Epizoda #20 · 2. ožujka 2025. · 1 h 10 min
Anita Jakšić, vijećnica Bilica, taksistica. Kako Bilice danas izgledaju?
Anita Jakšić Lokalna politika 2025Gost: Anita Jakšić, vijećnica Bilica, taksistica
Poglavlja
Transkript
Prikaži cijeli transkript razgovora
Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druga strana medalje". Danas je s nama gospođa Anita Jakšić iz, iz općine Bilice. Tamo ste, ovaj, vijećnik, jel' tako, općinski? Da, da. Kako je, kakvo je stanje u Bilicama? Nekako se, mislim, u Šibeniku se slabo nekako ide u Bilice, ajmo reći, zna za Bilice. Meni je to isto mjesto, bio sam, naravno, dosta puta, ali eto, to mi je više od one fešte kad bude neko ime i to je to. Ali kako je inače to mjesto, koliko ima stanovnika, kako, kako izgleda život tamo? Pa, šteta je što vi iz Šibenika, eto, smatrate da ne znate ništa dovoljno o Bilicama. Bilice su općina koja je naslonjena na grad Šibenik. Tako je, da. E, praktički, od granice Bilica do Šibenika, do centra Šibenika, nema 4 km.
To je upravo prednost Bilica, da se brže razvijaju zbog blizine Šibenika, zbog prometne povezanosti, da ne nabrajam dalje. Bilice su nastale 2002. godine izdvajanjem iz područja grada Šibenika. Znači, do 2002. administrativno su pripadale gradu Šibeniku, recimo, mjesni odbor... A, mjesni odbor je naprosto bio, da, da, da. A kako to da se, da se odvojilo, što će reći? Pa, postojala je tada inicijativa velikog dijela Bilićana da se izdvojimo iz područja grada Šibenika zbog toga što smo se osjećali zanemareno od strane grada Šibenika. Nije se dovoljno ulagalo u infrastrukturu, ne znam, nije bilo rasvjete, dosta ulica nije bilo... Pa i dan danas je sve isto, van grada, o tome ja dosta pričam i pišem, da, da. E, pa kažem vam da se veliki dio Šibenčana, Bilićana, pardon, osjeća
zanemareno od strane Šibenika i smatralo se, i velika je želja bila, da se izdvoji, da vlastitim snagama pokušamo riješiti te osnovne životne potrebe. Ne kažem ja da je loše da se nije puno toga napravilo u postojanju općine Bilice, a moram vam reći jednu specifičnost. Ja mislim da, da dosta malih općina ili mjesta, ili dijelova, ne znam, mjesnih odbora po gradu Šibeniku i negdje dalje po Hrvatskoj, posjeduju energiju ljudi, posjeduju entuzijazam ljudi lokalnog stanovništva da što više doprinose. To je, to je neopisivo, jedno zajedništvo. Ako treba nešto napraviti, ne znam, nekakve male zahvate, ovo, ono, puno je lako skupiti ljude dobre volje da nešto naprave volonterski. I to je jedna, jedna osobina, jedna, jedna, recimo,
kao domoljublje prema svome mjestu. I smatram da se toga dosta tako i pokrenulo otkad su Bilice postale općina, pa rekla bih i ekipa, ekipa pod navodnike, koja vlada, koja je na čelu općine s aktualnim načelnikom Josipom Čaletom Carom. Isto je potekla iz jedne, iz jednog volonterskog rada, iz jednog doprinosa svakog pojedinca da se nešto pokrene u Bilicama.
Koliko ima stanovnika Bilica zapravo? Po zadnjem popisu, jedina smo općina u Šibensko-kninskoj županiji koja ima porast stanovnika, tako da broji 2600, tako negdje, 2600 stanovnika. I onda smatrate u tih 20 i nešto godina da je, da je Bilicama bolje kad su se odcijepili od Šibenika? Prvo da vam, moju teoriju da vam objasnim zašto se povećao broj stanovnika, upravo zbog blizine Šibenika. Mnoge obitelji, i naročito mlade, se naseljavaju u Bilice malo jer, ajmo reći, jeftinije stanovanje. Da, u Šibeniku su lude cijene, to je... Da, da, e, a blizu je, opet ste u centru svega. A danas je s autom sve moguće. Sve vam je dostupno, ne trošite puno, ne znam, ni vremena, a ni goriva, ne znam, za doći do Šibenika, do radnog mjesta, do škole i tako dalje.
Bilice jesu napravile dosta toga, ali moje mišljenje, ja sam u vijeću zadnjih 4 godine, spomenula sam malo prije aktualnog načelnika koji mi je ovo, znači, na kraju je trećeg mandata, 12 godina je na čelu Bilica. Do sad u vijeću, do ovog mandata od 2021. do sada, praktički nije bilo oporbe. Na prošlim izborima, samo je bila jedna lista na prošlim, na 2017., samo jedna lista. Au, šta, HDZ? HDZ i svi su ušli, naravno. Ajme meni, da, to je baš loše. I moje kolege u vijeću i načelnik Bilica, oni nisu navikli da imaju oporbu. E, a koliko je to tako ciklusa su bili bez oporbe? Pa, tek u ovom zadnjem s... Aha, tek u zadnjem, nisam shvatio. Da, da, da, kužim, kužim. Ajme meni, da, da, da, znači, stvarno su nenaviknuti. I koliko sad ima različitih strana, samo SDP ili, ili... Pri formiranju općinskog vijeća 2021., od
9 članova vijeća, 4 su bili iz redova HDZ-a, 3 su bila iz redova Domovinskog pokreta, 1 nezavisni i 1 SDP, taj sam ja. Međutim, nezavisni se priklonio... HDZ-u, tako su dobili većinu. HDZ-u, da, tako su dobili većinu. Domovinski pokret, neću ovaj, ništa govoriti, Domovinski pokret, evo, doživio je isto tu jednu, jedno raslojavanje, tako da ti vijećnici... Je li uopće taj Bilički Domovinski pokret preživio? Ne postoji više, oni nastupaju kao nezavisni vijećnici. I mogu reći, možda je čudno, ja kao SDP, da se najbolje slažem sa vijećnicima nezavisnim, ovim koji su nastali... Pa dobro, to, to ima i smisla na nekoj lokalnoj razini, nema toliko ideologije, više onako, nekako, ajmo nešto napraviti za mjesto i svi ste vi... Tako je, e. Živite tamo i znate se i šta ja znam. Meni je... Niste valjda smrtni neprijatelji, to je normalno. Meni je u ovih 4 godine ono
što će mi ostati u sjećanju i što me i osobno, ajmo mogu reći, nije povrijedilo toliko, nego što mi je osobno i nejasno, često su me prozivali načelnik i vladajući vijećnici da ne volim Bilice, da sam ja uvijek protiv nešto. Ja nisam protiv, ja sam za konstruktivna rješenja. Nisu valjda naviknuti da im itko nešto tu proturječi i da je itko... Tako je, e, da je to... Se mota tu uopće po tim sastancima i to. Ja moram ispričati vama, ja mislim da i šira javnost zna, ja sam bila i u vijeću, gradskom vijeću Šibenika, kad sam bila stanovnik Šibenika, ja sam bila u županijskoj skupštini. Ja sam navikla na jedan, ono što mi gledamo pri prijenosima sjednica gradskog vijeća Šibenika, županijske skupštine i ne znam, bilo nekog kojeg drugog vijeća, splitskog, zagrebačke skupštine, zadarske, jedan red. Znači, javite se za riječ, iziđete na govornicu, kažete što ima, dobijete pristojan odgovor, jeste zadovoljni, niste zadovoljni, to je drugi par posto.
Ali u Bilicama nema tog reda. U Bilicama se priča u svi uglas. Aha. I to mi je bilo malo u početku. A to se uopće snima? A? Jel se snimaju? Mora se snimati po zakonu, se mora po poslovniku. Ali se mogu, jel se može doći do tih snimki gdje to stave? Mogu ja doći kao vijećnik, ja sam se... A nema na YouTube-u ili negdje? Ja sam se zalagala da se sjednice vijeća bar objavljuju snimke, da se objavljuju na službenim stranicama općine Bilice. Možda još nisu skinuli, možda prve dvije sjednice jesu, ovaj, na stranicama
općine, ali više ne. A što zakon kaže, jel moraju biti javno dostupne te snimke ili samo se treba snimiti? Samo se treba snimiti i mora se držati u arhivi. Znači, u svako doba ja mogu doći u općinu, tražiti da poslušam sjednicu tu i tu, ali ondašnji predsjednik vijeća je rekao nema snimanja, čak je zaprijetio da ne snimamo slučajno sa svojim osobnim... A to su javne stvari, to nije, mislim, ponašaju se kao da je to nešto privatno, ovaj, užas. Jedna naprema njih 5-6, tako da... A jesu vas podržali ovi kolege nezavisni? Da, pokušavali smo ja i kolege iz Domovinskog pokreta taj neki red uspostaviti. Ja sam se zalagala da bude transparentni proračun, kao što mnoge općine sada imaju. To možda čak i moraju? A? Možda to čak i se i mora. Da, moraju, a ne moraju u svim stavkama. Aha. U svim stavkama, ali su neke općine u Hrvatskoj toliko bile transparentne da doslovno vidite svaku centu di, di, di ide, a u Bilicama samo ono što je zakonski obavezno. A što je zakonski obavezno objavljivati, to jest stavljati?
Evo, moj načelnik je rekao plaće nećemo stavljati, nema šanse plaće stavljati, to je osobna stvar. Plaće službenika i pročelnika i ne znam, načelnika. Dobro, ajde, doduše, i Šibenik ne, nije tako po stavkama sad da se vidi koliko pročelnik Jurić ima, ali... Otvorite, ne znam, općinu Primošten, pa ćete vidjeti da je. Da, da, ma da, da, ali da, tamo su, na primjer, u Šibeniku su više su tako cifre nekakve, ne znam, plaće za gradsku upravu, je li to neka suma, ne znam koliko, desetak, desetak? Nema pojedinačnih, da. E, tako, ali dobro, ajde, bolje išta nego ništa. Ja sam dosta po tim podacima bio kopao, onako, tu se svašta zanimljivo može naći i koliko se troši na razne stvari i tako, ovaj. Kao laik, kao laik. Ma da, da, je, mislim, ali dobro, čim možeš doći do podataka, možeš tu uz malo nekakvog programerskog iskustva nečeg, to, to, ovaj, grupirati i vidjeti, ovaj. A s kojim, koliko im uopće Bilice raspolažu proračunom, budžetom, godišnjim, o čemu tu pričamo? Ove godine, za 2025., donesen je proračun od 7 miliona, možda 7,5 miliona, ne znam sad točno, nisam pripremila
brojke i ljudi ne vole se zamarati brojkama. Pa dobro, nebitno, čisto da, da imam neki osjećaj koliko. Možda, ja mislim 7 i 600, 7 miliona i 600, od toga su namjenska sredstva za izgradnju školske zgrade, od 5 miliona eura koje će dijelom financirati država i županija i možda malim dijelom općina. Znači, realan proračun je 2 miliona i 600, za jednu općinu koja ima 2600 stanovnika, koja je veća i od Tribunja i od Pirovca, to je mali proračun.
Pa dobro, hajde, na šta će se trošiti, mislim, to jest, dobro, na šta će se trošiti, uvijek se može trošiti, ali tko će namaknuti te novce, ne dolaze iz ničega. Tko će namaknuti? Općine u našoj županiji. Što je, na primjer, koji su glavni prihodi općine Bilice? Nažalost, porezi i prirezi. I ništa drugo? Ništa drugo. Da, znači, nema ništa. Od komunalnih ulaganja, osnovano je komunalno poduzeće koje
doslovno sad, ne znam, vjerojatno će biti još više kritika nakon ove emisije, ali doslovno to komunalno poduzeće služi za čupanje trave uz cestu. Aha, ništa drugo, ništa drugo se ne bavi. Ništa drugo, znači. Jel imate, ne znam, komunalno redarstvo, takve neke stvari, mislim. Imamo, imamo komunalno redarstvo, a ne postupa, ne, znači, nema, nema označenih parkirnih mjesta. Nije uređeno stanje na groblju, znači, imovinsko-pravni odnosi, to se sada raščistilo, valjda će i to profunkcionirati, pa da će se i dio prihoda za održavanje groblja moći naplatiti kao što se naplaćuje na svim gradskim grobljima.
Ja mislim isto, bar u sezoni, parkirna mjesta, položaj Bilica je izvanredan, on je u velikim dijelom na morskom dijelu, odnosno na Prokljanskome jezeru, on je turistički atraktivan. Pa je, lijepo je ono. Da, imamo i u sezoni i porast gostiju i moglo bi se uprihodovati, da ne kažem, ono što je, što je meni od prvog dana bila, bila neka, neka upečatljiva točka, obalno područje uvali Stubanj, koje je lani dovršeno sredstvima iz Ministarstva pomorstva i prometa i veza i dijelom Lučke kapetanije, Lučke uprave Šibensko-kninske županije, napravilo se privezište, a druga strana koja se koristi kao sportska lučica,
ona još nije legalizirana, znači, još nisu provedene ni, ni na razini županije koncesije, nije se raspisao natječaj nikakav. Tu ima od, od malih brodica do luksuznih jahti ljeti privezano. Znači, i tu bi mogao biti neki prihod, ja znam da je prihod od naplate vezova velikim dijelom županijski, ali ostaje nešto i, i lokalnoj samoupravi, ja mislim oko 30-ak posto. Znači, prihoda bi bilo. E, a meni je tužno da imamo najveće prihode od poreza i prireza. Jel tko plaća te poreze i prireze? Građani. Znači. Eto me, ja kad, kad tamo dođem, uvijek mi je čudno mi je kako, mislim, čudno, tamo, znači, gdje je plaža, gdje je ono sve tako nekako, mislim, ne želim sad zvučati ružno, ali nekako mi se čini nerazvijeno, onako, nekako, kao da bi to, ne, ne kažem da treba biti sad isturistizirano, da je turist na turistu, da je to sad, ne znam, kao Vodice ili nešto tako, onako, fali, fali nešto definitivno, malo nekog reda i volje, onako,
to bi moglo prekrasno izgledati. Mislim, nije ni sad toliko strašno, ali ma shvaćate što hoću reći, baš fali nešto, vidi se. Ja mislim, prošli tjedan je u jednoj dnevnoj novinama izišao intervju načelnika Bilica, jedna rečenica mi je upala u, u, u oko, bili smo selo, pa mjesto, sad smo destinacija. Za destinaciju, mislim, to je iz ljubavi rečeno, ja pretpostavljam iz ljubavi prema svome mjestu, ali smo daleko od destinacije. Evo, i vi imate taj dojam kad dođete dolje da je to još malo sve zapušteno, da, da nije uređeno, baš zbog toga što taj obalni dio još nije uzakonjen. Imamo. A tko tu sad zapinje, jel tu lokalna samouprava treba nešto ili je stvar na sudovima ili je neko država spora? Tko je tu sad? Županija je spora, županija je spora, ali općinska uprava, odnosno vlast, odnosno načelnik je taj koji treba.
Gurati, lobirati, daviti. Gurati, lobirati, ako se može Pirovac urediti, ako se Tribunje uređuje. Pa je, dosta je tih gradića i mjesta. Zato imamo općinskog poglavara da je, da je, da tu malo. A mislite da, da on tu ne radi ništa ili nedovoljno? Nedovoljno. Nedovoljno. Nedovoljno. Jer mislim. Nekome ne odgovara ovakvo stanje, malo nereda. S druge strane, i ja isto to mogu razumjeti, dio te uvale Stubanj je pod nasipom.
Postavio se nekad, ja mislim, ima desetak godina nekakav objekt, recimo kontejner za nekakvu zelenu tržnicu, ovo, ono, međutim, to nikada nije stavljeno u funkciju, baš zbog toga što je na dijelu toga nasipa i u katastarskim knjigama, koliko sam ja upoznata sa sjednica vijeća, kad postavim pitanje, u katastarskim knjigama se to vodi još kao more, kao vodena površina. Znači, treba sve to ispraviti, prenamijeniti, ne znam, elaborate pisati, nemam pojma, nisam toliko stručna, ali valjda oni koji rade na tom poslu trebali bi to. A to bi trebalo od općine, jel imate pravnu službu nekakvu da se s tim, s takvim stvarima bavi? Imamo jedinstveni upravni odjel koji bi se trebao baviti s tim stvarima. Ja od prvog dana kad, od kad sam vijećnica općine Bilice, ja se slažem da dosadašnji broj zaposlenika nije dovoljan. To je opsežan posao. Da, da, ima se tu šta raditi. Ima se tu raditi, uz pročelnika imamo još tri službenika
i jednoga komunalnog redara, ja mislim da je to. Aha, to je to više manje. To je nedovoljno. U narodu je, postoji mišljenje da ono, svi su uhljebi, idu raditi u općinu, u grad i ne znam, u županiju, a to su uhljebi, ali nekad stvarno su potrebni ljudi kako bi se lakše realizirali svi projekti, ne samo
da ljudi rade nešto, nego i da sa svojim znanjem da donesu nekakvo znanje i neku svježu ideju kako bi se neke stvari pogurale. Da, da, da, jasno, to, to čak zvuči premalo. Ipak, da, ima se tu šta raditi i pusti projekti i sve to, da. A nešto sam vidio, na Facebooku ste nešto pisali o vrtićima, isto, to je isto bilo u Šibeniku velika tema, a što se tu, što se tu događa, možete nam. Znači, moje viđenje, mi smo općina, mi smo dobili novu zgradu općine kreditnim zaduženjem, nema problema, to je bio model koji je bio načelniku i vladavcu. E, to se sjećam, nešto, to je zadnjih par godina realizirano, jel? Da, otvorena je prije godinu i pol, dvije. E, mislim da se sjećam, da, da, da.
Nema problema, ali prioritet po meni bi bila školska zgrada i dječji vrtić. Bilice nemaju nešto što bi, što bi mi rekli centar, da je, da je prepoznatljivo, da je tu nekakav srž svih događanja i administrativnih i ne znam, kulturnih, društvenih, izgradnjom ove zgrade općine, nekako smo dobili, ajmo reći, počinjemo dobiti konture nekakvoga centra na tome mjestu. A gdje, gdje je izgrađeno to?
U, u, u, kod postojeće zgrade škole. A to je na onoj cesti tamo, kad se skrene ono kroz spomenika, pa onda naprijed. Da, znači, imamo sad i tu školsku zgradu koja je jako derutna, koja. Jel ona uopće u funkciji? Je u funkciji, djeca idu u školu, to je područna škola škole u Crnici Jurja Dalmatinca. Je li svih osam razreda ili? Četiri, područna je škola, onda je samo do četiri razreda. Da, područne mogu imati i osam, ali da. Idu u Jurja Dalmatinca u Crnicu, i to tako cijeli život. Ove godine napokon se dobila sredstva i dobilo se zeleno svjetlo iz Ministarstva da se može raditi nova školska zgrada i malo prije sam rekla, kad sam govorila o proračunu, da je izdvojeno 5 miliona eura za gradnju nove školske zgrade, koja će biti neophodna, koja je već sad neophodna, ali koja će biti bez dvorane, jer područne škole nemaju u svom sastavu sportsku dvoranu. Je li možda stvar koliko je kapacitet i djece, koliko tu ide uopće djece?
Ma, jako vam je teško reći, zbog takvog stanja u školi, zbog fizičkog stanja zgrade, znači, koja je derutna, koja nije adekvatna za boravak, a kamoli za djecu, mnogi roditelji upisuju direktno svoju djecu u Šibeniku u škole. A onda, sad vam više ne znam, ovaj, koliko tu ima djece, organizirana je nastava, prvi, treći zajedno, u učionici, drugi, četvrti, tako u tom principu, tako da je, da je i to jedna otegotna okolnost. Ja jesam rođena u Bilicama i ja sam isto, eto, dobro, bila sam mala, nisam mogla, ovaj, odlučiti di ću ići u školu, a baš zbog toga što su spojeni različiti razredi u istoj učionici, moji roditelji su mene odmah isto upisali u Šibeniku u školu od prvog razreda.
I tako i danas dosta roditelja to radi, i naročito sa postojanjem ove katoličke škole, gdje je, eto, recimo, i cjelodnevni boravak, to puno olakšava. Vjerujem, kad se izgradi ova nova školska zgrada, sad. Jel ima to neka, kad će to biti? Sad je dokumentacija je izrađena, valjda čekamo građevinsku dozvolu, ne znam dokle je sada, ovaj, di je stalo. Uglavnom, na zadnjoj sjednici vijeća, koja je bila, ovaj, za donošenje proračuna, načelnik je rekao da čak se razmatra ideja da se nadogradi nekakva školska dvorana, sportska dvorana uz tu novu školu, na trošak općine, i svaka mu čast za to, ako, ako to, ovaj, bude moguće realizirati. Jel ne mislim financijski, nego mislim zbog procedure te zakonske, s obzirom da Ministarstvo financira, ovaj, izgradnju zgrade.
Šta sam još htjela reći za vrtiće? Vrtići, ja mislim da je jedno obilježje jedne općine, jednoga, jednoga mjesta, jedne destinacije, jest, i da ima i školsku zgradu, i da ima vrtićku, i da ima ambulantnu. Ali vrtić u istoj toj zgradi ili je? Vrtića nema. Aha, nema uopće? Uopće nema vrtića. Znači, od 2002., otkad postoji općina Bilice, nikad nije imala vrtića, a jedinica lokalne samouprave prema zakonu o predškolskom odgoju dužna je osigurati pohađanje vrtića. To se napravilo na način da se napravio nekakav dogovor, sporazum sa privatnim vrtićima niz grada Šibenika, sa Osmijehom i sa Žižulom, tako da biliška djeca idu, pohađaju te vrtiće. Međutim, cijene. E, to je. Cijene, subvencije. Ja sam dosta o tome pisao i imao sam tu gospođu Hercegović, tu je svašta je tu bilo. Svašta je tu bilo.
Koliko ja pratim i šibenske vrtiće, situaciju u šibenskim i ovo sa biliškim vrtićima, ekonomska cijena vrtića je oko 440 eura. Nedavno je. Mislite za gradski? Ekonomska cijena privatnog vrtića. Aha, privatnog, okej. Privatnog, ja mislim da je i gradski, da je to njihova ekonomska cijena. A to su ovi, to su bili osporavali da neke stvari nisu, da su, kad su onaj ugovor. Da, osporavaju, da, privatni vrtići, malo su digli cijene kako bi imali veću zaradu, na stranu to, ali ako je cijena
440, ako je grad Šibenik prihvatio jednake subvencije i za djecu u privatnim vrtićima i za djecu u gradskim vrtićima, tako da roditelji sad plaćaju oko 90 eura. A ne znam, čuo sam da još uvijek je to 120, 130, po mojim saznanjima. A šta bi rekli da, da ste u Bilicama i da za dijete izdvajate 240 eura za ovo? Tako su donedavno i u Šibeniku, znači toliko vi morate dati. Da, da. Znači, onda je subvencija općine nikakva, to jest, slaba jako. Pri donošenju proračuna, ja sam tražila da se subvencija, na dnevnom redu je bio prijedlog povećanja subvencije
na 160 eura, ja sam tražila još 50 eura kako bi bar bilo manje od 200 eura, 180, 190 eura po djetetu. To je stvarno dosta, dosta novca. A eto, odbijena sam, našla sam stavke u proračunu koje bi mogle, iz kojih bi mogli smanjiti neke troškove. Ako se usudite, nekakav amandman tražite. Da, usudila sam se. Evo, vi ste rekli da, da znate, Bilice, kad dođete tamo na feštu i ovo, Bilice su i ove godine odvojili 40.000 eura za organizaciju fešte, a zašto nisu za svoju djecu, nego za feštu koja traje jedan dan i ne znam, ovaj, koje prihode ima. Je to tradicionalno, je to tradicija, je to, ali ja mislim da, da, da treba gledati. A znate možda koliko uopće Bilice imaju djece, zapravo, vrtičke? Kakve su to cifre, 100? 100, okej. 100, sad plus minus 1. Dobro, okej, znači oko 100. Nažalost, evo, malo sa svojim objavama na svojoj Facebook stranici, javljaju mi se, ovaj, privatnim porukama neki roditelji koji
su promijenili adresu, znači i dalje fizički živu u Bilicama, ali su promijenili adresu kod babe dide u Šibeniku, kako bi im se dijete vodilo da je šibensko, pa bi koristilo gradske vrtiće i kako bi plaćali tih 90 eura, a ne skoro tri puta više. Da. E, to, to nam nije u interesu da, da, ovaj, ne vodimo računa o najmlađoj populaciji. Izgradnja vrtića, primjeri, puno općina, evo i u našem susjedstvu i Tribunji i Tisno i Pirovac, izgradili su vrtiće sredstvima Europske unije. Ja mislim da to nije problem, ali onda dolazimo do jednog problema koji načelnik javno kaže, ja, ja, ja se ne bih usudila tako da sam na njegovom mjestu. A šta kaže? Kaže, a koće održavati taj pogon, a koće davati plaće tetama, a koće davati plaće kuvarcima, a domaru, a pedagoga treba, a ovo, ono, jel je sve to trošak jedinice lokalne samouprave, vrtić nije profitabilan. Da, da, je, to je sve trošak.
I onda bi to bilo opterećenje na proračun, a nađimo negdje onda još malo izvora prihoda, pa ćemo mi moći održavati vrtić. A koliko uopće sadašnji proračun zapravo, kako bi rekao, ono, čvrst, tipa da se, da se stvarno nešto ne može odbiti ili, ili po vašim saznanjima. Da se ne može. Mislim, jel ima, jel ima nekih glupih stavki koje bi se mogle komotno maknuti? Evo, može se smanjiti trošak fešte, može se smanjiti.
Čišćenje poljskih puteva. Poljski putevi, ajmo definirati koji su, koji se to čiste, ne znam. To je možda, ajde, nešto za vatrogasno, možda i. Da, pa ne znam, eto, na tim stavkama se može, ja sam, kad sam predala amandman, naravno da, da, da sam napisala ono što smatram da se može smanjiti. Nekakve donacije nekim udrugama sportskim, ne kažem da nisu potrebne, potrebne su nam i udruge, potrebno nam je puno toga, ali ne znam malo zakinuti, malo smanjiti te neke donacije po 1.000, 2.000 eura, ali onda na drugu stranu, ovaj, nešto nadomjestiti. Da bi imali, da bi mogli imati održivi vrtić, ako ikada neko u budućnosti bude, ovaj, gradio vrtić za Šibenik, za Bilice, postoji model javno-privatnog partnerstva, možda se moglo vidjeti sa gospođama Ivić i sa Hercegović iz privatnih vrtića, možda su one zainteresirane, ne znam.
Nešto se još prije desetak godina se govorilo za osnovne škole Vrpolje, tako da je grad nešto javno-privatno partnerstvo, ali to je nešto, je to propalo. Ja mislim da u školi, da je teško za škole javno-privatno partnerstvo. Mislim, dobro, to je. Vrtić, vrtić. 2015. su o tome govorili naveliko i to je nešto što zamrlo je, u svakom slučaju, ništa od toga. Recite mi, spomenuli ste da djeca dosta idu u Šibenik u školu, kako, kako dođu, jel ima ikakav javni prijevoz ili je sve, roditelji voze ili kako to izgleda? Školsku djecu voze autobusi posebni, autobusi namijenjeni za školsku djecu, ovu osnovnu, osnovnu školsku djecu.
I čak i. I to općina organizira ili tko? Da, općina organizira, znači i za ovu djecu koja idu u područnu školu, pošto su Bilice raštrkane preko, a tu oko 30 km2 je površina, i ovu koja ide u ovu područnu školu isto čeka autobus i vozi po zaseocima nakon škole, isto tako za djecu koja pohađaju školu Jurja Dalmatinca u Šibeniku, isto postoji autobus. Srednjoškolski, srednjoškolsku djecu malo je, recimo, zapinjao taj prijevoz do, do, do prije pola godine, godinu, kad je osnovan ovaj Šik bus.
Ta, tu djelatnost je obavljao Autotransport Šibenik, a kako je u cijeloj županiji malo to štekalo, tako je i u Bilicama štekalo, nekad bi doša, nekad ni ne bi, ali naravno to, to kad ne bi došao autobus, to su rijetki, rijetki puti, ali znalo bi se i kasniti i, i bilo je smiješno, na primjer, djeca u srednjoj školi iz Bilica, najbliži su Šibeniku, a kasnu, ovaj, na nastavu. Da. A uvođenje novoga Šik busa, ja se čak osobno vozim sa Šik busom, točan je, precizan je.
Taj Šik bus je, bome, podhvatljiv, to je, oni su, ovaj, ovaj od grada Šibenika je šta, par linija i to je to, dok ovo ima, ne znam, ogroman je popis tih linija, baš onako i dosta autobusa i svega, ovaj, i šta i kako sad taj Šik bus vozi u gradu, to jest u Šibenik ili, ili ima neke razne linije, gdje možete doći sa Šik busom iz Bilica sve? Samo u Šibenik? Samo u Šibenik, okej. Pa mogu u Knin isto, ne znam. E pa to, to pitam. Skradin, ono što je na, na ruti, ali na primjer. E to, to, to pitam. Da, da, pa super. U Murter, on moram doći u Šibenik i sjesti. Dobro, okej, ne može se sve, da, da, pokriti. Nisam sigurna, ali ja mislim karta, karta vrijedi, po zonama se kupuje karta, prva, druga, treća zona, Bilice su u prvoj zoni, ali ona vrijedi, ja mislim, sat-dva, znači može testom istom kartom u istoj zoni još se voziti. Sad, recimo da, da, da, da sam, dođem iz Bilica, Dobrovoljce su već druga zona, ne znam koja je još prva zona po Šik busu.
Moram tu pohvaliti, moram pohvaliti, moram se i zahvaliti načelniku, imali smo malo problema, pojedina sela, tako i ova, ovo gdje ja živim, u početku problema funkcioniranja tog autobusa, pa treba ići ovom cestom, ovom rutom, pa ovako, pa onako, angažmanom načelnika se to sve ispravilo, popravilo i eto, izišlo se, izišlo se maksimalno svim stanovnicima u, u susret. Tu je ova dožupanica Ukić Kotarac je dosta pisala o tome na Facebooku i tu, onako, stvarno je slušala je primjedbe i to, pa su, pa su i to su korigirali. I još uvijek oni, ja mislim, slušaju, ovaj, primjedbe, još uvijek se to prilagođava i, ovaj, radi na tome da bude stvarno funkcionalno. Ovi u Šibeniku, ne znam, ne žele ništa slušati, na primjer, iz Brodarice su tražili da, da ne ide preko Ražina, neko tako preinake, nisu htjeli ni, ni čuti za išta mijenjati, to je onako, isto malo čudno, ali.
Hoćete da nešto smiješno kažem? Naravno. Autobus je autobus, tako, i on ima svoje stajalište. Ja dođem sa Šikom iz Bilica, taj Šik autobus ne može, a ljudi, osim srednjoškolaca i srednjoškolcima, on je najbliže, naročito onima koji idu u medicinsku i tehničku i strukovnu školu, naj, najbliže je da stane im kod, na pijaci, u ulici Ante Starčevića, međutim, Šik bus ne smije tamo stati. Ja sam nešto čuo to, ali mislio sam da se to razriješilo, to još uvijek ne smije stati? Da. Zašto ne smije stati? Znači, Šik bus ili vozi na autobusni kolodvor ili dobrom voljom vozača zaokruži i može stati kod bolnice, na primjer. Aha, i to su sva stajališta gdje smije stati? Da. A zašto, zašto smije kod bolnice, eto? Pa ne znam. Smilovali su se. Mislim, malo, malo je to, grad Šibenik, ne znam i ovaj gradonačelnik i gradski parking, malo, kao, kao da gledaju taj Šik bus, sad je on njima konkurencija, nije on njima konkurencija, ali ako je neko.
Trebali bi se komplementirati jedni i drugi, mislim, suludo. Ne znam. Da, nevjerojatno, pa je, sad, sad kad ste to rekli, ne mogu se sjetiti da sam ikad vidio tamo kod pijace da, da Šik bus staje, a ima ih hrpa. Kod kazališta isto može stati. A isto smije stati? Da. A znači pijaca samo nikako? A tamo je najviše prostora, može stati valjda 5-6 buseva. Tamo je najviše ljudi da ne bi pokupio neke. Da, da. Mislite da je čisto to stvar? Pa ne, ja, meni nije jasno to, ta, ta logika uopće. Aha, aha, kao da ne bi sad umjesto u njihov, da ne bi se odvezli, ne znam, do Vidika, da tamo im stane kod rasadnika ili nešto. Jer on nema kao dozvolu za, za gradski prijevoz, on ima za ovi među, međužupanijski, županijski prijevoz, ne znam. Ma to su baš gluposti. Ne znam, možda ja, ja to gledam ovako kao laik, ne znam, nisam ulazila u problematiku, ali malo je to smiješno. Da, da. Ne. A kakve su Bilice što se tiče, meni su ovako napete, ostale infrastrukture, tipa, ne znam, nogostupi, kako je od toga, ima išta, mislim, bar po ovoj, po promenadi tamo uz, uz. Pa. Ili tipa jel ima od općine barem, pa ne znam, nešto da je, da je pokriveno tako pješačkom infrastrukturom
ili nema ničeg? Teško, a ima, ima nešto, ima nešto, ali naravno nedovoljno, malo je to specifično, jer nije ni općina tu kriva, ne bi tu možda neko drugi mogao nešto napraviti, puno je privatnih terena. I jako je teško to, ovaj, privatno, dobro, kad postoji volja, kad se snađe, ne znam, kad se s ljudima razgovara, ja mislim da je svaki dan metar, dva, ovaj, zastavljeno. Pa da, baš sam htio reći, jer ako su ceste su valjda, ceste su valjda na javnom, pa onda sad. To je opsežan posao, a dobro, imamo sad ingerencija, šta je ingerencija, državne ceste, županijske ceste, općinske ceste, znači na općinskoj cesti općina ove nerazvrstane može rašta hoće, a ovamo na županijskoj ne može ništa napraviti, baš sad kad smo pričali o autobusu, nemamo čak ni nacrtano autobusno stajalište na, na, na cesti.
Ugibališta ima možda na glavnoj cesti, ali ovo gdje treba biti, gdje se zaustavljaju autobusi, naročito ovi koji voze školsku djecu, nema niti oznake, ovaj, autobusne. Da, da, a kamoli stanice ili nešto. Sad, jel je to ingerencija županijska, jel županija treba nacrtati, jel treba općina nekog povući za ruku i reći, aj nacrtaj. Ja mislim da je dosta toga stvar lobiranja i da se gnjavi i davi i koga treba, i tu se možda vraćamo na to da je zapravo i premalo i te neke pravne službe i nešto, da, da, to se pičati papiri, da, da, ovaj, zivka non-stop, da gnjavi, tako se to, tako se to radi, ja mislim da, da, nema nekog drugog načina. Ja isto mislim, zato jesi načelnik i najistaknutija je osoba i tu si da potegneš, a isto tako i da slušaš narod, da vidiš potrebe, ovaj, šta ljudima treba, ne može svak bit, ne može svak sve znati.
I kako sad, ovaj, kako izgleda situacija sad sa ovim brzim izborima, jel se zna već koće ići, hoćete se vi opet kandidirati za vijećničku poziciju? Ja ne bih uopće još razmišljala o izborima, ni, nije da su daleko, izbori su 18.5., da, a to je dosta blizu. Ali moramo mi proći neka stranačka tijela unutar stranke, pa ćemo, ovaj, vidjeti šta ćemo i kako ćemo nastupiti na izborima, na, po općinama i gradovima, moja stranka istakla kandidate, ove, za župana. U gradu, da, za župana i grad. I grad, a ovo još ovih dana ćemo valjda vidjeti ispust. Ali vi imate, pretpostavljam, imate volje za, za opet ići za to ili? Dogovorit ćemo se s ekipom, odnosno sa svojim. A dobro, mislim, volio bih da nastavite, jer imate, vidim da imate žara i nekako i, i, ajde, na, na Facebooku pišete i tako, to malo ko radi zapravo, nažalost, jer ja uvijek govorim svim ljudima tako, koji su u oporbi, koristite taj Facebook, to se čita i gleda
više nego što mislite, dobro, vidim, vidim da, da vi to shvaćate, ali dosta tako političara onako, a joj, aha, mene mediji ne vole, pa da, ma mislim, kojih šiša, čovječe, mediji su zasebna priča, ti dok nisi na vlasti, dok im ne daješ novce, oni tebe neće pogledati ako im ne platiš, doslovno te neće pogledati, znači, a imaš ovo, imaš, imaš Facebook, imaš sad TikTok, mladi gledaju, ne znam, Instagram, pa koristi, čovječe, je, malo je posla, ali ono, sjedi svaki dan pola sata, smisli neku objavu, piči, i onda onako, neke, neke stvari, pričajte neke stvari o problemima, ovome, onome, to ljudi prate, pratit će vas i to je nekakva alternativa medijima koje ja mislim da je blesavo da, da dosta političara zapravo ne, ne koristi to, ne, ne shvaćam baš zašto, ali to je ono, na primjer, ova. Komunikacija sa svijetom, na prozoru svijet je. Pa da, šta ćeš ti sad, ne znam, nekakav šibenski portal, nekog moliti, kumiti, hoće li neće li se, ma čovječe, sam svoje, kad već možeš, i besplatno je i, i, i svi to koriste i, i, i svi portali onako najviše prometa im dolazi sad, iz tog tog Facebooka, tako, ono, u čemu je problem, samo, samo, treba biti dosljedan, treba raditi, nećeš u tri dana
skupiti neka, mislim, ja ovu svoju stranicu što imam, sad sam, ne znam, na 5.500, to je već osam godina konstantnog drvljenja i nekako ono, nije, nije mi to došlo s neba, i još sam ja kao donekle i kontroverzan, tako da sam ja i sretan s tom brojkom, da ono, uopće iko to lajka, super, ono, tako da eto, to je nekakva pouka šta mogu dati svima, vi ste tu na dobrom putu, tako da, da, svaka čast. A ja ipak dolazim iz jedne velike stranke, naravno da smo mi, ovaj, i prošli i nekakve edukacije i pripreme i da su nam neki iz tih branša i otvorili oči i dali savjete kako se nastupa i kako je lakše komunicirati, eto, ovaj, sad je stvar samo koće to primijeniti, koće stvarno odvojiti što ste rekli 10 minuta, koće se posvetiti, a u ovom današnjem vremenu kad smo svi zauzeti apatički od 0 do 24. Ali ako si političar, to ti je posao, to je. Da, ovo je ono. I kad ne stigneš možda nešto sve i, i, ni uživo ni obaviti, zato je dobro došle te društvene mreže i stranice. E, to, društvene mreže su zanimljive, onako, dosta ih se kritizira kao, a, svaka budala može svoj glas,
ovo, ono, i sad to, kao što sa mnogim, mnogim takvim tehnologijama ima svoje loše strane i svoje dobre strane, sad neko poput mene, ne znam, prije samo 20 godina, kako bi ja mogao doći do, do ikog, ono, ono što pišem, ono, mislim, bez nekakvog ozbiljnog novca i nekakve, ne znam, redakcije i nešto, ovo je bogom dano, ovo je super, da, naravno da ima debilana, da ima debila i glupana koji rade nekakvu, ajmo reći, društvenu štetu, tipa kad neko ono i dezinformacije i kad se manipulira i to, ali po meni ipak je puno više dobrog može s tim izaći i posebno kad se, ok, sad neko provali neku glupost, ali onda mu možeš mu odgovoriti, možeš pobiti, to je nekako onako arena ideja i to, to je onako jako, jako moćna stvar, to je kao, ne znam, od kad su te društvene mreže krenule, to je kao Gutenbergov onaj tiskarski stroj, samo još, ne, ne vidimo još sve posljedice toga, ali mislim da je to ipak puno učinilo za neku javnu raspravu i to gdje ti ne ovisiš sad o nekakvom uredniku šta ćeš ti vidjeti i čuti. Da. I to je, i to je velika i panika kod, kod klasičnih medija i to, oni, oni strašno gube
svoje gledatelje, čitatelje i to, ono, hrpa ljudi se zapravo informira preko Facebooka ili već preko čega. Baš onako, nedavno sam bio sa ovakvom grupom, stajalo, ako se ljudi kao ja, nešto smo tamo čekali na, na treningu djecu, i pričamo kako, nešto spomenem, kako ne gledam više TV, ne gledam ga već zadnjih 20 godina uopće, ono, ne zanima me to, i iznenadilo me, i svi isto tako kažu, ma ne daj Bože, nekakav vijesti, aha ono, čitam Index, ako po Facebooku i to, što god, tako da je tu, jako je tu pad klasičnih medija, a i ne pomažu si sami onako, hrpa je tu čudnih stvari i ono, evo, na primjer, za Šibenik izdvaja 200, ne znam, 2024. su 270.000 eura dali u promidžbu. I sad od toga je, ne znam, skoro pola, imaju ova četiri gradska portala i to, i sad ne znam, ja kad to ljudima kažem, praktički mi ne vjeruju, ono, ma je, pa kao, pa to je, zar nije to onda kontra, zar nije to nekakav ono, ajde, konflikt interesa, a ja kažem je, totalno je, mislim, to, upravo je to, kako
će sad, kako će sad, ako ti dobiješ, ne znam, ko, ko portal dobiješ, ne znam, 40.000 eura godišnje, kako ćeš ti sad nešto negativno pisati o Buriću ili nešto, nećeš, i ne pišu, to je. Ovisi nije, nije baš to tako. Kako nije, pratim, itekako pratim. Ima tu, u toj stranci ima i tiskanje službenog glasila i. E, da, da, da, sve u redu, ali ja sam baš vadio, znači, u pravu ste, ali za, za promidžbene je, kako se zove, stavke, znači, ali nema veze za što je, svejedno, to im je značajan prihod. Da. Tako da, da, neće oni sad nešto, ne daj Bože, nekakvo istraživačko novinarstvo ili nešto, a mislim, to se i vidi po člancima, ja, ja više ne pamtim, prije, na primjer, su znali su biti oštriji, na primjer, onako, bilo je tu, znalo je tu biti i kritike, znalo je tu biti svačega, zadnjih 4-5 godina, od kad su počeli, i isto tako svake godine se povećava taj iznos, ja više ne vidim, jako rijetko vidim da, da nešto je onako škakljivo, ajmo reći, jedino ako baš nešto pobjegne totalno van kontrole, ajde, onda će o tome pisati i to, ali isto sve nekako oprezno i tako da su im postali su im PR služba,
znači, lijepo, ovi, ne znam, otvori se neko dječje igralište, ovi dođu, naslikaju se i to je to, ne, ništa se više ne može vidjeti, ne mora biti nužno negativno, ali barem objektivno, to, to mene smeta. Zato općina Bilice ne izdvaja puno za promidžbu. E, koliko, koliko izdvaja općina Bilice? Ne mogu sad napomenuti, ali mislim da je, ne znam, da je zanemariva stavka. Aj, to je pozitivno, odmah mi se više sviđa, jer mislim da je jednostavno to velika se šteta radi za, i za samo novinarstvo, i onda vidite po komentarima, kao prvo, ne znam, kad sam ja počeo o tome pisati, to je bilo angažman na, na tim objavama, to, to je ljude zaprepastilo, i onda sad vidim onako po komentarima, često onako više, a, vi ste plaćenici, dobivate pare, onako, drago mi je da se svijest o tome diže, znači, kad pročitaš nešto članak sa tih, na primjer, ova četiri gradska, moraš znati da je to, određena je figa tu u džepu, što i kako oni tebi prezentiraju i ono, tipa za ovu spalionicu, kako urlaju, ne, to nije spalionica smeća, to je energana, molim lijepo, i zašto sad novinari su toliko opsjednuti s tim, valjda zato što je nekakav rebranding, hoće i gradska vlast da to se sad ne spaljuje smeće,
nego se proizvodi energija, ok, ali mislim, tako da je tu, baš je, baš je to problematično. Ja ne znam koliko znate da je ta ideja spalionice, ona je stara još od 2001. godine. Da, da, to, ovaj, gradonačelnik Arnautović je to htio i onda, jel se možda vi sjećate kako je to. Ja sam tada bila vijećnik. Aha, u gradu baš. U gradu vijećnik. E, aj, baš mi pričajte mi malo, znaš šta je to, kako je to izgledalo, te rasprave i zašto se na koncu odustalo.
Izgubila se vlast, eto zašto se odustalo. Ne, ma. Znam da se uspoređivalo sa, ovaj, spalionicom u centru Beča i da je delegacija grada Šibenika isto kao i ovi što su išli sad u Italiju, tako su ovi išli i u Beč i, i, da nije štetno za okoliš i da bi grad Šibenik, zato sam i rekla vam u ovom neformalnom dijelu, da bi imao koristi grad Šibenik, sad, kako bi imao koristi, ne znam, ovaj, to bi trebalo. A da, ne znam, bi li, bi li imao stvarno. Ali onda se nije pričalo da je, da je to, ja ne znam sada, nemojte me uvat za riječ, da je to za cijelu Dalmaciju, to je bilo samo za Šibenik. To da, da je samo za Šibenik, još bi mogao nekako progutati, zato, ok, ajde, mi proizvodimo to smeće, pa ga se tako rješavamo, ali sad ako oni misle, ne znam, 500 tona na dan toga, što su, to su onako brojke koje su izašle, ne, nije da ja sad izmišljam, ej, ono, pa, pa, koliko je to, jer stvarno mogu svi ti filteri i da to baš ništa nekako, i osim toga, onako, čitao sam ja dosta o tim spalionicama, pa nije to baš sve tako, oni to prezentiraju kao magično rješenje, evo, to
se spaljuje, ne znam, rože i fiore izlaze iz dimnjaka, dobivamo mi tu novce, je li, što nam drugi šalju to smeće, ali čekaj malo, mislim, ima to, ima tu problema, EU se u svojim nekim službenim se miče od toga, nemojte graditi nove, čak se zagovara da se, da se stare malo po malo miču i na nekakve druge modele ide, ali evo, mislim, i njih je, ovo, našu gradsku vlast je često, puna, puna su im usta ekologije, i sad mi tu hoćeš spaljivati smeće u, na par kilometara od grada. Ekološko. To je ekološko spaljivanje, ma da, nemoj, nemoj me, molim te, ono, tako da, da je to, a ovaj, još za, za općinu, još samo jedno pitanje, kakvi su na, na prošlim izborima, ok, osim vijeća, je li bilo i za načelnika isto? Da, da. Jel tu, kako je, kako je, kako su tu omjeri snaga bili, je li HDZ glatko dobio ili je bilo? Da, glatko u prvom krugu. A u prvom krugu već? Uz dva protukandidata, jedna sam bila i ja. On je odmah u prvome krugu dobio, kažem vam da, načelnik ima kvalitete, on je isto iz jedne ekipe entuzijasta, ovih
koji vole Bilice, ovih koji, koji će sve napraviti volonterski za Bilice ili će bar tako prikazati, ne znam, bilo je možda prije desetak godina jedna, u jednoj emisiji na televiziji, kad se betonirala ova Riva, ova što još nije legalizirana, kako je on na televiziji izjavio, svak će za DSDK mortadele i malo kruha pomoći, eto, to je jedna, jedna, jedno zajedništvo i jedan entuzijazam većine Bilićana, naročito ovih domišljatih. Znači, postoji nekakva svijest i nekakva onako. Da, svijest, da će svak dati maksimalno sebe za, za, za, za Misto i da Misto ide naprijed, naravno, sve to moramo staviti, ja sam uvijek da se poštuje zakon, bio on dobar ili, ili loš, ali moramo uvijek biti u okviru zakona. Zanimljivo da je onda tako dobio glatko u prvom krugu, a lista mu nije uspjela dobiti većinu, nego je, koliko ste rekli, četiri mandata. Četiri mandata, a malo se. Ne, ne, znam, samo mi je čudno mi je da je, da je dobio je preko 50% u prvom krugu, ali nije za,
za vijeće. Nije lista, malo i DONT taj pridonosi, pa malo i ovaj nezavisna, ta lista nešto odnijela. Možda je više stvar da je on karizmatičan i poznat. Karizmatičan je, on je nezavisni kandidat na, na listi HDZ-a. A, u tome je stvar, da, da, da, da. Jel to mislite da je to pod navodnike nezavisni ili? Pod navodnike, naravno. I hoće sad, sad će isto valjda biti. Neće, neće, neće. On je prošli mandat rekao da mu je to zadnji, međutim još se odlučio za četiri godine, ali sada, evo, i čitam i u medijima ostalima da mu je ovo zadnja kandidatura, no ne znači da se neće kandidirati negdje na nekoj drugoj razini, na primjer županijskoj, kao isto u Dnevnoj novini jučer. A koje je on godište, koliko ima godina, čisto da nisam ni siguran.
Sad je lipo govoriti. Pa ne, ne, mislim, je li onako čovjek u usponu nekakve političke snage ili. Ne, ne, ne, pa tri mandata na čelu općine. Pa znam, šta znam, ako je sa 35 krenuo, šta sad. A, na čelu općine je došao iz penzije, doduše braniteljske, nije bio starac. Ok, ok, shvaćam. Ovo 60-ak godina. Ok, ok, ma dobro, nije sad bitno toliko, znači. Mogla bi ja reći datum rođenja, tu smo, blizu smo rođeni, pa pamtim, ovaj. I mislite da bi smjena nekakvog liderstva, dobro, ako će otićića, onda će valjda. Svakako će doći. Svakako će doći smjena sa nove, mlađe snage. Mlađe snage, ajde, pa ima već neko ko je. Vjerovatno HDZ ima svog kandidata. A, da, da, da, mislim, ne zna se još ništa javno. Ne zna se, niko još nije istakao kandidaturu, ovaj. A isto se to dosta, dosta dugo čeka, evo vidi sad i na primjer SDP u gradu je već ima neko vrijeme, kako to da se to toliko dugo čeka zapravo. Ma selo je, vi ste svaki dan u izborima, na selu, svaki dan ste u izborima, dostupnije je, lakše dođete do, do, do stanovnika, do birača, manja je, manje
je obuhvata, grad je grad, županija da ne govorim. Da, da, skroz, skroz nešto drugo, da. Recite mi, ovaj, vi ste, vi ste i obrtnica, imate svoju taksi službu, jeste samo ono one woman show ili imate još nekog pod sobom da, da radi, da, da taksira ili se sami? Ja imam osmu godinu svoj taksi obrt, imam jednog zaposlenog, i tako se ja malo šaltam između taksija i politike, za sad, za sad sam zadovoljna kako sve, ovaj, hendlam, kako sve uspijeva, taksi je, taksi, taksi je jedna
isto zahtjevna djelatnost, koliko i politika je toliko i taksi zahtjevna djelatnost, jer zapravo možete zaboraviti nekakav svoj privatni život. Ja se mogu, ne znam sada, ajmo reći najbanalniji primjer, mogu se dogovoriti s vama, za kavu, idemo za 15 minuta tu i tu, i ja dođem na kavu, kažem, ajde bog, moram ići, evo moram taksi voziti, to je to, neko zovne, i tako moraš biti uvijek dostupan ljudima, ja se baziram na jedan krug svojih klijenata koji sam, ovaj. Izgradili već. Izgradila, i za, za te ljude sam od 0 do 24, što se kaže, ovaj. A di ste bazirani, ovako, po Šibeniku vozite uglavnom? Po Šibeniku, naravno, i naravno Bilice, dobro sad, Bilice. A dobro, to je sve tako blizu, da, da, nije nikakav problem. To je blizu, nema problema, mislim, i po, po svemu mi je polazište, mi je od Bilice ili Šibenik, i ljeti naravno imamo cijelu ovu našu obalu Šibensko-kninske županije, zanimljivo je 2018., ja
bih to rekla da se malo taj zakon o taksi prijevozu, odnosno o javnom cestovnom prijevozu, on se malo olabavio, tako da je dopustio da možete taksirati bilo di u Hrvatskoj, samo od jedinice lokalne samouprave zatražiti nekakvu dozvolu, a jedinica lokalne samouprave vam je dužna tu dozvolu izdati, ako imate sve papire, ono što treba, u 15 dana. Jer ono je bilo prije, to su bile nekakve kvote, nešto, oni su ti, mogli ste odbiti. Svaki, svaki grad je određivao svoju kvotu, grad, općina, a, a, ali niste mogli tamo di nemate prebivalište, odak di vam nije sjedište. Da, da, to je baš loše, je. E, znači tek je 2018. to malo regulirano. Tako je, e sad koliko je to možda korisnicima nekakvim, dobro, ali toliko i nije dobro, naročito lokalnim, ja se na primjer kao taksist, ne da se ne bih usudila ići u Split i u Zagreb, u Zadar koji dobro poznajem taksiranje, ja se ne bih usudila ni u Zagreb koji izvrsno poznajem, jer sam i studirala i sve,
ne, ne pada mi na pamet ići u neku sredinu koja nije, ovaj, koja nije moja, di ne znam čireve ljudi, di ne znam, ovaj, kako ljudi koji. Dobro, ali ipak je preoštro bilo, jer tih jedinica lokalnih samouprava ima milijun, tako da krivo skreneš, evo te već u drugoj, tako da to je jako onda bilo. Ne, ne, ne, samo to vam se gleda samo polazište, znači vi možete iz Šibenika voziti gdje god hoćete. Aha, ako ste u Šibeniku. E, ali da vam je polazište da krećete iz Šibenika, znači možete vi ići gdje hoćete, ali ukrcaj putnika mora biti na toj, u toj jedinici lokalne samouprave, od di vam je obrt ili. A to sad više nije tako, je li? Da, sad to više nije tako, znači. Ali treba zatražiti dozvolu da možete. Mogu ja otići u Split, u Zagreb i zatražiti dozvolu i mogu gore. Da, da, shvaćam, shvaćam. A inače sam i prije mogla doći u Split, iskrcat čovjeka. Da, da, druga je stvar iskrcati se. I vratiti se nazad, idem nazad u svoje, ovaj. Jer to je, mislim, taj, taj taksi je bio sve do, do pojavljivanja Kameja, to su onako, mislim, bilo je to nekako kartelsko, kartelsko rekao bih raspoloženje, gdje, gdje si imao, znači
fiksni broj tih taksista što odredi, ako ja to dobro shvaćam, jedinica lokalne samouprave. I onda ih imaš njih, ono, 6-7, i sad su to ono stereotipi kako igraju šah i kartaju i ne znam, naprave dvije vožnje i ja nisam siguran da je to ikad bila baš u potpunosti istina, ali mislim da nisu zabraga dolazili ta, takvi, takve priče i takvi stereotipi. Te stereotipi, kako imaju političarima stereotipa, tako imaju taksistima, ja uopće tako ne doživljavam kao, kao, ovaj, većina ljudi, ja ne, ne doživljavam te taksiste da su oni šahisti ili ne znam kako ih se sve naziva ili, ili, ili, to je takva djelatnost, ne znam, i mediji tih, tih stavu tu djelatnost da je omržena, naslov taksist uzeo 200 eura ne znam za vožnju od 2 kilometra i ovo, ono, ma koji to taksist, mislim kako, imaš, pa svak se može, pa ne može meni neko naplatiti nešto što, što, što nije, ovaj, realizirano. A i opet, ono, uvijek ima u svak čemu ima i loših aktera. A ima, naravno, naročito sada od 2018. kad se to sve olabalo, olabavilo, kad je manje, ovaj, papira
potrebno, papira, dokumentacije, stvarno ima svašta, stvarno ima svašta, ali. Zapravo tu je, kad je ono Kameo ušao na, na tržište, oni su uspjeli neko probiti led i taj, taj stisak zapravo. Oni su probijali led i. To je bilo i tučnjava, tu je bilo svačega, ajme meni. 2015. Ne znam kad je to bilo, 2010. tako nešto. Odražava možda neka moja kao firma, ovaj, sad ću još nešto spomenuti, dobro ste me sitili, nego, nego je to stvar osobne kulture vozača. Naravno, da, da. E, šta on vuče iz kuće, kako je odgojen, kako ima otpođenje sa ljudima, ja to, zato vam i kažem te priče, šahisti ti ne znam što naplaćuju, pasoslovne cifre, to je užas. Kameo, jako zanimljivo, evo, ja ne znam kako se nije, on nije više Kameo, on je Vizi sada. E, znam, da. Ja ne znam kako se u našoj državi niko nije tim pozabavio, kako nije pogledao, ne postoji firma Kameo, postoji 500 firmi, sad sam bezveze bubla, 500, registrirani na, sa raznim imenima.
A to su kao, ima onaj partnerski nekakav program. Da, ali čiji je vlasnik i direktor jedna te ista osoba. Aha, od svih tih partnerskih. Da. Interesantno. Jer to zakon dozvoljava, ti možeš imati firmu, pa ti ne možeš biti u jednoj firmi radnik, kamoli u 500 biti direktor, mislim, ne možeš fizički, ovaj, stići, tako da, ja, Kameo i Vizi, odnosno Vizi, ja, ja ih uopće ne vidim, eto, ne vidim, ne koristim. A što kažete na, na ove druge platforme, Uber, Bolt i to, sad ne znam još šta, ko još operira u Hrvatskoj. Uber, Bolt je dobar za vas kao, kao, kao korisnika, jer korisnik gleda da plati najmanje, to je svačija politika, to je i moja politika, da, da, da štedim, da, da, da ne rasipam. Šibeniku to van sezone ne funkcionira baš prebajno, na primjer, znam otići u Zagreb poslovno i to, i tamo ga koristim, ok, nije baš turbo, turbo jeftino, ali je, što se tiče ono, koliko je zgodno to, mislim, odvratno je dobro, znači, ono, naručim ga, on je za minutu tu, nikad tu nema čekanja, i, i nisu neke basnoslovne, i nije da sad
ono, odem u bankrot tako, dok, dok na primjer u Šibeniku više koristim Kameo, jer mi se Bolt i Uber nikad ne pojavi, onako, ajde, sad tih nekih 4,5-5 eura je koliko već unutar grada, i u principu sam zadovoljan s uslugom, pojave se u nekom normalnom roku i to, ali u svakom slučaju, sa, sa tim platformama malo se za, za korisnika imam dojam da je ipak se pomaklo, jer nekako tržište učini svoje, i onda su se i ovi ti, pod navodnike šahisti, a sad ne, ne vrijeđamo ljude, ali, ovaj, su se isto malo trgli i neko se tu, bar se meni tako čini da su se neke pozitivne promjene su se svakako dogodile, ne znam šta vi mislite.
Kažem vam, za korisnika je to dobro i za nekog ko uopće neće duboko da razmišlja, najgore je za onoga koji to radi, on ima razne namete na tu, što ste mu vi platili 4-5 eura, on ima razne namete, on ima dati za Uberu, Boltu, proviziju, on ima dati za nekakve te provizije za nekog, počini me na radi, on ima troškove, amortizaciju, gorivo, svašta, ja ne, neisplatljivo je, uopće je neisplatljivo, ali ljudi su valjda, valjda nadobudni, ljudi slušaju jedan drugog, a ja imam lovu, ja zaradio voliko, ja zaradio ono, pa se upuštaju. Pa dobro, valjda ne bi to tako dugo funkcioniralo i postojalo da nema zarade. A uvijek ima novih, uvijek ima, vi to ne pratite, ja to tako malo, jer sam u toj branši, pa pratim, jedni se zasitu, jedni valjda kad stavu sve na kraju. Da, da, vide da su u principu izgubili ili su zaradili jako malo. Da, da to nije vrijedno toliko, ti tog truda. A posao je gadan, to je. A onda dođe neko novi koji od nekog čuje, a moj prijatelj, ne znam, u Zagrebu, u Splitu, on zaradio toliko, ajde ja probam.
300 eura na dan ili nešto. E, mislim, to je, a još sam vam htjela reći, zašto nema u Šibeniku toliko Ubera i Bolta, pojavu se liti, liti je na ravnom. E, liti ide to, da. Liti je Meka, liti dođu Uberi, ne znam, iz cijele Hrvatske dođu. Aha, aha, da, da, znači sezonski se dolazi masovno. Dolazi se, Uber u Zagrebu, donekle je za onoga koji vozi, koji živi, znači od toga koji zarađuje, donekle isplativ, jer on vas odvede od točke A do točke B, na točci B će on sigurno u takvom velikom gradu pokupiti nekog. Tako je, uvijek, uvijek se neko ide. A uzmite ovdje primjer, ide, ide, ne znam, odavde s Baldekina do, do Crnice, on u Crnici, koga će on vratiti nazad, on opet, znači ima, on ima prazan hod taj, i tu su mu i, isto trošak mu je. Da, da, neko zove na vidicima, pa onda je to sad, je, je, Zagreb je to drugačije. Mali je grad, nije protočan i, ovaj. A kako onda opstaje Vizi ili, ili vi na koncu? Rekla sam vam, jesam vam rekla, ovaj, za Vizi. Aaa. Što ću vam ja govoriti za Vizi, pa otvorite registar trgovačkog suda, pa sve je na istoga čovjeka,
vlasnik, direktor, ne, ne znam, ne, neću se uopće u to. Da, da, da, shvaćam, shvaćam, dobro, tko zna kako to funkcionira i dobro. Ja njih ne vidim, eto, vi se s njima koristite i ja ih ne vidim. A mislim, ne, ne prečesto, ali kažem, ne, nemam, nemam primjer bi bar ovako iz, iz. Lokalni šibenski taksisti. Lokalni šibenski taksisti, ja vam garantiram, niko vas neće ni privat, niti, niti oderati, cijene za gradsku vožnju su nekih 7 eura, kad je grad Šibenik određivao cijene, odnosno nije grad Šibenik određivao cijene, nego najveću moguću cijenu koja je bila za 5 kilometara 40 kuna, to je bilo dok nije bilo ove liberalizacije, do 2018., znači 40
kuna je sad nekih 6 eura, je li tako? Da, e. E, eto, šibenski lokalni taksisti tih 5 eura, tih 5 kilometara voze za 7 eura. Da, nisu ni dizali cijene, niti se usklađivalo, ni povećavalo sa ovim svim poskupljenjima koji su svaki dan oko nas i od prehrane do, ne znam, do svega, ja mislim da je to korektno i ja, ja osobno sa, sa moje strane gledam da mi je bolje čovjek neki koji je odavde, koji sve zna i, i na kraju kojeg i pozna dosta ljudi, nego neki kad mi dođe, ne znam odakle, niti znaš ni odakle je došao, nije mi pouzdan. Evo, mogu vam reći da ja imam jako dobra iskustva s roditeljima tinejdžera, e, tinejdžeri naravno počnu ići van, kad rade izlaske, izlaske i ovo, ono, i ti roditelji se najavu, ne znam, predvečer, navečer treba ići po maloga vamo, po malog tamo, i tako, jer roditelji baš
hoće da im djeca idu sa osobom od povjerenja, u koju imaju povjerenje. Da, da. I onda nije bitno je li je to 3 eura ili je to 7 eura ili 10 eura, bitno je da. Ma glavno da se oni vrate. Da, da. Sigurni i da, da, da se, dosta, dosta ta mlađarija i pije i to baš onako. Da. Su taksiji važni za to. Da, i možete vi reći meni, ne znam, 10 eura, ajme, to je puno, ajde digni se ti u 3 ure noću, pa ti, ajde. E, a da, da, da, je, lako je to govoriti, je, je, ono. E, kažem vam, ima. Ako će ko htjeti platiti, je li. E, puno je, ovaj, ima odricanja u drugim dijelovima u privatnom životu, ima. A kako je, ja bih rekao kod svakog poduzetničkog. Vrijeme za sebe, a. Ja bih rekao ja tako za svaki poduzetnički posao gdje si ti, nemaš nekog svog šefa, nego si ti taj šef, ti si glavni i odgovorni, koće raditi ako nećeš ti, tako da, ono. Ništa, gospođo Jakšić, hvala vam puno što ste, što ste došli, bilo mi je zanimljivo malo čuti o obilicama i nadam se da će nekako to ići svojim putem, da će se možda čak i promijeniti izvršna vlast, sad hoće li to,
s obzirom da je tako malen, malen mjesto, kako nazvati, koliko se tu može zapravo i napraviti nekih krupnih infrastrukturnih projekata, ali možda uz te famozne EU fondove se nešto i može, ništa, eto, u svakom slučaju ako se planirate opet kandidirati, želim vam puno sreće i eto. Hvala svima na, na slušanju i gledanju, subskrajbajte se, lajkajte, sve što treba odraditi, eto ga, pozdrav, bok. Bok.
Slične epizode
#13
DSM #13 · 13. siječnja 2025.
Ivica Ledenko, saborski zastupnik, dugogodišnji političar, menadžer
Ivica Ledenko
#26
DSM #26 · 8. svibnja 2025.
Stipe Petrina, o Primoštenu, Mađarima, lokalnoj politici i još mnogo toga
Stipe Petrina
#4
DSM #4 · 3. studenoga 2024.
Petar Baranović, predsjednik savjeta šibenskog SDP-a
Petar Baranović