Epizoda #68 · 28. listopada 2026.

Spalionica u Šibeniku, Batižele i Dolac

Gost: Branko Kronja, bivši šibenski gradski i županijski vijećnik

Podijeli: Facebook Threads WhatsApp Viber

O epizodi

Branko Kronja je bivši šibenski gradski i županijski vijećnik, s osam godina u Gradskom vijeću Šibenika. Povod je tribina o energani, koju Branko zove spalionicom, i njegovi argumenti zašto joj nije mjesto u Šibeniku: od primjera Beograda i Celja do studije od 3 milijuna eura i projekta Vallis Solaris. Tema se zatim širi na Batižele i opasnu trosku, cisterne u Njivicama, sanaciju Dolca, eskalator i žičaru, park-šumu Šubićevac, Jadriju, lokalne medije i nejedinstvenu oporbu. Na kraju Branko govori o tome bi li se vratio u politiku i što bi prvo napravio da je gradonačelnik.

  • „Samo Hrvatska i Malta nemaju spalionicu“: zašto Branko misli da joj nije mjesto u Šibeniku
  • Beograd: gomile neizgorenog otpada i 38 milijuna eura godišnje za partnere
  • Studija od 3 milijuna eura i stručnjak iz Celja kojem se vjeruje
  • „Sve se može popraviti, osim spalionice“
  • Batižele: otkup od INA-e, opasna troska i Bikarac
  • Cisterne u Njivicama i smrad kod lučice Vrnaža
  • Osam godina u vijeću: „Ja ne mogu s vama piti kavu“
  • Pontevedra i Ljubljana: kako se zatvara centar grada
  • Eskalator u Dolcu, žičara između tvrđava i fontane koje su postale pitari
  • Kartonske karte za brod do Jadrije i kabine koje se ruše
  • Lokalni mediji: od kritike do hvalospjeva
  • Što bi Branko prvo napravio da je gradonačelnik

Poglavlja

Transkript

Prikaži cijeli transkript razgovora

Pozdrav svima, dobrodošli u još jednu epizodu "Druge strane medalje". Danas je s nama gospodin Branko Kronja, bivši gradski vijećnik u čak 2 saziva, i bio je i bivši županijski vijećnik, je li tako? Tako je. Branko, dobrodošli. Hvala, dobro večer. Ovaj, evo, vidio sam vas na ovoj tribini kad je prošli četvrtak, kad je bilo za famoznu spalionicu smeća, to jest energanu, kako to sad je, kako su rebrandirali to, ovaj, kako je to sve prošlo. Čujem da je trajalo, ne znam, 4-5 sati sve skupa, dosta dugo. Kako je to izgledalo? Pa dobro, izgledalo je dobro, izgledalo je. Ja mislim da je čak izgledalo malo drukčije nego što su oni to mislili, kako su pripremali. Oni su pripremili da se na kraju uključi publika, međutim, to je krenulo nekako čak i spontano, pa su se ljudi uključivali već nakon svakog govornika. Tako da je dosta toga kroz tih, taj 3 sata, dosta je odrađeno do same te završnice, koja i nije nešto puno donijela, ali je bilo bitno ovo što se desilo, da se, da se u toku tih prezentacija ljudi, stručnjaka koji

su dovedeni, da su se i ljudi tu pomalo uključivali spontano. I dobro je ispalo. A što se tiče energane, ja kad sam prvi put čuo da se spominje nekakva energana, pa sam se prvo što sam se pitao, pa dobro, kakav to mi to problem rješavamo u gradu Šibeniku? Jer sam ja to postavljao, ta pitanja, i na, i na ovoj tribini koja je bila prije 2 godine, gdje su bili skoro isti ljudi pozvani od strane grada da drže tu tezu njihovu. To je ona tematska sjednica. Tematska koja je bila, da. Onda su zvali i ovoga profesora sa Fakulteta strojarstva, ovaj, Dobrović. On je bio taj koji je držao drugu stranu, koji je, više podržavao oporbu, odnosno ukazivao na štetnosti i nepotrebnost uopće te izgradnje te energane. I sad, on, on je u toj tematskoj, je ušao u mali konflikt s profesorom ovim Simončićem, koji je zagovornik te energane. Ma, okej je to, ali ne može biti baš na svakom mjestu zagovornik da se to može napraviti ovakve veličine u

ovako malom gradu, jel'. Tako da, evo, sad na ovoj prezentaciji je čak i spomenuo profesora Dobrovića, kako je on bio nekad za, a sad je protiv, a čovika nema. I to mi je malo, mi je bilo, ja sam ga ponovno prozvao kao da je to, u stvari, on je lobista, i na to se jako uvrijedio. A prvi put se jako uvrijedio, pa izašao vani, i sad opet sam ja to namjerno, jer, jer, ovaj, ne možeš nekoga spominjati koji je govorio nama u prilog, da i nas podržava, građane obične, koji smo imali probleme u tome. To jednostavno, jednostavno ne ide, to sa Šibenikom, i on ga je sad prozivao, a nema ga. I tako da mi je to bilo malo smiješno od njega, ali dobro, to su ti ljudi koji se, koji idu kao neka karavana, pa onda imaju te svoje priče koje, koje držu. Drži, priča drži, da, da treba nešto napraviti, ali da treba baš to napraviti ovdje, e, to ne ide nikako. Koji je njihov najjači argument, ajmo reći, da, zašto baš energana, takvo, tako gigantskih proporcija, baš u Šibeniku, i tako dalje, kad bi išli? Ono, kako bi rekao, koji je njihov najbolji argument zašto to nama treba? Najbolji argument je njima, u stvari, da jedino Hrvatska i Malta nemaju energanu, odnosno

spalionicu. Nije to energana, to je u stvari spalionica, to je. Ali dobro. Da, imamo kotao gdje se spaljuje nešto. Tako je, spaljuje i, e, okej, da. I ovaj, jedino mi i Malta nemamo. Malta, ja sam bio na Malti i pitao sam tamo baš kako to rješava se. Neće da oni puno o tome govore, oni nemaju prostora, to se, to se, i oni to izvoze. Malo u Afriku, malo, malo tamo, i tako plaćaju, jel'. Dobro. A Hrvatska, do 35. kao mora imati energanu. I onda, kad nešto morate imati, onda morate pratiti smjernice koje su u, tamo u prostorima, u gradovima, u državama koje, koje imaju spalionicu. Znači, spalionice nema, tipa, recimo, 130.000 tona godišnje, da je ona se nalazi u nekakvom malom gradu gdje će materijal taj dolaziti sa svih strana i onda će se to tu paliti. Znači, to se gradi obično uz velike gradove. I onda ti veliki gradovi, ovaj, mogu iskoristiti tu nekakvu energiju i toplinu za da se taj nus-produkt, da se jednostavno, ovaj, usmjeri u te, te, te kanale, da se to iskoristi.

Zapravo imaju toplanu, kao B plan. Imaju toplanu, imaju, imaju sve. Ovdje se mora sve napraviti. Ali, ovaj, što sam htio reći, ne možete vi raditi, recimo, eskalator u Starom Dolcu, kad se zna da eskalator, pokretne stepenice se radu da se što više ljudi prebaci na nekakve pozicije, i da se to gradi u, uglavnom tamo gdje je puno ljudi, to su aerodromi, to su, ne znam, velike stanice i tako dalje, gdje se to radi, a ne tako i ovo isto ovdje. Ne možete vi raditi spalionicu takvog tipa u Šibeniku. Još jedan primjer mogu vam reći, kad su se nabavljali ovi linearni akceleratori za liječenje onkoloških bolesnika, pa je država, ne znam, preko Europske unije dobila 24 i ta, i oni su to rasporedili, rasporedili prema potrebama. A potrebe su takve bile da je, recimo, dobija Zagreb 10 komada, dobija Split 4, Rijeka, Osijek dobili po 3, i jedan je dobio Zadar. Nije Šibenik, nije dobio ništa. Jer Šibeniku to ne pripada, u biti, kad tako gledate, Šibenik. Ali zašto Šibeniku pripada spalionica? Mislim, to je, to je presedan. Da nama netko gura spalionicu koja mora biti uz veliki grad. A zašto veliki grad? Zato što veliki grad nema prostora.

On nema prostora gdje će odlagati. Kad nemate prostora, morate se pobrinuti da to riješite. Pokojni Bandić, gradonačelnik, on je, ima, ovaj, i sve ruke i 20 godina, koliko je bio godina, on nije napravio spalionicu. I kad su pitali Kalinića sad na ovim izborima, bivšim, prošlim izborima, kako vi mislite riješiti, on se kandidirao za gradonačelnika, kako vi mislite riješiti Jakuševac? Pa on kaže, kako ćemo, ma spalionica ne mora biti u Zagrebu. A kako ćete riješiti Jakuševac? Tako da ćemo mi pomalo grickati. Znači, oni će pomalo to grickati i slati nama dolje. Pored smeća koji će se dnevno praviti i paliti, oni će nama i grickati pomalo Jakuševac i Karepovac, i to će pomalo nestati, kroz 20 godina će to nestati, i to će se sve spaliti ovdje. I to je, i to je nešto, ja ne mogu shvatiti gradonačelnika koji, koji radi protiv svojih građana. Znači, on nema nijedan argument, nema ni, ni studiju izvodljivosti, ne može biti na njegovoj strani, niti studija ova, zaštite okoliša. Ne može biti ni jedna, ni druga. Nema, nema argumenta, nema nijednu uporište gdje se on može, gdje se mogu te studije uhvatiti. Ali on će to sve okrenuti. Da, to još uvijek čekamo, to, to, to 3 milijuna eura, ne znam više šta je ono to točno, jel'

to, sad već mi se izbrkalo malo, jel' to studija izvodljivosti ili, ili je. 3 milijuna eura, da, to je sve skupa. To je projektiranje, projektiranje, pazite, mi ćemo dobiti spalionicu koja je već negdje projektirana. Znači, ta spalionica koja je negdje projektirana i ta studija izvodljivosti, to se samo prepisiva. To se samo prepisiva, uzimaju se nekakvi parametri, dodaje se, to se vrlo lako radi. I kad vi vidite to, to, to, oni, oni u stvari peru ova 3 milijuna. Oni, oni već peru ta 3 milijuna. I prat će još i ovih 300 kad bude. Ako, ako je samo ta studija 3 milijuna, koliko će ona sama spalionica biti? A računajte da je to, da je to nekih 3, 3 do 5 posto, 3 posto negdje, ovaj, ta studija dođe, koliko će biti onda? A da, podosta. To, to će biti, gradit će se, gradit će se, kako se kod nas gradi, to, ovaj, jedan stručnjak koji je bio, Slovenac iz, iz te energane koja kao postoji u samom gradu, Celju, čini mi se, koja je na nekih 45, oko 50.000 tona, i on tamo radi. I vidite kad on govori, vi vidite kad on govori, vi njemu vjerujete. Vi vidite da točno govori, podacima, točno, točno ono što vi pitate, on vam kaže. I kad vidite vi ove naše koji su tamo sjedili, to su sve interesne skupine, to su ljudi koji nama

uvaljuju, recimo, uvaljuju nam spalionicu, a nemaju pojma o tome. Oni nemaju pojma. Recimo, recimo direktor Bikarca, šta on zna o spalionici? Ništa. Isto kao i ja. Ništa. On je sam bio poznat, pa ono, salata i kupus će biti 10 posto. Salata i kupus, a to je opet od mene bilo. Ja sam ja njemu rekao na gradskom vijeću kakva će biti sad salata u Donjem Polju. A, pa da, mislim, to je bilo. Tu se, tu se referira. Očito je on to za, za frkancija bilo. Tako je malo ispao smišan. E, on je ispao malo smišan tu, da. I on to gura, pa, i gradonačelnik, šta on zna. On, on, kad govori, rekao bih, čovik taj, taj sve zna. Ali on nema pojma o tome. On nema pojma u što se upustio. A zašto? Ja mislim, moj, ja ne znam šta je, kako, za koju nas je on cijenu prodao. On nas je prodao. Je li to njegov mandat koji dobija sada? Jer, mislim, općenito je poznato da neko, recimo netko tko dobije četvrti mandat, u svitu bi rekli, taj čovik ima, ima viziju. On nešto radi, on nešto stvara, njemu treba vremena. Međutim, u HDZ-u, znate kako je to, to je jednostavno, stavi se njega, stavi se on, bilo ko, tako je Paško Rakić, bilo koga možete staviti, on će proći za, za. Da, da, potpuno nebitan čovik je. Da, da. Skoro potpuno nebitan. Ništa. Da. Je, dosta je to, nekako je, općenito se grad onako, lagano je, bezidejno, samo su, tvrđave su im nekako strašan prioritet, turizam, samo turizam, turizam,

turizam. Turizam, turizam, jer. A mi ovo što živimo tu, a dobro, e sad vi, kako, kako, šta vas zapadne, ono. Ništa, mi uopće nismo bitni. To je, to je naprosto nevjerojatno. Da on nama prodaje nekakve eskalatore, nekakve žičare. Mislim, njemu je najveći uspjeh trokut. Mislim, to, to je prestrašno. Da, mislim, trokut još je simpatičan, ali da, to je ono. A tamo je napravljeno, ono je baš simpatično. Ona, na onoj poziciji je, baš simpatično. A osim toga, to je obična zgrada koja ima tri kuhinje, ima tri kuhinje tamo, ima jedan nivo, dva nivoa, ima i, ovaj, tamo se održavaju nekakve, ovaj, stvari koje su mogli održavati, bilo i u ABC-a.

Ovaj, da, na toj tribini je bilo dosta, ovako, je bilo dosta ljudi i dosta se, vidim, pitanja se pitalo, kako, onaj, i ja, jako su bili nekako neuvjerljivi na, na dosad tim odgovorima. Tipa jedna gospođa pitala, dobro, sad te energane, jesu u sred gradova, ne s takvim ipak kapacitetima, tipa, ne znam, Beč se spominje, neki tako fini gradovi, ali oni imaju te vrelovode, imaju za cijelu, cijelu infrastrukturu. Ne samo to. A mi nemamo ništa. Mislim, mi imamo plin već 10 godina, koliko zgrada u Šibeniku kuća ima. Tako je. Jedino nove eventualne nekakve se, ono, stave, ali tako, mislim, ko, ko, ko će nama dati tu infrastrukturu? I osim toga, to, to su, to je ogroman novac. Sad ne znam, razmišljam o svojoj zgradi koja je, ono, iz 85. Mogu zamisliti ove svoje suvlasnike kad, kad im kažem, e, by the way, sad treba kotlovnicu dolje, treba radijatore, ovo, ono, ne znam, cifra, 20.000 eura po stanu, ne znam ni ja koliko, pa mislim, to, to će me reći da sam lud, ono, što uopće to. To je kao prije kad je bilo, davno prije, možete vi to, ja se sjećam kad je telefon kad se u, to je bilo 30.000 maraka, to je bilo strašno novo. Da, da, je. Tako i sad, oni su doveli plin do, do, ne znam, kod mene u dnu Skala, i sad ima tu 14 kuća, nitko se nije priključio.

A šta je sad, koliko košta? Pa to je preskupo, to je. Mislim, jeste se baš raspitivali, zanima me konkretno, ono, da, da, da. Ne znam, sad da nešto bubnem, ne bi, ali skupo je isto kao onda telefon. Ista stvar. A što se tiče spalionice, ovo, zašto je u Beču, zašto je tamo, zašto tamo skijaju? Ja sam bio prije davno, meni je šura u Italiji živi, oženio Talijanku, i ja sam bio prije 30 godina tamo kod njega. I to nikad ne zaboraviti. Izašao sam na balkon i gledam tamo 3, 4, 5 kanta, koliko je bilo, ona to nema, sve se to odvaja, to, to je prestrašno. Mislim, svi su onda odvajali, mi nemamo kulturu odvajanja. Tamo kad ona, ona kaže, vidi, kaže, vidiš ovu kantu, kad je došla kod mene, kantu od 120 litara, ta kanta, tu kantu ja ne mogu napuniti dva mjeseca. Ja to ne mogu napuniti, ja sve odvajam, sve odvajam. I onda kad je to odvojila, onda on to odnese u reciklažno dvorište i sam, ono, okolo, je l', pobaca i tako. A ono, onaj, taj otpad komunalni koji ide za spalionicu, dođe kamion i to ide u kamion, i taj kamion direktno ide u spalionicu. Nema odlaganja. Znači, to je, to je ta kultura. I mi ne možemo to, ne možemo mi imati spalionicu takvog tipa. I nama će se desiti tip, ovo što je sad u Beogradu, to će se nama desiti. A šta je u Beogradu točno?

Vi ste o tome govorili isto. Da, ja sam tamo nešto govorio. U Beogradu, oni, nema veze koliko je, onaj, 330.000, ovaj, duplo manje, recimo, je. A tamo je kultura lošija od nas. Mi smo nešto bolji. Ako tamo odvajaju 10 posto, mi odvajamo 20 posto, 30, koliko, 20, nešto malo mi odvajamo, ali to nema, nema to veze sa pravim odvajanjem. I oni tamo su, nisu na deponiji. Oni se nalaze na otpadu, na deponiji, i plan je bio da oni nešto, oni godišnje spale nekih, uhm, 300, 350.000, koliko je, je li, tona. Međutim, njima je već, oni su već natrpali, ovaj, 600.000 tona već okolo, odmah čim je to krenulo, prva, prva godina. I oni su te plohe koje su predvidjeli za, ne znam, 30 godina, gdje će to, oni su već za 10 godina će se napuniti. Oni jednostavno ne mogu to spaliti. I onda oni krcaju, i krcaju sve. Znači, oni krcaju i suhe tvari koje su kao RDF, oni zovu, i mokre. Znači, onda kad je nešto mokro se pali, onda nemate temperaturu, ne možete, isto kao i mi kad palimo onu vatru, ako je mokro, teško paliti, onda mora, oni moraju dodati aditive, dodavati, da bi to pospješili. Tako da je tu, tu su, uhm, enormne količine otpada,

odnosno koji izlazi gore i koji se, i koji je doli, dolje na, ispod, ne znam, kotla. Tako da oni se, što se tiče toga smeća, kad im dolazi smeće koje im dolazi, ti pepeo koji ostave, oni su u takvoj, onoj, banani. A, uhm, i, i, što se tiče tih plinova koji izlaze, koji ti svi filteri, vreće, šta, kako to zovu, sve one, to jednostavno ne može pokupiti. Jednostavno, ne možete vi vjerovati da će netko filtere mijenjati kako je po propisu i kako, ili te, to je jako skupo. To je jako skupo, ti filteri, jer to, oni će biti početku, poslije neće. A sad sam htio reći još, ovaj, za ovu spalionicu u Beogradu, što se tiče, uhm, tu je, tu će njima biti prvi problem ovdje, kad se oni odluču, kad oni kažu da su studije, uhm, kako će se to graditi, s čijim novcima? E, oni su gore radili u nekakvom partnerstvu sa nekim Japancima, Francuzima i sa nekim, ne znam, tko sve tu su, i to je jednostavno, oni su se pogodili na način da, da njima, njima je Beograd, koji ima milijun i pol stanovnika, plaća 38 milijuna svake godine eura, plaća da oni to pale. I onda još i oni povlaštenu struju, tu, oni su povlašteni, s tiče, oni struju prodaju po svojoj

cijeni. I to je skuplje, oni moraju uzeti. Oni moraju njihovu toplinu i struju uzeti po cijeni koju oni odredu, a moraju njima plaćati još 38 milijuna svake godine. Tako da će oni u tih 25 godina milijardu eura samo na tome uzeti, a uložili su nekih 350, 400 milijuna. I te spalionice. Bez struje, bez vode. Koliko shvaćam, su dosta loše za samu proizvodnju struje, nema tu dovoljno temperature da se puno. Tako je. To je više ovako za, za grijanje. To je više za grijanje i to, i to je više, da, da, ne znam koliko kućanstava tamo, oni, oni moraju, mogu, je li, koristiti. A kad imate toplanu, kad imate sve, onda vi to možete, možete, ovaj, iskoristiti, i to je više struje, više, više ima te topline nego struje. Struja njima treba za te filtere, tu su velike količine struje potroše i samo. Da, valjda sama spalionica troši za svoje potrebe. Troši puno. Uopće da to pokrene taj proces. A što se tiče ove energane, mislim, moramo reći i to da, meni se čini da je to sve povezano sa Vallis Solarisom. Taj Vallis Solaris. Ali to je propalo. Nije to propalo. To će, to čeka početak gradnje, ove, po meni. Čeka se, čeka se da se potpišu ti ugovori, da krene izgradnja. Izgradnja spalionice traje 6, 7 godina, 8. Tako dugo, je l'? Da. I tako isto će trajati izgradnja tih objekata.

I njima treba taj CO2. I taj CO2, a sama ta, uhm, taj Vallis Solaris, te tvornice, ti paneli, ploča, čuda, oni troše i puno struje i puno vode i puno otpadnih voda imaju, tako da su to samo takvi problemi da je to nešto gdje ovaj kraj, ne da ga, uhm, ne, nema šanse da, da, recimo, argument bude na strani zapošljavanja. Nema tu, nema tu puno zapošljavanja. To su šporki poslovi. Tu će opet raditi, uhm, naši stranci koji dolaze, ako ih bude nešto, koliko ih bude trebalo. Tako da tu jednostavno nema nikakvih argumenata. Tu su govorili nekih 5.000, ne znam ni ja koliko. Ma nema, nema to. To nema, to nećemo mi sigurno zapamtiti toliko, ali u svakom slučaju je povezano. Dosta je to povezano jedno s drugim. Da, pa sigurno. Ako i nije povezano, ako nije, ako on zna, ako oni znaju, oni znaju, oni, oni nama taju sve. To je problem. Nije transparentno. Oni ništa ne govore. Oni, oni, uhm, koji to guraju, recimo gradonačelnik, bilo samo ovo pitanje, bilo šta drugo, oni ništa, oni nama, uhm, ne, ne, javno ne govore. Nego mi sve moramo izvlačiti, kako vrijeme prolazi, onda otkrivamo, slažemo kockice i tako dalje. To je, i to onda dovodi do, do svega ovoga. Zato, jer, uhm, normalno bi bilo, gospodo draga, ljudi vi koji živite ovdje, imamo

priliku sada, evo, da napravimo, ne znam, spalionicu koja će služiti za potrebe Dalmacije, i ovaj, i mi mislimo da vama ponudimo jedno referendumsko pitanje koje će glasiti, evo, imat ćete besplatne komunalije, uhm, struja, voda, plin, ne znam ni ja, ovaj, prijevoz, i dat ćemo svakome građaninu po 500.000 eura, i onda vi na referendumu odlučite hoćete li to ili nećete ništa. I to bi bilo najpoštenije. Ako on misli dobro, ako misli dobro nama, ali oni tu jednostavno love u mutnome. A to nije, to, to nije ljudski. Sad je Burić rekao na, na tribini, nekoga je pitao, mislim Goran Šimić, kao što, koje benefite imamo, hoće, ne znam, biti smeće besplatno i to prijevoz, i ako se ne varam, Burić je rekao nešto u stilu, ako to kao bude sve okej, ne znam, bit će džabe prijevoz smeća, ali to meni, meni zvuči kao znanstvena fantastika. Tako isto je govorio za ove buseve koji su. Za buseve, tako je. E, pa, pa, bome nisu besplatni. Mislim, nisu ni skupi, ali besplatni nisu u svakom slučaju. Da, a mi možemo se mi referirati po za ovo i po pitanju garaže,

javne, ove garaže, ove, znaš, koje naprave, pa ta garaža je rađena za građane, za građane koji žive u staroj gradskoj jezgri. Da, je li to ikad bilo baš obećanje? Ja se više ni ne sjećam. Da, da, da se pospiješi život u, u, da se olakša život u staroj gradskoj jezgri i stanovnicima i ljudima koji tu rade. Znači, to je za njih rađeno, baš za njih. A šta se desilo? Desilo se to da turisti dolaze za eur, parkiraju u centru grada i vide to na, na. Da, za euro 33, ovaj, sat. 0,63, sad je 0,63, dođu oni, a onda, onda onaj koji živi u gradskoj jezgri, koji nema di, koji nema di, i on je jednostavno prisiljen. Ja ne mogu trčati tamo po autu, ne znam, a ima 10 minuta do, ne znam, do, do TEF-a ili na drugu stranu, nego on 1.600 eura plaća godišnje za parkirno mjesto koje ga ne čeka. Da, da, koje nije, nije. To je, to je samo obećanje, je. Da, kakav vam je taj inače projekt same Poljane i garaže i to? O, pa, uhm, volim reći, uhm, uhm, ja sam sad van kao politike, pa sam sam sebi rekao, neću se više sad petljati u ništa,

ali, uhm, što se tiče spalionice, tu ću, tu ću biti. Tu ću jednostavno, to je, jer sve se može, ono šta je Burić, gradonačelnik, u ovih, u ovom svom četvrtom mandatu već napravio loše, krivo, sve se može popraviti, pa čak i ova nakaradna garaža se može popraviti. Može. Ali spalionica, jednom kad vi spalionicu napravite i date u ruke privatniku nekom, politika, i mi više nemamo nikakve ingerencije nad, nad tom spalionicom, oni tamo mogu raditi šta ih je volja. Oni mogu paliti bilo šta, nositi bilo šta, raditi šta hoće. Nitko im ne može ništa. U onom trenutku kad politika to da u, u, u privatne ruke, a nama je ovaj Slovenac koji je bio, isto rekao, nemojte ljudi, uhm, ići kao Beograd sa tim partnerstvom, i nemojte da vam drugi stručnjaci to rade, vi to morate sami, a mi nemamo ni stručnjaka niti imamo bilo šta drugo. Mislite da će, da će biti nekav referendum, nešto je Paško Rakić. Paško Rakić. Mislim, nije rekao baš riječ referendum, ali kao, to je u ono slatko predizborno doba, pitat ćemo mi građane. Tako je. Građani će se nešto pitati. Tako je rekao moj prijatelj. Mislite da. Ali nije ga bome bilo na, na. Moj prijatelj Paško, i moj, meni jako drag, ali moj prijatelju Paško, ti nisi došao

na, na ovu sjednicu, na ovu tematsku sjednicu, iz samo jednoga razloga, jer si obećao jednu, jedan vid, uhm, odnosno referendum, i ljudi te pitali normalno, a ti se nisi pojavio, ali doći će to vrijeme gdje će se morati. Ali on bi za mene bio kralj. On može biti kralj. Da kaže, ja sam obećao ljudima, i bit će referendum. Ako se to usudi napraviti. Ako se to usudi napraviti. E, a on je mlad čovjek, ima, ima dicu, ima, ima sve, i on bi to trebao napraviti. Bez obzira na stranačke ove stege. Mislite da je tu nekakve, kako bih rekao, sile, interesni lobiji to guraju, koji su daleko iznad nekakvog Burića, nekakvih sitnih riba, da to onako, netko ih je nazvao, e, sad bit će vam to, i ne zanima me ni šta ni kako. Evo, evo sad, evo sad, sa ove tematske sjednice prije dvije godine, ja sam ovoga, uhm, zamjenika fo- u, u fondu, uhm, gospodin Budiša, njega sam pitao, ovaj, pa dobro, zašto ste vi udarili u meko, zašto kod nas spalionica? Zašto kod nas, je li? On mi je rekao ovako, ne, ja nisam, ja, ja nisam, nismo mi udarili meko, nego se sam gradonačelnik javio da će on to napraviti.

E, to je to. To je, to je ono šta, šta mene brine. To je ono šta mene brine. Znači, on je, neće nitko. Evo mene, uhm, ja ću to napraviti, ovi ovdje su, ovo ovdje su takvi ljudi s kojima ja mogu manipulirati. Pa da, valjda kad je već 88. mandat, nekako se konta ono. Da. Mogu šta god hoću. A mislim, i realno, i može. Realno je, to je, ali. Imali smo, zapravo smo imali referendum za spalionicu 2025. i nekako to, mislim, je li, u prenesenom značenju, je li, ono. Da, da. Da, da, da. To je, ovaj, uhm, ne znam, ja sam stvarno, uhm, kažem, sve se može popraviti, ali, ovaj, da se to, kad to, kad to krene, jednostavno, ovdje neće biti više ni turizma, neće biti ničega. Ničega. Mi nismo uopće svijet, jer mi pogledamo, mi dosta je, pogledaj samo Istru. Istra, koliko se oni tamo boru, uhm, godinama se boru već, oni tamo imaju, oni tamo imaju tamo to Koromačno i šta ja znam, oni imaju i, i te, te muljare, odnosno takozvane ove sušione, gdje se u stvari nisu sušione, nego to zovu nekako biološko, ne znam kako se zove, to neka postrojenja, di, di se dovodi ovaj mulj.

I taj mulj je ista stvar, mi smo već tamo radili, ovdje u, na, na, na, koji će sad proraditi. Koliko će to smrditi, da će se to povezati s mirisima Mandaline i Podsolarskog, kad to sve to, ovaj, se spoji, jednostavno, kad, kad malo pogledate malo šire, tamo kamenolom, imate kamenu prašinu, nema, nema, nema nikakvog, ono, zaštite, to, to nosi okolo, to nikoga nije briga. A mislite ovo u Njivicama? E, u Nivicama, tako je, stoji ovamo sa strane, ovi mirisi, najbolji, najljepši dio grada, mandalina su upropastili. Najljepši projekt HDZ-a, je li, to projekt HDZ-a, nije uopće bitno, Vrnaža, lučica Vrnaža je zastarjela sa, sa govnima ovima od, koji od cisterni, koji se tu. Kako to zna, mislim, često ja prolazim tuda, ponekad stvarno nema smrada, ponekad, brate mili, kolje za oči, znaš, to, za udavit se, jadni ljudi koji tamo žive, mislim, to baš, to nije to baš ono. To je strašno, niti, niti je to katastrofa. Dođe pet, šest cisterni, čekaj, to je iskrcavanje, to da ne, da nema zatvorenih, a to se otvorilo i trebalo iskrcavati gore na Podsolarskom. znači, oni moraju znati zašto zapravo smrdi, šta, šta je stvar. Uhm, ha, zašto smrdi, smrdi, ovaj, zato šta je to, ovaj. Je li to samo kad su jake kiše ili. Čekali je. Ma ne, u redu to, nego, je li to predviđeno, mislim, ili, ili.

Ne, oni to iskrcavaju u kolektor. A taj kole, taj kolektor je spojen sa tim oborinskim vodama. I onda kad, ovaj, kad je, naj, najgore je to, to je isto u tom dijelu i dijelu Dolca, dole, Dolac, kad su kiše, kad je oborinske vode, to, to sve pliva van. Aha, kad je previše, naprosto. Kad je previše, kad je prelijev, to sve vani, vani ide. A što se tiče toga baš smrada, to je baš iz, jer to je otvoreno. Čim vidiš, kad ova, ne znam, koliko sam puta bio blizu, uhm, te, te, ove, ove, te cisterne koja, koja vuče to iz septičke jame, to, to, to, to, to je tu okolo, 500 metara ne možete stati. Znači, to je njima svaki dan tako. I to je najviše cisterni dolazi liti, i taj smrad strašan dolje. A dolje imamo tu lučicu lipu, imamo tamo hotele, imamo čuda. To je prestrašno.

To je prestrašno i to je, to je nešto šta, ovaj, obilježava, uhm, sve one projekte koji su aglomeracija, to sve, to, ništa nisu napravili, ništa nije napravljeno kako treba. Ne možete vi u, u, u, u samom centru mjesta i to iskrcavati. Pa di to ima? Ako ste već, uhm, to napravili, onda to mora biti neki zatvoreni sustav, di ono, kad cisterna uđe unutra, pa se to iskipa, pa se ide dalje. Ali, uhm, odgovor je gradonačelnika da će to trajati i da će to biti dok god ne krene dalje, ovaj, ta aglomeracija koja ide sad u Tribunja, Vodice, ne znam, pa ide dolje prema, i onda će biti manje tih, bit će, neće to nikad prestati, samo će biti, će biti manje. 10, 15, 20 posto manje, 50 posto manje cisterni. Da, zapravo je, meni je čudno kako to da na, na obali nema više te kanalizacije, tipa Grebaštica dolje, to su sve mjesta bez, bez. Da, to je. Kanalizacije. To, mislim, smiješno mi je ono, toliko se dičimo čisto more, vamo, tamo, a, a, to je, pa mislim da je to totalno osnovna stvar. I dosta, dosta je tih septičkih jama, takozvanih crnih, ovaj, gdje ono, to su one magične koje ne treba prazniti, aha. Da, što se. Zamislite šta se događa s njima kad, kad stojiš na brdu i dolje ti je more, ono, ha, vjerojatno

se izlijeva lagano. Pa to baš, baš tako se te, uhm, te septičke jame, u stvari, one rade, oni stavljaju to na, uhm, stavi se gore, pri vrhu se stavi, otvori se mali otvor, i onda se pusti cijev, zabije se dolje negdje u zemlju, pogotovo, i onda to, to, kad dođe, samo se preliva. Ide i da se ne vidi, je li. Ali je interesantno, koliko god ti ima još tih septičkih jama uz more, da je, ni, nije toliko, tu i tamo zna negdje pustiti, nešto bude, nešto, ali uvijek je, uhm, ono, uhm, to prolazi tako da se to nije ni toliko ni primjećivalo. A imamo sad, sad trebali bi napraviti Žaborić dolje da to nema, i vamo se sad Zaton radi tako, i sad će isto prema dolje, ali to je, to je veliki proces, i, i, i, ovaj, ja recimo u Tribunju sam, ja liti, i onda onaj dio između Tribunja i Vodica, gore isto ta neka pumpa koja, i navečer se taj smrad čuje, liti se to čuje, ali je to, uhm, između, sad ćemo o prostoru onome između Tribunja i Vodica, onih, ne znam, 500 metara di prije uljare, di tu si, to toliko ne smeta, osim onim, onim kućama, vikendicama, ako ste primijetili, one šta su napravljene, to je na strani, od strane Vodica, na onom prostoru gdje dok prije 15 godina nije bilo ništa, jedna kuća je bila sa crvenim krovom, sad ih ima, ja mislim da ih ima sad tih zgradica, pa ima ih sigurno jedno 50.

I to je to, i to tamo je to sve nešto prodano, nije prodano, ali to je sve vezano uz taj, i samo tu se malo to čuje, je li. To sam htio reći, kako se taj miris malo samo tu čuje, ne, ne ide ni, ni u Tribunji, ni u Vodice, je li. Tako da, a ovo u Šibeniku što su napravili, to je, to je katastrofa, kata, katastrofa. Reci mi, je li, pratite izgradnju naših, našeg novog kvarta, Batižele, to jest, to je. Batižele? Da, Batižele. Batižele je još jedan. To je jedan slow motion film koji onako traje i traje, pa ovaj, sad je zadnje, znači, koliko shvaćam, evo, sad su makli su tu trosku konačno, valjda, do kraja, ali još se neke katranske jame tu spominju, ništa to meni nije jasno, i sad je, je li uopće taj, sad ni nema nikog trenutnog aktivnog poziva, kao, ima, ili ima, bio je ono nešto što je još Zekanović govorio, da će oni u Financial Times ovo, ono, pa je to, ne znam, tek 2024. je to izdano, ali koliko shvaćam, tu su tražili, znači, ono, ključ u ruke, da se praktički, ako sam ja to dobro shvatio, da investitor praktički sve izgradi, i ceste, i ne znam ni ja šta, i zamisli, tu se nije nitko javio, vidiš, to jest, je netko, ali brzo odustao, i tako dalje. Šta se s tim događa? Je li to nekakav, meni to izgleda kao nekakav gigantski squat, zapravo, onako, ali.

Tu je, cijela priča je počela kad je došao gradonačelnik Burić na, do nas, on je taj neki predstečajni nekakvi, bio je tamo nekakav dogovor, trebalo je to riješiti, međutim, on je to riješio na način da je digao kredit i dogovorio sa INA-om, i platio ondašnji, koliko, 15 milijuna je platio INI, i još, poslije je ovo nešto napravio, neke udjeličare, fond ovamo, onamo, i tako je grad postao kao većinski vlasnik, i sad se ispostavilo da je u stvari bilo bolje, to sam i rekao gradonačelniku, bilo bi bolje da je ostavio INU kao vlasnik, jer oni imaju novac, oni su mogli to očistiti, znači, vi ne možete tamo ništa graditi dok se to ne očisti. Da, da, to je onako, osnovno, da. I oni su doveli ljude iz EBRD-a, te, te europske neke banke, uhm, bila je tribina, na uru, u srid lita je bilo, došli smo mi tamo, i ovdje su došli neki Dolčani i tako. Koje godine je to bilo? Pa, to je bilo prije tri godine, ja mislim, tako nešto, prije onog natječaja. Aha, aha. E, prije onog natječaja, kad je to bilo više, i ovaj, i on je doveo je te, došli su ti ljudi, ono, kravata, odijela, njih četiri, pet, sad će, došao je gradonačelnik, sad će držati prezentaciju, i kad sam ja postavio pitanje, dobro, gospodo, vi dolazite tu graditi nešto, a teren nije očišćen, to je, teren je opasan, vi ne možete tamo ništa graditi, i poslije se ispostavilo,

to je sve propalo, ja vam kažem da je to, i da sam ja tu, ovaj, možda doprinio tome, da sam ja javno rekao ljudima da vi ne možete tamo graditi ako vi, ako to nije očišćeno. Šta se danas desilo? Danas se desilo to da je, da je ta, uhm, taj teren, taj teren, i bilo je to prije par godina, je bilo na TV Novi, ponavljalo se u Dnevniku, tri, četiri dana zaredom je bilo prepucavanje gradonačelnika i, i, i, i neovisnih stručnjaka koji su bili i mjerili su sve te PAH-ove čuda koje se mjeru, uhm, kvaliteti zraka i kvaliteti te, odnosno o čemu se radi, o, o tome, o toj, ti, o tim podlogama, da bi na kraju oni na svim tim točkama gdje su mjerili, to je bilo, uhm, to je bilo, uhm, opasna troska, takozvana opasna troska, i onda se gradonačelnik skočio na, na, na, na noge, ne, ne, nije, nije, nije, to je sve čisto, ono, i sad, radi se, radi se o tri četvrtine, tri četvrtine tog materijala je prebačeno u Biljane Donje, i ostala je jedna četvrtina, i ta jedna četvrtina je sada, on je sad to prebacivao, prebacivao na, na Bikarac kao neopasno, mislim, to, to nema nigdje na svijetu, on je opasnost, to je, ne može biti ono opasno, ovo nije, i on

je to prebacivao. Da, ako je tamo radilo probleme, onda je valjda i ovo problematično. Pa ista stvar, to tu nema šta, i on je sad to prebacio na Bikarac, i sad, u suradnji sa fondom, mislim, to, to, to, to je za zatvor, to, to nema veze, to, to, to, to što je napravio, to je kriminal, kriminal, ne možete vi nešto reći da nije, a ovo je, i država Hrvatska je plaćala penale, i dalje plaća, i, i to je dobila firma na natječaju, prebačeno je gore negdje u Osijek, Kemokop, kako se zove ta firma, koja je za 24 milijuna eura je to kao sanirala iz Biljana Donjih, a vi ste, uhm, građane direktno, uhm, izložili novoj opasnosti samim prebacivanjem ti, tim na, na Bikarac, jer to je bila zarasla u sve u travu, i sad su oni to bagerima, opet je to letilo. Da, da, to su. Prestrašno, prestrašno, i opet nije očišćeno, i sad tvrdi da je to očišćeno, pa ko, mislim, tko je tu lud? To nema, zato tu neće nikad ništa biti, i nije trebalo biti, u samom početku da je samo, da je samo probio Lungo Mare i očistio teren, došla bi investicija, došlo bi sve, ali na ovaj način neće nikad doći. Znači, mislite da je to osuđeno na propast na ovakav način? Šta bi, šta bi firmama trebalo sad?

Malo je očišćeno, malo nije očišćeno, malo je kancerogeno, malo, malo nije, mislim, kako, a što još tu postoji jedna, jedna, jedna, ovaj, situacija, kad bi netko došao, znači, on bi bio, on, ugovor će mu biti, ukoliko ja naiđem na, na takav, uhm, materijal koji je nedefiniran, koji je, uhm, možda opasan, pa grad snosi troškove svega, njihovih, njihovog stajanja, njihovog, uhm, svi ti troškovi koji bi nastali u vezi toga, bi grad platio. Pa kako vi možete ući, kako on može ulaziti, on će, on će diktirati šta će se graditi, on će napraviti vrtić, on će napraviti ovo, on će napraviti ono, u čemu, on će napraviti, 40 posto će biti

zelenila, a eno vam Šubićevac, uhm, rasuja se, sramota, sramota. Da, da, mislim, ono, ono je lijepo, ono područje, onako sve je fino ravno, baš je duša dalo za, za nekakav kvart novi, ali to. Ali na ovaj način neće nikad napraviti, jer ako, ako je taj teren sumnjiv, još uvijek je sumnjiv, sumnjiv, a on tvrdi da, mislim, zašto lagati sam sebe? Znači, to treba temeljito. Pa valjda je politički nekako je gadno sad tu priznati. Ali 12 godina, onda on stalno vrti film, ja sam to očistio, ja sam platio 15 milijuna, to je bilo veliki problem, to je, to su, to je naše, to je bilo bolje da je Inino, jer bi onda mi INU prisilili da to očisti, jer da to nama je opasno i tako dalje i tako dalje. Da, da, da. E, mislim, to malo karikiram, ali u biti je to to. Vi ste, bili ste dva puta u, u gradskom vijeću, i onako, tad sam već i pratio sam malo te sjednice, to, dosta često ste ulazili u konflikt sa, sa gradonačelnikom, kako je to ovako izgledalo, onako, imam dojam da malo para mu išla na uši kad, kad bi vi nešto, ovaj, pitali, znao je biti grub, onako. Je. Kako su izgledale te vaši okršaji i, ono, općenito vaše djelovanje

u gradskom vijeću, koliko, osam godina je bilo to? Osam godina, da, to su osam godina, morate znati da je to svaka tri mjeseca, tako da to nije baš, oni to. Prečesto. Rastežu, jer ja sam zamišljao gradsko vijeće da je svaki mjesec, pa pet točaka, pet točaka, pa ćemo mirno to, ali to njima nije u interesu, nikad nije bilo, nikad vladajućima nije bilo u interesu, pa bili ovi ili oni, ne znam, ali. Ali evo, u županiji Paško češće, svaka dva mjeseca možda, mjesec i po, dva, ajde. Da, ali, ali ta županija, ka, uhm, više-manje, okej, dobro. Dobro, nebitno, oni mogli. Oni mogli to svaka dva, to je sad, kako mu šta paše, kako mu se, ali opet imaju po tri, četrdeset točaka, to je opet, uhm, kupus živ, je li. Je, treba to proučiti sve i. Tako je, a što se tiče gradonačelnika, mi smo, ovaj, on je inače poznat po tome, kad nema odgovora na pitanje, onda vriđa, e, onda vriđa, on kad nema, nema odgovora, onda vriđa, i to vi ne znate ništa, vi uzmite knjigu, malo pročitajte, i tako, tako. Da, da, ad hominem čisti onako, ono sve. E, da, to je, to je, ovaj, to mu je, svaki put kad nema, kad nema odgovora, ja sam uvijek postavljao neka pitanja na koja on u stvari nema odgovora, on, i svaki put je to bilo nekakvo vriđanje,

i tako da sam mu ja okrenuo leđa i izašao, i zadnji put sam baš izašao i pozdravio se, i to je bilo to, više, to je bila zadnja sjednica, isto tako neka, ne znam, nije, nije mi se, nije mi odgovore dao, nego je vriđa je, i ja sam oša ća, to je, to je, on, on, može se, točno se u gradskom vijeću iz oporbe može vidjeti tko je, tko je, tko je šta i tko je kako postavlja pitanje, kad on, ja ne mogu zamisliti da ja sada, nakon sjednice, ovaj, idem s njim čakulati, ne znam, ono, pa šta sam ja mislio, ja, ja sam, ja sam konkretno tražio odgovor na neka pitanja, nisi, ni, ni, niste mi dali, gradonačelniče, ja, ja vas ne poštivam. Ja vas ne, ja ne mogu s vama piti kavu, nema šanse, vi kad budete poštivali mene kao vijećnika i pitanja koja se postavljaju, mi smo ti koji, uhm, neku ruku, uhm, smo produžena ruka tih građana, uhm, koji su dali, eto, glas za nas, za vas, i da mi moramo postavljati neka pitanja, i nastojimo da budu ta pitanja, uhm, životna, tako da, da nam date odgovor, a ne da nas vriđate, pa ne možete, ako sam ja rekao da, da

su neki, neki projekti, da je sud, ako sam rekao da je to, uhm, na TEF-u opasan otpad koji je na televiziji, a možete se sjetiti samo još i, i 2013. kad su, 2012. kad su bili oni izbori, kad je preuzeo vlast, pa je bila kampanja, je bila, u. Je, on je stalno govorio da je to opasno. To je opasno, to je, to, vi nas lažete, ti, i sad jedanput nije, i to, to je, to je nevjerojatno, to je nevjerojatno kako su. Da, ako je iz crtića nešto, doslovno, ono. Ja, ja ne mogu shvatiti da ako si nešto rekao, i to je snimljeno, i ti sad kažeš da nisi rekao, nego da je to, nego je ovako, kako te, kako, ne znam, to, to je, to je, to je možda, uhm, svojstveno tim političarima, ali ja nisam političar, jednostavno, ja sam više, mene zanimaju samo te komunalne stvari, i to je to, ja nisam političar, ja, mene, mene ne zanima, mene ne zanima da ja idem, ne znam, ovaj, uhm, dalje. U sabor ili nešto. U sabor ili negdje, to je već, uhm, i slično ovome, samo nisu komunalna pitanja, je li to, sad me to ne, ne zanima, zanima me to gdje sam tu, je li, a ja ne, ne mislim da sam ja sad tu zato, uhm, da ja sebi nađem, uhm, odskočnu dasku pa da idem dalje, ne, ja sam tu i to je, to je tako, ja ne mogu, ne mogu, ja ne mogu zamisliti da, da ja promijenim bandiru, je li, da ja odem sad, ne znam, ja sam sad nezavisnog liste

Stipe Petrine, mi ćemo sad biti nezavisna lista slobodnih pojedinaca, a to u stvari i jesmo, jer mi nikad, niko, niko nama nije govorio šta ćemo govoriti, kako ćemo govoriti, ni, ni pitaj ovo, pitaj ono, i nemoj to reći, nemoj ovo reći, ne, mi smo uvijek sami, samostalni, i to je to, nezavisna lista. Znači, onda sa Petrinom je to dosta slobodno na neki način. Da, da, to je skroz slobodno, tu nema, nema, to, to je, Stipe je inače, uhm, osobujan, kako kažu, je li, osobujena ličnost, i on je, on je, uhm, ja ću vam samo primjer, sad ovih, ovih, izgradnje, ovo, ovih, uhm, ovih, uhm, vatrogasnih domova, vatrogasni dom u Šibeniku, vatrogasni dom u Pirovcu, vatrogasni dom u Bilicama, a on je to napravio prije par godina, kad je to napravio, bez pomoći, ne znam, Europe, to sve su, to je sve, to su sve niše, uhm, europskih fondova, i onda se tako, prikopčaju se raznorazne općine, gradovi, i onda to rade, i to je jedini način kako mogu raditi.

Je li vam žao što niste sad u ovom sazivu? Pa meni je, uhm, kažem vam, žao mi je samo u vezi, uhm, u vezi, samo u vezi spalionice, to, to da se ne desi, a nije se, nije mi žao, lipo je meni ovako, jer, s obzirom da, da se, vrlo rijetko, uhm, svaka tri mjeseca sastaju se, i da su to točke, uhm, boli glava, da se, uhm, na tim aktualnim satovima ne da, da se kaže nešto više, uhm, da se potroši koja minuta više, aha, da se potroši koja minuta više, ne, nego, ovaj, stalno se prati, uhm, čekamo tri mjeseca, i onda ne možemo govoriti, i to, to je frustrirajuće. Dobro, ali doduše, ono što je meni kritika ovako, ajmo reći, o oporbi, da, da i baš zato što je svaka tri mjeseca, kao da se malo, pre, preslabo se radi van, van tih vijeća, onako, ono što, što ja vidim, ja, ja sam često govorio ovako i na podcastu i to, govorim im, kako se zove, imate taj Facebook, te društvene mreže, znam da nije sve u tome, mislim, ali, ali snimajte, brate mili, imate tu i, imate i mladih ljudi, pa mislim, evo, samo preko moje stranice, koliko ima tih. Da, da.

Komunalnih tema, ovakvih, onakvih, pa možeš, ono, biraj, čovječe, šta god hoćeš, samo pumpaj, pumpaj, pumpaj to. Da. Na kraju, ti kad dođeš tamo, na tu, na tu sjednicu, koliko to ljudi vidi? Mislim, to, to je onako, malo tko, to jedino ja, ja manijak, to pratim, i još nas par budala koji, ono, će to pogledati, ali. Da, da. Ali za nekakvu širu tu, tu ja mislim da svi strašno griješe. Znači, okej, znaju oni biti dobri, svi ste vi dobri bili, onako, i žustri i sve to, ali ja mislim da baš je veliki problem šta između tih sjednica se, tako reći, ne radi ništa. Trebalo bi ipak, kad si vijećnik, imaš, uhm, određeni legitimitet, šalji te dopise stalno, bleji po Facebooku, gdje, gdje god stigneš, šalji izjave novinarima, vamo, tamo, mislim da, mislim da se tu puno zapravo propušta nekako prilika, jer se slažete s tim. Da, ima tu istine, da, ima istine, samo šta, ovaj, svi mi mislimo, oni kad smo bili, mi kao vijećnici smo mislili da je u stvari, najvažnija je ta sjednica, tu se glas onda čuje, uhm, i to ostaje, znači, to se prenese, a sve je.

Ništa više nego. Ništa. Nešto drugo. A sve drugo, sve drugo, ovaj, uhm, drugi pokušaji na nekakve druge načine, nošenje amandmana, uhm, obilazaka, sve je to okej, ali sa ovakvom vlašću, sa ovakvom vlašću, to je jednostavno gubljenje vremena, to je gubljenje vremena, a ne kažem, u pravu ste, treba više, ali je to, je, uhm, stvarno, zaključio sam da je to, uhm, nekako, ako i čovjek radi, i onda da se, da se baš toga uhvati, nema vremena za te stvari. Ali ja mislim da ne treba tu puno, ja mislim da, da je baš u tome stvar, da, kako se, premalo je tog, ono. Da. U javnom prostoru ili, ili preko tih, mislim, danas su društvene mreže tu. Je. Tebi je to, to je besplatno, znači, ti samo trebaš nekakvo vrijeme, čak i ne toliko puno vremena, ne znam, ono, snimiti se, napisati post, evo, poslao sam dopis, pitao sam ih to i to, pa onda kad odgovore, novi post, pa ne znam, prenesem ja, prenese Šibenik.in, prenese ovaj, prenese onaj, i tako, malo po malo se gradi, to svaka tri mjeseca, sjednica, to na koncu

u principu ne vidi, ono, pod navodnike nitko, ali kad bi se, na primjer, sad govorim hipotetski, četiri godine tako. Pilalo na neki način, možda bi netko, možda bi se i aktiviralo. Je, ima, ima. Mlađe ljude i to, mislim da tu svi rade veliku grešku, i evo sad, ovaj novi saziv, ja opet, evo, ne znam, pogledam sad od, od SDP-a i od nekog, ono, pogledam Facebook, to je onako, jedna objava mjesečno. Ništa, je. Mislim, onako, ne znam, čestita se nešto, ne znam, prvi maj. Nema, nema. Ne, naprosto nema, mislim. Nema, nema, nema provjere. Ni NLSP nije puno bolji, znači, sve je to. Da. Iz nekog razloga, kao da je nekakva apatija u principu, i, ono, u principu, ne može se ništa, mislim, sad ste vi to sami rekli, gubljenje vremena, ali, ono, ali, mislim, ako je gubljenje vremena, zašto si onda vijećnik, zašto ste onda, onda, daj mandat, daj nekom drugom da, da radi, mislim. Tako. Sad sam možda malo grub, ali. Ali. Shvaćate što želim reći, ono. Mi imamo, svaka, uhm, nemamo svi isti pristup tome, recimo, moja, uhm, moja kolegica Iris, ona je tu dosta, uhm, sistematična, ona, ona neće izaći, neće ništa objaviti ako nije to kao pravnica, ona to sa svih strana, to je ona, uhm,

razradila, i ona ima dosta tih objava, stvarno. Je, ona je, ona je. Aktivna. Aktivna, da. I one njezine objave stvarno, i to opet prođe, sve to prođe, i ona se ponavlja, i sve, i opet to, uhm, nekako, ona je vidljiva, i vidi se da ona dobro radi, dobro govori, ali neki drugi, ovaj, kao ja, recimo, ja imam, ja se isto tako imam kako objavi, ali sve su to kraće, kratke, uhm, nekako bitne, i tako, ali, uhm, ne kažem ja da treba tu više, više raditi, ali, ovaj, isto tako sam svjestan da s tim ljudima dolje, jednostavno je, uhm, vrlo teško, jer oni su došli u neku fazu, u neki trenutak, uhm, te svoje, uhm, bahatosti, nama nitko ništa ne može, i mi radimo šta nas je volja. Je, to se vidi iz svake riječi. To se, to se vidi, i onda to vas malo frustrira sve skupa, a meni je najviše žao u stvari šta oporba nije jedinstvena, šta nije jedinstvena oporba. Da, to je. Jer vi, jer kad dođu, kad dođu ti, uhm, koliko sam puta bio baš sa tim SDP-om, pa sam, daj, pa ljudi moji, idemo na izbore, pa šta ćemo ići na izbore ako nećemo ići zajedno, ako ćemo ići samo da, da prođe neki vijećnik, okej, ali ako ćemo nešto drugo, onda trebamo biti zajedno,

trebamo imati neke, mislim, mora se, ne možeš se, ah, on je ovakav, on je onakav, nećemo mi s njima, nećemo on s nama, uhm, jedini na taj način, ako, kad se vidi da postoji nekakva snaga, snaga može biti samo kad se zajedno, ta oporba. Je. I onda. Osnovali su na vlasti toliko dugo, oni su jaki. Da. Čovječe, nemaš ti šanse tako fragmentirano, ma nikakve. Ne, nemam nikakvih šansi, to je. Oni se svi prave kao, ono, evo, ma ja ću sigurno dobiti, ali mislim, nećeš. Ne, hoćemo proći, dobit ćemo mandat, i meni, i meni to, i lako je meni u oporbi najbolje biti, i isto kao u saboru, njima najbolje u oporbi, kao. Da, da, da. Ali treba, treba preuzeti, treba reći, ne, ovo više ne može tako, mi ljudi moji moramo, moramo nešto, uhm, moramo skupiti te glave, pa da vidimo, pa da vidimo koliko, mislim, evo, sad, ja sad očekujem od tih parlamentarnih, parlamentarnih izbora da će SDP i Možemo, oni, oni, uhm, ruše HDZ, i sad ovo što se desilo u Srbiji je, uhm, vjetar u leđa, je li, znači, to je, uhm, ništa nama nije bolje, ništa nama nije bolje, jer ovdje, sve, sve ide sa iskaznicom, znači, ako nemate iskaznicu, vi ste nitko i ništa, i to je. To je, to je. To je temelj svega. Da. Da, mada ovdje u, u Srbiji je baš, uhm, specifično to šta je ta studentska lista se pojavila,

gdje su baš potpuno neki, pod navodnike, nepoznati ljudi, i ono, znači. Da. Iz tog bunta, iz, iz one novosadske, one nadstrešnice. Da, da, da, to. Nesretne, i to sve se, baš se, mislim, jer u Srbiji je inače dosta bilo protesta, oni, oni baš vole protestirati, pa nekako svaki put Vučić dobije, mislim, to, to se. Da, da, da. Ništa se tu specijalno ne dogodi, ali evo, ovaj put stvarno mi je, mislim, drago mi je vidjeti ovo sad u. Jasno. U nedjelju šta je bilo, samo se nadam da će to nekako iskoristiti, da. Da, ja sam to namjerno rekao, Slovenija, Srbiju, ne zbog svega toga, nego samo zbog izlaznosti, znači, ta izlaznost. Je, izlaznost. 69%. 70, skoro. To je, to je, to mene zanima, znači, izlaznost, znači, izađite, ljudi, izađite na izbore, pa da vidimo onda, a ne, ne izaći, i onda, onda su oni sa 25% svojih, pobjeđuju. Je, je. Ne, nema, to je to. To se ja znam svađati s ljudima, kao, nemam za koga glasati, mislim, ja se na, na nekom nivou se slažem, onako, kad, kad vidim, evo, sad na ovim zadnjim lokalnim, ono. Da. Okej, za koga da ja tu sad zaokružim, ono, ali, ali opet, opet savjetujem svakom, pa valjda je netko, koliko-toliko ti simpatičan, izađi, zaokruži, pa šta, šta ti, oni, zaokruži HDZ, ako ti je toliko drag, mislim, ne znam, ono, samo. Treba izaći, nemoj.

Da, samo, nemoj mi onda kasnije defetizam, a ovo, a ono, a mislim, imaš tu jednu priliku nešto napraviti, pa, ali ne znam, ne. Ja se sjećam, prije rata, ti izbori, ja sam, kad sam, iskreno, meni je to bila čast, otići na izbore, mada je bilo kao jednoumlje, je li, na izbore se išlo, išlo se na izbore, i to je bio dan, svečani dan, ljudi su se lipo obukli, išli, i tako. Znaš ono, kad se bilo partijsko, ovaj. Tako je. Vodstvo i štab. Išlo se na izbore. A sada, sada on neće ići na izbore, on neće. Eto. I sad, ne, nema, šta ću, koga ću glasati, ko, koga. Da, da, ha, mislim, malo se treba možda pratiti, malo možda informirati se. To je to, to je to, to se ja, to je to, šta sad ja očekujem, da će se udružiti, jer uvijek je dobro, bez obzira kakvi će biti ovi, hoće li biti gori od ovih ili će biti bolji, jer vodu treba mijenjati, i to je, to je tako, jednostavno, kad si netko toliko godina. To je neka vrsta higijene, onako. Ne, tako je, to je ta politička higijena, kad ste vi toliko godina na vlasti, pa vi, oni, oni žive u svojoj sferi, oni jednostavno. Je, istina, da. Oni, oni, oni nisu, oni ne, oni nas, uhm, ne doživljavaju kako bi trebalo, oni, kao neke ljude koji rade, koji prednosu, oni su u svojim filmovima.

A ja vjerujem da, a to mora, to mora na psihu djelovati, samo zamislite kad ste u nekoj poziciji moći, bi-bilo kakve, čak onako, gdje, gdje je potpuno. Da. Gdje ti svako, ono, od, od same gradske uprave do građana, gdje ti, ono, neću reći liže čizmu, ali onako. Da. Ne, želi nešto od tebe, svak, svak te, nekako mazi te, to mora ti to udriti u glavu, to. To je. Mislim, mislim da nitko na ovom svijetu nije od toga imun, posebno kad si gomilu tih mandata i nikad kraja, i. Da, to je to, ovaj, i onda se desi taj apsurd da, kako to traje godinama, da onda i ti neki ljudi koji nisu, koji su kvalitetni ljudi, recimo, koji nisu, ovaj, naginjali na, na jednu stranu, sad oni prilaze na tu stranu i vidu da, da vamo, vamo nema ni, jednostavno, na s jedne strane više nema ljudi, uhm, kvalitetnih, svi su prešli vamo, to ne znači da su oni, da su oni sada uspjeli doći do pozicije da se, da uđu u brazdu koja, uhm, je na vrhu, ali, ovaj, jednostavno, to tako ide, mi smo, mi si, i onda, i onda imamo to, uhm, ja sam jedanput lipo rekao, ovaj, najbolje da mi svi uđemo u HDZ i da se riješimo ove, ove višestranačke, ove, ove, ove, ovoga cirkusa, je, uđemo svi u HDZ da

bude kao i prije. Da, e, pa da. A šta ćemo, ovo glumiti, ovi, onak, ja govorim, moramo glumiti da, da imamo nešto, a nemamo. Da. Ne. Baš tako, da. Ovaj, kako, kako napreduje sanacija Dolca, jel to, šta je s tim? A Dolac, uhm. Ništa to, mislim, opet je nekako zamrlo, nešto se, možda početkom godine, ne znam više kad, nešto se mrvicu spominjalo, prije je bio kao problem županija, dok je bio Jelić, evo, sad je, sad je sve blaženi HDZ, gdje, šta je sad problem, gdje je sad zapinje? Nema, nikad nisu, problem su uvijek bili, ovaj, nekakvi stanovnici dole koji žive, pa neki, šta ima, ima dole, nećemo imenovati, jedna, jedna stanovnica koja dole živi. Ha, BD, a? Koja, koja pošalje, pošalje lipo, ima volje, ima, ima, ovaj,

uhm, papir, ima olovku, napiše, ima i pravo na to, i pošalje neki svoj argument, uhm, ne znam, ministarstvu, i onda to sve stane, kao, i kaže, i kažu, evo, zbog njih mi ne možemo dalje, nama je poništena javna nabava, nama je poništeno, i mi sad moramo, mislim, kad me pitaju koji su glavni, koji je glavni projekt u gradu, pa to se, to se znaš da je to Dolac, jer Dolac je razglednica, neće, neće nitko doći slikati vidike i staviti na razglednicu. Ne može se slikati Dolac. Da. E, tako, to je, to je, to je, to je taj grad, to je, to je stari dio grada, i onda, uhm, kroz ovih, uhm, već u četvrtom mandatu, i ništa ne napraviti, a mi se, alo, o čemu mi pričamo, koji, ja, ja ne želim ulaziti u to koji je problem, problem je, problem je, ovaj, uhm, šta, uhm, se, problem je, ovaj, uhm, izlazu iz nekakvih nebitnih situacija, to da se netko prijavi, ako živi u gradu, nećete vi meni to raditi, ja ću poslati žalbu, i ona pošalje žalbu, i onda, i onda šta, onda to sve stoji, stane, da meni to nema, ne, ne idem u glavu, to je čak izjavila pročelnica, izjavila na gradskom vijeću, da, eto, zbog te osobe mi ne možemo naprijed.

Pa eto, a nisam ja to baš čuo, mislim, uvijek je nešto drugo. Ne, to je bilo još prije, koliko, na početku mandata, možda kad sam ja bio, ne znam, tako da je to, kao, eto, ta, uhm, i to, i obje dvije ima iste prezime. Aha. Da, da, ovaj, ali. I pročelnica i ova. Mislim, ali, i, i općenito je taj Dolac pun problema, tipa, ljeti kad je, kad je velika, kod. Tako. Tamo, gdje, ono, kod Domalda, i onaj, onaj dio, mislim, tamo se guraš s autima, tamo su štekaci, ne može se proći, mislim, meni to. Ništa, ima je. Kriminal, onako, s djecom ideš. Prestrašno. Možeš ih satrati, mislim, na šta to liči. Prestrašno, letanje auta okolo. Da, da, meni, meni to, meni ovako, ko, ko građanin ovog grada, kad vidim te turiste koji se tamo guraju bok uz bok sa, sa kombijima i ne znam šta, meni, eto, meni je stvarno sramota nekako. E, to je. To bi trebala biti kao neka lijepa šetnica, ovo, ono, a to, to sranje. To je to, samo guranje, uhm, parkinga i ne znam ni ja, ali. I ono, i oni su govorili više puta, je Burić govorio, e, sad mi ćemo ovo, mi ćemo ono, kao ne, i van te sanacije gigantske, nego kao, ono, zatvoriti da to, ali nekako nikad ništa, to bi trebalo biti samo za, za ove. Da. Za dostave, za, za stanovnike i basta, šta imaju tamo, neki Česi dolaziti.

Da, to je. Ili mi iz grada, šta ja znam, iz Vidika, uhm, dolazi tamo, parkiraj, ne znam, negdje drugdje i prošetaj malo, mislim, šta ja znam, pa to je normalno u svim gradovima, mislim. Ovaj, ovaj grad se može proći u deset minuta iz kraja na kraj, pješke. Mislim, gdje je problem? Problem je u glavama onih koji vode ovaj grad, znači, uhm, postoji, uhm, i oni kao da ne putuju po, po Europi, ne znam, mislim, oni kažu. A možda i ne putuju, šta. Ja gdje god dođem, gdje god dođem, vidim nešto, e vidi, pa pogledaj ti ono šta sam ja mislio, a to je ovdje, u onom gradu, u ovom gradu, pa zašto to, znači, imaš velike centralne par, parkove ovako, ne možeš ti graditi garažu u, u centru, pa praviti i kao, radimo prsten garaža, a on radi lanac garaža, radit će na, na vatrogasnom domu, pa radit će, mislim, uhm, za Dolac, uhm, imamo, ja mislim, u Španjolskoj grad, uhm, Ponte, Ponte, ovaj, uhm, kako se zove onaj grad, uhm, nije bitno sad kako se zove, taj grad, tu je gradonačelnik, uhm, ovaj, zatvorio je centar, on, taj grad ima, uhm, Ponte, Pontevedra, taj grad ima 80.000 stanovnika, i on je centar zatvorio, ima i velike probleme, kako ćemo dostavu, kako, kako će ljudi, kako ćemo, to je, uhm,

nastaje prosvjed u, u par godina, tu su se mlade obitelji doseljavale, tu je, uhm, pješačka zona, bici, ono, pješačka zona, parkovi, uhm, izbacili su, napravili su, po obodima su napravili, znači, po obodima ovoga grada, napravili su, uhm, javne garaže, parkirališta, i onda ljudi idu pješke, i sami, sami grad je profitirao što se toga tiče, tako da se to može u ovom gradu jednostavno napraviti, jer nije svaki, ima i Ljubljana isto, Ljubljana isto tako, oni su isto zatvorili centar, i eno, isto tako, samo su, samo su dobili, iako je u početku bilo problema velikih, ali nije se odustajalo, uhm, bilo je, uhm, mi smo imali jednu političku, uhm, skupinu, to je, uhm, ovaj, uhm, ŠGF, Šibenski gradski forum. Koji su imali, uhm, jako dobre ideje, jedna od ideja je bila isto, ona mogla biti i privremena, bar da se to napravi, znači, ispred Domalda, onda je se napravi mali kružni tok i da se tamo ne ide, stavi se rampa, semafor, i da se tu, uhm, i da se tu aute vraćaju natrag, da ne ide dolje, uhm, pa onda, uhm, imao si još niz dobrih ideja, i tržnice i ovoga i onoga, ali šta sam htio reći, uhm, ništa

to nije prolazilo u gradu, ništa to nije prolazilo u gradu, u ovom gradu neće nitko da misli, znači, neće nitko da kaže, čekajte, ljudi moji, pa sami taj promet, pa ne možete vi, uhm, da vam dolaze ljudi u garažu parkirati, i parkiraju se i čekaju, jer ima on kartu, on ima kartu, ko plaća godišnje, Šibenčanin, koji ima godišnju kartu, i on čeka na ulazu, da ga se, rampa je spuštena, zatvoreno, puno je sve, i on čeka, on neće da se makne, i on pravi gužvu u gradu, pa ne možete to dozvoliti, pa imate, sad ćete dobiti ove autobuse na struju, pa sad ćemo vidjeti hoće li ti autobusi voziti, kako će voziti, znači, na TEF-u dole uredite onaj parking, napravite veliki parking, uredite ono, očistite malo, ono, nitko ništa ne održava, ono, očistite, proširite malo, tamo dovodite aute, pa autobus liti ide svakih petnaest, dvadeset minuta, vozi turiste gore, ko hoće može pješke ići, ko hoće može, prebacit ćemo ga, samo Šibenčani, samo oni koji imaju nekakve oznake mogu ići u grad, određene ure dostava, ono, sve to, sve to, neće nitko da radi, i, i kamere, i onda kamere imaju ulogu, znači, kamere onda, ako je dobio on sat vremena da, ne znam, nešto isporuči, ako nije za sat izašao, onda mu, mislim, to se točno zna, koliko, to mu daje dupla vremena više dobije nego šta treba, hoću reći da postoji sve, a ne, oni, oni sve to vidu i uzmu ono šta njima paše, znači,

stavili su kamere da kažnjavaju ljude, jer je trenutak stajanja nekoga izašao, pa je morao stati, nema di, mora nešto, i onda, onda su ljude kažnjavali, a tamo to nije to tako, znači, vi tu, vi, uhm, morate građaninu nešto dati da bi mu uzeli, e, a ne možete vi njemu sve uzeti, znači, uzeti će mu svu, svu, on ne može, on ne može dovesti, uhm, ne znam ni ja, nešto, ako živi u samom gradu, ne može dovesti, on mora, on mora, uhm, sto stvari odraditi prije nego šta, to sve mora ići kao po, po, po loju. A i kao da su uplašeni, tako, nekakve raditi malo. Da. Na početak bolne poteze, tipa tako za, za Dolac, nešto što ste spomenuli, ovaj, Pontevedra i to. Da. Isto je bilo otpora, ali oni se boje ikakvog otpora, tako, kako za što, ali evo, spalionicu. Pa makar krivu. Ono, da. Pa se ispravu. Ali da nešto rade. Pa mislim, ne rade ništa, ništa, evo, tvrđava je ovdje gore, šta je to, ona tvrđava, naša ova tvrđava Tanaja, tamo su puste novce ulupali, i onda mora izmišljati, izmišljati nekakve evente, nešto, neke višače, šta dovode tamo, di su dovozili vrtića, da idu tamo one učionice, da crtaju dole nešto, mislim, oni, oni, uhm, bitno je samo da postoji niša u, u, ovaj, u, u tim fondovima, gdje oni

mogu izvući novce, oni su novi, neka je firma odradila, vi ćete napraviti tamo onim kliještima, dole, napravit ćemo katakombe, pa će biti dole kuhinja, bit će, uhm, predavaona, spavaće sobe, pa će netko dolaziti, tko će dolaziti, mislim, to, to, to su stvari, rade se stvari koje su nepotrebne, dovoljno je bilo, ako mogu, mogu reći za ove tvrđave, evo, kad sam već, znači, ja sam rekao gradonačelniku, on je jedanput na, na sjednici rekao, i krenuo je, uhm, na neko pitanje odgovoriti, i krenuo je ovako, kaže, pa vi znate da su tvrđave, dok nisam došao ja, bile razrušene, ja kažem, to ću ja, meni se kosa digla na glavi, o čemu čovječe govoriti, pa te tvrđave su bile, i kad ih gledaš izvana, isto takve kao što je sada, znači, one su, uhm, bile vidikovac, i bile su takve, izvana su bile, ništa nije bilo srušeno, to je samo, svi zidovi, sve, sve je bilo to kako je bilo, i vi, uhm, Sveti Mihovil, znači, di je sad pozornica, tamo je maknuta ona signalna stanica, i odmah je to bilo, uhm, vizura drukčija, baš se vidi, ono, i to je okej, stavlja se pozornica, i ono, okej, tvrđava je stvarno, mislim, nema šta, bar one isto, tamo su onaj na sjeveru gore, na istočnoj strani, di su oni, skinuli onaj bunker, i uredili su te zidine, i, uhm, tamo di je bila, tamo je bila

tamo jedna kućica koja je sad, kao, i sad je napravljena kao ugostiteljski objekt, i to je okej, tvrđava je okej, ali ona Tanaja, šta su oni napravili, pa to niti ima pristupa, niti je bilo potrebno one sadržaje tamo raditi, i niti, niti su je, niti su je uredili, nego ju samo konzervirali, jer, jer kad vi nju sagledate, ona je, ona je isto onako, fali joj, fali joj ono u zidinama, tih kamenja po onim rubovima, i tako, vidi se da to nije uređeno, e, tako da je tu velika lova potrošena, a to je kao neki veliki objekt, mislim, velik, veliki, uhm, nešto šta je napravljeno u mandatu, a šta je napravljeno, pa tvrđave su bile i prije. Da, da, nije, nije da se nismo ni izradili. Mi Šibenčani, kad dođemo u tvrđavu, mi svaki put divimo se pogledu, a kamoli turisti, to je, to je jedino, šta ti je tvrđava, to su male tvrđave koje samo možete ovako, nije to kao, recimo, Kninska koja je puno veća, pa ima tu nešto i viditi, tu nemaš šta vidjeti, nego osim pogleda, pogled je fenomenalan, i to je to, i to je bilo i prije, i sad je, ali su veliki novci potrošeni, i, ovaj, i onda dolaze sad problemi održavanja. Bili smo, ovaj, bili smo se dotakli eskalatora u Dolcu, sad smo u tom smo području još, šta kažete vi na, na taj problem? Pa ja sam bio, slučajno sam bio u Toledu, u Španjolskoj, i to je, uhm, to je na

Gornji grad, popet se, ide se eskal- tim pokretnim stepenicama, koje su pokrivene, koje su pokrivene, i tu je masa ljudi tu ide, i to je, to ima dva reda, i to se ide gore, i tako, to je gore, i dođe se u grad, znači, dođe se u stari grad, a za Dolac, to, to, to, kome je to palo na pamet, to je, mislim, ima ljudi koji imaju neku viziju to, ali to je nešto šta, šta Šibeniku ne treba, šta nije bolje da se oni, da se oni penju lijepo, i da, šta ima drugo, popet se, i da, ono, i kad se popne, uhm, kad se popne sa svojim nogama, i kad dođe gore, i kaže, evo ga, vrijedilo je, šta će mu sa eskalatorom gore, kad, kad se popne gore, šta će mu to, tko će to održavati, mislim, to, to će biti već za godinu dana, uhm, u papru, to nitko neće, pogotovo, bit će dok, dok, dok fondovi daju nešto novaca, kad više, kad je projekt gotov, to je propalo, gotov. Da, da, evo, ako nekako mene boli duša, ne znam, tu je koliko, sedam, osam milijuna eura, majke ti mile, ono, koja, koje cifre, onako. Pre, prestrašno, koji, koji onim ciframa. Zašto se nije moglo to lijepo pročistiti, staviti jedne lijepe drvene skale, plakete,

malo poučno da bude, ne znam, onako, sad, ima valjda način kako se to može izgraditi, jer ima tu dosta, mislim, koliko, trideset, četrdeset posto, i ima tu uspona, ali ono. Pa ne, ali to je sedamdeset metara, to je sedamdeset metara visinske, ne. Ne, nije ni malo, ali. Ne. Ne, ne znam, ne znam, mene, mene to tako boli, a šta kažete na, na još luđe, još valjda deset puta luđe žičara. Žičara. Između. I sad on. Svetog Mihovila i šta hoće, Tanaje i Barona, sve ih povezati. Ja ne znam šta oni, oni, oni misle povezivati, ali šta se dešava, ljudi koji su na Gorici, recimo, koji su direktno, ovaj. Na trasi. Na trasi toj, tako, tako, na trasi, onda oni su kao, ne, ne, ne, doći će se to, oni gledaju, to će se graditi, oni, mi smo imali već razgovore, to će se graditi, ja još uvijek vjerujem da se to neće graditi, ni da će se vatrogasni dom srušiti. Mislim. Ma kakvi, pa zašto će se rušiti, ono, a šta će, ono, mogu. Ma ja mislim, a to hoće, ja mislim. Ja, ja, nema, nemaju novaca, ovdje fondovi, fondovi sve manje, manje daju, uhm, ulazimo u 2027. koja, koje će biti još tih, ovaj, ali neće više biti to tako izdašno, jer ovi, ovi projekti koji su bili, ovi sad, i sad je to sve više veće op- izlaze i sad dolazi veće opterećenje,

uhm, puno su ljudi zaposleni, puno je to do sad bilo lagodno, i sada, ovaj, bit će to koji nauče tu neku, nešto malo bolje zarađivati, bit će sada ono, uhm, ono, tražiti bolje mjesto, neko ići će dalje, i tako, da će to biti sad sve, sve teže i teže, dobivat novce, i bit će puno manje tih projekata, da. Da, da, ne, žičara je meni osobno jedna od onako većih, ono, ajde, kažem, eskalator i sve te ludosti što su radili, to je još ono, to je med i mlijeko, ali ovo, mislim, nekako trajno uništiti vizuru, da ne govorim koja je to komplikacija i tehnička, iznad, iznad kuća, iznad, i nekako ono, ko, ko da lunapark hoće napraviti od grada, ne, ne, ne mogu to nikako pro- progutati, i onda još kaže, dođe Mileta i kaže, to će, mrtvo ozbiljno govori, kao, to će pomoći za, za promet, ono, ma o čemu ti pričaš, čovječe, mislim. Nije, nije, da, da, da. Stvarno, već ono. To je, to je bilo na, na televiziji bilo. Da, da, mislim, onako, ovdje, ovdje novinari onako mrtvo ozbiljno to govore, a mislim, i vi lupetate, ono, mislim, kako možeš to reći, ono. Kako može, ajde, nekako mora razumjeti ovdje na televiziji, sad ste na televiziji, vidjeli RTL, i onda oni to dobiju, pa to pročitaju, onda oni pročitaju, ali kad mi to čujemo, mi ne možemo šta nego smijati

se, jel', ali, ovaj, te žičare, tko će se tu voziti? Ha, mislim, valjda turisti. Hoće, kuda, kuda će ga voziti, oni su to tako rekli, da će oni s jednog kraja na drugi kraj doći brže nego da idu autom, jer to će, ovaj, smanjiti gužve, mislim, tako su oni to pročitali, a to nema veze s ničim, niti, oni imaju koga voziti, ni imaju di voziti, ni imaju, i nema potrebe te novce, nit će, ja mislim, Europa dati te, te novce, ja ne znam, jer oni grade sve ono šta im netko da, no- novce, oni ništa ne znaju sami napraviti. Da, da, je, je, ne, apsolutno se nijedan projekt praktički ne može, da, da, da nije nekakav EU fond i to. Evo, primjer, pardon, evo, primjer je, ovaj, uhm, ovaj, uhm, ovaj, studentski, uhm, dom šta je bio gore. Palacin? Ne, ne, ne, ne, ovaj. Lavčević, ono. Lavčević, e, to je, znači, to je bilo, to je bilo od grada, pa je kupila, ja mislim, županija kupila, da li je to kupila, nije kupila, ja nemam pojma šta je išlo tamo, uglavnom. Da, ne znam ni ja, e. Uglavnom, starački dom, ono šta triba, za, za populaciju koja odlazi, da, da se mogu, oni koji ne mogu, da se mogu, negdi smistiti, ono šta triba, Šibenčani, oni imaju šta triba, toga, toga, to se ne radi, to, to nema, a iako postoju, iako postoju, uhm,

fondovi, postoji, ja vidim da Split to nešto radi, i Zadar nešto radi, ali u Šibeniku to, to nitko, tu, mislim. Mislim, Burić kaže otvoreno, a to bi trebala županija obratiti se njima. Ne, ne, mogu, jedni i drugi mogu raditi. Ha, i meni se čini da mogu jedni i drugi. Jedni i drugi mogu raditi, i ovaj, najsmješnije je, kad je, kad tako čujemo nekakav odgovor od našeg gradonačelnika, kad je u pitanju Šubićevac, kaže, zašto bi ja nekome kosio travu kad to nije moje, i zašto bi ja nekom stablo maka kad to nije moje, a to je, to je, šta se desilo, pa recimo, recimo, par šuma kod nadvožnjaka, tamo di oni sad misle raditi ovaj rotor, samo što nije počelo, ovaj, taj, taj dio onde koji se uređiva, kosio svake godine, to je, to je vraćeno nakon, kad smo dobili novu državu, to je vraćeno vlasnicima, s tim da oni tu nemaju pravo ništa graditi, i tako je dobio tu, onaj, sami onaj dio ondje, jedan veći dio, kod, do Kuglane, ono sve ondje, dobio je, ima, ima vlasnika, i to su oni kosili bez obzira, jer to je baš, sve se vidljivo, to su kosili bez obzira što to nije njihovo, međutim, čim je desilo se nešto, da je neko

stablo palo, i onda su oni to ispilali, i došla je tabla, i sutra je osvanula tabla, ne diraj, ovo je moje, i kako je to došlo tu, ne diraj, ovo je moje, više to nitko ne dira, i to, to više nitko živ ne kosi gore, to je više. Da, to je prašuma sad. To je postala, a sami Šubićevac je postala prašuma, to, ja, da sam gradonačelnik, prva stvar koju bi ja radio, a to bi bila ta, kad bi došla na vlast, na dužnost, prvo bi bilo da, da, da radim Šubićevac na način, ako je privatno, veći dio, ili obratno, nije bitno, ja bi sve te ljude pozvao, i dogovorio, slušajte, gospodo, mi smo sada u opasnosti, mi svake godine, zbog ovoga, uhm, globalnog zatopljenja, mi svake godine, uhm, dolazimo u problem da, da, da se desi taj nekakav požar koji smo već imali prije, prije devedesetih, osamdeset sedme, osme, kad je bio taj požar koji je, eto, završio, kako je završio, uhm, mi smo sad u velikoj opasnosti, uhm, mi moramo, imamo vatrogasne inspektore, i oni imaju po zakonu taj, taj dio, mogu odraditi, da oni kažu, evo, ovo, ovo selo tu šta mi, uhm, prijavimo, to mora biti očišćeno, ako nećete vi očistiti, mi ćemo očistiti, uhm, šta hoću reći, sko-

z, uhm, kroz ovih dvanaest godina, uhm, znamo da ima i taj hodajući kolegij, da je prvo šta je išao, išao na Šubićevac, znači, sve ove godine, da samo ljude pozva, bez obzira di ima i više vlasti, nije bitno, uhm, svi su mogli doći, i razgovor, i reći, mi ćemo to i to i to i to, i mi, nama je dužnost, kao, kao građanima, kao, kao, na-naša je to dužnost, da mi to, uhm, držimo uredno, ali ako nećete ono šta mora, postoji kazna, mi ćemo odraditi, i vi ćete platiti, i tako dalje, ali njegov je odgovor svaki put bio, ne, to nije moje, ja to neću raditi, ili to je županija, to nije moje, ili šta ja znam, a to je njegova sramota, to je uvijek sramota gradonačelnika, znači, nitko neće pitati čije je to, jel' to, jer to se vidi da je to park, vi kad odete u bilo koji grad, evo, otiđite u Varaždin, pa ćete vidjeti koliko ima žel-zelene površine, koliko toga ima, pa to je trava zelena, engleska trava ispod, to se sve održava, uredi, to je, a ovdje, nema vrlo malo, vrlo malo ima nešto Šubićevca, i ovo šta ima tih zelenih površina, i to se ne održava, to je katastrofa. Zar ne postoji nekakva odredba, nekav zakon, nešto da, da se mora. Postoji. Svoj teren, tako, da. Postoji. Kako to da, da ne pritisnu onda vlasnika, ako već ne želi grad, zar se ne može onda vlasnika da,

da to plati. Da. Ili da sam pokosi. To sam baš sad govorio, znači, postoje ti članci di su oni dužni. E, znam, znam, ali kako to da nisu. Evo, Stipe Petrina je to napravio u, u, u Primoštenu, on je tamo, uhm, na neuređeno, a postoje zakon, ne-neuređeno je on Mađarima naplatio, po-po zakonu naplatio, oni su platili, ne znam sad koliko je cifra, nije bitno, da bi se oni, znači, oni su po zakonu to, to je zakon donešen, i on je po tom je prvi postupio, onda su oni to, žalili se, i to je, ne znam, je to došlo do kojeg suda, došlo, uglavnom se to vratilo natrag, njima su, priznali su im to, uhm, znači, da je on to nije smio, znači, ne priznali, nego su oni donijeli odluku da on to nije smio, i njemu je sa računa skidan novac, sa računa je skidan novac, i šta je Stipe u tom trenutku rekao, on rekao, dobro, kad je to tako, ali je sva sreća šta sam ja odgovorni načelnik, i ja imam sredstva, tako da meni, to šta su oni skinuli, ni, uhm, nije poremetilo planove koje imam za ovu godinu, tako da u svakom trenutku, ovaj, ja mogu, mislim, on je osobi, osoban lik, Stipe Petrina, ali ja u svakom primjeru mogu njega staviti kao primjer,

odnosno u svakoj temi koju pričam, mogu njega staviti kao primjer, kaj, koji je, ovaj, i njeg, mnogi ga, ovaj, uhm, načelnici, ne znam, gledaju šta on radi, i oni, i prate ga, i oni to rade, ako on čisti puteve, uhm, ako on čisti puteve do, do, do vinograda, do maslinika, sad poslije su i drugi čistiti, tako da, on je samo bio prvi, evo, sad sam malo njega tu povuka. Ma dobro, nema veze. Nisam mislio.

Kako, kako komentirate odnos gradske vlasti sa, sa mjestima van, van grada, to je jako nekako, to, to ovako dosta pratim, i tu, kad se prolazi, nema nogostupa, nema infrastrukture. Nema ništa. I ako, i ako pitaš, kaže, ne, ne dolazi u obzir, ma ne, ne, to se njima ne radi, jedno tu i tamo dječje igralište napravio, dobro, to je lijepo i pohvalno, stvarno nemam šta reći, ali to je onako, i onda se to pitanje koliko se i održava, i to, zašto toliko, toliko loše odnose prema, jer ja, ja imam, moja osobna neka teorija, kad, kad pogledaš malo izbore, tamo dobiju, ne znam, ono, 90% glasova, i tu je ono, zašt, zašto bi oni išta tu, očito su ljudi zadovoljni, i nećemo ništa, sad, da ne ulazim u razloge zašto je to tako, dok je grad ipak nekakva politička arena, gdje ima više opcija, i tu se treba za, za glasove malo, šta, evo, vi ste bili osam godina u vijeću, kako, kako, zašto je to tako. Tako je, to je, kad su u pitanju, u pitanju glasovi, onda, uhm, kad su, ne znam, kad je, ovaj, taj izborni dan, pa kad se, ono, kad glasovi stižu, onda ovaj, stižu prvo iz, iz ovih bližih, znači,

iz grada, a poslije dolaze i u tih udaljenijih mjesta, i onda se kaže, pa da, pa i Goriš je Šibenik, pa i, ovaj, Perković je tamo Šibenik, to je sve Šibenik, dolazi, sve dolazi, ali kad treba dati, onda ih nema nigdje, a tu nema, uhm, nema neke sprege između tih četvrti, a tu bi te četvrti koje su tako van, kao van Šibenika, koje su rubne, one bi trebale puno više raditi, iz kojeg razloga oni to ne rade, ne tražu, oni bi trebali stalno visiti dolje, pogotovo šta su to više manje svi njihovi, ovaj, sve su njihovi to, ovaj. Pa ko su to, ja mislim da se to opet, ko se to usudi, sad ići tamo. A on se samo ono. Sad će neki lik, ono, sad će on Buriću šta, može, mogu misliti šta će mu ovaj reći. Da, ne može on to ni postaviti pitanje, ne može ništa, ali može tamo doći, i, i, ovaj, i okolo, okolo malo, ali to je sve vrlo malo, može nešto, tu se ne može puno dobiti, dobije se taj nogostup, ali bitno je, svaka mala gura i svako malo da se nešto napravi, to je, to je lipo, jel', ali ovaj, to ne može zaustaviti odlazak ljudi, i ljudi odlazu, i. Ma znam, shvaćam, neće nogostup, sad spasiti, ali, ali opet, boli, to,

to, tolika nekakva nebriga, ali evo. Nebriga, je. Tražili su, jedna gospođa je tražila u Danilu Birnju su, kako se zove, tražili su tako nogostup oko ovog jednog dijela gdje, di ima dosta kuća tamo, Protege, Bušci, kako kako se zovu, ta, ta mjestašca, i ovaj, tamo je autobusna postaja, i ono, nema, nema ništa, tamo ja često prolazim biciklom, pa baš se, baš se sjetim toga, i onda je, ovaj, Jurić je bio odgovorio, kako se zove, ova Marijana Kljaić ga je pitala, ono, mu je baš poslala pitanje, a onda on je rekao, a kao, oni tu ne uplaćuju komunalno, ne može se to opravdati, ovo, ali mislim, ali šta je smiješno, šta Danilo Biranj, baš tamo su blizu ove vjetrenjače, i oni, znači, za svaki kilovat sat, megavat sat, ne znam šta, oni plate komunalni prihod, i onda sam ja, ne budi lijen, malo sam kalkulator uzeo, tako da ispada da svaki mještanin per capita, je li, uplaćuje više te komunalne, to jest dobiva više u prihodi, ajmo reći, komunalne naknade, nego, ne znam, netko iz Šibenika, znači. Je, ne znam. Znači, znači, više u, u prihodu nego, nego bilo tko drugi iz grada Šibenika, i ovaj ima hrabrosti reći kao, vi tu slabo komunalno, a više od ikog, pa mislim, je

li toliko teško. To ne može niti, niti reći. Svake godine tu i tamo negdje nešto malo povučeš, osim toga, ti pusti EU projekti, ovo, ono, pa, pa EU voli takve nekakve pješake, voli bicikliste, ovo, ono, zar se ne može ništa povući iz toga. Da, znam. Ili sve mora biti neko blještavilo, nekakvo preseravanje, da kažem, da si. Njima je, njima je problem, ako sam bio na gradskom vijeću, to svake godine se proradisle te ulice, Nova 1, Nova 2. Je, da, da, Nova 8. E, to nikako, to završiti, to su zaduženja bila, e, to trebamo sad teren otkupiti, pa ne možemo otkupiti, pa jesmo otkupili, pa nismo otkupili. Tako da. Da, da, imovinsko pravo. Je to sve slo- složeno, oni bi najradije, znači, ako ćemo raditi nekakvu, nekakav nogo, recimo, godinu sad, govorimo sad o nogostupu, da oni gore sami pripremu sve to, i onda da njima kažu, evo, teren, sve je čisto, vi imate samo doći, ovaj, i to napraviti. Evo, ali ovo za konkretno, za Danila, sam gledao i sva ta mjesta, to je svemu, sve je to javno, mogu, mogli bi to urediti tu. Tako je, sve je to javno. Tu imovinski pravni nisu problem, samo, problem su valjda novci. Tako. Njima sad, boli glava sad za to napraviti, to sad košta, koliko košta, ja se mislim, ma zašto bi mi to radili, čovječe, ljudi kako lijepo glasaju za njih, pa da mi sad tu. Nema potrebe.

Njima, koga briga za djecu, njihov školovi. Ima šta ima, e. A recimo, kad smo kod tih tu, ja, tih površina, to će su privatni, javni, ovaj, su državni su, ili su, ovaj, gradski, recimo tamo di su ovi vrtići gore, ovaj, uhm, ovaj, kod Nadvožnjaka, ono, gore ispod tvrđave, to je, to je tamo sve bila, bila vojna policija, ono, to je sve, to je sve od državno, ili, ili gradsko, ali to nitko nije, to je, to je sve, to je sve takva opasnost od požara, da to je prestrašno, mislim, to je, a to nitko ništa ne, znači, nema, nema opravdanja za sve šta to oni govoru, oni to ništa ne stoji, bez obzira je li bilo privatno, je li bilo državno, je li, ovaj, treba netko napraviti nogostup ili ne treba, oni jednostavno moraju, ne mogu oni, oni mogu na prvu odbiti, ali na drugu ne, ne bi smjeli, znači, ako je to netko tražio jednu godinu, onda drugu godinu mora proći, a ne da se provlaču, recimo, te, recimo, taj primjer, Nova 1, Nova 2, i ne znam sve šta je bilo, i to nikad, i to, ni, još dan danas, ja mislim da nije gotovo. Mislim da je pri kraju, mislim da je još malo, ali ono, da, to, to 2013. To je meni to, što se tiče tih komunalnih tih stvari, meni to ostalo, eto, iz tog gradskog vijeća, i ovaj, i šta mi još tu interesantno, uhm, šta je, svake godine dobiva se, ovaj, jedan

iznos, a koliki je sad, ne znam, onda je bilo, čini mi se, 70.000 kuna, šta je ono bilo, za održavanje ovih javnih fontana, kad mi gledamo fontane, su oni pretvorili u pitare, i sad ti pitari su neodržavani, znači, čak ne da ne održavaju fontane, nego ni pitare više ne održavaju, i sad malo Šibenčana zna, ja imam čak pet, šest tih fontana koji su pitare, pa imamo fontanu onu gore na Šubićevcu, uhm, kod onih novih zgrada preko puta, uhm, ovaj, kod iza, iza, ovaj, ovoga kluba, upravnog zgrada NK, pa tamo, di su one tamo zgrade iza, ima fontana, velika je tamo fontana bila, i sad je to pitar. Mislim da ispred škole je bila isto fontana. Di ispred škole, koje? Ovaj, ajde, Petra Krešimira. I tu biće, mislim da je tu isto bilo, pa ima onde u bolnici, imamo jedna, jedna onde koja je, komadi sve dole stoji, ona, sad tko je to održavao, nije bitno, ali jedna fontana, baš lipa, krasna, to je, tko zna kad je to, ovaj, uhm, ja se ne sjećam da je to bilo u funkciji, ali kad, kad se pogleda preko zida, onde preko puta Psihijatrije, čini mi se, preko onog zida, kad se pogleda, to je lipa fontana, i dijelovi su svi onako razbacani, to se moglo, pa imamo onda, uhm, ovu, onu doli na staroj, na staroj pijaci, to je ona fontana, ona je, ono, tu leandar se raširio, uhm, hoću reći, nema, novci se

primaju za nekakvo održavanje, a, a sve je to krenulo, sve je krenulo kad je Burić spojio, ovaj, kad je, ovaj, ukinuo zelenilo. A, to. I to sve prebacio, sve prebacio na čistoću, jednostavno, to nije to, to nije to, nema grada koji nema firmu koja se bavi zelenilom, ja, mi imamo, znači, on sad, on je sad, evo, sad ćemo doći na tu temu, on je sad osnovao firmu za održavanje plaža, ja i ne razumijem šta je to, a vidim da tu. Obale i plaže, kako to. E, e, vidim da tu, ovaj, da se popunjavaju, ovaj, onaj, čelna mjesta, ta zapovjedna mjesta se popunjavaju, i ovaj, da, a ovo šta je bilo, i šta je, i šta je trebalo, i sad će ja, pretpostavljam, kad, ako se ikad promijeni vlast, da će se ponovo osnovati ta, uhm, to zelenilo, jer to ipak, ne može to biti pod nekim, u nečemu, nekoj drugoj firmi, nemoj, to mora biti, to je, to je ogledalo grada, i to, ako nemate tu firmu, džaba je čistoća, džaba sve to, jel'. Šta mislite o toj novoj firmi inače, jel' to. Pa nema, to nema šta misliti ja tu, ja to, ja to. Ja sam čuo da je to kao, više manje napravljeno zbog, zbog Jadrije i ovih kabina, da će konačno tu, te kabine, koje sad je nekako bez lađe, ja ne znam uopće, ko, ko na

kraju tu ima, i kako i šta, to je nešto, nešto čudno. Prije, prije je bilo isto, te su kabine bile i prije, i sad su, ali mene to, ja mogu to samo usporediti sa TEF-om, tamo imamo direktoricu koja prima, koja prima naknadu, i šta je mi tamo, mi smo tražili da, da barem već kad ste tu, tu, pa daj onu ogradu popravite, ljudi imaju, ta ograda će ostati, imamo kamene one stupove, imamo te željezne ograde, željezne te dijelove koji su popadali, pa daj to, očistite malo tu, tu ima svega. E, to sam, to sam vidio, jedanput sam šetao, to, to je takva sramota, znači, to su ruzina, ona bodljikava žica, pa, pa tu se može neko i dijete saplesti, pas ili nešto. Tako je, pas je dolje, dolje, dolje provalio, pa da to ograda se očisti, da barem da su to napravili. Ništa nisu, ništa, da. Ništa, ništa, tako i to isto, znači, bit će neko, neko će biti, neka firma, bit će, i kao, kao direktor ovoga, ovoga, aerodrom, Pokrovnik, ne znam ni ja, to su, to su, to su ludosti, koje, ovaj,

prolaze samo kod našeg gradonačelnika, jel', ono šta triba nema, a ono šta ne triba ima. I to je meni, meni je problematično, to su oni, puste djelatnosti, i ugostiteljstvo, i pokrovnik. Ne, sve će to. Ma nema šta nisu stavili, ono, samo šta neće rakete proizvoditi. To treba samo sad pratiti, da vidimo šta će oni tamo uraditi. Jer mislim, to je, ali to je i, i nelojalna je konkurencija, ne možeš ti sad, ako neko, ne znam, ja i vi, hoćemo otvoriti beach bar, kako ćemo mi konkurirati, ako, ako se grad sjeti, ako, ako, mislim, kako bih rekao, ako, ako su u minusu. Pa dobro, dat će gradsko vijeće, šta ima veze, ono, jel', pokrit će gubitak, dok mi ćemo, mi ćemo. Sad će oni, oni će, šta su oni, hoće oni davati koncesiju, ja ne razumijem. Ha, ne znam, nitko ne zna, to je. Ne razumijem šta će oni raditi, ali. Imaju popis djelatnosti ogromni, ne znam, mogu raditi šta hoće, mislim, praktično. Oni će naći, netko će staviti sladoled, on će njemu dati koncesiju, oni će ubirati to, ne znam, ne znam. Ili će sami oni prodavati sladoled, taj dio mene muči još, ono, jer koliko shvaćam, oni će se, znači, firma će se konkurirati za koncesiju kao i bilo tko drugi, ali, ali tko će, tko će gradskoj firmi kako konkurirati za išta, mislim, ono, to, to je nemoguće. Ne znam, ne znam, to je nešto, možda bi da je to nešto povezano i sa tim, ovaj, i sa tim zakonima

koji, da se ne održava u nivou, tako da, da, to bi nešto poznato, da kad su tu takmičari. A ja mislim da, ja mislim da ta nova firma neće davati koncesiju, ona će se isto. Ona će se takmičiti za koncesiju. Tako, ona će se nadmetati sa svima drugima. Ona će se nadmetati, zato je napravljena, ona će se nadmetati, jer ne bi došao to netko izvani i. Valjda, da, da. I onda će oni, uhm, raditi to sve što je to radio. Da, da, i mogu, i onda mogu lijepo i niže cijene, i sve može biti u nekom revijalnom tonu, zato šta ne, nema opasnosti od, je li. E, to je, to je taj, to su ti petogodišnji ti, ovaj, planovi, onaj tko dobije, taj pet godina ima tu koncesiju, tako da su oni, uhm, možda je to dobro, ne znam, neću sad ja ulaziti u, možda je to dobro, ali će vrijeme pokazati kako će oni to uopće, koliko će zaposliti ljudi, i, i ovaj, šta će oni raditi, i kako će to ići, jel'. E, jer je poznato da, da, turizam je grana koja, na koju se naslanjaju svi, svi, svak ima, uhm, pa prodaje salatu, tko prodaje salatu, on živi od turizma, tako isto, i nama se puno toga slije iz unutrašnjosti, pa pitanju taksisti, pa onda, ne znam ni ja, sve to, te, te neke djelatnosti, koje se, uhm, spustu tamo gdje,

gdje je lova, i onda se ide doli, i tako da u tom svemu, to je, to je jedna, uhm, ovaj, jedna oaza koju, koja je, uhm, nešto šta traje, uhm, neko kratko vrijeme, i gdje je, gdje je, gdje je velika mogućnost nekakve zarade, i onda se to, uhm, i sad se to pokušava u svemu tome, uhm, oni domaći koji se tu nalaze, pokušavaju, uhm, zaštititi, uhm, trebali, trebali bi zaštititi svoje ljude, znači, koji tu rade, znači, ne može netko doći i reći, kaže, pa šta dobro, šta, šta ti sad tu, uhm, ti si zaposlio svoga čovka iz mjesta, da si mu koncesiju za taj kafić, pa šta, treba netko doći iz Zagreba, jel', mislim, a to je. Pa dobro, ali to je tržište, mislim. A to je tržište, i sad se na tome radi, jel', i sad se na tome radi, sad, ja znam da je bilo nekih, kad se taj zakon pojavio, kao, još, evo, sad moram ovo produžiti ovome, jer će sad biti to, to je, taj, ovaj, govorim za jedno malo mjesto, nije bitno, moramo produžiti, on dobija, on već radi tu još ovu godinu, od iduće, ne znam, dvije, a onda, onda nastupa ovaj dio, uhm, di će taj natječaj biti na nivou države, i onda će moći svak,

ovaj, konkurirati, doći, dobiti koncesiju za bilo koji dio, ovaj, u, na Jadranu, kod nas, jel', to je. Da. To je tako nekako, ali, bit ćemo šta će to ići, jer je to nešto šta, ovaj, mene to, mene to sada, uhm, ne zanima, mene zanima, meni je, kažem, ono što sam na početku rekao, sve se može popraviti, sve se može poništiti, sve se može izgladiti, ali spalionica, ako ona proradi, e onda, onda to se više ne može popraviti. Da, da. Sad, uhm, šta kažete vi na, na to, na to rušenje kabina i građenje potpuno istih novih, na, na Jadri, mislim. To je opet sve vezano uz, oni nemaju novaca, znači, to je sve vezano, netko mora dati novce, i sad, ako budu novaca, ako će oni raditi nešto potpuno isto, to neće biti potpuno isto, ali bit će bolje, ja znam da će biti bolje, bit će, bit će plato veći, bit će kabine možda, uhm, s jedne i druge strane, pa će moći. Ne, kao, koliko sam shvatio, kabine će biti potpuno iste, plato će onaj mijenjati tamo gdje su one glavne kabine i to. To su tu neki, nisu to, nisu neki zahvati, to je, to je, ja znam da sam ja, uhm, ovaj, kad sjetim se Jadrije, meni prvo brod Jadrija, ili ono trčanje na, na, na uru, na,

na brod, i vatanje one pozicije na krmi, i provući se kroz onu, onaj, onaj rukohvat, onaj, pa sjesti na, na, na, na, ovaj, na, na taj dio krme, je li, i ovaj, sama ta vožnja doli, ili skakanje sa broda, i tako, to su te stvari koje, koje su bile, i tamo doći, i doći tamo na ulaz, uhm, imali su, bili su one karte, ka, ne znam, kartonske, ovako male, i onda, i mi to držali onome šta je, šta je tamo, kida te karte, pa mu ne bi dali komadiće, ono, pa bi on, to je bio, svaki put, to je svaki put bio doživljaj kad bi mi tamo dolazili. Čekaj, je li bila prije fora da ne bi platio na brodu kartu, nego na, na izlasku, na Jadri. E, imao bi kartu, kartu bi imao, i onda bi, ne bi, da, ja bi s tom kartom deset dana išao. Aha. E, znači, ima, sad se ne sjećam di smo je kupovali, a znam da bi ja njemu, ne bi mu dali, on bi, on bi htio okinuti, a mi ne, i prošli bi. E, i onda, i onda mi tako pet dana se mogli voziti, uvijek sa istom kartom, tako je bilo, i neki su skakali, i tako, ali, ovaj, to su ta vremena, i te kabine su bile, onda, mi smo imali, moj prijatelj, kojemu je ćaća bio kao privatnik, bio je dobrostojeći, on ima kabinu, i mi smo tamo držali stvari kod njega, to je bila jedna mala kabina, samo smo bacali stvari, i to je najbitnije

bilo, držati stvari tamo, e, a te kabine su iste, kakve su bile onda, i sad su, e, sad, uhm, tu ne, a to je, uhm, more, vrijeme, sve je to, uhm, cijeli to, cijela ta Jadrija, taj dio kabinski, i plato, i sve to skupa, ovaj, sve je to, uhm, došlo u situaciju da to treba, uhm, rušiti, a šta raditi, ja sad, mi se ruši, treba nešto mijenjati, treba nešto mijenjati, a šta će se tamo raditi, tamo su sad više puno tih vikendica, same te kabine su samo, ovaj, nešto šta je, uhm, bilo, bilo, i šta bi trebalo, po meni, trebalo bi to tako ostati, i da se to, jer to je Jadrija, ako toga nema, onda, ne znam, to više nije Jadrija, i onaj tamo restoran, i tako to, i onaj golf, i nekad, nisam ja negdje na Jadri, ono, samo tamo se više ne kupam, ali nekad sam bio na Jadri, kad sam vidio onaj, onaj, one, one, ovaj, za onaj golf, one površine, uhm, sve je ostalo, to je toliko kvalitetno napravljeno, da su, sve su. Da, to je još uvijek igrivo. Sve je, evo, igrivo, to je jedno, ja nisam mogao vjerovati, koliko godina je to prošlo, da to, svaka ona pozicija je spremna za odigrati.

Da, to onako u betonu je nekako savijeno. Betonu sa željezima, sa ovim, sa onim, to je, ono, baš je super, ostalo, eto, i ona šuma, i tako to. A je, Jadrija ima duha, sad će navodno će, uhm, rješavati onu cestu od, znači, tamo, ono, od ulaza do, do onog velikog parkirališta, do restorana, i to je, mislim, to, ne znam, jeste, kad ste li ti zadnji put bili, a to je takva katastrofa. Katastrofa, nisam bio nikad. To se, jedva se, mimoiđu dva auta, pa zna zastoj nastati, čovječe, ono, tipa kad je neko popularno vrijeme, to, ni, ni naprijed, ni natrag, gube živce ljudi, baš je onako. Nisam ni znao da je to, da je to tamo, tamo zabranjeno treba ići. Pa baš, ali dobro, ali nemaš di, pa onda ni, ni parkirati. A ima tamo, s one tamo strane Guštine vale, tamo, one, ono se proširi onda. Ma da, da, okej, ali mislim, evo, sad će to kao, proširiti. E, to treba proširiti, lijepo napraviti, urediti. Još će to i početi naplaćivati. To je sve pješke, to je već, onda je kupalište, nema tamo šta aute raditi. Nema to, tako je i za Tribunj, ima taj onaj, onaj otok, ono otok, je li, e to je liti, zatvoreno, ne znam, do neke, do deset uri, ja ne bih, nisam otvorio. Ja zimi otvorim, ali liti je zatvoreno, tamo nema, samo dostava, i onda gotovo. A jer onaj dio onde gdje je, gdje je, gdje je, gdje je onaj plato, onaj, onde bi isto, ja se, ja bih se, jer

Tribunj je u poziciji da ima, ima parkiralište veliko, ima dva velika parkirališta, i onda može stvarno mi stoji kako triba, je li. Recite mi, kako, kako komentirate medijsku scenu u gradu ovako, da li ste, da li ste primijetili nekakvo mijenjanje ovako kroz, kroz desetljeća, jesu li nekad bili, ajmo reći, žešći, ili, ili su sad samo nekako PR gradski, ma mislim da ove baš, baš lokalne, uhm, zato šta kroz godine, sad su to javni podaci, nekako novac samo ova, ovako graf radi prema gore koliko se godišnje uplaćuje, i nekako je to, ja se sjećam sada, da ne spominjem imena, tamo prije 2020., čovječe, pa znalo je tu biti i kritika na, na gradsku vlast i svega, ali to, to sad više ja, ja ne vidim, nikad, nema, nikad, znali su oni i pilati i pročelnike i to, sad je to sve, ako se njima netko iz gradske uprave javi, super, oni će napraviti copy-paste, uvaliti to u članak, i dovoljno je, mislim. Nema, ja, ja sam isto, uhm, frapiran, jednostavno, to je tako, malo po malo, ma već ima, ja ne znam, ima već desetak godina, koliko, da, da se to skroz

promijenilo, a to je opet povezano sa, ja uvijek sa, sa ovim, ovim mandatima, uhm, od našeg gradonačelnika, uhm, jer ljudi, uhm, to je meni, uhm, neobjašnjivo, da, da, evo primjer, evo primjer, mene zove novinarka, jedna, i druga, nije bitno kojeg portala, i kaže, zašto vi ne idete u, u, ovaj, dio. U Bolzano, bit će. Bolzano, di su oni išli. E, Italija, da, i gdje oni su bili. Da idemo vidjeti, da idemo, da idemo vidjeti spalionicu. Ja kažem, šta ću ja isto tamo gledati, pa, mislim, ja da, uhm, ja znam da ta spalionica mora biti samo u Zagrebu, da sam ja vijećnik u Zagrebu, ja bi išao, ja vidim to, ja znam da mi to triba, nema ploha, i to mi triba, ja nemam tamo šta raditi, pa zašto vi ne, pa vi, pa čemu, pa trebate ići, pa, pa kako to vi mislite, pa triba to nama, ona mene uvjerava da meni, uhm, triba nešto šta ja znam da meni triba. Dobro, dobro, ali baš je, baš je aktivistički raspoložena. Aktivistički, tako je. I oni su se svi lijepo okrcali, oni su se svi okrcali, samo da idu, i onda poslije, kad su se vratili, onda opet je bilo isto, pa dobro, pa šta, pa, ovaj, oni ne shvaćaju,

ne zapišu, napišu lijepo, da je to tamo je krasno, lijepo sve, a zašto je to tamo krasno, lijepo, zato šta kultura, odvajanje je, je takva kakva je, i onda oni tamo pale u točno ono, to se nalazi u gradu, i točno se prati, imate, uhm, onaj, uhm, pano, di se vidu emisije u svakom trenutku tih štetnih plinova, a ne da, kao u Srbiji, da, da oni kad ispuštaju, onda ugasu, i onda ispuste, pa onda opet upali, i tako dalje, mislim, to je, to je problem, tako napišite, a ne možete pisati to, mi smo tamo, jeli, smo ono, ono, ono, ono smeće, a ja, ja ne mogu vjerovati, mislim, ne mogu vjerovati, koje je to, ja da sam doživio, od novinara, da on mene uvjerava u nešto šta nije njegov posao, ti moraš objektivan biti, i koji, i, i, i, i, i to je, za svakoj temi je to tako, na svakoj temi, na svakoj temi, jednostavno, ima sad neke novinare, prije, davno prije, i deset, petnaest godina, neće, isto neće imati, bili su, pa i muški i ženski, i novinarka, i jedan muški, su me razočarali, to su ljudi koji jednostavno, nestali su, oni se vidu tamo u novinama sa potpisom, a to više nisu oni ljudi koji su bili, oni to više, oni su bili prije kritični, oni su pisali, oni su razmišljali, kad bi s njima pričali, oni su razmišljali isto kao i ja, koji sam uvijek bio nekako, šta ja znam,

objektivan, ja mislim da sam objektivan, ali ne, danas, oni će mene danas uvjeriti u nešto šta ja ne mogu nikako prihvatiti, a to nije njihov posao. E, to je, mislim, to je, ja znam ono, kad, kad tako s nekim pričam, onda, a kao, kako bi oni onda postojali, poslovali, to, a mislim, ne znam, ono, znam da je, ma, malo je tu problematična ta situacija, znači, ako tebe plaća gradska vlast, ti nećeš biti objektivan. Tako je, ne možeš. I to plaća i dosta, nije to ono sto eura mjesečno, pa da je to kao. Da, da, da. Koliko triba, koliko triba. Da, da, tako da, ono, kad se pogledaju te isplate, to su pozamašne isplate, nije to neki sitniš, mislim. Da, da, a di je ono, a di je ono šta ide priko, ovaj, neke druge. E, da, to je ono samo šta ja mogu koliko sa internetom vidjeti, ali ono, ko zna koja je prava. Kako Tvrđava kulture, kako oni plaćaju ove, to sve, oni imaju pokriveno, od grada, ovaj, plaće, sve, ja pustim zaposlene, ne kažem, sve je to okej, onda plaćaju izvođače, nešto od karata prodaje, pa plaćaju izvođače, pa sa tim pusti računima, koji jednostavno, zbog zaštite identiteta, ne može se vidjeti ko je šta, ali, nisam ja taj, da ja sada idem tražiti ugovore, i da vidim šta je kome, zašto bi ja to radio, kao vijećnik, recimo, zašto, to, to je posao, to je istraga, to ja nemam s tim ništa,

znači, postoje oni ljudi koji to prati, koji to moraju, i, i moraju, a novinari su ti koji, eto, mogu pisati, i mogu sumnjati, znači, mogu, oni barem mogu sumnjati, ali ovi ne sumnjaju, ovi, ovi pišu hvalospjeve, tu prednjače njih par, to, to je, to je prestrašno, ti u Dalmaciji ima dvije stranice, uhm, pa vi, ono, dosta je vidjeti o čemu se radi, da, da odmah preskoči nešto, mislim. Da, da, je, ma je, oni samo kopiraju vijest sa sibenik.hr, sa, sa od, od, od grada, neku vijest pod navodnike, i eto, super, to. Ništa. Prate rad gradskog vijeća. Prate rad gradske uprave. Gradske uprave, to je sve. I to, i čak i, i čak, i to su, i to su korigirali, znači, to sam isto primijetio u, u, ova moja dva mandata, da su nešto prenosili u početku, barem kako je bilo na gradskom vijeću, da bi to sve poslije bilo, ono, više manje cenzurirano, i, i to su, i to su skidali, nego su stavljali, naglašavali nešto šta je drugima odgovaralo, je li, i to su čak skidali, iako su početki, bilo je, pisalo je, ali, šta je, tu je. Je, je, mislim, koliko ono, mislim da je grad, ne samo na lokalne portale, ne znam, oko 300.000 eura, kao na, znači, baš ono kad se uzme onaj promidžba,

ono, pa nije li to malo previše? Nije to, ne, nije to malo, ne, da. A od, od tih 300.000, mislim da tipa 100, ne znam sad napamet, 150, 160 ide na ova četiri, ajmo reći, lokalna, mislim, s tim da, da jedan ima ono najviše, pa onda nekako se, ali to su novci koji, ne, ne, neshvatljivo visoki novci. Ogromni novci, i zato mi nemamo za nogostup, zato oni nemaju. Da, između ostalog. Između ostalog, zato nemaju, zato oni, oni, on, šakom, on se ponaša kao faraon, znači, on, on diri, šakom i kapom, kome, kome šta triba, to, ali, za osnovne stvari nemaju, oni radu samo ako, ako je to iz fonda nešto, znači, imamo puno primjera, recimo jedan primjer, kad se radila ova, ovaj, ulaz u zatvor, tamo, i onda mu, ja sam svjedok na gradskom vijeću, koliko je puta moj, ovaj, ovaj kolega tada Rajić iz SDP-a, koliko je on puta, uhm, i sad opise, i, i proziva, da zašto to radite, pa nemojte to raditi, pa nemojte ništa raditi, nemojte to raditi, jer sad je, mi moramo sad preko dvije trake prići, da bi izašli na cestu, i onda sam bio svjedok, na šanku onde u Arsena, i on je rekao, dobro način, rekao,

slušaj, Rajiću, ako sad ovo ne uzmemo, mi idućih pet godina ne možemo ništa tražiti, znači, to, tako je to postavljeno, šta dobiju, od Hrvatskih cesta, i ne znam ni ja, ko to je to, iz Zagreba, projekt, koji, ako ga ti odbiješ, ti ne možeš ništa korigirati, znači, ako ja to sad odbijem. Da, da, oš neš Bangladeš. E, to je to, to je tako sve, i onda je to, recimo ovaj, ovaj spor što je bio kod, ovaj, tvrđave, Tanaja, sa onim, i Ileković, koji je bio, šta je ono bilo, bio je spor na, u nama je pisalo. E, sjećam se, da, da, je. To je, to je nestalo, to je nestalo, to je, to je, ne zna se šta je, kako je bilo, uglavnom. A isplatili su neke ogromne novce. A isplatili su, normalno da su isplatili. Da, da, da, to. Mislim da sam to uspio naći u isplatama se, može se naći, nije baš lako, ali onako. Nije baš lako, ali je. Ne mogu se sjetiti koliko, ali bilo, bilo je dosta, dosta se to. Tako da je to. Što je ono tu bilo, nešto su se posvadili? Pa nešto je to bilo, to se izašlo iz okvira, uhm, kao isto kao i ovi eskalatori, to je, te eskalator je, ovaj, Bašić, onda je to preuzeo, ne znam, neko drugi, nešto, Popović, ne, ne znam ni ja, to je sad njihov arhitekta, i onda on te, ovaj, eskalatori, to nešto je prije način, napravio drukčiji projekt, valjda to, i sad je, znači, to su ideje žičare,

to su ideje od nekoga, a ovaj eskalator isto je bio, tu je, čini mi se, isto bio uključen, i sad je to neko drugi, je li, sad, tu će isto, to su ti prijepori, tako je bilo i kod toga, isto tako, oni su nešto, nešto oni su napravili mimo toga, nisu pitali, i onda su, a, a, ide se po projektu, i onda je tu nastala svađa, vi nećete, ne, ne svađanje, ne sjećam se, točno šta, ali uglavnom, to je bio spor, jer kad, to je spor kad izađe u novine, nije spor kad ne izađe u novine, izašao je u novine, izašao je da bude vidljivo, da bi neko morao nešto napraviti. To je već krajnji onda osuda. To je već krajnje. E, to je već, posvadili su se već žestoko. To su se posvadili, ali, ali nestalo je sve. Da, da, da. To je, to je isto kao ovi, ovi, ne znam ni ja, ove borilačke vještine, pa onda ono na predstavljanje, onda oni se tu kao pomlate. E, da, da, e, pa se mrko gledaju. E, mrko se gledaju, i poslije riješe sve, je li.

Evo, možda za kraj, jeste li, jeste li razmišljali opet se vratiti u neku formu, u politiku, ili kao gradski vijećnik, ili možda neku. Ma, ovaj. Sa Petrinom ili nešto drugo. Sa Petrinom, mislim, s Petrinom, ja Petrinu podržavam, ja, uhm, budem li ja, uhm, na izborima sljedećim, ako bude, a to vrijeme brzo prolazi, uvijek čovjek misli, pa neću više, ali to je, jače je, to je u meni, i ovaj, i neću više, jer dolaze godine, je li, uhm, ima i mlađih, i tako, ali, uhm, vidim, vidim, ovaj, da Stipe, ja mislim da je Stipe isto, da će ići još jedan mandat, ovaj. Mislite? Ako bude triba, a nigdje drugi, mislim, ako bude šta tribalo za grad, tu sam, ali, ovaj. Mislite da će Burić opet ići na petu? Pa, Burić će ići dokle god ne krene spalionica, ja mislim.

E, šta je Burić rekao? Kaže, kad dođe prvi bager, uhm, na, dole na Batižele, ja sam svoju priču završio, je li, i sad je došao bager i samo prebaciva, ovaj. Da li će u prazno? Prebaciva, iz šupljeg u prazno, i, a pomalo nas truje. Ja, ja, to je, to je, ovaj, uhm, poražavajuće, šta će, to je, to je, to nije, ovaj. Jeste ikad razmišljali šta bi vi da, da dođete tako na čelnu poziciju, tipa gradonačelnik? Tako je, kad bi došao. Predsjednik vijeća, šta bi, kako bi, da li bi promijenili kurs grada, šta, šta bi vam bio prioritet ovako? Znači, bio bi prvo, prvo bi bilo da, ovaj, da, ovaj,

promete u gradu riješimo, znači, ako bi to bilo uoči lita, ja bi učinija sve da, da promijenim promet, da, da nešto, nešto napravimo, nešto damo, nešto zabranimo, i da vidimo kako će, ne da pustimo kako ide, znači, nešto bi napravio, pokušaj bi napraviti, šuma, šuma Šubićevac, to se mora, mislim, mi stalno plaćamo za oni, ja kad se sjetim kako je to bilo, pelikani, labudovi, čuda, ne znam ni ja šta, jeleni, sve je to, sve je to, onda se moglo, sad se ne može, je li, ali, ali, ni, ma, stavimo to na stranu, ali bar da je to uredno, bar da je to uredno, pa ljudi mogu še, ne mogu niti, ne mogu više šetat, koliko je to neuredno, nama dođu turisti, pa nas slikaju, onaj zdenac, onaj, onaj, pa kaže, šta je ovo, na što ovo liči, pa mislim, pa čemu, šta vi radite ovo, ovako mali grad, ovako malo zelenila, pa se ne može ništa, i ovaj, Dolac, znači, to su projekti, to je šuma, park-šuma Šubićevac, to je dolaz, ta riva, to se mora napraviti, mislim, to, ja, to treba biti jučer gotovo, ne samo ta riva, treba povezano, sve biti tamo do, do mola Krke, i to je, u stvari, do, do, do, ovaj. Do Banja. Do autobusnog kolodvora, je li. A, e, da, da, pa da, autobusni kolodvor do Banja, da to bude ono.

To danas nije problem, to danas nije problem, to se, evo, Omiš je napravija, radija rivu, do, koliko sam vidio, tako, to, to nije problem, pa sve ove manje rive, to su sve ove manje općine napravile, evo, tu u Tribunju, riva proširena za dva metra, bez problema, niko ne zna, je li. Možda konačno malo ova mjesta van grada, dat im pažnje i ono. Da, da, ovim mjestima koja spadaju u grad, dat im, dat im pažnje, tako je, uhm, to su sve, to su sve, uhm, sve to ima, imati viziju, ako čovjek nema viziju, kad dođe na vlast, a nema viziju, nego radi, radi, uhm, radi ono, prema potrebi, kako, kako, kako, kako iz Zagreba zovnu, imate, imate, evo, imamo sad autobuse, ove na struju, ajde, prikopčajte se, pa ćete dobiti i vi, i sad svi mi čekamo autobuse, autobus nije niko dobija, a trebao su doći u sred lita, niko još nije dobija, navodno brod iz Kine, ne, ne znam ni ja. E, to već treba, sad je zadnji, ja mislim, rok, kraj desetog, ali evo, brzo će to. Nema, nema, nema ih, a svi čekaju, to nije, svi, svi rade u vatrogasne domove, to je, to je jednostavno jedna, jedna vena koja je krenula. Da, da, kužim, da. Tako, i sad to radu svi koji, koji nemaju, koji nemaju, je li, i sad, i sad je to, i to nama, recimo,

autobus, nama stvaraju problem sada, jer oni, oni ne bi išli u ovo, da nisu morali imati komunalnu tvrtku, firmu, je li, znači, oni su, da bi dobili autobuse, one prve, morali su firmu osnovati, ne bi oni to osnovali, da nisu morali, je li. Dobro, ali nisu osnovali ništa, gradske parkinge. Dobro, gradske parkinge, to je to, e, i sad, ovaj, i sad to, i sad, sad kucaju, sad kaže, sad će, uhm, sad će biti to sve manje, manje priliva, dolaze novi autobusi, to treba održavati, i tako, to je sad, ima velikih zalogaja. Nije ništa, nije ništa malo tragično da jedan grad ne može kupiti koji autobus. Ne može ništa, najtragičnije je. Znam da to nije jeftino, ali ono, koliko troši jedan, jedna godina na, manje na medije, i eto ti busa, mislim, ne znam, ono. Ja sam njima lipo rekao, gospodo draga, pa dobro, uhm, sad su uspostavili se sada te, te autobuse, na te neke linije, i to, imate autobus koji je midi, midi autobus gdje se Paško Rakić i gradonačelnik, znači, župan i gradonačelnik su se vozili, gore, slikali se, evo ga autobusa, 2018. Je, a sad trune negdje u Bilicama. I sad trune negdje, negdje su ga bacili, a taj autobus je moga, znači, dole se otvori vanjski, i voze ove ljude na Šubićevac, i on prolazi kraj tvrđave, i ko bi rekao da ne, ne ide gore, šta, tu mi je stanica

za gori, i ja vozim za, iz kojeg razloga oni njega nisu uključili, to meni nije jasno, to meni nije jasno. A evo i onaj brod su u sklopu Koraljskog centra na Zlarinu, isto imaju katamaran koji isto nejasno di je, navodno je negdje vezan tamo. Sad sam se sjetio jedne. Da, da, da, sad sam se nečeg sjetio, moram još ovo reći, znači, radi se o, kad se, uhm, a sjetio sam se, Zlarina, odnosno, sad me Zlarin potaka, da se, jer mi je neko rekao sa Zlarina, da je to to, a šta će biti, sad ću reći šta je, znači, kad se radila garaža, onda taj iskop, su gra, su, di, bacili su u vojarnu Bribirskih knezova, tamo ono, je li, tamo su bacili, i sad građani, građani vide da je tamo bačen, ovaj, to sve bačeno, i oni, normalno i oni bacali, i onda je ispalo da su građani neodgovorni. No da. I sad kad se, kad je bilo pitanje, a to je neslužbeno, a ja ću to isto reći, kad je bilo pitanje na Zlarinu, onoga heliodroma, zašto, navodno je čak to, kad se radilo taj Koraljski centar, da je, da je to, taj materijal bačen tamo na taj, na taj. E, to, to sam vidio nešto kao, a krivi se tu otočani, a oni. Otočani su krivi šta tu nisu, to mora biti čisto, mislim, to je, to tako jasno, e, tu je mjesna zajednica, uhm,

Alfa i Omega, a ne možete vi to, ja sam bio tamo, i ona spalionica, ona, ona mora biti onde kao neki, ovaj, uhm, simbol, neki orijentir, ali, uhm, ja sam mislio da je to tu negdje, i onde je sve nabacano, to je negdje malo dalje, ne, ne sjećam se točno gdje je taj heliodrom, ali to mora biti čisto, mislim, dolaze turisti, to je, to je, to je stvar, a ja ne vjerujem da neko sa, uhm, iz mjesne zajednice tamo, Zlarin, da neko to nije prijavio, meni to ne, mislim, to se, uhm, poanta je ovoga što sam sad rekao, znači, uhm, onaj koji stvara nered, je grad, i građani to vide, i onda su građani neodgovorni, poanta je da onaj ko traži parking u gradu, da on, on pravi nered, i tu nije grad odradio ništa, znači, sve ono šta su oni mogli odraditi, uhm, bez nekog velikoga napora, bez nekih sredstava, nisu odradili, park-šuma Šubićevac, samo da su malo, ništa, oni su samo u stanju, uhm, napraviti trim stazu, uhm, koja je edukativna, i onda ta trim staza široka, široka je, široka je jedan metar, i sad tu baba šeta, gleda one table, piše ovo cvijeće ovako, pčela onakva, a

neko trči, i oni se, a nisu mogli drukčije dobiti, nego tako su je dobili, tako oni funkcioniraju, znači, oni, uhm, ovaj, uhm, fondove koriste na način da prikazuju, ne mogu, prikazuju na drukčiji, ovaj, povlače na drukčiji sadržaj, da dobiju nešto, i kad je to tako nešto malo, onda to nije problem, ali kad vi, ovaj, povučete novac za izgradnju,

u stvari, u samom početku gradnje, za izgradnju garaže, i onda dio novaca dobijete, veći dio dobijete, navodno iz, i onda to prikažete kao neki, kao neki, ovaj, projekt, koji, ovaj, uhm, mora držati cijenu najjeftiniju, i onda vi kad, kad gledate parkinge, kad uspoređujete parkingne cijene, recimo, Šibenik, Zadar, i ovaj, Split, onda vidite da su vanjska parkirališta jeftinija nego u Šibeniku, ali Šibenik ima drukčiju, kaže, politiku, uhm, vanjska parkirališta su im skuplja, ali zato je garaža, oni imaju zatvorene prostore jeftinije, e, to su ti apsurdi. E, baš je apsurd, da. E, to su apsurdi koji ne, ne, ne, mislim. Da, obično gradovi kao, te, da ideš na, na periferiju, a ovdje te nude te. Ovdje, ovdje te odvlači u centar, pravi se gužva, pravi se veliki, puno CO2, puno svega, katastrofa, a neko ko je doša, ko je doša, uhm, za gradonačelnika i ovoliko osta, reka bi čovjek da ima viziju, ali ne, ovaj nema viziju, i to je, to je, uhm, ništa, nula, nula bodova, to je, to je za mene najgori gradonačelnik, i kad, i kad vi dođete

na tribinu, opet se vraćamo na spalionicu, kad se dođete na tribinu, i kad vam onaj voditelj, ne znam sad koji je voditelj, koji je to, moderator, koji je, uhm, rekao, evo, imali smo Šupuka prije sto godina, koji je, ovaj, bija onaj vizionar, i koji je doveo struju, i sad imamo Burića vizionara koji nam pravi spalionicu, znači, onaj neko koji, neko koji je upalija svjetlo, sad ovaj nama stvara mrak, gas, i to je vizionar. Da, da, nije, nije baš mi to usporedivo. To je strašno, strašno, i onda to su ti, uhm, lobisti, to su lobisti koji. Da, da, bez strahova. Znači, vi, mi moramo napraviti spalionicu, ona ne mora biti u Zagrebu, i to je politika ta, ne može to tako, ne može to tako, znači, ako gradiš nešto, i najveće, pazite, da su oni napravili, da su oni napravili, uhm, ovaj, plan, znači, idemo, idemo rješavanje, uhm, otpada, i znači, imamo državu kakva je, imamo gradove toliki su, i znači, najveća špaljonca neće biti nego u Zagrebu, znači, a onda ćemo biti ove manje okolo, i to je to, i to je to, a ne, oni idu tamo, ajmo mi napravit ovo, jer to je, to traži Europska unija, napravit ćemo, evo, evo, javija

se gospodin Burić iz Šibenika, on će to tamo bez problema, tamo su svi maloumni, i to će on, on će to, on će to pro, provući, i mi ćemo, i mi ćemo u Europi biti ono, više nismo crna ovca, imamo, imamo spalionicu, i to je to, tragedija, tragedija. Ništa, gospodine Branko, hvala vam na, na razgovoru, evo, nadam se da nismo upilali previše. Ja mislim da, da nismo, puno smo toga, ovaj. Prošli. Prošli, reciklirali. I tako, važni su ovakvi razgovori, ja mislim. E, ovo je jako važno, jako važno, i ovaj, drago mi je što sam pozvan, eto. Eto. Laku noć. Hvala vama na dolaženju, eto. Eto, ljudi, hvala vam na, na praćenju, pa evo, subscribeajte, lajkajte, odradite sve što treba, pa do iduće epizode, pozdrav. Hvala.

Slične epizode

🎵 Glazba: "Cold Funk", Kevin MacLeod (incompetech.com), CC BY 4.0