Epizoda #21 · 23. ožujka 2025. · 1 h 57 min

Davor Živković, predsjednik gradske četvrti Stari grad, političar i inženjer

Gost: Davor Živković, predsjednik gradske četvrti Stari grad, političar i inženjer

Lokalna politika

Podijeli: Facebook X WhatsApp Viber

O epizodi

Pričamo o brojnim gradskim temama, nezaobilazna spalionica smeća, Batižele, odnos gradskih četvrti i mjesnih odbora s gradskom upravom i nadolazećim izborima.

Poglavlja

Transkript

Prikaži cijeli transkript razgovora

Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druga strana medalje". Danas je s nama gospodin Davor Živković, predsjednik Gradske četvrti Stari Grad. Davore, dobrodošao. hvala lijepo. Ovaj, pa ništa, krenimo od Gradske četvrti. Kako tu situacija stoji, kakva vam je, kakva vam je s gradskom upravom, na primjer, ovaj, suradnja? To je sad, u zadnje vrijeme, dosta, dosta se oko toga priča. Vidim sad, Marin Koudela je nedavno izašao da će, kao, osnažiti Gradske četvrti i... Pa, Marin Koudela je, prijatelj od Bože Neduljević. I Marin Koudela je još kao mladi dečko bio jako visoko poletio politički, a u njemu su ostala moralna načela. I onda, kada je bio onaj unutarstranački prevrat između, između Sanadera i ovoga, Ivića Pašalića, jel', on je bio na strani, ovaj, Ivića Pašalića. Bio je svjedokom krađe glasova, otimanja i tako dalje, i onda je on direktno osjetio odakle taj

unutarstranački... Sukob? Sukob. I onda je rekao: "Ne bih, hvala," otišao, svojim putem. I sad dalje dolazi, dolaze neka druga vremena, i sad se osjeti ova, ova struja. Mada, ono, mnogi, ovaj, kada su vidjeli rezultate izbora zadnjih za predsjednika države, gdje je Milanović uzeo 1.130.000 glasova, onda se sad najednom, uz kokodaka SDP-a, dakle mrtva stranka, naravno... Pa tako je, sigurno ih je to osnažilo, da. Ali ja mislim da je Milanović to, a ne SDP. Milanović je generator toga. Tako je, tako je. Dakle, oni bi sad htjeli na, na tim njegovim, pod navodne znakove, simpatijama birača, misle da će sad tako biti i na izborima ovim koji slijede, lokalnim izborima, pa se sada počeli trzati. A onda netko drugi kaže: "E, nećete vi koji ste SDP bili mrtvi toliko godina, nije lako biti u oporbi 12 godina," jel', dakle tri mandata. Svaka politička stranka je interesna zajednica.

Ma koliko mi, pričali o nekakvom altruizmu ili ne znam što, interes može biti opće dobro. Dakle, moj primarni interes je opće dobro. I onda, onaj tko će sudjelovati sa mnom u stvaranju općeg dobra, on je sa mnom, i to je naš interes. Znači, zajednica ljudi koji se trude za opće dobro, a onda kad to postane opće dobro, lako je, lako je iz općeg dobra konzumirati za sebe, jel', biti okupan u općem dobru. Ako je tebi dobro i meni je dobro, ja već se ne moram misliti da ćeš ti meni nešto ukrasti. Dakle, čim ja ne mislim da ćeš ti meni nešto ukrasti, jer nisi potrebit, jer uživaš opće dobro, onda

društvo je izbalansirano. I sad... Dobro, nisam mislio toliko o Koudeli pričati, nego više... Ne, ne, ne pričamo o Koudeli. Što misliš o toj njegovoj inicijativi da se, da se ojačaju Gradske četvrti i Mjesni odbori? Ali sam to spomenio. Onaj program kojeg on ima je naš program, i on zagovara naš program. Svatko tko uoči da je to jako važno i bitno za razvoj demokratskog društva i za decentralizaciju, onda razumi bit politike, jel'. Dakle, mi smo potpisali europsku povelju u kojoj smo se obvezali da ćemo napraviti mjesne odbore i Gradske četvrti. Nekad prije, u ex-socijalističkoj državi, imali smo mjesne zajednice. Zašto? Zato što smo mi od prije već prepisali zakone europske, europske zakone, recimo njemačke. Mi smo imali najbolji zakon o radu. To misliš od kad je Republika Hrvatska ili još u Jugoslaviji? Od kad je... Ne Jugoslavije, nego Socijalističke Republike Hrvatske. Aha, okej.

Dakle, ja se uvijek referiram na Socijalističku Republiku Hrvatsku. Ona je postojala i prije nego Republika Hrvatska. Ali ja znam da sam ja uživao živeći u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. To je bila zajednica hrvatska kao što je sad Europa. Zamisli da sad mi se predstavljamo negdje da... Gdje živiš u Europi? To je kao i prije da kažeš gdje živiš u Jugoslaviji. Dakle, Jugoslavija je bio eksperiment. Ja sam dijete iz eksperimentalnog društva. Eksperimenti su se vršili na mojim roditeljima, oni to nisu ni znali, ali mene nije uhvatio taj eksperiment. Dakle, ja sam odrastao u slobodi uma. I zato za sebe mogu reći da sam uman čovjek, nisam razuman.

Vidim većinu razumnih ljudi, ali vidim jako malo umnih ljudi. I zato, jednom prilikom sam rekao da sam ja izumitelj. A onda se moj prijatelj nasmijao i rekao: "A reci mi, što si ti izumio?" A ja kažem: "Ništa." A on: "Ahahahaha." Ja kažem: "Najprije trebaš biti izumitelj, tek ćeš onda moći nešto izumiti." Sama riječ naša"iz uma", izumitelj. Vadim nešto iz uma. A što je to izum? To je sposobnost stvaranja neiskustvenih dobara. Dobro, ali kad kažeš"ukrali su nam program", kome, kome su ukrali program? To jest, ukrali ne, to je ne ukradi, nego ne može se to ukrasti. To je misao, ja mislio na ukrasti. Svi mi imamo gotovo isto mišljenje. Znači, to je ono na kojoj si frekvenciji. Dakle, ako ti kažeš da ćeš u svom... Znači, nije on rekao ovo, ono, nego je rekao sve što je i normalno. Znači, komunalni red, što je lokalna uprava i samouprava, jel'. Lokalna uprava, vama će pravnici u upravnoj zgradi grada Šibenika reći da je lokalna uprava županija, a samouprava da je grad, što je netočno.

Dakle, namjerno iskrivljuju tumačenje pravno, ono zakonom što je donešeno. A koje je ispravno? Znači, čitate? Ispravno je da je lokalna uprava, da je lokalna uprava grad, a samouprava, riječ samouprava, to su mjesni odbori i Gradske četvrti. Ja, kada pričam s ljudima, onda mi kažu: "Pojasni malo što je to." Načelo supsidijarnosti

je načelo koje je u Ustavu napisano Republike Hrvatske, da vlast počiva u narodu i proizlazi iz naroda. Ako vlast proizlazi iz naroda, to je baza, temelj demokracije, pričamo o temelju demokracije. Ako izlazi iz naroda, onda prvi, prvi izbori koji se vrše neposrednim putem tajnog glasovanja su izbori za Gradske četvrti i mjesne odbore, gdje ljudi neposredno inauguriraju svoje ljude, evo, za... Zato su pravi pravcati izbori, nema tu šale. To su, u stvari, to su izbori. Dakle, u Švicarskoj, kad pitate prolaznike ljude tko je predsjednik države, svega 16, 17% ljudi zna. A to ne mogu baš vjerovati, ali ajde. Je, istina je, istina je. A kad ga pitate tko je predsjednik kućnog savjeta, njih 95% zna koji je njihov predsjednik kućnog savjeta, tko je njihov predsjednik od zgrade, tko je njihov predsjednik četvrti, on je u gradu. Da, to valjda i ovdje znaju ipak, ajde, po zgradama. Švicarci godišnje izlaze na referendum 12 puta godišnje.

Znači, skoro jedan put mjesečno. Oni naprave referendum, hop, hop, jer ne treba puno glasova prikupiti da bi se referendum održao. Onda se referendum održava i za pitanje koje će boje vrećice za smeće biti u njihovom kvartu. 97% ljudi izađe na te izbore. Kada se bira predsjednik Švicarske, a 16, 15, 16% izađe na izbore. Zašto? Njih to ne interesira. Njih to ne interesira jer oni ne mogu direktno utjecati na to. Ali što će se događati ovdje u njegovom okruženju gdje on živi, on je posebno zainteresiran, recimo. E, to je taj razvoj lokalne samouprave i primjena demokracije. A za to je potrebna, šta, decentralizacija. Mi podsvjesno hrlimo centralizaciji i tražimo nekoga tko će biti odgovoran za naše postupke. Znaš, nisam ja, to je šef rekao. Onda ovaj šef kaže: "Nisam ja, to je meni rekao direktor." Onda direktor kaže: "Nisam ja, to je meni Vlada Republike Hrvatske naredila." Dakle, uvijek se traži da je netko drugi odgovoran za postupke koje je on trebao preuzeti na

sebe. Znači, za dijelove ili djelokrug, djelokrug u kojem djeluje, bi trebao preuzeti odgovornost. Ja sam kriv ako nešto ne valja. U svakom slučaju, ti misliš da je to dobra inicijativa i trebalo bi to gurati naprijed? Apsolutno, apsolutno da. Jer mislim na jednu stvar što je rekao, da, da su sada sve, sve što se, znači, izglasa na, na nekoj sjednici ili, ili na zboru građana, da je to savjetodavno kao gradu. Ne, ne, ne, ne, ima caka, ima caka, pardon. Ide ovako.

Piše baš doslovce u zakonu: "Skup građana, ako se sastane i skup građana donese neku odluku, ta odluka je obavezna za Vijeće Gradske četvrti." A onda kad Vijeće Gradske četvrti tu odluku prenese na grad, upravu grada... Ali što je to uprava? To je nama, to nama treba služiti, a ne mi njima. Ne služimo mi njima, nego oni nama. Oni služe narodu. Ako oni služe narodu, onda oni trebaju služiti predstavniku naroda. Ja predstavljam u ovom trenutku grupu stanara stare gradske jezgre. Ako je volja stanara to i to, i to mi želimo, onda nismo mi željeli da se promijeni onaj predsjednik, pa ne možemo to, to izglasati. Ali da se promijeni nama nešto u našoj ulici ili da se nešto prenamijeni, ovo na jednu, ovo na drugu stranu, jer je to u interesu stanara, onda je to nešto na što mi imamo pravo. Kada bi mi tražili nešto da se ne dogodi, a viša instanca želi da se dogodi jer je u općem interesu, onda je to što mi kažemo bi trebalo biti kao savjetodavno. Mi ne želimo, ali oni kažu:"Žao nam je jer je već odlučeno, planirano ili ne znam što,

sad će proći nekakav autoput preko moje zemlje." I mi imamo tu mjesnu zajednicu i mi kažemo: "Neće ovdje, nek sad bude okuka jedna velika, da ne prođe pored nas." Eto, to ne možeš izglasati, izglasati kao mjesni odbor ili Gradska četvrt. Ali sve drugo što ne remeti one više ciljeve, jel', u planovima, ti imaš to pravo. Ne ono da ti nekoga trebaš moliti. Da, da, molim grad. To je ista stvar kao da smo ti i ja ili ne znam tko od nas vlasnici autobusa i mi molimo šofera kojeg smo mi zaposlili da nas odveze tu i tu. A naš autobus, mislim...

Da, da, ma shvaćam analogiju. A kako se zaštiti ako, ako se izglasa nešto, okej, sad dao si primjer autoputa, ali nešto što je ili preskupo ili prečudno ili neko besmisleno, kako bi onda, onda opet mora imati grad mogućnost reći ne na to. To jest, koju sad ima mogućnost. Pa nema, ako nemamo mi mogućnost na lokalnoj razini, ovoj prvoj razini, ako nemamo mi tu mogućnost, onda nema ni grad mogućnost, onda nema ni županija mogućnost, onda što? I onda zbog toga što ne znamo pročitati zakon. Ali što je tu onda pošto pokrivu? Zar se ne može onda, ne znam, tužiti sudu u Europi? Onda upravni postupak, da, pokreneš upravni postupak. A to je tko napravio? Ali ne, ovako, taj upravni postupak nema smisla iz jednog razloga. Što, uhm, što građani ove zemlje ne biraju na posebnim izborima sudbenu vlast, na posebnim izborima izvršnu vlast i na posebnim izborima zakonodavnu. Oni nama pričaju da je demokracija se dijeli na tro diobu vlasti i nabraja te tri vlasti. Ali što se dogodi?

Građani biraju samo zakonodavnu vlast. To je jedna trećina vlasti. A onda dvije trećine ta zakonodavna vlast podijeli između sebe. Još dvije trećine ona bira. Sami oni. Znači, kao da sam ja došao kod odvjetnika i dao mu punomoć bez teksta, a on nadopisao onda sve drugo. A ja direktno odgovaram za to jer me on zastupa. Dakle, kad on nešto proda, on nije prodao svoje, on je prodao moje. Dobro, ali za ovo, za, za sudbeno treba dvije trećine i što ja znam, u parlamentu nije da je baš samo samovolja totalno. Ne, ne, samovolja je parlamenta. Pogledajte sad. Da, ali parlament je izabran od strane svih. Ali ne, nego kako smo mi jezik vlastiti izobličili na način da ne znamo i ne podrazumijevamo što je. Dakle, ako se netko bori za vlast i osvoji mandat i uđe u parlament, to se zove parlamentarna stranka. Ima samo jednoga od 156. Ima samo jednog, ali već je postala parlamentarna stranka. I onda oni sebe zovu da su oni oporba. Ne, oni nisu oporba vlasti. Oni su oporba u vlasti. To je ogromna razlika. Znači, Hrvatska ima 130 i nešto registriranih

političkih stranaka. Od tih 130 i nešto, parlamentarnih je 45, recimo. I onda oni, tih 45, dvoje, troje se udruže i sastave većinu. E, oni su, oni nisu oporba, oni vladaju, a ovi drugi jadnici unutra, oni su oporba. Oni ne mogu ništa. Oni ne mogu preglasati odluku. I kako oni ne mogu preglasati odluku, novinari trče prema njima i govore da su oni oporba. Ne, oni nisu oporba. Oni su vlast, samo nemaju većinu. A oporba su sve ostale stranke koje nisu postale parlamentarne. Kada bi naši, kada bi naši novinari radili balans na način da za svako mišljenje koje dobiju od oporbe u vlasti tražu i oporbu vlasti da kaže svoje mišljenje, onda bi ljudi znali da postoji oporba toj istoj vlasti.

Oporba toj vlasti, čak i onima koji su u manjini, koji ne mogu izglasati nešto, ali oni bi bili oporba u vlasti. Pa jesi u vlasti? Jesi bio u vlasti? Jesi napravio išta? Nisi. E, sad ćemo mi doći drugi koji smo u oporbi. Ali totalnoj oporbi. Nismo uopće u vlasti i nismo nikad participirali u vlasti. Zašto nas ne isprobate? Mislim na pučanstvo, jel'. Zašto PUK ne isproba ove koji nikada se nisu pojavili? Pa to je dobro pitanje. U nas se to kao više za neku nogometnu momčad se navija. Aha, ja ću sad za HDZ ili SDP, to je u većini koji glasaju njih zabetonirano. Nema tu... Da, ne, ne, nego ljudi podsvjesno... Koliko god da napravili grešaka ili nešto, nemam, ja ću za to jedno te isto i gotovo. Nema pojma navijača. Navijač neće da se identificira sa slabim, slabijim, jel'. Navijač hoće da se identificira sa jačim. Hoće biti, on navija za pobjednika. On uvijek navija za pobjednika. On se ponosi s tim, on nosi oznake, šale, sve. I on je uz pobjednika, jel'. Da, da. Ali to je na jedan način, ono, kukavički, ajmo to tako reći, jel'. Znači, 130, pazite koliko mi imamo bogatstvo u političkom promišljanju. Kad imaš, pa možeš čak i smatrati, ne znam, ti, ti, te ljude psihopatima ili ne

znam što, 130 registriranih političkih stranaka. Da bi registrirao političku stranku, moraš imati skupštinu sa 100, najmanje 100 ljudi koji će dati svoju legitimaciju, jel', dovesti... Potpis nekog, da, da. Potpis da su oni članovi te stranke i da to podržavaju, da podržavaju takvu platformu političku. I kada bi sada, recimo, novinari svaki put kada dobiju od oporbe nekakav odgovor zašto nije prošao nekakav prijedlog, išli tražiti one oporbu, znači one stranke koje nemaju, nemaju zastupnika u Saboru, nisu parlamentarne, ajmo vidjeti što oni kažu. Pa bi onda ljudi rekli: "Pa vidi ovoga, ovaj je zrelije, ispričao nama priču kako bi se trebalo napraviti." Da li me, da li me, da li me razumijete? Znači, čim je to oporbena stranka, čim nije mogla sastaviti većinu, već ga ljudi smatraju, ono, manje vrijednim. Ali ja sam svjedokom krađa na izborima i uvijek mi je to smetalo, kao, ako...

Na svim? Na svim izborima. Dakle, tek sada, kada je Trump, ono, prije četiri godine izgubio izbore, pa kad je bilo evidentno toliko vodi, pa toliko sad ne vodi, pa elektronički glasovi, pa ovo, pa ono. Znači, kada, kada je cijeli svijet, znači, naši novinari su s guštom pričali kako je Trump pokraden. A kad je on pokraden, gdje se, ono, uvijek je pričalo kao američka demokracija, Amerika je... Čekaj, kad su novinari govorili da je Trump pokraden? Pa nisu to govorili. O čemu pričaš? Ovime meni... Misliš na 2020.? Da, da, da. Ne, govorili su da nije pokraden, da je to notorna glupost, da to Trump laže i što ja znam. Da, različite smo onda podcaste gledali. A mislim, ja sam gledao dosta i čak i ovi neki desničarski podcasti su u principu govorili: "Aj, aj, nemoj." Mislim, vjerojatno je bilo krađe malo, ali ne toliko van mas koliko je Trump htio prikazati. Mislim, ne znam, tko to zna. E, ovako.

Što se, tko broji glasove? Tko je uvijek zadužen da bude taj glavni koji koordinira sve? Koja vlast? Sudbena. Dakle, uvijek se iz sudbene vlasti izvuku ljudi koji će biti u izbornim odborima i koji će prebrojavati te glasove. Kao sudac je povjerenje, jel'. Znači, iskazuje se, ono, kako nemaš u suca povjerenje da će to biti dobro prebrojeno i da se neće izbalansirati. Ljudima se prije izbora servira da postoji favorit, ali da nije ni ovaj drugi toliko slab. Znači, sugerira se biračima da biraju dvije opcije.

I u tom sugeriranju čak, ono, izlazne ankete kažu ovo, ono. Dakle, oni pripremaju ljude. To se zove subliminarna poruka. Pripremaju ljude da donesu baš takav zaključak, jel'. Pa se sada ovaj dvojio: "Ko? A ja neću baš za ovoga, a ja ću za ovoga" i tako dalje. A naši ljudi obično glasaju protiv. Ovaj mi se sad zgadi, a ne sviđa mi više, ja ću sad za ovog drugoga. A što znaš o tom drugome? Ne znaš ništa. A ovoga si pratio i znaš dobro o njemu sve. I tamo gdje se tebi ne sviđa i što je on napravio i kako je napravio, e to mu zamjera. E sad više neću glasati za njega, nego za koga? Za nekog drugoga. Što je taj napravio? Nemam pojma.

Nije još ništa. Vidjet ćemo tek. Dakle, kod nas nema svijesti da ti točno znaš da tvoj glas nije ništa drugo nego ti štitiš svoj interes. Dakle, svaki čovjek bi trebao ići na biralište i gledati koji je moj interes. Da ja želim vidjeti, evo, baš toga. Da, da, ali kako se kradu glasovi? Kako se to radi? Ja sam svjedok. Ovako se kradu glasovi. Jednostavno.

Postoje, ono, dvije strane suprotstavljene, jače. To su oni koji su na prošlim izborima dobili najviše mandata. Temeljem tih mandata su osvojili pravo da oni predlažu u izborne, u izborne, ovaj, na izborna mjesta, na biračka mjesta, one komisije koje su tamo. I onda, ako si ti dobio malo glasova, ti ćeš isto moći neke ljude tamo predložiti. Ako si dobio puno glasova, ti puno ljudi predložiš. Znači, puno tvojih ljudi će sudjelovati u izbornom procesu. Ali čekaj, ali ima i neovisnih, jel' tako? Da, ima i neovisnih. Ja sam par puta radio na izborima, se prijavio u grad i nisam bio dio nikakve stranke, ničeg. I radio sam, mislim, bio sam, ono, u toj komisiji sad. Davno je to jako bilo. Bravo, dobro je. To kad se ti prijaviš i oni te upute. Sad ovi izbori za gradske četvrti je bio užasan problem kako sastaviti uopće ljude koji će biti na birališnim mjestima, jer nisu ljudi ni htjeli, ni, ni, ni znali da to je tako. Ne doživljavaju, tako je. I onda, aj, za dnevnicu, netko će otići. Ti ljudi koji tamo odu, ti ne mo', ti si bio tamo, sudjelovao si u svemu, a ti ne znaš kako je ta lista i ono što ste vi točno prebrojili,

kako je završilo dalje i kako su se upisali u Apisa, razumiješ, ti rezultati, brojevi i tako dalje. Znači, dalje ti više ne znaš. Onog trenutka što se događalo pred tobom je bilo što se tebe tiče pošteno. I ti misliš ono da je varanje tog trenutka bilo. Ide samo, samo malo. Ti dođeš na predstavu od Kacpera i on onoj ženskoj otkine glavu. I gori mu vatra na ramenima od te ženske. Misliš li ti da je on njoj stvarno otkinuo glavu? Ako ne misliš da joj je stvarno otkinuo glavu, onda je u posrijedi trik, jel' tako? I sad kad ja kažem tebi da oni kradu, onda oni upotrijebe trik. Ti si tu, sve gledaš, a oni ukrade. Trik. E sad, jedan od trikova je banalan. Znači, kašeta se iskrene, zatvore se biračka mjesta, zaključaju se, više nitko ne može doći, došlo je 19 sati i sad ćemo mi sada te kutije otvarati. Ako ima više kutija. I onda se kutija okrene naopačke i ispadne. Netko je zamotao listić ovako, netko ovako, netko ovako, netko onako. I sad se otvaraju listići, otvaraju se i sad ovaj kaže: "Jaću skupljati sve koji glasaju za HDZ." Ovaj drugi kaže: "Jaću sve koji glasaju za SDP." "Jaću sve koji glasaju za ovoga nezavisnoga, ne znam što." I ima više nezavisnih, na primjer. Ja sam bio na biralištu dok oni broje, stajao iznad čovjeka.

Iznad čovjeka stajao, gledao. I on je meni pred mojim očima ukrao 11 glasova. Pa sam ja rekao: "Stani, polako." Znači, otvara listić i bude moje ime, ali bude ime još jednog nezavisnoga, Bore Karege. I on samo ispod stavi listić u tu hrpu. Ne list, na list, nego ga ispod stavi. Otvori, vidi moje ime i stavi. Otvori, vidi moje ime i stavi gdje je Karega. I onda svi su, listića više nema, svaki je skupio svoju, svoju hrpu i kaže: "Koliko si ti skupio, koliko si ti, koliko si ti, koliko si ti." Kad se, kad se, kad se ide na, na, na, na, na, kad ljudi biraju i uzimaju one listiće, oni zapisuju koliko je ljudi došlo. I znaju odmah koliko su izdali listića. Kad zbroj svih tih listića se poklapa, o, super. Nema viška, nema manjka. Razumiješ? Možemo sada okončati izbore. Koliko ti imaš, koliko ti imaš, koliko ti imaš. Ja došao i ja kažem: "Stop. Stani." Kaže: "Novome broji." Ponovo. Kako? Ali ovako, kao ono karte. Jedan, dva, tri, kad ono Davor Živković, daj ovamo. Četiri, pet, šest, ono Davor Živković. Sedam, jedanaest glasova mi je pred mojim očima ukrao na tom biračkom mjestu.

Jel' razumijete? Oni sa Borom Karegom, onda kad je to bilo, neće imati nikakvi problem. Jer on ne razumije politiku. Ali on voli, ono, da ga se vidi. Ja razumijem, meni neće moći prodati ništa, bit će sve transparentno. Jel' do njega u gradu bilo, gdje su tako baš bezočno krali? U gradu, u gradu, u gradu. Ja, ja, mislim, ja sam isto pratio što rade. Ne sjećam se takvih baš očitih malverzacija sad kad, mislim, kad smo to prebrojali, išli smo čas. Sad što se onda događalo, nemam pojma. Dobro, ali možda ne ideš za tim. Ja sam perceptivno. A mislim, gledao sam što rade. Ne, ne, ja sam perceptivno, ono, to podižem kad su izbori. Kad su izbori, onda imam fini, fini, onaj, fino naštelan zvuk na, na bilo koju izjavu. Dakle, o krađi glasova. Apis. Na primjer. Na računalu. Samo stisne jednu tipku i promijeni onaj zapis. Znači, svako malo se ažuriraju birači. Netko umre, a netko se novi rodi. Netko napuni baš 18 godina u tom razdoblju od izbora do izbora. Izbori su obično svake dvije godine, jel'. Znači, lokalni, pa, pa parlamentarni, pa lokalni, pa parlamentarni i tako dalje.

Znači, znači, on samo stisne jedan gumb i promijeni, promijeni stanje. A dobro, to je baš... Ali slučajno, onda nije ni namjerno. To ćemo, znaš, ono, pa to je sasvim slučajno. Da, da, to je sad već malo bez pokrića. Onda svi se spiskovi... Što bez pokrića? Sad ću vam ja reći. U Zagrebu... Ne, ne, kako znaš za Apis sad na Botun? U Zagrebu, na prošlim parlamentarnim izborima je više od 6000 ljudi došlo u ustanovu da se identificira jer ga nije bilo na spisku. A to je više od 6000 došlo. A koliko ih je došlo pa vidjelo da treba čekati red satima da dođe na red da se vrati njegovo biračko pravo koje mu je, eto, sasvim slučajno oduzeto. Jer je printer isprintao verziju zapisa onu koja je ažurirana bila prije godinu i pol dana ili dvije. Znači, čovjek koji je svake godine bio tu i bio na spiskovima, sad ga nema. Ne, ne da se radi o ljudima koji su promijenili boravište ili ne, boravak ili nešto, ili tražio da više ne glasa tu, nego glasa...

Mislim, na sve moguće načine se pokuša dobiti vlast. Zašto? Zato što ti koji si na vlasti kontroliraš novac i sada trošiš naše novce za svoju promidžbu. A ovaj koji želi doći na vlast mora negdje naći novce za tu istu promidžbu. I već si u neravnopravnom položaju. A nakon toga, a što ako se ljudi vrate... Pa naravno, Ivane, na vlasti je predizborna kampanja četiri godine. Evo, sad naslikavaju se projekti i to sve. Sve, sve, to je strašno, strašno. Ovi portali su zakoni, ono, čovječe, samo ih prate kao psi i onako čitaju i slikaju. Dakle, dakle, ono, malo se, malo se nahraniti optimizmom. Recimo, kad je svečana sjednica gradskog vijeća, ja to volim otići da dobijem malo, ovaj, nema veze što je sve laž, ali je toliko lijepo ispričana da ti ono jedno vrijeme, evo, sad ću namjerno slušati sa velikom pažnjom i diviti se učincima, jel', naše uprave. I diviš se, ono, sad dva vremena, znaš, i kažeš: "O, savršeno, savršeno, savršeno." Pa zar ti sumnjaš da su ovi savršeni? Ja sam na prošlim izborima prije četiri godine se kandidirao za gradonačelnika.

I ja sam skupljao potpise na poljani. Bio je veliki Jumbo plakat u kojem sam ja ovako raširio ruke i dolje napisao da je moj program ulagati u ljude, a ne u zgrade, u kamenje i tako dalje. Ja sam rekao da mi imamo i pogrešni, pogrešan naziv, znači gradonačelnik. I kada čovjek to doslovce shvati, on je načelnik grada i on samo misli kako će urediti grad. A tko će u njemu živjeti, njemu je savršeno svejedno. Gle, onda je grad uređen na neki način. I onda je on gradonačelnik. Onda sam ja rekao: "Mi bi trebali ispraviti to u zakonu, da se ne bira gradonačelnik, nego građanonačelnik." Razumiješ? Da je on načelnik ljudima, jer su ga birali da ih vodi. A ne da vodi kamenje, zgrade ili ne znam što. Ali ja ne želim da on vodi, da gradonačelnik vodi ljude. Kako, kako to misliš? Vođenje ljudi. Pa da. Osiguraju im uvjete. Pa to i rade. Mislim, znači, gradska vlast bi trebala imati osiguranje. Jel' misliš da su za građane osigurani uvjeti? Evo ovako. Uredili smo četiri tvrđave. Za koga? Da, ja tvrđave nisam baš neki...

Eto vidiš. Možemo mi što, što, što... Dobro, hoću reći, hoću reći da bi, ono što bi, znači, vlast trebala, da, da se što manje petlja u, u, u posao poduzetnika i tih stvari, da osigura infrastrukturu, a ne da, ono što ljudi vole reći, koliko su oni otvorili radnih mjesta. Ali nema što, gradonačelnik ili vlast otvara radna mjesta. Ti trebaš omogućiti da ljudi sami otvore radna mjesta. Upravo to. Ali dobro, ali to je onda... E, o tome ja govorim. E, o tome ja govorim. Da, tako bi trebalo biti. Ali opet...

Tako bi trebalo biti. I onda sam ja... Kako onda može biti građanonačelnik? Mislim, objasni mi to. Građanonačelnik, dakle, načelnik je građanima, oni su ga izabrali da ih vodi, odnosno da osigura uvjete, vođenje. Znaš što je voditelj? Voditelj nečega, jel'? Pa da, ne želim da mi budući određuje što ću raditi. To ispada... Ne daj Bože. E, pa da. On mi treba omogućiti da ja mogu raditi što hoću ili za nekog ili za svoj otvoren biznis. Tako je, tako je. Znači, slažemo se. Okej. Apsolutno se slažemo. Samo imamo drukčiju terminologiju. Ali ja sam terminologiju namjerno ovdje promijenio. Dakle, ja sam to prvi put izgovorio kada je Ante Šupuk bio gradonačelnik. I onda su svi njega bili napali kad je, ovaj, srušio onaj park, jel'? To je bio šok. O tome su najviše pričali. I onda sam ja u šali isto tako javno rekao: "A što? Pa nije on građanonačelnik, on je gradonačelnik." Razumiješ? On uređuje grad. Tko zna za koga. Na prvoj konferenciji za tisak koji se održa na Poljani kad sam se kandidirao za gradonačelnika, onda sam prstom pokazao na upravu grada Šibenika i rekao da rade savršeno svoj posao. Ali samo idu u krivom smjeru.

Dakle, rekao sam i da, da postoje prebavilištarci, dakle, to su ljudi koji imaju prebivalište, i boravilištarci, to su ljudi koji imaju boravište. Prebavilištarci su stalni korisnici prostora, nekog određenog prostora, a boravilištarci su oni koji povremeno koriste taj prostor. E, cijeli koncept grada Šibenika je kako osigurati boravilištarcima što ugodnije, razumiješ, boravi, boravljenje u tom gradu. Pa se grad uređuje kao mlada za vjenčanje. Ali samo, ono, fasada. Samo je urediš da ona tobože izgleda, eto, najljepše, jer je vjenčanje, pa na slikama da to ispadne lijepo. Ono ispod ili unutra što ima, nije važno. Ja sam doživio i rekao, ono, ljudima da, da lakše popiju, da lakše razumiju ono što ja kažem, što sam rekao. Ja kažem da grad Šibenik ja doživljavam kao cigu koja ima sve zube pokvarene i onda digne kredit i stavi samo jedan jedini zlatni zub. A ono sve drugo ostane pokvareno. I onda se smije: "Hehe, vidi moga zlatnog zuba." E, znaš ti koliko sam ja to platio.

Tako ja doživljavam i uređenje grada Šibenika. Dakle, kad vi prođete po staroj gradskoj jezgri i kad vidite koliko ima razbijenih skala, razbijenih, ispucanih i tako dalje. I jednom prilikom smo brojili skale, pa je Šibenik imao više skala nego Dubrovnik, jel'. Dakle, jer smo na tako, tako konfigurirani. Pričam o staroj gradskoj jezgri, jel'. I u Dubrovniku o staroj gradskoj jezgri. I sada, kada smo razbijali ulicu Stari, ono gdje je od Dani noć pa, pa naprijed gore Zvonimirova, jel', jel', kako se, kako se zove. To što razbijali ovo sad prije par godina, misliš? Prije par godina kad se radila ova... Aglomeracija. Aglomeracija. Jeste primijetili da se aglomeracija radi u svim gradovima? Znači, to su, to su ti, ono, copy-paste projekti i tako dalje. Ajmo mi to napraviti. Znači, tko financira aglomeraciju? Dakle, mi sve što radimo, a možemo dobiti novac od europskih fondova, možeš dobiti novac samo na zadanu temu. Dakle, netko drugi odabire što mi trebamo raditi, a

onda nam za to da 70% bespovratnih sredstava. A ti moraš prikupiti 30%, nije uvijek točno 30, može biti manje. Sad da me netko ne bi ispravljao. Na jednom projektu više za, za neki projekat više trebaš dati, za neki manje udjela. Konkretno za aglomeraciju je bilo tipa 75% Europska unija, 20% država i ostatak grad. Plus minus. Ali što je sad štos? Štos je da ćeš ti od ovih koji su ti rekli da ćeš dobiti bespovratna sredstva kupiti materijal od te gradnje, za tu gradnju, a taj materijal je tamo njima višak jer su ga oni proizveli, nisu znali gdje će ga prodati. I onda bi ga oni dali, ono, dumping cijena, razumiješ, ono, za 25% njegove vrijednosti. I kad kaže da ti moraš platiti 25%, taman su oni naplatili. A oni su ti rekli što ćeš raditi.

Imamo, imamo, recimo, primarne stvari, sekundarne i tercijalne, ono, podijeliš tako. Što ti je prioritet? Ako te oni financiraju tercijalno, što je s tvojim primarno i sekundarno? Ako, ako tebi oni promijene fokus da ćeš ti raditi nešto što ti je tercijalno, a zaboraviti na svoje osobno primarno i sekundarno, onda je on tebi ukrao vrijeme. I, i usporio je tvoje polje mogućnosti da se kao država razvijaš. Jer si svu svoju pažnju okupirao oko zadane teme. To znači... I ja bih rekao da više... Oni se nama rugaju. Kada nam daju... Oni kada nama... To je ruganje. Ma, imam dojam, više se apsolutno ništa ne može napraviti bez europskog novca. Naprosto su navukli su se na to. A da. I, i vidim ja to i, i naprosto su počeli, počeli raditi... Postali su narkomani. Tako je. Znači, ne razmišlja o ničemu, nego kako da dođe do, do euro sredstava. A ono grad što, što likvidno je što i dobiva, to se troši na medije, na kulturu, na ovo, na ono, se dijeli se šakom i kapom. Pa svaki trend su nekakvi naslovi: 500.000, ne znam, 150.000 za ovo

eura, 300 za ovo 1000 eura. Čovječe, koliko bi se toga moglo napraviti. Da, da. Stima kao ove važne projekte koje su i onaj, napucana im je cijena. Da. Zbog tog, zbog tih EU novca i, i što kažeš, u zadanim temama. Tako, sad i ove, mislim, meni je smiješno, na primjer, za autobuse fale, fali par autobusa kao da bi... Znači, već dvije, tri godine govore o tome i oni, znači, grad Šibenik nije u stanju nabaviti autobus bez europskih novaca. Ali ne znam, ali... To je meni sramota nad sramotom. Ali, ali vidi ovo. On kaže da su dobili toliko i toliko ganjc novih autobusa. Znam, ali autobus košta tipa 150.000 eura. Kakav je to... Grad bi mogao to i sam. Čovječe, kakav je to ganjc novi autobus koji umjesto da je pituran, pituron, tvorničko ono koje izlazi iz tvornice, na njemu je navučena ona termofolija. A kad je sunce i kad pogledaš malo, onda vidiš da ispod te termofolije postaju ostaci nekakvog ljepila od neke naljepnice. To znači da je taj autobus prije bio u nekakvoj tvorničkoj normalnoj boji, onda je netko na tu boju stavio svoju reklamu, onda smo mi kupili taj autobus s tom reklamom, onda su oni skinuli reklamu i nalijepili foliju na njega. I on izgleda kao novi. A dobro, ne vjerujem baš sad da je polovni. Ajde, ipak. Ali meni, meni je samo sramota da, da, da se čeka.

A možda su dva nova i osam, onaj... Meni je samo sramota da grad nije u stanju kupiti par autobusa. A onda kad dođeš provjeravati, onda ovog jednog, ovog od jednog od ova dva kaže: "Evo, provjeri, vidiš da je novi." Mislim, neću griješiti dušu, ali kada tek smo mi počeli, znači 92. godina, ja sam se kandidirao kao nezavisni kandidat jer sam uočio anomalije, jel'. Znači, ja sam diplomirani inženjer strojarstva, imam ženu i dvoje djece. Nisam išao u JNA jer sam se oslobodio JNA, jer nisam htio ići u vojsku sa 25 godina, sa onim ročnicima koji imaju 18, 19, pa da ja budem zajedno s njima, a volim pričati, pa bi ja možda bio kažnjavan, samo da ovi mlađi vidu kad njega tako kažnjavaju, što će čovjek biti s nama, i onda se oni umire, jel'. I onda da ne bi ja bio tu nekakav pokusni kunić, ja sam sve radio da ne idem u JNA, da se oslobodim služenja. Kad je došao ovaj Domovinski rat, dogovori Domovinske, dogovoreni Domovinski rat, kad je do toga došlo, onda sam se ja prijavio na vojni odsjek. I nisu me htjeli primiti. Ja kažem: "E, bravo." To je pitanje moje bilo prvo:"Zašto?" Pa ovdje piše da ste nesposobni.

A ja kažem:"Što prije toga piše?" Jer ja imam vojnu knjižicu, piše najprije da sam sposoban, pa onda da sam nesposoban. A ja kažem:"Što prije toga piše?" Piše da sam sposoban. E, vidiš, čas si sposoban, čas si nesposoban. Aj, vidiš, ovaj sekund sam sposoban. I onda ja kažem: "Ako vama ne treba diplomirani inženjer strojarstva, a mi imamo rat, jel', s čim ratuješ? Sa onim lukom i strijelom?" Znači, ne treba ti diplomirani inženjer strojarstva. A u ratu se zna da postoji nekakva logistika i da postoji ovo, da postoji ono. Znači, ti koji si došao slobodno, svojom slobodnom voljom prijaviti se da želiš ići u gardu, on tebi kaže da mu ti ne trebaš. Ja sam rekao: "Dogovori rat." Znači, ti ne treba diplomirani inženjer strojarstva. Ma kakav on bio, jel' me, jel' me razumiješ? Znači, kakvu god anomaliju imao, može se negdje upotrijebiti. Svatko se može upotrijebiti. Pogotovo dragovoljac ne može. I niste htjeli primiti. 11 puta sam dolazio u vojni odsjek i tukao nogama da mi otvore vrata i da hoću da me prime. Onda što god sam ja više želio, to su oni više mislili da s menom nije nešto u redu, jer svi bježe. Svi bježe, svi bježe, a ja baš hoću, jel'.

Dobro, ali da se vratimo na, na, na gradske četvrti. Malo smo zabrazdili. Kako, i na, dobro, i kako na kraju izgleda ta, evo, ti si sad kao predsjednik, da te pitam, ovaj, kako izgleda ova... Kako nismo... Kako nismo kooperacija sa, sa... Ne postoji. Ne postoji. Ne postoji. Dakle, ako su, ako smo mi imali zbor građana i ako smo iznenadili kompletno upravu gradsku, ja sam tražio da u Vijećnici... Čekaj, s čim iznenadili? Sa zborom? Sa zborom. A što to se nije baš održavalo? Pa daj, jel' se, jel', jel' misliš da postoji... Ja mislim da je to prvi zbor građana u, evo, neću sad možda razvijeniji ovi gore, ovaj... A kad je, kad je to bilo? To je bilo 30. 11. 2023.

Da, jer malo nakon toga je u Sitnom Donjem isto... A nakon toga u Sitnom Donjem. Onda je to Sitno Donje bilo malo više aktualizirano medijski, a mi nismo bili toliko medijski aktualizirani baš zato što smo to napravili onako kako treba. Nisu aktualizirani zato što im gradska vlast nije htjela, nije dala dozvolu da se to održi. To jest, mislim, kao vijeće nije htjelo, ali sumnjam da je HDZ vijeće Sitnog Donjeg. Meni su rekli, evo, Davore, možeš imati u gradskoj knjižnici, a ja sam tada tražio Vijećnicu. Ona još nije bila uređena. Dobro, još se radilo, pa ajde. Ona još nije bila onako nakaradno napravljena, bila je još uvijek, ono, dobar prostor. I sad, ovaj, kad su, oni su očekivali možda neće doći ona većina koja je potrebna da bi odluke na skupu građana bile pravovaljane.

Znači, ako ti dođe više od 5% od ukupnog broja prijavljenih da žive tu, onda je to iznosilo 74, ovaj, stanovnika gradske četvrti. Skup je, razumiješ, valjan. Nama je na taj skup, nama je na skup došao Joško Jurić, on je tamo sjedio, slušao, na kraju nam se zahvalio i rekao da je to sve dobro prošlo i da se nada da ćemo uspostaviti suradnju i tako dalje, sve one lijepe riječi, hvalospjev i tako dalje. Možda su očekivali, ne znam što. Došlo je preko 100 ljudi.

Svi ljudi su dobili, svi ljudi su dali osobnu iskaznicu, adresa, odakle. Ja sam imao spisak svih ulica, stanara, i onda smo zaokruživali ljude koji su došli i dali im listić za glasati, ono, žuti, crveni i zeleni, ono, za, protiv, svašta. I to su, ono, glasači, a ovi drugi su gosti. Održali smo sastanak na način, imali smo, ono, rok, zatvara se u, ne znam, u 19 sati, mi smo počeli u 15 sati, dva sata, i ta dva sata mi smo sat i pol vremena usvajali dnevni red. Sat i pol vremena. A onda rasprava i u, ono, izglasavanje. Kod usvajanja dnevnog reda, ono, mi smo predložili svojih točaka 6, 7, a onda smo dozvolili drugim ljudima da predlažu točke o kojima ćemo glasati. I onda se to malo rastegne. Prijedlog uopće za, za usvajanje dnevnog reda, piši još. Ja kažem Tonku Marušiću, ja kažem: "Tonko, piši." Onda Tonko piše. Jedna točka. Druga. Sve ćemo staviti na raspravu i na glasanje.

I onda smo potrošili vrijeme dok se točka, ono, ne definira dobro, dok je mi ne zapišemo, ono, što čovjek želi, o čemu da, da, da razgovaramo. Onda drugi ljudi to potvrde, jel', i onda je bilo: "A sada idemo točku po točku izglasavanje." Tko je za ovu točku? Trrrrm. Top. Trrrrm, top. Sve je prošlo, točno koliko je ljudi za, koliko protiv, koliko suzdržani. I kad smo to napravili, sve te točke su za nas obvezujuće. Onda smo mi to sastavili, odluku po odluku, i proslijedili u grad. Odluka po odluka, ništa, ama baš ništa, nam nisu službeno odgovorili. Kakve su bile odluke? Mislim, na primjer...

Oko kamera, oko parkinga, oko izgradnje onih ugibališta, što smo mi tražili, da, da, da se stanarima omogući parking tu i tu, da, dakle, bilo je sve ova komunalna infrastruktura, ono, da... Da, da, ništa, ništa specijalno, da. Ništa specijalno, jel', znači ono što ljude muči. Dakle, ono što ljude muči. Znači, tih 18 točaka, što sad da imam tu, ovaj, zapisnik, ja bih mogao čitati tko šta kako, jel', znači, sve je legalno. Mi nismo, mi smo, mi smo htjeli da nas uprava grada Šibenika doživi kao svoje kooperante, ajmo to tako nazvati. Znači, radimo njihov posao, a volonteri smo. Oni su svi plaćeni za svoj posao, a mi smo svi volonteri. Pazi, to je nešto što treba naglasiti. Volontiramo. Dakle, svoje vrijeme za opće dobro investiramo. Znači, ja sam investirao vrijeme. Svi kažu da je vrijeme novac. Znači, za to vrijeme sam morao, mogao negdje drugdje tražiti novac da zamijenim za vrijeme svoje. Ali ja sam svoje vrijeme uložio u razvoj svijesti

o tome šta sve može napraviti lokalna samouprava, to jest gradske četvrti i mjesni odbori. Ako mi, ja sam rekao, u ovom mandatu, ovo je meni drugi već mandat, ako ja do kraja ovog mandata uspijem dokazati da je gradska uprava dužna slušati, jel', savjetovati, ja ti savjetujem, ali i izvrši ili napiši zašto nećeš izvršiti. Ali kad to napišeš, onda je to upravni akt. A kad je to upravni akt, onda ja imam osnovu za podizanje upravnog spora. A kad se on šuti, ja nemam temelj na čemu, na temelju čega ću doći na sud i tražiti, oni meni nisu, oni ja sam, ali kad mi komuniciramo.

Ono što sad treba naglasiti je da je gradska četvrt pravna osoba. Gradska četvrt ima svoj OIB, ima svoj žiro račun i ima predsjednika koji odgovara... A nema nikakve novce, jel'? A nema, ima nekakve novce. Dati godišnje 4.000 kuna da možeš, ono, kupiti papir ili nešto da njima napišeš. A nešto uredski. E, a onda kad vidi da dobro radiš, onda ti ne da ni novce. Neće ti uplatiti, jel'? Kao, gleda gdje ti je izvješće, gdje si potrošio one stare novce ako ih nisi potrošio, ako si ih štedio, ako si mislio investirati u nešto. A onda ti smanji, da, da, da. Onda ti smanji, onda ti smanji. Da, da, kao ne treba. Ne treba ti, evo, šta će tebi to, jel'? A vidiš, nisi potrošio, onda znaš da ti ne treba, ostalo ti je. Imamo, imamo na računu novce, ne trošimo. Dakle, da demonstriramo, jel', da smo volonteri i da sve dopise koje napišemo da je to iz našeg džepa, jel'? Znači, pečat je samo njihov, jel'? Znači, ja mislim da je političko djelovanje ne ono koliko si ti napravio s tuđim novcem cesta, ne znam, sportskih dvorana ili ne znam čega, nego koliko si utjecao na razvoj demokratske

procedure, odnosno koliko si doprinio da decentraliziraš upravu, koliko si doprinio da ukažeš drugim ljudima da, jel', zakoni postoje, ali primjena tog zakona nije zaživjela. To znači, meni, meni gradska uprava nije protivnik, nego suparnik. Znači, ja njega ne doživljavam kao neprijatelja, nego ja njega doživljavam kao prijatelja i suparnika. Dakle, zajedno ćemo, ono, kao, ja i ti smo najbolji prijatelji, ajmo se igrati na košarku, tko će kome više dati koševa, jel'? Dakle, onda kad ti daš više, ti si bolji. Ako ja dam više, ja sam bolji tu partiju. Dakle, nema zle krvi i nema, i nema, ono, ovi su ovakvi, ovi su onakvi. Dakle, ne postoji, ne znam, stranka gdje ja ne mogu pokucati na vrata i pozdraviti, pitati nešto ako mi treba. Znači, da sam se ja nekome zamjerio. Ja u svom političkom djelovanju ne pričam nikad protiv nekoga, nego pričam afirmativno, što bi ja. E, ali ako se netko u tome nađe uvrijeđen, šta, šta bi ti, ti bi to, razumiješ, šta mi nismo, ne znaš šta, razumiješ. Dakle, ako, znači, sad, ono, uvijek možeš imati u

svom izgovoru malo dvosmisla, malo ovo, ono, žongliraš na ovaj ili onaj način, ali nikoga nisi direktno, znači, nikoga nisi direktno ni prozvao, ni vrijeđao, ni, razumiješ. Onda, ono, slobodan si. Ali imate onda nekakvu, kako bih rekao, pravnu osnovu za tužbu i to, ako je tako to sve uspješno. Ma ja jedva čekam, ma ja jedva čekam da oni na nešto odgovore. Ja ti dam dopis, ti ništa. Ja ti dam opet dopis, ti ništa. Ja ti dam dopis, ti ništa. Mi se žalimo, ovaj kaže: "A gdje ti je, ovaj, onaj potpis, e-potpis?"

Medo, di ti je kapa? Znači, kada se žališ na višu instancu, dakle, ono, pravo na pristup informacijama, i onda ti koristiš to pravo na pristup informacijama i informaciju ne dobiješ nazad. Onda se žališ višoj instanci, Zagrebu, isto u uredu za pravo na pristup informacija, onda ta koja je gore glumi, ono, da je ona sad tu nešto, a mora raditi protiv ove koja je dolje, njezina isto kolegica, razumiješ, po struci. I onda oni pokušavaju na sve moguće načine, ono, FTP1, fali ti jedan papir. FTP1, fali ti, ono, potpis elektronski. Ako si već poslao mail, onda si trebao na ZAP, na ovome, ZAP-u, otići, ovaj, izvaditi svoj elektronski potpis, pa ga ovjeriti, pa, pa napisati dopis, pa to potpisati, pa će tek onda uzeti u razmatranje. Mislim, znaš, ono, kao, oni koji su trenutno na vlasti sve čine da se, da se, stanovništvo ne osvijesti, da stanovništvo bude u što većoj zabludi, a

prodaje nam se da mi živimo u demokratskom društvu. Dakle, kada kreneš konzumirati tu demokraciju, onda vidiš koliko, koliko to zapinje, jel', koliko to zapinje. Ali zakoni, zakoni, ne treba mijenjati zakone, nego samo ih treba oživjeti u smislu primijeniti. Znaš, ono, kao da negdje piše: "Ako dođete do podne, dobit ćete besplatno 100.000 kuna." A vi dođete u 13 sati. I onda kaže: "Ali ne može." Kao, da ste došli do podne, dobili bi sada 100.000 kuna. Niste dobro pročitali, mi smo to sve oglasili, to je bilo u Narodnim novinama, bilo je ovdje, bilo je ondje i tako dalje. Pričamo o prigodama ili prilikama ili, ono, znaš, koliko ljudi ne zna da treba do, sad, do 31.03. prijaviti nekretninu radi poreza, jel'. Misli da to ne treba jer on nije nigdje oglasio da to iznajmljuje, a ima nekretninu, a nije je prijavio. Onda će još kaznu platiti. Mislim, ljudi nemaju vrijeme da razmišljaju o društvenom odnosu. I ne druže se međusobno jer su svi okupirani svojim nekakvim planovima i u tim planovima posrću na način da nemaju vremena, jel'.

Izmore se po cijeli dan, tko će sad ovo ili tko će sad ono. I onda se pretvori... A i teško je, teško je uz sve obveze, djecu, poslove, vamo, tamo i još i pratiti šta ti lokalni kreteni rade. Ja to u potpunosti razumijem, ja sam luđak koji to, eto, nekako me to zanima, ali nas luđaka nema puno. Ali opet, s jedne strane volim biti informiran, ali s druge strane dubinski razumijem zašto to netko ne može i ne želi tako luđački pratiti. Tako da, ono, to je onako komplicirana tema. E, ali šta je, 54% sad ovaj put neće izaći na izbore, a imaju to biračko pravo. A nitko im to biračko pravo neće oduzeti. Zašto? Jer oni koji su na vlasti, oni mole Boga i sve rade da se ljudima zgadi politika, da to ne prate i da ne izlaze na to. Što manje ljudi izađe, to je vjerojatnost da će oni dobiti više glasova jer ovi koji su trenutno na vlasti, oni imaju ljude kojima su određene sinakure, imaju mašineriju. Ali ta mašineriju, oni drže tu mašineriju pod prisilom, ne drže oni nju pod voljom njihovom. Dakle, onaj tko je unutar HDZ-a i zato ima određenu sinakuru

ili posao ili ovo, ono, ne pada mu na pamet, ne pada mu na pamet da ne izađe na izbore, ne pada mu na pamet da ne glasa ponovo za to isto, jer šta ako dođe netko drugi i šta ako on sad mene počne prozivati na ovaj ili onaj način ili omalovažavati ili ukinuti to radno mjesto, pa izmisliti netko drugo, pa staviti nekog svoga i tako dalje i tako dalje. To su ogromni strahovi, to su egzistencijalni strahovi. I priroda ti nalaže da, ono, borba-bijeg, znači nećeš se boriti, nego ćeš pobjeći. Gdje? U rupu negdje i sakrit ćeš se. I sam sebi ćeš se na neki način opravdati, mene to ne interesira i zato nisam izašao. A kad smo kod praćenja, što kažeš na famoznu spalionicu, to jest spalionicu smeća ili kako mediji vole reći, energana? Kakvo je tvoje mišljenje? Dakle, ja kao strojar, ja kao strojar i kad se kaže energana, onda to bi trebalo biti moje područje i ja bih tu trebao biti ovlašten da nešto kažem. Ali, ovaj, kada pitate nekakvoga biologa, biokemičara i, znaš, ono, postoji vidljivo i nevidljivo smeće.

Ali uvijek je smeće. Znači, ako vidite neko vidljivo smeće, onda bi bilo bolje da ga zadržimo u tom obliku nego da ga pretvorimo u nevidljivo smeće. Jer onog trenutka kad ga pretvorimo u nevidljivo smeće, onda dobijemo nevidljivog neprijatelja. A kad on ostane kao vidljivo smeće, onda je to naš vidljivi neprijatelj. Sad, da li bi se ti više volio boriti sa vidljivim neprijateljem ili sa nevidljivim neprijateljem? Dobro, nisam baš upućen sa spalionicom. O ovome pričam, o ovome pričam.

Spalionica. Dakle, ja iz termodinamike sam imao čitavo jedno poglavlje unutar termodinamike predmeta gdje se uči izgaranje. I onda te uči šta se dogodi, kakvi su to produkti izgaranja. Sve šta, kemiju kad učiš u osnovnoj školi, sve šta se nalazi na lijevoj strani mora biti jednako na desnoj strani. Samo je ova molekula promijenila oblik, promijenila strukturu, promijenila rešetku, pa je ova, ovdje sad ima tri molekule. A ništa se ne gubi.

E, to ništa se ne gubi, znači mi smo pretvorili vidljivo u nevidljivo smeće. A nevidljivo smeće su nanočestice. A nanočestice mi udišemo. Baš je to ovaj Korado o tome pričao. Korado je o tome pričao. Vrlo, vrlo plastično je ispričao gdje je opasnost. Kaže, čak ta nanočestica nije opasnost ako uđe u naš organizam, nego je najveća opasnost što uđe u našu stanicu. Znači, ne samo u organizam. E, zaglavi se unutra, pa neki upalni procesi, pa gluposti, ono. Tako je, tako je, tako je. Pa imunosistem koji je izvan stanice ne može reagirati jer je to u stanici i tako dalje. Onda se stvaraju, ono, maligne bolesti. A šta je to maligna bolest? Šta je to metastaza? Ljudi ne znaju. Tvoja vlastita stanica, ukoliko se ne hrani kisikom, ona umire. Dobro, ona umre i onda kroz kožu, kroz znoj, kroz sve ta stanica iziđe iz tijela. Ali ako njih napadne nedostatak kisika, pa preko krvi hrane i kisika, onda oni, ono, umiru, umiru, umiru, ali netko od njih, ne znam, 100 milijuna stanica, njih

ne umre 10 samo. Ako ne umre njih 10, onda oni kao aerobna stanica postanu anaerobna. Dakle, ona živi, a ne treba joj kisik. A kad, a svi se mi borimo za život, svi bi mi željeli živjeti, pa tako i te stanice u našem organizmu. Nagon za životom, jel', nagon za životom. I ta stanica kad metastazira, ona se počne množiti. Ona kad se počne množiti, onda raste, a tvoj organizam, pošto je ona istog sastava kao i što je normalna stanica, iste stanice, imunosistem ne reagira na nju kao na neprijatelja. I onda imamo nekontrolirano bujanje tkiva. I čovjek je obolio od karcinoma. Kaže, imate karcinom tu, tu, sad se to raširilo i tako dalje, tako dalje. A Srećko Jordana, koji je čovjek, koji je bio građevinar, se, ovaj, bavio sa onim viskom, sa svim slučajevima, rašljama. Tražio je vodu po Zagorju gore, napisao je knjigu 90... Za njih ste rašlje totalna glupost. 82. treća godina ja kupujem knjigu njegovu gdje je on rašljario, kad je počeo... Za njih su rašlje totalna glupost, to sam, ono...

Molim? Rašlje su totalna glupost, to, mislim, to ne funkcionira. Funkcionira, funkcionira. Ne, ne. Ali dobro, okej, nastavi. Mislim, radili su, ono, ove blind testove i to, ništa nisu našli s tim, mislim. Ono što hoću priznati, na primjer, ako si čovjek s tim rašljama, pa možda ima iskustva, pa onako, gdje bi mogla biti voda po nekim drugim stvarima, sad si samo i rašljama... On je bio stručnjak. Stručnjaci su kopali 10 rupa, 20, pa nađu vodu. I to je, to je znanstveni pristup. A dođe rašljar sa rašljama i kaže: "Kopajte ovdje." Oni iskopaju, tu je voda. Pa se to ponovilo 10 puta zaredom. Ne kažem ja da on ne zna po nekim drugim pokazateljima, ali su mi nisu rašlje sigurno. To rašljarenje ima znanstvenu potvrdu. Znači, nema znanstveni dokaz, ali ima znanstvenu potvrdu. Što je to znanstvena potvrda? Znanstvena je potreba ako ja tebi kažem da ja mogu... Ne, mislim, problem je s tim, jer sam gledao ja druge gdje su iste takve eksperimente radili, nisu našli ništa, to jest našli su po nasumično, ono, po nekakvom... Ali dobro, nebitno.

Nastavimo mi o spalionici. Ajmo, dakle, problem kod spalionice su nanočestice koje izlaze u atmosferu. I ne samo to, nego i taj otrovni pepel kojeg će biti 100.000 tona. Tako je. Koji ne možeš ostaviti. 30% od onoga što oni izgore. E, tako mi je nešto o Tomislav govorio. Na kraju, ono,ćemo imati više tog pepela nego, nego našeg smeća još ako... Bio sam ja na tribini, ja sam bio na tribini kada su oni zagovarali to, bila je jedna profesorica koju sam ja pratio od prije, pa sam došao kad je to završilo nju i pozdraviti. Ona zagovara energane jer je ona se bavila smećem još davno, davno.

Kao, otpad nije smeće. Znači, sve ono što još možeš upotrijebiti smatra se otpadom, ono što više ne možeš upotrijebiti je smeće. Onda to što je smeće ti pokušavaš još jedan put pretvoriti u nešto što bi moglo biti korisno, pa je onda zato energana, znači, naložiš, ložište, topla voda, tamo se vrti standardno. Alo, standardno, pare i tako dalje. Tako se funkcioniraju. E, ali, ali šta je, ja samo želim naglasiti da jedan Beč, koji ima par miliona stanovnika, ima negdje oko 15-16 spalionica, gdje svakodnevno automobili ulaze, ulaze u taj, u to područje, ti misliš da je nekakva lijepa zgrada poslovna ili ne znam šta. A to je spalionica. Vani, prema vani, nema vidljivog dima. Zato sam ja rekao vidljivo i nevidljivo smeće. Iz te energane u zrak, iz dimljaka izlazi nevidljivo smeće. To su te nanočestice. S tim da su oni sa filterima napravili toliko uložili da što manje tih nevidljivih čestica izađe.

Ali ništa ne može biti 100%. A ništa ne može biti 100%. Znači, što manje da toga izađe. E sada, kada kažemo energanu kod Hrvata, pa on će ukrasti onaj filter prodati negdje u Beč nekome. Mislim, jel' slučaj, znači, ta disciplina i troškovi koliki su, to je tako izbalansirano da ti ništa nećeš moći zamračiti ili ukrasti i ona će poslovati tako reći, ono, s nulom koliko ti moraš uložiti u filtere. Da, i čitao sam da su dosta one ekonomski, užasno skupa je ta struja koja se na kraju radi i to ništa ne valja. Da, da, da. Jer ono što je meni smiješno, zašto onda svaki kvart na ovom svijetu nema spalionicu smeća? Umjesto da nosiš na Bikarac, nosiš lijepo u energanu. Zašto oni ne naprave... Pa čekaj, svaka zgrada čovječe. Bravo, ako je to tako, šta treba biti ona ogromna i velika? Pa neka ona bude ovak volka, mi ćemo se ono, ložiti u špaker i tako dalje. Dakle, šta bi ona trebala sad biti na nekom jednom mjestu gdje će jedan od tih investitora imati neku dividendu zbog toga što je on vlasnik te spalionice?

Znači, svatko tko nekakav svoj novaculaže, on očekuje povrat, jel'? Znači, povrat tog svog novca. On želi da njegov novac radi za njega. I sada, njegov novac će raditi za njega ako se napravi energana. A šta ćemo mi od toga imati? Ništa. Mislim, shvaćaš šta hoću reći? Znači, mi ćemo imati tri zaposlena ili četiri. Šta ćeš dobiti ako imaš energanu? Dobit ćeš nevidljivo smeće u nanočestici koja je opasna po život. A i ono vidljivo s onim pepelom dolje. A i ono vidljivo s onim pepelom dolje, jel'? Znači, opet ćeš trebati platiti nekoga da to odveze i onda odveze di? E, ne znam di. E, ali ako ne znamo di, onda ne trebamo na energanu ni raditi. A ako znamo di, onda trebamo biti svjesni.

Ovako. Znači, čovjek koji je direktor Bikarca ima problem. Kakav? On sada, ono prikupljeno i sortirano smeće mora dati negdje odvesti na dalje uništenje. Da li je to energana ili nekakva druga skladišta. Dobro, u Hrvatskoj to nema za sad tih postrojenja. E, pa on je na toj, na toj, ovaj, konferenciji s nama svima, on je pričao o iznosima koliko on novca treba platiti. A onda ide priča. Ako napravimo spalionicu, onda je ta spalionica odmah tu. On je pričao platiti za prijevoz. Znači, skup je prijevoz. Sada, neće više trebati platiti toliko za prijevoz, ali će morati platiti za spaljivanje. Znači, napravi se spalionica, on je sad samo, ono, uštedio taj transport. Ali nije uštedio to što mora platiti spalionicu. Znači, ako Bikarac dobije spalionicu, nije dobio Bikarac spalionicu, nego je Bikarac omogućio uz pomoć lokalne uprave i samouprave i lobiranja na višoj instanci da to bude baš tu, e onda dođe neko i kaže, ali ne isplati se da vi to napravite samo za sebe. E, uvijek je ono razlika u cijeni u količini.

Razumiješ? Znači, tebi se ne isplati raditi ako ćeš prodati samo dva, tri nekakva dijela, ali ako ćeš 200 tih dijelova prodati u određenoj jedinici vremena, e onda ti imaš analizu i kalkulaciju, meni se to isplati. Aha. Znači, treba napraviti energanu da bi se ona isplatila još malo veću, ali onda ćeš sve spaliti i gdje je sad, sad nema više, nema šta utrpati u spalionicu, onda zoveš i otkupljuješ smeće bilo ko da ima, samo donesi, samo da ta energana pokrije, razumiješ, investiciju svoju. A mi trpimo eventualno te posljedice. A mi trpimo ono što izlazi kao nevidljivo smeće i opasno po život. I sad neko kaže, to nije opasno po život. To nije opasno po život samo ako imaš čiste filtere i mijenjaš ih svaki dan. Ali ako nemaš čiste filtere i ne mijenjaš ih svaki dan, on kad se zasiti nakon toga propušta, jel'? Dakle, filter svaki, on filtrira, filtrira do određene mjere. Nakon toga više ne filtrira. Znači, ti misliš više da je tu problem nekakve naše nesposobnosti i korupcije i ne znam čega. Apsolutno da, apsolutno da. Ne možeš to našem čovjeku dati, jel'? Da s tim upravlja. Da, da. A zašto su toliko zapeli? Je li to neka došla depeša od tko zna odakle? Imate to izgraditi, ne zanima me šta.

Ništa mi ne odlučujemo. E, znam, pa to sam i pretpostavio. Dakle, zašto je naša uprava u gradu... Ali ja mislim da se oni srame toga, vidim, ne znam. Zašto Mileta, na primjer, hvali se, čovječe, sa svakim božjim vragom, ali ovo nema ni s od spalionice. Da bi riječ rekao. Nema. Pa šta, jel'ćemo ga onda povući? Ako nešto su ga na vijeću svi pilali, pa su nešto frfljali malo, ali ovako sami da se pohvale, evo sad mi gradimo postrojenje. Ne. Kako to nekako šute. Ne, pa da. Jer i onda još onako, i sad još su, sad su im izbori brzo, gradonačelnik na vijeću, a ne gradi se ništa, prvo ide ona studija koja će reći valjda nakon izbora da se može, jel'?

Pretpostavljam da je to. Odmah, odmah, odmah. Samo ako dobiju, gotovo je. I koje su to samo izbori, koje su to samo pare, ne znam, 3 milijuna eura samo za studiju za okoliš. A koliko će ona projekt koštati? 100 milijuna, a samo postrojenje, ne znam, 50 milijardi. Mislim, to su takve cifre, potpuno besmislene. Ja sam jedno vrijeme bio razočaran, meni su govorili, ovaj, ono, znam prijatelja jednog iz Zagreba koji radi u policiji i on je meni rekao, utješio me, jel', kad sam ja pričao što rade s tim fondovima, kako, ono, izvlače sredstva, kako,

ono, žure radi rokova, kako izmišljaju, izmišljaju projekte pošto-poto na temu koja je zadana, i ono, ti koji ih pišu, oni unaprijed znaju da ljudi koji su to, kao tobože, preuzeli, da će te projekte oni implementirati i da će poslije s tim projektima moći živjeti, da će to biti isplativo, jel', da će zaživjeti projekt. Hoću reći, zbog te panike i onog interesa šta ja imam od toga, jel', i kako izvući nešto od tih sredstava, jel', što ću ja sad svoje sate tolike poklanjati besplatno, pa moram i ja nešto, ono, malo se u džep staviti. I onda s tim računima, friziranjima, ovim, onim, falsificiranjima računa i tako dalje, glavno, to samo ono formalno, samo da to formalno ide. Oni su mislili da to niko ne kontrolira, zato kad je prošao prvi projekt, niko ništa im nije rekao, sve u redu, prošao drugi projekt, treći, četvrti, peti, pedeseti, stoti, sto pedeseti, dvjestoti projekt prošao i nikom ništa. I onda se razbahate i budu još bezobrazniji što se tiče aljkavosti provođenja tog

projekta, iako postoje upute od A do Z kako to izvoditi, jel'. I ja pričam s čovjekom, a kaže on, ma pusti, kaže, sviće nadrljati, to ćeš vidjeti, to će biti teški, teški šou. Mi u policiji dobijemo od ovih iz, od policije iz Europske unije, točan nalog da tražimo taj i taj račun, je li tamo proveden kroz knjige onoga koji ga je izdao, da li se poklapaju iznosi. I onda izgubimo vremena i vremena tražeći račun po račun. I izvješće poslati nazad. I kaže, mi smo do sad poslali na tisuće takvih provjera i svaka od tih provjera je bila, ono, istinito da je bila prevara.

I kaže, kad oni počnu nas stiskati oko toga, to će biti, to će biti, ajme majko. Zašto bi ih ikad počeli stiskati? Ako nisu do sad. Aha. Pa ono kao, pustite da se navučeš. A kad se navučeš, onda si se, razumiješ, odnarodio. A ako si se odnarodio, nakon toga ćeš početi izvršavati naredbe koje ti mi kažemo. Tako na primjer, od sutra, sutra ćeš reći da će biti djeca, razumiješ, da imaju obavezni rok. Preksutra ćeš reći da treba izdvojiti za vojsku toliko i toliko. Zapreko sutra ćeš napraviti to i to. Ja sam jučer šetao psa navečer i došao je vojni brod, imao oznaku na sebi broj 41. Na tom vojnom brodu su bili obučeni vojnici, prije toga je došao gliser i onda su se iskrcala tri vojnika i čekali da ovi bacaju one kugle sa tankim konopom, da mogli povući debeli konop. Trenirali su kako se parkirati. Dakle, trening je bio navečer, 7 sati navečer, treniraju. Kako su oni zavezali toga, taj brod, to je za umrit osmije, za

umrit osmije, znači, sprida, dugi konop, zada, sa kontra strane, u kris, kros, valjda su, neko je rekao, ko je kapetan, ko je što, kao da je poslalo ljude koji nikad u životu nisu bili. Znači, na obali našoj. Na obali našoj, e. Jesu morin koristili, ili su bočno, ili šta su išli? Bočno su, bočno su išli. Zadimija motor, to je oblak dima ogroman, ko zna od kad nije radio, a to su oni upalili brod i išli sa vojnicima trenirati. Mislim, ono, ja sam kasno imao par snimaka, nemam, nemam ono snimku jer sam se čudio i nisam se mogao, ono, iščuđavao sam se. I sad, šta ćeš ti biti glineni golub, šta ćeš ti s tim brodom s toliko vojnika, ako dođe do eventualno nekakvoga rata, ti nisi ništa nego glineni golub, šta ćeš ti, mislim, ono, meta, aj gađajte ove glinene golubove, razumiješ. I dobro, kako protiv te spalionice, meni se čini da s kim god ja pričam je oštro protiv toga. Ne znam, za razliku od kamera gdje su na principu ljudi iza. Ja mislim da sam ja bio jasan. Ako te spalionice postoje u Beču, ima ih, ne znam, 12, 13. Onda taj Beč je svjestan da je to. Ima stvarno 12, 13. Ima.

Da. Onda oni znaju kako će s tim upravljati. Sad, moje mišljenje, nisam nigdje pročitao, ali to je moje mišljenje, da oni avioni i onaj chemtrails, šta mi vidimo gore u zraku, da to nije ništa drugo nego produkti izgaranja iz spalionica. Ajmo sad, dobro, za chemtrails, mislim, kolika bi to morala biti zavjera da se to. Nije to zavjera, nego gdje ćeš s tim. To je palo na pamet nekome da kad bi ti to smeće, šta oni rade. Znači, hoćeš reći da ovaj pepel jesu zapravo chemtrails ili šta. Ne pepel, nego produkti izgaranja koji su u plinovitom stanju, u kojem se nalaze i te nanočestice, ali ti njih kroz filter ne možeš zadržati, ali zadržiš ono što bi dimilo, ono što bi ljudi vidjeli. Dakle, pričamo o ono što bi se vidjelo da izlazi iz njega. Ne mislim, čuo sam za chemtrails, za svakakve, ali još nisam čuo da je od spalionica to. Ne, ne, ja sam to izmislio sada. Aha, okej. Ja nigdje nisam to pročitao. Aha, aha, dobro. A maloprije sam rekao da sam izumitelj, a poslije ćeš vidjeti da je to tako. Da. Nigdje nisam pročitao, nego zaključuješ, znači, šta je, zašto

bi neko šarao tako nekakav dim, tamo vamo, tamo vamo. Pa nije to, pa to je nekakva para i to ima nekakvo objašnjenje. Ne, koje objašnjenje, koja para, chemtrails, ne contrails, para je contrails, para je ono što izađe iz raketnog motora. Ma znam, ali ne vjerujem u chemtrails, da je to takva nekakva zavjera, mislim. Nije zavjera, nego je. Znači, svaki avion koji ide, moraš. Ne ide svaki, nema svaki. Aha, okej, znači selektivno. A mislim da je totalna glupost. Ne, mislim, puno se tih takozvanih teorija zavjera, ovako i u pandemiji se pokazalo istinito, a stvarno to je istinito. Samo oni avioni koji sklope ugovor. Evo ovako, znači, imaš, imaš recimo boce za tehničke plinove. I u te tehničke plinove, industrija, jel', te tehničke plinove, oni su veličine europalete. I složene boce, boce kao one ronilačke boce, samo visoke. Boce za tehničke plinove, za bilo koji tehnički plin. Za klor, za dušik, za kisik, za acetilen, za, razumiješ. I sad te boce su složene serijski. I ima samo jedan ventil gdje se spoji u industriji da tamo za potrebe industrije da koristiš. I sada oni skupljaju da ne izađe van ništa,

skupljaju produkte izgaranja. I pumpaju ih u te boce. I svaka boca može primiti na 300. Dobro, a zašto bi ih u avione onda, da, zašto ako stoje u bocama, onda nešto. Stoje u bocama, jel' staviš u bocama. Pa takvo skladištenje je jako skupo, ta boca je jako skupa. A jeftina je u avione, pa to nešto. Da, jeftinije, nije jeftina, nego jeftinije. Dakle, ja sad pričam. To zvuči totalno suludo, mislim, moram ti reći. A meni logično, a meni ne može logičnije. Dakle, da ne bi. Znači, logičnije je trpati na avione i to komplikaciju da se. Ma šara je malo, to ti je ono, ne, ne, ne, nego da oni to izbace, to bi bilo pun. Ne, baš apsolutno zvuči puno skuplje u avione, ali dobro, pustimo sad chemtrailse, nego. Mi smo, samo malo, samo malo, mi smo na jednoj civilizacijskoj razini. Došli smo do nje i ne znamo kako ćemo ići nazad. Ako skužimo da to ne valja, još uvijek ne znamo kako ćemo se povući. Znaš, ono kao, ja, ajmo se mi odreći svega. Kako ćeš živjeti, kao, šta, u pećini ići. Dakle, došli smo do te razine da ne znamo kako nazad. Nego, unutar ovoga kojeg ima, zato ja uvijek skrećem pažnju ljudima, svi pričaju o razvoju, razvoju, razvoju, a ja bih zaustavio razvoj bar na jedno određeno vrijeme. Da se posložimo, jel'. A ne imperativ razvoj, razvoj, razvoj, razvoj.

A u šta, jel', znači u šta se razvijamo. Ali dobro, ali kako protiv spalionice, bio si mi u poruci rekao da ti imaš plan da nešto, onako, da bi o tome pričao na emisiji, pa ajmo. Šta bi, šta bi ja napravio, ja. Ne, kako, kako zaustaviti taj projekt, jer vidim da su ovi zapeli za to ko sivonje, znači. Očito imaju neki razlog, sad ne znam koji je. To ljudi ne žele, koliko ja vidim, koji bi to bio plan. Za boriti se protiv toga. Pa, ne znam, kao, isto kao da sad, ti misliš da sam ja mislio da imam točno razrađen plan na koji način bi odbio. Nisam mislio, ali pretpostavljam da imaš nešto reći za, mislim. A, pa počeo sam pričati o tom nevidljivom smeću. Ti si me, ti si na dodatku o Radu o toj priči, ja kažem, da, prekrasno, Korado je odlično pričao. Jesmo sada, ja i ti znamo da je Korado pričao, ali sada, šta ćemo, hoćemo reći šta je Korado pričao. Jel' se slažeš s tim šta je on rekao? Je. Jesmo spomenuli da se radi o stanicama? Jesmo rekli da je problem nanočestice. A to ništa ne pomaže kako ćemo to zaustaviti. E sad ide ono. Ako to znamo, i ako sad ti i ja pričamo, ljudi slušaju na podcastu. Onda znači, oni koji će se protiv toga pobuniti, oni će reći,

evo vam, pogledaj šta je Korado rekao, pogledajte šta smo mi rekli na ovome. I mi smo rekli da ako to postoji u Beču, i više njih, sad 15, 12, 3, 7, 4, nebitno je, ali ima ih više, i one tobože funkcioniraju. I onda sam ja rekao, one tamo funkcioniraju jer je disciplinirano do te mjere da su ti filteri. Ali recimo, ti su filteri, ti su filteri jako, jako skupi. I oni se brzo napune. I njih treba odmah promijeniti. A oni koštaju. I sada, ovdje kod nas, čovjek će reći, ili nije mu onaj uplatio, ili on ovome spalio, ali on nije donio, ovaj nije ovako, nije onako, i nema sada više novaca za kupiti filter. Do sad je po one filtere naručivao, ovi su mu davali, ali je ostao dužan, i nije, on kaže, plati mi zadnje tri ture, ja ću ti četvrtu poslati.

Ili petu. I on nije uspio platiti, jer ovaj njemu nije platio. Nije platio Bikarac njemu. I sad, ja zato pričam, naš način na koji poslujemo, i nema mehanizma da ga se, ono, penalizira na bilo koji način. To sam ja pričao da je Hrvatska trebala od prvog dana, od osnutka, imati Raubersku kuću. Dakle, državnu, a ne ove lihvare kojima se prodaje dug i tako dalje. Znači, ako nemaš mehanizam da nešto što se treba napraviti ne možeš zaustaviti, nego se lančano, lančano sve, ovaj je prevario njega, a onda je on morao prevariti ovog drugog, a ovaj je prevario onog trećeg, i onda je, šta, jedan nesposobni uništi ove sposobne. Kao jabuka, jedna pokvarena u onoj vreći, pokvare se sve druge. Dakle, za spriječiti, za spriječiti spalionicu, samo, znači, razlog, najveći razlog je zbog našeg nemara u poslovanju. Jedan od najvećih razloga. Znači, gospodo, vi niste sposobni imati spalionicu, zato što je to opasna igračka i može ugroziti živote.

Znači, to je neposredna opasnost i ugroza za živote. Kad je ona ugroza za živote, onda kada se ne postupa točno po uputama proizvođača. Gotova stvar. Gotova stvar. I sada, koće garantirati nama da će se oni pridržavati upute proizvođača? A deset puta su skuplji filteri nego Energana. Šta ćemo sad? A oni gledaju samo koliko košta Energana. To je ono kad čovjek se zaleti pa kupi auto više klase, na kredit, na leasing, na ono, i vozi se, vozi se, a onda treba gumu kupiti novu.

Jedna guma nova, razumiješ, 500 eura. Mislim, a da je kupio nešto u klasi koju on može voziti, onda bi mu nova guma bila 100 eura. A misliš da bi to moglo na ovim izborima sad malo ih poljuljati? Znam, i tebe sam isto slušao. Dakle, da li i prije izbora treba to aktualizirati? Što se mene tiče, sutra odmah, znači, protestirati. Znači, ajmo protestirati. Sad ide ono, ajmo protestirati. Kako? Peticijom. Znači, zašto mi trebamo protestirati da stvaramo nered? Da, znaš, da, da, da, da, da nešto provodimo silom, nego šta mi možemo? A zašto silom? Pa nije protest sila, nasilan. Ne, ne, protest u smislu da izvedeš ljude na cestu pa da neko drugi mora sad i osiguravati da ne bi došlo do nekog ekscesa. Znači, mi smo mirni, želimo mirno protestirati, ali neko će poslati kao, kao, ovaj, Vučić tamo, poslat će infrazvučni top, jel', znači, ekipu, pa sad malo ih pogurajte. Mislim, šta ja hoću reći, ako bi mi skupljali peticiju i skupljali potpise prije nego šta se uopće zahukta kampanja

za ove naše lokalne izbore i slaganje lista i ne znam šta, nego peticija, ajmo, ajmo skupljati peticiju. A peticija već ima, Most ju je pokrenuo. Molim? Ima već peticija. Ima peticija, kako je, on je pokrenuo, ja nigdje nisam našao da potpiše, evo odmah ću sad ići potpisati. A dobro, online je, mislim, stavio ja na stranici više puta. Pa to sam ja potpisao. E, okej. Jesam odmah. Ti si stavio na stranicu, ja sam potpisao. Ma mislim, ja sam. E, sad, vidiš, sada, to si ti napravio, to sam ja napravio. Kod kojih je još napravilo? Mislim da je na 500-injak, ništa posebno. E, pa zašto nema 10.000? Odmah. Znači, treba nam toliko i toliko potpisa i onda se to priloži. Volja birača, volja građana. Dobro, ali građani su dosta nekako i, kako bi rekao, neću reći zatupljeni, nego, nego pasivni i onako, dosta ljudi to ne vjeruje, ma neće to oni izgraditi, ali hoće, hoće. To je prilično se pokrenulo, jer to je u Europskoj uniji, koliko sam imao vidjeti, nekako se miču od toga, ne žele baš to. Zašto Zagreb nema? Pokazalo da nije baš. Zašto Zagreb nema? Najbolje je vamo-tamo i onda je neko valjda na karti od tih, tih zelenih,

ovaj. Onog gdje oni misle da će napraviti najmanje štete. Nije to, nego, aha, vidi tu i to ćemo mi ovdje. Tu ćemo najmanje ljudi pobiti. I to, i tu se lako ove političare, dat ćemo im par tisuća eura. A oni će pristati, jer nisu svjesni. Nisu svjesni. I sad god im prodaš, za neke kikiriki će se prodati i sebe i narod i sve i dobro je. Tako imam dojam da je tu situacija. Evo, Hrvatistan je tu dobro došao. Slažemo se, slažemo se po tom pitanju. Dakle, naši su ljudi toliko jeftini da je to gadljivo, ali šta, on kad ti njega jeftino kupiš, on onda misli da se nije prodao. To je ono, ko ja sam se poklonio, nisam se ja prodao. Znači, ti dođeš od mene tražiti da ti ja napravim neku uslugu i za tu uslugu si mi voljan dati 10 eura. A ja, zato što sam dobar čovjek, ja ću tebi tu uslugu napraviti i ne treba mi tih tvojih 10 eura. Razumiješ? Znači, naši ljudi će se pokloniti, razumiješ, a neće se prodati. Neće mu niko moći reći da je on se poklonio, da je dobio neki novac za to šta je pristao na to da se u njegovoj avliji, jel', napravi bomba.

Reci mi, jesi pratio ovu sagu oko Batižala? To mi je ovako jedna interesantna priča, priča ludosti, kad moram reći. Jesam, jesam. Tamo odmah iza Batižela, jedan čovjek ima zemlju. I on je došao i meni rekao, sad ću ti dati punomoć na tu zemlju da je koristiš i da možeš napraviti karting stazu. Dakle, ono, za djecu, ono, malu karting stazu za djecu. I tamo je određeno zelena površina. Ne možeš ništa napraviti. Sad kad dođeš tamo. To pokupuješ, tako? Pokupuješ. E, pokupuje, ono, određeno je zelena površina i ti tu ne možeš ništa napraviti. Dakle, vlasnik si zemlje i ne možeš ništa napraviti. Ali kad ti ne možeš ništa napraviti, onda ti ništa ni ne radiš, a kad ti ništa ne radiš, onda se priroda razvije onako kako se, ono, ono, nema nigdje viška. Znači, tu je sada smreka, tu je, ono, znaš, ono, ne možeš hodati. Da, džungla je. Džungla je, ne možeš prohodati. Sve je zatvoreno. I sad tu džunglu malo očistiti i tako dalje, i ostaviti zelenu površinu. Pa šta, ja ću napraviti pistu i pistu ću opiturati u zeleno. Pa onda tlocrtno, kad gledaš sa dronom, bit će sve zelena površina. Mislim, shvaćaš? Da, da.

Dakle, ne, ne može. Znači, nema opcije da to možeš. I onda, ako to ne može tu, a može ovamo, jel', onda, ovaj, je to kao, kako bih ja sad rekao, ja više volim da to stoji tako, nego da to bude naseljeno s nekim drugim ljudima, jel'. Znaš, ono, kao. Pa daš onda da to bude novi kvart. Kao, e, novi kvart, razumiješ, onda imaš karcinom, jel'. Zašto mi ne bi napravili novi park, razumiješ? A ne, ne shvaćam, znači, protiv si Batižela da se izgradi kvart. Pa ja sam protiv naselja, tako je, izgradnje naselja. Ja sam protiv betonizacije, ja sam protiv apartmanizacije. Čekaj, a sad si rekao da ne možeš ni karting stazu, ali. A pa nije to apartmanizacija. Pa dobro, je bila apartmanizacija, to bi, mislim, stambena četvrt i to, a mora se grad nekako širiti negdje. E sad, e tu smo, tu smo. Grad se širi samo ako ima potrebe da se širi. Pa ja mislim da ima potrebe, fali stanova, mislim, fali kuća. S jedne strane imamo egzodus ljudi, jel', koji napuštaju ne samo grad, nego i državu Hrvatsku. Pa po cijenama, mislim, znači, cijena nekretnina je čista ponuda, omjer ponude i

potražnje, otišle su cijene u nebo, znači da potražnje ima više nego ponude. Ne, ako cijene, pardon, ako cijene odu u nebo, onda onaj koji štampa novac, šta je njemu platiti tu nebesku cijenu? Cijene su otišle u nebo samo da neko ko ima više novca od tebe to može platiti i da tebe istjera i da se ti makneš odatle. Zašto? Jer nemaš toliko novca. Dobro, ali nije svatko tko prodaje, nije, nije postavio tu cijenu tako da neko može s puno novca doći, nego zato što može dobiti za to, toliko. I opet na kraju domaći kupuju, mislim, ne kupuju neki fantomski, mislim, o čemu pričaš? Ono, hoćeš reći kao. Mislim, koliko znam ljudi da su kupili stanove, nisu nikakvi sigurno bijelosvjetski, ne znam ni ja šta. Gdje? U ovom? U Šibeniku, čovječe. Pa ne, ja o Batiželima samo pričam. Okej, ali mislim. Ja ne pričam o Šibeniku. Ja pričam sada o nečemu gdje je bila tvornica i sad na tom mjestu treba se izgraditi naselje. E sad ide ono, da li tu sad već postoje ljudi koji su spremni, ono, drže novac na banci i hoće odmah useliti da se što prije to napravi i to će neki naš Šibenčanin ili povratnik iz Šibenika, čovjek koji je živio prije, ovaj će doći iz Njemačke,

ovaj će doći odavdje, dovesti djecu, ženu i želi tu živjeti. I onda već gleda kakva bi to njegova stambena četvrt bila, jel' ima crkvu, jel' ima ambulantu, jel' ima, jel' ima školu, jel' ima igralište, jel' ima to u tom naselju. Dakle, šta će sve u tom naselju biti da će on moći zadovoljiti svoje potrebe? A ono, jesi ti gledao šta će biti? Jesi gledao neke idejne projekte i natječaje za koje si? Jesi gledao projektni zadatak? Jesi gledao šta bi tu trebalo biti? Ako ti tek trebaš izmišljati, pa valjda bi to trebalo se graditi za poznatog kupca.

A kako se onda jedan grad? Kako se onda jedan grad širi, mislim? Kako se širi? Pa kako su se širile Meterze? Kako su se širile Ciganskoj naselje? Zašto se zvalo Ciganskoj naselje? Širilo se tako što je bila, pardon, širilo se tako što je bila tvornica, a ljudi su išli raditi u tvornicu, a živjeli su, ne znam, u Konjevratima. I on sidne na biciklu i u vremena i 20 vozi do Crnice, onda radi 8 sati, nakon toga sidne na biciklu i ide biciklom kući. I tako izdrži godinu dana, godinu i po, dvije, i onda kaže: "Ma da je bar neku potleušicu bez veze nešto načuliti, onu drvenu baraku ili nešto, da ne moram pedalati svaki dan." Bolu me noge. Lako je, kaže, kad je lipo vrijeme, di je snijeg, kiša, bura, upalu dobiješ dok dođeš do kuće. I sada, to su bile onda potrebe. Radim u Crnici i ajmo tu na brdo, bilo di, idem kavaš, ono, sa čekićem, sa onim polugom, šta ja znam, škip, motika, lašuni, ajde. I napravi neku potleušicu i od toga kamen po kamen, razumiješ, palača, zrno po zrno, pogača. I na taj način su živjeli, na taj način je nastao grad. I taj grad se zove Ciganskoj naselje. Sad odjedanput se ruše ove kuće, ovdje, ovdje, nema mjesta za parkiranje, nema ovo, nema ono.

Imaju ogromne probleme, jer nije infrastrukturno to bilo razvijeno, nego onako, kako se tko siti. A onda im sada to idu još čak i legalizirati. Sad postoje inženjeri koji će nacrtati njegovu kuću, kao da ju je on projektirao, on će na osnovu tog nacrta tražiti legalizaciju i njemu će biti sve ucrtano i on je platio nešto i on ima legalizaciju. A neko tko je to. Znači, ti bi da se Batižele organski prošire, da zbog nekakve potrebe i. Pa ne, nikako drukčije, razumiješ? Znači. Pa da, ali mora se nekako krenuti. To je ista stvar kao da šijemo odijelo za čovjeka. Dobro, ali, ali, znači, plan gradske uprave je bio da imaš investitora koji će sve izgraditi iz nule. Koliko sam ja to shvatio. E, zamisli to, zamisli te bahatosti. To je tek ludost. E, pa zamisli te bahatosti. Resort će napraviti, razumiješ? Po svojoj želji. Pa karcinom za grad, to je karcinom za grad. Dobro, a zašto ne bi? A zašto ne bi krenulo? Sad nije karcinom zato što lijepo izgleda. A zašto ne bi krenulo malo skromnije? Znači, ne znam, napravi tri ceste, napravi da je to građevinsko zemljište i vidjet ćemo tko će kako dolaziti. Dozvoli, molim te. Mi smo tamo srušili tvornicu na način da vidiš, ono gore, nema sad zidova gore. Ali da bi se napravila tvornica, pazi, da bi se tvornica napravila, i to tvornica elektroda i

ferolegura, onda njezini korijeni, znači ono što energetski kablovi, energetske, razumiješ, simetrale, znači ono je sve ispod zemlje. Sada kad bi došao bager i ide raditi neke temelje, on bi naletio na, na, na građevine, razumiješ? Ali to je infrastruktura za tvornicu, znači ono što je ispod zemlje. A hoćeš reći to nije ništa považeno? Ništa to nije považeno. To je ista stvar kao da je tebi došao zubar izbrusiti zub, ostavio ti korijenje dolje. A mislim, ne čudi me to, baš sam prije par tjedana sam bio, tamo su, još uvijek stoje brda, nisu niti onu, nisu niti, nije se dalo niti onu, onu bodljikavu žicu, onu ogradu nisu uklonili. Mislim, to je nevjerojatno. Koji nemar to. Nije stvar tu u nemaru. Tu ne bih ja krivio puno grad. Grad je tu kopao rukama. Pa dobro, a koji je razlog da se barem ta žica ukloni? Ne, ne, ne, nego vlasnici, vlasnici nad tom zemljom, to je bilo ona, razumiješ, prevara, razumiješ, Hrvatska je najveća pljačka, jel'? To je ono, prodaja tvornica za kunu, pa se onda uknjiži ovaj, pa se uknjiži onaj, pa ovaj, pa onaj, sve uz obećanje da će oni preuzeti dugove i pokrenuti proizvodnju.

Znači, ono, kutle, kutle biznis, jel'? Kutle je onda kao među prvim tim, ovaj, posjednicima rekao da je biznis ko bicikla. Dok vrtiš, ideš, kad staneš, padneš, jel'? Dakle, to je ono, investicija, investicija, investicija, investicija, i prvi put kad ti više ne daju da investiraš, ti si pao. To se Todoriću dogodilo, nije uspio više pare dignuti. Ja sam svojim prijateljima pričao da je Todorić svinja koju hrane za klanje. Dakle, znači, sve što su njemu omogućavali, on je mislio da je to sve njegovo. A oni koji su mu omogućavali su samo ga hranili da bi ga mogli, ono, preuzeti mu sve to. E, a kad je došao Stani Pani, dali su mu, ajmo, potpisuj to i napravili zakon za njega i, mislim, to je stao. Koji je to bio cirkus. E, ali ne, ali to je sve šablona. Nisu naši ljudi bili toliko pametni koliko su imali lobiste i savjetnike kako da se izvrši ta tranzicija iz društvenog vlasništva u privatno vlasništvo. Ja ne znam jesi slučajno poslušao Sulejmana Tabakovića. To ti je, napiši na YouTube-u Sulejman Tabaković kako je opljačkana Hrvatska.

To je bio jedan televizijski prilog, novinarka je momentalno dobila otkaz kad se to zalijepilo prvi put na YouTube-u, ta emisija. Dakle, on je nacrtao ljudima kako je opljačkana Hrvatska. Taj čovjek je pravnik i bio je radio u državnoj upravi. I znao je sve one zakone, doktor znanosti pravnih, ali upravnog prava. I onda je radio u državnoj upravi, u ex-državnoj upravi, i znao je kako stvari stoje i kako se to društveno vlasništvo pretvara u privatno vlasništvo. On je rekao, dakle, oni prka, ovi, oni, dakle, ljudi koji su bili vlasnici banaka. Kako je on postao vlasnik banke? Kako neko može postati vlasnik mojeg vozila ako mu ga ja nisam prodao? Znači, kako neko može postati vlasnik banke ako mu ga nije narod čija je to, razumiješ, čije je to vlasništvo, prodao? Način na koji se ta tranzicija izvršila je prevara. Onda je rekao ovako: kada vidiš strane banke, to uopće nisu strane banke,

nego su oni uzeli franšizu od stranih banaka. Dakle, Raiffeisen, razumiješ? Sad ti misliš da je to došla strana banka tu, ne, nego je on uzeo franšizu od Raiffeisena. Da bi tu postojalo Raiffeisen natpis, ti ćeš morati za novac s kojim radiš, kojeg ono kao fol uzimaš, posuđuješ, daješ, investiraš, morati njima platiti kamatu. I onda je kod nas kamata bila 12%. 6% daš Raiffeisenu, 6% uzmeš sebi. A sad su već kamate pale na ono 4, 3,5%, 4,2%. Kad se to događalo sve, dok smo mi bili još bogati, kamata bila 12%. S takvom kamatom ne može Amerika raditi. S takvom kamatom ne može raditi. Eto, jako visoka kamata. E, ali to je bilo nama. E, to je cijena bila, hoćeš li ići, imati svoju državu, hoćeš? Hoćeš li? Hoćeš? O, hoću, hoću. I sad kad si rekao hoću, koju cijenu ćeš morati platiti? Evo, cijena ćeš, daj mi tvornicu, daj mi ovo, daj mi ovo, daj mi ovo, daj mi ovo, daj mi ovo, i tebi ostane ništa. I šta ti je ostalo? Grb, zastava i himna.

Ostalo ti je državno obilježje, a izostao je sadržaj. Kakve su predviđanja za lokalne izbore, ovako u gradu i županiji? Imamo sad već dosta, dosta kandidati se množe. Ti imaš kakve planove? Imaš neku listu? Ja sam, ja sam. Znači, ti si 21. išao za gradonačelnika. Ja sam išao za gradonačelnika, ja. Sada je klima jako povoljna, ali to ne znači da je povoljna da sad nas deset izađe. Ovaj sa svojom listom, ovaj sa svojom listom, ovaj sa svojom listom, ovaj sa svojom listom. Dakle, ja sam odlučio da, da bi, ja bih volio da SDP i HDZ zajedno nemaju 11 vijećnika. Da zajedno nemaju 11. Znači da ne mogu sastaviti većinu. Molim? Misliš da bi htjeli zajedno ići? Ali gle, ako ja i ti sad kažemo da je to nemoguće, to znači da mi mantramo da je nemoguće. Ako ja i ti sad kažemo da je moguće, onda mi mantramo da je moguće. To znači pozivamo ljude da skupe glave na jedno mjesto. I znači, ja bih volio doprinijeti, a bez da budem na listi. Dakle, nije uvjet da ja budem na listi, ali ako trebam pomoći, onda ću pomoći na sve moguće načine koliko mogu.

Želja mi je da što više tih koji misle da mogu osvojiti, ne znam, radi donta, radi prebrojanja glasova. Znači, ako se glave slože, pa onda imamo s jedne strane HDZ, SDP, a s druge strane što manje lista, što manje lista, što manje kandidata. Zašto? Da, da ima smisla. A? Pa ima smisla da se ne rasipaju glasovi na donti i šta znam. Pa da se ne rasipaju glasovi. Recimo, za gradonačelnika može, ali liste ne. Dakle, ono, neposredno, kandidiraj se za gradonačelnika ako misliš da možeš dobiti puno glasova. Jer su posebni listići. Ali za liste, za gradska vijeća, skupite se na jednu hrpu. Recimo, ovaj, Božena je strogo protiv toga da se bilo tko od nas u gradskoj četvrti od vijećnika

kandidira na nekim listama. Tako da ispadne da ovaj sav rad kojeg smo mi napravili ne bacimo, ono, u smeće. Dakle, da ispadne da sve što smo mi radili, jel', i sve što smo artikulirali, i da ljudi znaju da radimo u njihovom neposrednom interesu. Ako se sad idemo kandidirati, to znači ispada da nismo mi ti koji smo bili volonteri iz čiste, iz čiste, iz čistog rada za opće dobro, nego, aha, mi smo htjeli na taj način skupiti simpatije od birača, pa ćemo to koristiti sada kao nekakvu sinekuru, jer smo po tome poznati, stavljajući se na nekakve liste da bi dobili još više glasova. Ja nisam na toj frekvenciji i slažem se s tim da ne bi bilo dobro da zloupotrebljavamo zajednički

doprinos. Dakle, svi smo mi tu volonteri i mi smo volontirajući došli do tog nivoa da nas ljudi prepoznaju kao aktivne, ali da nas, da nas uprava gradska ignorira. Šutnjom administracije ne odgovara nam. Ne ispostavi nam rješenje zašto to što smo mi zahtijevali ne može biti. Okej, napišite to, ali onda to rješenje je upravni akt. Mogu na njega staviti prigovor u nekoj višoj instanci. Ali oni šute tako da ne mogu započeti spor. Ne mogu spor započeti, a bi vrlo rado. E sada, ja sam rekao, kako će se stvari odvijati, ja nisam htio unutar vijeća gradske četvrti reći niti hoću se, niti neću se kandidirati. I ovog sekunda ja ne znam hoću li ili neću. Kako se stvar bude razvijala, željet ću doprinijeti da nekakva zajednička lista da svoj obol, pa makar ja na njoj ne bio. Znači, zagovaram jednu listu, ne da bi sebe progurao, nego zagovaram jednu listu da što više ta jedna lista dobije glasova, da izguramo ove. Zašto se toliko rasipaju, zašto se ne mogu dogovoriti?

E to je, evo, ja sam, ja sam taj koji bi želio biti kao moderator, jel', znači da njih pokušam spojiti, da im objasnim zašto je to bolje ako ne znaju, jel'. Znači, makni svoj ego, makni, znaš ono, taj. Ne mogu to, ne znam u čemu je problem, ali ne, ono, ne ide to. I šta misliš, hoće, je li Burić,će mu to biti easy peasy kao i svaki put ili će ovaj put. Neće, neće, užasno su preplašeni. Zašto? Jer za gradonačelnika ide drugi krug ako ne dobije 51, jel'. A to neće. A to neće. Ne vjerujem. E, čim to neće, onda svi ovi koji su bili, ono, razdvojeni, htjeli svoje mandate radi poslije sinekura, jel', zašto oni hoće da imaju svoju listu i svoj mandat, da mogu poslije trgovati, daj meni upravni odbor ovoga, daj mi ovoga, daj mi onoga. Dakle, ne misle oni više da će staviti kvalitetne ljude, jel', na ta mjesta. Pričamo o svim, svim, ovaj, javnim ustanovama i poduzećima kojima je grad osnivač. Jel' ti to znaš da je predsjednik svih uprava, od svih javnih ustanova i poduzeća kojima je grad osnivač ili većinski

vlasnik osnivač, da je predsjednik skupštine jedna te ista osoba, a to je gradonačelnik. Jesi to znao? Da, da, znam za turističku zajednicu i za. A ti znaš samo za turističku zajednicu, ja ti kažem, u svima je. Da, da, znači šta, i Zeleni grad i sve. Sve, sve, sve, on je predsjednik skupštine. Je to neka automatizam ili je tako htio? Ma nije, nego to je, to je ta okupacija vlasti, razumiješ, znači, gradonačelnik je. Ne možeš reći je li to normalno ili se on neko progurao tu, jel' tako misliš. Nije on, nego i u drugim gradovima, i u trećim, i četvrtim, i tako dalje. A što ja ne znam sa županijskim ustanovama, ista stvar, sad je li će posvuda ili. Nego kako, nego kako. E, ne znam, pitam. E, i sada, sada, kako je on predsjednik skupštine, da sad tražimo sva zapisnike sa održanih skupština, transparentnost u poslovanju, da vidimo na koliko skupština koje su bile organizirane je on bio nazočan. Znači, skupština se održi, predsjednika nije bilo, nego je poslao svoga, onoga. Zamjenika. Zamjenika, čak ne ni zamjenika, nego tajnika.

Grada. Tajnik grada ode i to odradi, jer tajnik grada je pravnik i onda on tu proceduru pravničku ispoštuje, ovaj, digni se rukom tamo i onda se donese odluka. Prihvati se izvješće upravnog odbora, prihvati se izvješće direktora i tako dalje, i tako dalje. Ali sam htio reći da je predsjednik skupštine, ono, glavno, skupština je najveći organ u tijelu upravnom. I sad predsjednik skupštine, ono, ima ono, šakom na sto. To je ta centralizacija uprave. Kao, tobože, vi ste svi glupi, a ja sam jedini pametan i ja jedini ću odlučiti u konačnici, jel'. I zbog toga u glavama ljudi ide ono poslušnost, posluh, posluh, posluh, posluh. A poslušan u poslušnom čovjeku je izgubljen, izgubljena kreativnost, jel'. Znači, ako on mora stalno osluškivati šta će mu tko reći da napravi, onda nije slobodan niti u mislima svojim da bar u mislima iskreira kako bi on to napravio kad bi njega pustio neko da može po svojoj volji napraviti.

I kako bi to bilo dobro za opće dobro, odnosno za zajednicu, kako bi bilo bolje. I onda ti generiraš podsvjesno, a ne znaš da to radiš, jel', generiraš da svi ljudi koji su ti, razumiješ, podčinjeni, jednostavno odvidaju mozak. To ne znači da je taj čovjek ni glup, niti da on ne zna ni ništa, nego ako pokuša, ono, reći će mu: "Ajde, makni se, šta, šta, šta, ono, ne talasaj, razumiješ?" Šta sad se praviš pametan, jel'? Šuti, radi. Dobro, znači, prošli put nisu skupili većinu u vijeću, to im je već bio problem, nego su morali sa Zekanovićem, Renjem i ovim. Po tome se već vidi. Da, to je već malo popucalo. Ali šta je indikativno tu? Kada smo Tome, Vukorepa i ja, najviše smo mi odradili tog posla, prikupljali glasove i kad smo na Poljani stavili stol, stavili jumbo plakat sa onim stalcima od Tome i sve, i skupljamo. Nikoga nismo molili za glas, nikoga nismo čupali za rukav, zaustavljali, skupili smo glasove u rekordnom roku, predali te svoje liste. Ti si imao i listu, jel'? Predali i glasove i listu, ali kako si predstavnik stranke, tebi za listu nije bilo potrebno skupljati glasove,

ali za gradonačelnika su ti potrebno, potrebno je skupiti glasove. A kako ono, kad si grupa birača, onda za vijeće ti treba nešto. Ako si grupa birača, nezavisno, onda i za vijeće trebaš skupiti glasove, jel'. Da, da, tko tebe podržava, jel', ovdje tebe predlaže stranka, a ovdje te predlažu građani, da. E sad, e sad, listu je predao i Zekanović. Kad je predao listu, zvali su ga da ispravi listu prvi puta, jer su mu našli pogreške. Netko tko je iz Bilica, ako mu je potpisao, ne može, jer Bilice su općina druga, razumiješ, znači za gradsku, za gradsku, onaj, za gradsko vijeće ili za gradonačelnika, Bilićani nisu glasali, jer imaju posebnu općinu. Primošten ne može glasati za gradonačelnika, jer su općine, jel', znači općine ne glasaju. Znači samo ono što je gradske. I onda vratili mu prvi put, pa onda provjeravaju, pa vratili drugi put listu da je dopuni. A čekajte, imate rokove. Ako je lista nije sa dovoljnim brojem, ona pada. Ako je njemu, razumiješ, sud, odnosno izborni, razumiješ,

izborni odbor, razumiješ, uvažio te glasove i vratio mu listu da još dopuni, a rok za prikupljanje je završen, možeš prikupljati glasove do tad i tad. Predati do tad i tad. Jesi skupio do tad i tad? Nisi? Hvala, doviđenja. Jesi li skupljao glasove od onih koji ne trebaju i mislio si da imaš dovoljan broj? Kad su ti prekrižili te koji ne važe, tebi pada lista. Ne, njemu su vraćali to više puta. Ako su mu vraćali više puta, onda je to siguran znak da postoje navijači u prebrojavanju. Da li razumiješ sad što ti kažem? I on je dobio dva vijećnika. To su obadva naša vijećnika. Zašto? Jer da smo ušli, razumiješ, Tome i ja, razumiješ, imali bi problem. Ako je ušao, razumiješ, Zekanović, nemaju problem. A zar nisu imali tri, znači Zekanović, Samardžija i Renje? Zar nije Renje bio s njima?

Da. Tri. Okej. Zato je meni, meni je to užasno kada netko tko bi trebao biti sudac koji broji glasove, ako on malo zažmiri kod brojanja ili ovaj listić ide vamo, ovaj vamo. Šta se onda stvara? Onda se stvara jedna iskrivljena slika. Onda čovjek koji je, evo, ako kaže on: "Ja sam glasao za Živkovića, a on nije prošao." Koja sad budala, ja sam mislio da ćemo mi svi za njega. Ja sam pitao ljude: "Ako hoćeš ti, ovaj je rekao isto da će za Živkovića, a ovaj je rekao isto, a on nije prošao." Čekaj, što smo mi? Dobro, ali svi smo mi u nekim svojim mjehurićima živimo. Točno, točno, točno. Uvijek ti se čini da je oko tebe sve ono. Da, i meni se čini da svi prate stranicu, ali nije to baš tako. Mislim, svjestan sam da nije, ali. Je, je, razumijem, razumijem. Znači, nisam nesvjestan, nisam toga nesvjestan. Da si ti ono okupiran, ono sada, u. Ali, ono, kad se sve slegne i kad počneš pratiti, onda ne pratiš samo kad si ti u pitanju, nego pratiš i kad je netko drugi u pitanju, onda vidiš kako se stvari. Jer, recimo, ja tebi pošaljem 100 kuna poštom.

Jel' sam ti dužan? I sad ja odvidam glavu. Ti mene zoveš:"Čuj, kad ćeš mi vratiti onih 100 kuna?" Ja kažem: "Poslao sam ti poštom." Pa ti kažeš: "Ja nisam dobio." Sad, na kome je da ide pitati poštara gdje je tih 100 kuna? Na meni koji sam poslao ili na tebi koji ih treba primiti? A da, ne znam, to je dobro pitanje. Jel' razumiješ? Znači, ako si ti glasao za mene, a ja nisam dobio, ja tebi trebam reći: "Prijatelju, nisam dobio tvoj glas. Ajde, provjeri gdje je, gdje je tvoj glas." Zašto nama ne naprave, znači, zato trebaš dobiti vlast na saboru da bi mogao izmijeniti izborni zakon. Zamisli kad bi se trebao ti na tamo, na onaj listić gdje te on zaokruži, još i dodatno potpisati. Vlastoručno. Da si preuzeo listić. A onda tamo glasaš da oni ne znaju za koga. Ali, ne bi onda bilo da je glasao pokojnik, znaš ono, ljudi sad pričaju viceve, stoji ispred izbornog mjesta, stoji pokraj izbornog mjesta i kaže:"Šta ti čekaš?" Pa kaže: "Ja čekam, ono,ćaću." Pa kaj čeka, pa je li tebićaća umro? Kaže: "Je, prije četiri godine." Ali svaki put dođe na izbore, kaže. Da, da. Zafrkancija.

Znači, tako, kad ljudi o tome pričaju intenzivno. Recimo, kad je, kad je OIP, stranka OIP od ove, Odlučnost i pravednost, pomozi mi reći. Joj, kako se zovu, Kolakušić, ne? Ne, ne, u Saboru je ona bila najjača novinarka, istražiteljica. Ne mogu se sjetiti, naziv mi je ovaj. Hercegovka naša. Ona je javno pred Saborom, htjela je u Saboru konferenciju za tisak pa joj nisu dali, pričala o ukradenim glasovima, dokazima, donijela dokaze. Tamo su je, ono, makni se, makni se.

Znači, bit će, bit će veselo na ovim. Krišto, Krišto. A, da, ovaj, znači, bit će veselo za ove lokalne, misliš. Ali sad se kuha, sad se kuha, stvara se kod ljudi već lagano ona nervoza. Ti rečeš jednu riječ, on te krivo tumači. Svaki iz tog svog filma nešto, ovaj kuje ovakav plan, ovaj ovakav, ovaj šuti, ovaj kaže: "Sadćemo izaći." Znači, počela je ona. Gungula. Onaj moving, svakoga gleda di će tko, šta, mene oni gledaju kao političara, razumiješ. Ali ja nisam političar, ja sam retro političar, dakle, ja razmišljam o politici, ja se ne bavim se s njom, ja se bavim s njom samo da se ona ne bavila sa mnom, jel', dakle. Da, da. Želim sudjelovati u odlučivanju, znači, moja je želja sudjelovanje, jel'. A sad, to ne znači da je moja želja samo kandidiranje, nego sudjelovanje, jer ako se ideš kandidirati, a samo povećavaš vjerojatnost da će HDZ dobiti, onda moj najveći doprinos je da se ne kandidiram. Nego eventualno neku postojeću listu, pa. E sad ide ono za postojeću listu. Ja imam poziva, ne jedan, nego više poziva.

E sad, kome ćeš se obećati, šta ćeš reći ako odeš ovamo, a ne ovamo, jel'. Znači, mislim, strašno. Za sada imam četiri poziva. Ponuda, jel'. Da te HDZ zove možda? Nije. A to ti je najviše krivo. Ono, ajme, a nije me HDZ zvao, kako ono, to bi objeručke prihvatio. Pa tu bi bio još na prolaznom mjestu, pa to, eto ti prilike. A i šta kad prođeš, moraš dizati ruku. E, ne moraš. Bar četiri godine. Ajde, pa ajde da vidimo toga koji neće dignuti ruku. Pa evo, ti bi mogao biti tu iznimka. E, baš neću. Pa ja. Ne. Mislim, ako prođeš, ne mogu te skinuti, koliko ja shvaćam, jel' tako? Ne, ne, kada bi ja bio. To je ono, stranačka stega i to, a mogu te samo izbaciti iz stranke. Kada bi ja bio predsjednik gradske četvrti i vijećnik u gradskom vijeću, onda mi nijedna od lista ili stranaka ne bi smjela reći: "Slušaj, sad smo se mi svi dogovorili da sada ti digneš ruku za ovo ili za ono." Pričam o tome kada bi bila većina, kada bi bili većina i ja bio gradski vijećnik. Znači, mi svi kao rogovi u vrići smo sastavili većinu i imamo

11 glasova i sada treba, razumiješ, donijeti odluku tu i tu. A ja mislim da ta odluka nije dobra. Ja mislim da nije dobra. Ja bi svih 10 pokušao uvjeriti da to nije dobro. Znači, da to nije za opće dobro. I pokušao ih uvjeriti da odustanu svi od toga, a ne da sada natežu se i da tražu jednog iz HDZ-a da im se priključi da dobiju to, jel'. Da li me razumiješ? Znači, zato se možda ljudi ustručavaju s menom surađivati, jer neće me moći nagovoriti da radim nešto što je nečasno.

Dakle, ali svi imamo od toga malo koristi. Znaš ono. Pa da, shvaćam. Ali ja na to ne mogu pristati. Dakle. A dobro, to samo znači da imaš karaktera. Samo to, samo to. Znači, ovo je vrijednije od onoga što bi mi ti mogao ponuditi, razumiješ, ništa drugo. Kad netko kaže: "Pa jesi li ti potkupljiv?" Jesam, ali ti nemaš novaca da mene potkupiš, jel'. Ili bi možda htio neke ispravne stvari, a što mnogima ne paše. A ne novac, ej, a ne novac. Da, da, da, kužim. To je to. Znači, tako mi možeš. Ništa, Davore, ja mislim da smo dovoljno ljude upilali.

Tko zna kako će im se to svidjeti. E, ja ne znam, ne znam, vidjet ćemo. Ništa, ovaj, hvala, hvala što si došao, bio mi ugodan razgovor. Tako, ovaj, vidjet ćemo hoćeš li se negdje kandidirati ili nećeš, to još ostaje vidjeti, ovaj. Ništa, eto. A mislim, ako treba, ovaj, prije uopće početka procedure još pokrenuti javno nešto, imaš ideju, imaš moju, imaš moju, imaš moju podršku. I još nešto, recimo, da li si ti razmišljao o tome da kad bi te netko zamolio da dođeš na listu i da ti nudi, pazi, nudi ti prvo mjesto, da li bi pristao? Pa ne znam, nije nitko nudio. Ne, ajmo karikirati, evo, ja ću sve ove moje nagovarati da tebe stavimo na prvo mjesto. Šta, kako bi ti reagirao? Kako bi ja reagirao? Ne znam, mislim da bi odbio. Jel'.

E sad, ono, to neću. To jest, zapravo, ako bi išao na to, htio bi da je moja lista i moji ljudi. A ne, ne bi za nekog drugog, zato što. Nikako za nekog drugog, tako je. Ali opet to, sad se vraćamo na ono, samo onda štetim drugima i nisam tolika snaga, nisam ništa. Mene je Božena pitala bi ti išao na neku drugu listu, ja sam rekao ne, mogu ići samo na svoju. A, znači ti ćeš se kandidirati. Ja kažem ne, nisam rekao da ću se kandidirati, baš sam rekao da ću ići na moju listu. Dakle, moju listu, znači mogu biti na 21. mjestu. Dakle, ne prvi, mogu biti na, u mojoj listi na 21. mjestu. Dakle, ući ću u gradsko vijeće, ući ću u gradsko vijeće ako dobijemo. Sve, sve.

Htio bih reći da to kad kažem moja nije ja pa ja, ja i moram biti ja na prvom mjestu. Ne, ne, ma jasno, ni u mom slučaju, nego ne znam, mislim da nije politika. Meni u kartama nikad ne reci nikad, ali za sad ne. E, e, ne, nego meni je. Više mi paše ovakva vrsta angažmana društvenog. Da, da, i ona je, ona potiče, jel', dakle, potičeš, potičeš, potičeš ljude da razmišljaju, znaš. Jedan čovjek je rekao ovo, drugi, ono, treći, ovaj ovako, ovaj onako, dakle, da, ono, aha. Ne, mene često ljudi stvaraju, ono, aha, ti si protiv HDZ-a, znači da si SDP-a, čovječe, ono, ja kritiziram i SDP i kritiziram sve, ali i hvalim sve, ovisi, ono. Tako je, tako je. Ja sam primijetio da si jako, jako korektan i da baš nisi protiv, nego si ono suparnik, znaš ono kao, zato si nazvao to Šibenik može bolje. A može, bolje, ajmo. Zaslužuje, zaslužuje. Zaslužuje bolje. E, da, da, da, nije može, to iz nekog razloga brkaju. E, dobro, Šibenik zaslužuje bolje. Znači, ajmo napraviti bolje, dakle, nema pričati protiv nečega, nema osvrtanja nazad, nego sad pa dalje, jel', sad pa dalje kako bolje, jel'.

Da, zato i meni ide onako, onako pokrene rasprava, ali u Jugoslaviji ovo, a dobro, ajmo to nekako. Da, da, ne, nego šta je ono bitno? Bitno je da nikada nisi protiv, nego da si uvijek za. Znači, afirmativan. I onda kad si afirmativan. Čekaj, kako ne misliš da nisam protiv? Pa naravno da sam protiv. Ne, ne, ne, ne kažeš ja sam protiv, nego ja sam za, ali kažeš za što. Aha, aha, to. A to onda automatski znači da si protiv onog što, za šta nisi rekao da si za. Razumiješ, znači, samo u glavi kažeš, ja sam za ovo, ja sam za ovo, ja sam za to da se spalionica ne sagradi. Ne protiv spalionice. Znači, ja nisam protiv spalionice. Ja mislim da sam u svojem izlaganju rekao, ja nisam protiv spalionice, nego sam protiv spalionice da je staviš u ruke ovih, razumiješ, ljudi naših koji bi, onakvi kakvi su, to sve, ono, pobili ljude okolo zbog toga šta, povadili bi filtere i ništa sad. Prodali ih Beču i dobro je.

Mislim, to je nepovjerenje koje ja imam, razumiješ, a ne, e, znači, ako, ja sam davno pričao da bi ja više volio da imamo 10 nuklearki nego da imamo jednu vjetrenjaču. Nuklearke su zakon, mislim, to je prava zelena energija. Ja sam bio glavni i odgovorni inženjer za podizanje vjetroparka Kršpađene, 48 vjetrenjača. Tada, kada smo ih gradili, su bile najveće u Hrvatskoj, a sad su Kinezi napravili još veće od tih, razumiješ. Znači, a sad šta je ono, kako te dragi Bog stavi izazov, da bi preživio, ideš na izazov, da si ti glavni i odgovorni inženjer za podizanje, a ti, a ja sam glavni zagovaratelj koji je protiv vjetrenjača. Vjetrenjače, najveće zlo su vjetrenjače, zato što svojim radom, odnosno onim okretanjem, a iza njih zviždi elektromotor i reduktor, dakle, zupčanici koji imaju prijenos, ono, ona se okrene jedan put, a ovamo se mora. Navodno i ptice ubija na veliko. Ne samo da ptice ubija, nego kako je to zlo za ljude, kada se vrti elisa, ona usmjerava zvuk koji se proizvodi na elektromotoru

i na reduktoru. Zupčanici koji se vrte, zviždi, i onda ide ispod, zvuk ide ispod slušne frekvencije, ono, frekvencija uha ide ispod, ali to čuje mozak. I sada, kada se snop zvuka usmjeri. A to samo šumi lagano. E, kada se snop zvuka usmjeri, znači, kada ti on vrti, sad imaš zvuk koji je ovako usmjeren. I on ide kao zrak, jel', znači, zbog rotacije, on ono pravi kao pijavicu. I on tebi u mozak, buža ti mozak, razumiješ, i miža brzine u mozgu, razumiješ. Znači, stvara ti, a znamo, ono, tek prije 30 godina je medicina počela pričati o neuroplastici mozga. I dokazuju da je naš mozak nije ništa drugo nego jedna velika kemijska tvornica, kemijska tvornica koja od misli napravi, razumiješ, tvar. Znači, misao proizvede tvar. To je ono, da li je misao materija. A ako nije, onda je sjeme materije. Dakle, u mozgu se stvari bio kemijski proces koji poslije

šeta kroz naš krvotok, a on je nama ili otrov ili lijek. Ili jedno ili drugo. Zato ono kaže, pazi što misliš, pazi kakve su ti misli i tako dalje. Ali sad ide ono, to prije smo čuli, ali nismo mogli dokazati, a sad smo već, u toj tehnologiji je otišla naprijed da možemo eksperimentirati i dokazivati. Dobro, Davore, da još jedan put. Završimo. Da zaključimo emisiju. Eto, ljudi, pozdrav svima, subscribeajte se, odradite sve što treba, do iduće epizode, pozdrav, bok. Bok, bok.

Slične epizode