Epizoda #22 · 3. travnja 2025. · 1 h 56 min
Marko Petković, odvjetnik, gradski vijećnik: "Buriću je vrijeme za penziju!"
Marko Petković Lokalna politikaSport 2025Gost: Marko Petković, odvjetnik, gradski vijećnik: "Buriću je vrijeme za penziju
O epizodi
Marko Petković je odvjetnik, gradski vijećnik, zaljubljenik u windsurfing i sportove općenito. Pokrili smo razne teme, najviše o lokalnoj politici i svom budućem angažman, otkrio je neke svoje projekte koje radi i još puno toga.
Poglavlja
Transkript
Prikaži cijeli transkript razgovora
Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druga strana medalje". S nama je danas gospodin Marko Petković. Marko, dobrodošao. Evo, dobra večer svim gledateljima vaše emisije. Moram priznati da sam počašćen što ste me pozvali. Možeš ti slobodno. Dobro, drago mi je što si me pozvao, to je profesionalna deformacija. E, znam, znam, da, to se mnogima događa. Evo ovako, dakle, prvo bih se želio predstaviti publici, odnosno građanstvu grada Šibenika i svima onima koji zapravo prate ovu vašu emisiju.
Ja sam Marko Petković, inače sam gradski vijećnik u sazivu ovog gradskog vijeća, je li, od 2021. do 2024. Sada, 9. travnja je došao kraj mandata. Misliš 2025., e, da. 2025., da. Došao je kraj ovom mandatu, imat ćemo završnu sjednicu, je li, ona neće biti svečana, bit će dosta zanimljiva i po svim točkama dnevnog reda itekako bitna, je li. Ja se najviše osobno veselim hvalospjevima HDZ-ovih vijećnika, oni koji su skupljali prašinu 4 godine, izlaze na govornicu: "Burić je najbolji gradonačelnik ikad", to je prošli put je bilo, 2021., to je bio spektakl. Nisam sudjelovao tada, međutim, pretpostavljam da vam je ovo kao ovaj'90. produžeci, je li, i sada imamo, oni imaju rezultat, ono, 1:0 u gostima i idu možda dalje, a možda ne idu, ja se nadam da ne idu, ovaj, i sada imaju zadatak svi da daju sve od sebe, a oni su, zapravo, imamo da
upoznam građane o sastavu gradskog vijeća, je li. Dakle, imamo 21 člana, uključujući predsjednika, je li, gospodina Dragana, doktora Dragana Zlatovića. Od tih 21 član gradskog vijeća grada Šibenika, imamo 10 predstavnika iz HDZ-a, Hrvatske demokratske zajednice. Međutim, oni za potrebnu većinu trebaju dvije ruke, odnosno, to je bio, u prvoj sjednici je bio to gospodin Zekanović, koji je zajedno s vijećnikom Renjom praktički držao HDZ-ovu većinu. Za one koji prate politiku i gradsko vijeće, možda im je promakao jedan detalj u zadnje 2-3 sjednice, a to je da je gospodin Renje se priklonio gospodinu Kovaču, je li, i. Da, da, nije promaklo, otišao je iz. U svakom slučaju, tu je izašla jedna, jedan članak u jednim novinama s mojom slikom, slikom gospodina Kovača, pa su me ljudi pitali: "Gdje si ti to otišao?" Čekaj, gdje si se slikao, gdje si se slikao ti i Kovač, koja je to bila prigoda?
Pa ja i kolega Kovač, je li, kolega, jer smo oboje pravnici, smo slikani na gradskom vijeću na tvrđavi Svetog Ivana, na najdužoj sjednici u povijesti, ja mislim, odnosno u novijoj povijesti gradskog vijeća, gdje nas je naš gradonačelnik držao, mislim, krajem 2022. ili 2023., nemojte me, znam da je bilo pred, pred Novu godinu, dakle držao nas. Sad se sjećam toga, nekih 7 sati je trajalo, nešto onako, brutalno. Ne, ne, to je trajalo do 7 sati navečer. Opa. Dakle, tu su bile aktualne teme o investiciji, ovo Vali Solaris, je li, na podima, i bila je tema Batidjele, je li, odnosno, Šibenčani to izgovaraju Batiđele umjesto Batižele, je li.
Tu su oni nama prezentirali svašta, i kako bih rekao, i s tim predstavnicima iz tog nekog instituta i. Samo Hofera. Da, mislim, to je stvarno zvučalo jako spektakularno u krajnju ruku. Međutim, inače ja gospodina našeg gradonačelnika zovem Zlatousti, zato što stvarno ima zlatna usta, on vam toliko lijepih stvari izgovori da, kako bi se reklo u narodu, da može ono odvojiti dijete od matere, je li. I sam sam kao, kao. Ne, Burić je izvrstan orator, to čudo jedno. Stvarno. Je, to nikom to ne može udariti. Iskreno, ne divim mu se zato što ne želim postati kao on, međutim, prvenstveno poštujem ga, je li, kao instituciju gradonačelnika i zbog njegovoj, po njegovoj staloženosti pripremi. Naime, često gradonačelnik zna voditi sam sjednice, i praktički od 10 HDZ-ovih vijećnika, ako.
Znači ako misliš sam, u kom smislu? U smislu, dakle, svako gradsko vijeće započinje s aktualnim satom. Na ta pitanja najčešće odgovara gradonačelnik, je li, kad se malo umori, onda eventualno izađe gospodin Mileta i eventualno pokoji pročelnik iz, ovisno o vrsti teme, je li. Međutim, Željko Burić je do sada, mada u ovom zadnjem mandatu se vidi pad njegove koncentracije i jednostavno jedan zamor, mada on to pokušava prikriti, međutim, vidi se. Znači, od, ajmo reći, u zadnje 4 godine vidi se da je ipak, ja mislim, vrijeme da gradon. Ja mislim da je to teško i zamisliti koja je to razina stresa i koji su tu sve pritisci voditi grad, i onako, ja to uopće ne zavidim na takvoj poziciji. Pogotovo, pogotovo, ne bih se nalazio u njegovoj koži s obzirom da ima gospodina Hrvoja Zekanovića za vratom i njegovog, kako bih rekao. Misliš da ga je to nešto puno pogodilo? Pa mislim da mu je otežalo situaciju, jer je Zekanović u samom početku
uzeo šapu, odnosno stavio šapu na Batidjele, imenovavši svoju pročelnicu Ninu Kursar, uzeo je vodovod, je li, to je bila neka trampa, je li, u narodu, odnosno tko se bavi politikom zna da je to bilo tako, i s tim su bili nezadovoljni mnogi Šibenčani koji razmišljaju svojom glavom, je li, i onda je pompozno, je li, sad malo da se vratimo na simboliku, tko prati gradsko vijeće, na prvom gradskom vijeću, prva točka dnevnog reda je bila upravo Batidjele, najavljivanje megalomanski projekt da je sve spremno da idemo na, u Ameriku, je li, u New York Times, da će izaći taj javni. To je Financial Times bio, da. Financial Times, da će izaći javni poziv i da je to praktički u ovom mandatu gotova stvar. Je, tako je, tako je zvučalo, to je tako sve bilo, što kažeš, pompozno. I ta pompozna najava je u biti imala zadaću da prekrije akviziciju, je li, odnosno dobru trgovinu Hrvoja Zekanovića s aktualnom,
odnosno s HDZ-om, je li. A naime, da se vratim, oni imaju dva vijećnika, su imali do predzadnje sjednice, je li, gospodin Renje je u jednom trenutku izigran i to je vidljivo, je li, na, na, na, ajmo reći, ja mislim, 23. sjednici, razočarano, pitao: "Pa dokle ću ja više čekati da se napravi škola u Vrpolju, u čemu je problem, zašto radite to, mislim, stvarno ste prevršili svu mjeru" i priklonio se kolegi Kovaču, je li, u, u, u domino.
Mislim, on je isto žrtva ove koalicije Zekanović i Burić. Pazite, a da ne zaboravimo da je najaktivniji vijećnik vladajuće većine Nenad Samardžija, u narodu zvan kao Cincin, je li, dakle. Znaš odakle taj Cincin, to sam čuo, ali nekako, to je nekakav nadimak. To je kao u Šibeniku, mene svi znaju Marko Petković Peko, je li, ni to nije zbog. A da, naprosto nadimak, ništa drugo. Nije, nije, nije zbog prezimena, nego zbog toga što mi je dida prodavač cipele i bio
zaposlenik firme Peko, je li, slovenska firma koja je i nastala 1903., je li, zato je neka simbolika, je li, tako da, i ja sam ga prihvatio i nosim ga i koristim ga u poslovnom smislu i tako dalje, je li. I da se vratimo, je li, na tu famoznu prvu sjednicu gradskog vijeća, naime, Zekanović je tada, Zekanović je, pazite, Zekanović je najavio taj projekt, ne Burić, ne gradonačelnik Burić, to je kao da, a aktualna, odnosno prijašnji saziv, oni su pripremali papirologiju i uvjeravali i nas i oporbu i medije i svjetske medije da je projekt Batidjele spreman za realizaciju. Međutim, ono što ja mogu vidjeti između redaka, pritom nikako ne bih želio naštetiti gradu i građanima, je li, stopirati takav projekt, ja sam
rekao na toj prvoj sjednici gradskog vijeća da meni srce kaže da, da glasam, da dignem ruku, međutim razum kaže stani, je li, to je zabilježeno i kamere može se pogledati. Naime, mi smo svjedoci, nažalost, da nakon 4 godine ovog mandata vladajući nisu dovršili i napravili u pogledu Batidjela kao i Vali Solarisa, ništa. Nažalost, mislim, to je, pazite, to je ogroman prostor, nećemo pričati o potencijalu, mislim da je svakom jasno koliko su zapravo Batidjele, odnosno prostor bivšeg TEF-a, koliko znači za ovaj grad. To je prostranstvo ogromno, mislim, to je baš, i sve ravno, više-manje, baš je za građanje super. Ono što bih ja, to je moje viđenje, osobno viđenje tog prostora, i ja sam im malo to, ja bih ipak želio, iako oni su nama prezentirali taj projekt koji je financirao ta neka Europska banka, ovo-ono, koja u biti nije banka, da ne uđem sad u detalje, to su, sve su to javno dostupni podaci, pa građani ukoliko žele mogu pogledati, da ja ne bih nešto rekao
netočno. Mene fascinira zašto, a evidentno je i vidljivo je, imali smo ciklus APN-a iz 2017., imali smo POS-ove stanove, imali smo BIOC-e, di država i jedinica lokalne samouprave, je li, grad Šibenik surađuju radi poticajne stanogradnje i tako dalje. Zašto oni nisu, ajmo reći, jedan dio tog prostora već
izdvojili za poticajnu stanogradnju, a definitivno prema statističkim podacima u odnosu na prošle izbore imamo 2000 stanovnika u gradu manje, znači ove godine će nam glasati, odnosno iz bazena imamo 38000 ljudi koji uopće mogu glasati na ovim izborima. Poražavajući je podatak da samo 40% ljudi izađe. Dakle, praktički HDZ dobija izbore sa 6600 glasova. I don't, odnosno don'tova metoda uzrokuje prelijevanje i tako dalje, tako da, to je nažalost realnost, ali ove podatke iznosim zato što želim objasniti mladim ljudima, je li, odnosno potentnim ljudima u smislu one neke stvaralačke moći, je li, di oni stvaraju, mogu stvoriti novi i bolji, ovaj, društveni, društveno okruženje da oni sudjeluju u politici.
Ne pasivno da izađu na izbore, to što je, mislim, minimum minimuma, već aktivno. Dakle, i evo, iskoristit ću ovu priliku, znači sad su na izbori, ljudi, aktivirajte se, jer ako se vi ne bavite politikom, ona se sigurno će baviti vama. I, ovaj, lipo je, lipo imati taj neki društveni element, pratiti razvoj grada, a ne biti uvijek, ono, iščuđavati se i imati jedan defetistički stav da se ništa, da ništa ne. Pa je, uvijek se kaže, ono, svi su oni isti, ne mogu ja tu ništa, ovo-ono. Ja, ja na neki način i ne krivim ljude uz sve, sve obveze koje imamo i poslovi i djeca. Dobro, ja sam luđak pa pratim, ali nekako ne, zapravo ne zamjeram nikom tko, tko ne prati, ono, razumijem. Zašto, iako bi, mislim da bi, da bi trebali svi, barem biti informirani, ako ništa drugo. Pa mislim da nije na nama da zamjeramo, ja ovo ne bih na taj način, ja jednostavno treba pobuditi. Ne, nisam ni mislio da zamjeraš, nego čisto ja ne zamjeram nikome. Nego pobuditi svijest kod ljudi, jer ljudi, ljudi žele vidjeti smisao u tome. Dakle, ja vidim, ne znam, mislim da i u HDZ-u, kad pogledate sastav
vijeća, tu ima mladih i ljudi koje ja poznajem. Međutim, kao da postoji neki zavjet šutnje, je li, dakle, ja sam ih pokušao provocirati, ja kažem, daj ljudi, recite nešto na gradskom vijeću, ja ne znam je li, možda od njih 10 jesu izašli po jedan put, po jedan put, aj, dakle, ne znam, Branka Bajđim, onda zna ova mlađa garnitura je tu i tamo izaći, ali vrlo rijetko. Dakle, i isključivo, imam dojam da ne pita iz svoje glave nego po zadatku, je li, mislim, to se vidi, je li, to se osjeti. Ne bih sad ja nikog, mislim da je sve to skupa nedovoljno. Da ako se usporedi, dakle, uzmu se dva random vijećnika iz oporbe, oni imaju više, više, veću minutažu nego svi oni zajedno, je li. Pritom, mislim, evo, da je recimo kolega Kovaj stvarno imao najbolju pripremu prilikom ovog gradskog vijeća i moram pohvaliti, je li, svog kolegu Marencia, on je ovako dosta analitičan, on je, ono, pristupi u
srž, je li. Imao sam prilike od njih naučiti nešto kao gradski vijećnik, je li. Ja bi, ja bih znao otići malo uširoko, ali ipak s vremenom shvatim. Ali tu, tu je velika zamjerka, dakle, vladajućima, je li, oni su nama dužni 8 dana po statutu, je li, dostaviti materijale. Nisu ga, ajmo reći, od 25 sjednica, ne znam jesu jednu ili dvije ispoštovali. Ma da. Tako da je to uvijek neke dopune, nadopune, ovo-ono, točke ove u kojima se triba zapravo pričati o stavu. To su taktike, je li, političke, ali legitimne, je li, dozvoljene. Osim ove što kršu i nema sankcije, je li, znači trebaju nam dostaviti 8 dana prije. Ali evo, mi smo odmah, mi smo odmah, ovaj, krenuli, ono, kako se kaže, u beat, ali ja bi, ja bih još ljudima pokušao
reći nešto o sebi i o razlozima zašto sam ja zapravo odlučio se baviti politikom i kakav je bio moj politički put, je li, do, do, do danas, da, da sjedim tu ovdje ispred vas. Naime, normalno, ajmo reći, završio sam pravo na Sveučilištu u Zagrebu, upisao sam 2004., završio 2010., lipo mi je bilo, moram priznati. Ne, ne baš na pravu, je li, ali bilo mi je lipo u studentskom životu, je li. A to vjerujem. I, ovaj, došao sam brzo do četvrte godine, onda sam nju, ovaj, kako bih rekao, sam studiozno. Kvalitetno si to. Kvalitetno sam učio četvrtu godinu, naravno da se šalim. Na četvrtoj godini sam se zapravo počeo baviti nekakvim društvenim djelatnostima i aktivnostima. I ljudi, evo, iz moje generacije i ovi malo mlađi, malo stariji me znaju, jer sam, ajmo reći, pratio klub studenata, klub šibenskih studenata u Zagrebu koji je osnovan pri društvu Šibenčana i prijatelja grada Šibenika u Zagrebu, čije se prostorije nalaze u ulici Baruna
Trenka 3, je li, na Zelenom valu. Vratio sam klub studentima. Naime, tamo su se prije održavale, razni su ljudi držali klub, je li, kroz povijest se zna, je li. I sada, međutim, u moju generaciju je dopala nekakva loša situacija di smo često znali petkom i subotom navečer poljubiti vrata, jer su se održavale nekakve privatne zabave, rođendani i tako dalje. I onda smo ja i predsjednik tad aktualni društva Šibenčana, Miljenko Bura, ovaj, ja sam ga prvo pitao, on je nas kao aktivirao kao studente, i onda sam ga ja pitao što će to njemu, je li. I onda je on pitao u čemu je problem, ja sam rekao pa prvi je problem što ne možemo ući u klub kad hoćemo, je li, što klub nije za studente, i onda je on rekao ma je, ti se šališ. Ja kažem ne šalim se, ja ću vas nazvati telefonom i doći ćete. I stvarno sam ja njega nazvao telefonom, mi smo pokucali, otvorili su nam, neću imenovati tko, danas ih znam i evo, pozdravljam sve govornice, i rekli ne možete ući, ovaj. I onda je doktor Miljenko Bura pozvao tadašnjeg voditelja, kojeg isto neću imenovati
javno, i rekao ti od danas više ne vodiš klub, imaš iseliti stvari, i onda smo došli, onda su došli studenti, je li, ja, ja Dane Sekso i neki moji još prijatelji, je li, Zoran Erak, Branko Sekulić,Ćoga, Bursać Marko, Aleksej Klarić, bilo je još tu nekih i dama, i organizirali smo društvene večeri, nogometne turnire, stolnoteniske, pikado, kvizove, meksičke partije, ono, zabavljali smo se i uživali. To je bio i neka vrsta kafića, ja se sjećam sad davno jedan put, kad sam živio u Zagrebu, sam, tamo smo banuli ja i brat, ne znam, popili smo pivo i to je onako više bilo kao kafićki ugođaj nego. To je ideja, ne znam kad ste bili. U 2008. možda, tako nešto. E pa to je bila prekretnica. A, okej. To je bila, sad, ako ste bili 2008., onda ste zatekli ovu garnituru koja je u biti iznajmljivala to, ono, za vlastiti džep.
Mislim, znam da smo, nisu nas izbacili, nego ono, popili smo piće, išli smo čaj, ali ne sjećam se ništa drugo. Uvijek se moglo, piće se uvijek moglo popiti u klubu osim kad je bila privatna zabava u to razdoblje, je li. Međutim, klub, ideja kluba koju smo mi tada zagovarali, šta smo još radili, što je bilo zanimljivo, mi smo nastojali imati bazu studenata, dakle da znamo, ne znam, ovaj studira PMF, ovaj studira medicinu, ovaj studira pravo, ovaj ekonomiju, ovaj na glazbenoj akademiji, ovaj na ovome, ovaj na geodeziji, ovaj na, da se stvori jedna baza i da se uspostavi konekcija sa gradom i da se radi praktički jedan human management, je li, odnosno da nemamo ono odljev mozgova u Zagreb pa dalje negdje, mislim, sloboda na prvom mjestu, ali da nemamo praktički, da imamo povratak ljudi u grad. I šta se desilo? Mislio si kao neka vrsta networkinga u Zagrebu za Šibenčane, da se. Tako je, i da s druge strane. I s druge strane smo imali ideju, u klubu postoje dvije prostorije, glavna, u kojoj su zabave i to, i postoji još jedna sporedna prostorija u kojoj se mogu, mogli
su se održavati nekakvi sastanci, uredi. Znači uopće taj prostor? Taj prostor vam je 2009. godine kupljen od strane društva, i to pitanje je tada u tom sazivu bilo riješeno, je li, 2009. godine je bila velika akcija i kupljen je taj prostor od strane društva, i mislim da po statutu. Pa da ima društvo para, to je sigurno koštalo dosta. Ne, ne, ne, ne, znači to su, to je koštalo jako puno, daje neka sredstva, grad Šibenik, dala je i općina Primošten, to se sjećam sigurno, dali su pojedinci brojni, i u svakom slučaju taj prostor se otkupio, i mislim da u statutu piše da ukoliko dođe do likvidacije društva, je li, kao udruge, taj prostor prelazi na grad Šibenik 90. i mislim na općinu Primošten 10., takva je neka odredba statuta, ali prošlo je ipak 16 godina, ja mislim. Jer taj klub danas funkcionira, je li to. Da, taj klub danas funkcionira, ja sam imao čast i evo, mislim. Jesi još u kontaktu tamo s nekim, je li. Dakle, ja sam 8. 3., odnosno 8.
3. sam inače, dakle, kao gradski vijećnik, ja sam odlučio da vijećničku naknadu neću koristiti za vlastitu potrošnju, je li, neću je pridodati mom osobnom budžetu, već ću je koristiti isključivo na, ajmo reći, neke društvene djelatnosti i događanja koje ja smatram svrsishodnima, je li. Dakle, pa sam u svojoj ovom trajanju ovog vijećničkog mandata određenim sportskim klubovima koji mi se obratili plaćao prijevoz na sportska natjecanja, je li, to sam najavio u svojoj kampanji i to sam ispunio, je li, to sam jedino obećao. Obećao sam da ću biti ja i ja, i da ću to raditi, i to sam radio, a i mogu to i dokazati, je li, ono, ipak sam pravnik pa mi je to profesionalna deformacija. I onda mi je pala ideja da se vratim korijenima, je li, back to the roots, odlučio sam da financiram jedno druženje studentsko 8.
marta, je li, za Dan žena, počastio sam studente, odnosno današnju garnituru i upravu koja vodi klub studenata, da organiziraju zabavu za Dan žena. I onda su napravili stvarno jednu dobru priču i oduševili me, iskreno. Ja sam došao malo kasnije, znači to je bio nekakav događaj di su ljudi crtali i pili vino, to je ono paint and wine, neki, to je bila neka uvertira. A to je onaj pub 022, to radi. Da, da, da, ali u svakom slučaju tu se skupilo stvarno velik broj
Šibenčanki i Šibenčana, veći broj Šibenčanki, i one su stvarno nacrtale jako lijepe te slike i tako dalje, i nakon toga je došao jedan duo, isto jedan dečko iz Šibensko-kninske županije, koji me oduševio svojim vokalnim i gitarskim sposobnostima, mislim ne samo mene, nego i ženski dio publike, je li, ovaj, tako da ta zabava je bila toliko dobra da sam ja morao otići prije vremena protiv svoje volje.
Eto, ovaj, ali stvarno sam se vratio u studentske dane i hvala im na tome. Pa dobro, to zvuči dobro. I eto, tu su moji neki počeci i ja sam praktički iz. Ali okej, kad ti je baš politički put onda. E, ja sam praktički kroz, ne, ne, moj politički put je počeo 2009. godine, je li, krajem faksa, ako se sjećate, tad je isto na vlasti bio HDZ, je li, u Šibeniku, bila je gradonačelnica Neda Klarić, i ovaj, i pokojni Zlatko Štrbinić Šona, i nekakva ideja Šibenika i Jadrije i njegovih mjesnih, mjesnih odbora grada Šibenika, pokrenio se Šibenski građanski forum. Ja sam imao čast biti najmlađi član tog Šibenskog građanskog foruma i tu su stvarno onaj tko poznaje Šibenik, voli Šibenik i zna dušu Šibenika, tu su bili, ono, stvarno jaka imena, jaka ergela, je li, predvođena sa Zlatkom Štrbinićom Šonom, sa Emilom Guberinom, sa doktorom Vinkom Alfijerom, sa doktorom Benzonom, sa Vladom
Kužinom, gospodinom Paklarom, onda. Čudo jedno, ali baš nijedno ime ne znam, ali dobro, ja sam možda čudak pa. Dakle. Nisam, nisam tad pratio. Kafe bar Domald. Dobro, to znam. Kafe bar Domald je bila, bila, bila nekakva baza okupljanja. Naime, kako svaka revolucionarna ideja ima svoj okidač, taj okidač je bilo otimanje jedne kabine od strane određenih pojedinaca, a ta kabina je trebala u biti služiti kao prostorije, su trebale, tribala biti prenamijenjena i uređena u prostorije mjesnog odbora.
I tu je aktualna gradska vlast praktički dopustila nasilno preuzimanje tih prostorija određenim pojedincima kojima to ne ide na čast, je li, ali eto, oni su to. Čekaj, nisam shvatio, kabina je neka od, ili koji prostor? Prostor se točno nalazi iza, iza restorana, je li, to je najveća kabina, je li, na kantonu, i ovaj, i tu su tribale biti mjesne prostorije, je li. A ta, te kabine su, to je teški pravni kupus, koliko ja shvaćam, to je, mislim, to je ostalo u nekom limbu poslije rata. Ma gledajte, tko hoće nađe način, tko neće nađe izliku. Kako to da se to sve ove godine nije nekako razriješilo? Pa ja mislim da, da, da se s tim politizira. I dan danas se politizira. Jer, ovaj, znači od gradske administracije rješenje je sruši sve, napravi novo i onda će se uvesti red. Što je njihova klasična, onako, taktika. Okej, okej, dakle, pa oni imaju puno takvih rješenja, evo, recimo, meni kao privatniku, je li, i osobi koja mora dobro
promisliti kako će ostvariti i ispuniti sva očekivanja od strane obitelji, od strane okruženja i tako dalje, podijeliti nekakve plaće i tako dalje, i zaraditi za sebe i platiti porez, prirez i sve ono što, mislim, znaš o čemu govorim, je li. Znam, naravno, da. Ovaj, i meni je logika da prvo rješavaš nešto što će ti donijeti određenu dobit, odnosno prihod, međutim to gradskoj upravi apsolutno, ona ne poznaje, ona, aktualna gradska vlast financira sve iz europskih fondova, znači bilo koji problem da ima europski fond, europski fond, mislim, ispada da mi prije europskih fondova nismo znali funkcionirati, odnosno da bi umrli od gladi. Tako je, sad je došlo bilo što infrastrukturno, europski fond, ne znam, ne znam, fali autobusa, ovaj, europski fond, grad ne može kupiti autobus, nemoj me, ono, mislim. Jel, mislim, imamo, imamo neka davanja, porez na nekretnine ide u gradski proračun, prodalo se, mislim, to je poražavajuće, ja ne mogu tvrditi, sad nisam financijski stručnjak, ali evo, proračun je javno dostupan, nije transparentan, ono što voli reći aktualna gradska vlast, to sam siguran.
Je, vidi se samo transakcije. Oni, oni to prikažu, nešto prilivaju šupljeg u prazno, ali naučio sam ove 4 godine kako to funkcionira, ali ne bih se želio upuštati u detalje, ipak to nije moja struka. Ali definitivno, kako kažu, prekomjerno troše sredstva, pogotovo sad u ovoj fazi, jer su, ajmo reći, strah ih je, ja mislim da ih je prvi puta strah da bi mogli izgubiti vlast na razini grada.
Međutim, kod ljudi, odnosno kod birača je problem što ne mogu vidjeti jasnu poruku, ajmo reći, nekog zdravog protukandidata koji bi izašao, kako se kaže, ono po narodski, na megdan Željku Buriću, i onda se stvara fama da je on jedini i najbolji izbor za grad. Mislim, ljudi moji, budimo realni, Željko Burić, ima, doktor Željko Burić ima 70 godina, dakle, okej, ako ga usporedimo sa Bidenom.
Mlad. Mlad. Ako ga usporedimo, je li, sa Macronom i Plenkovićem, nije baš mlad. A ili J.D. Vance ili netko ima ih, je li. Okej, ja se nem njemu da operirati kao oftalmologu sa 70 godina, pritom ne mislim da je bio loš oftalmolog, je li, apsolutno, ali mu se ne bi dao operirati, to je nekakva moja, moja slobodna volja i izbor. Bili bi mu dao da vodi grad, morao bi me još uvjeriti za ove izbore. Definitivno mislim da ima boljih ljudi da mogu voditi grad, ali nažalost oni žele prikazati da je on jedini dobar izbor, on se okružuje mladim ljudima, jako velik novaculaže u marketing, ali ljudi nisu slijepi, ljudi, ljudi kuže kako to funkcionira, i evo, na primjer, ovaj medij, ti nisi novinar, ali svaka ti čast što si preuzeo ovu ulogu, je li, ti si u biti. Da, iako me ljudi mnogi zove da sam novinar, ali ja kažem uvijek da nisam. Ti si gerila marketinga, ovaj, a ne znam, ovaj. Ja mislim, spomenuo si da ubacuje velike novce, to, to me, na primjer, dosta pišem na stranici, prošle
godine je na promidžbu, tipa, ne znam sad točno napamet, ali tipa 270.000 eura. Enormni novci. Ja kad to ljudima kažem, ostanu u šoku, ljudi misle, ono, ma to je par tisuća eura možda na banere, ali. Ja moram se dotaknuti ove teme, to me, mene to uznemiruje, ja ne znam kako to ljude ne uznemiruje. Uznemiruje, nisu znali. Znači, 2900.000 eura je aktualna gradska vlast dodijelila vrtićima, a dvije godine su govorili da privatni vrtići zarađuju neke pare, basnoslovne, ovo, ono. Ja sam došao na gradsko vijeće i rekao, ljudi, čekajte, pa imamo, jedini bitan pojam u cijeloj ovoj priči je ekonomska cijena vrtića po djetetu. I još su oni meni ostali dužni sad na, na, na ovoj, na ovoj zadnjoj sjednici gradskog vijeća, moram gospođi Žurić, je li, dodati još nadopunu ovog pitanja, je li, ja nisam bio na prošloj sjednici gradskog vijeća jer sam bio spriječen, je li, zbog obiteljskih obaveza, jer su stavili sjednicu gradskog vijeća na tjedan kad su školski praznici.
Dakle, mislim, isto malo nefer i nekolegijalno, dakle, oni u biti ne žele da se mladi ljudi koji imaju bavu politikom, šta će im ti ljudi, da, oni bi htjeli da grad vode ljudi koji imaju slobodnog vremena, je li. A ti ljudi koji imaju slobodnog vremena, nemaju ga zato što ga oni bi htjeli imati slobodnog vremena, nego zato što ga de facto imaju, je li. I zato mladi bavite se politikom, neće vas se baviti,će se vama ona, ne daj Bože, da osjete to na vlastitoj koži, je li. Znaju meni ljudi reći, zašto ti pratiš te njihove sjednice, stari, to nisu njihove, to su naše, mislim. Ajde, bolje ti je malo mučati, ajde, bolje ti je malo, kaj meni oni to reći, uf. Ili ti kažu ono, kažu ti ovi HDZ-ovci iz Podbanka, ajde, bio si normalan prije dvije sjednice, sad si opet poludio, pa si počeo pričati. Ma daj, ljudi, trgnimo se, daj, ono, pa vi recite nešto, ja nemam ništa protiv, ima tu stvarno pametnih ljudi, da ne bi sad ovo ispalo da sam ja protiv HDZ-a. Ili, mislim, ja jesam njihov, njihov politički rival, ali svaki pojedinac, mislim, sad to zvuči malo utopijski, ali svaki pojedinac treba krenuti
od sebe. Dakle, problem je današnja mladost, odnosno ljudi protiv koga se mi borimo, nema HDZ-a, SDP-a, promotrimo malo, dakle, mi imamo interes. Koji je naš interes? Da li mi želimo imati besplatne vrtiće? Mi možemo imati besplatne vrtiće, ako je. A dobro, to, to besplatno je jedan ovako pojam zafrkan, ljudi to vole govoriti, ali besplatno isto ima svoju cijenu. Apsolutno, je li. Dobro da ste mi to rekli, ja sam to htio. Dakle, recimo, kolega Restović je najavio pompozno na prošlim izborima besplatne vrtiće. Da bi donijeli takvu odluku, koja nije nemoguća, znači sigurno nije nemoguća, ona mora imati određenu financijsku konstrukciju. Znači, oni nisu besplatni, oni koštaju toliko, ali će njih plaćati grad. Ono što je važno ljudima reći, i to sam ja istražio za pretprošlu sjednicu, kad je bila tema o vrtićima, i jedini sam vijećnik koji je postavio amandman, koji su oni odbili, malim dijelom su usvojili, a praktično su ga inkorporirali u ovu odluku o proračunu,
jer su ta sredstva od 1.900.000 eura dali privatnim vrtićima. Zašto? Zato što grad nema dovoljno kapaciteta u gradskim vrtićima staviti svu djecu po jednakim uvjetima. Normalno da ekonomska cijena se gleda neki prosjek. Imali smo inflaciju, imali smo rat u Ukrajini, imali smo COVID, imali smo ovo, ono, sve smo to imali. I sad se, ali najveći danak je uzela ta inflacija, plaće zaposlenika rastu, onda rastu ovo, ono, rastu cijene energenata, i ona se mijenja. Ja sam im predložio neki drugi prijedlog, a onda su oni meni odgovorili, svaki put ćemo mi raditi aneks. Zašto oni to govore? Zato što praktički, ako brzo daješ, onda dvaput daješ.
I postavlja se pitanje, ako je aktualna gradska vlast napokon priznala da nije davala privatnim vrtićima ono što su oni trebali dobivati, a to vam je značilo ovo ukratko. Znači, ja imam jedno dijete u gradskom vrtiću, plaćam 90 eura. Ako sam to dijete nije moglo biti primljeno u gradski vrtić, ja sam morao u privatni vrtić plaćati 233 eura. Znači, svaki mjesec je roditelja čije je dijete u privatnom vrtiću oštetilo za 143 eura. A subvencija je bila puno manja za privatne. Dakle, nema, ovi ne subvencioniraju gradski vrtić, oni ga financiraju, a ovi ga, znači to je tribalo izjednačiti. I sad ti to prizna, a što je za ono izgubljeno vrijeme? Čekaj malo. Znači, ako laže koza, ne laže rog. Ali ja sam rekao Buriću, odnosno gradonačelniku, da se ljudi drže za riječ, volovi za rogove, ali da ne zna zašto bi njega uhvatio. Mislim, zvuči malo patetično, ali istinito, je li. Ovaj, i da se još vratim, jer moja iskustva u
politici su počela te 2009., ja sam stvarno imao čast i priliku biti u ŠGF-u, i oni su mene uvažavali, je li, kao mladog studenta, i organizirao sam nekakve autobuse da dođe do smjene vlasti u gradu Šibeniku. Međutim, ovaj, kako bi rekao, nisam bio još spreman, nisam bio još dorastao. I onda je to čućalo u meni, čućalo, čućalo. U meni, i onda sam čuo od jednog pametnog prijatelja, je li, koji nažalost više nije na ovom svijetu, nažalost, stvarno, jer je to bio možda jedan od najuspješnijih mladih ljudi iz Šibenika, iz malo starije generacije od mene. Neću ga imenovati, jer ono, ali eto, imam lipa sjećanja za njega. On mi je rekao, Peko, nije ti još vrijeme, je li, jer moraš prvo se dokazati u struci, pa onda možeš nešto. I možda ima pravo, jer, dakle, treba stjeći nekog životnog iskustva, ali iskustvo možeš samo stjeći da probaš i da griješiš, je li. Naravno. Znači, ne možeš. Sigurno nećeš uspjeti odmah. Nećeš uspjeti odmah, i ja ne bi bio sad ovdje, na ovom mjestu, da nisam pokušavao.
Uvijek sam pokušavao pomaknuti neku svoju granicu, kako i u pravu, tako i u politici, je li. Ne volim, ne volim kad mi netko kaže da ne govorim, odnosno da mučim, i ne volim kad mi netko kaže, ovaj, da napravim nešto bez da mi da mogućnost da razmislim o tome, je li. I sve što je ovo što govorim, ne bih tražio ni od drugoga da napravi po mome, je li. Mislim, to je i roditeljska uloga, je li, koju učiš, koja je u biti najzahtjevnija, je li. Tko nema, tko nema, da li svojom ili Božjom ili prirodnom voljom, je li, da nije roditelj, jednostavno mislim da, da, da mu je ne može upoznati svoj potencijal, jer praktički djeca nas natjeraju da te svoje granice pomaknemo. I to je u biti, mislim da su stvarno najbitnija stvar. Ako ikad budem u poziciji da, da budem u
mogućnosti donijeti odluku, iako sama lokalna vlast nema, nema neke velike instrumente da, da, da utječe na demografsku politiku, ali može sa stanogradnjom, sa. Možda nešto minimalno, mislim, imam dojam da je taj problem demografije, kao prvo, posvuda prisutan, i mislim da je to, jer to, to baš sam onako malo sam o tome čitao, informirao se u svim kulturama, dođe do nekog vrha, i onda kad počne padati, država tu sigurno ne može ništa učiniti. I sad nekakav, ono, pokušavaju, pa ne znam, kad se rodi dijete. Da, dajmo se boriti, je li, pazi, dajmo se boriti. Da, dajmo se boriti. 2000 eura i nešto, neće nitko napraviti bebu za 2000 eura, mislim, što ti to znači. 27.000 kuna, ja mislim, u sazivu ovog gradskog vijeća. Za treće, za treće vrijeme. Što god je da je, kako bih rekao, mislim da ćemo, kad shvatimo da smo tribali imati mjeru besplatnih vrtića, poticajne stanogradnje, ajmo reći, nekakvih. Ali nije samo to, zato što znam da postoji. Nije, nije, nije. Stvar je u odgoju.
Stvar je u odgoju, dakle, postali smo kao društvo i kao pojedinci prekomodni. Tako je, to sam taman htio reći, baš sam onako na. Ali, ali to je posljedica odgoja. Prije neko vrijeme bio na piću s nas, 6-7, onako, svi smo negdje tu oko 40, neko više, manje, onako se mislim, čovječe, ja sam jedini ovdje s djecom, je li to moguće, onako, nas hrpa za stolom i, e sad, ja neću, neću ja u nikome ulaziti, je li, u intimu, zašto, krošto, ali sigurno nešto ne štima, ako kod nas 6-7 jedino jedna osoba ima ikakvu djecu, ono, to je stvarno, onako, malo je zabrinjavajuće. Kao i u politici, tako i u odnosima, je stvar kompromisa, je li, dakle, ajmo reći. A zašto misliš da je odgoj kriv sad za to što netko nema djecu? E, da, da, da pojasnim, je li, da se ne bi me netko krivo, zato što mislim da, znači, odgoj je put od rođenja do nekog sazrijevanja, i praktički ako djecu odgajaju svi, škola, okolina, prvenstveno roditelji, i ako mi djecu naučimo da su ona spremna prihvatiti svakodnevne izazove i ne biti komodna ni lijena, onda
će ona, i da ih se uči da je to priča koja se šalje dalje, je li, da se mi nismo, to je ta ljubav, je li, kažu, bezuvjetna ljubav prema djetetu. Ja, kad mene moje cure pogledaju, ja narastem 2 centimetra. Ja, to pišite, naravno. Ovaj, pogotovo ženske, je li, ja nemam, ja nemam, odnosno imam, nisam imao, nemam muškog, nemam sina, je li, kako bi sad to u narodu, pa to mi je ono malo. Au, to je loše. Šalim se. A kažu da takvi muškarci vode ljubav.
To se ja tješim, je li, ali nikad nije kasno, je li, nikad nije kasno. Imam 39, ajde, 39. Dobro, možeš još. Ali ovo. Naštancati. Mogu, ali ovaj, shvaćam kolika je to odgovornost i razumijem ove koje, ajmo reći, promišljaju, ali ne valja puno promišljati, jer nikad neće biti pravi trenutak. Je, joj, to ne volim kad mi kažu, a sad, a ne znam, a posao mi nije, ovo, ja uvijek govorim, slušaj, ljubav i obitelj, to ide u paraleli sa svim drugim. Da, jer te ovo te motivira u biti da budeš bolji. Da, i to isto, i onda ono, joj, hoću još putovati, i onda nekako ono, prođe vrijeme. Pa s djecom se može putovati. Pa naravno da se može, taman si to htio reći, s djecom se može, jedino, ajde, kad je baš ono beba do 6 mjeseci, okej, nećeš sad možda ići. Ma možeš i tada. Možeš i tada, ali okej, ajmo reći da je malo kompliciranije. Mene jedna govora na pasa, ja kažem, jedino ako se svako jutro digneš i vodiš kamen u šetnju mjesec dana, onda ćemo izabrati vrstu. Nisam ni ja baš za životinje u životnom prostoru. Ja obožavam, ja obožavam životinje, prvenstveno pse, ali shvaćam kolika je to odgovornost. Moj stari cijeli život ima pse i on ih je, ono, svaki, svaki, svaki, svaki
dan. Je, a nema tu šale, posebno ako je neka veća, ono, pasmina, to treba šišatavati, to uopće nije smiješno. To je, to je ono, životinja ti da stvarno neku predivnu bezuvjetnu ljubav, ono, pogotovo pas, ono, kad te vidi, on se raduje, kao, ono. Ali dobro, ne znam, evo, Vladimire, imaš ti kako neko pitanje za mene. Pa htio bih se vratiti još na, na, malo da se vratimo na, znači, ta, ta sjednica vijeća je brzo, ono što sam htio zapravo prokomentirati s tobom, da mi je, i sam si spomenuo kako je na prvoj sjednici bilo batiđale, kako ti kažeš, ili batiđale, svejedno. I sad je opet prva točka na, na zadnjoj. Ali ono što je meni smiješno, što se vrši odluka, to jest, izglasat će se odluka za upu, znači, kako to ono ide, upravno, za planiranje prostora, je li, za, za. Gledaj. Ali, ali meni nije jasno, možeš ti, jel to može itko shvatiti i objasniti, kako su oni tražili točno financiranje svega, ako, ako uopće nije određeno gdje će što biti, gdje će biti prometnice, gdje će biti, ne znam, komercijalno, gdje će ovo, znači, što se tu točno događa, jel, jel, jel ti to shvaćaš? Dakle, ja ne znam što se tu događa, nisam u njihovim glavama, ali ono što znam ću reći u
što sam siguran, je li. Dakle, čemu uopće gradska vlast, evo, znači, gradska vlast i odjel za urbanizam i prostorno planiranje, je li, na kojem je, na čelu kojem je gospođa Madlena Dulibić, odnosno gradsko vijeće grada Šibenika, ono donosi prostorne planove, je li, prostorni planovi imamo višeg i nižeg reda, je li. Ovi moraju, planovi višeg reda moraju biti u skladu, pardon, planovi nižeg reda moraju biti u skladu s planovima višeg reda. I sada gradsko vijeće ima tu mogućnost, ono može reći, ovo ti je građevinsko, a ovo ti je poljoprivredno, ovo ti je turističko, ovo ti je, ne znam, futurističko, sad karikiram, je li. Međutim, logično je, ako ti imaš projekt batiđale, je li, kojeg si dao 2021. da ide u Financial Times, je li, kao objavu, pa onda je logično da ti otprilike znaš što ćeš ti graditi. Ali zašto ćeš ti donositi upu? Pa valjda ćeš si sa investitorom da pitaš, gospodine
investitore, a to može biti neki fond, mogu biti neki strani kapitali, je li, sve strano, sve super strano, strani radnici, e-komunikacija, sve bi trebalo biti bolje, brže, ovo, ono, na kraju baš i nije, je li. Sve lošije. Sve lošije. Pa ima, ima, ima investitora u Šibeniku, pa ono, sad meni pitanje koje je logično, mogu odgovoriti, ovaj, ovi koji gledaju, je li,
vi ste nešto to sad promijenili pozadnje, pa ćete naći nekog mini investitora, pa ćete donijeti neki upu, urbanistički plan uređenja, je li, sad, vi ste nešto uredili tamo, ili je to neki ad hoc priča, šta, ne, mislim. Čini mi se kao da je obrnuto, da je trebalo prvo donijeti taj upu, a onda eventualno. Ne, ne, ne bih se složio, zašto, zato što. Jer to mi se čini kao nekakav temeljni dokument za išta. Vi ste investitor, ja sam gradonačelnik. Dobro. I dođete kod mene na sastanak i vi kažete, ja želim investirati, ne znam, 100 miliona eura. Ja vas pitam, okej, vi hoćete investirati 100, šta, šta ćete vi graditi tamo? Vi ćete reći to, to, to, to, jer je to iz tog, iz tog razloga to dobro za mene, moj poduzetnički pothvat, ja ću napraviti stanove. A dobro, a šta ćete vi napraviti za grad?
Ovaj, dobro, onda mi to sve skupa, želje investitora, stavimo u urbanistički plan uređenja i praktički time sami povećavamo vrijednost zemljišta. A zašto batiđale vridu puno? A vridu li puno u trenutnom stanju? A vridu li puno? Imate, ne znam, ja volim filmove, jeste gledali Kraljevsko nebesko? Ne mogu se sjetiti. Odnosno, ti jesi gledao Kraljevsko nebesko. Salahadin je onaj koji, koji radi opsadu, a brani, brani, ovaj, brani Orlando Bloom, odnosno on je nekakav. To je nešto starije, nešto mi je, kako je u originalu? Kraljevsko Kingdom of Heaven. Aha, E, mislim da čak i nisam. I Orlando u biti brani Jeruzalem od muslimana, jer zapravo želi spasiti ljude unutar zidina, jer su križari kad su ušli u Jeruzalem pobili sve muslimane. I sad ovi se spremaju u odmazdu i onda ga pitaju koliko vrijedi, onda ga on pita koliko tebi vrijedi Jeruzalem, a kaže mu taj Salahadin, kaže ne vrijedi mi ništa.
I onda se okrene i kaže i vrijedi mi sve, je li. Dakle, mislim, to je samo malo. Da, da, shvaćam. Ne, ali batiđale su stvarno jedan lijep prostor. Da, šta su lijep? Dobro, dobro urbano povezan, možda ga nema na Mediteranu takvoga, međutim nas non-stop, ja više ništa ne razumijem, a tribao bi razumjeti. A zašto bi se trebalo povinovati investitoru, zašto, zašto se ne bi prvo donio dokument, okej, tu će biti komercijalno, ovdje će biti hoteli, i onda tražiti. Vi možete donijeti takav. Mislim, možda ja tu nešto neki dio ne shvaćam, zato, zato pitam. Znači, to bi trebali pustiti urbanistima. Urbanisti su, ne znam, posebna subspecijalizacija arhitekture koja govori o, o, o, ne znam, urbanom prostorima, gradovima i, i, i, i, i, i, i, i, i, i, di će se kako grad razvijati. Vi imate, vi plan uvijek možete promijeniti. Znači, vi kao vlast, vi imate instrument, međutim, odnos nije ovdje pitanje jesu li batiđale dobre za investiciju ili nisu, nego jesu li spremne za investiciju. Je li prostor očišćen ili nije očišćen. Znači. Baš sam bio nedavno, pa tamo se još uvijek ima brda onih.
Pa imam onu presudu sada, što je bila za ona troska u Biljanima. Ne, to u Biljanima, ali ono baš. Ali dobro, ali to je posljedica, to je posljedica, ovo je posljedica. A, hoćeš reći zato je to bilo stopirano i nije se do kraja iskrcalo. Ne, ne, nego ja mislim, tu, tu su, tu sam imao prilike čuti da su tu nekakve dvije jame, neke crne, ne znam ni ja, koje se trebaju sanirati, postoji posebna tehnologija, da ja sad ne ulazim u to, da postoji način kako se to treba sanirati, ali to još nije napravljeno. Znači, okej, možemo postaviti pitanje. Ako aktualna gradska vlast iz europskih fondova gradi sve živo, znači vrtiće. Da, što ti je tu zapelo, zašto to ne naprave. Ceste, ne znam ni ja što, sve, znači svaka druga riječ, dvostruki bedem, Ivana, znači mora, Ivan me kao tvrđava iznimno uznemiruje, a predivna mi je, a napravljena je katastrofalno, na štetu Šibenčana, i ona, pazite, koja to logika, i koja to odgovorna gradska vlast uloži u najveću tvrđavu, znači imamo Ivana, imamo Barone, Mihovila i Nikolu, je li, Nikola još ostaje, odnosno,
ajmo reći, njime upravlja javna ustanova Park prirode na razini županije, a ove tri su pod gradom, je li, tvrđava kulture. Ivan ima ogroman prostor, iskoristivost i ekonomska održavanje nula, ja mislim, mislim, ne, ne, ne želim, ne želim. Košta jako puno, je li, dakle, potrošeno, ja mislim, inicijalno je bilo 60 milijuna kuna, sad je ošlo na 20, 22 milijuna eura, je li, mislim, ili 20 milijuna ili 18. Da, više se ne sjećam, ali koštalo je. Toliko su, toliko, ali koštalo je jako puno.
Prošetajte s djecom na tvrđavu Svetog Ivana, morate imati gojzerice. Ja sam se rugao na. Kako misliš, ne sjećam? Bio sam jedan put, ali ne mogu se sjetiti zašto, zašto gojzerice. Zato što, dakle, tu je bijeli put. A, za doći. I onda imate uspon, imate tamo neke, ja svako jutro idem, volim ići u brdo, trčim, to mi je neka, neka ova moja, početak dana, pa kombiniranje, je li, tako da, ono, ja znam svaki kamen tamo. I onda sam se rugao, ja kažem, ove cure iz gradske uprave što su bile na otvaranju, ja kažem, tko će vam platiti pelarnu, ovaj, hoće, hoće gradonačelnik platiti pelarnu, kaže, zašto, pa kako ćete u takićima otići gore, mislim, one su se snašle, vjerojatno su skinule i smijale se i tako dalje, ali nebitno. Dakle, i onda ja to pitam, je li, na gradskom vijeću, on meni kaže, ne sekiraj se, mali, radimo projekt, i rade oni projekt, ali projekt kasni 5 godina, ili 3 godine. I onda oni kažu, ali mi ćemo sad napraviti tamo, imaju tuneli ovi iz Drugog svjetskog rata, pa okej, čovječe, valjda prvo radiš put do kuće, pa onda napraviš kuću. To je neka logika. Da. Oni su prvo obnovili tvrđavu, onda su mijenjali projekt, pa su se tužili sa, sa arhitektima,
s autorskim. E, to je bio cijeli skandal. Mislim, ono, i to, i to ponavljaju. Tu su nepočešće, tu su morali platiti. I to ponavljaju, to rade sad na dvostrukom bedemu, opet istu priču, je li. Igraju se sa. Šta kaže tebi taj dvostruki bedem, šta ti misliš o tome? Ne znam, nek, nek stvarno struka kaže o tome. Dakle, ja, da je to moja priča i da sam ja na mjestu da to odlučujem, ja iskreno ne vidim. Ali mislim, ali, ali čekaj, čekaj, ali. Ja sam uvijek govorio da, da, znači, okej, hoćemo doktoru dati da nas operira ili ćemo dati pravniku da on malo filozofira. Znam, znam, ali, ali ne, ne možeš, ja po meni, ne, ne možemo sve prepustiti struci, zato što i neka struka je i tvrđavu Svetog Ivana napravila s kojom nisi zadovoljan na kraju, mislim. Ma okej, ali, ali pazite, pazite, znači, nisam ja nezadovoljan sa Ivanom zbog toga, zbog lošeg projektiranja, nego zato što je totalno nelogično napravljeno. Dakle, išli su se ispoštovati rokovi za europske fondove, na kraju se posadilo svo zelenilo koje je uvenulo nakon 30 dana
i imalo je više štete nego koristi. Pa vi ste mogli napisati dopis, ne znam, tim fondovima, posadit ćemo nakon sezone, zna se kad se sadi salata, zelje i to, kao što kaže ovaj, da vezano za spalionicu, da će biti, kako možeš to izjaviti? Mislim, kako to možeš izjaviti? A valjda je htio biti duhovit, ja mislim. Htio je biti duhovit, ali ono, nek on ide salatu tamo kraj spalionice, ja neću, nit moja djeca neću. Prva stvar, ja ću se iskreno zagovarati da nema spalionice, jer, kako bih rekao, pa ljudi, ne znam, Kudela radi temu od spalionice, pa to je, kako kaže Plenki, to je ne tema, to uopće nije tema. Da oni izađu na referendum, pa znate što bi oni doživjeli? Potop. Znači. A mislim, ovi izbori su sad referendum za to. Jesu, jesu, međutim nisu samo za to. Ali ja mislim, ponajviše. Nisu samo za to. Dakle, to se želi prezentirati. Pazite, spalionica definitivno ne. Ali moramo, otpadom moramo moći upravljati, moramo imati, imamo ovo razvrstavanje otpada, ovo što je napravljeno, to mislim da je dobra priča. I samo to nadograđivati, pa nemamo mi toliko otpada, nećeš ti nas, imamo malo turizma, ovo, ono.
Oni su nama htjeli tu uvaliti, Split, Zadar i Dubrovnik. Je, ma to je. To me najviše boli u cijeloj toj priči, što niti nam ne, ne, kako bih rekao, nije da je to, ajde, kao ono što mi proizvedemo, pa smeća, pa ćemo nešto, nego to oni misle, ne znam, stotine i stotine tona na dan toga. Kako se kaže, ono, po šibenski tiloti ga je fikat. Ovaj, ali, evo, ja bih još iskoristio ovu emisiju. Šta zamjeram ovom aktualnom gradskoj vlasti, dakle, imali smo, ajmo reći, imali smo adventuru, bilo nam je lipo, opustili smo se, pivali smo i tako dalje. Međutim, stvarno, ono što ja vidim, i te tvrđave kulture, rade neku priču, ne možemo reći, imamo stvarno jednu od najljepših pozornica na otvorenom, tvrđavu Svetog Mihovila, i dolaze tu i zvučna imena i tako dalje. Ali, ljudi moji, mi smo zaboravili šibensku tradiciju. Zaboravili smo iskonsku šibensku pismu, marendavanja, druženja. Šibenik je bio grad Kala, Skala, Kaleta, to je napisao knjigu pokojni Milivoj Zenić, ravnatelj dugogodišnje knjižnice.
Mislim, ja bih to uveo u osnovnu i u srednju školu kao obveznu literaturu za svakog Šibenčanina, je li. Imamo neke obljetnice, šibensku narodnu glazbu i tako dalje. Mislim da mi, da bi zadržali sebe, mi moramo njegovati te običaje i odgajati u biti buduće naraštaje da oni, da oni imaju, ajmo reći, tu, tu ljubav prema Šibeniku. E sad, moja ideja, je li, moja ideja, a ona raste uz, ona se pretvara u djelo, zahvaljujući Šibenčanima.
Dakle, 25. i 26. travnja će se, odnosno organiziramo, na moju inicijativu, festival floćavanja i šibenskih kampijuna. Znači, da, da, da gledateljima i slušateljima objasnim, floćavanje je izraz iz talijanskog jezika koji su Šibenčani preuzeli, a u biti znači davanje komplimenata na tvoj račun radi postizanja mojih ciljeva.
Znači, ja te floćajem da bi mi ti nešto napravio, da bi me pozvao u emisiju, da bi mi. Aha, laskanje. Da bi me pustio prikore. Ali to nije laskanje, to je floćavanje. Razumiješ to? I kažeš da si floćon ili floćona. I to je šibensko, ne znam, u festivalu, u Splitu je bio festival Grintanja, ali to ne bi, to je nešto drugo. Ovaj, ovo je, i, i, ja sam dosta tome ozbiljno pristupio, dakle, piše se statut floćavanja.
Moram naglasiti da je ta priča totalno politična, da sam odlučio pozvati. Oprosti, što je, što si rekao još, kampijuna, što to znači? Kampijuna, kampijun je šampion, je li. Aha, okej. Znači, ajmo reći, uglednih šibenskih povijesnih ličnosti i, i, i, i, i, i, i, kako živućih, kako pokojnih, je li, oni, odnosno koji su nam ostavili neka zaduženja, je li. Ne znam, iz glazbe bih tu nabrojio, je li, Vicu Vukova, Arsena Dedića, Mišu Kovača, Ivu Patijeru, Gabi Novak, Klape, Klapu Šibenik, Jadran, Maslinovo. To je iz glazbe. Onda imamo sport, je li. Pričat ćemo, ono, o košarci, o osvajanju prvenstva Šibenke u odnosu na Bosnu, Bosnu, pa tim emocijama, je li. Pričat će neki ugledni Šibenčani. Pa ćemo pričati malo o nogometu, je li. Mada, loše stojimo sada, klub nam je u banani, malo ćemo probati dati ovaj podstreh ovim dečkima što nisu primili plaću. Čekaj, nisam sad pratio, jesmo još uvijek na dnu tablice, jesmo se uspjeli malo? Ne znam, ja znam da je Rakitić dao onaj gol, mislim, stvarno lip gol bio, ali ovaj, ali
nisam volio da mi ga da Šibenik, je li. Bolje da ga da Dinamo. E, ja dobro sad. Ovaj, i što sam htio reći, dakle, bit će tu još o gastronomiji, je li. Gastronomiji, moraju se spremati. Dakle, taj festival sam ja zamislio, a i mi smo zamislili, je li, da bude koncipiran u dva dana. Dakle, imat ćemo. A gdje bi to bilo? To će se održavati, je li, na, na ispred trga kafića, je li, Đira, Bona, Hendrixa i ovog novog otvorenog, odnosno bivšeg kastela, sad Juma, sad se zove San Antonio. I, ajmo reći, na trgu Zavorovića, to je kod četvorke i tako dalje. I sada, stvarno su ugostitelji i turistička zajednica grada Šibenika prihvatili objeručke taj projekt. Moram još kontaktirati županijsku, ovaj, zajednicu.
Kako bih rekao, ljudi su oduševljeni. Znači, kontaktirao sam Pavu Čalu, Ivu Mikulićina, kontaktirao sam. E, Pavle mi je bio na, na podcastu, odličan lik. Kontaktirao sam Boju Rošu, onda, kontaktirao sam, naime, Vojoć je pričao o počecima rock and rolla, znači sad idemo u Šibeniku. Vjerojatno o grupi Polaris i tako dalje, ono, ne znam. Onda, Ivo Mikulićin je hodajuća enciklopedija o nogometu i glazbi. Onda, Pavle Čala navodno zna sve i svašta, je li. Onda ćemo, kako bih rekao, onda ćemo. Nije navodno, stvarno, taj zna svašta. Mislim, i, i, i, i ja, ja kažem navodno zato što nisam čuo još sve, je li. Pogledaj, mislim da je deveta epizoda, nešto tako, privid. Onda, ne znam. Zanimljiv čovjek, jako. Ne znam, volio bih da dođe Pigo Krnčević, jer kad se vrati sa, sa, sa puta, on, on je ovako za gastronomiju dosta dobar, jer one njegove poznate su gurmanske čakule, je li, koje je on radio, zajedno sa Ivom Kronjom i, i, i, i Marinom Sušićem
i Matkom Jakelićem i tako dalje. Oni su imali te režiranja, te neke šibenske priče. Da, i fotoklub i tako, svašta radi. I, i, ovaj. Krnčević. Definitivno, takvi ljudi. Onda bi, onda, još je koncept da bi, dakle, svaki, svaki kafić bi imao svog kuhara, je li. I ovaj, tu, ne znam, vjerojatno će imat, imat dojavu, je li, ovaj, da će za Đira kuhati Milo Kutlić i Duška Zaninović, je li. To je ono, to je sad, to, to mi je dojava, sad ne znam, ja mislim da će bit točno. Onda za. Čekaj, kako dojava, ako si ti organizator? Dobro, ja sam organizator, ali oni odlučuju tko će za njih kuhati. Pošteno, okej. Dakle, šta ja imam. Ne, ne, ne, okej, nisam shvatio. Znači, i građani će imat, znači, točno će se znat kod koga ideš i možeš dat ocjenu, i bit će kutija i bit će tim što bi. Kad će to biti, to na ljeto bit će negdje, je li? Ne, 25. i 26. travnja. A, okej. Znači, to nas sada. Da, da, da, da. Umorio sam te malo. A zamisli, zamisli da si Željko Burić.
Šalim se sad, ovaj. Pa nije njemu lako, ekonomijska nas je sjednica trajala do 7 navečer, to, ovo pri kraju, pa Željko je morao. Ma već sam rekao, nije uopće lako. Ali nije, šalim se, Željko je još bolji, dobar kakvih ima, ozbiljno. Ozbiljno, ovaj, nije, nije lako, ali ovaj, sad ovo je šala malo, ali Željko je staložen i dobar, ali, ali mogao bi otići u penziju, je li. Mislim, stvarno, vizavi Šibenika, ne, ne vizavi, ovaj. Ali on možda, možda on ima onu čast, znaš, ono, kad, pa kad se pojavi netko bolji koji ga može pobijediti, onda ono, preda, preda žezlo. Šalim se ja, ali dobro, trija se šaliti. I normalno to floćavanje, je li. Dakle, napisat ćemo statut, bit će pravila floćavanja i natjecanje, je li. Svaka opet će, svaki će imat kafić priliku imenovati svog floćona, je li, koji će ih predstavljati. Sad, Šibeničani su poznati cinici, oni te, na neki način te, te laskaju ti, a uvrijede te. Ono, ne znam, za, za, za, za čovjeka koji jećelav, zovu ga Rico, za, za ne
znam. I tako neke, sad izraze, malo sam ostao, ovaj, zatečen, ali stvarno, stvarno su oni originalni, imaju vrhunske baze i, i, i. Mislim da će to stvarno dat dobar odjek kod publike i, i, i, i dobru poruku će praktički dat turistima, jer će se svi turisti pitati što je zapravo to. I koncept još, moja zamisao je da se Klape, pivat će se, pivat će se, je li, bez razglasa, usuvo, kako se kaže, pivat će se. Klape bi stale u Masnoj ulici, jer postoje dvije žile kucavice stare gradske jezgre, je li. Jedna je Kalelarga, druga je Masna ulica. Nije ona, ne zove se ona Masna ulica zato što. Šporka. Zato što je ona šporka, nego zato što su tu bile mesnice, klaonice, je li, u koje su praktički nisi ti mogao zaklati prase, janje ili kravu ili tele kastitija, nego si morao točno, jer nije bilo frižider. I onda se znalo, danas je Komate, sutra je Košime i tako dalje, i onda su se jeli, ne
znam, najpoznatija šibenska kobasica je. Joj, Luganiga. Luganiga. Tko ima recept, a čuva ga kao tajnu, državnu tajnu, top secret, ima Zdeslav Marčić, je li, ovaj. I moramo Zdeslavu Adanu dat recept, ali ne da on nikome, ali možda da unuku negdje napiše. ovaj, ali u svakom slučaju, što se tiče, u Šibeniku su se jele tripice, maništra i fažoli, jeli su se, ne znam, bržole, jela se, jela se, jela se riba, nekakve srdele, jeli su se nekakvi specijaliteti, trilje. Mislim, sad, ne znam ja puno o tome, ali ću dovesti ljude koji znaju puno više o tome i pričat će, je li. A pa to zvuči zanimljivo. I ovaj, i tako ja sam, sviće reći, ajme, puno si ti toga zapaso. Ali nisam, jer kad ljudima daš da, da rade ono što vole, oni uopće ne rade. Haj, nećeš baš apsolutno sve sam. Ne, ne, ne. Valjda imaš neku ekipu i. Imamo, imamo jako ekipu i podršku i ljude koji imaju iskustva u toj organizaciji,
imamo i staro i mlado, je li. I iskustvo i ljepotu. Pritom ne mislim na sebe, imamo pripadnice ljepšeg spola koji će, ovaj, odraditi, ovaj, najteži dio posla. Ja ću, ja ću tu probati koordinirati, i imamo još par starijih i pametnijih, iskusnijih. Nego da se, se vratimo opet malo na, na politiku. Sad su ovi lokalni izbori, reci mi, kakvi su tvoji planovi, s kim ideš, šta ideš? Pa gledaj. Koja su uopće predviđanja? Spominjao si da, da neće biti lako HDZ-u ovaj put, je li to, ovaj, misliš da je, da je realno da će, je li, je li, je li postoji realna šansa da se, da se promijeni vlast ili? Pa gledajte, ja definitivno mislim da je vrijeme da se nešto promijeni.
Vezano za fondove, mi imamo sad ovaj ITU, ITU ciklus, je li, što se non-stop spominje, i nakon tog ITU ciklusa, ne znam šta nam dolazi sljedeće, a ovi se non-stop udaraju po fondovima, ostat će proračun prazan kao bez parca. Haj, to je uzrokovalo, ja bih rekao, inflaciju žestoku. Ma okej, i onda će se nešto obrnuti. E sad, da se vratim na ove aktualne izbore. Mi imamo, imamo, ajmo reći, neku prividnu, imamo HDZ, imamo SDP i Možemo, oni imaju koaliciju, imamo NLSP i imamo, imamo Domino, je li. Nešto je bilo sad sa Lucijom Cvitan, mislim da su izbacili stranke. Da, izbacili su je, svježe. Imamo Marinku Udela i ovaj mali Alduk, oni su Most i to je to, je li. Dobro, HSLS i Most i HSP. E, to, oni, to, to je trenutna. To je to, više manje, da. Pa evo, ja se Šibeniku spremam jedno iznenađenje, je li.
Ne znam, ovaj, ja sam inače bio nezavisni, vijećnik nezavisne liste Stipe Petrina, ona je opet kao, kao dio ŠGF-a, je li, jer sam potekao od ŠGF-a, i tako sam praktički i došao tamo. Nažalost, moja priča i priča Stipe Petrine i Iris Ukić Kotarac se razišla, jer mislim da oni nedovoljno vole Šibenik, iz moje perspektive.
Zašto je tome tako, nek sami birači prosude, je li, definitivno ljudi će dat kritiku, zašto se razjedinjujete, ovo, ono. Ali mislim da jednostavno, ja sam čovjek koji uvijek ide srcem. I, i, idem, i ne idem u politiku, mislim, može svak to reći, ali ja uvijek ponavljam, bitno je tko govori i šta govori. Ovaj, to je jako, jako bitno, te dvije stavke, je li, je li, je li tu informaciju onda obrađuješ, tko ti govori i šta ti govori. E sad, mislim da izbor NLSP-u, ovog gospodina, kako se zove, Zoran Kalpić, mislim da je to totalno nepotrebno. Mislim da taj čovjek, osim košarke, nije napravio neku priču za javno dobro, to je moje mišljenje, a. Da, meni je bio potpuno nepoznat, zapravo, kad sam čuo. Dakle, ne znam uopće, ne znam uopće. Nisam u sportskom svijetu, pa možda ne znam. Pa čuj, koji su, mislim, ali gledajte, kao da, nebitno, nije stvar ni da se on uključi u NLSP, ali stvar
je što je on napravio za javni interes, za javno dobro. Dakle, ja kad sam došao u NLSP, isto sam bio kandidat za tog gradonačelnika, ali sam ja donio i osnivanje stolnotenisko kluba nakon 26 godina, isto u sportu, je li. Dakle, imao sam neki aktivistički dio, ŠGF, ljude, priču, klub studenata u Zagrebu, i imao sam neki renome u javnom. Znači, misliš da si donio određeni broj glasova? Definitivno, i mislim da će se to pokazati na, na ovim izborima, je li. Jer opet mislim da je korisno i bolje da se to dogodilo prije izbora, jer mislim da ŠGF, imamo sad osnivačku sjednicu u petak, u 5 sati, u, u kafe baru Domald, je li. Vraćanje korijenima, je li. A koji je uopće sad neki prav, to je, što je to bilo uopće, grupa birača ili? To je bila, ne, ne, to je bila udruga građana, udruga građana, i ovaj, ali je bila jedna predivna ideja, i ta ideja još traje, živi u meni, i tu je, ne znam. Koliko su imali vijećnika na vrhu? ŠGF je imao 2009.
dva vijećnika, ali sad praktički, jer je, jer smo, i ja mislim, i ja i Rikard Marenc i Branko Kronja potekli iz ŠGF-a, je li. Jedan kolega, Travčić, ja mislim, on je opet u svojoj nekoj priči, ima dobru priču, forca za sve, sport za sve, aktivan je, srčan, neiskvaren, on je baš neiskvaren političar, je li. Tako da, ovaj, prvotna ideja je bila da ja i on idemo, ovaj, na, na bojište, je li, kako ja to nazivam, i to me je stvarno ratnik, je li.
Dobro, znači, čini mi se da je, da je spalionica sad najveća, ovaj, najveća tema. Ali meni je to totalno, meni je to totalno ne tema, jer smatram, ne znam, pogledao sam jedan intervju s onim, pomozi mi, što ima zvjezdarnicu u. Koradu. Korade, da. On mi nekako djeluje kao kompetentan, je li. A mislim da nije ne tema, oni to žele progurati, mislim, to je. Moramo, moramo načiniti temu. Ali ljudi, mi ćemo se dignuti i zaustaviti. Pa ne znam, hoćemo li, nije to mene. Pa moramo, znači, nije uopće pitanje hoćemo, nego moramo. Prvi korak je ne glasati za HDZ, mislim da je to, ako ne želiš to. Ne, ne, dakle, inicijativa o toj spalionici, odnosno tematskoj sjednici, je krenula od vijećnika Marija Kovača. Znači, i onda sam ja predložio da mi idemo odmah na referendum, to je bio moj prijedlog, ali Restović je rekao, ne, ne, ne, bolje da mi idemo u formu, zašto.
Ne znam, morate njega pitati, ali definitivno je moje mišljenje da spalionica treba ići na referendum. Dakle, ako ja budem u mogućnosti odlučiti, ja ću, ja neću stati ni to pitanje, jer ako ja budem u mogućnosti odlučiti, onda neću ni davati referendum, reći ću odmah ne. Međutim, postavlja se pitanje, ono što mi ne znamo, ni ja ni, ni ti, šta se aktualna gradska vlast obvezala gore, je li, ovima gore, šta oni moraju, koje su oni ugovore potpisali, s čime su oni vezani. Da, ovaj, to pita, da. Znači. Možda oni nisu ni imali ništa s tim, samo im je došla depeša, ajmo lijepo. Onda reci, onda reci. E, a ne smiju to reći. A ne smiju reći, a zašto, a smiju onda na njima napraviti spalionicu? A smiju. Smiju. Ja se sjećam da je bila priča spalionice, prve spalionice na otoku Zlare, je li, nekako, to je davno, ja sam bio dite, znači, to je 100% je to bilo. A spalionica čega, isto smeća ili? Smeća. Šta bi onda, brodovima tamo dovozili ili? Ne znam, evo, dakle. Nisam čuo nikad. Naučio sam u životu da o stvarima o kojima ne znam, ali znam sigurno da je, da je bio projekt toga
i da je Maglica, je li, Zlarenjanin koji je napravio onu poznatu bateriju Meglite i vlasnik je te tvornice, da su oni imali tu ideju i nešto je čak poduzeto, a sad ne znam točno šta. Kužim, kužim. Znači, da, da, jako puno ljudi je protiv toga i zapravo s kim god pričam, možda jedna osoba nekako onako neutralna, pa šta ima veze, ovo, ono, ali u principu se svi zgražaju na to i ja mislim da im je ovo baš jedan politički kamen spoticanja žestok. Ja bih samo ljudima, odnosno biračima, potencijalnih grada Šibenika, želio reći sljedeće, ovo je bitna poruka. Znači, na prošlim izborima vas je izašlo 16.661 od 40.000. Znači, od toga je HDZ dobio 6.600 glasova. Nezavisna lista Stipe Petrine, odnosno ja sam je volio zvati i želio sam da se zove Nezavisna lista slobodnih pojedinaca, jer je ona u biti to šta je, zašto sam ja ošao tamo, je li, jer su to stvarno bili u mojim očima slobodni pojedinci, međutim ipak se
pokazalo da nisu, pod zadnje, je li. I ovaj, ima tu dobrih ljudi u toj priči, čast mi je što sam ih upoznao, i ovaj, mislim da je ovaj gospodin Zoran Kljajić stvarno jedan dobar političar, odnosno dobar budući političar, jer ga je zapravo politika nagnala da se počne baviti njome. Dakle, čovjek je. Si pratio tu sagu o sitnom Donju. Jesam, jesam, u početku mi nije bilo apsolutno ništa jasno, mislio sam, međutim kad sam ušao u srži funkcioniranja mjesnih odbora i zakonodavnu, ono, pročitao sam, je li, shvatio sam zapravo koliko su ovi, koliko igraju prljavo, ono, mislim, stvarno, i to ljude frustrira. I, i, eto, ajmo reći, srića u nesreći je što se Zoran Kljajić politički aktivirao, ali aktivirao se ne zato što je on to htio, nego zato što je on to morao napraviti. I, i, i priča sad tih mjesnih odbora, je li, kao, kao neposrednog tijela
koje neposredno funkcionira, potpomažu funkcioniranje lokalne samouprave i koja bi trebali biti uši naroda, je li, se rješavaju komunalni i, i, i svi problemi određenih kvartova, odnosno mjesnih, gradskih četvrti, su zapravo na prošlim izborima su bili totalno marginalizirani. Zašto? Zato što je to nečiji interes. Znači, tko bolje poznaje kvart? Sigurno gradu ide, političarima idu na živce ti mjesni odbori i. Tko, tko, tko bolje poznaje grad od ljudi koji, evo, recimo, u mom kvartu, mi smo temeljen, znači, taj predstavnik mjesnog odbora je neki erudit iz, vjerojatno ere HDZ-a, nikad se nigdje nije pojavio, uopće ne znam je li postoji, ali imamo onaj GIS, je li, ono, pa prijaviš, pa slikaš, pa ovo, ono, pa ja sam dosadan, mene zovu ka terijer, je li, pa makni ovo, makni ovo, napravi ovo, napravi, i ja i još ovi moji. Čekaj, što, što da makneš, odakle? Dakle, komunalni problemi. Imali smo problem sa, sa ulicom, tekla je kanalizacija, govna i tako dalje. Ja sam, ako nisam bio u gradskoj upravi, jedno 150 puta u sazivu
gradskog vijeća. I uspio sam, ali nisam uspio sam. Uspio sam zahvaljujući volji pojedinaca koji su stali također iza mene i pokazali smo se da smo složni. Ja sam skužio proceduru i izbrali smo proceduru i rekli: "Bolje vam je napraviti nego ne napraviti." I napravili smo ulicu i kanalizaciju. I Bogu hvala, djeca sad mogu ići u školu, ne da idu preko, ne znam ni ja čega, preko Rubikona, je li, ali doslovno prolaze govna, je li. A čekaj, kako, što je bilo s kanalizacijom, neki, mislim, negdje je bilo. Dakle, kanalizacija je rađena 1930. godine i nisu, nisu postojale cijevi, nego su postojali kanali od, od cigle koje su se uslijed vremena i gradnje okolnih kuća urušili. I onda je počelo curiti kroz zidove, je li, na 100 skale, je li, koje di se penju. Aha, aha, kužim, da. I to je ono, bio je opći haos i onda sam ja rekao: "Ljudi, imat ćemo u neposrednom centru grada, imat ćemo situaciju, ono, stani-pani, je li." Dođe kolera natrag i ne znam šta. I onda, evo, još malo da se izreklamiram, je li, za gradsko vijeće, šta sam ja to napravio.
Dobro, znači, šta, i ćeš sa građanskim forumom ili? Definitivno, dakle, definitivno. Je li ima neki plan, ako si sad slobodan o tome govoriti, ili nije još. Ja ti moram sve reći sad, da. Moraš mi sve reći. Dakle, jedino što se mora, mora se umriti i plaća porez. Šalim se, ja reci što god ti hoćeš. Ovaj, ne, u svakom slučaju, bit će to dobri ljudi. Bit će to dobri ljudi. A dobro, idete s listom. Spoj mladosti, iskustva i ljubavi, je li. Ja uvijek moram malo ljubavi dodati, mada to zvuči patetično, ali ja mislim da ako te motivira ljubav, da je to to. Ako te motivira strah, ono, nemoj, nemoj, neću izaći, ono, ovi će me, šta će ti, na šta će ti napraviti, ako ništa ne napraviš, onda će se baviti s tobom, odnosno marginalizirat će te, zaboravit će na tebe. Znači, digni glas. Digni, ne, ne, ja ne kažem sad: "Ti moraš glasati za mene jer sam ja najbolji." Misli glavom. Da, da, naravno. Misli glavom, prosudi. Pa tko, tko, znači, HDZ je Hrvatska demokratska zajednica, SDP socijaldemokratska partija, Možemo!
simbolira nešto Možemo, je li tako? Znači, svi oni idu, HSLS, Hrvatska socijalno-liberalna stranka. Zamisli ti koje su to riječi, koje su to, ono, ono, naježi se čovjek, je li tako? I sad, tko brani jednom mladom HDZ-ovcu pripoznati da sam ja njegov možda bolji izbor od Željka Burića? Je li on misli da će njemu biti bolje ako ja budem, a ne Željko Burić? Ili jednom. A ne ide to tako baš. E, ali mi moramo se boriti da ne ide to tako baš. Mislim da je jedino nada, nekako, kao što se dogodilo sa Jelićem 2021., ja se sjećam toga. Ne, ne, ma dobro, sad, nego ono što se dogodilo i kako je dobio, tako, ja se sjećam da, da, onako, bi otišao u kafić i, čovječe, mlađi ljudi su pričali nešto o Jeli ću i izborima, ja ono gledam, je li moguće da se ovo događa? To još u životu mi se nije dogodilo da ovako, jednostavno ne, neka šibica je upala i stvar je planula i HDZ, jadan, trudili su se, ja se sjećam, to su mi pričali ljudi u drugom krugu, nema, ma i onaj zadnji prašinar imao je uprijeti za stranku i to su bile teške, ono, radne akcije, ajmo, ajmo, svi
glasaj vamo i ništa im nije pomoglo, izgubio je za. Ne, ne, ne, ne bih se složio s tobom, dakle, ja mislim da su, odnosno siguran sam, jer sam se bavio tom analitikom, dakle, i HDZ-ovci su glasali za Jelića, zapamti. Dakle, mada to iz tvoje perspektive sad zvuči čudno. Mislim, moguće, šta, jedino ne znam zašto. Moraš čitati, moraš čitati mala slova. Malo, s vremenom, je li, dakle, ne znam, kad sviraš gitaru, ja nešto malo sa sviranom učinim i tako dalje, to me opušta. Onda, u početku, znaš, ono, gledaš koji akord, gledaš koji, a poslije, s vremenom, jednostavno ti dođe, po povodu ti dođe. I tako, tako onda kužiš, i u politici, ja sam sad od 2009., ja sam već sad 16 godina u politici, odnosno ja se trudim baviti njome da se ona ne bavi menom, je li. Ovaj, pa ono, pratim tko je tko, šta di, šta tko može, je li. Dakle, kako bih rekao, i moram još jednu stvar istaknuti, da je gradska uprava u Šibeniku, u usporedbi sa županijom,
bolja. Tko kaže obrnuto, laže. Ne mislim da je ona bolja, nego je efikasnija. Ali opet, mislim da može još puno, puno, puno bolje. Županija može puno, puno, puno, puno bolje. Evo, sad će Jelić vjerojatno imenovati sve ove VD pročelnike u pročelnike, pa da ih onda ovi koji dođu ne mogu smijeniti, je li, to je kao neko betoniranje pozicije i tako dalje. Ima uvijek kvalitetnog kadra, ali. Čekaj, zar ne može skupština smijeniti pročelnika? Ma, uvijek je stvar procedure, sve se može kad se hoće, je li, razumiješ. Dakle, ali je stvar procedure, tehnikalija, kako ćeš, evo, napraviti nešto, je li. Najveći, ako bi morao o svakom pitanju imati referendum, ne bi se makao dalje od početka. Nećeš reći sa većinom u skupštini u čemu je problem?
Dobro, većina je većina, je li, dakle, ali, ali opterećivati, postoje tipovi odluka iz nadležnosti izvršne vlasti i skupština je zakonodavna vlast, je li, je li. Ma kužim, ali, znači, izvršna donese prijedlog i onda ako imaju. Ne, ona ne donese, ona napravi prijedlog i onda ga ova potvrdi, ali ti imaš. Da, da, da, ali ako imaš većinu u skupštini, u čemu je problem? Pa dobro, skupština ima, skupština imaš, ne znam, 4, 5, 6 godišnje, je li, ja mislim da je sutra županijska skupština, je li. Ne znam, nisam. Ja mislim da je, ovaj, ovaj, i eto, pozivam tvoje gledatelje da pogledaju sjednicu gradskog vijeća 9. travnja, da vidimo hoće se HDZ-ovci, ovaj, aktivirati, ono, kao što je bilo prije. Hoće, hoće, hvalit će Burića, hoće, hoće. Ovaj, dobro, aj, baš me zanima kako, je li. A misliš, zanima me da ne. Ja ću ga pohvaliti, on je zlatouhti, je li.
Ovaj, evo. Računat ću na to. Pa dobro, aj, drago mi je. Mislim, ja, Željko je stvarno zlatouhti, ali evo, sad da ja malo, ono, idem. Jedino, jedino što ga Ivan Slavica ga ubije ga. Je, je. Košta ko u crtiću, para ide na uši, to, to. Kolega Slavica je malo, ovaj, kako bi. Ma zato što je mlad i sad on tu mora nekog klinca slušati, to je, ajme. On je AK-47, doslovno, ovaj, Aleksandar Kalašnjikov, je li, 47. Ivan Slavica je, međutim, ne bih se priklonio njegovom stilu, jer ipak treba imati dozu. A što fali Slavičinom stilu? Ne, ne, ne, dakle, treba imati dozu, sve reći ono što on kaže, nemam ništa protiv toga, ali mora imati dozu pristojnosti. Fali mu još ta nota, po mom mi je. Dakle, kad. A dobro, okej. Malo, ipak to moraš reći, postoje situacije kad ne trebaš više biti pristojan, ali u ovim situacijama treba biti pristojan. I još bih ja, evo, mislim da smo skoro dva sata, tko će.
Nije, nije. Ovaj, u svakom slučaju. Ne brini ti ništa. Htio bih samo reći šta sam ja radio ove zadnje četiri godine, odnosno ima onaj film"Što si, znam što si radila prošlog ljeta". E, znam, znam, znam, da, da, da. Dakle, ali evo, mnogi ne znaju zašto ja ne volim pisati po Facebooku, iskreno. Ali to ti je šteta. Nije šteta, ja, ja. Pa je, zato šta ti. Okej, okej. Mislim, okej, ja znam da dolazim iz perspektive jer sam aktivan na Facebooku, ali to ti je, htio ti ili ne htio, to je glavni nekako za diskurs. Okej, okej, ma, međutim, međutim, opet se vraćam na onu tezu, tko hoće nađe način, tko neće nađe izliku. Dakle, Facebook ti služi, ajmo reći, za neku samopromociju. Međutim, bitnije je ono što si napravio, a lako se samopromovirati ako ti imaš nešto što si napravio. Evo, šta sam ja radio u ove četiri godine na gradskom vijeću. Dakle, prvenstveno sam se učio kako funkcionira gradsko vijeće i kako funkcionira općenito ta zakonodavna skupštinska predstavničko tijelo jednog grada, odnosno jedinice lokalne samouprave, mislim da sam to skužio, je li.
To je prvenstveno. Druga stvar koju sam napravio, sudjelovao sam u izradi Flaga. Flag, to je jedna udruga, udruženje ribara školjkara, ekoloških udruga i jedinice lokalne samouprave koja daje mogućnost gradu i njegovim ostalim korisnicama tog Flaga da iz Europske unije, ovo što se hvale, je li, često Dane Mileta i Željko Burić, dobije određenu količinu financijskih sredstava, dodatnu, koju do sad grad, a niti županija, niti ostale jedinice koje su u Flagu, a tu su, ima ih pet, da dobije određena financijska sredstva koja mogu koristiti u području ribarstva, marikulture, ekologije i tako dalje. To je priča koja u baznom, onom početnoj priči donosi 2 milijuna eura, je li. Prije ove inflacije, je li, to je bio ozbiljan novac.
Napravio sam, odnosno na moju inicijativu, pročitao sam, dakle, jedan članak od jednog mladog šibenskog agronoma, mislim da se zove Ante, mislim da se zove Dobrić, Marko imenjak. I on je u tom članku ukazao na zakon o poljoprivredi koji je meni interesantan jer sam ja uvijek htio biti agronom, nisam htio biti pravnik, odnosno odvjetnik. Odnosno, kad sam bio mali, htio sam saditi vinovu lozu, odnosno sa 14, 15 godina sam posadio masline, je li. Ovaj, imam svojih 70, 80 maslina, a dida ih je pokojni doveo u top stanje, sad ih malo tu i tamo, ovaj, održavamo, to što smo, što sam ja posadio, a dida održava, znači sad imaju već 22 godine, je li, već ozbiljan rod, ove godine su bili dobri rezultati. I, ovaj, ja sam praktički prepoznao u tom zakonu da jedinica lokalne samouprave ima mogućnost poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske koristiti i davati u zakup, odnosno koncesiju na duži niz godina
svojim građanima ukoliko donese plan i program upravljanja poljoprivrednim zemljištem. I onda sam ja kao gradski vijećnik postavio pitanje pročelniku Tihomiru Paškovu, zašto on ne radi svoj posao. I onda on meni nije znao odgovoriti. Onda sam ja rekao, ako vi ne znate odgovoriti, ja ću vam reći kako. Evo vam, ja dajem primjer programa. I tu smo se ja i on natezali, ja sam mu rekao da mu je vrijeme da ode u penziju, je li. Međutim, on se ne da, je li. Ali otići će brzo. Pa koliko on ima godina? Pa mislim da ima.
Kao Željko Burić, tu su, možda, možda ima 68. Željko je malo stariji, Željko ima 69. Tu su negdje. Mislim, nek on bude društveno korisni, ali možda u nekim drugim mjestima, ipak su ovo rukovodeće funkcije grada, je li. Mislim da, mislim, u ovom slučaju on nije dobro odradio svoj posao, ipak ga je odradio na moju inicijativu i moju želju. To normalno mediji nisu prenijeli, evo, dakle, ja mislim da je ovo prvi put u medijima sad izašlo. Ja čak to nisam objavio na svom Facebooku, odnosno jesam, jer sam reklamirao priču Gruntecha. Znači, to su, to je jedna ideja u blizini Zagreba gdje su, gdje građani mogu imati svoje. Mislim, mediji te neće ni taknuti dok ne platiš. A šta treba platiti? Treba platiti. Možeš u Naturi. Ne, ne, samo keš.
Evo, ići. A bitcoini? Može, a možda će ti izaći u susret, samo da je platno sredstvo. A na duga, na duga. To ništa. Ne znam, a inače Doris Dragović mi je najdraža pjesma "Dug". Reci mi, ovaj, sport si spominjao, voliš trčati i to, je li, ideš. Ma nije, ne volim trčati, ali shvaćam koliko mi dobrog donosi, pa onda idem u brdo. Kakav ti je pace, je li, znaš? U, znam.
Sad sam se nasmijao. Znači, išao, krenuo sam htio trčati u početku, ima od toga dvije godine, i sad imaš skale, one uz Barone. Ima tu uspona, probaj. Sad trčim. Pa ima tamo jedno 40, 50 metara vertikale, ako se ne varam, ako ne i više. I trčim, trčim, imao sam onaj smart watch sa, imam G-Shock, ovaj. Aha, smart watch govori, si mrtav fizički. Govori 138 pace, otkucaj srca, 138. Ja sam bio ono. Pa dobro, nije to strašno, šta. Kako nije strašno, meni je 62, mi je u to, to ti je puta 2, 2 i. Kad miruješ. Ej. Ne, gleda ti se, znači, maksimalni heartbeat per minute je 220, minus broj godina ti je kao nekakav maksimum koji je, ono, znači, ti si debelo ispod toga. Ako sad imaš 40, ajmo reći, onda bi bilo 180, ali dobro, tih 180 je gornja granica, ono, znači. Da. Eto. Ne znam, zvat ću te jedan put da mi izmiriš kad igram tenis s ovim, s ovim Kristijanom Markovićem. Ali na pace sam mislio, koliko ti po kilometru treba minuta.
Ja mislim da sam trčao najbolji rezultat. Trčao sam onaj outdoor Jadria, trčao sam Skradin, outdoor Jadria sam trčao 8 kilometara prvi puta, nisam prije toga trčao 8 kilometara, i bio sam solidan, je li. Ali dobro, ako se. Ali sam jedva preživio. Dakle, i istina, na prvom onoj okretu, je li, Bovi, odnosno tamo kod vinarije Baraka, sam bio, ono, možda šesti, sedmi, i onda sam. Opa, dobro. I onda sam vidio duhove, ono, putem tamo, odnosno borio sam se, jedva sam došao, znači. Ali ideš na ove, na ove trailove, tipa Promina, sad će Krčić, ima, svaki vikend ima jedno, dvije opadalme. Znači, išao sam Skradin i to, to je ono što je organiziralo.
Trebao sam ići na škraping, nisam ti, gledaj, ja ti se bavim sportom od, jednostavno obožavam sport. Znači, samo to trčanje i taj trail, to meni je, baza svakog sporta je trčanje. I tko ne može trčati, ne može igrati ni nogomet, ni tenis, ni košarku, ni ništa. Okej, a ovo je još boravak u prirodi, druženje, onako, super. E, baš onako, jedan event, onako, s puno ljudi, to je odlično. Dakle, moj najdraži, najdraži sport je jedrenje na dasci.
U njega sam se zaljubio. Imaš sa onim, sudjeluješ nešto, onaj Viganj, kako se zove, i to, znam da oni su nekako. Pa ne želim zvučati pretenciozno, ali ja, ja, ja, to su neke moje ideje. Dakle, neću ti sad otkrivati ostale tajne, to su neke moje ideje. U Pragu. To možda van etera, ovaj, ja sam u, ajmo reći, surfer u penziji trenutno, ali. Što će reći da ne surfaš? Pa ja sam ti počeo surfati 2002. godine i aktivno sam surfao do 2012.-2013. Aktivno, znači, svaki svoj slobodni trenutak sam koristio da bi pripremao sebe fizički, psihički za jedrenje. I 2011. godine sam ostvario možda najbolji rezultat, bio sam treći u Hrvatskom kupu.
Ovaj, u disciplini slalom. Ima tu puno uspješnih. Koji ti je najdraži vjetar, ovaj, za surfanje? Najdraži mi je vjetar, onaj oštar, liti, kad puše s onim valom, baš prema Malom Vignju, koji ga kopa, je li, onda imaš dugi, dugi val i sunce, jedno, kako ima jedno 20 čvorova, i onda ti praktički osjećaš ono kao u toboganu, ono kako ti se, imaš dojam brzine, imaš dojam tog vala, je li, u biti rajdaš na njemu. To mi je jedna od najljepših situacija i načina, live uzde voziš prema Prvi ću, a kad ga spustiš malo downwind, onda odeš u Srimu, je li, onda tu, i onda, i onda sad opet tim valom, onda se malo penješ, ideš u Orcu i onda se tu igraš. Ali imaš još svu opremu i to. Pa ostavio sam. Znamo, Marina si bio spomenuo, on je dosta toga imao i ne znam jesi se još uvijek s tim bavi ili ne, ali. Sjećam se, hoću reći, sjećam se da je imao, znači, to je više daski, više jedara, to je onako sve. Ja sam ti, ja sam ti držao školu. A i to košta dosta. Držao sam školu jedrenja, imao sam svoju školu jedrenja od 2006.
do 2011., to mi je bio nekakav. Opa, ti si na to ozbiljno, stvarno. Nekakav, nekakav. A dobro, ako si bio u kupu treći, onda si očito. Je, ali sam volio učiti. Znači, imao sam, ne znam, moj prijatelj Ante Berling, on je višestruki držak prvog, hrvatski možda najuspješniji surfer s Jadrije, uz Groznoga, koji nije toliko u slalomu, on je bio u freestyleu, je li, ali Ante je u kursu i slalomu možda stvarno najuspješniji Jadrijaš surfer, je li, u povijesti. I još dan danas je na foilu i tako. Ali ja sam, ja sam nekako učio tu dicu, imao sam tu ljubav da sam krenio, prvo sam krenio radeći u školi kao naučnik za držati instrukcije kod Damira Kapel, i onda sam do godine kupio sam svoju opremu i počeo, ovaj, učiti dicu. I sjećam se te, tih emocija, je li, kod dice koje ti vrate. I danas sad imam svoje dvije cure. Je li ih učiš? Učio sam ih ove godine prvi puta, one imaju 7 i 9 godina, ova Adrijana je uspjela, ono, imam još, ostavio sam tu školsku dasku, jednu malu opremu za učiti, i ostavio sam jedno
veliko jedro 7,8 i Isonic Wide 117 litara, i sad imam jednu okladu s jednim, s našim predsjednikom kluba, je li, Perom Stošićem, on meni kaže da neću moći sada, nakon, ne znam, sad sam ovo lito jedan put na dasku, a sad, evo, na 11 čvorova moram izglisirati s tom opremom. I kladili smo se u, šta bi drugo nego janje. Pravi Balkan. Normalno, ovaj. Znači, ja obožavam Richarda, ovaj, i onda on kaže, od morskih plodova volim samo sol, a od povrća kapulicu.
Dakle, ja sam njegov istinski fan, gledao sam ovu predstavu "Razgovor s gospodinom", je li, ne znam, ako si u prilici, bila je u kazalištu 22. godine, je li, u Šibeniku, pogledaj, mislim, lik je genijalan. E, dobar, Richard Gulović, da, da, super. Baš je genijalan, je li, tako da, ne znam, meni, ja volim taj humor, volim, volim, volim klapsku pismu, je li, sad, ovaj, to mi je, to mi je išlo. Upisao sam Yamaha Music School, upisao sam pivanje kod Ane Miškić, to mi je bilo super. Onda još o sportovima, je li, šta sam, znači, jedrenje mi je, ajmo reći, najljepši feeling ti daje, jedan na jedan si. Onda moj drugi najbolji sport je tenis, igram ligu Skalinada, super ekipa, Šubićevac, druženje.
Treći sport, stolni tenis, je li, osnovao sam klub, nakon 26 godina apstinencije u Šibeniku, ja i moj prijatelj i kum Toni Miliša smo osnovali klub uz pomoć Stipe, Bogdana, Damira Čulara, Tonija Stošića i tako dalje, i taj klub dan danas egzistira. Ja sam, istodobno sam zastupao kao odvjetnik Hrvatski stolno-teniski savez i bio predsjednik kluba, ovaj, STK Šibenik. I inače, to ti je sport, jedan podatak koji je ovako zapanjujuć, znači, u uredu gradonačelnika se prije 50 godina igrao stolni tenis, jer je tu, zapravo, tu ti je bila tvornica, u Krešimiru Domu, tu ti je bila tvornica Maništre, odnosno Mandžo pasta, je li, kao što piva sa. Dobro, još ovako mi je spomenuo Krešimirov dom, to je, koliko ja znam, to je bilo nešto kao trebalo biti otvoreno za sve ovo. Plesnjaci, stolni tenis. To su gradska uprava uzurpirala, mislim. Dobro, ne možeš reći da je gradska uprava uzurpirala, pitanje je, dobra stvar da, kako bih rekao,
uvijek je pitanje, ja mislim da bi mogla i županijska i gradska uprava svi stati u Krešimirov dom. Dobro, a koliko ima zaposlenih već do sad, kao sardine tamo, gdje bi stali. Dobro, pa malo ćeš, malo ćemo, ono što valja ćemo ostaviti, ono što ne valja ćemo reducirati, ovaj, i da građani imaju bolju gradsku upravu, šta. To se vrlo lako riješi. Znači, oni koji vridu ostaju, oni koji ne vridu, la papa.
Mislim. Evo, sad kad si već, ovaj, spomenuo, evo da si ti sad gradonačelnik i imaš većinu u gradskom vijeću, šta bi ti napravio? Koji bi moj bio prvi potez? Ne nužno prvi, generalno, šta bi u 4 godine? Pa. Šta bi ti bio fokus, ajmo reći. Znači, prvenstveno, svaki grad i svaku vlast i svaku priču čine ljudi. Dakle, prvo bi vidio s čim raspolažem, s kojim ljudskim resursima. Imam ja svoje ideje, je li, svoj program koji će biti izložen u nekoj budućnosti, je li, vrlo skoro, je li.
Dakle, intenzivno bi počeo razmišljati o tome kako da vratim mlade Šibenčane iz Zagreba u Šibenik. Da ih motiviram da oni priđu s obiteljima tu u Šibenik. Dakle, pomogao bi na bilo koji način. Jer bi s tim mladim ljudima koji imaju, mladi, kad kažem mladi, mislim od 18 do 50. A da se sad netko ne uvrijedi, ako je netko s 50 se osjeća mladi, nek i on onda do 60. Ako se Burić osjeća mladim, i ako može garantirati da, ali da da onu. A kako ćeš, mislim da to nije u domeni baš gradonačelnika. Pa dobro, sad sam malo, sad malo karikiran, ali kako bih rekao, moj dida je umro sa 84 godine i ja sam se uz njega uvijek osjećao mlado. Odnosno, osjećao sam da je on mlad. Ne, ne, ali okej, ali kako bi mlade obitelji. Kako bi ih, vrlo jednostavno. Dakle, ja od svojih kolega i prijatelja koji su ostali gore, čujem, ajme, samo da mi se vrati, da mi je naći neki dobar posao,
da imam ovu sigurnost i to, ovamo, tamo. Gledaj, imali smo TLM, doveli smo ga u Papar. Sad Slovenci imaju Impol, kažu ljudi, nije loše toliko. Imao sam priliku pričati s ovim direktorom, je li, u nekom neformalnom razgovoru, ali u svakom slučaju, igramo, imamo Zagreb montažu, je li, seli se na Poderad u nove pogone, je li, sad Burić se kiti kada je on to napravio, šta si ti napravio, čekaj, čemu se napravio. Pa Podi su nastali 2011. Onda mi se, kako bih rekao, Arestović sad vodi kampanju, ono, ka Šibenik, može bolje, uvijek pljuca po Buriću. To me isto nervira, Burić laže, Burić ovo, Burić ono, daj mi se. Pa evo, šta si ti napravio, ali, stani malo, šta si ti napravio, čovječe? Jesi, jesi, skupljaš paroge i Podilija kome, je li. Mislim, karikiran, ali, ali stvarno. Dakle, imao sam priliku, organizirao je dole, ovaj, neku, neku tribinu sa mladima. Pa uopće nije čuo što su mu mladi htjeli reći. Mislim, daj mladima priliku. Evo, i sutra ima jedno predavanje u Trokuta, onaj, o razvoju, razvoju
medicinskog turizma, je li. Dakle, sad, tu je neka priča, tu je doktor Miljenko Bura, je li, ovaj, ovaj što me potaka na revoluciju, je li, on se, i njega ćemo vratiti iz Zagreba, da, odnosno, mislim da ima prebivalište u Raslini, to je administrativno područje, bavi se vinima, on je doktor u mirovini, svjestan je svojih kvaliteta životnih i iskustava, i ovaj, evo, prenosi ih, tu radi na strategiji razvoja županije i grada Šibenika u smislu zdravstvenog turizma. Ja, mislim, bit će u Trokutu sutra u 18 sati. Mislim, volio bih da dođe čim veći broj mladih, ali ne znam kad ćeš ti pustiti ovu emisiju, ne znam.
Ovaj. Ne na vrijeme. I još sam ti htio reći, definitivno bi. Dobro, i šta još osim, osim povratka mladih? Dakle, to, to, onda, znači, doveo sam ljude. S ljudima možemo realizirati ideje. Znači, mi smo imali sriće, moja generacija, odnosno grad je imao sriće jer su došli, zbog gospodarske krize su došli ljudi koji su završili arhitekturu, ekonomiju, građevinu i tako dalje, i na njihovim plećima zapravo grad sada ima ovu sliku.
Definitivno bi rješavao pitanje prometne infrastrukture u gradu, u revitalizaciju stare gradske jezgre. Dakle, jedan zapanjujući je podatak da u staroj gradskoj jezgri imamo, ja mislim, 151 stan. Ali to je 151 stan. Kako to zvuči premalo? Ne, ne, to je 151 stan u kojemu se nalaze zaštićeni stanari. Šta je zaštićeni stanar? Zaštićeni stanar je ona osoba koja je još prema onim zakonima iz bivše Jugoslavije dobila status zaštićenog stanara i ona plaća zaštićenu najamninu. To su ljudi koji žive, nema ništa protiv njih. Međutim, država i ovi sudovi, Evropa moderna je donijela da bi ipak ti zaštićeni stanari, odnosno država, bila dužna refundirati privatnim vlasnicima razliku do tržišne ekonomske cijene najma. A kako je ovdje grad vlasnik tih stanova, onda država plaća gradu. Znači, odmah dobije iz državnog proračuna određeni sukus iznos novca. Dakle, definitivno bi, mislim da je dobra priča koju je Željko
Burić radio u prvom i drugom mandatu, ima onaj hodajući kolegij, ako se sjećaš. E, to, sjećam se, da. Bit će se umorio, ne radi ga više, ali to je super priča. Jer, naime, ti kad hodaš po kvartu svaki tjedan, ti vidiš komunalne probleme. Dakle, apsurdno je pričati o komunalnim problemima i nelogičnosti izvođenja javnih radova, je li. Dakle, u žargonu, neke vladajuće političare zovu nekakvim postotcima, je li, to si vidio. Mislim, ja sam pravnik i ne mogu to reći, je li, na taj način, ali definitivno cijena građevinskih radova je,
je inače sama po sebi visoka, još ako imamo i tu političku priču, onda je ona suviše visoka. Dakle, mislim da se sa odgovornim upravljanjem novcom može napraviti puno više komunalne infrastrukture, je li. Kad jedinice, mjesni odbori traže nešto, trebaju čekati, čekati, čekati. Uvijek govori čekaj, čekaj. Koliko se Rendićeva ona ulica radila, je tek se sad pred izbore napravila. Je, tek je sad gotova, da. Ja mislim da je Slavica to spomenula 100 milijuna puta, ono, a Dunkić živi u toj ulici. Mislim, ti gradski vijećnik, pa ja bi, ja Burić bi bio svaki dan na vratima dok mi to ne bi napravili. Svaki dan. Znači, ne bi me se riješio, nema šanse.
Dakle, hoću reći, ti mjesni odbori i taj hodajući kolegij je definitivno top priča, ako budem u prilici, vratit ću ga. Onda, ne mislim da sam najpametniji, je li, znači treba, ŠGF je svojedobno imao jednu priču na kojoj sam ja sudjelovao, da se napravi nekakav kolegij uglednih ljudi, uglednih Šibenčana. To je radilo kroz povijest, je li, Dragan Zlatović zna puno o tome, o starim statutima i to, pa smo pričali onako kolegijalno. Dakle, da se imenuje jedan kolegij, jedno savjetodavno tijelo koje nema ovu
ulogu da odluči, nego savjetuje. Pametniji stari ljudi su me naučili da uvijek treba sazvati neku kritičnu masu ljudi, a ne koja te slavi, i onda saslušati, pogotovo struku, i onda donijeti odluku, je li. Dakle, to bi napravio kod dvostrukog bedema, je li, saslušao bi struku, jednog po jednog, je li, dakle, zna se koji su sastavni dijelovi lokacijske, građevinske, to zna ni svoje struke. Konzervatori su rekli da je to u skladu s 15. stoljećem, električni eskalator. Gledajte, dakle, ista stvar, imamo one studije utjecaja na okoliš, je li, pa je rekla studija da je Prukljan moguć. Znači, mi smo našli kao Ricardo Marenc je to izvukao, dakle, koliko golf, zašto je nemoguće imati golf na Prukljanu? Pa ne zato što mi ne želimo da se igra golf, nego zato što će nam zagaditi cijeli estuari Rijeke Krke i narušiti nacionalni park ravnotežu, i to imamo porozno tlo, je li, s tim da bi ta trava bila zelena kao u američkim filmovima, trebaš izliti tko zna koliko tih
kemikalija koje će nam uništiti sve ostalo. Znači, ta priča totalno promaša. I to je čak na vladi bilo, mislim, to ne mogu vjerovati. I netko je to potpisao. Da, ljudi, prvenstveno je zdrav razum, kao u pravu, u bilo kojoj struci. Onda moraš se uhvatiti motike, je li, doslovno motike, je li, odnosno motika je simbol. Ja sam rekao gospodinu Nenadu Samardžiji da nema kruha bez motike.
Znači, ja mu to nisam rekao, ja znam da se on bori za svoj kruh i da je od malih nogu borio se u svakoj životnoj situaciji. Ali, i bori se on i u politici. I ja ga cijenim kao pojedinca, ali ne mogu prihvatiti politički stav da je, ako imaš 11 ruku, da ti je dopušteno sve. Nije ti, prijatelju, dopušteno sve, to ljudi vide, ljudi znaju tvoju političku priču i znaju tko stoji iza tebe i znaju, znaju procijeniti. Dakle, ja nemam osobno u politici, bilo mi je u početku jako teško izdignuti se iznad napada ad hominem, je li, da mi netko nešto govori, da je to osobni napad na mene. Ako je osobno, to ne dopuštam. Mislim, i ja sam imao nekakvih gafova, ali sam skužio vrlo brzo šta je osobno, a šta je politički. Mi možemo, jer mi imamo ono šta, političke rivale i
imamo neistomišljenike i to, i onda nalazimo, moraš imati, znači, da bi bilo šta u životu realizirao, moraš imati prvenstveno ideju, moraš imati ljude, moraš imati znanje i moraš imati nekakve resurse, je li. I onda kad sve to skupa ukomponiraš, dobiješ neki rezultat. Dakle, sad, apsurdno je da ja građanima obećam, ja ću napraviti ovo, ono, dat ću vam toliko i toliko i toliko. Dakle, prva stvar, šta ja znam šta su ovi radili. Znam samo iz gradskog vijeća šta oni meni dostave. I vidim šta se događa. Znam zakone, imam zdravu logiku i znam upravljati, imam nekog životnog iskustva, imam neki obiteljski odgoj, privatnici smo svi u obitelji, je li. Nitko nije, naučio sam mozak svoj razvijati u tom smjeru. Dakle, evo na primjer Jadrija. Dakle, oni su sad uložili, ne znam koliko, milijon eura. Ima i više, ja mislim. Napravili su ono ispred, ajmo budimo objektivni, nije to toliko loše.
Ali, potrošio si milijon eura, jesi li dobio išta, je li, jedinica lokalne samouprave zaradila išta? Ako možda ima bolji, bolji najam štekata i tako dalje, nešto, i ne nekakvu koncesiju. Dobro, ona je bila u raspadu, ona je trebala mijenjati. Okej, ali govorim o ovome. Imamo kabine. Koliko ima kabina? Koliko ima dječijeg igrališta, mini golf, imamo restoran. Mislim, nešto je pod županijom, nešto je pod gradom. Daj, dječije igralište, ajme. Imamo sportsku lučicu, ajde, nešto se, nešto se pomaklo. Imamo parkiralište, moramo uvesti red. Imamo komunalne probleme, dakle, ovo lito, svak se želi kupati na moru, je li tako? Zato se bavimo turizmom. Imamo plažu, imamo rezalište, imamo banju, imamo Jadru. Brodarica ima slične te probleme. Žaborić ima slične te probleme.
Kako bih rekao, tim problemima se treba pristupiti na jedan zdrav, razuman, logičan način. Mora se uvesti red. Dakle, opet, svi bi htjeli doći autom na plažu. Ali onda gubiš plažu. Ako imaš auto na plaži. Čuo sam na Jadri šta vam se događa. Dolaze ljudi koji znaju apartmane, prvi put dođu na Jadru, stranci, je li, parkiraju otvoreno nasred plaže i odu napraviti 7 dana. Isto auto stoji tamo. Pa normalno da je to problem. Znači, ti se ne možeš kupati sa djecom kad dođeš na Jadru. A dobro, ima tamo mjesta, šta sad. Gdje ima mjesta? Pa tamo kod restorana je ono. Vidjet ćeš ti.
Mislim, prošlo ljeto je možda jedan put ti je bilo problem da si se malo onako zaznojio za naći mjesto, ali. Kod restorana? Pa da. Svaka tebi čast. Ja sam bio dosta puta. Pa i ja sam bio dosta puta, pa nisam baš. I to odem biciklom, ali imamo problem sad na onaj, mi zovemo to downtown Jadri, odnosno onaj dio gdje se dolazi, gdje nije, nisu one stare vikendice koje su rađene na Krasovom zemljištu, već na privatnim parcelama. Onda imamo problem, je li, hrvatskih šuma tih tamo, je li, okućnica, otkupa, šta je sad, je li se može otkupiti. Ja ljudima kao odvjetnik dajem savjet da ne otkupljuju, je li, nego da ima pravni put kako se to može riješiti. I mislim da je praksa sad sazrela, da su hrvatske šume tu napravile u biti jedan dobar biznis, a to nije bio smisao.
Dobro, Marko, ja mislim da smo prošli sve moguće teme. Evo, za kraj bi ti samo savjetovao, znam da se možda ne slažeš, ali Facebook više, doprijet ćeš do ljudi, morat ćeš to, znam, vidim ti po faci da ne želiš, ali. A ne znam, ali nisam znao. Je li trebam TikTok ono, šta? Trebaš i TikTok, ja sam isto na TikToku, tu ti je hrpa mladih, to onako. Ja sam ga instalirao, odnosno kćer mi ga instalira, moram priznati.
Ali ovaj, jedino. I nemoj kao Paško Rakić neke onako bedastoće, koja je omiljena hrana, budi konkretan. Šta da, konkretno šta? Konkretno o nekakvim ili problemima, ali što bi ti napravio, ako ćeš ići na tu platformu, ne treba podcjenjivati mlade, da samo nekakve bedastoće hoće. Ja sam u zadnje vrijeme više naučio od mladih nego oni od mene, ali ozbiljno. Dakle, evo, imam jednog prijatelja od 14 godina, baš sam puno naučio od njega. A, može se to. I mislim da, odnosno, pokazao mi je neke stvari, ono gdje sam ostao zapanjen. Tako da.
Ništa, eto, hvala ti na ugodnom razgovoru. Pozdrav svima, ljudi, ovo je bila 22. epizoda, ide to već nekako, imaš taj, imaš čast za 22. epizodu. Hvala tebi, Vladimire, što si nekako me iznenadio i pripoznao, eto, hvala ti. Eto, nema na čemu. Ugodno večer svima. Eto, ljudi moji, pozdrav, čao.
Slične epizode
#4
DSM #4 · 3. studenoga 2024.
Petar Baranović, predsjednik savjeta šibenskog SDP-a
Petar Baranović
#32
DSM #32 · 25. svibnja 2025.
Tonči Restović u drugom krugu: Batižele, mjesni odbori, mediji, nepopularnost
Tonči Restović
#53
DSM #53 · 16. srpnja 2026.
Spalionica, afera Njivice i mediji na jaslama
Mario Kovač