti si došao na, što, 3,2, 3,3, to je ništa, jel', za moju težinu, za moje tijelo, visinu i tako. Dobro, znači, ne možeš napraviti pet koraka, ne možeš stepenice, ne možeš ovo, ne možeš ono, ali dok sam bio tu u bolnici, nitko me nije spojio na bocu kisika, na kisik, i danas sam na tome zahvalan.
Izgleda, ono, morbidno, glupo, ali bi tad rekao: "Stvarno, ovaj, to je taj život s bocom kisika, jer ja ne mogu udahnuti, ne mogu ništa." I sad, normalno, Neno Hemerih je ovako rekao: "Gledaj, ono sve što ja vidim i što ja znam ne vrijedi ništa dok to ne napiše i potvrdi Jordanovac, jel', oni su mjerodavni." Što je meni zvučalo glupo, ali tako je, jel'. I sad ideš na Jordanovac, ideš na ono testiranje, ulaziš, imaš onu kabinu, kao tuš kabina, jel', stavi, imaš štipaljku, disanje, ovo, ono, imaš sa plinom da vidu difuziju, ono, normalno, ja sam u rasulu, jel'. Ali to ljeto, znači, tražio sam izlaz. Znači, uzeo laptop i ajmo, traži, KOPB, jel', tko ozdravio, nije,
nitko nije ozdravio, nije ovo, nije ono, jel', jer meni se vrtila misao oko pokojnog Zdenka Domančića, jel', koji je, onaj, bio u Kranjskoj Gori, i sad čitam one, pomozi mi reći ono kako se govori. na što mislite? One komentare, ono, kako se zove, e, sad, bloka mozak. Komentare na što? o njemu, onaj.
Je li on što vrijedi, ne vrijedi, je li kome pomogao, nije i tako. Ono, onaj doktor, mislite, tako? Ne, nije on uopće doktor, on je bio energetičar. Aha, okej. inače, o njemu je za širu javnost snimio BBC dokumentarac koji traje skoro tri sata, bio je prikazan na HTV-u dva puta, ali dokumentarac je snimljen na zahtjev profesora, profesor je najveća titula u medicini, koji je riješio zdravstvene probleme članova njihove obitelji gdje oni sa znanošću i lijekovima nisu mogli, jel'. Znači, svi se mi drukčije odnosimo prema drugome, ali kad smo mi u pitanju ili netko naš bližnji, e, onda se ide malo u širinu i traži se pomoć, jel' tako. To je zanimljivo u ljudskoj psihi i prirodi. I on je rekao da on nikad nikoga nije izliječio, na blog, evo, sad sam. A, na blogu, okej, okej, da. O njemu, jel'. I, ovaj, kaže: "Ja sam samo makao blokade unutar tijela i, ovaj, tijelo samo radi svoje." Dobro.
Sad čitam, čitam, znači, žena iz Zagreba kaže: "Moj suprug, zadnji stadij karcinoma pluća, otišao je kod njega, trrr, vratili smo se nazad, pluća ponovo čista, nema karcinoma." I kaže: "To je trajalo godinu dana, nismo, njemu se naglo i naglo je skončao, jel', naglo se taj karcinom vratio, i sad tu ima taj problem, nekome pomogne, nekome se vraća." Znači, čak i osobu koju znam, jako dobru, jako dobar sam s njom, pitao sam, ono, napomenija, kaže: "Je, bio sam kod njega, inače astmatičar, jel', kaže, nakon njegovih tretmana ja 20 dana nisam znao što je pumpica, jel'." Dobro.
Tad izlazi u Slobodnoj Dalmaciji članak o Dragu, Dragu Plečku, jel', o nekom joginu dole, dobro, što sad on, što on izvodi, pa on izvodi ono, jel', ludosti. Znači, otkopaju dva metra zemlje, njega stave unutra, zakopaju ta dva metra i onda ga otkopaju nakon sat, on živ, jel', nije umro, dobro. Ali njegovo najveće, jel', je, popije živu, znači, uzme živu, popije, uđe u meditaciju, a oko njega stoje profesori, znači, jel', znači, vi i ja da popijemo tu živu, gotovi. Da, ne bi to išlo dobro. Ne bi bilo dobro. E, sad, normalno, on pogleda, opet normalno, sve, gdje je živa? Idemo, urin, krv, čeka se stolica, nema je, gdje je živa, jel'. Znači, morala bi nakon tih pola sata ona već ući u tkivo, u krvotok, u urin, jel', se u svoje učiniti, nema je, gdje je? Ona je njemu sva u kosi. Ja gledam sad, čekaj, on je to napravio, dok ja, kako ću ja vladati s tom meditacijom, kako ono da nešto, jel', pokrenem u sebi, tako.
I sad je bila, ali on, osim što je jogin, ima i formalno zapadnjačko, mora sigurno u Engleskoj da je bio Indijac, jel', u Londonu, on je molekularni biolog, magistar, ne samo magistar po Bologni, nego onom starom sistemu. Starinski, ono. Četiri godine, pa onda si radio magistarski rad koji obranjuješ, jel'. I, ovaj, on je ovako rekao: "S lijekovima pretežno održavamo stanje ili ga, ono, gušimo i održavamo, ako ste krenuli kod nekog bioenergetičara ili nešto tako, nastavite ići, ne prestajte, jer i dalje nisi ti dok ne počnete rješavati unutar sebe, jel'." To je njegovo bilo. Tad ste svoji, dobro. Di što sad, tamo, ovamo, gledam, imam dva rođaka, oba na jogi, dobro.
Inače, kad se reče riječ joga kod nas, odmah je, ono. Je, je, znam to. Percepcije su svakakve, ali to ću isto nešto reći o jogi, jel'. To možemo kasnije o jogi, da. Ne, ne, reći ću. E, ma ne, ne, ma ne, općenito. Inače, i meni je isto to stvaralo odbojnost. Jel', znači, ono, bilo je nedjeljom popodne kad je Drago Plečko držao tu alternativu, emisija je bila nedjeljom popodne, gdje se dosta gleda, ono, u onom bivšem sistemu, jel', i onda je uvijek bio taj Sai Baba koji sjedi, jel'. Da, Sai Baba. Mene je fasciniralo to što on može materijalizirati nešto, znači, nema ništa u ruci, puf. Čak je jedna doktorica, sad je ona pokojna već odavno, za to znam, ona je išla kod njega, bila je u Indiji, i on je njoj materijalizirao jedan kamen, i ona ga je donijela, jel'. Dobro.
sad ne znam je li bila psihijatar ili neurolog, ali znam da je tu radila, točno, jel', koja je specijalizacija, i ona je došla s tim. Ali je meni to stvaralo odbojnost, on samo sjedi, jel', di ti je život, ono, ti si mlad, ono, imaš, ono, motori, zabava, izlasci i tako, a? I, ovaj, sad ja gledam njega, vrtim, gledam, pitam, di što, koja joga, di što, di bi išao, ja kažem: "Ajde, dobro, odlučim se za zen jogu, zato što je u tom dokumentarcu Zdenko Domančić rekao da je bio u Indiji, pa da nije ništa naučio, jel', jer on je osjetio svoju energiju, ali vidi da on s njom dobro ne vlada, da nešto tu još treba, treba dodatnog znanja, jel'." I, ovaj, da je otišao u Japan, kod ovih zen majstora, i tamo je on, i onda se vratio i onda je to krenuo, mislim, ono, raditi stvarno gdje je ljudima stvarno puno toga pomogao i pomagao.
I tako krenem ja, nazovem Antu, svi znaju Antu samo dolje u Šibeniku, jel', koji drži jogu, i, ovaj, njegovo je pitanje, ja kažem: "Ima tu dijagnozu, jel', kaže: 'Je li vi možete hodati?'." Kaže on mene to pita, meni je to bilo dovoljno. Znači, čovjek zna o čemu se radi, znači, nije onaj, znaš, ono, prošao sam nešto, pa ajmo. I sad sam ja tu krenuo, naravno, ne mogu ništa, jel'.
tu ste još uvijek bili u principu slabi dosta. Nikakav, jel'. bila je još jedna stavka, ali što mi je bilo neugodno krenuti, imao sam onaj neugodan miris nogu, jel', znači, ne pomaže pranje, ne pomažu oni sprejevi, ne pomaže ništa. Ja kažem: "Di ću, ono, maltretiranom biti, di ću sad još ove ljude dolje?" Ljudi tamo popadati u nesvijest. E, ali sličan, eto, ja imam skoro dva metra, metar devedeset osam, onda si u zadnjem redu, jel', dobro, ajde. I sad, ono, nešto ti tu pokušavaš, on ti objasni sve ostalo, ali se osjećaš bezvezno jer ovi mogu to, ovi može to, ti ne možeš, jel'. Ali je bilo: "Odradi koliko možeš i odmori", jel'. onda je znalo se dešavati da te uhvati kašalj, da te uhvati ovo, jedan, na primjer, trening, ja sam krenuo, jedno vježbanje, ja sam izašao, ja sam cijelo vježbanje proveo u, u hodniku, na klupi, ležeći, kašljući, jel', ono, izbacuje. Onda se znalo desiti da ti dođe nagon na povraćanje, dođe na ovo, ali ja nisam odustajao, jel'. Isto je bilo i oscilacija, imalo temperature i prehlade, ovoga, onoga, ništa, jel'.
I sad, ovaj, to je bilo, ali prije toga, jel', znači, kad sam se vratio s Jordanovca drugi put, naravno, opet doktorski nalaz i sve ostalo, idemo ponovo na bolo, na komisiju, jer sam išao na komisiju, jel', oni ti moraju odobriti ili ne. Tad je bila doktorica Ofner, ovi stariji će znati za nju, ona mene gleda, znači, dok je prvi put bilo, ona je meni govorila: "Promijenite zanimanje, promijenite zanimanje." Ja kažem: "Pa nije meni teško zanimanje, jel', ovaj, trgovački sam putnik, jel', to nije za vas zanimanje, na vašu dijagnozu." Da, ništa, pustiš ti, ono, nju, neka priča, jel'. Ovaj put je bilo, znači, ja dolazim s Jordanovca, papiri, ona gleda mene, kaže ona: "Ja ću nazvati doktora Bilića, doktor Bilić je bio, šef ili direktor, predstavnik komisije za mirovine. Vi ćete lijepo uz ove papire još druge papire, to vaša doktorica zna, i ja vas šaljem u mirovinu, ali sad, evo, vam produžujem bolovanje." Ja stao ovako, ja
kažem: "Doktorice, ja želim biti zdrav, ne ići u mirovinu." Ona ovako u mene, a sestra ono, kad sam rekao zdrav, zavrće očima. Kaže: "Je li vi znate da nitko nije ozdravio od KOPB-a? Da je to neizlječiva bolest?" Dobro. Naravno, sad kad sam došao kod svoje doktorice, ona mi je prepisala tad prvi put inhalacijsku pumpicu Spiriva, ona je, znači, već ono kad je KOPB dobro odradio, kod teže astme i tako dalje, jel'.
ja kažem doktorici: "Doktorice, ja prekidam bolovanje." Ona ovako u mene, kaže: "Damire, jel' vi znate što pričate?" Ja kažem: "Znam." Ali kako ćete vi raditi? Ja kažem: "Ja moram raditi." Ja kažem: "Već sam dugo na bolovanju, stvaraju se minusi i tako dalje, sad da nećemo dužiti, jel', to je ono problem današnjice, jel', kad su ljudi na bolovanju, manja su primanja, imaš izdatke, imaš ovo, pogotovo kad se mora trčati privatne preglede i tako dalje, svima je to nama poznato, jel'." Da, da, jasno. Ona je ostala paf, daje mi, ovaj.
Uputnicu, tad je uputnica vrijedila mjesec dana, i, recept za antibiotik. Ovako mi je rekla: "Da, Mire, ako poraste temperatura i bilo što, odmah na laboratorij, ali bila je malo drukčija, znači da možeš izvaditi krv i popodne i uvečer kad treba, jel', bez obzira, a ovo vam je recept tada za najjači antibiotik, znači da ne može, da ne bi došlo do jake upale i tako dalje." I sad, ovaj, vraćam se na Jordanovac,
sad je zanimljivo, doktorica Butorac, Bojana, isto primarijus, predstojnica klinike za KOPB i astmu unutar Jordanovca, gleda me, ovo, ono, kaže: "Ja bih vam preporučila vježbe disanja." Ja kažem: "Dobro, koliko?" Kaže: "Pa to vam je jedna terapija, kao i ono, ako ste ikad išli na fizikalnu dvije sedmice." Ja kažem, kažem ono u stilu.
Što? Ja kažem: "Odbija sam, jel'." Onda je ona mene pitala: "Dobro, imate li vi u Šibeniku jogu?" Ja kažem: "Imam." Kaže ona: "Pa otiđite, jer te vježbe disanja smo mi uzeli iz joge." Dobro. Jel', e sada je ona mene ono nešto ohrabrila, ja sam već donio odluku, idem na to. Da, da, da, shvaćam. Ili ću stvarno umrijeti, ne želim umirati, ili što prije skončati, ili dolaziti sebi, nema više. I sad, ovaj, pitala je mene moja doktorica opće prakse, jel', danas obiteljska, ali kako se zove, pitala je: "Dobro, Mire, je li ti što osjećaš unutar tog KOPB-a?" Ja kažem: "Da." Kaže: "Što?" Kaže: "Rekla sam ovako, moj udah, izdah nije tečan, prirodan što je prije bio." Kaže: "Kako što?" Kaže: "Onda sam rekao, a evo ovdje, kao da mi je netko stavio neki poklopac ili neki čep toga, ono, kao u karburatorima starijima, kad imate onaj čok ili ono, pa vidite odmah onaj leptir." Znači, imaš takav osjećaj,
a stvar je u tome što ti i osjećaš tu neki pritisak, bol. I sad što je zanimljivo, svaka osoba koja ima KOPB, zavisi koji je stadij, jel', uh, će točno locirati, bez da gleda snimku, di je, di mu je to suženje, di je ovo, di je ono, to je ono što je zanimljivo. Već zanimljivo, da, da, da imaš osjet toga. Jel', on ima osjet, znači, on osjeća, svatko od njih osjeća. Gdje je šteka. Di je ta kočnica, di je ta barijera, jel'. Znači, tebi udah nije tečan, znači, ovo učiniti.
Je bilo nemoguće. I naravno, ja sam nastavio, nastavio vježbe, vježbe koliko možeš, čak bi Ante znao nekad doći, vidio je na meni, jel', da ja mijenjam boju lica, ona bi rekla: "Stani." Pitanje zašto, jel', tamo, ovamo. što je sad, znači, kad mi radimo određene vježbe, to nama izgleda glupo, blesavo, ali u biti mi djelujemo na te energetske tokove, jel', što Indiji zovu prana, u Kini či, u Japanu ki, a naši sad ovi, jel', kineziolozi su se uhvatili bodyworka i tako dalje, znači, zalaze u područje joge i onda sad to nazivaju vitalnost, jel'. Mislim da bi ono ne bi ljude odbijalo, treba smisliti naziv, ali u biti imamo isti princip, isti način, jel'. I, ovaj, i s tom energijom isto treba znati baratati, jer, ovaj, ako pretjeramo, dobivamo štetu, jel'.
E, sad ću se vratiti na bolnicu, kad sam pitao zašto su me svi gledali ovako. Znači, imamo KOPB. stadij, ili kako Amerikanci kažu, stage, one, two, three, four, četiri, a ja sam bio u pet, jel'. Kad sam pitao zašto, kaže: "Gledaj, meni je glava, jel', uža." Znači, žena je rekla: "Tebi je glava bila kao balon napuhana, vrat širok i crna ona boja, modra crna boja." Kaže: "To je onaj zadnji stadij KOPB-a koji je poznat intenzivnim jedinicama liječenja kad ta osoba umire, znači, njoj više nema pomoći." Dobro.
tako sada ovisi o stadiju, određene osobe dobivaju takvu boju usana, prstiju, dobit će takvu boju lica. znači, ja iako sam vježbao, još je meni jedno vrijeme ta boja stajala, jel', da bi poslije oni što me vidjeli, kažu: "Pa ti si se dobro izvukao, jel', a bila je priča: 'Ma, gotov je, umire, ono, to je, to stoji, jel'.' Ali kad sam ja u vježbanju prodisao, ja sam bio kralj.
To, to, mislim, ne znam, to je takav osjećaj. Samo malo približi se. Hoću, to je takav osjećaj bio, ja sam moćan, ja nisam nitko i ništa, jel'. I taj osjećaj želim da svi dožive, jel', kad im se reče da je nešto nemoguće. Malo me emocije, jel'. Neka, neka, da, da, mislim, priča je. Jer, jer znam, jer znam, ne, nije priča, priča je druga, ovo je druga strana medalje, jel', znači, priča je, neizlječivo je, nema vam pomoći, ne može. Da, da, otpisani ste već. Otpisani ste, ne mogu tvrditi da se sad radi u svijetu, imate,
plućne fizioterapeute, kako je rekla doktorica Butorac, uzeli smo iz joge, ali ja se s njima ne slažem. Jedno je uzeti, drugo je razumjeti, jel' me sad razumijete? Znači, što je rekla, vraća, sad ću doći na Konfucija, svi smo čuli za njega, za netko je, netko nije, on je, ima jedna njegova, njegova rečenica koja je bezvremena, a što se tiče znanja i obrazovanja, ovako je rekao: "Kroz život se ne možemo razvijati bez znanja kroz obrazovanje, a isto tako obrazovanje i znanje bez razumijevanja može počiniti veću štetu nego neznanje." To je ono kad netko nešto sebi umisli da zna, onda on to ide. Jel', i onda imate još jednu tu zen, njihovu, što koja kaže: "Ne vjeruj svemu što misliš." To je jako važno, puno, puno ljudi netko previše svojim mislima i emocijama. Misli da može, pa ga staviš, onda ne može, jel'. I ne samo to, kad doneseš neki zaključak koji je totalno možda, ono, ukrivo. Je, totalno je kriv. Da, a i onda misliš: "To je to, zato jer to misliš."
Ali, ali tu nas potiče društvo, jel'. E, sad ste čuli, znači, izvor ljudske patnje, jel', Patanjali, jel', jedan, nekome je poznat, nekome nije, on je naveo prvo: "Ljudska patnja počiva na neznanju o vlastitoj prirodi i prirodi stvari." Sad je tu naveo egoizam, jel', zato imamo što imamo, ratove, sukobe, sukobe unutar obitelji oko imovine i tako dalje, jel', ali ova dva su jako bitna, odbojnost i privlačnost.
E, ali nas se, kad nastaje odbojnost i privlačnost, to je onaj prvi dojam koji se forsira, znači, ja sam vas vidio, vidjeli ste vi mene, e, simpatičan mi je, ja sam dobio dozvolu, a to je jako bitno u prodajnim vještinama, da mu se svidiš, jer kad si mu se ti svidio, ti ćeš mu uvaliti svašta, jel'. Da, da, da, ja. On je gotov, i tu je ono, jel'. To je za prodavača važno. Za prodavača, znači, prvi dojam. A sad imamo ono drugo, odbojnost, znači, odbojno ti je, odbojno ti je, odbojno ti je, iako ti je rješenje, ili ono što je Ante samo do mene rekao, da bi nešto promijenio u životu, moraš imati stav bez stava, jel'. Ja sam ostao paf, čekaj, kako ja mogu živjeti bez stava?
onda je on meni rekao: "Gledaj, ne možeš moralnost i stav brkati, jedan stav je moralnost, jedna je pojam moralnost, a druga je stav, jer mi odmah stav promijenimo, zamijenimo sa moralnošću, jel'." Kaže, evo, na primjer, muški voli samo plavuše, i plavuša je za plavušom, ali ima brineta, ima crnki, ima ovih, jel', crvenokosih, ali ne, on se, i sad svaki put s njom je loše, ali da nema odbojnost prema nekim drugima, njemu bi možda bilo super s ovim, ali on nije htio uopće ni pokušati, jel'. E, tu je ta sad stavka u našem životu, e sad je pitanje, tu odbojnost, da li izlazi iz nas ili smo je usvojili kroz nečija razmišljanja, nečije priče, jel' me razumijete? Da. I tako ista stvar, sad imamo jedan drugi problem, di imamo gađenje kad je čovjek bolestan, di se odbija medicina, jel' imamo, a
isto tako medicina odbija ovo kaj je to alternativa i bezveze. E, sad kad osoba zna naći balans između te dvije stvari, e onda si ti svoj, jel'. Da, da, je, pa mislim, tako ta, ta zapadna medicina što se zovemo, dosta je, dosta je, ne samo medicina i znanost, ja bih rekao, dosta je nekako dogmatskije postavljena. Je. U principu, puno puta se pokazalo da razne teorije zavjera i nekakve fringe, ono, teorije su ipak na kraju na neki način ispravne ili bilo neke istine u tome, a ovi su, nisu, a establišment nije htio niti, niti čuti argumente. Evo, sad. To smo, na primjer, dosta vidjeli u doba COVID-a i tako, ono, bilo je svega. Evo, sad je naš, ovdje je bio gost Branko, jel' tako, znači, Branko je bio genijalac, on bi spremio ispit na FESB-u, što drugi, mjesec dana, ja govorim za sebe i za druge, njemu je bilo dva dana, Branko spremi ispit u dva dana, tri plafon.
Jedna, i normalno, ono, kad ti vidiš njega, a ti se mučiš po mjesec dana, normalno da se osjećaš loše. Da, da, da, i malo inferiorno i tako dalje, jel'. E, i sad, normalno, ja, mene zanima malo više život nego ta knjiga i tako, rekli smo da smo bili cimeri, i sad normalno, izgubit ću pravo školovanja, odgovaram fiziku dva, i ovaj, profesorica Jadranka Vulin, doktorica znanosti, ispit, uzima indeks, nema ocjene, kaže mi ovaj kolega: "Dođite u kabinet kod mene kad završi ispit, ja ću biti u kabinetu tu i tu." E, sad je to znanost.
kaže ona meni kolega: "Vi znate da gubite godinu, pravo školovanje." Ja kažem: "Svjestan sam." Kaže ona meni: "Ali nije to za vas, vi možete, jel'?" Ja kažem: "Kako?" Kaže: "Ovaj dio gradiva je petica, ovo nije niti nula." Kaže: "Vi ono što vas zanima."
Rasturite. Tu, ono, rasturite. Ali mi je ovako rekla: "Fakultete ne završavaju pametni, u slučaju Branka, oni inteligentni, što se tiče Branka ne bi se složio, jel', a ovaj, ona mi je ovako rekla: "Ovaj, ova diploma vas neće učiniti boljom osobom, ali će vam dati jednu materijalnu stabilnost, jel', položaj i stabilnost." Isto tako, ako nešto napravite, čak će se vaše kolege potruditi da to ne zaživi. I to je ta znanost. Inače u medicini, čak i na fakultetu, toliki je rivalitet između studenata, da ne rečem posebno u specijalizaciji, to netko zna, netko ne zna, ali nebitno, jel'. Tako da ta znanost je ponekad arogantna, jer ako nije poteklo što od nje, onda nije. A što je svrha znanosti? Na čemu se znanost temelji?
Aha, ne znam, Occamova, ajmo reći sad, oštrica, ne znam što mislite. Sad vas nešto pitam, ne ovako. Da. željezo je li pliva, ali to ne. A ovisi u čemu. Ne, ne. Nisi u vodi, ono. E, u vodi, normalno, neće potonuti u zraku, jel'. Ne, pa pitaš što znam, možda ono, da, da, da, pa to nema veze, ovisi o gustoći, je li, i to. Kako? Prosječnoj gustoći. Ne, ovisi. Jer mislim, imamo željezne brodove koji plutaju, pa očito ne to ne. A zašto, a zašto sad željezni, željezni brod pluta, a kad staviš ovako, on tone. Ja. Bez obzira koji oblik. A zbog onog zraka i displacementa vode i što ja znam, ono je. Nije, sile uzgona. E, pa to mislim. Znači, on ima onu svoju kobilicu, ima ovo, pritisak, sve ostalo, znači. Mislim, gleda se prosjek, se ukupni, je li, ono. Je, jer kad sam ja jednoga, kad mi je počeo filozofirati nešto, on, ono, faca, jel', ja kažem, pitao sam ga ovako: "Dobro, vi ste onda navigavali cijeli život?" Je, ja sam bio to i to na brodovima stranim, ja sam faca. Ja kažem: "Pa zašto brod ne tone?" Kaže: "Zato što je šupalj unutra." Ja kažem: "Kako šupalj?" A ja kažem: "A kad uđe teret u njega, jel' onda šupalj?" Umuka.
Jel' me sad razumijete što je Konfucije htio reći? Znači, ja sam na bubu, nisam razumio. Da, mislim, ali ako bi se brod napunio full željezom, onda bi tonuo, naravno. Normalno, ima, ima težina koja, do koje će sile uzgona činiti svoje, e, to je bit. Na primjer, Ikar. Da, to je tu matematiku, do, dokle, jel' ide, tako sam ga i dizajnirao. Ikar, sa Ikarom, Ikar je služio, ma su njima za sprdanje, jel', glup čovjek. Znači, on je želio letjeti, što je napravio, napravio je ono što je vidio. Stavio on i po sebi polipio perje i ide se, jel', on će letjeti kao ptica. To je ono što smo mi vidjeli, ali nije se razumjelo. A što danas imamo, ne samo avione, vidjeli ste one tamo ekipu gdje ima ona odijela kao pari šišmiš, baci se i on s njim jedri i spušta se dolje. Da, da, da, nije toliko ludo. E, to, e, to je ta bit znanosti, znači da si razumio, to su govorili Tesla, to je govorio Einstein, gledajte prirodu, prirodne zakonitosti, a tijelo je prirodna zakonitost. Ali opet, na sreću, koliko je nesreću, dobro je što svi ne razumiju te zakonitosti, jer mnogi bi samo bili robovi što se tiče toga, jel'.
Buda, na primjer, Buda je rekao. Kad je umirao, rekao je ovako, samo moj jedan učenik skuži, ostavlja vam šaku lišća i šumu iza sebe, jer njegovo je ovako bilo, zašto on to rekao, ljudska priroda, znači da ljudi znanje ne koriste za dobrobit, nego za vlastitu korist. I sad kad pogledamo, ali zašto idemo na fakultete, idemo ovo, da bi došli do nekog znanja, da bi od njega bolje živjeli. A koliko ćemo mi s njim unaprijediti društvo, promijeniti neke stavke
koje ne funkcioniraju, nebitno, jel', ali ako netko želi promijeniti, onda ćemo ga gušiti, to je to. Da, da. Ej. Hoćete mi reći malo kako, kako ta joga izgleda u, u, u praksi? U praksi? Da. Ha, ajmo ovako, znači, kad se spomene joga. Odmah si nevjernik. E, da, da, to je baš i nedavno u Tribunju bilo, kao netko je otvorio joga studij, onda je župnik nešto kao da. Je, župnik, dobro, to je njegova percepcija. Ma dobro, ali okej. Pa ne, pa i meni govore da sam nevjernik. Jel'? Ili joga. I kad su rekli da je meditacija vražja stvar, da je to od vraga, ja kažem: "Dobro, jel' ideš u crkvu?" Ja kažem: "Kako imaš meditaciju u molitvi?" Onda umuknem. A da, to je isto forma meditacije, da, što je?
Umukne, jel'. joga, joga riječ kad se prevede, znači ujarmiti, spregnuti. Znači, koga ćemo ujarmiti? Neću ja sad Vladimira ujarmiti, ja ujarmujem sebe. I prvo, di je išlo, imamo tri smjera di je ušla joga, prvi je bio militarni, vojni, drugi je bio medicinski, a treći je duhovni, znači da ide se na prosvjetljenje i tako dalje i tako dalje. I sad, ovi ne kuže taj militarni, jel', to vam je primjer Japana, Drugi svjetski rat je kraj, jel', još je ostao samo Japan.
Jesu mogli oni njega riješiti? Ne, bacaju atomsku bombu, zašto? A dobro, to sam kao čitao da je, da je bila procjena da bi izgubili jako puno i vremena i ljudi i sve, da bi ih na kraju razbili, ali ono. I sad kad netko reče zen, ne, zen nije baš tako miroljubiv, zen nije baš tako, on će istrpiti, ali ima granica preko koje se ne ide, jel', i tako dalje. E, i onda sad imamo, možda ste čuli za Eckharta Tolle, Moć trenutka, njegovu knjigu, ali popularna i tako dalje, koji je rekao, on je dole isto bio kod zen majstora, da su svi njegovi zen majstori bili mačke, jel'.
I sad je to neko preneseno značenje. I sad imaš ovih, jel', što su to jogi, ovo, ono, sad da to malo više razbijemo taj mit, nije on ljubitelj mačaka, nego što je, stvar je u tome, što u tom zenu teži se da si kao mačka. Mi kad pogledamo mačku, jel' mačka trenira? Ne trenira. Ali će mačka, više nisu ove kućne, nego one ulične, kad vidi pticu, ona će stati atento, ono. Da ima nagon taj. Zgrčena, ako treba, pola sata, pola sata, ali njoj nisu mišići zgrčeni, jel'. E, i sad, e, tu vam je ta jedna osnovna asana, položaj tijela, jel', znači kad si ti čvrst, ali da si opušten, napet i miran, jel', znači mišići su napeti, ali ti je um miran, znači to je ono, to je onaj problem di ćemo mi postići, jel'. I sad ovaj, kaže se mačka ima devet života, mačka niti vježba, kao i mi, jel', idemo u teretanu, ona ne vježba, hoće li preživjeti prelazak auta preko nje ili neće, ne ide ona sad
na trening, jel' tako, ona je preživjela, ona je preživjela pad, preživjela je ovo, preživjela je ono, ali zašto, ona ima u tom trenutku, što se nama prirodno guši, to je intuicija. Znači tijelo naše, ako nije s nečim opterećeno, i kad nam je miran um, onda tijelo ima svoju inteligenciju, obrambenu, um daje rješenja i tako dalje, jel'. I onda sad, na primjer, neki tako, jel', pa sad čak ta joga, ali znači imali smo samuraje, čak jedna vojska na području Europe je isto sudjelovala u okupaciji Indije, pa se zna da je jako zafrkana, jel', oni su isto nešto pokupili od njih, pa onda imamo sad, ono, znaju portali, znate već kako ide, ono, trend zdravlja i tako dalje, da kako Marinci zaspu u dvije minute, jel', oni, ali je bilo, vježbaju četiri mjeseca, četiri do šest mjeseci da bi on mogao zaspati, a današnji ljudi, pred, ne svi, treba tableta, ne može spavati, ne može ovo, ne može ono, a sad kad čovjek nema san, onda
nema ni dan. E, san je stvarno važan. A kad nema dan, onda nema i san, ali nikako da odluče se da mi dan utječe na san, a san mi utječe na dan. E, sad to treba znati, te zakonitosti kako promijeniti, jer svaki red i nered se odvijaju podređeni zakonitosti. E, sad je pitanje što učiniti, kako reći u nogometu, momentum ili na ovom svjetskom, koji je to prekretni trenutak, što ćemo mi odraditi u određenom trenutku da dolazi do promjene. To je. I sad, znači, ta joga kako izgleda, sad tu imamo više stilova joge, jel'.
Mene zanima je, mada zen nije bio, ali sam isto, ono, gledao, istraživao sve ostalo, taj medicinski, znači terapijski, i tu sad imate u Indiji, zove se joga čikitsa, jel', mnogima nepoznata, gdje su ti jogini, što je zanimljivo, iz medicine, doktori su se prešli na jogu, a jogini išli još edukaciju medicine, znači da spoju i jedno i drugo, i jedno i drugo znanje, i sad, mi imamo problema sa probavom, oni to rješavaju, ali ne ono da je on sad čiri bu, čiri ba, jel', nego jednostavno ti je dan vježbe di ćeš riješiti probavu. mi imamo sad te puste tabletice, ovo, ono, tamo-vamo, ispada da više probava ne može biti normalno funkcionirati bez određene hrane, bez ovoga, bez onoga, nije istina, ali dobro. dijabetes rješavaju, znači, na primjer, ovaj rješava migrene, upućiva ljude migrene, a kod ovih neizlječivih teških bolesti smanjene su patnje i tegobe, jel',
ovo ipak možemo, ljudi nikako da prihvate da smo smrtni, jel', da ćemo svi jednog dana ovdje, tijelo ostati, mi ćemo otići i to je to. Mi ćemo negdje dalje ići. Ali što je bit, bit je da osoba ne živi u patnji, u ograničenju. Ja znam što znači, kad ti treba, ideš na tu komisiju, znači na tu onako, pa kad tebi treba od pet do deset minuta, na socijalnom prvi kat izađeš.
Ili ono, kad reću, postaju lijeni ljudi sa KOPB-om, normalno, on izbjegava stepenice, jer normalno, nakon dvije, tri, dolazi do zaduhe. Nije samo to, nego zavisi opet koji je stadij, on ne može više obaviti tuširanje i kupanje bez zaduhe. Da, da, to je. Znači, iako je topla voda, ja sam to doživio. Ona para i to, valjda para. Nije sama para, znači sam doticaj vode, pogotovo po glavi.
Reakcije u tijelu su drukčije, zatvara se sve, jel', onda imamo tu problem, zbog te opstrukcije suženih kanala, normalno, nema protoka, nema ništa, nastaje ta sluz, jel', imamo onu sluz koja se slijeva kod djece, jel', pogotovo kad su prehlađene iz nosa, pa imaju povraćanje, jel', imamo sluz koja će nastati u grlu, ali ovo je sluz u plućima. I sad što se dešava, kad osobe ne mogu iskašljati tu sluz i kad tebi ona zapne u dušniku, tad nastaje panika.
Da, da, valjda ne, ne, ne, taj užasni nagon za kašljanje i sve. Ne, to, to, to je jako zafrkano, jel', tako da je, ja sad govorim iz pozicije pacijenta, a ne iz pozicije liječnika ili fizioterapeuta. Znači, imamo sad ovdje, možemo postaviti više kamera, jel', ova gleda ovaj kut, ova gleda ovaj kut, ona gleda onaj kut, e, tako vam je što se tiče i KOPB-a, jel', i sad normalno te osobe počnu se povlačiti u sebe.
Svašta se vrti po glavi, život je bezvrijedan, kaže se nemoguće išta napraviti i tako dalje, jel', i ovaj. Očekuju kad će umrijeti, jel', znači onda dolazi taj, pogotovo kad dođe koncentrator kisika, onda netko se preda, netko ne, pa imaš ove neke Amerikance, jel', koji stave bocu kisika i on ide trčati, on ide hodati, on, jel', tu su Englezi malo više, oni se vole, ono, eksponirati herojstvo, oni su ratnici, KOPB, koji si ti KOPB, nisi ti nikakav KOPB ratnik, ali eto, to je ono da se digne malo, jel', psiha, da se digne ovo, znači ipak ja sam živ, dobro, je, živ si, bitno je, znači, da se ne gušiš, da nemaš ovu, sluz, i sad je tu problem te sluzi, ljudi misle da se ne mogu riješiti, i njima se isto rješavaš, jel', i, ali treba nekako krenuti, jel', znači imate te vježbe, otiđite na vježbe, HZZO plaća te vježbe, je li, ovi gore u Zagrebu. Ali kakve su na koncu te, te same vježbe, je li to.
A gledajte, ja se s tim, iskreno, ja se s tim vježbama ne slažem. mislim na, na jogi konkretno, ovaj, što vi na kraju radite. što radite. E, što onda ono pozicije, pas dolje, ne znam, takve stvari, mislim, ili, ili. Pas dolje, pas gore, ja, ja sve, kod mene je sve ležeći. Aha. Pretežno ležeći, ispočetka, pa idemo na noge, jel', pa onda idemo, jer gledajte, osoba, znači, zavisi koji je stadij, pogotovo osoba koja je na kisiku, treba voditi računa o srcu, znači, ja ne mogu vas tjerati na neke vježbe, vježba ti mora biti prilagođena.
znači da osoba prodiše, da mi se iskašlje, ja svima rečem da će kašljati, jel', i stvarno kašlju, i sad to nekoga zbuni, čak i zdrava osoba kod mene kašlje, jel', Jer se mijenja zrak u plućima, normalno, ne možeš to raditi konstantno, treba znati odmoriti, treba znati opet, treba imati jedan tempo i tako dalje, jer ni normalno pluća ne smijemo forsirati bez daljnjega, jel', i ovaj, idemo u hodavanje, znači.
ne znam sad di bi, što bi rekao, uglavnom. Sve do korone, ja sam bio u uvjerenju, da te vježbe disanja pomažu. Kad je došla korona, meni bilo nije svejedno, jer znam što su bule, znam sve, ali iz Kine dolaze od novinara, ljudi padaju po ulici, nema ti spasa, nema ovo, ono, nemoguća bolest, širi se svijet, ono, ja kažem, majko mila, sad kad sam, ovaj, se ustabilio, opet mogu tegliti raditi, ono, ne, nema zaduhe, nema ništa, jel', uzmeš onu Agriju, izoreš bez problema, jel', nema ničega, ovaj, sad samo moram skončati zbog nekog virusa, i naravno, ono, jel', to mi nije bilo nekako jasno, i ovaj, tad se pojavio Igor Rudan, koji je bio u Wuhanu, svi su, ali on nije imao efekta, jel', njegove riječi nisu, jer novinari vole katastrofu, vole tragediju, vole ono, jer onda o tome ljudi mogu pričati, a kad imamo rješenje, je
li riješio, Vlado je riješio, aj dobro, jel', jel', inače tako, onda kad imamo rješenje, nema priče, znači, Igor Rudan dolazi iz Wuhana, s njim razgovor i kaže ovako. Kaže, ne umiru svi, znači da ima osoba koje imaju imunitet na virus, imamo osobe koje su, jel', zahvatio virus, ali nije dovoljna boca kisika, a imamo i one koji završe na respirator, nekome pomogne, nekome ne pomogne, kaj je on rekao, boca kisika?
Meni je bilo, aha, to je to, znači što, moram samo dovoljno, ali prije njega ja kažem, nema što drugo, znači, moram pojačati energetske vježbe, malo ćemo češće meditirati. Ali Igor Rudan je kasnije promijenio ploču, on je kasnije bio katastrofičar, mislim, onda su ga mediji voljeli, mislim. Ne, nije. Tamo u ožujku 2020. je promijenio ploču i pridružio se valu, svi ćemo umrijeti, gotovo je sve, ajmo. Pa gledajte, svi ćemo mi jednog dana umrijeti. E, ma znam, ali. Bez daljnjeg. Ne, govorim o toj masovnoj psihozi tog, tog vremena. Ali to je ono, pritisak, zašto ovo, zašto ono, ali on je rekao onu činjenicu, to je ono kad vam netko reče. E, ali svi su oni bili. Onako što je. Svi su oni bili činjenični u veljači, a onda u ožujku se samo flipnulo nešto. Je. Ajmo, panika, sve zatvaraj, sve, potpuno jedna histerija je nastala, ono, totalna. I sad ja sam, znači, bio ubijeđen da vježbe, disanje pomažu i drugima, jel', samo ja sam, eto, bio na jogi, ovi su gore u Zagrebu. Da, da. I to je to, jel', i sad vidim ja, puf, panika, i sad.
Ja sam rekao, ono, nisam ništa posebno pametan, da ako dođe u Ameriku, da će Amerika nadrljati, jel', i tad je Miroslav Radman, jel', naš isto cijenjeni, koji ima orden Legije časti iz Francuske, jel', koji je onu bakteriju imao onu koja je neuništiva, znači, bakteriju, zračenje, ono, i oni, ona opet oživi, zanimljivo, jel', i ovaj, rekao je da će zapadni svijet puno teže to podnijeti, a onda sam ja zafrkavao ove kad je bilo, ja kažem, dobro, ono, je li bio Antonijev ili tko je, onaj neki, ono, isto, ono, napravili su informatičari za odgovore, jel', a di je nestao onaj Normabel u zelenim hlačicama, što je od muža uzela i tako dalje i sve ostalo, jel', zašto, zato što je pretežno Zapad na takvim tableticama da smiri, jel', psihu, sad ću se vratiti na onaj Normabel što mi ga je prepisao, znači, ja sam odnio da te papire svojoj doktorici i sve ostalo, ona je na vanjskom, ja ispod brista na kavu, jel'. Da, naravno. Normalno, jel', ali prije toga sam di, di ga Normabel, ja kažem, idemo vidjeti kontraindikacije,
jel', to je ono što mene zanima, mene ne zanimaju uvijek samo lijepe priče jedne i druge, pa da vidimo di smo, jel', kad ja čitam, usporava rad respiratornog sustava, ja kažem, majko mila, što je ovo? To je baš ono što vam treba. Ja kažem, su, nemam pola pluća, vamo imam emfizem, vamo imam, ovaj, tu, tu opstrukciju, pa hoću ja crknuti u snu, ono, jel', ono, pa dobro, i to je završilo u kontejner, automatski, doviđenja, ajde, i ovaj, dobro, i sad.
Ljudi su ovisni o tim tableticama, a nisu svjesni da je u svima njima Normabel, da sa samim tehnikama disanja on sebi može smiriti um, pojačati energiju i tako dalje, evo sad vi, ajmo, Vladimire, evo ovako ćeš napraviti, a i vaši, ne, ovi gledatelji, jel', koje pozdravljam, tokom dana, kad se sjetite, stavite ovako, ajde, probaj, začepi jednu nosnicu i kako ide nos na drugu, i udah, izdah, jel', je li protočna, je li. Da, da. Ajmo na drugu.
Je li slabije ili. Malo slabije. E, to vidite. E, sad. A znam, to se mijenja, to, ovaj. To se mijenja, jel'. Da, to, da. E, to je sad taj onaj princip rada, simpatski, parasimpatski i tako dalje, na koji mi možemo utjecati i tt rr rr, e sad netko forsira simpatski, netko forsira parasimpatski, ali najbolje kad su oni jednaki. U levelu. Eto, kao i sve, eto, to je to, znači, sad kad rečemo te vježbe disanja, znači, tu sam ostao malo razočaran, onda gledam ove američke, normalno, ja isto pratim sve, jel', zanima me, koliko ima tu medicinskog dostignuća, koliko ima ovoga, i sad, ovaj.
oni uzeli su neke stvari iz joge, vidi se da su uzeli, ali fali ona nit, fali ona bit, on. Mislim, ja to drukčije vidim, jel', ne želim, jel', svak ima svoje, ali me ljuti jedna stvar, di se vataju mišića, pa su čak i naši počeli govoriti da treba jačati međurebrene mišiće, treba vratne, čekaj, stani, prva stvar, osoba ovisno o stadiju diše klavikularno, odnosno vratno, znači, više ne dira ni, ne diše ni prsno ni trbušno, ona samo tu diše i napinje te mišiće, i onda što radimo, kao da nisu razumjeli anatomiju, znači, kad sam išao za instruktora joge, ja sam jedva čekao tu anatomiju da vidim, jel', di se griješi, ja se ne slažem, znači, imamo podjelu mišića, jel', po obliku, imamo po funkciji, i sad on meni, imamo mišiće, jel', koji vrše radnju, koji sudjeluju u vršenju radnje, koji rade u radnji kontra radu, i on sad meni one mišiće koji sudjeluju
u radnju, one vrše radnju, forsira, stani malo, onda se zapitaš, je li mi razumijemo išta, ja se s tim ne slažem, jel', ali neko, svak ima svoje, jel', i sad. Znači, ja sam pro, sad ću se opet malo vratiti u povijest, ja sam prodisao, ali sam za šest mjeseci imao opet doći na, na kontrolu u, nakon šest mjeseci u Jordanovac, i sad što se desilo, znači, vi ste me pitali disanje i što ostalo, znači, evo ovako, isto imaš onu cjevčicu koju moraš udahnuti plin, to je za difuzne, da se vidi kakva je izmjena plinova, jel', uz onaj spirometru i tako dalje, kad je meni došla štipaljka, ja ne mogu udahnuti.
Kaže ona, što je, u čemu je problem, ja kažem, ne mogu, kaže, pa ne, ne mogu, ja kažem, navikao sam samo na nos i meni je u tom trenutku, znači, to je ono svjesno ili nesvjesno disanje, znači, u tom trenutku ja nisam mogao uopće udahnuti, jer sam ja, znači, to svjesno prebacio na kompletno nesvjesno, znači, da meni ide kompletno udah na nos, da ne diše na usta, jel', i tako, i sad, u tom trenutku ja vučem nos, ali ne otvaram usta, dobro, i sad su sestre krenule, sve ostalo, jedan puta čuješ, one imaju tamo, jel', računala, ajmo, ajmo, još malo, ja kažem, što je, kaže ona, pa fali još dlaka, ispalo bi da je 100% zdrav, jel', dobro.
Ja sam pitao kolika je saturacija, mene je to zanimalo, jer tada, tada nije bilo oksimetara, je, ali nisu bili baš toliko dostupni, jel'. Onaj VO2 i to, na to mislite, da, da, je. Je, oksimetar, jel', saturacija, Zbog jedne stvari, sve je to jedna ludost, jel', jer sam ja popušio pola kutije cigareta prije testiranja, oduvijek, jer me zanimalo koliko će utjecati taj nikotin na moju saturaciju, ali nije bilo nikakvog disanja, nikakve ventilacije, ništa, čisto da vidimo, dobro, i sad, normalno, sad ti ti nalazi, dolazi doktorica Butorac, ja je čekam, jel', ona dolazi, u biti, ona nosi te papire, ona je sjajila, gleda, pita mene, jeste se ostavili pušenja, ja kažem, nisam, ne, kaže, je li još ono dim pa ga gasite, to je bilo u tom periodu, jel', ono kad me pleslo, znači, dere te nervoza, dere te ovo, i onda uzmeš onu cigaretu, zapališ, povučeš taj dim da ga osjetiš, onda ga gasiš i sebi govoriš, majmune, zašto pušiš, jesi ti svjestan, majmune,
što radiš, ti si stvarno imbecil, ti si, ti si ovo, dobro, jel', to je bilo taj period dok ja nisam krenuo na vježbanje, pa je čak i Ante znao prigovoriti, kaže, čekaj, sad si izventilirao pluća pa zapalio cigaretu, ja kažem, pa što i da vježbam ako neću, jel', dobro, i ovaj, i sad. doktorica je ono, jel', vidiš, sjaji, pita koliko, ja kažem, tri, četiri, pet, bilo je ono mrdanje glavom, ja sam bio već na kutiju, kutija i pol dnevno, ono, jel' si u Coca-Coli, pušiš kavu, ono, dogovor, jel', ono, što ćeš, jel', jel' si za stolom, ide, jel', i ovaj, ja je pitam doktoricu, kaže ona, ovako meni, ovo je danas super bio dan,
bila je gospođa iz Zadra, kod koje ima napredak, iako ima astmu, jel', i vi sa KOPB-om ovakve rezultate za šest mjeseci ja nisam vidio, vidjela, jel', ja kažem, dobro, što je, ne znam, jel', ja znam kako se ja osjećam, što ja više mogu, jel', da ja više nisam onaj koji je bespomoćan, sa zaduhom, koji ne može ovo, jel', kaže, vama su difuzni, znači, isti su instrumenti, išli 2% u plus, a difuzni su vam bitni za izmjenu plinova unutar pluća, znači, kisik, ugljik dioksid, jel',
ugljik, i ovaj, ja kažem, ajmo sad to prevesti pučki, jel', da bi pučki ono bilo, razumljivo, kaže, izgleda da se vama tkivo obnovilo za 2%. O, pa dobro, to je dobra vijest. Gledajte, znači, za mene dobra vijest, ali je sve palo u vodu radi pušenja, i sad ću se doći na to pušenje, jel', vratiti se, znači, kod ljudi, tih pušača, što su, na primjer, s osobama s kojima sam ja radio, znači, pušač si, bezvrijedan si, nekad ti se desilo, ima takvih doktora koji tako razmišljaju, onda ljudi imaju osjećaj krivnje, e da nije pušio, ne bi, a gle sad čuda, 25%
oboljelih od KOPB-a su nepušači. Dobro, a s druge strane 75%. Je, onda valjda je. Ne, ali dobro, ali nije da je skroz onda, znači, pušenje nepovezano. Gledajte, meni je, ne, ono sad je glupo reći, znači, kad me gleda, promatra. Otvorio prozor i zapalio cigaretu, i ovako, i puhne u mene, zašto puhne u mene, da vidi reakciju mojih pluća na dim, jel', znači, draga, drage dame i gospodo, ovo je sad ozbiljna stvar, dim nekome šteti, nekome ne šteti, zavisi od stanja tijela, imuniteta, organizma i tako dalje, nećemo u detalje, ali obavezno, ako vam smeta dim cigarete, imate gušenje, osjećaj gušenja, onda stvarno otiđite kod pulmologa, otiđite, ne zafrkajte se, ali ako imate averziju prema pušačima, onda ste još uvijek dobro, znači, ono, ono, smeta mi, iritira
me miris, jel', nikotina, ali ako imate ono gušenje, da, da imate osjet, jel', ono, fali mi zraka. A vama bi možda i u nekom drugom dimu bio isto, ne bi bilo dobro. Isto i bez obzira, ako ti smeta miris roštilja, miris ovoga, znači, otiđi, otiđi ili počni nešto raditi na sebi. A kako to da vas pitam, kako to u svemu tome, u tim dijagnozama i to, kako to da se niste ostavili pušenja, mislim, to mi ipak, ipak mi je ta, ako slušam vas cijelo vrijeme, isto mi je to nekako nespojivo, ipak, očito imate samosvjesnost i sve, ne može to biti dobro, sigurno, za. A gledajte. Ne može možda biti nužno loše, ali ja mislim da sigurno nije, ovaj. Evo vidite, ja sam doktoricu Butorac pitao, je li tko ozdravio od KOPB-a, ona je odgovorila, koliko ja znam, u Hrvatskoj nije, a isto iz stručne literature međunarodne nije, tad sam ja bahato odgovorio, ja ću vam biti prvi, znači, kad sam ja išao od nje, ća, da je meni bilo ono reći, ua.
Vau. Ali nisam, suzdržao sam se, jer tko nije bio na Jordanovac, na Jordanovcu, to je tad bila, znate, ona grobna tišina koja se uvlači u tebe, ona smrtna grobna tišina, i sad, evo. Pa da, nitko nije tamo iz nekog lijepog razloga. Kad vidite, ono, kad vidite lica posjeta kakva su, jel', beznadna, tužna, jel', pripremamo se za sahranu, jel', tog našega i tako dalje, jer više nema pomoći, sad je ušao i Jordanovac, neka 60 i nešto milijuna eura, da bi odvojio dijagnostički dio od bolničkog dijela, isto tako, kad sam ja došao na Jordanovac prvi put, primio me doktor Ljubo Pavelić, ravnatelj, to sam malo, jel', preko ovih nekih, ono, da, kao, eto, da ispadne onim nešto sam ja došao na Jordanovac, ja sam pitao njega, što je meni bilo, da nisam mogao disati, odgovora nema, pitao sam doktoricu Butorac, nema, pitao sam i Nenu, ne može nitko sa sigurnošću reći, da li je bila upala plućne ovojnice, da li je ovo, da li je ono, ali uglavnom nisi ti mogao disati, jel', vidjela se reakcija tijela na to, da fali kisika i sve ostalo, ali na Jordanovcu su
neki pušili, neki nisu, jel', e sad, to je zanimljivo pitanje, znači, vi me pitate zašto ja pušim, dobro, ali ste se zapitali, Vladimire, kako možeš pušiti. Ne razumijem. Kaže se da je pušenje štetno, jel' tako? Pa da, s tim se slažem. I to stoji, i slažem se, nekima šteti, a kako tebi, koje, znači, pušenje je glavni uzrok KOPB-a, po većini pulmologa, kako ti sad ne obolijevaš, kako nisi na boci kisika, kako nisi ovo, kako nisi ono. Ne razumijem, mene pitate, ali ne pušim. E, mislim, ne, a jeste se vi zapitali? Niste, i sad, kad meni netko nešto reče, pa kad reče, što je, ja kažem, ja sam instruktor joge, a vidi me s cigaretom.
A dobro, jel' mislite da je na neki način pozitivno utjecalo pušenje na, na, na cijelu tu priču ili je u najbolju ruku neutralno? Ajmo se sad dotaknuti imuniteta, jel', pitali ste me ono u početku nešto u vezi prehrane, ajmo suplementi, ajmo vitamini, ajmo krcaj se, jel', znači. Imamo prirodni imunitet, a imamo i onaj potpomognuti imunitet, znači, ne znam jeste čuli za doktora Joe Dispenzu? Jesam. Znači, onaj placebo, to ste vi, jel', znači, osoba koja je podložna placebu, podložna je i nocebu, a znači, kad neke ljude s nečim plašimo, onda ono što može i tad, tad on to ne može, jer ide ono u podsvijest, jel', svi pričaju o tom imunitetu, pričaju o ovome, pa nitko se nije zapitao, ali jesu dvije doktorice, znači, moja doktorica, jer ono kad sam doktorici Butorac rekao, ja ću vam biti prvi, tad sam koristio još uvijek tu inhalatorsku, da bi ja nakon dvije godine, znači, zadnji, zadnji izdani recept je bio prvi mjesec,
ne znam sad je li bio 26. 1. ili 29. 1. 2012., od tad ja nisam posjećivao svoju doktoricu, to je od mene bezobrazno, jel', i ne želim da to nitko radi, znači, nisam išao, išao po te pumpice, ali isto nije bilo naglo, ja bih preskakao dan, pa bih nastavio, pa bih preskočio dva dana da vidim, jel', kako tijelo reagira, sve ostalo, jel', na taj nedostatak, i ja sam nju makao, i tad je ovaj, doktorica, neću je imenovati, da ne bi, jel', bilo poziva i tako. Da. po ženi poručila da dođem, a prošlo je vremena, i normalno, ja dolazim, ovako sjedimo nasuprot, kaže ona, ti odavno nisi bija, ne koristiš ovu inhalatorsku, a ima sve ono, ima i CT, ima tu u medicinskom kartonu, sve je to zapisano, jel', i ona ovako, ja ono ne mogu vjerovati, jer ona čuje onaj miris duvana, znači, svi nepušači jako brzo će osjetiti pušača, jel', a pušač to ne osjeti, to je ista stvar kao i parfem kad kupimo, dok je novi, mi ga osjećamo par dana, nakon toga se mozak se upije u taj miris, ne reagira, ali svi oko nas reći
će šta si se namušća, ovako. Da, da, da, je. Tako vam je i sa tim duhanom, e, isto to kad me pukla ova korona, onda isto na OHBP-u, nema virusa, nema ovoga, ali ima izljev na plućima, to je ono simptom, sve se odigralo dva dana, ajde, to je bila druga priča, tad je izronila moja slika CT-a pluća, di ovaj, je doktorica ostala, pita koji je vama ovaj, slika je davna, jel', kaže, koji vama pulmolog, ja kažem, nema ga.
Nemate pulmologa, ja kažem, ne, otkad, ja kažem, 25. 3. 2010., ja nemam više pulmologa, ali, ja kažem, je, to je moja slika. Je li vi pušite, ja kažem, da, i ona je isto rekla, a kako? Ja mislim, ljudi se zbunjujete i sve. Ne, ali to je ono pitanje, a kako, ali to nisu nikakve, evo vidite, ja ne svijetlim, jel', nisam ništa poseban, nisam čaroban, ali to je ona bila želja, želja za znanjem, želja za vještinom, znači, i vi to možete ovladati, svatko želi, ali trebaš se malo posvetiti sebi, nije sad to neki napor, nije ovo kad nešto netko reče, jel', znači, kad ja, ka jedan, kad mi je rekao, ti si lud, ideš sad za instruktora joge stavljati nogu iza glave, ja kažem, nije, joga noga iza glave, nije samo to, to je ona percepcija, što smo prvo vidjeli, taj naš prvi dojam, jel', da bi se on poslije uvjerio, rekao je ono, ja sam tebe sprda, ja kažem, znam da nisi ti prvi, jel'. Da, da. Ali isto su se obratili nekad, jel', pa su vidjeli, daš mu neke, daš mu način, daš mu smjernice gdje se mijenja tijelo nakon toga, nestaje, jel' me razumijete, znači.
Indijac pije jogin živu, Joe Dispenza je pisao jednom tamo isto svećeniku njihovome, koji pije strihnin, znate što je strihnin? To je neki otrov, nešto. Otrov koji jako brzo blokira respirator, ti dolazi do gušenja, on to pije, čuli ste za Icemana Wim Hofa, jel', Wim Hof je došao u bolnicu i rekao, ajmo se bakterije, što imate, viruse, bodi me, jel', oni su to u njega implantirali, ali je bio na EKG-u, bio na ovom, nikakve reakcije, e, tu je taj problem, što se ljude drži u uvjerenju da mi smo nemoćni, da ne možemo sami djelovati na svoje tijelo, nego moramo ovisiti o ovome, o hrani, prehrani, na primjer, sad je isto izašlo, ti je on rekao, ja ću, Wim Hof je rekao, znači, imunitet, on ne spominje prehranu, znači, daje ti tehnike disanja, meni su jasne što on daje i kako daje, jel', ali on je s tim ovlada, on ne kopira, e, to je ta razlika, kad
ti ovladaš ili kad samo ponavljaš, i sad što je bit ovih mojih vježbi, bit je da osoba ovlada, a ne da on meni dolazi, što ste rekli, pas gore, pas dolje, ratnik, ali, Zec, ne znam sad ono, možemo nabrajati što hoćemo, jel', te vježbe, ali to nije bit, nije bit da ti si meni stao u tu formu, je, dobit ćeš nešto, osjetit ćeš, ali je bit da mi unutar nas radimo te procese, da stječemo taj imunitet i sve ostalo, eto, to je bit cijele priče, i sad kad ja nekome rečem, naravno, postoji medicinski karton, i super ovo HZZO, sad što je, da, e-Građani, pa uđeš, vidiš što je, pa ti stoji specijalistički nalazi, nula, nikakav trošak, HZZO u godinu dana za mene nikakav trošak, dopunsko osiguranje nikakav trošak, lijekovi izdani, recepti nikakav trošak.
Da, da. A pripremali su me za bocu kisika, nemaš pola pluća. A dobro, mislim, oporavili ste se, to je super. Nije, ali nije to došlo samo po sebi, i zato želim reći, znači, svjetski dan KOPB-a, jel', onda kad je bilo, bilo je negdje 250 milijuna, danas je naraslo na 450 milijuna, onda su govorili negdje 20.000, 30, sada ih umire, ne znam po koliko, ali to, to se naglo dešava, jel', nismo sigurni, ali držati ljude u neznanju da oni mogu sami djelovati, evo, evo sad, aj Vlado, udahni i zadrži dah, jel' možeš? Pa mogu valjda. E, i sad u čemu je problem, znači, pluća su naš organ na koji jako brzo svi svjesno možemo, znači. Da, istina, to je u kontroli onako. Ali što je, sve nam fali ta vještina kako potaknuti ta pluća kad nisu dovoljno aktivna, tu je bit cijele priče, znači, naša pluća imaju sposobnost samočišćenja, ili što je rekao doktor, nekome će to sad skočiti živce, Dragan Primorac, oko nas se svakodnevno puste bakterije i virusi, nije samo tad, jel'.
Da, znam. I ovaj, i sad tu je bitan naš imunitet, i, i sad ću se još malo dotaknuti tih nekih tehnika liječenja, da ljudi ne bi ostali koji imaju KOPB, tko se odluči može, znači, imate implantaciju matičnih stanica u pluća, to je odradio baš Dragan Primorac, u bolnici Svetoj Katarini, isto dok je bila, korona, znači, on je to odradio na jednom pacijentu koji je bio na,
respiratoru, on je došao k sebi i nije imao nikakvih komplikacija. znači, imate tu, tu je neki trošak 18.000 eura, odete, e sad koliko to ubačeno drži, to je nešto drugo, i čak ima one, čuo sam, sad ako nije šuplja priča, u Šibenskoj bolnici da se radi implantacija matičnih stanica u koljeno, jel'. Da, da, ima to sad raznih ovih. E, e, sad, ali nitko se nije zapitao, gledaj.
Nitko se nije zapitao, ajmo reći ovo, znači, ovo je moje tijelo, kako sad on uzima odavde, ovdje mi ne može proći da bi mi ovdje ušprica, to se još nitko nije zapitao, i onda, a da li mogu ja učiniti opet da je meni ovo sve prohodno, kad se čovjek počne pitati, Kako,
prvo zašto, pa kako, a ne pronalaziti krivca, tad dolazi do rješenja, nebitno sad je li to bila informatika, je li to bila medicina, ekonomija, strojarstvo. Sadnja vrta i tako dalje, i oni imaju probleme, jel', štetnike, nametnike, vrućinu i tako dalje, i tu ima pomak, što neki kaže, zaparia si, ti je zalivaš, vruća vlaga, ona oboli, jel', neki ljudi razmišljaju, nije ono, nije ono.
Reci mi, jesi ti kad razmislio stvarno prestati pušiti? Ne. Ne, a biste preporučili drugima koji se tako muče i da li, da li je, da li je, da li je nešto poželjno prestati pušiti? Evo ovako, mene je sad jedna gospođa pitala, hoće li se cijepiti protiv gripe, ja sam rekao, draga gospođo, ja vam tu ne mogu dati odgovor, zašto, jer osobe sa KOPB-om spadaju u imunokompromitirane osobe, znači, osobe oslabljenog imuniteta, ja sam se cijepio onu godinu nakon tog gušenja iz straha, iskreno, iz straha, jer znam što je to bilo, koji je to, koja je to nemoć, koji je to pakao, koji je to bol, kad želiš da nešto prestane, a ne možeš na to utjecati, jel', onda sam se osokolio, pa drugu godinu preskočio, ja se ne cijepim, ali ja ne mogu nekome reći tko nije mi ovladao sa vještinom, jel' me sad razumijete, i sad kad ja čujem nekome, govori, ne cijepi se od gripe ili cijepi se, to je meni ludost, jer ja sam sad tu u sredini,
jel' me razumijete, znači, ako čovjek, osoba, žena, starica, starac, dijete, ima tih nekih problema, to će mu donekle možda pripomoći, jel', ako na vrijeme razvije se antitijela i tako dalje, ali sad imamo jedan drugi apsurd, što svake godine se treba cijepiti, jel', prije je bilo oboliš od gripe, pa si ohoho, miran, nisi ono svaku godinu obolijevao, jel', tako da je to naše tijelo, naš organizam, naša fiziologija još uvijek velika enigma, jel', i sad ovo, na primjer, taj Joe Dispenza govori o neuroplastici koja, znači, tu su malo Amerikanci se ošli droge, kao, reći će se neuroplastika, jel', sad se ono kontamo, mi nešto plastično, ne, to je, znači, djelovanje na naš mozak gdje se mijenja tijelo, onda čak su se dotakli te epigenetike, jel', znači, di iako nešto se govori genetski, da osoba može promijeniti, e, sad nije dovoljno imati, što kažu, ono, optimizam, jel', nama
se govori ono, jel', čaša je, ono, čaša je napola, što vidiš, ovaj je odmah pesimista, ovaj je odmah nas, jel', razdvaja, odmah dobivamo, e, upravo to, ali bitno je, jel', ima pola čaše, je li meni dovoljno iz te čaše pola čaše se napiti ili nije, jel', znači, mi možemo proraditi na svom vlastitom imunitetu, čak u joga čikitsi imaju te vježbe za imunitet,
Ta medicinska joga, ovaj je baš radio s jednom osobom, tlak, čovjek je sam sebi riješio tlak, jel', visoki tlak, menadžer i tako dalje, imaš, imamo tih stvari, samo je pitanje tko će te uputiti, kako će te uputiti, da li sam ja ono nešto pročitao pa izrecitirao ili sam stvarno razumio, eto, tu, tu su te neke nijanse i razlike, ja ne želim nikoga ocjenjivati, ali.
Dobro, onda prepuštate, što se tiče mog pitanja, prepuštate svakom na volji. Normalno, to je isto. Hoće li ili neće prestati, da. Čekajte, to je ista stvar, da ja vama sad, tek ste počeli voziti, da vam ćelave gume, kiša je i slabe kočnice, znači, ja vas ubijam u startu, ali ako ste vi meni ono vozač, ono manga, jel', znači, ja vama ću dati ključ, ja znam da vi znate, da ćete se prilagoditi uvjetima ceste, da nećete divljati, da nećete naglo kočiti, da nećete ovo, ono, ja znam da ćete vi doći, to sam vam jednostavno htio s tim usporediti, jel' me razumijete, znači, ono što sam rekao, mi mislimo, jedno je misliti, drugo je znati, to su dva različita pojma, i sad ljudi misle, ja sam jak, nešto je pročitao, nešto je vidio, ali jesi li probao, nisi, jesi napravio neki pomak, nisi, i onda sad, ono, jel', priče, puste priče o imunitetu, pa sad koristi ovo, koristi ono, tamo vamo, ili gdje su ljudi sad izvarani s ovim pustim, jel', pojavi se, neka
irska mahovina, pa sad imaš ovaj miks, to čisti, gledajte reklame, 12 godina kašlja je nestalo u 5 dana, on je to popio i nema, nestaje kašalj. Sve je riješeno, a? Je, tako su i meni govorili, ima ovo, jel', ima, ima nekih stvari što će potaknuti tu sluz da izađe, ima tih nekih, jel', ali ti nisi dobio trajno rješenje, i što je meni rekao moj, ja kažem, dobro, a kako ti je sad, a ja kažem, to je ono malo pripomoglo, pa opet, jel', jer što znači, kronično, kronično znači, kad nam se određene zdravstvene tegobe uporno ponavljaju, onda unutar obitelji, netko ima kronični bronhitis, ostali nemaju, onda sad prehrana, svi jedu isto, jel' tako, kako on ima bronhitis, on nema, jel', ovo kad je bila korona, ova jedna rekla, nas troje u banani, jedino ovaj, ja kažem, tko je kuva, on, tko je i ja, mi, ali on veliča prehranu, ja kažem, pa dobro, ljudi, razumijte da tebi danas to jaje vrijedi, sutra ti je višak, jel', i sad kad ti dovedeš osobu u neku ravnotežu, da samo tijelo traži određenu hranu, onda je to to, na primjer, budisti se ne petljaju
u prehranu, u Indiji idu na trave, idu na ovo, na ono, žitarice i tako dalje, jel'. Da, više vegetarijanski, veganski i tako. Budisti malo drukčije to gledaju, znači, bez obzira bila ona pšenica ili bila riba ili neki komad mesa, ja sam uzeo nečiji život da bi moj nastavio, ali onda kažu isto tako da nisam uzeo bez veze, da i ja nekome olakšam život, jel', to su ti oni ciklusi prehrambeni i tako dalje, sad netko to odbacuje, netko prihvaća i to je to, ali ja se ne želim nikome petljati u prehranu, tko će što jesti, nek jede, nekoga tjerati ili mijenjati nekome prehranu. A dobro, bi valjda preporučili, ne znam, da ne žderu sad čips i slatko i neke to u turbo prerađene stvari, mislim da ipak tu imaju određene smjernice koje bi valjalo ljudima dati, moderna prehrana često, ako su ljudi sad 40 kg ima viška, pa mora nešto mijenjati, mislim. Evo, sad prestanak pušenja, jel', znači, obavezno prestani pušiti, prestani pušiti, prestani pušiti, nitko mu nije rekao, daj malo smanji, jel', pa baš zapali kad ti je kriza, a
u međuvremenu odradi vježbu, izventiliraj ta pluća i tako dalje, ne, ali što je, naglo prestanak pušenja, sad imamo stresove unutar tijela, znači, tijelo traži, ti mu ne daješ, jel', tako. Dobro, to je sve kratkotrajno, ja mogu iz svog iskustva govoriti da je meni prestanak pušenja jedna od najboljih stvari što sam u životu napravio, to je ono, kondicija mi se popravila, ja sam biciklirao dosta, kako se zove, glavobolje sam stalno imao nekako, valjda zbog tog monoksida, što ja znam, tako kažu, nemam pojma, i tako, sad cijele, cijele nervoze su mi, vječno sam bio nervozan, nekako ono, kad, kad netko fiks traži, tijelo nakon pola sata, sata. Vjerujem. I tako, gomile i gomile stvari, ja sam jednostavno, evo, da, da kažem, ako sad tu, to, to je bio preporod, jednostavno, novi čovjek i puno bolji čovjek i neko staloženiji i sve ono. I sad da ja vas ubjeđujem da vam pušenje nije, meni, to bi bio apsurd, jel' tako, jel' sad razumijete, ono, Nenu Hemeriha kad je rekla, nekome škodi, nekome ne škodi, zašto, ne znamo, jel'. Da, da, ali vi ni ne znate drugu stranu, možda bi vama bilo bolje kad bi godinu dana ne bi pušili, kako znate da nije, ja sam barem bio s obje strane eksperimenta. Znam, to vam ja vjerujem, jel', evo, na primjer.
Tko zna, možda i vi da se ostavite, bi isto rekli, ajme, meni, kako sam blesav što nisam prestao, a mislim, ne znam. Govorio sam vam to. Ne mislite da ja vas sad nagovaram, mislim, na koncu briga mene, nego, nego ono, čisto kažem da ono. Sigurno da imam probleme, ne bi, jel', znači, neki su rekli, ne znam, pitao si ti, prestao pušiti, ja kažem, nisam, pa kako ne pušiš, ja kažem, kad mi dođe zapaliti, ja ću zapaliti, kad mi se ne puši, neću pušiti, to je to, jel', jel' me razumijete, Znači, većina ljudi priča o nekim stvarima, baziramo se na vanjsko, dok, znači, istok, te uči da se baziraš na sebe, znači, da nisi nemoćan, da nisi ovo, da nisi ono, na primjer, mene, na primjer, to ljuti kad ja čujem jedan doktor koji se vrti po televiziji, plaši ljude s uporabom kućnog plina, da je on štetan, ono, čekaj, stani, pa
daj, reci ljudima, nije, onda imamo jednoga isto koji se eksponira. Šta, zašto, jer jede zrak ili što, mislim, koji je kut plašenja? Nije, nije, znači, ovaj, butan, jel'. Da, ne, ne znam to, nego, ne znam to, što, na koji način plaši, što? Pa da je štetan. Mislim, da oštećuje zdravlje, da te ništi i tako dalje, jel', na taj način, onda imamo jednoga gori sad koji plaši, evo, sad je krenulo i to, jel'. Da, plašenje svih mogućih vrsta. Normalno, ali nitko nije rekao ljudima, daj, ljudi, vaša pluća imaju sposobnost samočišćenja, da nije toga, vi bi odavno umrli, meni isto nije bilo ugodno kroz ove puste godine čuti od ljudi, šesti, sedmi, osmi mjesec, jel', kad su vrućine, imaju upalu pluća, ali nije ova bakterijska, nego virus, al' virus je tu oko nas, znači, nekoga je zahvatio, nekoga nije, jel', i taj imunitet je naš isto.
Mislim, i za nas se isto dosta mijenja, sjećate se kako su govorili, sad je, na primjer, vidimo ovako po ovim zapadnjačkim i to, sad je odjednom alkohol, ma ne smiješ niti jednu čašicu tjedno, aj ča, a, a do prije pet minuta, doslovno prije pet minuta su govorili, poslije ručka, o, čaša crvenog vina, to vam je za srce, to vam je za zdravlje, to vam, znači, ono, mislim. Gledajte, to su vam. Ono pij to vino ako hoćeš poslije ručka ili nemoj, ali mislim, nemoj mi takve. Ajmo ovako. Mijenjaju nekako to, ono. ljudsko tijelo nije motor.
Automobila, motor od, jel', motora, što mi rečemo, jel', motocikla, da vi mogu razumjeti, znači, da ćeš ti uliti ulje pa ćeš vidjeti onako kako dalje, ne, tako u nas, e sad, nekome paše ovo, e tu je sad ajurveda puno naprednija nego mi, znači, ona vam zna tipove, zna, na primjer, da tebi ova hrana škodi, a ovome odgovara, ali kod nas je trend, ja sam odredio, tko više galami, to prolazi, doviđenja, kao i te žitarice, pa opale, ja znam, gledanje ono, žitarice jedno jutro, drugo jutro, ja kažem, i, pa dobro, peti, šesti dan, ništa, što je sad, a, jel' me razumijete, i onda što je sad, imamo jedan apsurd, što mi ne prihvaćamo da je sve jedno i jedno je sve, znači, imamo više sustava, pa sad, ono, ako, a, vagus živac je bitan, a, prehrana, probava, iz probave kreće, kreće imunitet, dobro, a, limfa, a, sad je ova štitnjača, jel', pa je ovo, pa je, a onda sad je kičma, sad je,
sad je krvožilni bitan, stanite, ljudi, nijedan sustav ne radi sam od sebe odvojeno, oni su jedno, jel', ono kad je bilo u jogi, pitanje što je harmonija. Da, da, u sinergiji nekakvoj su. Upravo, to rečemo mi sad zapadnjaci, sinergija, znači, kad jedno nije u sukobu s drugim, kad je usklađeno, to vam je kao i orkestar, znači, ili bend, rock bend, nije bitno, pop, jazz, znači, imamo više instrumenata. Da, bilo bi čudno da je samo gitara, samo bubanj bez vokala. Je, ali sada bubanj mlati ovo, imamo raskorak, jel', ima i takvih, ono, kad nije, kad se vježba, pa ovaj ošeta, ali tako je i to i s tijelom, ali mi smo ti dirigenti koji možemo upravljati s našim tijelom, i mene je, ono, osobno ljuti, zato sam i ošao za tog instruktora joge, nisam ošao ja to, jednostavno, jer tu je normalno, govorilo se meni da sam ovakav, onakav, šarlatan, ovo, ono, normalno, ljudi imaju pravo, jer nemaš nikakvu svjedodžbu, jel', to je, i sad, zanimljivo je, ovo je stručno, ili, na primjer, imate sad te više tehnike, aha, psihodinamsko, jeste čuli za to, niste?
Nisam. Aha, znači, to vam je sad, ovi određeni psihijatri, psiholozi su počeli upotrebljavati tehnike disanja, istočnjačke, jel', i kaže da bi netko mogao raditi, mora biti certificirani psihijatar ili psiholog, jel', znači, ti moraš imati diplomu, tamo što je onaj jedan te naučio bez diplome, i to je ono jedna stvar što mi zapadnjaci volimo uzeti, i onda sad to prezentiramo kao naše, sad da ja rečem da sam ja autentičan, jesam, ali nisam autentični instruktor joge, jer ja nisam stvorio asane, nisam stvarao tehnike disanja, nego jednostavno ja sam ih razumio i primijenio. Naravno, naučili ste ih. I sad da ja idem, kao što imamo sad, kad reću Wim Hof metoda, jel', kad ukucate, onda ćete dobiti Wim Hof metoda disanja, dobit ćete pranajama, ovo, ono, jel', na primjer, moj obrt se zove Ajama, Ajama vam je skrivena riječ iz riječi pranajama, prana vam je, jel', energija, Ajama znači usmjereno, kontrolirano, a u biti nije jama, nego
Ajama, što znači proširiti, produbiti, znači, mi, i kad ja rečem da svatko s vremenom ne može u pet disanja, može, te svoje kanale učinite elastičnim, to je to, i sad, evo, sad tu na potezu može netko svatko krije svoje dijagnoze, ja ne krijem, jel', evo, tu se može baviti, kad netko reče da je šarlatan, da sam šarlatan, ovakav, onakav, jednostavno, obrati se Ministarstvu zdravstva, obrati se HZZO-u, pogledaj tko me liječi, koliko koristim lijekova, pogledaj koje su dijagnoze, i koliko ste vi učinili da su ljudi s vježbama postali neovisni o lijekovima, e, to je bit, a ne kad ja čujem to pripomaže, to je ono, znate, ono, jeste ikad nekoga zvali da ti nešto pomogne, pa kaže, pripomogao sam ti, ali više tamo sjedio i napravio ti štete, jel'. Mudrova nešto sa strane. Ne, nego što ti je stvarno učinio, jel', e, tako i te vježbe, kaj, pa to pripomaže, pa daj, ljudi, ajmo, ajmo se malo uozbiljiti. Da, da, ne zvuči dobro. Mislim, ja sam za to, e, tu se ipak radi o nečijem životu, radi se o nečijem zdravlju.
Da. I onda gledam ove, znači, on je nešto pročitao, on je nešto, pun internet, i ono, i još me jedna stvar naljutila, znači, certifikat instruktor joge. Dva vikenda, sveukupno 16 sati, ti dobivaš certifikat za instruktora disanja, stani malo, ali što je zanimljivo, nitko se ne hvata, ljudi koji imaju bronhitis, KOPB i astmu, znači, koji imaju respiratne probleme, izbjegava se, zašto, trebaš znati, jer ne možeš ti sad igrati se s plućima, ili, na primjer, u toj pranajami, tehnikama disanja, pa sam slušao jednoga, ali barem iskren, udah, izdah, zadržavanje, ono, ima tu različitih tehnika, ali on je napomenio, zašto mu skidam kapu, da dolazi do spontanog prestanka disanja, što je onda s tom osobom, i naveo je jedan primjer, jednog gore našeg isto iz Hrvatske, koji legne u bazen s
glavom dolje, i po, ja ne znam koji mu je rekord bio, 23, 25, 26 minuta, on je tako bez daha, jel', znači, kad pogledaš, nakon toga, po medicini, kad smo bez zraka, imamo oštećenje mozga, imamo ovoga, onoga. Dobro, ali on je valjda uvježban, tu ima ovih koji drže dah na dugo. E, sad vidite, on to može, ja sam isto doživio da sam ja ostao bez daha, ali meni je nastala panika, tad je meni onaj, ali to je bilo u meditaciji koju je držao Žarko Andrićević, jel', on ima svoj ugled u tom svijetu, kod nas je nekima značajan, nekima beznačajan, ali dobro, ali to nije bitno, ali bitno je da je on, on je lijepo rekao, dođite na neki dva do tri daha, netko će prestati disati,
ja ništa, jedan put ja gledam, meni tijelo ne traži ni udah ni izdah, ali je nastalo, ja idem udahnuti, ali ja ne mogu udahnuti, onda je krenulo ono iskustvo gušenja, jesam li ja uopće živ, jesam li ja mrtav, ne možeš, i onda je krenulo, ali sad, znači, kad se ide na malo dublje tehnike, prvo osobu treba obučiti, uputiti s nju, znači, da ona može, da joj se to ne desi, ako se desi, kako će aktivirati pluća, ima i to, ali o tome nitko ne govori, jel', svi govore o energiji, vitalnosti, ali nitko ne govori o ravnoteži, jer, na primjer, u Indiji oni vode računa, prana je energija, a apana je nečistoće tijela, da i tu treba biti balans, onda zato imamo sad te neke autoimune bolesti, jel', znači, kad je jači imunitet, znači, jel' vidite što se dešava unutrašnjeg tijela, znači, ako nešto nije u balansu, u ravnoteži, bez obzira unutar moga tijela, obitelji, društva, radne zajednice, ako nismo u nekoj ravnoteži.
Da, da. Svašta se dešava i u društvu, jel', i to je to. Recite mi kako ste, znači, na kraju balade, kako ste danas što se tiče samog disanja, samog tog KOPB-a, mislim, kažete da, da su vam nalazi dobri, ali da li ikad osjetite ono u svakodnevnom životu da ipak to nešto ne štima, ali ono, u principu sve okej. Gledajte, znači. Kao kad ste bili, ono, 30 godina. nakon ove korone na meni je ostalo malo traga, ne mogu reći da nije. Čekajte, jeste dobili koronu?
to su se lomila koplja jesu li ili nisu, uglavnom. A mislim, vjerojatno jeste, svi smo dobili, tako da. Gledajte, zato što, mislim, to je bilo, ja sam znao da je. Nema tko nije, mislim. Ja sam napravio 300 metara i došla je zaduha, ja kažem, nije vrag da sam dobio, ujutro negdje oko 5 sati je proradilo, prvo nagon na povraćanje, pa na, jel', na stolicu, jel'. To sve zvuči kao korona, e, korona ima baš neobične simptome. Onda je krenulo kao gripa, ono kad imaš, bole mišići, zglobovi, kosti, čas ti je vruće, čas ti je ledeno, to smo isto micali, i ovaj, ali najgore je bilo kad je glava, kad je krenula glava, e, onda mi, onda glava nije mogla raditi, to je bilo, normalno, fali ti zraka, fali ti sve ostalo, tad je doktor, jel', ono, pošto me doktorica moja uputila, ja sam htio prekinuti bolovanje jer nema ništa u nosu, nema ovo, nema ono, dobro, ona pištolj, puf, trideset osam, e, sad je tu bio kupus. E, to je to, to je tipična temperatura za COVID. Ali što je, dala je ona meni vaditi krv, jel', i crnu uputnicu, to ti je hitno, ono, jel', slike pluća,
jer zna kakvo sam stanje, da, ja dolazim, ali tad nisam imao dopunsko, to je opet malo druga priča, nisam imao dopunsko, normalno, sve plaćaš, ja ujutro, ono, na gore u polikliniku, laboratorij, svi dobivaju onu jednu, ja dvije, jel', one dvije, što sad, ove me gledaju, ono, dok su pisali, jel'.
Svi, ono, izvadu meni tri, tri epruvete, pa onda još, što je sad, jel', ništa, ja mučim, briga, evo, ona vadi, jel'. Vadi, vadi. E, i sad normalno, nalazi idu elektronski, ja pitam doktoricu, doktorice, ovaj, di su ti nalazi, kaže, ne brinite se, ja kažem, što ste mi dali, kaže, ja sam dala sve tumorske, znači, pluća, probava, prostata, bubrezi, znači, ove sestre kad su pogledale tko je onaj meni, znači, na karcinom, jel', znači, one su mene pogledale, ispadalo da sam ja osoba koja se raspada, jel', znači, toliko, e, ali što je, to je ono, želi ustanoviti ima li kakvih promjena, i to je bit neke te, jel', preventivne dijagnostike i tako dalje, ali isto tako, znači, kad je drugi put meni bilo za CT pluća, meni se nije žurilo, napravio sam ga u bolnici, jer znam da CT je napravljena dijagnostika, ali nema lijeka, nema ovoga, ne žuri ti se, i više te nije briga koliko je oštećenje, jel'
me razumijete, a onda, onda tu je, tu je taj problem kad takve osobe dođe, dođu u taj nivo, ali što je, opet ću se vratiti, ovdje su bitni ljudi koji imaju KOPB, da ih se uporno ne ubjeđuje da su nemoćni, druga stvar, da ih se ne gleda zbog tog pušenja kao neke zločince, kao neke osobe nižeg ranga, društvenog ranga, jel', bezvrijedne i tako dalje, a još je gore kad čitam ove američke, jel', te imate udruge, di imaju kompletni osjećaj krivnje, jel', ja sam sam kriv, nisi ti kriv, tebi je nametnuta krivnja, i nema lipše stvari nego kad ti nekome nametneš krivnju, ti si sebe oprao, jel', onda imamo ta prepucavanja, to je ista stvar, pokojni Vladimir Matijanić, on je bio imunokompromitiran, Index je protiv pušenja, jel', oni su kao ovo, čovjek koji nije pušio, koji nije ovo, koji nije ono,
A sad se ne sjećam je li Matijanić pušio. Ne, ne, nije. Dobro, ali ne, ali dobro, ne, ne, ne, oni su ono htjeli po njega, to je ono bilo legendarno, pišaj u lonac i te fore, ono, mislim, baš, baš je bilo malo gadno, ono. Normalno, ti si osoba koja ima slab imunitet, sve, ali što je, stvar je u tome što su oni pozivali na linč liječnika, ne možeš ti pozvati, trebamo razumjeti da liječnik nije Bog. I on u svakom trenutku ne može svakome tom trenutku spasiti život. Dobro, ali koliko se sjećam, kod njega je bilo to da nisu htjeli doći po njega, da to, ono. Ne, dolazili su oni. Sad se ne sjećam detalja, znam da je bilo nekih propusta. Ali gledaj, ne znam bilo šta, je li bilo propusta, ja nisam bio mjerom tu i nešto, ali ipak,
ne možeš napadati jer to je takvo stanje, a to je. Iako mi je to smiješno, Index je za vrijeme korone, slušaj struku, ono, nemoj slučajno od autoriteta ni milimetar, i onda, onda kad je jedan od njihovih nadrljao te struke, a onda su malo promijenili ploču, ono. Ne, ne, čak oni su nazivali ljude koji su odbijali cjepivo, ravnozemljaši, ravnozemljaši. E, ma znam, antivaks, ovo, ono, i tako dalje, a njemu je to isto cjepivo bilo upitno, znači. Da, mislim da ga čak i nije uzeo, koliko se sjećam. Nekad se, nekad se vodilo prilikom cijepljenja trenutno zdravstveno stanje, znači, ako si prehlađen, kašlješ, imaš visoku temperaturu, ne bi se cijepio, a sad je ono samo. Da, da, samo daj. Ne gleda se, znači, medicina je u nekim segmentima se promijenila, nažalost, neki su postali trgovački putnici farmaceutske industrije, imamo još uvijek liječnike, imamo i doktore, doktor je titula, liječnik je onaj koji stvarno brine o tvom zdravlju, prilagodit će ti lijek, jer lijek ima i nuspojavu, znači, sam lijek za tlak, ovaj ćeš imati s njim neke nuspojave, s ovim nećeš.
I tako, jel', znači, nismo svi, što ja rećem, kad netko meni reče, ja kažem, slušajte, u svakoj struci imamo gospode i kokošara. Da. I bez obzira. Je, je, je, to je. I ne možemo sad mi reći. Nije tako crno-bijelo sve. Upravo to, jel'. Da, da, slažem se. I sve u životu u biti na koga naiđem, jel'. Jer puno toga je medicina itekako dobrog i onako, sad je onako, je s jedne strane zamjeram puno toga, ali s druge je onako, nije, nije to sve za baciti. Ono što sam rekao, mi medicinu ne možemo odbaciti, a ne možemo ni cijepljenje. Niti trebamo, jel', jel' me razumijete, isto tako i ovo sad te vježbe disanja, sad ispada te vježbe disanja da je to neko. Čudo nekakvo. Na nekom fakultetu, neko izmislio na nekom doktoratu, ne, uzeli smo od njih i prezentiramo, a da ne rečem još x tako tih stvari što ima, i onda sad ovaj to nazva po sebi, ovaj, ja se ne bih usudio to nazvati, jel'. Da, da, je. Na primjer, znači, što je bit vježbe, bit vježbe je da se nadvuku pomaci unutar tijela, da ljudi dođu sebi, a ne da žive zbunjeno, uplašeno,
da ga se plaši, iako ima KOPB, naštetit će ti plin, susjed ti je naložio drva, sad ćeš ti zbog toga umrijeti, ne, jel' me razumijete, i onda dešava se to da gledamo jedni druge poprijeko, a nitko se ne trudi ljude uputiti kako može ojačati, jer mi zapadnjaci smo eksperti u mišićima, jel', ali što se tiče unutarnjih organa, tu je istok,
a vi znali što oni sve znaju, što sve mogu. Ništa, gospodine Damire, evo, drago mi je da smo se upoznali, da smo ovako. Meni isto. Popričali lijepo, baš onako, zanimljivo mi je bilo čuti jednu onako malo drukčiju perspektivu, nekako volim ja to i. Je, i još jedna zanimljivost. Da. KOPB je uzeo narančastu boju, GOLD KOPB, jel', to vam je. Što je što? Aha, global, okej, dobro, e. Organizacija krovna nekakva, da, okej. Pa kad netko reče da ima GOLD KOPB, reče, ja imam zlatni, nemoj zlatni, nego je GOLD u VAT, jel', stupnjeve stadija, jel', pa da netko ubaci GOLD, netko ne ubaci, ali KOPB, jel', nivo 1, 2, 3, 4, oni su izabrali narančastu boju, jel'. Dobro. Zanimljivo, Šibenik. Šibenik je, da, da, odmah mi je to palo na pamet, da. Eto, to je tako da će sad oni, znači, tamo, mislim, nezgodno je jer je dan sjećanja u srijedu, jel', a pa su, evo, izgleda u Hrvatskoj to prebacili na 19., dan KOPB-a, inače je svake treće srijede, tako da će dosta gradova po Europi i svijetu biti osvijetljeno u narančastoj boji.
Jel', znači, ta naranča. Znači, da, da pratimo. Ne trebate se bojati, znači, okrenite se sebi, nađite nekoga tko se razumije i tako dalje, možete se meni obratiti jer imam iskustva i to je to, jel'. Gdje vas gledatelji mogu naći što se tiče vaše, vaše joge, jel' ste na društvenim mrežama ili je više. Imam onu samu stranicu, nisam radio Facebook stranicu, nisam Instagram, meni nije bitno to, tu to reklamiram. Koja je adresa, da, čisto ovako. ono, www.ayamadj.hr i to je to, jel'. Dobro, dobro. Eto. Pa eto, čisto ovako, ako nekog zanima da se kod gospodina Damira, ovaj. Ne, počnite ljudi malo vjerovati u sebe. Ma znam, ali treba možda malo i. Ali treba te netko uputiti. Je, je. Ne, ne da te potiče, nego da ti da način, jel'. Jasno, da, da. E, jer svako. Da ti da alate, pa onda uvijek na tebe. Upravo to, to je alat. Kao i kad ideš u teretanu i nekakve treninge i to. Jer ja s ovima kojima radim, nije bit da on meni odradi sa mnom tri puta sedmično, nego da on meni stječe vještinu, znači, da on sebe pokreće, ja te upućujem, to nije gotovi proizvod kao ova boca vode ili nešto
drugo. Da, da, shvaćam. Sam, sam sebe, eto, to je to. Vama hvala, eto, jer ste se usudili tako, jel', jednu temu dovesti nekoga koji je, jel', van svih normi i tako dalje. Neka, meni to ni najmanje ne smeta. Znači, ajmo, puši. Puši. Puši, ne koristi, nema pola pluća. Ne ide kod doktora, ne uzima lijekove i još je kompletno atipičan instruktor joge, jel'. Da, da, da. Znači, nikoga na ništa ne tjera, nego upućuje. Neka, zato se i meni tako podcast i zove, da je onako. Je. Volim ja, volim ja tako drugu, ne, nešto i netipično, onako, što ja znam. Jer u biti sve je dualno, jel'. Da, da, je. Samo, ništa, puno vam hvala, uzeo sam vam puno vremena. Da, da. Nadam se da slušateljima neću i gledateljima biti. To, to, slušat ćete to na, na tenani, se to gleda uglavnom. Eto, ništa, drago mi je. Ništa, neka se ne boje, eto. Drago mi je da sam vas upoznao. I meni isto. Eto, dragi gledatelji, hvala na praćenju, subscribeajte, lajkajte, odradite sve što treba, pa eto, do iduće epizode. Nije bitan, nije bitan lajk. To ja ovako, to je moj, vaš, već je catchphrase.
Radi vas, je, ali vi zaslužujete lajk i ova priča, da ste profesionalni novinar, ušli bi, a možda i je, u obzir za Pulitzerovu. Ma je, ma dajte. Dajte, pa znate zašto se dobiva Pulitzer, ne dobiva se što, što pas naganja poštara, što bižu od pasa. Laskate mi, ja nisam na nikakvom. Ne, ne, ne. Ne, ne uzimam ja sebe previše za ozbiljno, tako da ovako, snimam to, gušt mi je i to je to, ono. I u konačnici recite: KOPB je izlječiv. Eto ga, ljudi, pozdrav svima, pozdrav. Bok, bok.
Slične epizode
🎵 Glazba: "Got Funk", Kevin MacLeod (incompetech.com), CC BY 4.0