Ivo Glavaš, doktor znanosti s mnogo objavljenih radova, gostujući predavač, političar

0:08⧉ Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druga strana medalje". S nama je danas gospodin Ivo Glavaš, moj poznanik, mogli bismo reći i prijatelj već od, koliko, 4, 5, 6 godina. Tako nekako. Tako radi za Gradske, u Šibeniku, konzervator. Ovaj, što si točno ti zapravo tamo? Konzervator u konzervatorskom odjelu, to je državna služba, znači Uprava za zaštitu kulturnih dobara na razini Hrvatske, i ja sam jedan od konzervatora u odjelu. Da, da, znači, ovaj, ti si veteran političar, već si u 90-ima, koliko si imao mandata? Tako je, dakle, ja sam prvi gradski vijećnik, vjerovali ili ne. Ma daj, znači baš 91. ili kad je to bilo? 93. Aha, 93. 93., mislim, sad, evo, moram se i prisjetiti, mislim da je to bilo u 2. mjesecu. Tad je prvi put konstituirano gradsko vijeće, u smislu da do tada nismo imali gradsko vijeće, nismo imali grad kao jedinicu lokalne samouprave, nismo imali županiju kao jedinicu lokalne samouprave. Hrvatska je rekonstituirana, i tad su bili prvi izbori za gradsko vijeće. Ja sam bio drugi na listi HSLS-a, vjerovali ili ne. Da, da, da, tu si bio. Jesu tad bili i Burić i Kovač i sva ta neka poznata imena? Da, da, da, tad su bili, tad su bili. Recimo da je, da je Mario Kovač nosio tu listu HSLS-a za gradsko vijeće, zanimljivo.

1:21⧉ Ja sam bio drugi na listi za gradsko vijeće, i praktički, recimo da sam bio, ovaj, moglo, ajde, moglo bi se to kazati, zadužen za sva tehničko-organizacijska pitanja tada u HSLS-u. Recimo da sam znao svaki, svaki kvart koliko ima birača i tako, to je bilo, to su bila zanimljiva vremena. Sad postoje, postoji naravno kompjutor, sve je sasvim drugačije. I bio je Željko Burić tad dolazio u HSLS. Ono što je, ovako, kuriozitet, mislim da sam ja jedini ostao zapravo na poziciji HSLS-a. Aha, aha. Ako to možemo nazvati političkom pozicijom, stranka je mrtva, gotovo mrtva, to, to sad ne postoji, ali nekakva politička pozicija, da. I onda si imao zapravo dugu pauzu, sve do, ako se ne varam, do 2017. kad si u gradsko vijeće ušao. Zapravo bio sam, bio sam, bio sam nakon tog prvog saziva gradskog vijeća 93., 97., bio sam nositelj županijske liste, znači za županijsku skupštinu HSLS-a 97. 2001. bio sam županijski vijećnik HSLS-a. Aha, aha. Tada, i među ostalim, zato što je dio stranke otišao s HDZ-om, lokalno govorimo, onda sam ja ostao jedini vijećnik HSLS-a koji nije otišao na stranu

2:32⧉ HDZ-a, vjerovali ili ne. Aha. A kakva bi, kako bi rekao da je razlika to u 90-ima, na primjer, te sjednice gradskog vijeća i ovo kad si od 2017. do 2021.? Pa mislim, gledajući, gledajući medijsku praćenost, mislim da su tad sjednice bile bitno više praćene, sasvim su to drugačije okolnosti. Bilo je to, tada tiskovine, naravno, štampa, bilo je to i dosta praćeno na radiju. Međutim, mijenjaju se stvari i mislim da su ljudi zasićeni politikom i mislim da ljude zapravo, to vidim, u krajnjoj liniji vidim koliko je čitano to, u smislu, po lajkovima otprilike se to može izračunati. Vidim da ljude zapravo u suštini ne zanima, ne zanimaju nekakvi likovi koji su u gradskom vijeću ili su ovamo, onamo. Ma, to je, to je daleko manje praćeno nego što je to bilo praćeno 90-ih, ali moramo imati na umu, tad se stvarala država, bio je i rat, sasvim druge okolnosti. Je, da, da, da. Ljudi su bili inficirani politikom, da tako kažem. Sad ljudi imaju drugog posla, sve skupa, život je bolji u Hrvatskoj, sigurno. Pa to se slažem. Bez obzira što mi mislimo, puno je bolji u Hrvatskoj, nije to idealno, ima puno, ima puno stvari za ispraviti. Sigurno da je korupcija glavni problem, o tome ne treba niti govoriti, to je, to je sad postala poštapalica, kako mi kažemo

3:46⧉ u Šibeniku. Toptica na grani, ono, pjevaju već. Da, da, da. Prema tome, mislim da je sasvim jedno drugačije vrijeme, zapravo se ne da usporediti. A ja kad sam se vraćao u politiku, morao sam učiti, jer su se vremena promijenila. Jesu, ne znam, je li, bi rekao da je drukčije, su rasprave, jesu li žučnije, jesu li mekše, jesu li, ili je to sve ostalo neko slično? Pa to ovisi o karakteru čovjeka, zapravo o karakteru političara, možemo to reći. Rasprave su, kod nas rasprave u Šibeniku nikad baš nisu bile u rukavicama, pa onda sukladno tome, da. Ali gledajte, ako ste na, političar na, na, ako ste javna osoba, aha, onda možete, morate puno više trpjeti udaraca nego, nego što mislite. Za vas, ja se volim zafrkavati, za vas ne vrijedi GDPR, za vas ne vrijedi to da ste zaštićeni iza svoga OIB-a. Naravno. Vi ste javna osoba, to je javni posao, to je javni interes. Prema tome, nemate pravo zapravo na svoju osobnost, nažalost. I vi kad uđete u politiku, vi se možete pozdraviti sa svojom osobnošću, ali za uzvrat imate određene benefite. Vi imate javni utjecaj, da tako kažem. Ne smijete ga zlo- zlorabiti, ali imate javni utjecaj. I kad danas kad vidite, vidim neke političare koji tuže vlastite sumještane,

5:00⧉ vlastite sugrađane i naravno gube parnice. Što oni misle? Da, da. Da oni koji imaju utjecaj, da oni u isto vrijeme mogu usput i vlastite građane. To ne može. To ni u jednoj civiliziranoj državi ne može. Europski sud za ljudska prava je tu bio jasan, naš Ustavni sud. Prema tome, što se toga tiče, ako ćemo barem to gledati, Hrvatska se civilizira, ali ne voljom političara, ne voljom vlade, nego voljom Europske unije. Ja mislim isto da je Europska unija tu puno toga dobrog nama učinila. Ja znam da su mnogi nekako bili protiv toga, ali mislim ipak sve u svemu, kad se uzme da je, da je net pozitiv, definitivno u Hrvatskoj. Tako je, Europska unija vas lomi preko koljena. Mi nismo velika nacija, mi moramo razmišljati o tome kako ćemo opstati u velikoj, u, u Europskoj uniji, među velikim nacijama, kako ćemo sačuvati svoju samodostojnost, da tako kažem. A s druge strane, postoje, postoje veliki benefiti financijski oko Europske unije, to vidimo svaki dan, ali postoje određene obveze na koje mi nismo navikli. Ja se volim zafrkavati isto tako da smo mi od zadnje, zadnju, zadnji suverenitet koji smo izgubili, to je taj koruptivni suverenitet, ulaskom u Europsku uniju. Tako da je zapravo to nešto što također nećemo moći, vidi se očito po europskom tužitelju, ne daju

6:16⧉ nam. Da, da, pa je, koliko ih je sad popadalo zbog nekakvih europskih tužbi, onaj EPO i to, kad je zadnji put DORH ili ovi naše institucije? Ja ne znam kad zadnji put nije, da, da budem malo šaljiv. Da, da, e, mislim, možda je Josipa Rimac zadnja pala, da, da nije, ali i to može nekako povezano. Ne, ne, to je prije EPO-a, to je prije, to, to nije po EPO-u. Kako nije, ali isto smo bili u Europskoj uniji, što je šta? Bili smo, ali to, mislim, to nije EPO vodio, to je Europska unija. A, okej, okej, da, da, ali to je valjda se, ono, kula od karata urušila iznutra, tko zna što se dogodilo zapravo da sad odjedanput tako preko noći nestane. Ali mislim da trebat će neko vrijeme da javni ljudi koji su na javnim dužnostima shvate da je to čast i da se oni moraju služiti zajednici, a ne razmišljati kako će se zabavljati iza kulisa. Da, da.

6:59⧉ A ovaj, što kažeš za predsjedničke izbore, jesi, jesi li popratio sve? Apsolutno da, popratio sam sve i, i mogu ti kazati da je, da su predsjednički izbori pokazali da je osoba bitna. U ovom slučaju, u ovom slučaju osoba predsjednika Milanovića, sa druge strane je bila osoba koja očito nije, nije mogla iznijeti, iznijeti ovaj, birače, izvući birače na, na glasovanje i to je naravno pouka svima. Pouka, to je pouka stranačkim liderima, to je pouka svim strankama, bez obzira o kojoj se stranci radi. To je pouka sutra na lokalnim izborima. Ako kandidirate ljude koji su, koji nisu u stanju zadovoljiti birače, birači vam ili neće izaći ili će glasati za drugog kandidata. Ali onda, ti koji su kandidirali takve također su završili svoju političku karijeru. Prema tome, ovdje vidimo jedno prestrojavanje u zapadnom smislu. Osoba je bitna, osoba koja nosi određenu političku ideju, ali prije svega nosi svoju osobnost sa sobom. Ako nema osobnost, ama baš nikakvu, onda, onda se dešavaju ovakvi rezultati. Pazite, ovaj rezultat 75, 25, to je brutalno.

8:10⧉ Je, to je stvarno. Moram priznati, ja sam se, inače ja sam pretpostavljao što bi to, ali jedna je stvar pretpostavljati, druga stvar to vidjeti uživo. Ja sam govorio isto da, isto mi se činilo nekako kad dođe Stan i Pani da će, da će zaokružiti HDZ, ajde molim te, o čemu mi pričamo, ali valjda, valjda dosta i HDZ-ovaca nije izašlo ili je nekako, ne znam što je zapravo se dogodilo. Puno se priča, ali meni se čini da, da jednostavno ne postoji taj takozvani teren. Ne možete vi sad više čovjeka koji radi privatno, velika većina Hrvata, ili ja se nadam da se pomalo velika većina Hrvata počinje raditi privatno, ne možete vi sad čovjeku kazati, sad ti glasaš za neki HDZ, a zašto bi? Jedna je stvar bila u 90-im godinama kad, kad je netko, kad je neka obitelj računala, dobro sad će mi zaposliti muža, pa ću raditi ja, pa će mi raditi dijete i tako dalje. Ti su ljudi bili, nažalost, ovisni o HDZ-u. Ja te ljude razumijem. To su takve sudbine, to su takve situacije. Toga više nema. Nema više situacije da vi možete kazati, ja imam stranačku vojsku, ne, nego vi morate imati kandidata koji će onda birače, u koga će se birači, da tako kažemo, zaljubiti pa će izaći

9:21⧉ na izbore. Međutim, ovo u slučaju, naravno, Primorca nije bilo. Osim toga, recimo, kod Primorca je bilo jako vidljivo da njegova karijera ne odgovara onome što piše na papiru. Tako da je to čak bilo i smiješno, moram priznati. A kako misliš? Pa evo, na primjer, to sam vidio kad je predsjednik Milanović rekao da ovaj nije redovni profesor na Penn State University. Naime, to je prva rečenica njegove službene biografije. I onda sam ja ovako, ovako, ovaj, znatiželjan kao što jesam, onda sam išao. Ti si to provjeriti nekako? Tako je, išao. Naravno da nije. Ispostavilo se da je on gostujući, kao što sam ja gostujući u Zadru. Aha, aha. Pa ne mogu reći da sam redovni. Da, da, to je razlika ipak. Naravno, pa to je lako provjeriti. Kakvi su ti ovi drugi bili kandidati, osim njih dva? Pa svi, svi kandidati su nešto nosili sa sobom, neki su bili više ideološki nastrojeni, neki manje. Recimo da je zanimljiva pojava Marije Selak Raspudić koja je u situaciji u kojoj gotovo da nema političkog centra, u situaciji u kojoj je oštar sukob s jedne strane Milanovića, s druge strane HDZ-a, s treće strane ljute desnice naše poznate Hrvatske koja ima Cijenu na čelu, istaknutu. Dakle, imamo pojavu iznenada centra. Ona, ona tvrdi da je politički centar.

10:33⧉ A ja bih rekao da je, zato što sam primijetio, pitao sam, bar intervjuirao ljude, recimo na koga su glasali, iznenadio sam se koji su ljudi glasali za nju. I oni s lijevog centra, i oni s desnog centra, i oni iz čistog centra su se zainteresirali za nju. Prema tome, vidjet ćemo kako će se ta karijera razvijati. Na redu su lokalni izbori, pretpostavljam da će ona izaći u Zagrebu. To je za mene iznenađenje. Recimo da Milanović, naravno, nije iznenađenje, svi ga znamo. Kekin donekle nije iznenađenje, zato što su njezini stavovi potpuno jasni. Tu je bila nekakva afera, vrlo nezgodna pred izbore, to je malo me to, ono sa ovim Nikicom, zbunilo, ali to ću reći vrlo diplomatski. A oni su tu nekako sami su nešto počeli trabunjati, trabunjati po Pejsu, nešto su, imam dojam kao da su sami izgenerirali zapravo paniku, a da se, da su mučali, jer mislim, što je bila uopće fora? Jer je bila fora kao da se Milu snimi kako, kako pije kavu sa, sa tim kao, pod navodnike, podzemljem, što isto mi je smiješno, kako su mediji ga prozvali podzemljem. Mislim, zar ih ne može tužiti za to? Kako mogu tako praktički čovjeka blate? Mislim, ja ne znam je li je ili nije, ali mislim. Vrlo je zbunjujuće da visoko pozicionirani političar pomaže članu obitelji

11:48⧉ u njegovim privatnim situacijama. Ja ne znam zašto to radi. Da. Da, mi je. Nikakvog razloga nema. Kekin je rekao da se ovaj predstavio kao nogometaš Nikica, mislim. Vrlo čudno. To sad stvarno može biti istina, ja ne znam. Vrlo naivna priča. Ona je pokrenula neke teme koje su izuzetno važne za građane i to je potpuno jasno, ali ova priča je bacila užasnu sjenu i ja stvarno nisam siguran što bih rekao, eto, iskreno. S druge strane, Marija Selak Raspudić, ja ne vidim nikakvu aferu vezanu uz nju. Ona, ona progovara rječnikom koji je, pretpostavljam, blizak centristima, recimo to tako, umjerenim ljudima, onima koji nisu možda toliko lijevo, a nisu sigurno toliko desno i koji razmišljaju. Ja pretpostavljam kako se mi pomalo dižemo kao država, ja pretpostavljam da će takvih ljudi biti sve više. Znači, koji će, koji će glasati za, a ne protiv. Naš problem, naš problem generalno glasovanje je glasovanje protiv. I moram priznati da je predsjednik Milanović u svom govoru pobjedničkom to uočio i stvarno bio samokritičan kad je rekao: "Nisam ja ovo dobio od ljudi koji su glasali protiv." I to trebamo razumjeti, to trebamo poštovati.

12:58⧉ To također nisu, to ne znači to što je osvojio predsjednik Milanović, to se ne preslikava na stranke koje su ga podržavale. Evo, možete, recimo da je tu jako dobar, jako dobar kritičar, odnosno poznavatelj problema, Radimir Čačić. Ovo što od njega možete pročitati nakon izbora, to je apsolutno ono što ja mislim. Znači da je, da je on jedan od najboljih poznavatelja hrvatske političke scene koji dolazi iz tog, uvjetno rečeno, centra i lijevog centra. Dosta je, dosta je tih lijevih stranaka, strašno su fokusirani na HDZ, nekako predizborna kampanja im je HDZ loš, HDZ loš. Nekako na kraju ne pokazuju sami nekakav program kako treba. Mislim, imaju nešto, ali po meni previše se na, na, na taj HDZ, ovaj, referiraju konstantno i nemaju, ne grade svoju neku osobnost, nego osobnost im je, mislim, politička osobnost samo anti-HDZ-a. Dobro, ja znam da si ti sklon lijevo, pa onda to ćemo, to je. Čekaj, pa upravo sam ih iskritizirao, što? Da, da, da, ali dobro, po naravi, znamo se po naravi, jesi, ali ja ću to, neću previše ulaziti, nije, nije fer da ulazim previše u, u stranačku politiku. Ali recimo da je problem lijevih stranaka što su otišle previše lijevo.

14:12⧉ To je, to sam, isto sam to rekao diplomatski. Znači da one moraju shvatiti da, da ideologija kao ideologija sama nije sadržaj izbora. Građane sve manje zanima ideologija, ono što bi, što bismo mi popularno rekli ustaše partizani. Znači, građane sve manje zanima. Vidite to, to vidiš na, na desnici. To izgleda ridikulozno. Znači, naša desnica da je staviti sve na jednu hrpu, izgledale bi osobe koje na, na placu, na, na pazaru u crnim uniformama prodaju polovnu robu. To je moj opis hrvatske desnice, nažalost ili na radost. I onda to jeftino kupi HDZ. I to je, to je hrvatska desnica. Druga je stvar, sad se to pokazalo, pokazalo Plenkoviću. Druga je stvar da ti s tom polovnom robom misliš da se voziš u perfektnom Mercedesu i moraš voditi vladu. To mi nije baš tako jednostavno.

15:05⧉ Inače, samo, ne, ne bih ja rekao da sam toliko lijevo jer, jer više sam, ako bi se ikako morao nazvati, onda bi više bio libertarijanac. To je samo moja primjedba. Ne, ma ne, okej, ovaj, više bi bio libertarijanac. Znači, što manje države, što manje uplitanja u biznis, u, u, u trgovinu, u, u, ovaj, ajde market, je li, tržište i to, ovaj. A to ljevica, posebno odavle, oni bi još valjda više od, od HDZ-a trošili. I, i mislim i ova inflacija grozna što se stvara i to. Nisu, sad je bojkot protiv trgovaca. Mislim, nisu trgovci tu krivi, čovječe. Ovi, ovi pumpaju pare na sve strane. A vidimo i na grad Šibenik, to kad gledaš te stavke, čovječe, to se stotine tisuća eura frcaju lijevo i desno. Mislim, to je očito jedan endemski problem od vrha do dna gdje se kupuju kontrolirano s tim. U tome treba gledati i kupovinu birača. To je naš problem. Znači, mi kupujemo određene skupine, tako se, tako se namještaju, da tako kažem, i zakoni, i onda se po tome rezonira. Međutim, sve će to, to si dobro uočio, sve će to prestati što bude jače slobodno tržište. Sve će to biti teže, teže i teže. Danas nama stranke imaju veliki broj članova. HDZ navodno hvali se koliko, 200.000 članova. 200 nekih tisuća se spominje, da. Možda je realno 100.000, ne znam koliko izađe za Plenkovića, 60.000, koliko ga je zaokružilo, tako nešto.

16:20⧉ Realno je da ta stranka ima 10 do 20.000 članova. Takve stranke na zapadu, država. Misliš aktivnih ili? Tako je, aktivnih članova. I onda naravno stvarno nema razgovora o tome, ja tebi, ti meni, što ću ja učiniti, čuj, treba zaposliti moga sina ili tako nešto slično. Slične stvari koje se, koje se nažalost prepričavaju po WhatsApp porukama. Vidimo i svjedoci smo kako to izgleda u WhatsApp porukama. To izgleda grozno i po tome se jako razlikujemo od zapadne Europe. Ja se ne mogu sjetiti da, da, može, može se dogoditi da u jednoj Nizozemskoj takav političar se pojavi u roku od 3-4 godine jedan. Ali da se dnevno pojavljuju takve stvari sa WhatsApp porukama, pa ja stvarno ne znam, u Nizozemskoj ili Njemačkoj, mislim to je nemoguće. Da, da, je, to je malo. Ti su ljudi već odavno, da tako kažem, protjerani iz politike. I oni jednostavno znaju da ako, vraćamo se gotovo na stari Rim, ako ulaziš u politiku, nešto trebaš dati zajednici, a ne uzeti od zajednice. Da.

17:19⧉ Lokalni izbori su brzo. Imaš kakva predviđanja što će se? Moje predviđanje je vrlo jednostavno. Kad povučemo paralelu u odnosu na predsjedničke izbore, moje predviđanje je zapravo oni koji budu kandidirali, ljude koji imaju iza sebe nešto, koji su prihvatljivi biračima, koji imaju svoju osobnost, koji imaju iza sebe neku karijeru, koji nisu u pravom smislu riječi samo stranački ljudi i zato su tamo, jer su samo, jer je na njih došao red u stranci, oni će imati uspjeha. Oni koji budu takve kandidirali imat će uspjeha. Naravno, u toj situaciji se tipični stranački ljudi koji čekaju red, evo sad smo mi na redu, moraju se maknuti. Ako tako se bude razmišljalo, takve stranke će imati uspjeha. One stranke koje budu razmišljale na način stranački, pardon, ispričam se, kandidirat će se stranački čelnik zato što je njemu red da se kandidira. Te stranke će imati manje uspjeha, ali treba imati na umu da oni, one stranke koje budu razmišljale na način da kandidiraju isključivo stranačke ljude jer je njihov red, snosit će određenu, određenu političku štetu, to znači najvjerojatnije će nestati s političke scene.

18:31⧉ Je li to, ovaj, aludiraš na Paška Rakića ili u ovom slučaju? Ne, ne, ne, ne aludiram ni na koga, ni na koga pojedinačno ne aludiram. A dobro, a što kažeš za njega kao izbor za kandidata za? To je još jedan od kandidata. Dakle, to je, sve stranke nominiraju svoje kandidate. Vidjet ćemo, tek su, tek su počele. Prema tome, to je još jedan od kandidata, ali svi kandidati, opet napominjem, moraju razmišljati o tome da ti ljudi iza sebe moraju imati nešto. Stranka nije dovoljna. To se pokazalo. Stranka sama ne može iznijeti kandidata koji je neki no name kandidat iz stranke. I to se, to je baš, kad mi gledamo rezultate Primorca i Milanovića, baš to vidimo, tu situaciju. Mi se sjećamo situacije sa prošlih županijskih izbora, kako je to izgledalo. Imali smo vrlo poznatog kandidata HDZ-a, razlika je bila 8.000 glasova.

19:21⧉ Da, da, da. Dakle, to se, to se odnosi jednako na sve stranke. Da sad ne bi pomislio da komentiram ovog ili onog kandidata, ali zaista se odnosi jednako na sve stranke. A što ti misliš, to ovako volim pitati ljude, evo, sad si spomenuo, mora kandidat nešto imati iza sebe, stranka nije dovoljna. Kako to da nitko od oporbenih stranaka još nije prezentirao svoje članove i vijeća i ni kandidate za župana, gradonačelnika? Kako će sad oni, šta, u petom mjesecu su izbori, kako će sad se prezentirati, kako će izgraditi nešto? Jer imam dojam da se, da je to posao koji se godinama i godinama gradi, da se i pojavljuješ i da progovaraš u parkovima i to, i šta će sad,će nekog iskopati. Mislim, i ljudi su, ja mislim, i alergični na to, ono, a sad je on meni tu došao, nikad čuo za njega, šta ću ja glasati za njega, i onda ostanu kući ili šta već. Šta ti misliš o tome? Je li to, u čemu je stvar? Zašto, zašto se toliko oklijeva sa? Pa prije svega ja mislim da je došlo do velike erozije stranaka, u smislu stranačkog rada, procedure. Jedina zapravo velika stranka sa velikim brojem članova je HDZ. I ta stranka ima, moramo priznati, određenu proceduru. Oni, zašto su oni sad uranili s tim, vjerojatno ih je centrala prisilila,

20:36⧉ da tako kažem, očito svugdje su kandidirali, koliko sam vidio. Pa to je okej, mislim da se, čak su relativno na vrijeme se sjetili. Kad gledamo to, to je u redu da stranke prezentiraju svoje kandidate. Šta rade oporbene stranke, zašto su u situaciji takvoj? Moja prva procjena je da čekaju šta će HDZ. Međutim, sad je HDZ kandidirao, ne znam šta čekaju. Da, već ima valjda dva mjeseca. Tako je, tako je. S druge strane, mislim da je tu stvarno došlo do erozije stranačkog rada u smislu, u smislu komunikacije s članovima. U krajnju liniju, kad ste dugo u oporbi, znate, nije to baš dobra referenca da vam dolaze novi članovi. To je, to je zapravo suprotna referenca da vam dolaze novi, pogotovo poznavajući naš mentalitet hrvatski. Možda se i malo politička kultura općenito se degradirala. Sve je nekako, onako, ajmo, ajmo na brzinu, sad ćemo mi bum tras, nešto dva mjeseca prije, Facebook reklame, plakati posvuda, to je baš onako. To je moguće, to je moguće. Ne bih sad htio gatati, da tako kažem, iz kave, ali čini mi se da je sad već vrijeme da doznamo i neka imena. Ha, valjda hoće sad. Ne znam kako, kako je uopće limit, koliko prije se mora?

21:48⧉ Pa nema limita, postoje samo zakonski limiti za kandidiranje. E, to mislim, to, na to, na to mislim. Ne znam, vjerojatno mjesec dana prije. Da, mjesec dana prije. Po prilici mjesec, mjesec i pol. I šta se treba se, bit će nekakve potpise i. Tako je, moraju skupiti potpise i određen je, rok je, pardon, rok je određen i za potpise za, dakle postoji ta procedura. Međutim, to što si rekao, treba prije znati da bi određena kampanja, kandidat i tako dalje. Jel se ti planiraš što kandidirati? Pa to sve ovisi o tome, ovisi o tome kakva će se priča složiti. Ako se složi priča koja je meni neprihvatljiva, prije svega ja mislim na građane, to onda nema nikakvog smisla. Nemam namjeru, ovaj, se baviti sitnim problemima. Kako je završila tvoja sa Stipom Petrinom suradnja? Bio si ono na kraju. Pa o tome ćemo, o tome ćemo drugi put. Ne želiš? Ima vremena za to. Dobro, dobro. Ovaj, a šta ti se čini o trenutnoj gradskoj vlasti? Jesi zadovoljan s njima ili? Pa, mislim, zadovoljan, kako bi komentirao? U krajnjem redu, ovaj, zanimljivo je gledajući ovako sa, sa udaljenosti iz, iz, ovaj, da tako kažem, iz civilstva, gledajući gradsku vlast, vidio sam

22:59⧉ jednu zanimljivu situaciju, primjerice TEF-a. U toj zoni TEF-a, koliko se ja sjećam, napravljen je prostorni plan. I meni se čini da je na vlasti koalicija Burča i Zekanovića. To je službeno gradsko vijeće tvori Zekanović sa HDZ-om. I tvrdi, sad tvrdi Zekanović da će on riješiti TEF-a. Evo, govorimo to kao da smo na ulici.

23:27⧉ U tom trenutku, kad će on kao to riješiti? Postoji prostorni, generalni urbanistički plan grada Šibenika, postoji prostorni plan uređenja grada i tu je jasno da skratimo, jasno definirana zona mješovite namjene u kojoj su sadržaji. Ne samo hotelski koji su, recimo to tako, isplativi, nego su i neki javni sadržaji koji nisu tako isplativi, koje bi investitor koji ulazi u hotelske sadržaje također trebao navodno financirati. Sve se to zna.

23:57⧉ I da, i vidimo da gradonačelnik pušta Zekanovića da vodi igru. Sve propada, naravno. Pa koji je to investitor zainteresiran da gradi, govorim napamet, dječji vrtić zajedno s hotelom? Da, hoće infrastrukturu. Ja se ne sjećam tako. Infrastrukturu hoće da. Tako je, infrastrukturu, da ne govorimo o infrastrukturi. E sad, završi, završi ta situacija i gradonačelnik dade izjavu, nema problema, sve ćemo riješiti, sad smo ovu rundu završili, a onda ja izlazim na teren, rješavamo promjene, točkaste promjene plana, naravno da ćemo definirati zone u kojima je ugostiteljstvo, zone u kojima je javni sadržaj, zone u kojima je infrastruktura, one se po naravi definiraju, taj ćemo, podijelit ćemo ta, te natječaje i sve smo riješili. E sad, moje pitanje ovako glasi, koje je to iskustvo političara, velikog saborskog zastupnika, koji to nije vidio?

24:57⧉ Evo, reci ti meni, ti si, ti si isto, isto to pratiš, kako nije uspio vidjeti tako banalnu činjenicu da se to, naravno, trebalo napraviti prije? A da, to zvuči kao najosnovnija stvar moguća, ne znam. Ne razumijem se baš u to, moram priznati, ali nekako laički. Znači, vrlo jednostavno, sve se to moglo napraviti prije, nije. I rekao mu je gradonačelnik, koliko ja znam, rekao je: "Evo, ti to radi." A on ne zna osnovne stvari. A ima, ima, tvori sa HDZ-om većinu u gradskom vijeću, a gradsko vijeće izglasava prostorni plan, bilo koje vrste koji se tiče grada. Da, da. Prostorni plan, da se mi, da se razumijemo, prostorni plan je osnova prostora, osnova vladanja zapravo gradom. Ako gradonačelnik, a u ovom slučaju glasoviti saborski zastupnik, ne razumije šta je to prostorni plan, on ne vlada prostorom. To se ovdje jako pokazalo. Da, da, pa to se tako se sve odugovlači, evo sad konačno su razriješene sve te zavrzlame pravne. I što je sad zapelo na, dugo se pričalo, evo sad će staviti u Financial Times i ne znam šta, ovaj. Sad čekaj, kad promijene plan, naravna stvar, kad oni podijele iz, i se tranširaju, da

26:08⧉ tako kažemo, ko meso, kad istranširaju tu zonu na onaj dio koji je isplativ, pa naravno da će investitor doći, pa to je jedna od najvećih investicija na ovom dijelu Jadrana. Ali koji je sad tamo, prostorni plan ili ga nema? Postoji, ne, ne postoji, sve je to definirano, samo što je to nekakva mješovita zona gdje može još, mogu doći još sadržaji osim onih koji vi, koji recimo neki investitor želi. A gle, investitor naravno želi ono što je isplativo, pa neće investirati u vrtić. Da, da. A ovaj, a što se tiče gradske vlasti, dosta, dosta često pričamo o trošenju novaca, ovaj, već smo bili o javnoj potrošnji pričali. Što misliš, jel tu ima nekakvog mjesta za, da, da se, da se skrešu neodređene stavke? Uvijek ima mjesta da se skreše, samo treba imati na umu da svaki proračun je prilično zadan. I teško je, vrlo je teško manipulirati u proračunu, postoje određene, pa recimo to, mislim da je, sad sam malo i zaboravio, nisam bio vijećnik četiri godine, gotovo, dakle preko 80% proračuna, možda i 90% je izrazito zadano. Ne govorimo o plaćama djelatnika, govorimo. Plaće od 47%. Tako je, govorimo o izdacima koji su vezani uz vrtiće, uz osnovne škole, uz vatrogasce, uz nekakve osnovne radove, popravke

27:21⧉ na cestama, na, na, u urbanoj opremi gradskoj. Znači, vi kad ste, ti kad si gradonačelnik, govorimo ti naravno, kad si gradonačelnik, tebi svaki građanin praktički dolazi ako mu se pokvari javna rasvjeta u gradu. Županu ne dolazi nitko. Pa dobro, imaju službe valjda za to, ali kužim šta hoćeš reći. To, to je problem. Znači, da biti gradonačelnik treba doslovno poznavati, svaki treba biti taksista u gradu, da tako kažem. Imali su onaj hodajući kolegij, nekad su. Pa dobro, to je što propalo, to je, to je bilo za šminku malo, pa. Je, to su, kad je to bila, 2014., 2015., samo što su bili tad novi i nadobudni, nekako im više ne pada na pamet među, među narodom. Mislim da je to bila tada dobra PR ideja, ali vidim da nije to zaživjelo. Da, da, šteta, ne znam što, što se dogodilo, ovaj, jesu uopće uspjeli ispuniti sve to šta su radili. Pa ne znam, ja mislim da je to trebalo jedno ljeto samo, koliko je to trebalo, možda par godina i to je bilo. Je, par godina, možda se skupa 5-6 tih, tih hodajućih kolega. Mislim, to im je čak bila super ideja i ne znam zašto su to dali. Ali da, da, da, pitao si me šta mislim, u svakom slučaju će o vladavini Burića kao gradonačelnika opet presuditi birači. To je sigurno. Mislim, na primjer, evo jedna, jedna od stavki, ispred sebe, 268.000 eura

28:33⧉ se prošle godine potrošilo na, na, na medije. Znači, Šibenik-in je prvi sa, sa ne znam, 30 i nešto tisuća, iza njega je odmah Hanza Media, to je Slobodna Dalmacija i tako, sad je popis je povelik, ali svi su tu, ova četiri naša gradska portala su tu. Samo me zanima me to, to kad ljudima pričam, oni su u šoku. Kako misliš, grad plaća toliko portalima za što? Ha, ja kažem, ne znam za što, za, za, mislim da, negdje sam vidio stavka kao praćenje rada gradske uprave. Mislim, zar ne bi to trebali sami po sebi raditi? Što, što misliš o, o, o tome? Je li to kupovanje nekakvo naklonosti? Jer stvarno šta, šta jest, jest, ja se ne mogu sjetiti kad su zadnji put bili nešto stvarno kritični portali. Evo ja ću. Ono, bili prije jesu, ali neko su ih, uspjeli su ih. Pa da, uvijek je problem s medijima i malim sredinama, to moram priznati. Ali evo, postavit ću, pokušat ću to, nije to moja karakteristika, probat ću odgovoriti kontra pitanjem. Šta ti želiš da budu mediji? Ja mislim da sigurno ne želiš u medijima gledati, evo primjerice, čitati šta se događa u Ukrajini u šibenskim medijima. Mislim, svaka čast borbi Ukrajinaca, ali to.

29:43⧉ To je puno lokalnih priča i mislim. Ali to mene, mene kao, kao čitatelja, kao poznavatelj medija. Znači, ja te zanima gledati PR gradske vlasti. Pa mene zapravo zanima prije svega. Pa radije bi Ukrajinu čitao nego gdje se Burić naslikavao, mislim. Prije svega me zanima da progovaraju lokalni ljudi u medijima. Toga nema, skoro, skoro nema. Tako je, toga nema i to je deficit. S druge strane, kad se radi. Ali onda hoću reći, evo plaćaju koliko ih plaćaju, opet nema lokalnih ljudi. Ali ovo je posljedica onoga, nije to samo od danas. Da. To je posljedica nečega što se s medijima već dugo događa u Hrvatskoj, na lokalnoj sredini i još više. To je posljedica da kad se osnuje medij, taj medij automatski ide u krilo politike. Umjesto da progovaraju lokalni ljudi, da ulagači u te medije budu privatnici do kraja. Tako je, da. I da ti mediji se ne diraju u politiku koliko je moguće. Naravno da će politika kad tad krenuti prema medijima jer se želi oglašavati. Ali ne može se dogoditi da vi imate, da ti imaš medij, a da onda u tom mediju se oglašavaju javne tvrtke, grada, županije, parkovi i tako dalje. Pa da, neka. To nije smisao medija. Šta će se oglašavati javne tvrtke, šta one proizvode da bi se oglašavale? To me je, shvaćaš kud vodim?

30:55⧉ Da, da, jasno. Da bi stvarno mediji bili nezavisni, to se mora promijeniti. Da li je sad situacija da su mediji svjesno ušli u krilo politike ili je politika vabila ili je politika namjerno ušla, ušla s medijima, po meni sad je to zapravo irelevantno. Imamo to što imamo. I to postaje obrazac vladanja, sutra može doći druga vlast, ne mora biti ni HDZ-ova, najvjerojatnije će se isto ponašati. Ali to se može zaustaviti jedino na način da se pojavi neki novi medij koji će se baviti lokalnim ljudima, koji će imati nezavisne privatne ulagače i koji će onda jednostavno. Treba na donacijama funkcionirati. Tako je, na donacijama pokušati ne ići u politiku. Pokušati biti nezavisni u pravom smislu. Naravna stvar, kad je nešto javni medij, ne možete vi sad ne prenositi, govorim napamet, sjednicu gradskog vijeća, nešto što je rekao gradonačelnik. To je okej, mislim to je normalno. A zašto to mora plaćati toliko? Ali to, tako je, to se potpuno slaže. To uopće nije potrebno. Da. I sad se postavlja pitanje, naravno da sad građani kad čitaju, kad vide ove brojke, bilo koje brojke koje se tiču medijima, naravno da se pitaju pa da li su ti mediji nezavisni. Da, naravno. Ti se pitaš, ja se, pa i ja se pitam, da budem iskren. Mislim, ja sam to isto relativno nedavno saznao, iako, kao što znaš, pratim dosta sve, i

32:09⧉ kad, malo sam čačkao po onom transparentnosti proračuna grada Šibenika, kad sam grupirao po tome, ej, čekaj, šta je ovo, pa tu su. Mislim, sve je transparentno. Je, znam, znam. Mislim, ono, znači. To je istina. Stotine tisuća eura se, još je čak ove godine, što je zanimljivo, je manje potrošeno na, na ove lokalne, ne znam što će to reći. Pa sad će biti lokalni izbori. E, sad je sezona za, za medije, sad će biti. Da, da, da, istina, istina. Plaćenih članaka i to. Ali mislim, to je za medije jako loše i vidim ja često po komentarima dolje ispod, ovaj, ispod portala, plaćenici, ovo, ono, i ne znam, i ti postovi kad sam o tome pisao su odlično prošli. To se čitalo, onako, ljudi su mi se javljali, što stvarno, odakle ti to, ovamo, tamo, ha, ja, kažem, evo ti, provjeri samo. Teško je to, meni je, s obzirom da pišem za jedan medij, vrlo teško gledati da, da, vrlo teško čitati te komentare. Ja iskreno govorim i zaista treba konačno se svi koji su u medijima trebaju zamisliti na, na tom situaciju. Da, bagu. Znači, to diplomatski. Gube strašno kredibilitet i svi u principu ti neki klasični mediji su, ono, sad su neko, podcasti su jaki, još je to u nas, još to u povojima, ali ne znam, gledam, ja dosta pratim u Americi to, ne znam, nekakav Joe Rogan i njih par imaju 10 puta više gledatelja od CNN-a, nešto to prije,

33:21⧉ samo 10 godina nezamislivo. Znači, vjerojatno će doći to i u nas. Svijet se mijenja, mi vidimo da je u Americi pobijedio Putin na fake newsu. Da. Da se ne zavaravamo. Šta sad ovo, 24.? Da. Ma da, ma nije, kako sad. A po mom mišljenju, praktički na fake newsu. Moramo imati na umu da dolazi do velike erozije klasičnih medija. To je potpuno u pravu. Je, je. Sad pitanje je čemu se građani okreću. Mislim, u Americi je to sa demokratima, sa onim Wokenessom i svim tim je prevršilo je svaku mjeru i ono, jednostavno je tamo, i za razliku od ovdje, tamo građani kažnjavaju inflaciju. Nekako im je jasnije da to dolazi od, od javnog trošenja, a ne. Tamo građani puno bolje, ovaj, razumiju šta je njihov interes. Jer obično ja volim kazati, trebaju građani, trebaju glasati u svom najboljem interesu. A ne u interesu političara. I ne u interesu neke političke stranke, nego u svom najboljem interesu. Kad budu glasali u svom najboljem interesu, onda se vraćamo na ono prvo, razmislit će o kandidatima. Da. Tako da je tamo, ne, ne bih rekao da je na fake newsu i ono što je velika razlika, na primjer na, na 2020. što je Trump se pojavljivao po svim tim podcastima, nekako su to, i privukao je sad Elona Muska

34:33⧉ i svu tu nekakvu ekipu i dobio je dosta uvjerljivo, čak, čak i nije bilo ono za. Iskreno, mislim da mi Ameriku jako loše poznajemo. To je sasvim drugačije od nas. To, to je. Je, ma dobro, ja sam, ja ih dosta pratim, pa sam nekako upućeniji, ali opet, toliko toga ima, ne, ne, ne pravim se ni ja da znam sve, ali to je, kod njih je jak taj baš ono culture war, kulturalni gdje, gdje je to ono desno protiv, protiv lijevo i to je smiješno kako se, kako se stvari mijenjaju. Prije je ljevica bila kontra cenzure, kontra ovog, onog. Da, pa sve se može jako brzo okrenuti. Da, da, i to ne znam, 70-ima, sad da, da ne lupetam. A mi smo donedavno imali komunističku diktaturu. Da, da. Mislim, nije to baš donedavno, ali do 45. I onda sad u zadnjih 5-6 godina su ljevičari potpuno poludili, ne znam, uvode, doslovno uvode cenzuru, htjeli su, kako ono, ministarstvo istine i šta, mislim, ono, stvari iz norme. Uvijek stvari treba držati u ustavnim okvirima. Kako je to, kako su ono to rekli, ovaj, AP, glasoviti ustav, vratimo se u ustavne okvire, da se našalimo. Znači, ali šalu na stranu, uvijek moramo biti u ustavnim okvirima. Pravne, pravni problemi se moraju ispitivati na sudovima, na ustavnom sudu u krajnjoj liniji.

35:45⧉ To se zove vraćanje ustavne okvire i zakonske okvire. Ovaj, da te pitam za, za županiju trenutnu. To je, ovaj, novinari to posprdno zovu Čušpajz koalicija, baš sam, ovoga, Ivica Ledenik. Jesu li to novinari izmislili ili je to suprotna strana? E, ne znam tko je izmislio, ali to se nekako se, ono. Udomaćilo se. Udomaćilo se, ali očito je posprdno. I baš sam, Ledenka sam pitao za to i sad on mi je onako odgovorio kao: "O čemu ti pričaš?" Mislim, nije mi ružno to rekao, ali ono, mislim, izglasavamo proračune, izglasavamo točke i to, ali, ali opet nekako vidim da su, strašno su nesložni. Znači, Jelić i ovaj Ukić Kotarac, čini mi se, kao da ne pričaju doslovno.

36:29⧉ Petrina se sa, sa Jelićem tamo preko, preko medija optuživao ga je za, za, za nešto. I sve, sve tako, ovaj, šta ti misliš o tome? Je li to. Pa evo, meni je najsmješnije u njihovom mandatu nešto što možda građani nisu toliko uočili, vidim da nisi to spomenuo. Ne mogu se dogovoriti na javnoj sjednici, a onda se dogovore na, na, na telefonskoj ili kako, na iznenadnoj sjednici koja se odigrava negdje tamo bez prisustva medija ili s polu prisustvom medija u jedan dan i u pet minuta sve točke izglasaju. Taj dio mi uopće nije jasan. Pa dobro, ali mislim da svako. Moram priznati. Ono što mi se čini. Ostavi na YouTube ipak, zar ne? Ono što mi se čini, ne, ne, oni imaju sjednice koje na kojima se javno posvađaju, a onda za dva dana imaju novu sjednicu na kojoj sve te točke izglasaju. Misliš da je to neka taktika? To izgleda, ne, to čak izgleda kao crtani film. E sad, postavlja se pitanje kako će to građani gledati. Naravno, mislim da neće baš dobro. Ja ne gledam kao, kao civil građanin sad u ovom svojstvu baš dobro. Ali na kraju balade, mislim, koja je to poruka? To, tu nema HDZ-a. Ne govorim o HDZ-u, govorim o njima. Znači, oni se nalaze na javnoj sjednici, ništa ne funkcionira, međusobno se vrijeđaju i na tajnoj sjednici, na, nije tajna, javna je, ali brzinska, da tako kažemo, sve su izglasali

37:44⧉ i sad je sve u redu i ponovo idemo sljedeća sjednica iz početka. Moram priznati da ja ne znam što se tu događa. Možda bi netko trebao, ovaj, možda bi trebali na te sjednice imati nekakav poseban dekoder, da znamo tko će šta, tko će šta napraviti i tako dalje. Ono što je, ono što je po meni bitno, tu koaliciju čini mi se lijepi nešto što se zove fotelje. Vidim da su se, da su se mnogi, ovaj, ubacili u fotelje, međutim to nije smisao. To nije smisao, to nije budućnost politike, to nije smisao. Toga je sve,će biti sve manje. To moraju svi imati na umu. Oni koji se tako ponašaju bit će kažnjeni na izborima. Nije smisao da se mi držimo zajedno, pa šta, tonemo zajedno na Titaniku.

38:28⧉ Prema tome, to sasvim sigurno nije, nije smisao politike. A u ovoj situaciji, pa nitko ne može reći da im je baš i HDZ kriv za, za ove sjednice. HDZ ima svoju agendu. Oni, oni računaju što gore to bolje. To vidim. Da, ali dobro, mislim. To se vidi. Da li će im to donijeti poene? Ja nisam siguran da je i to pametna politika. Ja mislim da je prije svega potrebno istaknuti jakog kandidata i onda s njim jurišati na vlast. A ne gledati, računati otprilike ovako: što gore to bolje, ovi se, a šta ako se dogovore? Tako, eto, ovaj, pokušavam kalkulirati. Da, mislim da bi Ukić Kotarac bi vjerojatno bila dobra, dobra kandidatkinja, jer nekako je, ipak je zadržala je svoje, nekako, ajmo reći, bit, ono, dosta piše, dosta nekako komunicira s javnošću, imala je čak te neke i projekte i ove autobuse. Ja bih rekao da je ona još jedna od kandidatkinja, ima tu puno mogućnosti još. Misliš da neće biti ona? Ja to ne znam, ja kažem. Da, ako to znam. Teško je to kazati, ja nisam taj koji kandidira. Prema tome, ona je još jedna od kandidatkinja koje se vrte na političkoj sceni, već dugo se vrti. Da, da. I HDZ u oporbi, što je isto ovako neobično za njih. U početku su čak bojkotirali dosta, to jest, izlazili bi.

39:41⧉ Malo se nisu snašli, to se tako, da se našalim. Prvi put u životu su se našli u toj situaciji. U županiji, da, u županiji, da. E, u županiji, da, slažem se. U gradu ne, u gradu su već bili u situaciji. Je, znam, pa to, kako, svaki put se skoro svičava. A slušaj, to je velika stranka, teško se snaći. Da. A ovaj, jel ima nade da će netko budućnost skinuti? Mislim, nade jel ima mogućnosti, kriva riječ. Uvijek ima mogućnost dok ima kandidata. Da. Uvijek ima. Ja sam sad gledao, ovaj, rezultate Primorca, vidim kakvi su odnosi u gradu, kakvi su, kakvi su bili kad se, kad je Burić se kandidirao. Ono što me zaintrigiralo, pojavilo se 2021. godine u drugom krugu, vjerovali ne, nekoliko tisuća novih glasača. Kako znaš da su novi? Pa nisu bili u prvom krugu. Aha, to misliš, da, da. Da, iznenada. Sve je moguće. Da. Sve je moguće. Mislim, on drži već, koji je ovo, već treći mandat. Treći mandat, je. Čini se, Pauk je koliko imao mandata? pa ne znam sad. Tri, mislim da je 15 godina bio, možda sam pogriješio. Da, ne znam, onda je da, onda je četiri valjda čak imao. Pauk se činio kao kandidat vrlo iskusan. Vjerojatno bi i ti to rekao. Ha, da, da, mislim.

40:52⧉ Pokazalo se da je sve moguće. Je, i to je nekako je glatko izgubio, nije, nije bilo. On je izgubio katastrofalno. On je, ono što je zanimljivo, on je u prvom krugu, u drugom krugu dobio svega par stotina glasova više nego u prvom krugu. Par stotina. I izgubio sa 8-9 tisuća razlike. Nevidjeno. Ja mislim da u gradu nema, vjerojatno ćeš se složiti sa mnom, nema nade zapravo da se, da se Burić makne s vlasti ako se svi ne udruže i nekako možda čak, možda ne sa zajedničkom listom, ali kandidat, da ih ne bude sad opet osam komada. Isključimo se o kandidatu, jer treba imati na umu da HDZ bez Burića sumnjam. Sumnjam i vidi se razlika u rezultatu, njegovom rezultatu stranke. Prema tome, to, to je bilo vidljivo, to nije ništa tajno, to se vidi iz izbora i izbore. On je nešto bio prijetio, navodno, Plenkoviću da će izaći sam s nezavisnom listom, jel bi mogao tu imati šanse da, da se to stvarno dogodilo? Pa to trebamo vidjeti. A nećemo vidjeti. To je, dakle, to je, ovaj, to bi bilo veliko iznenađenje, poznavajući njega, ali on je sad pri kraju karijere, sve moguće. Sve moguće, evo, i mene iznenadio s tom izjavom. Ne znam, moram priznati da ga znam dugo vremena, bili smo politički

42:07⧉ u različitim odnosima, ali ovako nešto još nije izjavio. Tako to je nekakav misterij, je li to samo inat prema središnjici, ne mogu procijeniti, ali zanimljivo bi bilo to vidjeti. Eto, malo, malo, možda sam malo zločest, ali, ali to je ovako, bit će, bit će interesantno ako se to dogodi. Mislim da neće, jer ne izlazi se baš tako iz HDZ-a lako. Da, da, baš, pa i meni se to činilo kao nekakva priča, ali evo, navodno je, navodno je istina sve skupa i to, ali ja mislim da je isto. Čitam ono što čitaš i ti iz medija, dakle, to je. Ovaj, ali isto ja mislim, Burić tu, to jest stranka u gradu su oslabljeni, imali su ovo, ne znam koliko si pratio ovo sa Sitnim Donjem, gdje, gdje su se baš onako, su se dosta zakrvili nekako, mislim zakrvili. Ne znam, baš se, baš se oholo se jako ponašaju, arogantni su, onda, pa, pa slučaj Kaplje, pa slučaj Zaton, pa Raslina, pa ne znam ni ja, pa, pa sad Zlarin nešto, i mislim, čini mi se da sad Spalionica još, to im je veliki trn tu, tu su se, prilično su se ljudi oko toga, ovaj, uzbunili. To je jako nezgodna priča, međutim, koliko sam ja vidio, vijećnici su bili vidjeti Spalionicu,

43:20⧉ jel tako? Jest. Šta kažu vijećnici? A šta će vijećnici znati kad dođu u neku. Ne što kažu, ja kažem, što kažu. Pa ne znam, da je sve divno, krasno, šta će reći drugo, mislim. Pa oni su predstavnici građana. Pa znam, ali što oni znaju o Spalionici, jer. To je malo čudno, jel je prvi put da ih je netko vodio da to vide, pa bi trebali se valjda obavijestiti što je to. Da, ali od koga će se obavijestiti, od direktora postrojenja koji će sigurno reći da je sve najbolje, da nema tu nikakvih problema, a nije baš da nema, baš je. Mene je iznenadilo da su, da ih je odvelo, ovaj, mora se priznati da je tu. Pa malo su se prestrašili, malo, jer je, jer je dosta velika bura se digla, i znam ovako. Mislim da ovaj grad ima i neke oporbene stranke. Pa ima, oni su se poprihvatili se toga, sad, mada je sad, i sad je malo opet zatišje, jer. Jer dosta su se ljudi na, na, kostriješili su se na to, znam ovako kad pričam s nekima, ono, koji ne prate politiku, dosta su ono, molim, o čemu pričaš, vamo-tamo, i ne znam, to im je, dosta su oni samouvjereni nekako, ovako čujem po pričama, ma dobit će HDZ, ovo, ono, čekaj malo, mislim, nisu oni sad dobivali s ne znam koliko marginom, i ovo bi im možda, ako, ako se uspiju, ako se, ako se ljudi aktiviraju i da, da idu glasati kontra, moglo bi ih to koštati izbora, po mom mišljenju.

44:31⧉ To nije dovoljno samo, znači nije, mislim da nije dovoljno samo kontra, kontra mora biti oko nekog kandidata. Znači, ne može biti, kontra mora biti oko neke politike. Svi vole kazati, neki u oporbi vole kazati, mi imamo nove politike. Da, ali nemate kandidate. Znači, da bi, da bi ti glasovao, glasat ćeš za apstraktnu politiku, za apstraktnu stranku, to sigurno neće, to neću ni ja, to neće nitko. To moramo imati na umu. A prije svega, izbori lokalni i za predsjednika republike su personalizirani, jer su tako dizajnirani od zakonodavca, takvi su, takva, takva su izborna pravila. Kako već personalizirani? Personalizirani, znači osoba na osobu. Aha, to, da. To je prvenstvo, a onda se razmišlja o stranačkim listama, o strankama i o stranačkoj infrastrukturi. Prema tome, ako nemate kandidata, nemojte izlaziti, moj savjet je, ne izlazite na izbore ako nemate kandidata. To je, koji bar može biti zanimljiv biračima, da tako kažem. A posebno za izvršnu vlast, za građane i župane. Tako je, tako je. A sad liste su druga stvar. Druga je stvar, kad, tehnička, kad se preuzme vlast, koliko se o toj vlasti zna, koliko se zna o tehničkoj strani vladanja, i uvijek treba imati na

45:42⧉ umu, i pred sobom imate četiri godine. Nitko ne kaže da ćete osvojiti drugi mandat. Po zakonu ste četiri godine. Ako nešto se izvanredno ne dogodi, u te četiri godine imate mogućnost da radite ovo ili ono, i imate europske fondove, ove fondove, one fondove, znači sve ovisi o vama. I u te četiri godine, ako se vi bavite zaposlenicima, ako se vi bavite tračevima, to nije mandat. To birači kažnjavaju. Danas su birači počeli gledati šta, koji gradonačelnik, župan, načelnik općine nosi građanima. Nosi njima. I to je, po meni, potpuno prirodna pozicija. Toga će biti sve više, više i više. Što mi bolje, da tako kažem, živimo, to ćemo više gledati što načelnik, gradonačelnik i župan radi. Ali nije li isto, spomenuo si tehnika vladanja i to, zar nije isto da dobar dio tog nekakvog, ono, iz dana u dan, da odrađuju službe, pročelnici i cijela ta mašinerija ima i koliko god hoćeš. Pa nemojmo se zavaravati. Gradonačelnik mora, to je, gradonačelnik sa sobom ima otprilike, pod svojom uvjetno rečenom vladanjem, stotinjak zaposlenih. Gradonačelnik tehnički grada veličine Šibenika mora poznavati tehnologiju svakog

46:54⧉ upravnog odjela. Posebno mora poznavati prostorni plan, imovinu grada, financije grada, ali to nije tako komplicirano. To svaki vijećnik koji barem jedan mandat prođe u gradskom vijeću već ima u malom prstu, ako želi biti vijećnik. Ako želi statirati u gradskom vijeću, onda neće naučiti ništa, onda će, onda će imati demonstracije svoje osobe i pokušat će se gledati u medijima. Međutim, za poznavati, poznavati tehnologiju vladanja gradom, nekome tko prvi put u to ulazi, treba mu neko vrijeme. A da, da, sigurno. I onda je uopće pitanje kako, ako je sad, ne znam, dugi niz godina je bila jedna stranka, koliko će ti uopće surađivati ljudi u toj strukturi, hoće ti podmetati klipove i tako, to je sve gadno, onda ih moraš i onda postrojiti, i možda je tu na kraju dolazi umijeće vladanja da te svoje, ovaj. Pa generalno, ljudi su ljudi, mislim, sve je Big Brother, dakle, treba tu imati određene, određenog strpljenja, nije to, to nije ništa novo. Svaka u poduzeću koje ima 100 zaposlenih je Big Brother. Mislim, svugdje je to tako, to je normalno. Nije to sad čak ni povezano toliko. Da, ali se ne događaju se takve promjene velike u. Pa dobro, ali već su se, konkretno u gradu su se promjene događale.

48:07⧉ Evo sad prvi put i u županiji, prema tome, mislim da se ljudi naviknu. S druge strane, moramo imati na umu da će malo po malo dolaziti sve više ljudi koji će biti zaposleni na pravim natječajima, na realnim natječajima, i nadam se da će biti zainteresirani za javni posao, nisu baš velike plaće, to je najveći problem. Tako da nama može biti situacija, ili ćemo imati nove zaposlenike koji će usmjeriti rad gradske uprave u nezavisan rad, koji neće ovisiti o promjeni administracije u smislu radnika, ili ćemo doći u situaciju da nećemo imati nikog zaposlenog u javnim službama, i to je veliki problem, to se sad postavlja kao problem. Znači, sad je, sad je recimo u pitanju puno toga, da li ćemo ovo dobiti, da li ćemo ono, vidimo probleme u krajnjoj liniji u javnom zdravstvu županije, nezgodni problemi.

48:52⧉ Aha, da, ovo što, što je ono bilo zadnje. Pa ne znam, vidim da su problemi sa hitnom, čitam kao što čitaju drugi građani, je li to, je li to nešto što će se dalje događati, ja znam da će se ti problemi sanirati, ali vidim, to su sve veći i veći problemi, jer javni, javni posao nije dobro plaćen, i naravno stvar da ljudi pokušavaju ići dalje. Ja ljude razumijem, to je, to je normalno. Ovaj, čitam da, čitam često, mislim, kad naletim na ove tvoje kolumne u Šibeniku, zna biti baš zanimljivo. Htio sam te pitati za ovo, gdje je ono bilo, joj, zaboravio sam, Skradin, kad je, gdje je 2018. gdje je nešto skroz novo otkriveno, tom, tom, jesam dobro to upamtio? A to je ova osmanska tvrđava, izvjesno. Da, da, da, da, to je, to je, to su, to su otvorene tvrđave kulture, djelatnici Pavić i Andrija Nakić, tako da je to sasvim novo, a bilo nam je, ono, doslovno na dohvat ruke. Svi smo to vidjeli na kartama, ali eto, oni su prvi otkrili, i svaka čast kolegama, definitivno. A kako to, na koji način je bilo, bilo skriveno, je li to bilo u nekom šipražju, u nekom stablima iza rata? Tako, to je dosta teško, ja nisam osobno bio, to je dosta, kako su mi rekli kolege, dosta teško pristupačno, i naravno to je u arheologiji, to je u tragovima, i sad, stručnjak raspoznaje te tragove, naravno da, osoba

50:07⧉ koja nije stručnjak će teže raspoznati o kojem se periodu radi, kasnije su to kolege usporedile sa poznatim kartama, i onda im je sjelo. Ovaj, znači, dosta, ovaj, tvrđave kulture, dosta rade tih arheologije danas, je li to. Pa to je u redu, pa arheologija je arheologija. Ne, ne, ne mislim, može raditi svatko tko ima kvalifikaciju, dakle, nije to sporno. A kakva kvalifikacija treba? Pa diplomirani arheolog, minimalno. Ali mislim, jer, ne znam, malo, malo mi se čini da je taj primat, da moraš imati tako što da se, da se baviš s poviješću, je li to, to je sa arheologijom. Pa tu su određeni, imamo određene, ne mogu to reći ni zablude ni predrasude, ispada da se poviješću i kulturom mogu baviti baš svi.

50:52⧉ E sad, pokušajmo uzeti neku drugu struku, da li bi ti htio da te liječi nadri liječnik ili. Htio bi liječnik, ali povijest se dogodila, a ovo sada, šta će mi dati lijek ili će mi po srcu operirati. Mi koji smo profesionalci u povijesti arheologiji, mi smo profesionalci zbog toga što posjedujemo određena znanja koja su malo dublja. Dobro. I u stanju smo neke stvari usporediti koje nisu samo fenomeni tu u Šibeniku, nego na cijelom, na Mediteranu, na našoj obali, na suprotnoj obali i dalje. I to je bitna razlika. A to ne znači da si nepogrešiv za to. Ne, ne, ne, to ne znači, naravno, ne, ne, ne. To ne znači da je nepogrešiv, ali to znači da profesionalci imaju određena specifična znanja koje im donosi školovanje sa sobom. To ne znači da amateri, da je nekome zabranjeno bilo što reći, ne daj Bože tako nešto. Ali se radi o tome da postoji velika razlika između amatera i profesionalaca. Kao da, sad razmišljamo da umjesto liječnika u bolnici imamo alternativnu bolnicu s liječnicima koji smo ja i ti. Ali mi smo nešto čitali na Wikipediji, pa smo nešto čitali eventualno u nekoj enciklopediji, pa smo uzeli britansku Wikipediju koja je bitno bolja, i sad mi znamo sve uho, grlo, nos, recimo tako, to bi bilo, to bi bilo otprilike to. Dosta je, nažalost, u Šibeniku.

52:02⧉ Da, ali neće nitko, neće nitko zbog lošeg liječenja poginuti ako si nešto profulao iz povijesti. Mislim, nije baš, nije ti baš uspjelo za. To je istina, ali samo, to je istina samo donekle. Na primjer, kad bi, kad bi loši liječnici u povijesti zaključili da je nešto iz 19., 20. stoljeća, rekli to se može rušiti, a zapravo iz 15. Na primjer, taj događaj. Dakle, mislim da tu trebamo imati na umu da u Šibeniku ima dosta amaterizma, prije svega zato što mi nemamo sveučilište. To moramo imati na umu. Nemamo ni humanističke studije, nemamo tehničke. Imamo samo jedan pokušaj, ja to pozdravljam, taj pokušaj, samo očito neće uspjeti. To je pokušaj Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Šibeniku, samo su tri godine, sve manje studenata, to je šteta. To je odlično. Onaj studij energetike ili? Tako je, tako je, ali pod ferom, Zagrebački elektrotehnike i računarstva, znači, to je studij energetike i to su stvarno, to je stvarno dio Zagrebačkog studija, to je odlično, ali neće izdržati. Jednostavno neće izdržati, to mi je jako žao. I, ovaj, to je, to se zove profesionalizam. A mi u kulturi, osobito kad je riječ o baštini, imamo gomilu amatera. I sad ti amateri, evo, ja sam nedavno razgovarao s jednim, oni sve znaju.

53:16⧉ Ja sa svojim radovima kažem, a dobro, ja ne znam ništa. Dakle, to, to izgleda, to izgleda smiješan razgovor. Naime, takav razgovor se ne vodi ni u Zadru, ni u Splitu, pogotovo u Zagrebu, zato što tamo imamo fakultete, imamo stručnjake koji su već davno etablirani, ovdje caruju amateri. Jedan od razloga zašto ja pišem kolumne, to je da pokažem građanima da profesionalci nešto i znaju i nešto i mogu. A amateri uglavnom znaju na površini. Amater zna da tamo postoji nekakav lokalitet, otprilike tako. Malo sam zločest, ali možda čak ne i dovoljno. Znam si bio dosta kritičan prema, prema gradskom muzeju u Šibeniku. Onaj, sad, sad se bira se novi ravnatelj, jel misliš da, da će se dogoditi do nekakve. Novi početak? Novi početak, da. Nadamo se da neće biti sukcesija, nastavak istoga. A gle, problem je svake stare institucije u tome što ne može slijediti digitalno, jer, evo, to sam sad rekao malo zagonetno. Dakle, problem svake stare institucije je što nije dovoljno adaptivabilan, ne može se prilagoditi zahtjevima digitalnog doba, ne može se, pa u krajnju

54:26⧉ liniju, negdje sam pročitao da su imali jedne godine, mislim, nekoliko stotina plaćenih ulaznica u muzej. To ne može biti. Nalazi se preko puta katedrale. To je u njihovom službenom izvješću. To je u službenom izvješću. Ja ne krivim nikoga, ali da sam, da sam gradonačelnik, ja bih rekao, pa dobro, ljudi moji, pa zar ne možete imati nekoliko tisuća? Činite nešto. Da, čak i nije toliko stvar nekve zarade, nego, nego. Nije stvar zarade, ne. Mi moramo biti potpuno svjesni da neke djelatnosti postoje zato da podupru druge djelatnosti. Ako čuvamo kulturnu baštinu, ona automatski nama diže vrijednost u turizmu. Sama po sebi kulturna baština, navodno, neće nam donijeti novac, ali će donijeti taj multiplikator kroz turizam. Naravno, da. I zato moramo u svakom slučaju razmišljati. Mislim da sam negdje vidio, jel to ima Turska, Ministarstvo kulture i turizma ili Italija, tako nešto. Malo, malo čudno izgleda, ali. Pa što, što ima? Nisam shvatio. Mislim da ili Italija ili Turska imaju Ministarstvo kulture i turizma. Aha, aha. To je zanimljivo, znači oni prepoznaju, ne znam, ne kažem ja da je to dobro, ali oni prepoznaju te, te odnose i prepoznaju gdje se novac još može nalaziti. Budimo realni, jedino mi imamo Šibensku katedralu Šibensku.

55:39⧉ Možemo je mi gledati možda i u Kini sutra, ali to nije ta. Da. I zato moramo to čuvati. Jel ima sad nekakvih zanimljivih arheoloških iskopina ili, ili gdje se nešto traži i kako se zove. Pa ima, vidimo na, na Mukošama se traži već pet godina, pa još ne znamo šta je, ali dobro, valjda ćemo saznati. Mislim, ali nije ništa aktivno baš, jel muzej provodi nekakva, mislim, uvijek oni nešto negdje rade. Pa stalno se istražuje, imamo puno istraživanja, imamo mi, imamo mi u, u, u, ovaj, županiji imamo jako puno lokaliteta različitih karaktera od prapovijesti, srednjeg vijeka, antike, vrlo jake antike, ali u zaleđu, u zaleđu Šibenika, u razini Drniša, Petrovog polja, tu je vrlo jaka antika, ovamo od Burnuma, Ivoševaca, Kistanja prema, prema Drnišu, i to se različitim projektima istražuje, nije to samo gradski muzej, daleko od toga. Da se ne zavaravamo, tu su sveučilišta u Zagrebu, u Zadru, tako da je to, to su naša najveća sveučilišta koja se tiču baštine arheologije. Vidio sam na Facebooku, znaš, objaviti da je, da ideš po nekakvim, čak i predaješ na dosta nekakvih tih skupova, kako to nazvati, konferencija i to. Pa dobro, da sad ne ispadnem kao znanstvenik Draganova.

56:49⧉ Da, ovaj, da se našalim, da, u principu sam gostujući predavač na zaštiti spomenika, kolegij zaštite spomenika u Zadru, jedno predavanje, onda dođu, dođu studenti, jedan dan, pa ih terenski vodim. I naravno, vrlo česti su kongresi, jel to u zemlji i inozemstvu, znanstveni kongresi. Ono što je bitno kod tih kongresa, zapravo čovjek saznaje, saznaje, ima nova znanja. Evo, na primjer, jedan kongres koji smo imali u Splitu, međunarodni, pomogao je da shvatimo neko, nešto oko tvrđava u Šibeniku, što ima na Korinskoj prevlaci, vjerojatno je to ono kod vojnih bedema nešto možda. Ne, ne, to je kod u Rogozničkoj ulici, jedna, jedna situacija. A ja, što konkretno? To je jedna manja utvrda koja je otprilike takva, to su, to je kolega Pavić izvrsno skužio, koja se nalazi u, na Korinskoj prevaci. A kako smo to shvatili? Tako što nam je jedan vodeći, vodeći grčki znanstvenik koji poznaje Venecijansku utvrdu rekao, pa imate vi to u Šibeniku, to vam je to. Aha, znači, a što je doslovno tipska gradnja nečega. Tako je, tome služe, tome služe kongresi, razmijeni znanje s onima koji su jači. Nemojmo se zavaravati, hrvatska znanost je na dnu europske ljestvice i svjetske. Nismo mi, nismo mi visoko pozicionirani. Ja sam bio na svjetskom kongresu arheologije, ja znam gdje smo mi, ja nisam znanstvenik Dragan da kažem mi smo na vrhu.

58:02⧉ Ne, mi smo na dnu. Mi se tek dižemo, malo po malo. Nismo mi velika nacija, ne može se od nas očekivati rezultat, ne mogu se očekivati rezultati Britanaca. Ne mogu se očekivati rezultati Nijemaca. Mi ćemo se pomalo dići, ali samo kroz suradnju sa velikim nacijama koje imaju već etablirane znanstvenike i koje već imaju tu produkciju etabliranu. Znači, da se ne zavaravamo gdje se nalazimo. Bio sam na kongresu svjetskom na kojem je bilo 330 najjačih, doktorat mi iz rimske arheologije, 330 najjačih ljudi koji poznaju rimsku arheologiju u svijetu. Ja sam vidio gdje smo mi. Da se nemoj, ono što sam rekao već sto puta, da se ne zavaravamo. Da se ne lažemo, rekli bi gore u Zagrebu. Jesi ti stresna ta pripremanja za, za tako pred, pred toliko ljudi govoriti nešto, kad, kad mislim kad predaješ? Pa, meni je to, meni je to recimo jedno relativno jednostavno javni izričaj mi dobro ide. Međutim, evo sad jedna anegdota, kad sam bio na tom, kad sam bio na tom kongresu svjetskom, predavao sam nešto vrlo, vrlo specifično je bilo izlaganje vezano uz rimsku vojsku. Nešto što, sad više to nažalost se tim ne bavim, ali u tom trenutku u Hrvatskoj su se bavili samo dvije osobe. Ja i još jedna osoba koja predaje na sveučilištu u Splitu.

59:14⧉ A ja sam tu objavio i knjigu. I dogodilo se da sam baš o tome izlagao, u jednom trenutku moj bivši mentor koji je bio tu sa mnom na, na kongresu, kaže, jesi ti spreman? Pa velim ja sam spreman 100%. Pa on veli, slušaj, tamo ti se nalazi Boris Rankov, predaje na Oxfordu i on je broj jedan u svijetu iz ovoga što ti predaješ. Velim ja sam, ja to znam. Pa kaže on meni, pa on ti je tu, da, ali on je u tom trenutku na drugom predavanju, znači u drugoj sali.

59:45⧉ I tako je, u svakom slučaju, taj čovjek je znao sto puta više od mene. Tako da to da se, da ono da se, da se ne lažemo. I nisam ja bio nesvjestan toga. I na kraju se dogodilo da me nitko ništa nije pitao. Eto, to je, zato što je nešto vrlo usko specifično. Ukratko, svijet se specijalizira, budućnost je specijaliziranje. Usko specijaliziranje, to je budućnost. Nema više velikih tema, velikih znalaca, to je, to još samo mi mislimo da smo to. A dobro, uvijek može biti neki pojedinac genijalac koji nešto skuži, velike pomake napravi. Da, ali rad u timu, rad u timu, organizirani rad je danas sve. Kao što je to rad u tvornici automobila, tako je to i u znanosti. Organizirani rad, timski rad, to je čak i u stvarima, čak i u znanostima kojom se ja bavim. Mislim, ima dosta kritika, ne znam koliko to vrijedi za hrvatsku znanost, ali da su, da je dosta nekako politizirano, da se, da se novac dijeli na osnovi kako više ideološki razmišljaš nego, nego nekakva prava, prava istraživanja i to, to onako, dosta se i, i srozalo se i povjerenje prema tome i tako. Ne znam baš koliko je to. Postoje, postoje nekoliko, rekao sam novac se dijeli. Samo to novac se dijeli, to je već zaguljena izjava.

1:00:59⧉ Postoje više načina kako se dolazi do novca. Jedan od, jedan mogući način je ovaj naš, recimo to tako, kontinentalni. Tako da država, konkretno ministarstvo, agencija za znanost u ovom konkretnom slučaju, odnosno, pardon, zaklada, zaklada za znanost, to je jedna od mogućnosti, dijeli novac, kako kažeš, dijeli. Temeljem projekata. Naravno da tu postoje različiti projekti, komisija procjenjuje projekte, komisiju je netko delegirao i tako dalje, i može uvijek postojati pitanje, kao što si ga ti postavio, kako je tom dano, tom dan novac, a ne onom projektu. Drugi model je da se na slobodnom tržištu projekti natječu za financiranje. To je jedan tipični anglosaksonski model. I oni to, oni to generalno prakticiraju i zato su oni naprednije društvo, mora se priznati. Ovaj naš kontinentalni model uvijek za sobom ostavlja pitanja. Naravno, taj kontinentalni model u jednoj Italiji, u jednoj Njemačkoj je sasvim drugačiji nego kod nas. Tamo u Italiji, Njemačkoj, Austriji, ne postoje tamo znanstvenici koji su na fakultetu se ušančili, na fakultetu napravili rov, napravili onaj, kako mi, kako se kaže u

1:02:12⧉ američkim filmovima, pill box. Napravili su pill box, tamo drže mitraljeze i ovaj, topove i sad oni tu žive. Ne, to tamo ne postoji. Kako ne postoji? Postoje projekti, ne, to je iznimno rijetko. Iznimno, iznimno, iznimno rijetko. Postoje ljudi koji su na projektima. Ja sad kad sam bio s kolegama iz Italije, pa ja ne znam je li tu bio jedan profesor koji je stalno zaposlen. Ljudi koji su na projektima idu dalje. To su projekti koji su obično u Europi financirani javnim novcem, ali onda ti nešto, i onda ti, netko te i pita za taj javni novac kako si ga i gdje potrošio. Da se razumijemo, i kod nas postoji izvješća. Ali ostaje ono, kako si ti rekao, kako se dijeli novac, naravno, to je, kod nas je uvijek nešto u primisli. Uvijek je nešto sumnjivo i tako. Moram priznati da mi nismo, jer mi smo država koja ima najviše zakona za svašta, jer uvijek je nešto sumnjivo, pa onda non-stop pišemo neki novi zakon. Ja sam vidio kad kolege vani pišu te projekte, pa to kod nas ne bi prošlo. Da budem iskren, ta izvješća ne bi prošla. Tamo se toliko, toliko nepovjerenja koliko imamo mi, to nema nigdje. To je ono što nas ubija i sjećam se da je Francis Fukuyama napisao jednu krasnu knjigu, to je, to je filozof japanskog imena i prezimena, porijeklom Japanac, inače predaje, predaje u Americi.

1:03:25⧉ Mislim da se zove Povjerenje ili ovako nešto. Knjiga govori upravo o tome koje su koncepcije društva. Ako se, ako nema povjerenja u društvu, vrtiš se oko, oko svog repа kao pas stalno. To je problem Hrvata. Koliko ti se puta dogodilo, netko ti se javi za, za neku poslu, neki poslovni prijedlog, kažeš, tko je, tko je ovo? I onda ideš provjeriti na Googleu. I tu počinje problem. Nitko nikome ne vjeruje. Da, da. I onda se dogodi znanstvenik Dragan, je li, koji tako napiše biografiju, meni se čini na tri stranice. Ja sam, moram priznati da nisam sve pročitao. Vidim, sjećam se da sam vidio Penn State University, ozbiljno sveučilište, ovaj, Pennsylvania, Philadelphia, i mislim da je bio ne Hoboken, nego mislim da je bio New Haven, Connecticut. Vidim, a nema ga nigdje. Sad to je malo čudno. Onda vidim predsjednik Milanović kaže, evo, ja sam provjerio, nisi ti, ovaj, redovni profesor. I da, mislim, smiješno je kako neki ljudi pišu biografije. Ne znam kako ih nije sramota. Evo, iskreno. A valjda misli da neće nitko provjeravati, ili ne znam ni ja što. Valjda misle, valjda misle... Kandidat, da, da hoće, ali ono. Pa upravo za, bravo, upravo za to. Valjda misle da hrvatski građani, da im je svejedno, ili da su, ne znam, valjda misle da ne postoji

1:04:37⧉ internet. Evo, moram priznati. Mislim, Primorac je kao nekakav nezavisni kandidat. Mada, koliko može biti nezavisan, zar nije on već bio i kandidat za HDZ prije... Ma bez obzira, bez obzira, ovdje govorimo o biografiji. To ne znači da netko treba napisati biografiju koja to nije. Bez obzira, je li on član HDZ-a, je li on član neke stranke, pa političko organiziranje je slobodno. Ja tebe ne pitam jesi član neke stranke. Kad dolaziš, recimo, na posao kod mene i tako dalje. Znači, političko organiziranje je slobodno, ali falsificiranje biografije, pa valjda to nije. Pa dobro, ali nije zato izgubio izbore, nego ne znam, nije, nije bio dobar generalno. Slažem se, on generalno nije taj kandidat koga je očito biračko tijelo prepoznalo koje bi glasalo za HDZ-ovog kandidata. A šta misliš, hoće Plenković nastaviti taj fiasko sad sa, sa Primorcem? Mislim, u smislu i lokalnih izbora i kasnije parlamentarnih, mada one su za tri godine. Pa nema sumnje, ne, ne, nema sumnje da će ovo ostaviti traga na, na HDZ-u. To nema sumnje. Ali opet će ovisiti koje, koje će kandidate istaknuti druge stranke. U ovom slučaju oporba. I to je jako dobro i Radimir Čačić rekao, ja se s njim potpuno slažem. Sve to ovisi o tome koje će kandidirati stranke, ljude, osobnosti, jer isto

1:05:50⧉ tako može HDZ dobiti lokalne izbore Hametice. Sve ovisi o kandidatima. Evo, ja čujem da će u Splitu kandidirati jednu ozbiljnu kandidatkinju, vrlo osobu sa jakim integritetom. A gospođa Lesandrić, znam, znam. Vrlo jakim integritetom. Ja sam imao sreću da je upoznam, jedan dan smo razgovarali, davno. Ima od toga, dosta godina. I to je ozbiljan kandidat. Tako izgleda ozbiljan kandidat. Da, da. Ne znam, stvarno, nekako Plenković se čini nedodirljiv, ali valjda malo po malo će se isto to morati urušavati. HDZ je vrlo nezgodna stranka.

1:06:23⧉ Predsjednik HDZ-a, kad izlazi, više nije u stranci. Uključujući Jadranku Kosor koja je izašla slobodna. Dakle, to moramo imati na umu. HDZ treba preživjeti. Ja sam to rekao brojnim članovima stranke, oni su se nasmijali i svi su klimnuli glavom. Nećemo ih sad imenovati. Bolje ne imenovati. Preživjeti HDZ treba. Nije to jednostavno. I ono, evo sad, ja pitam tebe da si ti predsjednik HDZ-a, bi li išao s Domovinskim pokretom? Ha, zašto ne? Da si u tipično uređenoj državi, imaš, recimo, neku krajnju desnicu, zašto bi išao? Ne, pa ideš ponovo na izbore. A zašto Plenković? Pa čekaj, pa i u drugim zemljama s Europe se itekako spajali sa tim nekim, kao pod navodnike, ekstremnim. Ne, ne nužno, ne nužno. Ja ne znam, recimo, u Njemačkoj nikad. U Austriji, ovaj, kako se zove taj, Slobodni demokratski pokret ili ovaj od Haidera bivši, oni su bili u startu nevjerojatno listinito osnovani kao liberalno centristička stranka. A onda su povremeno koalirali, više su koalirali s desnim centrom, ali su znali koalirati s lijevim centrom. A sad su otišli krajnje udesno. Ovo je sad od Haidera prvi put i sad se nastavlja krajnje udesno.

1:07:34⧉ Pitanje, austrijska scena je malo specifična, tako da ne bih to uzimao kao primjer. Ali koliko znam, u Francuskoj, glavnim državama Francuskoj, Njemačkoj, krajnja desnica koja se tako deklarirala, jer vidimo da stranke na izlogu imaju jedno od dućana drugo. Dakle, oni koji su se deklarirali javno kao krajnja desnica nisu nikad bili u vlasti. Ja se ne sjećam. Demantiram, mislim, zbilja, ja se ne sjećam. Pogotovo bi to bilo čudno za Njemačku koja ima tradiciju nacizma, mislim da se to tamo jako gleda i oni znaju da se to njima gleda. Prema tome, da li je AfD, Alternative für Deutschland, da li je to nedemokratska stranka, nije, ona je osnovana od političara koji su, koliko se sjećam, iz zapada došli. Ovi sad koji su tu zapadna, takozvana zapadna Njemačka, oni nisu neonacisti. Međutim, očito da to biračima izgleda kao, i uvijek je bitan. Ja mislim da samo to medijima izgleda i establishmentu. I uvijek je bitan, dosta je bitan dojam i teško mi je sad neke detalje, zaista tu ni ne znam. Dakle, ne mogu govoriti. Pa sjeti se koliko su za ovu Giorgiu Meloni su vrištali da je ekstremna desnica, da će sve uništiti, ovo ono, pa mislim, žena je pro NATO, pro EU, pro sve, mislim, o čemu.

1:08:46⧉ Dobro, u Italiji je politika teatar. Kad si ti čuo u Italiji zadnjih deset godina da neka osoba koja ima karijeru mimo politike ušla u politiku? Ja se ne sjećam. Zadnje se sjećam da je, jel se zvala koalicija Maslina, tad je bila neka lijevocentristička koalicija, više centar, lijevi centar, i tad su kandidirali neke sveučilišne profesore. To je bilo zadnji put. Sad u Italiji nitko normalan, pod navodne znakove, ne želi ući u političke stranke. Oni su imali situaciju da je, kad je bio Salvini, pitao sam neke kolege u Italiji, imali su situaciju, mislim da je ministar znanosti ili ministrica imala terca medija, ili ti ga neka nepotpuna srednja škola. To je bila šala, naravno, ali to se, to se, ovaj, navodno dogodilo zbog toga što nitko ugledan ne želi, ne želi više ući u politiku. I to razumijem i to, nažalost, to će se događati i kod nas. Mislim, mislim da se već ne događa. Događa se, ali mi imamo sada, kad si ti zadnji put čuo da su vodeći intelektualci ušli, recimo, u HDZ-SDP? Da, ne znam. Vratimo se 90-te. Tada su neki akademici, možemo mi misliti što god hoćemo o akademiji, sve što mislimo možda će biti točno. Ali tada su vodeći akademici se potpisali za Franje Tuđmana.

1:09:58⧉ I za nekih kapitalnih odluka. I to doslovno, imenom i prezimenom. SDP koji je vodio Račan, možemo o Račanu misliti što god mislimo, vjerojatno će isto sve biti točno. Da je on oklijevalo i tako dalje, i to će biti točno. Ali u njegovom SDP-u bilo je puno članova i u njegovom SDP-u je postao savjet SDP-a s gomilom intelektualaca. Kakvi su ti intelektualci bili? Vjerojatno će o njima misliti, oni iza desnice da su bili najgori. Ali su bili u SDP-u. Ovi su bili ispred, ispred HDZ-a, ispred Tuđmana se potpisivali i to se ja sjećam po stotine. Ko se sad potpisuje u tim strankama? Nitko. Ko, tko od vodećih intelektualaca želi uopće ući u te stranke? Svi bježe. Ko vrag od tamjana. To govori o strankama, to govori o strankama. Imali smo situacije da su neke stranke samo izbacivale, izbacivale, izbacivale. Inače, nota bene, HDZ ne izbacuje, nitko ne izlazi iz HDZ-a osim kad izbace predsjednika. To je, to je jedino izbacivanje. Pa jesu sad izbacili ovu, kako Franić, kako ono ženska. A da, to valjda su morali, ali to je... Stvarno krajnje. Da, ispravljam se. Izbaci kad ode fizički u zatvor. Da, da. Tad naravno da ga izbaci, da.

1:11:09⧉ Nekad to nije bilo ni to, ali da. Pa kako i Beroš je isto, kad je, kad je došla ova europska optužnica, za 15 minuta je... Ono što je mene fasciniralo u slučaju Beroša je samo jedna stvar. Kako to da su vodeći liječnici povezani s osobama i prezimenima Petrać i Pozder? I onda odjednom vidimo prepisku u kojoj stoji doslovno ovako: koliko imamo rezervirano u budućem proračunu, je li ono bilo 7 milijardi? Ne znam. Dobro, naših je 10%. To nam je dovoljno. I sad to čitaju građani.

1:11:46⧉ Sve što ja trebam pitati Beroša, pa ti si liječnik, mislim da je on neurokirurg. Kako se ti nalaziš u društvu s onima koji tu imaju prepisku? Ha, lijepo, kad su nekako... To govorim diplomatski. Očito su svi, očito, mislim, ne znam. To građani čitaju, pa... Dakle, nije nitko više, da tako kažem, blesav da to ne vidi. I normalno da se pitamo, pa čekaj, to je u jednom ministarstvu, šta je u drugom? Evo, sad je ovaj, Dabro je isto izletio teatralno, mislim, šta je opet ono, ne možeš vjerovati, čovječe. Ono je bilo zanimljivo, on puca od narodnjaka.

1:12:22⧉ To je čovjek toliko zaljubljen u narodnjake da puca, vjerojatno se zaigrao, da. I sad nešto ga penava ga kao brani i ovo ono, ali mislim... Pa najzanimljivije, koliko ja vidim, nitko nisu ga snimali neprijatelji, državljani. Ha, da, očito. Prijatelji u autu i kako je ta snimka izletila. I još sad on nešto optužuje, a to je ovaj Mario Radić od ovog Domina. Pa zanimljiva je ta, rekao sam, zanimljiva je ta naša desnica, ovaj, ja sam jedan put njih pitao, imate li vi ijednu majicu osim crne?

1:12:49⧉ To je, ni jednu drugu boju. A ovaj, i da li imate bilo koji drugi sadržaj osim sadržaja s crnim majicama? Politički sadržaj. Ispostavilo se da je jedini politički sadržaj, mi smo, mi želimo biti kupljeni. Da. Je, vole to neke stranke. Ja mislim HDZ pojede stvarno sve. Evo, sad su Domovinski pokret pojeli, raspali su se, nikakvo ništa. Na koga, ispričavam se, nisam te. Domovinski pokret. Da, da. Pa po anketama bi se reklo da su se rascijepili. To bi se reklo. Možda je to prvi put u povijesti, ali vidjet ćemo, ankete tako kažu. Čini mi se da su svi ovako nekako intelektualniji i to da su bolji, ajmo reći, su otišli. Zar si ti vidio intelektualnije u tim strankama? Ja nisam uspio pogledati. I ovaj, sad, šta misliš o ovome Dominu? Kako ono Dom, joj. Uopće ne znam šta je ta Domino, Domina, to su gadne asocijacije, ali dobro. Kako Dom i nacionalno okupljanje, ma ne znam, ima nešto. E, to, na tome, na tome mislim. Mislim, sami to se skraćuju tako, nije nešto. Ne znam, da sad ne ispadne da sam neki elitist, ali moram priznati, ovo što sam maloprije rekao, nisam primijetio nijednog papirnatog intelektualca, neću reći ozbiljnog i etabliranog.

1:14:04⧉ Papirnatog. To dovoljno govori. Naime, stranka ne može postojati bez ideje. A ideju netko mora napisati. Taj netko mora biti pismen, pa dolazi, to nam je zatvoreni krug, propovijedično. Tako da, tako da nije uopće, ovaj, nije s našim strankama jednostavno. Naime, najmanji problem registracija, broj članova, tu nabave obitelj i tako. E, i šta onda, da. Šta nakon toga? Nakon toga moramo nekog pismenog staviti ispred mikrofona. I onda se opet vrtimo, tako, i onda se opet vrtimo oko kandidata. Da, da. Ko zna hoće se uopće sad na lokalnim izborima pojaviti Kovač i njegova ekipa. Ne znam koliko uopće ljudi. Potencijalni kandidati, to je moj bivši, nekadašnji stranački kolega. Dakle, radi se svakako o legitimnim kandidatima. A mislim, meni je Kovač čak okej, ono, baš je, mislim, ne znam. Ja sam izabrao da se ne izjašnjavam, šalim se.

1:15:00⧉ Da, da, da. Da, to sam htio reći, pojedu ih sve, to je valjda nekako i plan, nekako, ajde vi s nama, pa ih kupe ih sad. Dali su im lažne resore i onda neko, valjda već znaju da će se pod tom težinom svega će se raspasti. Pa im, nažalost, imamo, nije, nije, nije baš bila namjera da do kraja komentiram stranačku scenu, ali ovdje ću biti brutalan. Nažalost, postoje različite vrste stranaka. Ali postoji jedna vrsta stranaka koja se zove stranka koja razmišlja o ucjenjivačkom potencijalu.

1:15:34⧉ E, to je problem naših stranaka. Osobito je to na lokalnoj razini izraženo. Uvijek HDZ, ali da se mi razumijemo, nije to, ne bi to bila razlika niti u drugim opcijama. Za sad HDZ najduže vlada u Hrvatskoj, pa možemo njih komentirati. Uvijek HDZ gleda gdje su nam koalicijski partneri. Ali koalicijski partneri sa ucjenjivačkim potencijalom. To je igra, to je igra prelaska bujice sa škorpionom i žabom.

1:16:03⧉ Da, da, da, klasika je. Zašto si me ugrizao? Tako je, dakle, tu, i sad je u tom kolopletu Plenković. Znači, uzimaš nešto što ima ucjenjivački potencijal, što te ucjenjuje. Da, da. Nije to jednostavno, mislim, vidimo to gotovo svakodnevno na lokalnoj razini. I sad se postavlja pitanje koji je točno smisao tih stranaka koje su zapravo sekte obiteljske. Koji je smisao? Evo, reci ti meni, ja ne znam koji je smisao tih stranaka, dugoročni, nikakav. Ha, ne znam, valjda u osnovnom pokušaju, cijenim to na nekom nivou da se barem proba, ne znam. Da. Misliš da to nije okej? Da, to se izmijeni. Vidimo ovi treći, treći putevi, joj, koliko svijeta tu bilo, pa to se samo mijenja. Onda se sjetim onog cirkusa u Živom zidu. Ja, da, kad su se raspali na kraju zbog Europskog parlamenta, ja. Oni su trebali biti ucjenjivački potencijal za lijevu scenu, ja pretpostavljam. Pa da, ne znam, meni su oni činili kao da su totalno van svega, tako da, ne znam. Da, ali uvijek kad dođe, kad se dođe podjela konkretnih fotelja, ispostavi se da su ti alternativci, veliki pozivatelji na alternativni život i odustanak od zapadne demokracije, naglo su, znaju zbrajati 100 eura po 100 eura. Iznenada se ispostavi da znaju matematiku.

1:17:15⧉ Ništa, Ivo, možemo ovo privesti kraju. Jesi li aktivan na Facebooku gdje se može, osim ovih zanimljivih stvarno kolumni, bacite pogled na to u Šibenik Inu, gdje je na Facebooku, jesi negdje aktivan još ili? Ma nemam pojma. Mislim, ako društvenih mreža, na Facebooku. Pa uglavnom Facebook, to je standardno. Znači, ne želiš nam reći hoćeš se, šta ćeš biti s političkim putem, to je, neka bude iznenađenje. Ako bude, ako bude, ako bude ljudi koji zaista žele dobrobit građana Šibenika, ja sam tu. Dobro, ništa, ajde, ako se kandidiraš, možemo se vratiti, ovaj, da popričamo malo o programu i planu i tako sve. Da, da. Ništa, ljudi moji, pozdrav, uživajte, pa. Pozdrav. Do iduće epizode, čao.