Epizoda #19 · 28. veljače 2025. · 1 h 13 min

Benyamin Vuk, trkač, reprezentativac Hrvatske, IT stručnjak

Gost: Benyamin Vuk, trkač, reprezentativac Hrvatske, IT stručnjak

SportPutovanjaPoduzetništvo

Podijeli: Facebook X WhatsApp Viber

O epizodi

Benyamin Vuk je član AK Bjelovar, uspješan trkač na trailovima, član državne reprezentacije i time se bavi već dugi niz godina i uvijek ostvaruje super rezultate. Pričali smo o njegovoj strasti za trčanjem, životu u Koprivnici, ali i računalnom svijetu i drugim temama.

Poglavlja

Transkript

Prikaži cijeli transkript razgovora

Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druga strana medalje". Danas je s nama gospodin Benjamin Vuk, moj, ovako, prijatelj, ovaj, iz Koprivnice. Benjamine, dobra večer, kako si? Dobro večer, Vlado. Dobro sam, dobro sam, evo, čim sam tu u vašem kraju. Da, evo, inače, nalazimo se u Drnišu, ovaj, tu su, tu je Benjamin i ekipa su došli iz tvog kluba, jel' tako? Da, da, da. Ste došli se malo na proviriti ovu Promina Trail, šta će biti sad za mjesec dana. Znači, to je, to je trka, to ima i za rekreativce, i, ali to ima i profesionalni segment, jel' tako? Da, to, ta utrka će ujedno biti prvenstvo, državno prvenstvo u kratkom trailu, tako da... A što znači kratki trail? Kratki trail, haha, da. Samo 39 kilometara. 39 kilometara, da, da. Da, da, to je ništa.

I koliko ti treba za 39 kilometara, za otrčati? Pa, treba, recimo, ha, recimo 4, 4 i po sata. 4, 4 i po sata, da. Vidjet ćemo kakva je forma i to, kakav je dan, kako se poklopi, znaš. E, kako to sad ide? Ti si tu došao sa svojim klubom, kako to onda na neki način se, kako se boduje, mislim, što zapravo znači sa, sa klubom? Na nekom takvom individualnom, ono, u principu, svak trči za sebe, kako se to sad gleda? Pa, ne, imaš, imaš, imaš, imaš, individualno se gleda. Mislim, da spomenem odmah, klub je AK Bjelovar, da, da. Trči se individualno i timski, znaš, to gleda se jedno i drugo. E sad, mislim, ja sam, ono, tu slab, ovoga, prva tri ti se gledaju za, za odlazak, tipa, za ulazak u repku, znaš, u reprezentaciju, i ide se, normalno, na svjetsko prvenstvo, ovoga. A timski isto, to timski isto znači, ovoga. E sad, timski rezultati ti se zbrajaju, znači, i onda tko ima bolje vrijeme, ovoga, znači, tko je kraće bio na stazi od tima.

Dobro, znači uzima se od, od onog najbržeg? Najbolja tri u timu, da. A, okej, okej, okej. I, ovaj, kako se vi pripremate za to? Mislim, imate, znači, to je, pošto je to klub, to imate, pretpostavljam, svoje trenere i sve je to nekako... Pa da, ima, ima svoje trenere, neki imaju, ono, većinom su to osobni treneri, ovoga, tako da mogu spomenuti neke. Mislim, treneri baš za trčanje, mislim. Da, da, da, da. Mislim, mogu pričati o imenima, ja... Normalno. Da, da, kužiš, ono, imamo sad novog trenera, je to iz vašeg kraja, Toljana, Toljan, Josip Toljan. On trenira većinu dečki, ja sam sa svojim, sa Mjesecom, Davorinom Mjesecom. I, nema, ti, da bi to malo ozbiljnije trčati, moraš imati trenera. Ja sam prije trčao, godinama, hrpu godina sam trčao, recimo, ja mislim, sad, sad, sad će biti 2 godine kako imam trenera. I, a, krenuo sam trčati u 9. mjesecu 2011., to mi je bila prva trka. To je bila slučajna trka. Je li to bilo čisto onako, isto rekreativno, eto? Da, da, da, rekreativno. Prvi put došao i vidio kako je i kako je. I da, svidjelo mi se. Ono, krenulo, ja sam tad se upisao, ono, planinarsko društvo, tamo u Koprivnici.

I onda sam ti išao s njima, i zahvaljujući njima, to, to, to su stari lisci, ovoga, vukovi. Taj jedan Štef i Veljac, oni su ti, ono, išli smo ti planinariti, i, ono, a oni su ti išli godinama već na te trke, ono, to, to je bilo par trka godišnje, ti, i to je bio trek, nije bio trail, onda. I kaže, aj ti s nama, ovoga, na trku. Pa reko, idem, znaš, ovoga, na trku.

Učka, znači, Učka, 9. mjesec, trka, mislim, to je bilo 20, ne znam, 25 kilometara, 27, ne, ne. Pa nije ni loše, nije ni loše za prvi put. Da, nije ni loše, znaš, ono, šta zna, šta zna. Šta zna dijete, šta je 25 kilometara. Ali to je, to, to je neopisivo, to ti je, to ti je ko valjda prva ženska, ono, prva ljubav, znaš, ono, taj. I, ovoga. I koliko ti je trebalo za 25 kilometara? I evo sad, ja da ti budem iskren, ne sjećam se toga. Ja sam čak, dosta dobro sam došao, tipa, došao sam, pa ja ne znam, tu, oko 20., 30. mjeseca, tu, tu, ono, da ne varam. Ali to ti je bila fora, ja ti trčim, trek je bio, ono, znači, ono, ne, nije bio trail.

I sad trčim kraj lika, ja ti imao u duksi, bio sam imao duksu, imao sam ti pamučnu trenirku dole, tenisice, ono, nekakve, ono, grad, ali tenisice, normalne. I ruksak, i sad ja trčim, lik ti gleda mene, kaže, jel ti je ovo prva utrka? Reko, je. Kaže, vidi se, da, da. Vidi se, da, da, da, dobro, to je za očekivati. Da, ovoga, sad, sad ne sjećam se, bilo mi je sigurno teško, to znam, to znam. Ali to, to zadovoljstvo, znaš, ono, prva trka istrčana. Ja sam se smijao ko krelac, do, ono, do Zagreba, ne znam, cijeli put im u autu, znaš, ono. Jesi sve istrčao ili si dio i hodao? Ne, ne, i hodao sam, hodao sam, ovoga, da. Tak da, ovoga, ali nezaboravno, da. A druga trka, druga trka mi je bila, znači, Velebit. Aha, odmah si do Velebita. Pa to je, i to, to je 6., 6. mjesec je bilo, to je, ono, Šimun organizirao taj trekking, ovoga. A onda su ti bile trke svaki mjesec, ti si jedva čekao da bude trka.

Znači, trekking, ta trekking liga, to je Šimun program. I sad, svaki mjesec negdje trka bude na nekoj lokaciji, jedva čekaš trku, ono, odeš, ono. A sad, sad ima trka, ono, ti ne znaš kud bi od tih, sile, tih trka. A kad je, kad je to eksplodiralo? Ja sam skužio, ja sam, znači, prošle godine počeo trčati takve trailove. Mislim, dobro, samo sam 2-3 do sad. Čak i slabo ja i treniram, ja zapravo jedino teretanu odrađujem i onda se na to nekako oslanjam, da ću moći, da neću krepati putem, ovaj, kad to istrčim. Ovaj, hoću reći, ima ih, stvarno ih ima hrpetina, tipa, ono, odem na onaj utrka.com ili stotinka ili kako ti sajtovi, čovječe, ono, posebno kad su ovako ljepša vremena, to biraš, ono. Znači, čak samo u Dalmaciji ih ima barem 1-2 subotom, nevjerojatno nešto. To mi se čini kao da je neka eksplozija nastala. Je, to je bum, a ne znam, sad to traje već par godina, ovoga.

Mislim, svako mjesto što ono želi organizirati svoju trku, to je lijepo, ovoga. Masa ljudi, to je, mislim da je to krenulo poslije korone, ako se ne varam. A nije toga toliko bilo prije? Ne. Mislim, isto je vjerojatno bilo, ali nije bilo puno. Ali ja mislim da je onda to krenulo poslije korone, da je to, ono, masa, da je to krenulo tak, ovoga. Mislim da je tak nešto. E, sad taj Velebit, to je ono što pričam, znači, 6. mjesec, trka, nazivno je bila, mislim, 42 kilometra.

Bilo je pakleno vruće, to znam. 42 kilometra, na kraju je ispalo blizu 60, negdje 50, pa 57, tak negdje, tu negdje, blizu 60, 57, do 60 kilometara je ispalo na kraju. Čekaj, kako smo sa 42 došli na 60? E, to je bila greška organizatora, krivnja organizatora. Ali znam da je bilo. To svi kažu, ajde. Ne, bilo je, bilo je, bilo je, nisam se ni bavio. A šta, što, u kom smislu? Pa ne znam, evo. Loše označeno ili šta? Pa nije bilo označeno, nego, ne, ja ne znam, jel da privuče više ljudi, ali, reko, 42 kilometra, 42 kilometra, mislim, osloniš se na to, znaš. Haha, da, mislim. I kužiš, i biraš, ono, i tak se tempiraš, nisam se ja onda tempirao, šta sam, druga trka. Ali ono, budala, znaš, idem ja na tih 42 i trčimo, idemo mi, imao sam i krizu, ono, ne znam, i to sve.

Kak je to bilo? I ja ti dođem, u 6 navečer je bilo, bio limit dole, kod doma, Boris. Znači, samo direktno? Znači, kod limit je bio, tamo, oko 6 sati, ja dođem u 6 i 5, mislim da je tak bilo, ili 6 i 10, ne, nebitno. Aha, to znači stvarno. Znači, van limita si, znaš. I onda ti, još si trebao jedan vrh odraditi, taj Crni vrh, mislim, sad ne znam, ali da ti, da te toliko znam tim svim detaljima oko cijele trke. Uglavnom, da, i sad ti ja, ovoga, molim, daj, daj mi pusti, ono, tu sam 10 minuta, znaš, taj vrh. I, ajde, kaže, i tamo sam pojeo, uzeo čokoladu, najbolju čokoladu u životu, ono, umro sam, znaš, umro sam na toj utrci, i idemo mi. Čekaj, kako ti se dalo onda još sad ići nešto? A kužiš, ti si već blizu, imaš samo jedan taj vrh, i, znači, još puši se dalje, i gotov si.

I, ja odem gore, i krenem ja gore, sretnem ja i frenda, ovog, toga Štefa, koji je iz planinarskog, ono, starog vuka, da ga zovem. I mi idemo gore, peglamo, stani moj, peglamo, i lik trči dole, ono, juri ko budala, ovoga, a malo, ono, ispred nas je bio. Kak je ovo, znam da vidim da ima do vrha još gore, znaš, ko što je ovaj. Kaže, medvjed, medvjed, ovoga.

I stvarno medvjed, ono, trči, znaš, on ode svojim putem, i ništa, mi nazad gore, i tak ti mi rokamo gore i dole, i sad ti mene tu, ja skužim da sam ja tu dobar, tu sam tip bio, tip top 5, 4, znači, znači, samo 6 sam se završilo te godine tu trku, ono, sad, znači, sa svim kontrolkama. Ti ja skužim, pa ja sam dobar, znači, ta eforija, mislim se, ja se na toj trci, mislim, ono, prividiti se, ja sam vidio žensku ispred, znaš, ono, u kanjonu, a niti ženske nije bilo, ja trčim za njom. I tak ti ja dođem u cilj, ono, treći, znači, ono, isto te pere, ovoga, ko zombi sam bio, poslije sam čuo od ekipe, par godina kasnije sam čuo od ekipe, slučajno u autu, kaže, bio lik na utrci, bio je ko zombi, ovoga, nije ni znao da je treći, znaš, ovoga. Ja sam mislio, znao sam da sam ja ti top 5, rekao, super. Da, pa to je odličan rezultat za toliko kilometara. Da, i sad ti je, ono, ja sam na WC-u bio, mislim, bilo mi je loše, ono, i to, i sad to proglašenje, znaš, oni me zovu, treći, treći, ovo je super, stari. Ali najgore je bilo, ja ti trčim tam, znači, već to je već bilo kasno, nema pive, ma jebem ti narav. Ozbiljno? Ništa bez pive, a? Ma piva ti je, ne znam, ko voli, ja, mislim, volim popit tu i tamo, ali poslije trke, to, to je, ono, živiš za tu pivu, evo, ja živim, ono.

Mislim, sad ispada da pijem, ali pijem, znaš. Volim pivo, ali živim za nju isto, prije sam ja na trci znao maznut pive, ovoga, to mi digne. Nema pive, onda sam od muke, ono, dva jogurta, ekstra, je, aj, stari, ovoga, znaš, kaže frend, da te odem po pivo, ma neko, nema ništa. I tak završila ta trka, i to super. I trčao sam ti ja tak, onda te sve u. A jesi tad bio već utreniran, trčao ili je to, ono? Ali jesi bio fit, mislim. Pa dobro, ima, da, bio sam fit. Neki fitness bi ima. Da, bio sam ja, ono, radio sam u vojsci, znaš, i to, i dijete sa sela, i, kužiš, mislim da ima tu sve svoje. Aha, sigurno, da. Tako, i, i tak ti, ono, idu, išle su godine, pa bila je tu i ozljeda, ne znam, tipa pokosnica, ja isto, ne znam, kemija s nekim tenisicama, novima, ono, minimum drop, ne znam, Innovity, to je bilo, pa to, kombinacija teretana, ono, budala, pao pokosnica, godinu dana, out, jaj, stari, lud. Bilo je šta, još je bilo, još je bilo, bruh je bio, to smo kuću nešto renovirali, ja nosim grede, haltu. A da, ti si snagator, da, da, to. Haltu nosi, gredu, stari, ovaj, i isto, ne znam, nije bilo godinu dana, ali bilo je dobro

men. I tak sam ti ja trčao, znaš, trčao sam ti dosta manje kilometara neg drugi, ono, ovoga, treninge, svi neke, ono, cifre bacaju, ne znam, 500, 400, 500, 600 kilometara mjesečno, stari moj. Ja top 170, to mi je ono, znaš. A, nije ni to malo baš. Nije ni malo, ono, to mi je bilo vrhunac, kako. Tak da, i reko, ha, dobro, idemo probat, znaš, ono, sad, ne znam, tu su došla i djeca, ovoga, sve. Kako to uopće uspiješ, te treninge i to, sa. Sa klincima? Sa podosta djece i poslom i tako. A, tu je žena za to.

Za to služi, ja. Pa da, mislim, to je, nije to lako, ovoga. Pa nije, da. Ali te sve trke, na primjer, mi smo sve njih mučili od malena, i mi smo njih, mi njih vučemo na te trke, znaš, idu s nama, i oni to vole. Ovoga, valjda vole. Čekaj, i jedna od kćeri ti trči, jel tako? Je, trčala je, trčala je, ovoga, ona je trčala ko, bila je ona, tipa, ne znam, koliko, ma nije išla u školu, ona je trčala već trke, ovoga, pa je onda išla je u školu, tipa, prvi, drugi, treći razred, sad je peti. Prvi, drugi razred, ona na kratkoj utrci dođe treća žena ukupno, kužiš. O, čovječe, odlično. I na jednoj utrci, na Krkojanju, bila je, o, sad je bila treća, druga, ne znam. Ili prva, prva curica, mislim da je trebala biti, tak, da.

I trčala, znači, ona se satrla na kraju, ovoga, mi trčimo, to je bila kratka, ja sam s njom trčao, i na rivi, ona, ona ide, i ja reko, pa nemoj se toliko mučit, i lovila je curicu ispred. I ona ide, ona, ona, ona, reko, pa daj se nemoj mučit, znaš, i ova nju gleda, kako ova stiže, njoj teško, ovoj teško, i idu, znaš. I ona pobijedi. A kako ona kilometražu tuče? To je bilo tipa 10, 12 kilometara, mislim, meni to nije bilo drago, i zato je, sad vratio sam na to, i proglašenje, čekamo, treća, druga, prva, nju ne proglase, proglase, sve krivo nešto. Nema ja da od stola, šta je bilo? Pa kaže, ona je prijavljena ko muško, a ja prijavljivo. Ja nju prijavio ko muško. Jao, znači, ne smijem nikad to oprostiti, ovoga. A zar se nije moglo? Nije se moglo, da.

I tak da to, i trčala ona kasnije, ona, išla je ona po tim terenima isto, i trčali smo u Zrmanju i to sve, i išla je ona u atletski klub, bila u atletskom trenirala, ne znam, godinu, dvije, i neće ona trčati ovo kratko, znaš, ono, a to, oni trebaju trčati, klinci, to, znaš. Ja reko, pa ljubav, i ona hoće trčati trke, ona s menom, hoće, ne, reko, ljubavi, ne možeš trčati te duge, to nije dobro za tebe, znaš, ono što smo išli, aj, trebaš se razvijati, znaš, polako, i tak, i kaže ona, dobro, onda neću niš trčati, i nije, ona, onda je išla na tenis, pa na ples, pliva, gimnastika, i tak, evo, glavno da se nečim bavi, to je najbitnije, to je najbitnije, da. A reci mi, kako ti biraš, koje ćeš trailove, jer si sad, si baš onako full profi, pa je to sve onako, sad, kako klub kaže. Pa klub, sad, dis, dis, ovoga, a ono, ima, ono, klub, imamo za klub, moraš, mislim, moraš, prvenstvo, ta prvenstva Hrvatske su, ovoga, ono, prioritet, pa imaš sad i ta tri liga, ovoga, i onda, ono, normalno, cilj je klubu, i tebi je isto da, ono, da se klub, kužiš, što bolje plasira, ipak je to, ovoga.

A reci mi, jel ima nekakvih razlika, trailovi ovako po Dalmaciji, tamo, kod vas gore? Mislim, jel i ono, jel teže ili lakše? Mislim, teže, teže je, teže je, meni, meni se sviđa jako, meni, pa mislim da zahvaljujući tim trkama što sam ja, ja sam dotad trčao onda te prve trke, trekking kad je to bilo, ono, ne znam, po tim otocima i to sve, i, i onda sam se naučio na kamenu, ja to volim, isto, danas ja kad sam došao tu na stazu, ja to meni, znači, to je, teška je staza, teška, ova ubija, ali volim to, volim to, ali opet, na kraju, najviše volim trenirati doma, tamo, po našim šumama, što mi je, ono, ali ovo, obožavam to trčati, to mi je, i ekipa, ovoga, to je, to je tehnički, ono, tehnički teren, znaš, i, ja sad nemam, nemam ni brzinu neku, ovoga, ja nisam toliko brz, ima, ima brže ekipe od mene, ovoga, i onda, znaš, tu, s tim tehničkim, tu se, ovoga, ja vadim, ono, tu, ono, mogu im se približiti, ili ne znam, nekad i, i bolji sam, tak da, ovoga, teže su trke, znaš,

tu bude uvijek vruće, tu prži kamen dok uprži, ovoga, to, em to prži, em teren, ovoga, nije, tu nema šume, ono, da, da, znaš, da, da, je, zna biti baš. Povez mi jurinje, dobro, ja se tog ne bojim, ali, ovoga, tak da. A dobro, ovo sad, ja sam bio trčao, prošle godine sam išao prvi put u životu na, na trail, isto, ovaj, jedna frendica me, ajde, ajde, idemo, kao, idemo, i sad ja, ono, nemam pojma, nikad to u životu nisam, ima, kupio sam čak, ovaj. Pa čuli, jesmo mi čuli za, onda za te, za tenise, ili nismo, ne znam. Jesmo, znači, htio sam, 2023. sam sve pripremio za, za promjenu, sve je bilo spremno, i šta se, i šta se dogodi, čovječe mali, dođe jedno dva tjedna prije promjene, dođe s vodenim kozicama. Ja ono. I da, da, da, da. Pak, ja nisam nikad imao vodene kozice, sad ću ih sigurno dobiti. Ajde, valjda neću, možda ipak sam imao, samo su starci zaboravili, međutim, nakon jedno deset dana, aj,ća, počelo mi, izbijalo mi je posvuda, i tako da je na dan, ovaj, na dan utrke sam bio u krevetu, ono, pod febrom, i onako, i zove me ta frendica, ej, Vlado, idemo mi kao Drtiša, koja još me praktički zajebava, ono, ja umirem, baš mi je, baš mi je bilo krivo.

Ja nekako te godine, ne znam, nisam kasnije nekako o tome razmišljao, onda iduće godine, kad je došlo promjena, kako se zove, sjetim se ja toga, ajmo mi s tom frendicom opet, i onda smo, ovaj, otišli, i to mogu reći ovako, i svima koji gledaju ovako i nisu to nikad, kao prvo, mislim da je dosta se ljudi to plaše, onako, ok, kao prvo, nećeš ići na ono 40 kilometara, ako nisi u formi, ako nisi od toga, to odmah zaboravi. Znači, tamo ima, ima neka od 5 kilometara, ja mislim, ako se ne varam, od 12, i onda ove za odlikaše. Ja sam, na primjer, tu 12, i sad ja sam samo ovako od teretane, i to je bilo, bilo je zanimljivo iskustvo, znači, ponese te ta masa, hrpa ljudi, onako, ide, nekako, kako bi rekao, nije, nije, kad, znam ja i sam ovako, imam tamo blizu zgrade, imam gdje nekakav kao, ovaj, ajmo reći trail, ovaj, ali nekako to kad si sam, to je nekako dosadno, ne znam, nije to to, ali nekako te, povuče te, pa hrpu sam poznatih sreo, i to je onako jedan, jedan događaj, i onda ono me iznenadilo, čovječe, i krenem ja trčati, i onako, ide to meni, nekako, onako, kad si se zagrijao, o, o, o, ajde, ono, jako je, jako je dobro označeno, i

zapravo me iznenadilo, došao sam, mislim, 70. od 270. sve skupa, što ja ono gledam, jel moguće, mislio sam da je neka greška, ono, mislim, kako čovječe, ne treniram, potpuno, ono, ok, nisam, nisam van forme, ali opet, ono, iznenadilo me. Da, da, i ovaj, i nisam sve trčao, samo ono, moram biti iskren, možda jedno 60% sam trčao, ostatak pješke, i mislim, i prekrasno je, znači, to su, ta, ta, ta staza, kojim ide, ta, ta priroda, isto onako, hrpa tog kamena, ali bilo je i dijelova, i kroz neku šumu, i tako, ima svega i svačega. Čekaj, tu ovu promjenu, jel? Da, da, da, da. Pa to je ovaj, na zadnji dio, to meni, baš smo danas prošli, to je meni, najbolji dio staze, ono, kad se tu provlačiš, to mi je vijugavo, baš, to je to. E, da, da, da. Super. I ovaj, i onda onako, fora je nekako, kako, kako takve stvari privlače određeni tip ljudi, onako, nisu nekakve. Pozitivni su to ljudi, jel? Je, pozitivni, zato jer, ako si tu, ako si za takvu vrstu, nekakvu aktivnosti, to je odmah, odmah filter, onako, čak i upoznaš nekog, onako, fora je priča, i tako, ono, baš je. I tu je onako, na toj promjeni organizacija odlična, i evo, ja sam se toliko guštao,

s tim da onako, kad sam došao, čovječe, onako, tamo sam sjeo, onako, jedva sam se ustao, jebote, gotovo, čovječe. Noge su mi ono, odrvenile su mi, i ovaj, idući dan, onako, baš ono, muskul fiber je bila žestoka, i fora je bilo šta su mi, neočekivani dijelovi tijela su mi, su mi bridili, tipa, cijeli core, onako, ono, kako trčiš, sve nekako, držiš to napeto, tako da, onako, sam od glave do pete sam bio upaljen, to mi se još u životu nije dogodilo. To je fora traila, da, da. I tako, to mi je bio prvi doticaj baš sa trailom, ali isto i meni je onako, mislio sam ja i više ići, išao sam na još jedan, ali nekako, supruga mi je radila, i onda je to vikendom, ne mogu baš djecu uvijek ostaviti kod njenih roditelja. A zašto ne povedeš sve?

A dobro, što ću s njima dok ja trčim i tamo sam u sve. Onda će reći žena da je to, to. Ne, ne, ali žena radi, to je problem, e, žena ne može. Ma nije bio problem da žena ne radi, onda je to, ovaj. I bio sam još u jednom trailu, bio sam u Kninu, ne, zapravo, na još dva traila, u Kninu sam bio, kako se ono zove, Krčić trail, ne znam. Aha, Krčić, mislim trčao sam ja tamo nekad, ali da, da, fora je to. Da, da, isto, isto odlična staza, kroz hrpu šume se ide, isto ovako, neobičan krajolik, i kraj samog Krčića, to je, ovaj, izvor Krke, jel? Ovaj, i onako, gadno je, ali već, na primjer, to je mjesec dana nakon promjene, to mi je već bilo lakše, ovaj. A koliko je isto bilo dužine? Slično, jako, 12 kilometara, isto 13, i slično uspona, i tako. S tim da je, rekao bih, ova, da je promjena, da je tehnički zahtjevnija. Zato što je, bilo je tu onako, na primjer, nikad nisam trčao nizbrdo, čovječe, gledam onako, to je strmo sve, puno nekih kamenčića, isuse bože, ako se tu prospem sad. Nema, nema, to će me, morat će me GSS vaditi, čovječe, polomit ću se, ili gore, onako, tako da ja to onako ziheraški sve, ali ja mislim da je to i pametno.

Tako da više trčim uzbrdo, ali nizbrdo idem, a ne znam, bojim se, ono. Vidim ja onako ekipa, čovječe, ko neke divokoze, dolje se spuštaju, onako, ne znam, ne znam, to mi je ono. Jel bude, jel bude ozljeda ovako na tim trailovima? Pa bude, bude, bude. Pa doba, vjerojatno, mora biti na toliko ljudi, neko mora pasti, sigurno. Jesi ti imao ikad baš nekakvu udes? Ja srećom nisam do sad, do prošle godine, evo, ja ne znam da sam kad pao, pao sam jedanput na jednom, na, to sam se skotrljao, sam na ravnome, ono, ali ništa ono u šumi, na ravnome, ništa. Prošle godine na Papuku, na snijegu, tu sam se napadao u snijeg, znači, to je bilo, ja sam se smijao sam sebi, nisam mogao vjerovati da sam se toliko napadao, ovoga, bilo sklisko, uzeo sam si loše, odvratenica bio isto, i ono, dole strmo, tako da sam se onda napadao, a ovak ne, evo, srećom da pokucam nije ja, a isto ono, ono, a to je rizik, kužiš, isto, isto, ja volim nizbrdo, ja obožavam nizbrdce, to mi je, pogotovo tak tehnički, to mi je ono, rizik je, znaš, ovoga, tak da, imao sam ozljedu više, ono, na treningu više, ne znam, ono, kad se opustiš, kad ne misliš, pa lagano je onda, ne znam, krivo

sam stao, na primjer, to, to mi je bilo. Koje su najčešće ovako ozljede, ne mislim od padova, nego od samog trčanja? Pa čuj, mislim da su, da svi neko, nešto kod trelaša se većinom dosta, neke muče, ne znam. Ugranuti ili ligamenti ili takve stvari? Pa ne znam, za koljena baš, ne znam, ovoga, ona uganuća, na primjer, ovoga, to. Aha, krivo malo staneš. E, da, da, da, da. Ja sam isto stao par puta na, ja sam, na, na, na trci mi se dogodilo, to sam jedanput, ja mislim, da, da, na, na, da, na, na državnu, ja sam, to mi se dogodilo, tipa, ne znam, 60. kilometar, 63. kilometar, mislim, krivo stan, ali ono, trenutno ne pazi, ti možeš gledati, išli smo isto nizbrdo, ono, to se sjećam, pratim žensku jednu, i zajedno. I, ono, i samo dignem pogled da vidim, ono, kak ide staza dalje, žensku bar, ali mislim, dobro je, da, staza, znaš, pod navodnicima, i dignem pogled i krivo stanem, ono, pukne, znaš, ligament, baš je puklo, ono, čuo sam, šta sad, nema, ne, trči dalje, ne, nema. Nema više trčanja. I, ne, ne, trči dalje, nema. Aha, trči dalje, ok, ok. Nešto ti, ovoga, znaš, sad dok je to toplo, i 63., to je bilo 63., i onda opet trčimo nizbrdo,

isto, isto, i idemo po makadamu, na 70. kilometru, a 83. je bila staza, isto, ja pogledam, ista noga, ona krivo stane, ja reko, jebiga, sad idemo do kraja, ono, ali. I znaš šta je to ličilo, kad se ohladi. To, to, to ti sve na, to ono tekne, to ono, to bude hrpa, znaš, to krvi, ali dobro, znaš, nije to, nije to, nije to tak strašno, ovo, ja se sjećam kao klinac, ja sam isto, dva, tri puta sam krivo stao, skočio, pukne, taj ligament napukne, ovo, meni su, oko klinca su stalno, ovoga, i tak sam ti 2017. ja na treningu, ovoga, ono, lagano, pred sam kraj treninga, spuštam se, i isto pukne, jebem ti, rekao, a za mjesec dana idem na trku na Lavaredom, ti, joj. U, zato onda, ovaj, se uspije tako brzo. Zovem ja fizioterapeuta, odmah, on je bio od Podravkašica, rukometašica, fizioterapeut, kod njega sam išao na servis, ono, na masaže i to.

Zovem ja njega da otkažem trku, kaže on, ne, on, ti trčiš za tjedan dana. Kakav, ja se sjećam kao klinac, kad sam ono, to, onda su mi stavili onu langetu, znaš, stave, pa ono, nešto u školu, tu ležeš. Da, nikad kraja. Da, odem k njemu, stanem, on je to, on je, on masira, ti, ti, tiska tu krv gore, znači, ja sam umro od bolova, kak je to bilo. Ti kaže on, i tak, to on meni izmasira jedanput, dvaput, kaže on, polagano kreni trčat za par dana, reko, kak, stari moj, reko, i trči, kaže on, boli, ono, osjetit ćeš ti, i trčao sam ja, već sam ja, da, za tjedan dana trčao, još, još prije trčao, onda sam ja, bila vikend bio, pa sam malo feštali, a malo se popelo, još ja plešem, e, ko da mi niš nije, i to me malo, ono, zalilo par dana, ali poslije sam ja trčao, mislim, ja sam to osjetio, tipa, godinu dana, ovoga, ali, ali sam istrčao super, u Lavaredu, tak da, ni, ovoga, bez problema, kažem, osjetio sam, ono, tipa, godinu, dan, godinu i pol, ono, dana kad staneš na kamen, pa onda onak, ono, kad je. Pecne, onak, ali je, evo, da pokucam, nemoj sad, da smo se tog dotakli, sad mi tog ne treba, da bi sad da navučem. Da, da, da, da. A ja zafrkavam se, te, te ozljede, čak, ne znam, ja ovako, kako, treniram s

utezima i to, isto onako, ne treba, što kažu, ne treba puno Boga moliti da se nešto desi, to su sve, isto, ne znam kakve ozljede, ali zanimljivo mi je da, čak i nekakve benigne, onako, pizdarice, čovječe, to zna mjesecima zapravo, zezati, ne znam je li tako i kod profi, ono, mislim. A dobro, profi, ja sad profi, znaš, profi imaju cijelu ekipu, oni imaju masažere, ono, smrže ih ovako. Leži im i to je to. Pa šta ja mogu, moram, moraš platit, ovoga, zoveš fizio, jel znaš termin, ovo, ono, mislim, od bolnice kod nas, šta možeš, to se nema, zaboravi na to, dođeš za mjesec, za, ne znam koliko mjeseci ti dođeš na red, šta ćeš ti, ne znam. Da, da, da, je, je, to moraš sve privatno. To sve moraš privatno, aj, sreća, to je sad, danas sve više, i to je kod nas, ajde, ok, ovoga, ali, da, a ima, ima, ima tih, ne znam, znaš, ima tih gluposti, ja isto, ja se ne stežem, čista lijenost, znaš, ti se trebaš istezati, stanem, pa ja treniram. Misliš prije utrke ili poslije treninga? Poslije treninga, trening, pa ovaj, moj trener da zna da se ja ne stežem, pa sad će saznati. Ma nek sazna, a evo, zna on, znaš, ono, ja isto prošle godine

idem na, ono, u, u Španjolsku, na svjetsku, ono, sky, ono, sky running, tjedan dana prije. Čuj, šta znači sky running? A to ti je isto ko i trail, malo ko više visinske, imaju, oni imaju baš ono ko propozicija, staza, mora, sad da ti točno lažem, ne znam, to ti je, tipa, staza mora imati toliki postotak tehničkog dijela, toliki postotak mora biti nagib, ne smije biti, i imaju baš ono propisano, znaš. I koliko tu bude onda visinske razlike? A imaš ti više tih, imaš ti taj vertikal kratki, ovoga, imaš, aj, sad, sad mi se nađeš, ja, ja ne znam, tipa, 2000 metara, 3000. Da, da, da, da, ima, ma ima, imaš sad ovaj, taj sky, isti, mog. E, tak se ove duge trke, ove, sky, da, one su 80 kilometara, tipa 80, 70, 80, da, koliko imaju visinske one?

4.500. A, 4.500 metara, da, da, 4.500, opa, to je fino. Ovaj, sky više nije. Da, malo, tak da, tak da, i da, ja tjedan dana prije, kužiš, isto, mene, ono, Ahilova, ja treniram, odem tamo na Ivanjčicu, pa treniram, to mi je ono, tipa, sat vremena od kuće, pa, kužiš, odem, prošle godine, ja sam tamo plazio, ne znam koliko puta, na tu Ivanjčicu, ono, muka ti bude, ne znam, 5, imam vikendom te, tak duge treninge, tipa, mislim, duge treninge, 2-3 sata, 4, ali to je ono, 4 sata, to je tipa, ne znam, 3 puta godišnje, 4, ne znam, tak, i sad, ono, u ljeti, ono, prži, znaš, kak je sad, ovo, ja to nisam normalno, ja to prži, sad trebam 3 ili 4 sata trenirati, ja se probudim u noći, idem na WC, reko, gledam taman, ma reko, idem ja sad, ja u 3:00 krećem od doma, znači, umjesto da ja odem van, ne znam, ko nekad, znaš, sad ja u 3:00 na Ivanjčici, prži, ono, da izbjegnem vrućinu. Čekaj, koliko ti imaš do Ivanjčice ići? Sat vremena, sat i 5 minuta, tak nekako. Autom? Autom, da. A zašto baš Ivanjčica? A zato što nemam brda tamo kod sebe, nikako, znaš, nemam brda tamo, e, i onda to,

tak da, i da, ja stalno to plazim, i možda, ono, vjerojatno pretjero, ne stežem se, i meni ti Ahilova, tjedan dana, 10 dana prije, ja zovem trenera, kažem, problem, boli, kaže, ono, šta, šta je, kažem, to, kaže, ono, šta je, ne isteže se lijenčina, reko, ne isteže se, reko, tak da, eto. Da, trener sve, evo. Da, tak da, eto, treba se, treba se, treba se to istezati, treba se posvetiti tome, znaš, evo, spriječit će se ozljede, to sve, ali ono, znaš, ali najbolje naučiš sa svojim greškama, nažalost, to je. Da, da, je, je. Kako se, kako se zapravo pripremaš pred nekakvu baš žestoku utrku, je li, ima neki, ono, regimen posebni ili je više manje normalno kao i uvijek? Pa, jači su treninzi, znaš, imaš cikluse, ovoga, ovoga, imaš cikluse. Mislim, pretpostavljam da par dana prije malo, malo lakše. Pa da, to moraš, onda moraš, ono. Je li ima ono fora da se onda natrpaš ovih ugljikohidrata i to, ili? A, da, da. Kakva ti je prehrana, ne znam, je li to? A, mene, mene nađeš pitati, ja, ja bih pojeo sve živo.

Šta još jedeš, kekse, pive? A dobro, sad slatko, tak malo, ali ono, meso ne volim, to, znači, meso, ove prerađevine mesne. A dobro, meso. Ma sve živo, ma sve živo jedem. Što fali mesu? Pa ne volim to. Zvuči dobro. Jedem čvarke, prezmušte, ne znam. To zvuči manje dobro. Ne znaš, trebalo bi, trebalo bi ribe, to mi sad idući korak, ono, da si to posložim, i tipa, ne znam. Tu se može, ja mislim, dosta optimizirati i poboljšati. Da, da, da, to može, može. Prehrana je baš važna. Ja moram skinuti malo, ja sam malo težak, ovoga, moram skinuti kile još, ali dobro, bude.

Znači, pripreme ništa, ništa pretjerano specijalno, ali. Pa ništa, mislim, znaš, prođu te pripreme, ti, ne znam, zaboraviš ti, nije to lako, znaš, nije to lako, ono, mučiš se ti, znaš, to niko ne vidi, to ti, to ti, znaš, svi vide, sad, mislim, to je razina moja, ali, a sad, gledaš ove profiće, znaš, ali to niko ne vidi, ja gledam i kod sebe, to niko ti ne vidiš koliko ti treniraš, znaš, ono, ti, tebi loš dan, ne znam, doma na poslu, ili ovak, znaš, ti trening, ali dobro, ti kad dođeš trening, ti si bolji čovjek, ne znam, isto kad odeš u teretanu, vjerujem da te to, ono. Pa je, je, ha, mislim, kako kad, ponekad mi se baš ne da, ono, ali opet odem. Ali kako da radiš trening, to mislim. Pa bude ok, ali, a znam, ne znam. Pa to onda ne odradiš trening dobro.

Ovaj, zna, zna mi biti problematično, tipa, idem ponedjeljak, srijeda, petak, i onako, ako su ponedjeljak, srijeda bili žestoki, onako, petak, onako, malo, onako, krepavam, ali opet, neko, drago mi bude da, da odradim, i navikne se čovjek kasnije, i znam da bi ono, prvih, ono, dobre dvije godine, bi mi nakon tih treninga, onako, bio bi umoran, onako, spavalo mi se, baš, onako, sad, sad se to konačno nekako, ajde, posložilo se, i tako, ono, a dobro se s nečim, s nečim tako baviti. Mene, na primjer, kod trčanja, mene osobno brine, zato šta je to zovu, ono, high impact sport, znači, baš je onako, i nakon tih trailova, onako, osjećam da sam, cijeli sam prodrman, onako, meni to osobno, kako se zove, nekako, onako, ja sam i visok, i ima preko 90 kili, ili tako, onako, nekako mi se čini da, da nije to baš za mene, za, za, onako, za tu i tamo, je super, onako, tako da ja kontam, svaka mjesec, dva, jedan trailić, onako, i zabave odraditi, to mi je ono, ja sam stvarno rekreativac u duši, meni nije do, do nekih ni medalja, mislim, nisam ja od toga, imam i godina i sve, nije, nije to za mene, ali. Pa sada, pa imam i ja, 40, 40. Pa eto.

Pa još smo tek smo krenuli, čovječe. Tek smo krenuli, da. Ovoga, da. Ne, ne, ma dobro, ali te trke, kad sad tako kažeš, mislim, ja sam, uživam u tim trkama, uživam, ali, možda sam prije više uživao, jer sporije je bilo, znaš, sad sve to, svake godine je to sve brže, znaš, prije je to bilo puno lakše, znaš, manja konkurencija, manje ljudi je bilo, ovoga. Kako misliš brže, šta, više ljudi dođe? Više ljudi dođe, normalno, ima tu bržih, i brže su trke, znaš, prije, ovoga, to su, ono, pomiču se granice, rezultati, znaš, to je to sve, mislim, daleko smo mi od svjetske razine, tu kod nas, ali, ali se vidi, znaš, napredak i to sve, a, ovoga, prije, prije sam, ono, imao si više vremena guštat na trci, mislim, sad je isto guštat, a sad je dobro, dok idem, sad idem, sad sam krenuo, prošle godine prvi put sam, ono, odradio, 100, dut sam odradio, 123 kilometra. Koliko? 123. A koliko uspona? A, ja ti to ništa ne znam, ja ti to, šta ja znam, koliko to ima uspona, 4, 4 i pol. Koliko ima dut uspona?

A, je li 5, ma nije, 4 i pol. A koliko ti to onda treba, to, valjda 15 sati? 17 sati, sad ti je bolje. Bože, to je stvarno žestoko. Bilo me strah te trke, reko, nisam nikad u životu, znaš, ono, uvijek trčim tu, tih 50 milja, par puta, to je bilo državno, ono, bude na 50 milja, bilo je ovo svjetsko, u Austriji, 50 milja, u, to je bilo bolesno. A kako tu onda, tu imaš okrepa, koliko tu bude okrepa? Pa bude, tipa, ne znam, negdje bude svakih 10, pa 20, svakih, tipa, ono, mislim da bude, da bude, tipa, ne znam, da bude između dvije točke, 20 kilometara, ove budu češće, ono, tipa 10, 15, ne znam, tak, tak. I šta tu, jel tu nešto pojedeš, popiješ? E, moraš, na tim trkama, to ti je, ono, to je najvažnije, na tim dugim. A to mi zvuči tako, a šta pojedeš, tipa, jel to banana, jabuka, ili one gelove, ili? Pa gelove, koristiš gelove, pa koristiš te, na dugim trkama je bolje. Ili isotonike nekakve, ili isotonike nekakve, hidromiks ili nešto tako, to ti treba za. Ovoga, ja sam znao i pivu popit, ozbiljno, znači, to. A gdje bi pivu riješio, šta imaju na okrepi, pivu? A, ako se znaš s ljudima, znaš, nema to sve. Ok, to si prije trke, onako, 100 kuna.

To, ovoga, ali, da, bude, inače ne pijem kolu, ono, doma nikad ne, ne kupim onu kolu, ali na trci mi je, to mi jako, mi odgovara kola. E, to sam ja, na Krči ću su imali su, ovako, po deci možda kole, tako bi mi pasalo, onako, malo šećera, malo kofeina, onako, baš bi me diglo, ono, to je super. To mi je, znači, onda, onda mi obožavam na trci. Ja isto ne mrzim kolu, ali ako u tim nekim ekstremnim slučajevima, kad želim baš šećer i kofein, daj mi, sad je trenutak. Da, da. I kad, ono, to je to. To je to, da. Trebaš jesti tu krutu hranu, na tim, znaš, ono, teško, želudcu probaviti te ugljikohidrate, to kemije, ovoga, onda treba, treba što duže s tom krutom hranom, ovoga, i onda, držat se, znaš, ono, onda poslije. A to ti je fora, i taj dut isto, ja to, rekao, 50 milja, rekao, aj, idem ja, idem ja nešto, ono, tipa, da pređem tih 100 kilometara, tu granicu, i, strah me bilo, ono, ipak, ne, ne znaš, znaš, nije to, tipa, sad 80 kilometara, 20, znaš, ono, ili 80, pa 120, pa to, znaš, aj, to je, 20, 40 kilometara više, nije, to je drugi svijet, isto ko i polumaraton, maraton, ono, cestovnjaci, ne znam, ja, ja ne volim cestu, ne

volim nikak, ovoga, i, i tu bilo me strah, znaš, ali mi se sviđa tempo, i sviđa mi se, puno je, na primjer, na ovima, kratkim trkama, tipa, 20, 30 kilometara, ti ideš tu, odmah u crveno, tipa, ne znam, odmah, tu se ide jako, znaš, nema tu, a tu ideš, ovoga, ideš, puno lakše, i, svidilo mi se, i tak, i to je super završila trka, ovoga, baš je, znadio sam se, da, bio sam, drugi sam bio na dutu, jel? Sam drugi bio na dutu? Jesi. E, drugi. 5 i 300, evo, tak da. Aha, 5 i 300. Da, 5 i 300. E, ja ti to, ja ti to. A svaka čast, to je, mislim, stvarno dobar rezultat. Je, je, ono, znam. Kako, kako uopće kotira Hrvatska u nekom međunarodnom rangu?

Uf, slab, slab, slab, znaš, ti ovdje, ja volim. Mi smo baš onako, nekog, zovimo ko, sportska nacija, imamo, ali ja šta sad. Ali trening, znaš, problem je, trenirat, trebaš ti trenirati, a mi nemamo teren za to, a ti vani trke, ja, ono, odem ja van, na utrke, to su ti dugačke uzbrdice, to su ti uzbrdice u komadu, tipa, 1000, 1500, 1200 metara, 1500. Opa, to cijelu planinu, ono. Kužiš, ti u komadu, i, i onda toliko nizbrdo, znači, ne znaš, gore je nizbrdo, jel se tu potrošiš noge, ovoga, a, to, to fali, znaš, nemaš ti sad tu, ne znam, to fali kod nas, i, tak da, fora je isto, ja, znaš, ja trčim nizbrdo dobro, ono, idem jako dobro, misliš si, dobar si, odeš, ono, švicarsko vidim, tje, da, ali nije, to je. E, reko, šta je ovo, majko. Kad si u takvoj stvari, brzo te se to spusti na zemlju, kad, ono. Ma da, reko, znaš, ono, bar, bar tu sam, ono, manje jesam.

Znaš, tak da. Jesi ikad, ovaj, jesi ikad probao na, na, na, na tvrdim podlogama, na asfaltu i tako? Ma ne volim ceste, znači, ja, ja, ja. Jesi ikad to trčao? Jesam, trčao sam polumaraton, jedanput, ja mislim, ja imam jedan, maraton nemam ni jedan istrčan, ali imam, imam želju neku, ono, da vidim, znaš, di si, ovoga, imam neki svoj cilj postavljen, koliko bi to htio ići, neću reći, ovoga, ali da, i, i desetku isto, to bi htio, ovoga, ali, ne, ne, ja ne, ne, nemam glavu za cestu, ja se divim njima, znaš, ovoga, isto sad. Šta, u kom smislu? Po glavu, ne znam, ja, ne, ne, ja nemam, i mene, boli me, na primjer, boli me, boli me poslije ceste, znaš, nisam navikao i bolim, boli me. A nisi naviknut, valjda, da. Nisam naviknut, to, znaš. Drugačija disciplina, skroz. Daj mi brdo, daj mi, daj mi, ne znam, i to trčim. A... To su najdrukčije, ove, cipele, sve, patike, sve, sve je drukčije. Da, da, da. I, mislim da je bolja ekipa na trailu nego na cesti, da je bolji, mislim, ono, mislim, sad, mislim da je bolji, ne znam, tak sam, tak imam dojam. A, sad sam se, zimi, sad sam uveo, i, onaj, trenažer, bike sam si kupio, jer, znaš, ja, ono, trener, to je bila dobra stvar, super, ovo, ono, loše vrijeme, možemo treninge raditi, reko,

super, došlo je to, i, reko, pa to ću ja gaziti, ono, znaš, kao, s pol snage, ono, pička, stari moj, koja je to bolesnoć. I onda, onda, onda sam počeo, onda sam vidio ove bicikliste i to, to su najjače životinje, znači, to, ja, evo, on, divim se njima, to, to su stvarno, ne znam. Šta misliš, u smislu. Pa, fizičke spreme, glave, to, to su životinje, to su, ne, ono, baš, tak da, tak da. Jeli, jeli bicikliraš, osim trenažera, išta? Ne, ne, ja, ono, montić, ne, odem nekad, mak, ja kupim, kupim montić od kuma, kum mi zezne, kupi, proda mi montić, i, da, vozim se, onda, onda ostane kod frenda, bude dvije godine u garaži, pa ga skupim, i onda vozim, tak. Aha, nisi baš redovit. Pa ne, ma kakvi, to je, i onda još pred svjetske, skoro se razbijem, na, na montiću, idem se glupirat, idem snimat, vozim se nizbrdo, ja idem snimat, vidjet, i ono. E, to zvuči ko, ko loša ideja, da. Da, ono, falim drvo, ne znam, 20 centimetara, ili sad, 50, sad reko, to mi još treba, tak da.

Ali, znaš, volio bi to, montić bi volio voziti, ali bojim se, sad imaš djecu, znaš, a ja nisam, nisam baš, ono, kad ideš negdje, ideš, ono, nema tu sad, lagano, idem ja sad, vozit montić, idi, idi, idi, ideš tu, gas, znaš. Aj, mislim, kod offroada, najgori su ovi downhill, koji, tu, tu se, tu se ginemo, mislim, ginemo. Stvarno treba bit oprezan, i treba imat dobar bajk, i gume, i sve. To da nemam djecu, stari, pa ja bi to vozio, pa ubio bi se, valjda. To bi već bio, gotovo, davno. Ovo, znaš, ne, ne, ne. Je, je, to je onako, onako, s nekim frendovima ići, sad, ne znam, spuštamo se, baš smo bili, ovaj, ja i frend, na, ovo ljeto, na majstorsku cestu smo išli. Uuu, to mi je želja. Ej, ajme, to, to bi svima preporučio, ali, moraš bit, moraš bit u snazi, nije, nije šala, znači, parkirali smo auto u Obrovcu, i onda iz Obrovca, tamo, preko, preko ovoga, Malog Alana, mislim da se zove prijevoj, i onda se spustiš u sam Sveti Rok, pa, Gračac je ono dobar dio, kako se zove, asfaltom, natrag u Obrovac, i tu mi je najjači mi je bio spust, znači, gore prijevoj, kako se zove, joj, ne mogu sad sjetiti, onaj cestovni, koji ide, ne,

ne, nebitno, ono, kad prođeš ispod one hidroelektrane, ovaj, tu je onako spust, jedno, jedno 12, 13 kilometara, samo nizbrdo. A tu ste se vraćali, jel? E, tu smo se vraćali, to mi je onako, to mi je drugi put da sam išao tom stazom, to je takav gušt, čovječe, ti se spustiš na jedno 1000 metara, u tako nešto, u komadu na bajku, to praktički ne moraš ni pedalat, samo, samo ideš, i pogled je prekrasan, i tako, ali što sam htio reći, ta majstorska cesta je fora, ima, brate, uzbrdica je od Obrovca, pa jedno, imaš 25 kilometara, je sve uzbrdica, znači, između 2, 4, 5, 6 postoje, ja mislim, i to je onako, baš smo, išli smo ja i frend, i ja i on smo nekako u snazi, pa, pa smo to izgurali, i onda smo na, na Malom Alanu, to je bilo ljeto, ja mislim, ne znam, 37., tako smo nešto išli, svi ono gledaju, šta je, ste vi ludi, vamo, tamo. Dobro, prije je bilo hladno, bar, to. Nije bilo hladno, ali, to, to onako, ljudi, tu je onako i zabluda malo oko bicikliranja, u principu nije, vrućina čak i nije toliki problem, jer se ipak se, krećeš se, i hladiš se, i to, i samo moraš piti puno. Mi smo popili, ponijeli smo, ja mislim, skupa jedno 6, 7 litara vode, i to smo mi, do, do, do prvog kafića, tamo u Svetom Rovku smo mi to sprašili.

Zato jer je ta uzbrdičetina, i to, to, to je beskrajno, jednostavno, sad, jedno 2, 3 sata smo se, smo se penjali, i nismo puno stajali, to, par puta smo stali, i to je to, ovaj, tako, ono, nešto pojeli na tom, na, na prijevoju, ali kako si sad, ne znam, na 1000 i nešto metara, tamo zapravo i nije toliko hladno, svakih 100 metara uspona, ti je otprilike 1C manje, tako da je tamo bilo onako, ja bih rekao 20-ak stupnjeva, i čak onako, je malo već i postalo i prohladno. To ste onda slabo gazili.

Da, da, ovaj, kad smo se malo ohladili, onda smo, ovaj, i onda je spust u Sveti Rok, i to ono, taj frend je, on je otpičio, čovječe, onako, meni je čak bajk i ok, ono, ali nekako se bojim, čovječe, baš onako, mogao bi ja to i brže, ali nekako. Kočnica u glavi. Stalno, stalno vidim nekaku, nekakav scenarij gdje, gdje glavom od, od, od stabla lupam, ili od neki kamen, ili nešto, beži, beži, ja isto imam djecu, i onako, nekako, ko i slično ko i za trail, ne želim se polomiti, tu sam došao rekreativno da se zabavim, a ne da me hitno skuplja i HGSS i ne znam ko, ovaj, tako da ti downhillovi su zafrkani, tu se ljudi lome, i to je onako, ne, ne znam šta im je u glavi da tako to, ovaj, riskiraju, ali dobro, eto, gušt je, mislim, razumijem da je gušt, shvaćam, ali opet. A isto, danas ti ja komentiram, danas mi trening, ekipa, znaš, ono, trčiš ti, to je sve, ali ovo, pa reko, znaš, znači ovo ko trči, to nije normalan čovjek. Ne, pa ne možeš biti normalan trčat, ne znam, ajde sad, ovo je tu 40, ali sad ti trči, ne znam, 100 kilometara ili 100 milja, kak ti možeš biti normalan da ti to trčiš, znaš, ne, tak da, svaka čast, ovoga, tu je, tu je puno psihički, to je, znaš, ono, i fizički isto moraš biti, ali psiha

je tu, ono, mora biti, tak da. Znači, dolaziš na promjena trail, to je. Da, dolazim, znači, vidimo se, baš mi je drago. Doći ću, jeb, ali. Pa ćemo popit pivu poslije. Može, samo da opet ne dobijem vodene, ili se razbolim, ili nešto, a dobro, to, to nikad ne znaš, ovaj, nego, kako je život u Koprivnici, kako to, mislim da sam zeznuo tu naglasak, ali to je ono. Koprivnica, znaš, mislim, nisam ja iz Koprivnice, nisam ja iz Koprivnice, nisam, ja sam ti se tamo udao, ovoga, ženio sam se tamo. Da, da, da, a odakle si ti? Pa ja sam ti iz jednog sela, između Koprivnice i Bjelovara, ovoga, ali Bjelovar je u Španiji, tamo sam išao u školu, ovoga, i to sve, i ono, našao ljubav svog života u Koprivnici, tak da, i tak smo se mi tamo skrasili, i, ovoga, pa lijep gradić, fin, mal, ovoga. Koliko ima stanovnika uopće, to je nešto ko Šibenik, 30, 30, 30, 30 tisuća. A Šibenik ima 37. Da, da, to, ono, i, ono, fin, ovoga, tak da,

ono, lijepo je, znaš, lijepo je, ali, ono, kak ideš po tim utrkama, znaš, ono, odem, ja ne znam, ono, tipa odeš u Sloveniju, Švicarsku, i tak, ili ne znam, Španjolsku, ajde sad, nisam tamo puno ništa vidio, ali, vidim ove godine i Francusku, i onda, ono, što dok vidiš, onda vidiš, onako, znaš, vidiš di si, znaš, ono, treba malo otići iz mjesta da vidiš di si. Pa treba uvijek otići, malo putovati, vidjeti druge kulture i mjesta, to, to, to, to, to, to, to, to, to, to znači. Onda, onda vidiš, ono. Posebno onako, ja bih rekao za djecu, da je to važno, da, da, da ih se malo, i nečem drugom, ono, ovaj, expose, ono što se kaže. Da, da, i, mislim, mi, ono, vučemo na te trke, i zahvaljujući tim trkama, ovoga, smo čudo toga vidjeli, znaš, to je stvarno, ono, i našu, ono, cijelu našu, ono, Hrvatsku, znaš, ono, skoro sve, sve, prođeš, i onda ideš, ovoga, po tim zemljama, i, ono, to je divno iskustvo, znaš, tak da.

Meni je, meni je, ovaj, Koprivnica je baš lijepa, bio sam tamo 2, 3 puta, ono, malo se sa Matijom nisam našao, i s tobom, i ovako, baš, ovaj, koliko shvaćam, jako je bike friendly, to je. Da, da, da, da. Ima dosta staza, i sve je ravno, a dobro, lako za ravno, nego. Da, ima valovito, ima šume, ovoga, isto sad ove godine, prošle godine smo organizirali trku, ovoga, trail trka je bila. E, znam da to je baš tvoja organizacija bila, jel? Da, da, da. Kako je prošlo? Pa super, ljudi su bili oduševljeni, ovoga. Koliko je došlo? 160 ljudi, mislim da je bilo, ovoga. Ja sam isto mislio doći, ali nisam mogao taj vikend, opet, žena radi, sve, onako, komplicirano mi je, ono, za, za takve stvari. Ne, bilo je super, bili su, ljudi su bili oduševljeni, ove godine. Jesi imao više različitih. Bilo je više staza, ovoga, ja sam htio i drugu lokaciju, nešto, ono, kad ja ne volim tu cestu makadama, ovoga, ali dobro, bilo je super, na kraju, i sve je to dobro, i smo odradili klub, i, i, ono, ekipa, i tak da, ovoga, ove godine neću moći, to, ovoga, mislim da bude klub, to, bivši klub Koprivnica, da bude to preuzel,

pošto imam, i, i, idem, ne znam, idem i te trke, sad, ono, na to svjetsko u Španjolskoj, 9. mjeseca, kraja 9., idem u tom dugom trailu, onda idem, ne znam, Francusku, Šamoniju, idem trčat isto, pa možda u Bugarskoj isto, pa vjerojatno u Bugarskoj isto, nekakav sky time, pa nemaš, znaš, ovoga, nemaš to sve polovit teško, znaš, moraš, moraš doma i nešto, oko kuće radim stalno nešto, ovoga. A, da, imaš, imaš šta raditi, ne samo da. Tak da, treba i financijski to, znaš, izgurat, isto nije to, to jeftino, znaš, lako da sam ja sam, pa da idem, pa ti, znaš, vučeš ženu, djecu. Aha, i onda to sve poskupiše, stvarno. Ovoga, isto, u Španjolskoj idem, vidim da ću biti mjesec dana, tam prije, otići, znaš, znam i neku kuću, nešto, i ono, tam bit, ono, malo trenirat, godišnje, djeca, i to, malo, proći tam, tak da,

eto, ovoga, ali dobro, nije mi žao, znaš, ovoga. A kako je sam grad, je li, onako, bi ti rekao da, da je, da je razvijen, je li, ljudi onako, bježe iz njega, ili je ok, je li. Pa, mislim da bi bilo bolje, znaš, ima ta, ima ta brza cesta, o njoj se priča već, ja ne znam, kad sam ja došao, se pričalo da se napravi. A je, sad je još uvijek, samo do Križevaca. Da, da, to, ja mislim. A šta je s tim, mislim, kad će to. A, stalo je, to ti uvijek, znaš, pred izbore bude, ovoga. A, sad će, sad su lokalni izbori, sad će bit, čuj, i ovdje se već, zadnjih 25 godina priča Šibenik, Drniš, Knin, kao, famozna obilaznica, ali ništa, što. E, tak, tak. Napravilo se malo od Šibenika do, do, možda 15 kilometara, ako i to, i to je to, tako. Tak da je kod nas, i mislim kad. I manje. Kad to se naprave, ovoga, da će onda, znaš, značit puno za Koprivnicu, ovoga, isto, i nama olakšati, dok ideš ti u Zagreb, to je muka, ovoga. Mislim, jel ima, jel ima biznisa, jel ima tehnologije. Ima, ima biznisa, ima, ima, ima. Ima te fakseve, na primjer. Ima, ima i faks, ovoga, mislim da je Sveučilište Sjever, koliko znam, to je, to je, to je jedno, i diglo cijene nekretnina, to je došlo, otvorilo se to Sveučilište Sjever, i onda, znaš, ono, treba, to je ono, masa studenti, ne znam sad, brojeve to, i

treba, ono, njih sve smjestit negdje, znaš, to sve, to je. A, onda su i najmovi skočili, valjda. Da, to, mislim, općenito, kako znaš, ono, u državi, to sve otišlo. Ma je, i u Šibeniku su, gadljive su cijene, baš je to, ono, mislim. I, tak, kod nas, sve, život ti se iznajmljiva, ovo, to, znaš, pa se to gradi, ovoga, te stare kuće, pa to, to, to, to je sad, sam Bog da sam kupio kuću 2017., to, ovoga, to je sad otišlo, ono, u nebo. E, imali smo, prije 5 godina smo stan kupili, sjećam se da mi je na tu cifru, mislim, mi oči ispada, au, koliko košta, i sad gledam, baš, nedavno, isti taj stan u zgradi do, samo drukčiji kat, i u lošijem stanju, čovječe, traže duplo od onog što sam ja dao, ovaj, za ovaj, mislim, tako da, ono, ajde, barem, barem vrijedi, ali, ono, strašne su cifre, baš je, baš je stravično. Kužiš, ja ne znam kak to, ljudi, ne, ne, ne, ne znam sad, ni s nikim ni ne pričam, znaš, ovoga, ne, slabo, nemaš vremena za kave, tak, pa šo, ono, pa da, ono, da, da čuješ kak, kak, kak sad mladi, znaš, kak, kak to uspjeti, ovoga. A, ne znam, teško je, nikako, to je, onako, problematično je, svakako. Tak da, mislim da je to problem, ovoga, svugdje su to otišle cijene, tak da, ne, ne, eto. Je li, ovaj, tamo isto ima nekakav, to mi je Matija mi je pričao, onaj,

kao, inkubator za. Da, da, da, da. Ima, ima, ima tamo. Tamo možeš jeftino dobiti prostore. Da, možeš tamo, ovoga, čak je bilo nešto, ono, besplatno možeš dobiti, ne znam, tipa, neko, neko, neki vremenski period, dobi, ono, dobiješ, ma ništa, mislim da je besplatno bilo, ovoga, pogotovo za, mislim, te startupove, ili nove, ono, nove poduzetnike, sad, ne znam kako je stanje s tim, čak sam ja jedno vrijeme razmišljao, ovoga, nešto, ono, da ekipa, ono, koja radi u Koprivnici, da, znaš, tamo, mislim, ono, ono, radimo remote, pa da bi tamo si otvorili ured, pa ipak je, ono, odeš u ured, družiš se s ljudima, ovak radiš, ono, nema veze. A, je, da, to ima svoje. Da, ali nezgodne strane. Tak da, ali eto, ovoga, mislim, bio je jedan inkubator, sad taj drugi, ovo. Oho. Da, da, da, to je sad taj drugi, taj aktualni, i, ovoga, dobro je, dobro je. To je, pretpostavljam, grad osniva. Da, da, da, da. A to si vjerojatno EU fondovi, to su svuda, svuda, ista priča, da, da, da. Ajde, bar nešto korisno, ono, korisno da se napravi, ovoga. Ha, ha, valjda je korisno, nadam se da je, od svih tih nekih glupavih projekata, to još i zvuči. Evo, danas vidim. Koliko toliko dobro. Vidim neki, slučajno nešto, ne, ne pratim nikakve portale, ništa, ne, ne pratim,

a pratim, pratim samo ovo, znaš, ono, šta te zanima, trčanje, to, to. Da, da, i tehnologija, evo, to, to mi je isplo, i vidim na portalu, onak, ne znam, neki naši, ono, mislim da su platili 160.000 eura za neki softver, koji će naizmjence, inicijale, u sudskim postupcima, šta, ono, izmijeniti inicijale, i ono, da se ne može skužit tko je, ono, znači, tu, mislim, znaš, informatičari smo, pa zašto možeš u, ne znam, u nekoj, u komandnoj liniji, to možeš uzet. Da, da. Da bi platio 160.000 eura, pa majko, daj, nemoj me zezat, znaš. A, je, je, to, kad si poslovi s državom i ti nekim, javnim, i ono, sve, sve je užasno prenapuhano, to, to je, to je to, ovaj, reci mi, jel pratiš ovu AI revoluciju, takozvanu. Pa znaš šta, kasnim, sad sam počeo malo gledati, mislim, znao sam ja, ono, u početku sam gledao dosta, pa sam stao, malo, malo mi je žao, ovoga, ne stigneš, ono, sve, ja bih sve, ja bih trčao, ja bih doma gradio, ja bih, ne znam, čitao, znaš, nemaš ti vremena, znaš, ono, hoćeš sve djeci kvalitetno, ne stigneš, ali taj, a, da, to je, a, mislim, to, mislim, to je budućnost, ne, to ne smijemo bježat od toga,

to moramo prihvatiti, ovoga, sad. A, je, definitivno. I sad, znaš, oni sve filmove koje smo mi gledali nekad, ovoga, sve ti to, znaš, ono, tak da. Mislim, pitanje je koliko će, ovaj, LLM modeli baš dogurati, mislim, prilično su čudesni, zapravo. Da, da, pa vidiš. Kad pogledaš, meni je, meni je fascinantno, ja, ja, onako, čak dosta koristim, a tipa, ono, ne znam, pitaš ga, ne znam, da ti napiše komad Python koda, barem ovako jednostavniji, i onda, ne znam, možeš o teretani s njim, možeš, ne znam, o Rimskom carstvu, možeš, onako, mislim da to ljudi toliko, možda i dovoljno i ne cijene, kad, kad nisi u informatici, do koje. To razumijem, da. Mjere je to magija, ono, zapravo, čovječe. Bolesno, bolesno. Ništa do sad nije baš tako bilo, ono, nije, nije da je, da to već 20 godina postoji, pa ono, ništa novo, nego, ovo je nešto, ali mislim, ima i svojih problema, tipa, ono, legendarno haluciniranje, onako, gdje ti, ti nešto, ono, provali totalno bez veze, gdje nema veze s mozgom, i tako, ono, treba, treba biti oprezan, ja mislim, s tim. Da, savršen je alat, ako ti znaš materiju neku, i ono, znaš, ono, to ti može, to ti može brutalno pomoći, ovoga, ti znaš, ovoga, znaš, a sad ti ideš, ne znam, nešto, hoćeš bubati, ja ne znam, sad, ja ću, šta

da ti kažem, idem napravit neki aplikaciju, ne, ne, nemam pojma o programiranju, ne znam ništa, znaš, ovoga, sad idem napravit aplikaciju, znaš, e, to je, ili ne, ne znam, ja sam dobro uzeo ovaj primjer, ali jesam, ali ti, dok to kužiš, znaš, ono, kak stvari neke rade, to ti može pomoći, ono. Pa je, je, je, je, je, je, je, je, je, je, ono, znaš, ti vidiš gdje je on zabrljao, ovoga, tak da. Je, mislim, tipa, znam ga koristiti za neke Python skripte, na primjer, kad, kad ovako uploadam podcast, onda stavim u, u, na, u description stavim ono, one chaptere, kao, kad su, znaš, ja, to ti je, to ti je format, kažeš mu kad počinje, i sa idućim timestampom tu završava, i počinje novi, i sad baš onako, i tu se potrudim, a kako bi bilo, bilo bi dobro isprogramirati da, da mi po tom inputu, da mi, znači, izreže epizodu, tako da mogu za, za klipove. Da, da, da, za reel. I sad onako, krenem ja to pisat u Python, pa ovo nije baš tako ni jednostavno, zapravo, kad malo uđeš, znači, sad moraš te timestampove, moraš to malo, ono, ja jedan to, ja ChatGPT-u, i čovječe, on je, on je iz prvog, onako, isproducirao, a ima tu nešto linija, sigurno jedno 30-ak, onako, sa, sa funkcijama, komentarima, sve, čovječe, i pljunem ja to njemu, kak se zove, s tim, s tim inputom tih,

ovaj, timestampova, i naprosto radi, napravio je ono što, možda sam neku sitnicu trebao popraviti, ali hoću reći, onako, jedan, ne, ne trivijalni ipak komad koda je, je bez problema, ono, tako da ne, ne znam gdje je tome kraj, je li to sad nekako pri, pri svom kraju, koliko se može, ja mislim, ne znam. Ja mislim da ne, ja mislim da, mislim, krenuli smo mi to sad, koliko je to već vani, ali. A, ima možda dvije godine. Ali mislim da je to tek početak, ovoga, da, da nismo ni svjesni, znaš, kaj nas čeka na, ovoga, da, ovoga. I tu sad ljudi boje, ne znam,će se gubiti poslovi i to, a. Hoće, hoće sigurno. Ha, da, ne znam. Isto kao industrijska revolucija, ono. A, je, da, puno je. Tak da. I ja isto, ono, u toj, toj IT branši, nekako ne, između ostalog, zato sam nekako i krenuo s ovim podcastima, onako, mi je nekako, mi je fora, mi je ipak neku novu vještinu, kak se zove, moje staro doba, pod navodnike, ovaj, savladati, ne, ne, nešto, onako, naučiti, ne, ne želim biti ohol, i misliti, do penzije će to sve biti, šta znaš šta može biti za 10 godina, da skripta zamijeni. I programirat kobo. A i to će ChatGPT raditi, mislim, vjerojatno bolje nego, nego ono. Tak da. Tako da, eto, nadam se barem da, ono, kad skripta preuzme sve, da će barem, ono, da,

eto, znam pred kameru, da, onako, da mi, da mi AI piše šta ću govoriti, i možda još da za AI-eve i se snimam, onako, eto, da me poštede, kad dođe revolucija. Nema bude, bude, treba. Ali ja mislim ipak da će to biti više nekakav alat, i koji će nekako pomoći ljudima, nego, nego nužno nekakva, onako, sad, jer ima, ne znam koliko si upoznat sa tim, ima, ono, dumeri, ono, koji to sad, sad će to, ona, singularnost, kao, sad će, brzoćemo,će nas porobiti sve, onako, a ne, ne znam, nije mi to baš tako očigledno. Mislim da, mislim da neće, a mislim, ko zna za tipa, ne znam, 30, 40 godina šta će biti, ali mislim da ne, ko alat, mislim da bude olakšalo, i mislim olakšalo, puno nam bude olakšalo, pa gledaj sad, na primjer, za ove, gledam, ne znam, čitam, ono, za rak, ne znam, ono, lupe njemu, ono, ne znam, tipa 200.000 slika raka, on, on prepozna prije neg, on, nađe, ono, stanice raka na tim snimkama. Je, moglo bi tu bit zanimljivih, ovaj, tipa da, da, ko što kažeš, ne znam, izvadiš krv, nekakve sve nalaze, to dodaš nekom AI-u, evo.

Pa evo sad. I sad si za 4 mjeseca. Pa evo sad ima, ja gledam, baš sam gledao, ovoga, imaš aplikaciju, gledam, vozim taj, rekao, trenažer, znaš, ono, pozicija, imaš taj fiting, ono, znaš, da ti to posloži za to, i gledam lik na, ono, odem malo gledat na YouTube, gledam, lik uzme, imaš AI aplikaciju za fiting, stari moj, napravio, on, uzeo kod, ovoga, aplikaciju, 20, ne znam, 30, 25, 30 dolara, aplikacija, da ti napravi fiting, ono, snima te, znaš, sve, analiza, i uzeo je pravoga, isto, znači, a tipa, ne znam, trener, tipa, bilo mi se 150, 200 funti, tak neka fora, ovo, znaš, tak da, mislim, puno, puno, znaš, puno stvari bude olakšala, i izbacila puno poslova, ja mislim da bude. Ali će, ja mislim, i napravit nove, jer su se takve revolucije su i. E, točno to. Nekvi novi poslovi. A zato mi moramo, znaš, ono, mislim, moramo, moramo držat korak malo s tim da. A, je, je, pa da, da, dobro je znati, ono, sad klinci, ovaj, moji stariji, onako, po tom, po tim AI-evima, piči već ko veliki, tako da, ono, ne znam ni sam šta će bit s tim. Da, da. Nadam se da nas neće porobiti.

Zato ja uvijek tu i tamo GPT-u kažem i thank you. Da, da. Dobro, fora. Pusti ti to. Kad krene revolucija, da ne budem baš. Sjeti se, sjeti se. Ne, da ne budem baš prvi na zaostrelo. Valjda neće. Sad je ovaj DeepSeek došao, koji je navodno kao, sa, ne znam, 1% resursa i computing powera. Da, ja ga koristim, ono, znam ga koristiti, čak sam se sad razmišljao doma nešto složit, ima nekih, znaš, tih starog hardveraja, mislim staroga, ono, neiskorištenog, znaš, ono, pa reko, aj, budem digao neki, ovoga, jel', ovoga. A kako to funkcionira, to, ali kako on može bez nekakve ogromne baze. A skini, skini, može skinut bazu, može skinut bazu, da. A koliko su baze velike? E, sad ne znam, u gigabajtima ima, tipa, 2, 2, a. E, mislim, veličine su to terabajti ili su gigabajti. Ne, ne, ne, gigabajti, tipa 100 gigabajta, 100, 100, ne znam, 150 gigabajta, tako, ovoga, ali ti moraš imati, ovoga, mislim, rama, rama u biti, bilo mi je najbolje grafički, na grafički je bilo, ovoga, ali sad, ja sam gledao za Mac, ovoga, znaš, ovoga, neki lik je složio klaster sa Mac ovim novima M4, i ne, lažem, nije M4, Mac Studio je složio, ovoga, klaster, 5 Mac Studija, i ono, funkcionira to, ono, je, vidiš, to sporije nego ovo koriste, ali funkcionira, stari moj.

Tak da, isto, ja sam se mislio igrati, jer reko, budem slagao, nekad nešto vremena, ono, budem slagao, ne znam, snimke, znaš, prepoznavanje ljudi, ne znam, kamera, ovo, ono, nisam, ali, ovoga, da, ali sam mislio dignut malo klaster doma, da, ono, ne vjerujem, znaš, ne vjerujem ja tome, da ne možeš ti unosit unutra podatke, ne znam, ovoga, ne znam, šta, nešto osjetljivo, i. Pa mislim, podatke, sad, ne znam, za posao, znaš, ono, znam da ekipa koristi, inače, posao, ono, poslovno koriste, znaš, ono, to masa, ovoga, moram pazit, ali, ovoga,

i, znaš, kaj mi još mrzi, mrzi, sorry, da se vratim, mrzi me sad ovi support, znači, support, ovi chatovi, ima, to, to, to, to, znaš, to, to se sve implementiralo, to bude glupo, znaš, ono, on te vraća, ono, poludiš. Da, da, vrtiš se u krug, neko. Vrtiš se u krug, ono, daj mi live agenta, znaš, on te, da, još to nije to, ovoga, ili su uzeli, ne znam, neku, osnovnu. A mislim, pitanje, jel' ti može tu AI pomoći, ako, ako treba nešto konkretno sad odraditi, valjda ipak mora nekakav čovjek, ono, tipa, sad, ne znam, napamet govorim za Revolut, nešto šteka, sad treba neko, valjda, poklikati nešto i vidjeti, a da, ne znam, ne znam kako će to. Da, ali to je masa, sad, i banke, vidim kod nas isto, znaš, ono, ono, ti zoveš, ono, skužiš da, da, da je to, da to nije čovjek, znaš, ovoga. Šta, baš pričaš sa, ili je chat? Mislim da je bilo za banku, ne chat, mislim da je čak bilo, pa mislim da to, ili je to, mislim, nije snimljeno, znaš, ono, skužiš, to nije čovjek, ovoga, ono, vraća te, stalno te vrti, ono, petlju neka, reko, daj mi live agent, ja vičem, live, live, live, daj mi live. Tak da, ovoga, a da, da, da, taj support, taj agent i to, live, ovoga, mislim, isto bude to dosta, manje ljudi

radilo, što se tog tiče. Reci mi, jel' koristiš Linux, jesi li Linuxaš ili si na Macu, nešto, Mac spominješ, pa si. Da, pa znaš, sad sam postavio pingvina. Pa slabo, mislim, koristim na poslu, ono, volim, znaš, ono, i nikak nađi, to, uvijek je to vrijeme problem, nikak nađi, znaš, ono, da malo dublje kopaš po tome, ono, zanima me to, stvarno, ovoga, i ono, kupio sam i knjige, znaš, one, ili one, one, ili ne znam kako se zove, Linux Handbook, ono, ogromna knjiga, predobra knjiga, ono, nikad nisam završio, isto masa knjiga kupim, stoji na polici, ali, ovoga, ono, znam, i sad mi je klinka, znaš, ono, ono, to, iskazala interes, znaš, ono, ono, sad Python radi u školi, to, ovo, ovo, pa onda ja njoj odmah Debian, znaš, instalirao, ovo, jel' Debian, ima. Jadna cura. Debianta. Imali smo i Ubuntu, rekao Debian, znaš, tata, to ti je Debian. A, Debian je okej, znaš, što god staviš, zapravo je, znaš, up to go, install to, ili up to install sad, znaš, ono, rokaj ti to, samo ti to uči, trebat će ti, ovoga, ima, znaš, interes i dobro, nek maže. A Mac sam kupio, ne znam, zašto sam ja kupio Mac, u biti, nemam pojma šta je bilo, kak je to došlo, to, onaj

Mac mini M1, to je izašlo, a, ono, svi hvale, ja reko, ajde to kupit, stari moj, to radi. I onda sam, znaš, nikak se naviknuo na taj interes, ne znam, sam ja glup, glup, znaš, ne znam, daj mi, daj mi terminal. Ha, ima Mac, ima terminal. Ima terminal, ali, znaš, ne znam, većinu, znaš, terminal, a jedino što koristim, ono, normalni browser, i ne znam, i to je to, ovo drugo, ništa ne znam, koristim šah, možda, nekad. Da, da, da. A Mac, to radi, stari moj, stvarno radi super, ono, to radi, ono, browser, s 8 giga rama, to radi, čudo. Pa to je dosta malo. 8 giga rama ima, i ja reko, imam, ono, znaš, hrpu slika, videa, od klinci, e, u biti, da, točno, sad sam se sjetio, zato sam uzeo Mac, reko, kupim Mac, pa ću napokon, ono, zadnjih 10 godina sortirat slike, nisam. Mi nismo, naravno.

Ali, ovoga, čekam da, aj, i tu uskočim. To si ženi prodao foru. Da, da, čekam da, aj, aj, da tu uskoči, da on to odradi od mene, znaš, na kraju sam, i, ovoga, i ja ti tu, ne znam, ono, tipa, 4K video, jedan, dva, unutra na kelj, imaš, vrtiš, ono, editiraš, stari, kak to radi s 8 giga rama, reko, pa ovo je nevjerojatno. A je, vjerujem, Mac-ovi nisu loši, nema neki hate na Mac. Ovoga, i tak, i tak da mi se svidjelo, evo, i sad trošim to, a mobitel isto, ono, Apple, to je za slike, mi je, meni, najbitnije su mi slike, znaš, ono, to mi je zbog klinca, znaš, ono, hoćeš uzet, a kak smo i ranije pričali, znaš, isto, ovoga, ono, nađem slike stare, 10, 15, 20 godina, ono, 400D, kad sam kupio onaj DSLR, kakve to slike, ne, znaš, nije to još mobitel, ne, ne može, te optika, senzor, ta veličina senzora. Dobro, to je nekakav pošteni SLR, to nije to bezveze. Ali dobro, super su slike te, ovoga, mada je masa tih slika danas, to, ono, ja se sjećam, stari, ono, nekad, ono, ima onaj Canon, ono, to slikaš, ono, ima te albume, znaš, to su, sad imaš, ja imam, ja mislim da imam preko 100.000 slika, da sam za. A imam ih i ja, gomile ti, ne, ne znam šta ću s tim.

Čekam to umjetnu inteligenciju, da to odradi, da mi ne prosortira, ovaj, izbaci, najbolje da, i, da, mislim, volimo mi, puno gledamo slike, znaš, to memories, ono, gledamo, i baš, baš lijepo, i danas smo isto gledali, neki smo mi gledali slike s Innsbrucka, kad smo bili tamo na svjetskom, i onda gledaš te slike, ono, baš, baš lijepo, bude ti lijepo, vrati te, ono, u, u, taj tren te vrati, tak da, ovoga, tak da, ti armovi, danas, ono, im troše strujem, to je otišlo, ono, onak, srećan začasnici, ono, to. Čekaj, jel' ima laptopa sad, da možeš stavit Windows ili Linux ili nešto sad, sa tim armom, ili, ili nije to. Mislim da, pa ima, ima, vidim. Mislim, znam da je podržan arm, ali jel' se prodaju laptopi sa armom? Pa, mislim da je, da. Zapravo, nisam siguran. Windows, to sigurno, sigurno, znam da imaju, ovoga, da. Ali Linux znam da ima kompajlirano na, za. E. Tak da, to, ovoga, to je sad otišlo, ne znam, ono, betteri, traje 20 sati, ono, 20, 25, ono, bolesno, znaš, košta. Da, da, okej, stvarno, ono, koja razlika.

Tak da, to je, eto, ne znam sad za kakve se serverima, ovoga, znam da je to, mislim da će i to, ovoga, pustit. Pa vidjet ćemo, ako valja, doći će to na svoje, ono, posebno za manje struje i sve to, ima smisla, možda kad ti ne treba nekakav, ono, ne znam kakav computing power, a ovaj je još uvijek dosta dobar, sad, ne znam, troši 3 puta manje, koja je to razlika velika, ono, i za grijanje i za sve, ono, da. Ništa, Benjamine, hvala ti puno na razgovoru. Pa uskoro ću morati priznat, brzo prošlo, fakat, ja sam mislio, znaš, aj, diš, sad, sat vremena, kažeš, diš, da ćemo snimat, reko, diš, sat, sat vremena. Pa da, zapravo, ne znam koliko smo. Jel' je? Ne, ne, satak i nešto smo. Da, i reko, kak će to proći, ono, daj sam, ali stvarno prošlo je ovak, evo. Pa je, mislim, to je više ko razgovor, to je ljepota podcasta, znaš. Tako nešto, onako, priča, i nije ono, intervju, sad novinarski, tri pitanja, bum, tras, gubi se, i, i onako, baš, ljudi mi govore da, da je, pogledaju, znaš, što su mi u početku, su mi dosta ljudi gunđali, uuu, dugo traje, to bi trebalo biti 20 minuta, max, ali ja kažem, ono. To nije, da, da nije to. A to, ono, nije podcast, to je, ne znam, to je nešto drugo, nema ništa protiv, i da je 20 minuta, ali nekako, sa osobom, kad malo dulje pričaš, kad se oboje upustimo, onaj, čak i s ljudima koje ne znaš,

to je neko skroz, skroz drukčije, i, i evo sad, onako, koliko imam sad, 18, 19 epizoda, onako, mi se, neko mi se javi, sad, ne gledam ja ljude da gledaju, briga mene, koće gledat, ne gledam, onako, ja, kao. Znači, nemaš ono subscribe, like, like, subscribe, ono. Imam, imam, naravno, to kažem uvijek, stavim čak i animaciju na početak, ono, super. Moram pogledat, jer gledao sam one prve tvoje, sad nisam još dugo, da. Ovaj, što sam htio reći, da, da, i onda sad, sad, onako, pohvale, kao, više mi niko ne gunđa, dugo traju, znači, treba malo, treba malo publiku odgojiti, kako bih rekao, i sad u Šibeniku, koliko ja znam, ovakvog vrsta podcasta i nema, i tako da, onako, u početku je bio malo šok, ono, ajme, dugo traje, ali onako, ljudi skuže, ne moraš ti sve gledat, preskočiš dio, šta te zanima. Zato staviš ove, jel' da? E, stavim chaptere, onako, šta te nešto ne zanima, ali opet, na kraju, ja, na primjer, znam i gledati dok nešto drugo radim, podcast je u pozadini, ili ne znam, nešto kuhaš, ili spremaš po kući, ili šta, znam. Vozim se, na primjer, u autu, ja isto znam voziti se u autu, ono, bolje to nego slušati, treba, mislim, slušati radio, bar nešto, ono, čuješ. Je, nešto za zanimljive nekakve konverzacije. Ništa, želim ti puno sreće u tim tvojim natjecanjima, i tako, jel' ti se može negdje pratiti tvoje podvige, jesi na Facebooku, jesi na Instaču?

Jesam na Facebooku, imam Instagram, imam YouTube kanal, na kojem imam 0 videa, imam, znači, sve spremno, znači, sve spremno već godinu dana, handle, ono. Imaš i handle spremno. Mijenjam zvuk, znači, ono, mučim se s time, ovoga, ajde, pa imam Y, pa imam to sve, ajde, Instagram, a bude, bude, evo, bude, evo. Znam da si na Facebooku si znao nešto postati. Da, da, znam, znam, te za trke, ovoga, tak da, ovoga, bit će, bit će, bit će više. Evo, sad stvarno obećavam da će biti. Sad obećam, znaš, i to mora biti sad. Sad moraš, sad je to, to. Sad je to, tak da. Baš mi je drago, ovoga, želim ti sreću, i trebalo se to odvažiti, znam, pa znam kak' je meni isto sa ovom, budem, budem krenuo, i nikad. A je, da, meni je isto bilo, ono, prva mi je, ono, umirao sam. Radije bi u porniće snimao nego, znaš, ono, ozbiljno. Tak sam s jednim frendom sam to, onako, sjećam se da je to, znaš šta, nisam mogao, doslovno ovaj intro nisam mogao, dobrodošli u, užas, užas, ono, tako, i dosta sam, onako, bio napet, ali to nekako, onako, s vremenom. Dođe. Dođe i nekako, tako, i ja, i naslušan sam već podcaste, slušam, ono, 7, 8 godina, prilično, onako, intenzivno. Koje slušaš, od Joja Rogana, jel'? Ha, Rogana, volim Friedmana, volim, poslušam, ovoga, podcast Inkubator, mi nije loš,

ovaj, Rastko, kako se zove, Martinović, pa nekakve razne još, ovaj. Da, da. I, onako, američke dosta, onako, pa neke ljevičarske, pa desničarske, pa, onako, ali ja, ja ciljam Rogana emulirati, znači, da, da nije, ja, na primjer, u Šibeniku dosta, onako, i političara, i te nekakve, onako, lokalne teme, ali ne želim se zakopati samo u to, nego želim, onako, ljudima poput tebe, ajmo o sportu, ajmo o kulturi, ajmo nešto, onako, jer mislim da imam dosta raznolike interese, i ne želim se samo u jedno, ono, tako, sve i svašta. Slušaš iste priče? Poznam onajćelavi lik. Mislim da se Vlado zove, nijećelavi. Nijećelavi. Ima zanimljive ljude, znaš, ono, te biznismene i to sve, onda njihove životne priče, fakat, zanimljive. A, pa zvuči dobro, da. Ovoga, pa onda ja slušam onaj doktor, Pep, Pepatija, kak se zove, ono, on je sportaš, znaš, ono, isto, ima, ima super tih podcasta, ovoga, stvarno je. Da, da, je, samo toga toliko ima, onako, kad ti život dođe i sve, nekako nema, nemaš puno vremena, ali opet, ono, nekako, eto, tako. Zato voziš bicikl, ja odem na trenažer, vozim bicikl, gledam podcaste, evo. Je, ja isto kad, kad bicikliram, ja znam, onako, oko grada, onako, dva sata, pa, pa stavim,

ne, nego, kupio sam na, na Timun, stavim na, na volan, stavim zvučnik. Aha. I sa Bluetoothom s mobitela i vozim, to funkcionira dobro, onako, JBL-ov je neki, onako, kul zvučnik, ali ono, nekako, čak i kad puše, čuje se u principu. Jedno, onako, kad si na nekoj žestokoj nizbrdici, onda, ono, neko šumi i ne čuješ se, ali, ali nekako mi je dobra mi je fora, onako, nešto zanimljivo, čuješ, sad ti dva sata, malo rekreacije, malo si van. A iskoristiš vrijeme full, ono, tak, tak. Je, je, tako, ono, eto, sad ću se morat malo prije promine, biciklirat malo više, malo, malo sam, moram priznat da nisam baš nešto previše, ali dobro, to. Nemoj se ozlijediti. E, pazit ću na to najviše, evo. Eto, Benjamine, hvala ti još jednom, pa, eto.

Vidimo se. Vidimo se. Može, može. Ljudi, pozdrav. Sjeti se kad postaneš poznat. Hoću, hoću, naravno. Pozdrav ćeš koji put. E, može, može. Eto, ljudi, pozdrav, bok. Bok.

Slične epizode